Pitajte veterinara

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Obraćam vam se u nadi da mi možete pomoći. Naime, radi se o bolesnom Leopard gekonu te ne znam kome bih se i gdje mogla obratit u vezi toga, s obzirom na to da sam iz Varaždina i ovdje se nitko ne bavi tim područjem. Imam ženku Leopard gekona staru oko godinu dana. Otkad je stigla kod mene prije 2 mjeseca, odbija jesti te je vidno smršavila i rep joj se očigledno stanjio otkako je stigla. Oči drži zatvorene većinu vremena te nije često aktivna, koža joj je blijeda i ima ranice po leđima (mužjak ju je prilikom pokušaja parenja izgrizao). Stanje nije bolje niti nakon 3 presvlačenja, a čini mi se da se rane ponovno pojavljuju. Bila je u terariju 90x60x60 cm, s još 3 ženke i mužjakom otprilike iste veličine i starosti, no kod ostalih gekona ne primjećujem znakove bolesti, tako da smatram da su uvjeti u terariju povoljni. Temperatura nije prelazila 30 stupnjeva na hot spotu niti se spuštala ispod 25 stupnjeva preko noći, povremeno bi vlažila terarij da održavam vlagu. Sad sam je odvojila u terarij 50x40x40, pokušavam je prisilno hraniti jogurtom pomiješanim s prahom kalcija i fobasima, no crva uvijek  ispljune van. Svakodnevno je stavljam u toplu vodu te lagano masiram trbuh jer mi se čini da se rane pojavljuju radi dehidracije, a moguć je i zatvor (nisam primjetila je li izbacivala fekalije  jer je gekona u terariju bilo više). Primjetila sam crnu točku na trbuhu te sitne bijele kuglice koje kod ostalih gustera nisam vidjela. Nešto nalik ovome na slici preuzetoj s interneta koju prilažem. Mogu sa sigurnošću tvrditi da nisu jaja, iako ih je jednom imala, no nisu bila plodna. Nadam se da mi možete pomoći ili me uputiti na nekog tko bi mogao.Hvala i srdačan pozdrav, Lara O: Oslabljeni apetit u leopard gekona ima brojne uzroke: prije svega su to uvjeti u terariju poput neadekvatne temperature, zatim stres, invazija parazitima, začep, zaostajanje jaja, dehidracija i dr. Neki od ovih uzroka mogu se vrlo jednostavno isključiti: uvjeti okoline - usklađivanjem sa preporučenim vrijednostima veličine terarija, smještanjem kvalitetnog termometra i higrometra u terarij, provjerom osvjetljenja i kvalitete supstrata te svakodnevnim osiguravanjem svježe i čiste vode; invazija crijevnim parazitima - sakupljeni feces se može odnijeti na koprološku pretragu. Ipak, ukoliko postoji sumnja na začep ili zaostajanje jaja, potrebna je hitna veterinarska intervencija. Kako su uvjeti okoline među važnijim uzrocima oboljenja gekona, skrenula bih pozornost na optimalne vrijednosti o čemu je detaljnije pisala kolegica Elena Tijan, dr. vet.med. u svom odgovoru Minimalna veličina terarija za Leopard gekona. Općenito gubitak apetita ili čak i manjak interesa za pojedinu hranu odnosno izbirljivost nije rijetka pojava u leopard gekona, ali predstavlja zabrinutost za zdravlje životinjice ukoliko se primijeti da njihov rep nije uobičajene veličine, a naročito ako izgubi na tjelesnoj težini u relativno kratko vrijeme i rep se značajnije stanji. Promjene koje ste uočili na gušteru mogu upućivati na začep koji nije rijetka pojava, a nastaje uslijed nekoliko problema: ukoliko životinjica pojede preveliki zalogaj, uslijed invazije crijevnim parazitima, uslijed jedenja pješčane podloge (zbog nedostatka kalcija u prehrani ili slučajno prilikom hranjenja) ili pak uslijed preniske temperature u terariju što smanjuje mogućnost probave hrane. Sljedeće, do uočenih promjena mogu dovesti i jetrene bolesti, prije svega bolest masne jetre ili hepatička lipidoza kada se uočava nakupljanje masti u jetrenim stanicama. Najčešće nastaje sekundarno pretilosti, a simptomi koji prate ovo oboljenje su najčešće depresija i inaktivnost te odbijanje hrane. Hepatička lipidoza ponekad je indicirana i stresom. Ksantomatoza je još jedna od bolesti koja se može javiti u gekona a predstavlja nakupljanje masnoća ili kolesterola u trbušnoj šupljini i unutrašnjim organima, a tada se na trbušnom dijelu tijela mogu uočiti svijetlije sjene. Najvjerojatniji joj je uzrok prehrana bogata masnoćama kao i pretilost. Simptomi koji prate ovo oboljenje su gubitak apetita i posljedično tjelesne težine (kao i stanjivanje repa), ali je trbušni dio ipak povećanog obujma. S obzirom na kompleksnost problema, ali i očito značajno narušeno zdravlje Vaše gekonice, preporučam Vam da se što prije javite kolegici Maji Lukač, dr.vet.med., koja se bavi liječenjem gmazova, na Veterinarskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, na tel. 01/ 2390-410. Do odlaska na specijalistički pregled, preporučila bih Vam da gekonicu ipak ne hranite na silu jer se obično to i ne preporučuje sve dok se ne utvrdi uzrok odbijanja hrane, a sve kako se stanje ne bi pogoršalo. Isto tako, prilikom davanja tekuće hrane treba pripaziti da hrana ne dođe u nosnice jer postoji veliki rizik ili obstrukcije nosnih prohoda ili izazivanja još većeg stresa, a također većinom se ne preporučuje davanje samo jogurta s obzirom na to da gekoni nemaju enzim laktazu i stoga ga ne mogu probaviti. U pravilu bi bolje rješenje bilo usitniti insekte i/ili crviće uz vrlo malu količinu jogurta ili čak ponuditi neku od medicinskih visokoenergetskih hrana u konzervi: Hills a/d, Royal Canin Recovery, Eukanuba High Calorie ili Purina Convalescence. Navedene se hrane mogu i razrijediti običnom toplom vodom do mjere da sadržaj nesmetano može prolaziti brizgalicom.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam pitanje vezano uz bradatu agamu. Sad kad su dosta visoke temperature, puno vremena provodi spavajući pa me to malo brine. Zanima me je li to normalno ili nije?Hvala Vam! Terezija O: Općenito su bradate agame vrlo otporne životinjice ako im se osigura primjerena njega, odnosno uvjeti života najsličniji uvjetima u prirodi, prije svega adekvatnu rasvjetu i temperaturu okoline. No, na žalost, životinjice su koje prilično dobro skrivaju simptome sve do onog trenutka dok im zdravlje nije već značajno narušeno.  Neprikladan smještaj i/ili loša prehrana većinom su uzroci zdravstvenih problema kod bradatih agama. Glavni simptomi bolesti su: inaktivnost, odbijanje hrane, ozljede ili otekline na tijelu, crvenilo ili otok u ustima, otežano disanje, otečenje zglobova, proljev. Neke bolesti može liječiti samo veterinar, no u većini slučajeva poboljšanju zdravstvenog stanja pridonosi prilagodba uvjeta okoline i prehrane ukoliko odstupaju od preporučenih vrijednosti. Bradate agame potječu iz vrlo toplih krajeva, iz kontinentalnog južnog dijela Australije, iz stjenovitih pustinja, pa, tako, podnose visoke temperature. Stoga i terarij mora biti grijan i to u središtu terarija temperatura treba iznositi 31-37ºC, a na rubovima terarija nešto nižih vrijednosti. Potrebna temperatura postiže se grijačima koji se noću ipak gase kada temperatura okoline pada na oko 20ºC. U terarij treba obavezno postaviti rasvjetu koja emitira UVA i UVB spektar svjetla. Smatra se da odrasle jedinke podnose temperature 37-41°C na mjestu za sunčanje (u okolini mjesta je temperatura oko 32°C) dok je temperatura i viša za mlađe jedinke i iznosi oko 41-46°C. Ukoliko je bradatoj agami prevruće ona se povlači u skrovitije mjesto u terariju a ponekad se uočava i otvaranje usta čime si pomažu kod odavanja topline, odnosno hlađenja tijela. Dakle, ukoliko je Vaša bradata agama nešto više vremena inaktivna nego uobičajeno, ali ima sačuvan apetit, redovitu i normalnu stolicu i ne pokazuje drugih vidljivih simptoma, može se inaktivnost smatrati posljedicom previsoke temperature u terariju a naročito ako je stanje praćeno i povećanom vlagom (što svakako provjerite). No, ako inaktivnost potraje ili je udružena sa navedenim općim simptomima, preporučila bih Vam da se obratite u veterinarsku ambulantu. Savjetujem Vam da se obratite kolegici Maji Lukač, dr. vet. med. koja je educirana za liječenje gmazova na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kontakt tel. 01/2390-410.

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam kraljevskog pitona koji sada ima cca 2 godine. Prvih godinu dana normalno je (svakih 7-10 dana) jeo odmrznute štakore i odjednom stao. Kroz zimu 2012/13 nije izlazio iz kućice 5 mjeseci, a isto toliko nije ni jeo. Izvukao sam ga van i privremeno uklonio kućicu kako bih ga nahranio. Bacio sam nekoliko štakora prije nego je jednu noć ipak prihvatio i pojeo štakora. Od tada je prošlo više od mjesec dana kako opet ne izlazi iz kućice i ne jede. U međuvremenu sam bacio 5 ili 6 štakora jer nije htio uzeti. Vjerojatno je tako nešto i normalno, a ako nije, molim savjet. Napominjem da nema znakova bolesti poput mlohave kože ili nekih drugih vanjskih znakova, a prije mjesec dana se i presvukao. Očekujući Vaš odgovor, srdačno Vas pozdravljam,Danijel iz Samobora O: Kraljevski pitoni, kao i sve druge zmije, dok su mladi jedu češće, dakle svakih 7-10 dana kao što je i jela Vaša zmija. Kada narastu hranjenje se reducira, tj. hrani ih se jednom u tri tjedna nekim većim glodavcem, ovisno o veličini same zmije. Kraljevski pitoni u prirodi se hrane gušterima, manjim zmijama, pticama i malim sisavcima. U prirodi se ne hrane miševima pa se vrlo često događa da miša - koji je često ponuđen kao hrana u zatočeništvu - ne prepoznaju kao hranu. Pogotovo mi je veoma čudno što je Vaša zmija prihvatila mrtve (odleđene) štakore jer one prihvaćaju isključivo živi plijen kojeg same ubiju i tek onda pojedu. Dakle, za u buduće bih preporučila da Vašem ljubimcu nabavljate živi plijen. Također su vrlo nervozni kada ih se ometa za vrijeme pokušaja lova ili u toku jela. Kraljevski pitoni u prirodi mogu duže vremena preživjeti bez hrane pa se čak nalaze podaci koji navode da taj period može biti godinu dana pa čak i dulje. Što se tiče Vaše zmije, normalno je da nije prihvaćala hranu taj duži period jer kraljeski pitoni poste od listopada do travnja kada dnevna temperatura nebi smjela prelaziti 32°C. Kako su zmije uglavnom vrlo otporne životinje i rijetko obolijevaju najvažnije je održavati higijenu terarija na način da se iz terarija redovito uklanja izmet i presvučena koža te redovito mjenja podloga i osigura dnevno svježa voda. Veoma je dobar znak što se zmija presvukla, to znači da raste i da joj ne manjka hranjivih tvari.  Bez obzira na to što najvjerovatnije znate vrijednosti vlage i temperature potrebne za držanje kraljevskog pitona, ovdje ih navodim: minimalna dimenzija terarija za kraljevske pitone je 120x60x60 cm. Najbolja podloga za terarij je mješavina treseta, coco bricka i chip barka. Idealna visina podloge je 10 cm. U terarij je potrebno postaviti nekoliko grana po kojima se zmija može penjati. Terarij mora imati vlažni i suhi dio. U vlažnom dijelu potrebno je osigurati posudu (bazen) s dnevno svježom vodom koji se prilagođava veličini zmije. Temperatura suhog dijela, odnosno mjesta za sunčanje treba biti u rasponu od 27°C do 35°C po danu, dok je po noći potrebno osigurati 20°C do 25°C. Temperatura vlažnog dijela mora biti oko 25°C. Temperaturu osiguravamo terarijskim grijačima (kabelski ili pločasti grijač) te lampama s usmjerenim svijetlom koje se postavljaju iznad mjesta predviđenog za sunčanje. Osim temperature bitan parametar je i vlaga zraka koja se mora održavati u rasponu od 75% do 85%. Vlaga zraka se regulira evaporacijom vode iz bazena kao i prskanjem terarija. Terarij je potrebno prskati (ovlaživati najmanje svaki drugi dan, odnosno po potrebi u ovisnosti o trenutnoj vlazi zraka u terariju.  Osim reflektorske lampe s usmjerenim svijetlom iznad mjesta za sunčanje terarij treba osvijetliti specijaliziranim fluo cijevima koje emitiraju UVA/UVB dio spektra. Nadam se da će Vam barem malo pomoći ovi savjeti. Sretno!

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molimo Vas informacije i cijenu o gekonima, tj. terariju i ostaloj opremi za zdrav i sretan život našeg budućeg gekona. Dakle, imamo želju i nemamo ništa drugo, te molimo pomoć, savjet i možda ponudu. Najviše nam se sviđa Super hypo carrot tail i Tangerine tornado. Hvala i lijepi pozdrav, Toma i Mirko O: Super Hypo Tangerine Carrot Tail i Tangerine Tornado su morfi Leopard gekona dobiveni uzgojem. Leopard gekon (Eullepharis macularis) je gušter aktivan noću. Njegovo prirodno stanište su područje Pakistana, Afganistana, Indije i istočnog Irana. Žive u pustinjama i na suhim travnjacima u pukotinama između stijena i kamenja. Danju pretežno odmaraju. Za razliku od ostalih gekona, leopard gekon ima pomične očne kapke i nema adhezivne jastučiće na nogama koji omogućavaju ostalim gekonima da se penju po okomitim površinama. Kao odrasle jedinke dosegnu 20-25 cm dužine, a koža im je pretežno žućkaste boje sa tamno smeđim točkicama. Uz jednog mužjaka može se držati 2-3 ženke, ali se ne smije držati dva mužjaka zajedno. Razlog tome je što su dosta teritorijalni i agresivni jedan prema drugome pa može doći do tučnjava i ozbiljnih ozljeda. Leopard gekon je dobar odabir za početnike u teraristici. Dosta su blage naravi, rijetko grizu i lako se prilagođavaju na život u terariju. Može ih se naučiti na ruke, ali je važno znati da ih nikad ne primate za rep jer će on u tom slučaju otpasti. Radi se o obrambenom mehanizmu. Rep će ponovo narasti, ali nikada neće biti lijep kao originalni rep. Gekoni su dosta čiste životinje. Nuždu obavljaju u  jednom manjem dijelu terarija što omogućava lakše čišćenje. Što se tiče smještaja, treba im osigurati uvjete koji su slični onima u njihovom prirodnom staništu. Minimalna veličina terarija za jednu životinju treba biti 60x30x30 cm (50 litara). Kao podloga stavlja se krupniji pjesak veći od 2-3 mm, jer sitniji od toga može uzrokovati probavne smetnje ili gušenje. Podloge koje se ne preporuča stavljati su novine, sitne strugotine ili piljevina, te podloge od cedra ili bora jer sadrže eterična ulja koja su toksična za gmazove. Dnevna temperatura u terariju treba biti između 25 i 30°C, a noćna temperatura može biti 20°C. Važno je da u terariju postoji dio koji je hladniji (gušter ga sam odabire) i dio koji je topliji od ostalih dijelova. Kao izvor topline mogu se koristiti npr. keramičke žarulje, grijače ploče za gmazove, itd... Nije dobro upotrebljavati vruće kamenje jer se na njima gušter može opeći. U terariju se mora uvijek nalaziti manja posuda sa svježom vodom. Ona je važna i za održavanje vlažnosti od 45-50%. Gekonu u terariju morate napraviti nekakav zaklon gdje će boraviti za vrijeme dana. Ako nemaju mjesto za skrivanje, biti će pod konstantnim stresom zbog čega može doći do gubitka apetita, mršavljenja i pada imuniteta. Budući da su gekoni noćne životinje, ne sunčaju se i ne treba im UV lampa. U terariju mora biti 12 sati dan i 12 sati noć. Leopard gekoni su mesojedi. Možete ih hraniti sa cvrčcima, crvima brašnarima, skakavcima, zophobasima, žoharima, pinky miševima.Crvi brašnari su za veće primjerke najlošiji odabir prehrane. Kukci iz skupine kornjaša nisu pogodni za prehranu gekona jer imaju deblji hitinski oklop koji je neprobavljiv. Odrasli gekon pojede 10 kukaca ( 3 puta tjedno), a mlađi jedu 5 manjih kukaca svaki dan. Sva hrana koja se nudi mora biti živa jer ju jedino tako gekoni mogu uočiti, a poželjno je da ih hranite predvečer. U ponudi Pet centra možete pronaći veliki izbor terarija i sve potrebne opreme. Trenutno u ponudi imamo Leopard gekona (Eublepharis macularis), Tokay gekona (Gekko gecko) i Zlatnog gekona (Gekko ulikowskii).

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam crvenouhu vodenu kornjačicu 19 godina. U 11. mjesecu prošle godine sam je izvadila iz akvarija i od onda ne želi uopće biti u vodi u akvariju, spava kraj mene po noći, preko dana se sunča blizu staklenih stijena. Predivna je, dočeka me kad dođem doma sa posla i cijeli dan hoda komotno po stanu. Ne bi ništa bio problem nego me je stah što ne želi jesti kad je stavim u akvarij, nije jela od 11. mjeseca prošle godine?! Zato Vas molim za savjet! Unaprijed zahvaljujem na odgovoru! Srdačan pozdrav! Sandra O: Crvenouhe kornjače potječu uglavnom iz sjeverne Amerike (Virginia, Florida, Kansas, Oklahoma, Texas, New Mexico), gdje prevladava subtropska klima. Stoga, i uvjeti koje im moramo osigurati trebali bi se podudarati s klimatskim uvjetima podneblja od kuda potječu. S obzirom na to da ove vodene kornjače žive u toplijim vodama, za normalan rast, razvoj, zdravlje i dobar apetit trebalo bi im osigurati temperaturu vode od oko 25ºC te dovoljnu količinu sunčeve svjetlosti, odnosno, dovoljnu količinu umjetnog izvora svjetla s UV spektrom zračenja. Također, bitna je i prikladna prehrana te dovoljna količina minerala i vitamina. Više o pravilnoj prehrani crvenouhih kornjača već sam ranije opisala u odgovoru naslovljenom Prehrana crvenouhe kornjače. Općenito se smatra kako crvenouhe kornjače mogu preživjeti bez vode oko tjedan dana do dva tjedna, a da to nema nekih većih posljedica po njihovo zdravlje. Ipak, voda im je nužna prvenstveno zbog prehrane budući da vodene kornjače ne mogu progutati hranu dok su na suhome (nemaju sline), a osim toga voda im je važna za plivanje odnosno održavanje fizičke aktivnosti te obavljanje nužde. Drugi ozbiljan problem do kojega može doći ako je kornjača duže vrijeme bez vode je dehidracija koja za životinju može biti vrlo opasna pa čak i kobna. Što se hrane tiče, također, u normalnim uvjetima (dakle kada kornjača nije u hibernaciji ili poluhibernaciji) vrijeme preživaljavanja je relativno slično vremenu preživljavanja bez vode, uz dodatnu problematiku osiguravanja optimalne temperature za probavljenje i metaboliziranje hrane. U slučajevima kada se kod kornjača uočava odbijanje hrane prije svega se preporuča provjeriti parametre okoline u kojoj kornjača živi sa onim parametrima koji im odgovaraju u prirodnim uvjetima (temperatura vode i zraka; osiguravanje optimalnog mjesta za sunčanje; kvaliteta vode; primjerena rasvjeta; veličina akvaterarija; prehrana). Kada se usklade, poduzima se i nuđenje druge hrane, nuđenje na drugi način (u drugoj posudi sa vodom, promjena akvateraija i sl.) jer, iako općenito nisu osobito izbirljive, no poneke zahtijevaju različitost u prehrani ili pak točno određene namirnice. U pravilu, kada se poduzmu navedeni koraci ili tek neki od njih, kornjače počinju redovito uzimati hranu. Šest mjeseci je doista dugo vrijeme da vodena kornjača boravi bez vode i bez hrane van akvaterarija, normalno je aktivna, sunča se i ne pokazuje znakove oboljenja prvenstveno od strane dišnog sustava ali i očiju. Ipak, ovi pozitivni pokazatelji ne daju objašnjenje njenom ponašanju, pa Vas, stoga, savjetujem da je odvedete u veterinarsku ambulantu na pregled ili pak kod specijaliste za egzotične životinje na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, kod dr. Maje Lukač. Prilažem Vam i broj telefona centrale Veterinarskog fakulteta kako biste mogli dogovoriti termin pregleda: 01/ 2390 - 111.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Kupila sam mladog krlajevskog pitona te zamolila bih vas da mi kažete koji je veterinar u Splitu specijaliziran za zmije. Po onome što sma ovdje pročitala izgleda da se presvlači,ali kako je ovo moj prvi doticaj s ovakvim kućnim ljubimcima htjela bih provjeriti i s veterinarom.Jer mi sumnjivo, gore je koža amlo hrapavija,na jednom djelu se komadić oljuštio(odigao) pa nisam sigurna jel to pravilno. Mlad je piton ,ima 4-5 mjeseci,i oko mu je malo zamućeno. Jesam li u pravu što se tiće presvlačenja ili je bolestan?? I još jedno pitanje,meni su u dućanu gsdje sam ga kupila savjetovali zemlju za gmazove,a vi ipak tapet,pa sam sad zbunjena,što mi je činit.I negdje se spominje vlažnost 80%?Terarij mi ima samo neonku,da li joj treba posebna lampa? Hvala. Dejana O: Po svemu sudeći Vaš piton se presvlači. Naveli ste tipične promjene-zamućene oči i hrapava koža uz već oljušteni dio kože. Mlade zmije se presvlače češće a također i zmije u zatočeništvu u odnosu na one u prirodi.O tome više možete pročitati  na Presvlačenje pitona. Na žalost nije mi poznato koji veterinar u Splitu posjeduje specijalistička znanja u vezi zmija.Najjednostavnije rješenje je nazvati telefonom, s obzirom da u Split ima više veterinarskioh ambulanti te Vam savjetujemo da se raspitate. Najbolja podloga za terarij je mješavina treseta, coco bricka i chip barka. Idealna visina podloge je 10 cm. U terarij je potrebno postaviti nekoliko grana po kojima se zmija može penjati. Terarij mora imati vlažni i suhi dio. U vlažnom dijelu potrebno je osigurati posudu (bazen) s dnevno svježom vodom koji se prilagođava veličini zmije. Temperatura suhog dijela, odnosno mjesta za sunčanje treba biti u rasponu od 27°C do 35°C po danu, dok je po noći potrebno osigurati 20°C do 25°C. Temperatura vlažnog dijela mora biti oko 25°C.  Temperaturu osiguravamo terarijskim grijačima (kabelski ili pločasti grijač) te lampama s usmjerenim svijetlom koje se postavljaju iznad mjesta predviđenog za sunčanje. Osim temperature bitan parametar je i vlaga zraka koja se mora održavati u rasponu od 75% do 85%. Vlaga zraka se regulira evaporacijom vode iz bazena kao i prskanjem terarija. Terarij je potrebno prskati (ovlaživati najmanje svaki drugi dan, odnosno po potrebi u ovisnosti o trenutnoj vlazi zraka u terariju. Osim reflektorske lampe s usmjerenim svijetlom iznad mjesta za sunčanje terarij treba osvijetliti specijaliziranim fluo cijevima koje emitiraju UVA/UVB dio spektra.

Odgovara: Marina Gabrić Dragović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Treba li za leopard gekona podni grijač (u obliku kamena) ili je dovoljna posebna žarulja?Lijepi pozdrav, Marcel O: Terarij za leopard gekone svakako treba biti grijan i preporuča se da u terariju bude dio koji je topliji od ostalih dijelova, u kojem je optimalna temperatura 30-33°C i dio koji je hladniji, s temperaturom 27-28°C. Na taj način će gekon birati mjesto koje mu najviše odgovara. Noćna temperatura može biti oko 20°C.Temperaturu obavezno kontrolirajte termometrom kojeg ćete također smjestiti u terarij. Poželjno je u terarij za gekone staviti podne žičane grijače radije nego žarulje jer one u pravilu nedovoljno dobro zagrijavaju podlogu na kojoj gekon boravi. Osim toga, žičani grijači su pogodniji od grijača u obliku kamena zbog njihove prostorne limitiranosti (žičani grijač grije veće područje za razliku od kamena). U terariju se mora uvijek nalaziti manja posuda sa svježom vodom koja je važna za održavanje optimalne vlažnosti 45-50%. Općenite informacije o leopard gekonima i o uvjetima držanja istih možete pročitati u prijašnjim odgovorima mojih kolegica, naslovljenima Leopard gekon i morfi Super Hypo Tangerine Carrot Tail i Tangerine Tornado te Minimalna veličina terarija za Leopard gekona.

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam žutouhu kornjaču već 7.mj. Danas sam primjetila da se okop između dviju noga (zadnje dvije) dosta njiše, što to znači? Da li sam joj ga ozljedila? Lijepi pozdrav, Dina O: Omekšavanje oklopa posljedica je nedovoljne kalcifikacije, odnosno uzrok je vezan uz nedostatak vitamina D. Uvjeti držanja kornjača imaju veliki utjecaj na njihovo zdravlje. Temperatura vode bi konstantno trebala biti 25-26°C, pa zbog toga u akvaterariju treba biti grijač. Kornjačama u zatočeništvu treba omogućiti emitiranje sunčevog svjetla specijalnim lampama s UVA i UVB spektrom zračenja. Spektar UV zračenja je potreban kako bi se odvijala nesmetana sinteza vitamina D3 u organizmu, odgovornog za transport i resorpciju kalcija u oklop i ostale skeletne strukture. Ovaj vitamin nalazi se u hrani biljnog i životinjskog podrijetla, ali u količini koja nije dovoljna, pa je stoga UV osvjetljenje neophodno. UVA dio spektra stimulira apetit u reptila, te nagon za razmnožavanjem. Raspon UVA dijela spektra iznosi 320-400 nm i 30-33%. Raspon UVB ultraljubičaste svjetlosti iznosi 290-320 nm i iznosi oko 5%. Visina na koju se lampa postavlja ne bi smjela biti viša od 30-40 cm, a treba ih zamijeniti nakon šest mjeseci. Lampe je najbolje smjestiti u unutrašnjost terarija jer ako su iznad stakla, nemaju efekta zbog redukcije svjetla i apsorbcije stakla. Savjetujem Vam da se za pregled kornjačice obratite kolegici Maji Lukač, dr.vet.med., koja se bavi liječenjem gmazova, na Veterinarskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu u Ambulanti za ukrasne ptice i perad, na broj telefona 01/ 2390- 410.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam problem s iguanom, pošto sam iz Crne Gore, ovdje nemam kome da se obratim pa se nadam da ćete mi Vi pomoći. Primjetio sam da ima dvije fleke na leđima, u prilogu Vam šaljem slike u nadi da ćete Vi znati od čega su nastale i kako ih izliječiti. On je sam, u terarijumu nemam više iguana i u zadnje vrijeme sam primjetio da defecira van posude i često se isporka u tome. Što se tiče promjene na koži, primjetio sam da u sredini fleke koža počinje da puca i tu se se stvara sporkica baš od deficiranja, rekao bih. Danas sam ga kupao i dok je deficirao u kadi primjetio sam da nije kao uobičajeno, već kao da nije svario hranu, nadam se da mu mogu nekako pomoći jer nemam adekvatnog veterinara kome bih se mogao obratiti. Unaprijed sam Vam zahvalan na ukazanom strpljenju i volji da nam pomognete! Srdačan pozdrav, Igor O: Promjene koje su vidljive na koži iguane mogu biti uzrokovane različitim etiologijama. Promjene u boji kože kod iguana mogu biti normalne ukoliko se radi o mužjaku koji ulazi u sezonu parenja kada njegova koža na glavi i uzduž leđa poprima narančastu boju (slično boji hrđe i naglašenije na leđnoj bodlji). Promjene takvog oblika uvijek počinju prvo sa glave i simetrično se šire po leđima i trupu. Obojanje žutim nijansama, pogotovo sluznica, događa se kod bolesti jetre. Ektoparaziti poput crvene grinje također mogu zahvatiti kožu iguana, posebice često kod loše održavanih terarija u kojima grinje tada imaju idealne uvijete za razvoj. Promjene su češće na donjim dijelovima trupa i po udovima iguane, te mogu poprimiti razmjer boja sve do crne. Parazite je relativno lako uočiti na površini vode prilikom kupanja gmaza i miču se. Također, mrlje koje se vide mogu biti mjesta na kojima je došlo do infekcije gljivicama ili mogu biti u pitanju opekotine od loše postavljenih "hot spot" lampi bez adekvatne zaštite pod kojima se iguana sunča. Bakterijske infekcije poput vezikularnog dermatitisa također mogu obojiti kožu u tamno smeđe ili crno, no većinom su u pitanju ozbiljna oteknuća u potkožju sa stvaranjem mjehura.  U svakom slučaju, preporučljivo je pratiti promjene svaki dan i vidjeti što se sa njima događa, da se povećavaju, smanjuju,...  Promjene u pigmentaciji kože mogu biti posljedica loših uvijeta habitata terarija, neadekvatne temperature, smanjene ili povećane vlažnosti, nedovoljne izloženosti UV- svijetlu, loše higijene. Život u skupini za iguane predstavlja iznimno veliki stres, ne treba ih držati zajedno, osobito ne mužjake. Kod držanja u zajedičkom terariju više jedinki mogu se pojaviti navedene promjene zbog stesnih okolišnih čimbenika, agresije od stane druge jedinke.  Općenito, iguane trebaju grijani terarij s izvorom svjetlosti. Pogodna temperatura je 24-35 °C, te ispod "hot spot" lampi oko 37°C, vlažnost zraka mora biti od 55-70%, svjetlosni ciklus 12/12, s obaveznim izvorom UV A (320-400 nm) i B (290-320 nm) zraka. UV žarulju treba zamijeniti svakih 6 do 12 mjeseci iako svijetli jer s vremenom slabi emisija potrebnih valnih duljina. Iguane vole boraviti iznad tla, pa je u terarij dobro staviti nekoliko grana, penjalicu i sl. Prostirka može biti od papira, plastike ili komercijalnih peleta za kuniće, ali nije dobro koristiti piljevinu niti mačji pijesak koje bi iguana mogla pojesti i završiti s opstipacijom. Iguane defeciraju u posudu s vodom, pa je terarij lako održavati čistim.  Kako bi se preveniralo razvoj nametničkih bolesti kako i bakterijskih, virusnih i gljivičnih oboljenja potrebno je terarij redovito svaki dan održavati čistim od fecesa, ostataka sasušene hrane i prljave vode. Pored svakodnevnog čišćenja potrebno je i održavanje na tjednoj bazi, svih umjetnih dijelova terarija, biljke, grane, podovi... Za dezinfekciju terarija pogodna je varikina (Na-hipoklorit) u omjeru 1:30 ( 1 udio varikine, razrijediti sa 30 udjela vode ) ili otopina klorheksidina dok su fenolni dezinficijensi toksični za reptile.  Iguane bi bilo poželjno kupati do tri puta tjedno u posebnom bazenu ili u kadi. Osim kupanja, treba ih izlagati dnevnoj svjetlosti kad god je sunčano i dovoljno toplo.  Dobro im je omogućiti da se barem pola sata dnevno kreće po stanu, iako dulji boravak izvan terarija može dovesti do dehidracije.  Moj savjet je da kroz nekoliko sljedećih kupanja Vašeg ljubimca, u vodu za kupanje dodate Betadine 10%otopinu za kožu s dijelatnom tvari povidon-jodom. Kao antiseptik za kožu preparat ima široku primjenu u prevenciji razvoja bakterijskih, gljivičnih, virusnih i infekcija posredovanih protozoama i u dezinfekciji površinskih rana i općenito kože. Ova otopina je uobičajeno lako dostupna u svakoj ljekarni bez recepta. Sa razrijeđenom otopinom (voda treba biti lagano žuto- smeđa) možete nekoliko puta tjedno tuširati Vašu iguanu i naj način pospješiti izlječenje ukoliko je bolest posredovana mikroorganizmima. Općenito, iguane su ustvari bića navike i ukoliko se na dnevnoj bazi hrane imati će i stolicu svaki dan. Da bi se hrana probavila u prosjeku je potrebno nekih 36-48h. Naravno, sve to ovisi o temperaturi terarija, potrošnji prilikom kretanja,  o količini i obliku hrane te njenom nutritivnom sastavu. Problem kojeg Vi navodite o neprobavljenoj hrani u izmetu može ukazivati na neki oblik proljeva, odnosno ubrzane i nepotpune probave hranjivih sastojaka. Uzroka zašto je tome tako ima više, od psihološkog stresa nastalog zbog neke  promjene u dnevnoj rutini, promjene u načinu hranjenja ili u samoj hrani. Prečesto davanje hrane s velikim udjelom vode a malo vlakana, ingestijom nekog od patogena koji iritira crijevo, te svakako prisutstvom parazita u crijevima, neadekvatnoj temperaturi za metaboliziranje hrane, i dr. Parazitarne invazije nisu rijetkost kod iguana a najčešći paraziti sa kojima se vlasnici tih gmazova susreću su oblići iz rodova Strongyloides spp., Ascaris spp, želučani oblić Physaloptera, i dr.  Osim oblića česte su invazije i protozoama, malim jednostaničnim parazitima iz rodova Entamoeba, Hexamita, Giardia te Cryptosporidium. Urati kod infestacija protozoama obično su crvenkasto narančaste boje, a izmet poprilično zaudara. Kako je gotovo nemoguće da sam vlasnik bez urađene koprološke pretrage izmeta ustvrdi da se doista radi o parazitima, najbolje je liječenje mekane stolice započeti simptomatski odnosno pokušati povećati količinu vlakana u crijevnoj pasaži npr. u nekim literaturama se spominje da se u tu svrhu mogu koristiti mali komadići kruha. Svakako se preporuča davanje nemasnog jogurta ili Acidophila (u malim količinama)  kako bi se obnovila odnosno podržala probava i udio dobrih bakterija u crijevima.  U nekim primjerima uznapredovalih tegoba sa lošom hranidbom pojavili su se i dermatološki problemi, a svakako se situacija još dodatno komplicirala ukoliko su vlažnost i temperatura u terariju bile neodgovarajuće. Nije dobro to što izmet prlja rane i ispucalu kožu jer bi moglo doći do sekundarnih bakrerijskih infekcija (posebno su opasne Pseudomonas, Serratia, Salmonella, Proteus, E.coli  i dr. od kojih se neki nalaze u izmetu iguana ), a to onda uvelike komplicira sliku bolesti. Tako da bih svakako preporučila češće kupke, i tretiranje mjesta na kojima se nalaze ozljede sa antiseptičkim otopinama ili sprejevima (Betadine ili ionsko koloidno srebro u spreju).   Eventualno se nakon antiseptika može aplicirati krema kao što je Silvadene antibiotska krema, sastavom na bazi sulfonamida i srebra koja će stvoriti na raspucalim dijelovima zaštitni sloj i imitirati „novu kožu“ a dozvoliti će prolazak vode do dubljih dijelova kako bi se rana hidrirala i obnovila. Pratite promjene i opće stanje Vašeg ljubimca, svaka promjena prema odbijanju hrane, letargiji ili širenje mrlja na ostatak tijela, obavezno savjetujem da ne čekate, nego potražite veterinara stručnjaka za gmazove kako situacija ne bi postala opasna po život iguane. Ukoliko se promjene na koži inficiraju i dođe do razvoja abscesa ili nekroza, situaciju ćete vrlo teško, gotovo pa nikako riješiti sami. Iako ste daleko, probajte barem putem telefona kontaktirati sa kolegama na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, Zavod za bolesti peradi s klinikom, kontakt broj je +385 1 23 90 410. Kolegica Maja Lukač, dr.vet.med. ima  iskustva iz područja kliničkog rada sa egzotičnim životinjama, vjerujem da će Vas ona i drugo osoblje  dodatno savjetovati što i kako učiniti sa Vašim ljubimcem kako biste mu pomogli.

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Možete li mi nešto reći o azijskoj kornjači, vodenoj zlatovratoj kornjači i o vodenoj crvenotrboj kornjači?Hvala, Tomislav O: Većina vodenih kornjačica je podrijetlom iz Sjeverne Amerike i Azije. Za njihovo držanje je potreban akvarij sa suhim djelom na kojem će sunčati i osušiti. U akvarij bi trebalo postaviti grijač i rasvjetu te filtraciju što bi osiguralo stabilne životne uvjete. HRVATSKI NAZIV: Crvenotrba vodena kornjačaLATINSKI NAZIV: Terrapene rubriventris, P. rubriventrisPRIRODNO STANIŠTE: Sjeverna AmerikaISHRANA: Ova vrsta kornjače je svejed. Mladunci se hrane proteinskom hranom životinjskog podrijekla (larva crvenog komarca, pastrva, oslić, goveđe srce, pileće bijelo meso), a odrasle jedinke pretežno hranom biljnog porijekla. Mladunci postepeno nakon prvog mjeseca mogu prijeći na kvalitetnu peletiranu hranu za vodene kornjače.UVJETI DRŽANJA: Uvjeti držanja su isti kao i za većinu vodenih kornjača. Terarij s dijelom za plivanje i dijelom za sunčanje u omjeru 2 naprema 1. Temperatura vode 23- 25 °C a mjesto za sunčanje 28-32°C(SPOT lampa). Kod držanja većega broja kornjača potrebna je dobra mehaničko-biološka filtracija s čestim izmjenama vode radi izbjegavanja bakterijskih infekcija. Rasvjeta bi trebala sadržavati UVA i UVB zrake. Kornjače narastu 24 - 40 cm što ovisi o uvjetima držanja i prehrani. HRVATSKI NAZIV: Zlatovrata vodena kornjačaLATINSKI NAZIV: Mauremys sinensis, Ocadia sinensisPRIRODNO STANIŠTE: Jugoistočna Azija tropskog i suptropskog pojasaISHRANA: Ova vrsta kornjače je pretežiti biljojed. Mladunci se hrane proteinskom hranom životinjskog porijekla (gammarus, pastrva, oslić, goveđe srce) dok odrasle jedinke treba hraniti hranom biljnog porijekla.UVJETI DRŽANJA: Uvjeti držanja su isti kao i za većinu vodenih kornjača. Terarij s dijelom za plivanje i dijelom za sunčanje u omjeru 2 naprema 1. Temperatura vode min. 25  °C a mjesto za sunčanje 28-32 °C. Kod držanja većega broja kornjača potrebna je dobra mehaničko-biološka filtracija s čestim izmjenama vode radi izbjegavanja bakterijskih infekcija. Rasvjeta bi trebala sadržavati UVA i UVB zrake. Ove kornjače su veliki ljubitelji sunčanja i dosta vremena provode na kopnu. Zlatovrate vodene kornjače narastu 20 - 25 cm.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: 20-oga mi se ženka bradate agame uspješno parila pa me zanima kada da očekujem, barem okvirno, kada će jaja izbaciti... Gledao sam po mnogim forumima i svatko ima svoju teoriju kada, koja temperatura mora biti u inkubatoru, pa jedino vama mogu vjerovati da male agame uspješno dođu na svijet, jer zbog posla ne mogu stalno biti uz nju, pa samo okvirno da znam kada će izbaciti. Sada je prošlo devet dana od parenja i samo kolika temp. mora biti u inkubatoru. Napravio sam improvizirani inkubator te je temperatura 31.7C Mislim da je to previše. Ženku redovno hranim i dajem kalcij i d vitamin. Ukoliko nešto griješim, molim vas upozorite me. Unaprijed vam hvala!Tibor O: Općenito, bradate agame oviparne su životinje. Iako su spolno zrele sa oko godinu dana starosti, ne dosežu pogodnu fizičku spremnost za parenje do oko 18 mjeseci starosti. Prije parenja preporuka je da je životinjica dobre kondicije i odličnog zdravstvenog stanja. Ovo je važno iz razloga što za one jedinke koje imaju manju tjelesnu masu ili su lošijeg  zdravlja, parenje, odnosno lijeganje jaja, može imati ozbiljne posljedice po zdravlje, komplikacije prilikom samog lijeganja jaja kao i razvijanje avitalnih potomaka. Bradate agame nisu pezahtjevne za parenje. Potrebno im je osigurati dovoljno prostora, kvalitetne uvjete držanja, hranidbe te ih ne uznemiravati. Ženke koje borave zajedno sa mužjakom imaju i po nekoliko legala godišnje. Nakon parenja potrebno je ženki osigurati povoljno mjesto za lijeganje jaja. Lijeganje nastupa u prosjeku od 4 do 6 tjedana od parenja, a razlog leži u činjenici kako razvoj jaja u utrobi ženke teče različito vezano uz uvjete okoline kao i individualni metabolizam. Da ženka nosi jaja ukazujue nekoliko simptoma: naglo povećanje tjelesne težine (obično oko 2 tjedna od parenja), povećan apetit, plašljivost te mogućnost palpiranja jaja (jaja se mogu osjetiti dodirom na abdomenu što je potrebno činiti iznimno oprezno). Neposredno pred lijeganje jaja uočava se slijedeće: stalno kopanje i smanjenje apetita. U prosjeku bradate agame liježu od 16 do 24 jaja u leglu kada je potrebno posebno voditi računa o kvalitetnoj i energetski bogatoj prehrani kako bi se ženki nadoknadila energija tijekom kopanja kao i spriječilo korištenje kalcija iz vlastitih zaliha dodavanjem suplemenata. Svakako bi bilo uputno da pratite ženku tijekom lijeganja jaja kako bi mogli vidjeti da li će sve proteći u redu. Naime, nije rijetka pojava zaostajanja jaja koje može dovesti do paralize pa čak i uginuća. Najčešćim uzrokom smatra se nedostatna ishrana i loši uvjeti okoline a stanje prati gubitak apetita, letargija i inaktivnost. Ovakvo stanje zahtijeva hitnu intervenciju u veterinarskoj ambulanti a ujedno i diferencijaciju od infekcije ili bubrežnih oboljenja. Nako što ženka iskopa rupu, obično joj je dostatno 30-tak minuta da izliježe jaja. Nakon lijeganja, ženka zakopa jaja. Preporučljivo je jaja pažljivo otkopati i smjestiti u ranije pripremljeni inkubator. U inkubatoru je potrebno osigurati temperaturu od 29°C, a jaja napola zakopati u mekani substrat natopljen vodom. Najpogodnije je jaja smjestiti na isti položaj kao i kad su bila izliježena. Jaja je potrebno svakodnevno pregledavati i pratiti što se sa njima zbiva kako bi se pravovremeno moglo reagirati na pojavu prekomjernog sušenja dodavanjem vode. Inkubacija u prosjeku traje od oko 60 dana (ali i od 45 do 85 dana). Zanimljivost je da temperatura tijekom inkubacije jaja utječe na spol mladunaca. Naime, viša temperatura skratiti će vrijeme inkubacije i vjerojatnije će se izlijegati mužjaci dok kod niže temperature dulja inkubacija omogućiti će razvitak ženki. Mladi se liježu od 1 do 3 dana, a najpogodnije je osigurati im temperaturu i vlažnost na koju su navikli u inkubatoru kako bi se spriječilo ljepljenje ljuske na kožu mladunca. Nekoliko dana nakon lijeganja držite ih na višoj temperaturi, a imajte na umu kako već 72 sata nakon lijeganja sposobni su samostalno se hraniti živom hranom. Svakako se nadam da će sa lijeganjem jaja i izlijeganjem mladunaca biti sve u redu, a za svaki dodatan savjet na raspolaganju smo Vam.

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam običnu čančaru - kornjaču. Držao sam je u hibernaciji ispod suhog lišćai blagog sloja zemlje (da se ne bi udušila). Držao sam je u podrumu od polovice 10. mjeseca. Naime, ona ima oko godinu dana. U podrumu je tamno i temperatura mu ove zime nije padala ispod 10°C. Ovih dana je temperatura bila 15°C u podrumu i bojao sam se da ne ugine. U mojoj sobi  je također 15°C tako da sam je donio prije manje od tjedan dana u sobu... a i ima svjetlosti danju. Jesu li to dobri uvjeti za buđenje? Ili temparatura treb narasti iznad 20°C. Ne bih je volio izgubiti. Znam da se ne smije, ali podignuo sam je i okrenuo naopako da vidim je li živa, i da - micala je nožicama.. ali još spava. Hoću li samo tako čekati da se sama probudi ili je bolje ostaviti je na balkon uz sunce i temperature iznad 15-17°C?Hvala! Anđelko O: U prirodi čančare hiberniraju kada su temperature okoliša izmedu 0 i 10°C. Temperatura se nikako se ne bi smjela spustiti ispod 0°C jer to dovodi do smrzavanja. Kako temperature rastu, a u pravilu kad počinju prelaziti 10-12 stupnjeva, kornjače se zagrijavaju što dovodi do ubrzavanja metabolizma i svih životnih funkcija te se životinje bude. S obzirom na to da ste je donijeli u sobu, bilo bi najbolje da tu ostane još neko vrijeme. Nastojte je držati pod pokrovom kojim je bila pokrivena do sada kako buđenje nebi bilo naglo. Kroz 10-tak dana, već prema prognozama, ako se očekuje dulji period stabilnog vremena bez većih temperaturnih oscilacija možete ju tako zaklonjenu staviti na balkon što će voditi postepenom buđenju. Idealna temperatura na kojoj čančare funkcioniraju kreće se između 25 i 29°C, a u procesu buđenja svakako bi trebala biti iznad 18 i 20°C.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Zanima me nešto više o tarantuli brachypelmi boehmei (temperament, vlaga, terarij,...).Hvala unaprijed. Srdačan pozdrav, Marko O: Tarantule se dijele na vrste koje žive na tlu i one koje žive na drveću ("terrestrial" i "arboreal"). Podijeljene su i na tarantule Starog svijeta (Afrika, Azija i Europa) i Novog svijeta (Australija, Sj. i J. Amerika).  Tarantule Novog svijeta imaju na stražnjem dijelu tijela iritirajuće dlake, dok tarantule Starog svijeta nemaju iritirajuće dlake ali imaju jači otrov i agresivnije su. Vrsta  Brachypelmi boehmei svoje podrijetlo vuče iz Meksika, smatra se terestialnom, a njena staništa su suha gruba tla gdje se zavlači u napuštene rupe glodavaca ili sama gradi svoja skrovišta u zemlji. Za razliku od ostalih vrsta tarantula B. boehmei relativno sporo raste i kao odrasla jedinka dostiže veličinu oko 12-15 cm, a životni vijek ženki je oko 15-25 godina. Izgledom i temperamentom je vrlo slična svome srodniku Brachypelma smithi, s malim razlikama u jarkosti boja i što se kod ove vrste boje jarko narančasta i crvena protežu duž nekoliko članaka nogu sve do crnih stopla, a ne samo na koljenima.  Također, kako je i prethodno navedeno, ukoliko se osjeti ugroženom može ispustiti iritirajuće dlake koje mogu izazvati kod ljudi blage do jake alergijske reakcije popraćene  svrbežom i crvenilom. Tarantule su beskralježnjaci, odnosno imaju exoskelet ili vanjski kostur. Da bi mogle rasti, moraju promijeniti kožu. Presvlačenje kože ovisi o vrsti, starosti te uvjetima držanja.  Mlade tarantule se u istoj godini života presvuku 5 - 6 puta, dok odrasle tarntule jednom u dvije, tri godine. Tjednima pa i mjesecima prije presvlačenja prestaju jesti, a na abdomenu potamne. Kada dođe vrijeme presvlačenja, tarantula naparavi paučinu, a presvlačiti će se ležeći na leđima, te će provesti nekoliko sati na toj paučini. Nakon presvlačenja, će još nekoliko dana mirovati, a kasnije, kada se nova koža osuši, početi će jesti. Presvlačenje traje 12-15 sati. Za to vrijeme trabalo bi povećati vlažnost terarija. Tijelo tarantule je građeno od glave i zadnjeg dijela. Na glavu se nadovezuju udovi i kliješta. Na gornjem dijelu glave nalaze se četiri para očiju. Mozak čine nakupine živčanih stanica. U zadnjem dijelu tijela nalazi se želudac. Tarantule se uglavnom hrane insektima, manjim glodavcima, pticama, zmijama itd. Kada tarantula uhvati plijen, paraliziraju ga enzimom koji ubrizgavaju. Taj enzim im olakšava i daljnu probavu. Tarantule obično pojedu onoliko hrane koliko im je dovoljno za mjesec dana. Nepojedena hrana se treba obavezno ukloniti kako se ne bi razvila plijesan i različiti mikroorganizmi. U zatočeništvu najčešće se hrane žoharima, cvrčcima i crvima. Ako tarantula počne odbijati hranu, to znači da se prejela ili se priprema za presvlačenje. Tarantule imaju četiri para nogu te dvije prednje, koje im zapravo služe kao ruke. Kod odraslih tarantula dobro se razlikuje spol. Mužjacima nakon zadnjeg presvlačenja izrastu kuke, koje im služe za pridržavanje čeljusti ženke prilikom parenja. Što se tiče opremanja terarija za ovu vrstu, podloga je vrlo bitna u terariju i trebala bi biti debljine najmanje desetak centimetara uz obavezni dodatak drva, kamena ili nekakve stare glinene tegle od biljke ispod kojega će izgraditi svoje skrovište.Od podloga se mogu koristiti treset pomiješan s korom drveta ili kora drveta pomiješana sa zemljom za cvijeće. Zemlja ne smije biti tretirana pesticidima, a koru drveta je preporučljivo spržiti u pećnici ili prokuhati u vodi. Temperatura u terariju trebala bi biti 24-27°C, a postići je možete upotrebom podnih kabelskih grijača ili samoljepljivim grijačima koji se lijepe postranično na terarijsko staklo. Optimalna temperatura je vrlo bitna jer u protivnome često dolazi do zdrastvenih problema. Temperaturu možete kontrolirati termometrom, kako biste eventualna odstupanja mogli korigirati. Osim temperature vrlo je važna i vlaga, koja mora iznositi od 60-85%, nikako dopustiti da padne ispod 55%. Vlagu ćete održavati postavljanjem posudice s vodom i svakodnevnim špricanjem terarija. Bez dovoljno vlage tarntule dehidriraju i imaju problema s presvlačenjem. Postotak vlage lakše je prati postavljanjem higrometra. Ako želite tarantulu noću promatrati, možete koristii crvene ili plave lampe od 25 W. Više o uređenju terarija pisali su i kolege u prethodno objavljenim odgovorima Tarantule i ishrana te Uređenje terarija za tarantule.

 Odgovara: Dinko Kralik, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Namjeravam kupiti pauka, točnije poecilotheriu metallicu. Moje pitanje za Vas je koji su idealni uvjeti za držanje, veličina terarija? Čitala sam dosta po forumima, ali vi ste stručnjaci i odlučila sam provjeriti kod Vas. Zahvalna sam na bilo kakvoj informaciji! O: Više o porodici pauka u koju spada i Metalica  možete pročitati u ranijem odgovoru kolege naslovljenom Indijska ornamentalna tarantula (Poecilotheria regalis). Osim informacija koje je naveo kolega, dodatno mogu sažeti neke uvjete držanja temeljene na iskustvima ljudi koji su držali ove ljubimce. Općenito ženke  ovih pauka mogu doživjeti 10-12 godina starosti, što je 3 do 4 puta više nego u mužjaka. Pripadnici ove vrste dosegnu veličinu od 15-20 cm. Drže se najčešće u temperaturnom rasponu 25-30 stupnjeva celzijusa i vlažnosti zraka između 75-80% koja se postiže povremenim špricanjem terarija i imanjem podloge koja čuva vlagu, poput Terra coco podloge od kokosovih vlakana koju možete kupiti u našim dućanima, u visini od 5 do 10 cm. Veličine terarija variraju od 30x30x30 cm za manje primjerke i 30x30x45cm za veće. Treba im osigurati plitku posuda za vodu iz koje mogu piti, a da se ne utope. Treba im osigurati i mjesto za skrivanje i penjanje u obliku kore drveta, komada pluta, umjetnog ili prirodnog bilja. Kao što je kolega naveo, hrane se žoharima, crvićima i cvrčcima. Sve od navedene žive hrane dostupno je i u Pet centar dućanima. Neki od uzgajivača  koriste za rasvjetu, a ujedno i grijanje, Daylight žarulju (dostupne i u našim dućanima) i to uključenu 12h osiguravajući tako ljubimcu danje svjetlo. Neki vlasnici pokušavaju osigurati ovoj vrsti i prirodne sezonske izmjene koje variraju u prirodnom staništu pa u skladu s time mijenjaju uvijete vezane za temperaturu i vlagu. U svakom slučau, savjetovao bih Vam i da stupite u kontakt s nekim tko je imao iskustva iz prve ruke s uzgojem i držanjem ove vrste, primjerice stručnjacima iz Zoološkog vrta, te tako osigurate najbolje uvjete za Vašeg pauka.

 Odgovara: Dinko Kralik, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam bogomoljku u terariju 5 dana. Ništa ne jede (davao sam joj muhe, crve, pauke itd.), no vidio sam da je zadebljanoga trupa. Znači li to da će mati mlade? Terarij mi je 60x30 i visina 30 cm. Ne znam je li to prevelik prostor za nju. Temp. je u njemu 22 C. Zanima me što moram napraviti ako izlegne mlade. I zanima me koju podlogu joj trebam staviti na dno terarija. Zasad imam sitne kamenčiće što su mi ostali od kornjače. Zanima me mogu li je hraniti i crvima za pecanje? Treba li joj svjetlo u terariju? Imam neonsku lampu. Trebam li joj to staviti? Lijepi pozdrav, Filip O: Više o bogomoljkama možete pročitati u ranije objavljenom odgovoru Bogomoljka (Mantodea). Bogomoljka se razmnožava na dva načina: partenogenetski, što se odvija u uvjetima bez mužjaka (prema navodima u literaturi, također uz navod da tada cijelo potomstvo budu ženke) i spolno razmnožavanje koje se odvija uz pomoć mužjaka u vidu parenja te  ženka nakon parenja mužjaka najčešće usmrti i pojede. Ženka, također, ostavlja oothecu u jesen i vješa ih na drveće, iz kojih u proljeće izlaze malene nimfe. Ishrana bogomoljki u terarijima – kao hranu ne preporučujem mrave, ose i slične agresivne vrste kukaca. Takav obrok ima tendenciju napasti bogomoljku, koja tada često ugiba uslijed ranjavanja. Idealne su vinske mušice (kod mlađih jedinki) i muhe, gusjenice i brašnari, a bogomoljke mogu pojesti i manje gujavice, pužiće i leptire. Predlažem Vam da svojoj bogomoljki ponudite crviće za pecanje pa ćete vidjeti hoće li ih pojesti. Ukoliko ih odbije, u našim dućanima od žive hrane koje bi bogomoljka mogla jesti možete kupiti i cvrčke i žohare (ponudite joj manje žohare). U našim dućanima možete kupiti kao živu hranu crve brašnare kao i specijalnu terarijsku podlogu JBL Terra Coco koja se nakvasi u vodi. Stavite svojoj bogomoljki rasvjetu jer će je rasvjeta ujedno i grijati. Treba joj osigurati temperaturu između 22-28 stupnjeva celzijusa, koja se po noći može nešto spustiti. Po noći joj gasite rasvjetu, ali treba osigurati da ne dođe do naglog pada temperature. Vlažnost zraka treba biti između 40-65%. Budući da bogomoljke piju vodu s lišća ili stjenki terarija, potrebno je svaka dva dana osigurati vodu u obliku sitnih kapljica (pošpricajte terarij - možete kupiti posude s pumpicom za špricanje ili temeljito oprati neku od takvih posuda koje Vam ostanu iz kućanstva). Isto tako, trebate joj osigurati neke grančice po kojima će se moći penjati.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam crvenouhu kornjaču staru 7 godina, mužjak, normalnog apetita, no danas je prestao micati zadnjom lijevom nogicom. Zanima me što bi mu moglo biti i kamo ga mogu odvesti na pregled s obzirom da mi je rečeno kako u Rijeci niti jedna veterinarska ambulanta nije adekvatna kornjačama. Zahvaljujem, Nikica O: Prijelomi nisu rijetki problem u gmazova. Traume u akvaterariju, padovi, neoprezno rukovanje sa životinjom i drugi ljubimci predstavljaju najčešće uzroke problema s ekstremitetima. U životinja držanih u zatočeništvu zbog neprikladnih uvjeta držanja i hranidbe prijelomi su češći zbog metaboličke bolesti kostiju jer kosti postaju slabe i lakše dolazi do prijeloma. Koža gmazova je koža dosta elastična pa je većina prijeloma zatvorenog tipa. Postoji malo podataka o vremenu potrebnom da kost zacijeli kod gmazova. U odnosu na ptice i sisavce njihove kosti cijele sporije. Zacjeljivanje traje u prosjeku 6-18 mjeseci. Osim koštanih struktura, problem mogu predstavljati i nokti. Naime, kako je ova vrsta poznata s stalnim upornim pokušajima penjanja, ako nisu osigurani adekvatni uvjeti držanja, ozljede se relativno često pojavljuju. U svakom slučaju, odlazak kod veterinara je nužan. Međutim, nemam informacija o kompetentnosti pojedinih veterinara u liječenju ove vrste životinja na području Rijeke i Kvarnera. Stoga, savjetujem Vam da se obratite na adresu Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Heinzelova 55, Zagreb doktorici educiranoj za liječenje gmazova - Maji Lukač, dr.vet.med. Radno vrijeme je pon., sri. i pet. 9-11 h i uto. i čet. 16-18 h. Prema postavljenoj dijagnozi, odlučit će se o prikladnom pristupu samog liječenja. Tako, u slučaju prijeloma moguće je fiksirati ekstremitet i na takav način osigurati dovoljno vremena za cijeljenje. Vanjska fiksacija se radi s različitim materijalima (papirnati tuljac, drveni štapić, materijal koji kada se zagrije se modelira pa se stvrdne..). Kod kornjača je kod npr. prijeloma nadlaktice ili nadkoljenice nemoguće imobilizirati  gornji zglob. U tom slučaju se ekstremitet namjesti da je uvučen unutar oklopa i ljepljivom trakom se onemogući da nogu izvuče van. Obavezno je rentgenski snimiti nakon namještanja noge u takav položaj da se utvrdi da su kosti u svom položaju. Kosti se mogu poravnati i unutarnjim fiksatorom (čavao, šipka) i smjestiti u oklop. Tako namještena kost cijeli nekoliko mjeseci. Obavezno je rentgensko kontroliranje kosti svakih 4-6 tjedana sve dok ne zacijeli. U težim slučajevima, kao i u slučajevima češćih i težih komplikacija, moguće je napraviti i amputaciju ekstremiteta. Ako se takvim ljubimcima osiguraju svi uvjeti za optimalno držanje u zatočeništvu, ljubimci s tri ekstremiteta poprilično dobro funkcioniraju.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam iguanu već 11 god. Do sad se nije susretao s nekim vecim bolestima. Međutim, prije par dana sam primjetila da je postao nervozan. Nije spavao, nije jeo kako treba. Kad bih ga uzela u ruke i stavila na sebe smirio bi se. Tako bi i zaspali skupa. Ima 3 dana da je počeo podrhtavati, jako sam se uplašila jer znam da kod nas veterinari i ne znaju baš o njima. Nazvala sam vet. Batu gospođu iz Zg. Rekla mi je da ga odvedem u najbližu veterinarsku stanicu i da mu daju vitamin B što sam i napravila. Vodila sam ga u petak i u subotu na inekcije i još sutra bih trebala kako je i ona rekla, da prima 3 dana po njegovoj kilaži vitamin B. On je otprilike težio 10kg. Kad sam ga dovela u veterinara rekao je da ima cca 8kg. Jako gubi na kilaži, podrhtava mu cijelo tijelo. Nije obavljao nikakvu nuždu već 3 dana. Nazvala sam ponovno gđu Batu, međutim nisam je uspjela pa sam na netu pronašla br. od veterina iz Zadra. On mi je rekao da mu dam spazmex 1/4 tablete. i portalak da mu potaknem probavu. Jučer sam mu dala spazmex i malo se smirio/ to je bilo oko 17h. Ponovno sam mu dala 1/4 oko 21:30h. Danas sam mu dala portalak ujutro i pokušala ga s toplom vodom masirati, na šta je on jako jako podrhtavao. Previše uplašena sam ponovno nazvala veterinara u Zadar.  Rekao je da mu ponovno dajem spazmex jer da su to malene doze koje mu ne mogu naškoditi. Pošto on ne jede već 3-4 dana, danas sam mu skuhala špinat i s mikserom mu skašila. Znači da sam skroz u tekućem stanju mu pokušala dati. Odbio je, ali sam mu na silu ugurala po par malenih žličica u usta i u 3 navrata tako. Jako teško guta, kad mu stavim u usta gura jezikom van. Trese glavom nakon toga.. Dajem mu vodu na špricu, ne spavam već 3 noći jer stalno gledam diše li. Očajna sam... Molim vas, pomozite mi. Nina O: Iz anamnestičkih podataka koji su dosta općeniti navest ću neka od stanja, koja se mogu manifestirati slabijem apetitom: npr. gastrointestinalni simptomi, uzrokovani endoparazitima, ulcerozni stomatitis, bolesti zubiju, esophagitis, gastroenteritis, apsecesi i neoplazije u gastrointestinalnom traktu. Ta stanja redovno prate slab apetit ili anoreksija, gubitak tjelesne mase, neaktivnost i letargija.  No prvenstveni uzroci koji dovode iguane u ovakvo stanje jesu neadekvatni parametri u terariju. Uz neadekvatne uvjete držanja, najčešći uzrok lošem apetitu su endoparaziti, te strana tijela (najčešće komadi podloge). Od unutrašnjih parazita su najčešći nematodi (Strongyloides sp., Oxiuris sp.), cestode, acantocefalans i protozoe koje uključuju Entamoeba sp. i kokcidije, te Cryptosporidium sp. Bilo bi dobro barem jednom godišnje odnijeti stolicu na parazitološku pretragu, te dati preventivno sredstvo za dehelmentizaciju ( preparati na bazi fenbendazola poput panacura su se pokazali učinkovitima. Ovo su samo neka od niza stanja koja mogu dovesti do promjena apetita, no većina ovakvih problema vezana je primarno uz uvjete držanja u terariju (npr. kod preniskih temperatura u terariju iguane slabije jedu i otežana im  je probava). Naveli ste da ste probali davati smiksani špinat, iako zelene iguane jesu biljojedi u njihovom jelovniku u ograničenim količinama treba davati mrkvu, kelj, brokulu, repu, špinat, zbog oksalata i goitrogena koje sadržavaju. Oksalati  vežu kalcij na sebe i mogu dovesti do metaboličke bolesti kostiju, ili se pak taložiti kao oksalatni kristali u zglobovima i bubrezima, goitrogeni kao kemijske supstance iz biljaka se pak upliću u metabolizam štitnjače i mogu inducirati hipotireoidizam... Od povrća bolje je davati  raštiku, mišancu, lišće bijele repe, lišće i cvijet maslačka, djetelinu, lišće mrkve, peršin, lišće i cvijet hibiskusa, salatu endiviju, metvicu, korijander, grašak, slatki krumpir, gljive, namočeni zeleni grah. Ovo su namirnice dobre nutitivne vrijednosti. Bitno je da je obrok raznolik. Od ostalog povrća, možete davati krastavce, rajčicu, luk, masline, bučice, rotkvice, s time da treba imati na umu da su ovo namirnice slabe nutritivne vrijednosti. Uz prehranu vrlo je bitno dodavati i vitaminsko-mineralne dodatke 2-3 puta tjedno. Savjetujem jedan od sljedećih preparata: JBL MicroCalcium, JBL TerraVit, Beaphar Reptile Minerals, te Exo Terra Electroliz. Dakle, vrlo je teško bez dobrog kliničkog pregleda ustvrditi što se točno događa sa Vašim ljubimcem. Stoga bih Vas uputila i na kolegicu Maju Lukač, dr.vet.med., koja se bavi liječenjem gmazova, pri Veterinarskom fakultetu, Sveučilišta u Zagrebu, u Ambulanti za ukrasne ptice i perad, na broj telefona 01/ 2390- 410.  Ambulanta radi ponedjeljkom, srijedom i petkom od 9 do 11 sati, te utorkom i četvrtkom od 16 do 18 sati. Iako niste napisali u kojem dijelu Hrvatske živite i je li Vam zgodno doći u Zagreb, savjetujem Vam da se svakako barem telefonski obratite se za dodatnu pomoć kolegici vjerujem da će ona svojim stručnim znanjem moći ustanoviti o kakvom je problemu riječ i da ćete zajednički pronaći rješenje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molim vas, treba mi pomoć. Možete li mi reći nešto o nilskom varanu – prehrana, veličina, vlaga u terariju i tako dalje...Ivan O: Varani (Varanidae) predstavljaju životinje koje su na filogenetskom stablu smještene u razred gmazova, red ljuskaša i podred gmazova. Danas, ova porodica broji 53 vrste koje su rasprostranjene diljem Svijeta (Africi, Aziji, Australiji). U podrodu Polydaedalus se nalazi i Nilski varan (Varanus niloticus) koji je svoj naziv i dobio prema svojem prirodnom staništu (veći dio Afrike). Nilski varan u prirodi dolazi u dva varijeteta - V. niloticus i V. niloticus ornatus (šareni). Općenita razlika između ova dva varijeteta jest da nilski varan ima pet pruga na torzu dok šareni nilski varan ima sedam. Poneki uzgajivači su uspjeli dobiti i tzv. albino oblike ove vrste varana. U prirodi ove jedinke narastu do 2,1 m. Držanjem u zatočeništvu, postižu se veličine 1,5-1,9 m. Mnogi uzgajivači ove vrste savjetuju da se oni drže samostalno i na takav način izbjegnu česti međusobni sukobi i međusobna agresivna ponašanja jedinki. U osiguravanju optimalne kvalitete života, za ovu životinjsku vrstu bi bilo potrebno osigurati dovoljno velik terarij. Takav terarij bi trebao imati vodeni dio dovoljno velik da ljubimac u njemu može plivati i zaroniti. Sama podloga u terariji bi trebala biti pogodna za njihovo kopanje (vermikulit, pijesak za guštere,...), a koji je ujedno pogodan za jednostavno mijenjanje i uklanjanje njihovih izlučevina (čišćenje). Ostali parametri uređenja terarija uključuju i opremanje s predmetima koji ne mogu ozlijediti samog ljubimca kao i onemogućiti istome da dođe do opasnih predmeta, npr. izvoru svjetlosti. U terarij je moguće postaviti kamenje, grane, žive biljke,... U osvjetljenju se koriste rasvjetna tijela punog spektra s 5% UVB svjetlosti. Temperatura u terariju bi se trebala kretati u rasponu od 21°C (hladni dio terarija) do 32°C (mjesto za sunčanje). Noćna temperatura bi trebala biti unutar 15-21°C. U prehrani se koriste (ovisno o veličini ljubimca) mali glodavci, kuhana jaja, mekušci, insekti,... uz dodatke vitamina i minerala. Ova životinjska vrsta se ne savjetuje početnicima. Naime, smatra se da većina ovih životinja u zatočeništvu pokazuje određenu dozu agresivnosti kao i mnoge teškoće pri pripitomljavanju. Naravno, sve ovisi i o samoj jedinki. Više korisnih informacija o ovoj životinjskoj vrsti možete saznati na adresi Zoološkog vrta u Zagrebu, Maksimirski perivoj bb, Zagreb.