Pitajte veterinara

 Odgovara: Vladimir Kordić, d.i.a.,  Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Posjedujem veliki akvarij (dimenzija: 200x120) i u njemu imam ženku crvenouhe kornjače veličine oklopa 15 cm. I mislio sam si kupiti mosušne kornjače. Zanima me mogu li ih staviti u isti akvarij ili da kupim novi i koliki. Hvala. David O: Ne bih preporučio da zajedno držite crvenouhe i mošusne kornjače. Kornjače znaju biti vrlo agresivne, a kako bi se ponašale dvije vrste zajedno nitko ne može predvidjeti unaprijed. Činjenica je da se kod mošusnih kornjača ne mogu zajedno držati dva mužjaka (ne podnose se) pa se zbog nevedenog ne bih upuštao u eksperimentiranje. Uostalom, uvjeti držanja nisu isti za navedene vrste. Minimalni akvaterarij za običnu mošusnu kornjaču mora biti 80x35x50 cm (dxšxv), a za uzgojnu skupinu (mužjak i dvije ženke) 100x40x50 cm. Visina vodenog stupca u akvaterariju može biti od 10 cm pa sve do čak 40 cm. U starijoj literaturi možete naići na podatak da vodeni stupac ne smije biti viši od 15 cm. Temperatura vode mora biti od 25°C do 27°C. Akvarij ne smije biti previše osvjetljen, a nije potrebna ni UV lampa. Minimalni akvaterarij za crvenouhu kornjaču mora imati barem 240 l volumena, a optimalan volumen za ženku je 400 l. Visina vodenog stupca može biti veća nego kod mošusnih jer su crvenouhe kornjače dobri plivači. Temperatura vode mora biti od 24°C pa čak do 30°C. Obavezno osigurati “jaču” rasvjetu te UVA/UVB lampu.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Jedna kornjača stalno terorizira drugu, to je došlo do toga da sad terorizirana kornjača skoro stalno boravi izvan vode na suhom djelu kopna. Kada i ode u vodu, ova druga ju opet počne napadati sve dok ne izađe van iz vode. Radi se o dvije mošusne kornjaće stare oko 5 mjeseci pa je teško odrediti spol (kad bismo bili sigurni da su 2 mužjaka, poklonili bi jednoga) koje se nalaze u akvaterariju od 80L. Zamolio bih Vas za pomoć ili neki savjet što činiti s njima? Unaprijed zahvaljujem na Vašem odgovoru. Srdačan pozdrav, Jasmin O: Zahvaljujem na pitanju i strpljenju radi čekanja odgovora. O držanju mošusnih kornjača sam pisala u tekstu: Mosušna kornjača Sternotherus odoratus i uvjeti držanja,  gdje navodim da nije preporučljivo držanje više mužjaka. Bez obzira što ne znate kojeg su spola, iako mužjak ne bi napadao ženku,  preporučam vam da ih odvojite, jer će se napadana jedinka s vremenom oboljeti zbog stresa, a moguće je i da ugine. Upitno je i koliko uspije pojesti hrane, ako ga dugi terorizira. Inače je za mošusne kornjače poznato da više vole muljevitu vodu i hodaju po dnu gdje se i hrane,  a rijeđe izlaze na kopno ( ujutro i navečer). Stoga takva kornjača koja većinom boravi na kopnu, ne živi u adekvatnim uvjetima  pa bi bilo dobro da jednoga poklonite u dobre ruke. Nadam se da će vam ove informacije koristiti.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Na poklon sam dobio tarantulu b.albopilosum jeli mi možete objasnit ćime se hrani i kako da se brinemo za nju. Hvala. Ante O: Navedena tarantula (Brachypelma albopilosum) ili takozvani "kovrčavi pauk",smatra se mirnim ljubimcem u svijetu paukova (mirnog temparamenat), živi 3-10 godina ,pogodno je držati ga u kavariju ili terariju veličine od 20-38 litara; vlaga se kreće između 75-85% sa temperaturom od 24 do 30C, dok je manji hrane ga voćnim mušicama, a kasnije cvrčcima u količini od 2-3 komada u tjednu, kao i i male"pinkye" u odrasloj dobi. Također poželjno je u terariju staviti i manju posudicu s vodom, u godini dana dobije na dužini do 3,8 cm. Dlake na nogicama i abdomenu su duže i kovrćave.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam iguanu već četiri godine i prvi puta sam doživio da ima gliste, pa molim pomoć. Čime da riješim to. Hvala. Vinko O: U već ranije objavljenom odgovoru možete pročitati o čišćenju od crijevnih parazita u iguana: Iguana- čišćenje od parazita. Svakako, radi Vaše zaštite zdravlja bilo bi uputno dezificirati podne površine prostora u kojem boravi iguana primjerenim sredstvima. Najpogodniji za kućnu uporabu pokazao se sprej od Canine Capha DesClean. Sprej je ph neutralan i djeluje kao baktericid, fungicid, tuberkulocid, protiv spora i virusa, te sigurno uništava parazite i jajašca raznih nametnika. Za vrijeme postupka dehelmintizacije, obavezno je i neškodljivo uklanjanje izmeta, te dezinfekcija terarija. Navedeno je potrebno provoditi 3 - 5 dana, nakon davanja preparata. Savjetujem da nakon obavljenog postupka dehelmintizacije, odnesete izmet u Vašu veterinarsku ambulantu, na parazitološku, odnosno koprološku pretragu, kako bi bili sigurni da je iguana u potpunosti očišćena od crijevnih nametnika.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molim vas recite mi koje bi grijanje bilo najbolje za terarij kukuruzne zmije? Hvala na odgovoru. Filip O: Kukuruzna zmija je životinjska vrsta koja prvenstveno živi na tlu, ali je i dobar penjač. U skladu s time, trebalo bi joj prikladno "urediti" terarij. Na takav način se mogu osigurati optimalni uvjeti držanja ljubimca, uvjeti koji donekle sliče uvjetima u kojima je u prirodnom okruženju moguće i pronaći ovu vrstu životinja.  U prirodi je kukuruznu zmiju moguće pronaći u obraslim poljima, borovim šumama i kamenjarima, najčešće se sakrivajući i koristeći razne duplje drveća te rupe od glodavaca.  Kukuruzna zmija se može držati i u terarijima, ako se pridržavate određenih uvjeta za njeno optimalno držanje. Tako, terarij bi trebao biti minimalnih dimenzija 90 cm dužine x 60 cm širine i 60 cm visine. Terarij treba tako složiti da ima topli i hladni dio, a to se postiže žaruljama i podnim grijačima. Pod podnim grijačima se podrazumijevaju kabelski grijači koji se smjeste ispod terarija te griju preko podloge u terariju terarij. Prilikom grijanja sa žaruljom treba paziti da se zmija ne opeče na nju pošto je dobar penjač pa žarulju treba zaštititi mrežicom. Zbog prije navedenih nedostataka, podni oblik grijanja predstavlja češći odabir vlasnika ove životinjske vrste. Topliji dio terarija bi trebalo zagrijati na oko 30ºC, a hladniji dio oko 22ºC. Isto tako joj trebamo napraviti dva skrovišta. Jedno skrovište se treba nalaziti u toplijem dijelu terarija, a jedno skrovište u hladnijem dijeliu terarija. Naravno, veoma je važno da zmija ima posudu sa vodom te da je stupanj vlažnosti u terariju oko 60%. U svakom slučaju, probajte se konzultirati sa stručnjacima za ovu vrstu životinja u trgovinama gdje i kupujete opremu za njih te dobro proučite i specifikacije kao i upute proizvođača o primjeni i ispravnoj uporabi dotična proizvoda.

 Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Da li mi možete nešto više reć o sredozemnoj tarantuli? Hvala.AnteO: Moram priznati da sam malo zbunjena nazivom sredozemna tarantula, da li ste možda mislili na tarantule "starog svijeta" koje se mogu naći tj.obitavaju prirodno u područjima Afrike i Euro-Azije?  U neki dućanima u Hrvatskoj dosta često se može naići na krive nazive vrsta, da li je pitanje dobavljača ili nešto drugo,  ali svakako bi voljela da ste mi napisali latinski naziv vrste pa da mi je lakše se snaći.Od recimo onoga što bi mogla biti "sredozemna tarantula" i na temelju čega joj je netko dodjelio takav naziv je tarantula iz roda Chaetopelma, Chaetopelma gracile, u punom "imenu i prezimenu".  Svakako bi prije kupnje bilo dobro pročitati i prelistati puno knjiga, i pregledati slike i web stranice.  Dom C. gracile je Cipar odnosno Turska, no međutim neke podvrste nalaze se i na području Jordana, Izraela. Kao vrsta vrlo je oportunistična, dakle lako prilagodljiva. Naraste do oko 10- 12 cm. Ima više varijacija u boji.U prirodi ju je moguće pronaći ispod kamenja, kamenih zidova, većinom je terestrijalna vrsta. Kod izrade terarija za nju, potrebno je izraditi tipični terarij sa mogućnosti da pauk može izgraditi rupu u tlu gdje će se sakriti i zaštititi na neki način( ubaciti neki drveni panj ili kamen).Dobro podnosi sušu i period bez vode, ali svakako povremeno joj je dobro priuštiti vlažne uvijete. kod brige potrebno je biti dosta oprezan, po prirodi je plašljiva i agresivna vrsta, stoga u nekim literaturama je čak niti ne preporučuju za kupnju ako ste početnik.Hrani se mahom crvićima, te skakavcima ali u prirodi ponekad na jelovnik zaluta i gušter. Kod svih tarantula pa tako i kod ove vrste normalno je da se presvlače par puta kroz svoj životni vijek i tada su dosta osjetljivije i treba ima posebna ishrana.Životni vijek je nešto kraći nego kod Južno Američkih vrsta. Inače, tarantule koje se nalaze u raznim dućanima, dolaze iz prirode, i mnoge od njih spadaju na listu zaštićenih vrsta tako da svakako preporučam da se dobro dobro informirate kod nabavke Vašeg ljubimca.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Možete li mi reći nešto o držanju anolis segreia? Hvala. MiroslavO: Anolis sagrei pripada rodu Anoles koji su gmazovi sa manjom sposobnošću penjaja od ostalih iz porodice Iguanidae.Podbradak je prilično velik i napuhan kada je životinjica uzbuđena i izazvana; rep zauzima pola njegove dužine.Anolos s.potječe sa Cube,Jamajke,Floride i Bahama;smeđe je boje sa tamno i svijetlijim obojenim pjegama, ženka ima žutu gornju traku i dvije smeđe trake na slabinama. Podbradak varira u bojama od crvenonarančaste do žute iližute sa pjegama. Mužjaci narastu do 180milimetara,a ženke do 140 milimetara. Za ovog ljubimca treba osigurati terarij sa dosta mogućnosti za penjanje ( bez obzira na njegovu manju sposobnost ), veličine 30*30*50 cm. Podloga je mješavina treseta,pijeska ili humus sa lišćem, dubina podloge je polovina dužine ženke. Svjetlo u terariju osigurati 12-14 sati dnevno,dnevna temperatura 20-35 C (sa spot lampama gdje je najtoplije ), vlaga 60-80%;noćna tempertura 20-25C, vlaga 80-95%. Mužjaci su vrlo teritorijalni, te ženkama treba osigurati dosta mjesta,inače dolazi do razvoja stresne situacije koja se manifestira gubitkom apetita i padom tjelesne težine (izbjegavaju područje sa hranom). Hrane se insektima i paucima, treba osigurati meko i slatko voće i vodu zaslađenu medom. Anoles nešto manje pije vodu os ostalih, te zbog toga treba obavezno terarij špricati sa vodom tokom dana.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Htjela bi kupit žabu ali neznam ništa o njima evo kako je to sve počelo. Imam akvarij 24L i prvobitno je korišten za ribe no one su uginule. Sada nam je akvarij prazan a ribe više ne želimo kupovati, a sada smo ispraznili akvarij. Zanima me postoje li u pet-centru male žabe koje neće veće od nekih 5 centimetara i one koje mogu na mokro stanište jer u akvariju imamo i mali bazen molim lijepo odgovor. Hvala. AnaO: Prema navedenoj veličini žabice, može se raditi o akvarijskim žabicama koje poput tropskih ribica moraju biti držane u pravim akvarijima sa grijačima, filterima,svjetlima i ostalom opremom. Od nedavno Ministarstvo za kulturu (Zavod za zaštitu prirode) zabranilo je uvoz navedenih žabica, jer bi mogle nauditi stabilnosti flore i faune u Hrvatskoj, te se one zbog navedene zabrane ne mogu prodavati . Ako ste željeli žabicu za terarij poput zelene žabice (Hyla Cinera), dužine 3-6 centimetara, životnog vijeka do 6 godina, hrani se cvrčcima, muhama i crvima, drži se u što večem terariju sa granama za penjanje,ne prevlažna podloga, temperatura 20-25C, koristiti fluoroscentne lampe, vlaga 70-80%, vrlo su nježne i dobro se priviknu na život u terariju. Trenutno žabice nemamo u ponudi Pet centra.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Zanima me nešto o presvlačenju škorpiona, koji uvjeti moraju biti u terariju, kako dugo ga ne smijem hraniti, i kako vidjeti kad je spreman za presvlačenje. Imam P. Imperatora. Unaprijed hvala. FilipO: P.Imperator iz porodice je Scorpionidae, a  uglavnom se nalaze u tropskom i subtropskom okruženju u Aziji, Africi,ali i u Australiji i Centralnoj Americi. Navedena vrsta (P.I.) potječe iz  zapadne Afrike, odnosno vlažne savane, te ih treba držati u terariju na 25-30C, uz vlagu 70-85%. Ženka naraste do 150 milimetara, donosi na svijet 10-25 mladih dužine 15 milimetara,nakon gravidnosti ili trudnoće u trajanju od jedne godine. Mladi se presvlače do sedam puta i spolno su zreli poslije 3-7 godina. Presvlačenje se teško može "uhvatiti", jer se odvija uglavnom noću na skrivenom mjestu, stari oklop uglavnom bude pojeden. Presvlačenje je učestalije tokom prve godine života (6),potom 2-3 puta u drugoj godini života i u trećoj godini jednom;odrasli se presvlače 1-2 puta svake godine. Također im treba osigurati i posudicu s vodom  iz koje će konzumirati vodu obavezno. Zbog svoje karakteristične kože (oklopa) mogu jako dugo izdržati bez hrane i vode koju skladište unutar tijela. Po hrani treba (insektima) treba posipati mineralni dodatak ( kalcij) dva puta tjedno. Pred presvlačenje povečavaju apetit.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam žutouhu kornjaču staru 2 godine, hranim ju sa suhim račičima, sirovom mesom (piletina), ostalim granulama za kornjače te živim bijelim crvičima koje kupujem u trgovini za lov i ribolov (jako to voli jesti) te sam joj pokušavala davati listove salate i ostalog povrća al to ne želi jesti...do sada je bila prilično zdrava i aktivna na suhom i u vodi, no na današnji dan je pala sa velike visine balkona sa 7 kata na pločice ispred zgrade neznam kako ali ostala je živa, iako se dočekala na trbuh a ne na oklop, ali kao da je bila pod šokom nije se previše micala pa sam ju stavila u tetarij da vidim hoće li joj biti bolje, malo je krvarila oko glave nisam sigurna da li iz nosa ili usta ili oboje. Nakon par sati je ušla u vodu i plivala opet. Što misite hoće li biti bolje? MarinaO: Vezano uz vaše prvo pitanje o hranjenju , važno je znati da je hrana životinjskog podrijetla, glavna i najvažnija hrana ovih kornjača.  Nju je potrebno davati u kontroliranim količinama ,jer ukoliko je kornjače ne dobivaju dovoljno neće pravilno rasti i razvijati se,  a ukoliko dobivaju previše mogu prebrzo rasti i postati pretile (debele) što je jako loše za njihovo zdravlje.  Pretjerivanje sa proteinskom hranom može također oštetiti bubrege i jetru. Živa hrana je najzdraviji i najprirodniji oblik proteinske hrane. Uz proteine, živa hrana sadrži kalcij (te ostale vitamine i minerale) i u kornjačama budi lovačke instinkte. Budite oprezni pri odabiru žive hrane, jer ona može sadržavati parazite (ali i otrove) koji mogu naštetiti kornjačama. Nije preporučljivo uzimati životinje iz prirode, uzgojena hrana je sigurnija. Živa hrana koju kornjače smiju jesti: akvarijski puževi (uzgojeni), potočni rakovi, ribe živorotke (gupy, molly, platy...), kozice, od kukaca :cvrčci , crvene larve komaraca (smrznuta hrana), fobasi,crvi brašnari (rijetko davati, masni su), tubifex crvi te kišne glista/gujavica, smrskani puževi, puževi golači.Riba je također jedna od prirodne hrane vodenih kornjača, koja je zdravija od mesa.Slatkovodne kornjače trebale bi se isključivo hraniti slatkovodnom ribom, jer morska riba može sadržavati veće količine soli koje nisu poželjne.Ribu je moguće očistiti, nasjeckati meso na manje komadiće i zamrznuti ih. Prije davanja kornjači meso je potrebno odmrznuti i zagrijati na približnu temperaturu akvarijske vode.Meso je hrana koja je relativno dostupna većini ljudi i nije loša za kornjače. Možete davati čisto meso, ali i iznutrice. Iznutrice poput jetra, bubrega, srca su jaka (visokoproteinska) hrana i ne treba ju davati prečesto.  Treba izbjegavati masno meso i odstraniti masne dijelove, jer ukoliko ih kornjače neće moći probaviti povratiti će. Meso možete davati svježe ili ga možete nasjeckati na komadiće/porcije i zamrznuti.Po potrebi ga odmrzavate i dajete kornjačama.Meso bi trebalo biti slične temperature kao voda u akvariju. Meso koje smijete davati je sirova piletina, puretina te govedina.Komercijalne granule/briketi, sušeni račići (grammarusi), sušene ribice... su samo dodatna hrana. Ako se kornjače isključivo hrane suhom hranom, neće pravilno rasti i razvijati se.Granule sadrže proteine, kalcij, fosfor, masti, mnoge su obogaćene vitaminima i nisu loše, ukoliko ih se kombinira sa ostalom (prirodnom) hranom. Sušeni račići (grammarus) nisu baš dobra hrana za kornjače ,jer ne sadrže previše korisnih tvari. Možete ih ponuditi rijetko, u malim količinama kao poslasticu.Vodeno bilje je najzdravija i najprirodnija biljna hrana. Kornjačama u prirodi je gotovo uvijek dostupna što znači da je za razliku od proteinske hrane možete davati u neograničenim količinama. Nažalost vodeno bilje je gotovo nemoguće uzgajati u istom akvariju sa odraslim primjerkom žutouhe kornjače, jer sve unište ili pojedu.  Vodeno bilje možete uzgajati u zasebnom akvariju ili ga kupovati u specijaliziranim trgovinama, kao što je Pet centar. Bilje koje smije jesti je vodene kuga, vodena leća, lopoč, rogolist, amazonka (Echinodorus sp.), vodeni zumbul i dr.Povrće je dobra zamjena za vodeno bilje i dostupnije je. Postoji povrće koje je dozvoljeno davati stalno i u neograničenim količinama, ali i ono koje se može samo povremeno davati. Pojedino povrće je zabranjeno davati jer sadrži oksalnu kiselinu koja spriječava upijanje kalcija. Čak i ako se kornjače povremeno hrane takvom hranom posljedice će biti iste. Npr. špinat koji je kornjača pojela blokirati će upijanje kalcija mjesecima što ima jako loš utjecaj na njene kosti i oklop.  Povrće je potrebno dobro oprati prije davanja kornjačama.Povrće koje smiju jesti je mrkva, lišće maslačka, zelena , crvena salata, zimska salata, tikvice i dr. Pad s velike visine nije za kornjaču bezazlen, bez obzira da li je pala na oklop, jer je i na trbuhu oklop. Prilikom takvog pada može doći do unutrašnjeg krvarenja, radi prsnuća krvnih žila i do nastanka hematoma koji pritišću na unutrašnje organe.Moguće je da je udarila i glavom pa je krvarila iz usta i nosa što može biti prolazne prirode. Ako je došlo do opsežnog unutarnjeg krvarenja , kornjača može uginuti nakon više sati ili drugi dan. Svakako vam preporučam da ju odvedete na pregled u veterinarsku ambulantu kako bi se utvrdilo da li ima ozljede opasne po život.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P:Možete li mi malo pomoći pri odabiru mravi za AntWorks? Da li je bolje uzeti manje ili veće, da li su dovoljni i oni ''dvorišni'', možda neka određena vrsta? Hvala. SvenO: Mravi (lat. Formicidae) su porodica kukaca koja živi u velikim zadružnim zajednicama. Pripadaju redu opnokrilaca, dio su nadporodice žalčara (Aculeatoidea) iz podreda utegnutozačanih (Apocrita). Uz krilate mužjake i ženke ima mnogo više jedinki koje su beskrilne, spolno zakržljale ženke. Svi imaju otrovnu žlijezdu koja izlučuje mravlju kiselinu. Kiselinu ispuštaju s pomoću žalca, a ako ga nemaju, čeljustima naprave ranu, pa je pošpricaju izlučinom kiseline. Po veličini glave te prema poslovima među njima se često razlikuju "radnici" i "vojnici". Kolonija mrava (koja može brojiti oko 20 milijuna mrava) može imati jednu (monogine) ili nekoliko (poligine) matica-kraljica. Svi mravi iz jednog mravinjaka tvore povezanu zajednicu, međusobno se raspoznaju po mirisu. Prema mravima iz drugih mravinjaka većina se odnose neprijateljski. Ljeti se pojave krilate spolne životinje koje izlijeću iz mravinjaka u rojevima i u letu se pare. Nakon toga mužjaci uginu, a ženkama otpadnu krila te ih radnici odnesu natrag u mravinjake da nose jajašca ili one osnuju s dijelom "radnika" nove mravinjake.  Ženke za vrijeme parenja pohrane sjemene stanice mužjaka u posebnom dijelu svojega spolnog sustava i one dostaju za oplođivanje jajašaca tijekom cijelog njihova života. Kolega Dragan Vešović, dr. vet. med., pisao je o ovoj temi  Mravi kao kućni ljubimci.Terariji umjesto zemljom se mogu napunjeni specifičnim gelom u kojem mravi mogu da žive i kopaju u njemu kao da su na zemlji. Najprije je potrebno pronaći kraljicu mrava ili iskapanjem ili u svadbenom letu. Nešto je veća od drugih mrava i najvjerojatnije će biti okružena mnogim mrava koji ju štite i brane.Dobro je nakon što se matica stavi u terarij sumirati osječaj podzemlja pa sve omotati u taman papir ili krpu. Matica će iskopati širi tunel u koji će odladati jaja. Šumski mrav ( Formica rufa ) sa svoja tri oblika zaštićeni su zakonom. Za promatranje dobro je izabrati mrave stednje veličine kako biste lakše pratili njihov život i ponašanje

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Želio bih vas pitat u vezi zmije HETERODON NASICUS, čime se hrani i kako mora biti uređen terarij. Hvala unaprijed. Tomislav O: Šiljatonosa zmija je tih ljubimac bez mirisa, vrlo jednostavan za držanje. Za jednu zmiju dovoljan je prostor 30x30 cm sa posudom sa vodom, prostorom za sakrivanje i supstratom. Za to najbolje posluže plastični transporteri. Ukoliko se koristi stakleni terarij obavezno osigurati dobru ventilaciju i istodobno onemogućiti bježanje. Mužjaci se drže sami ili sa dvije do tri ženke.  Šiljatonosa zmija naraste do veličine 60-120 cm ženke i 46-56 cm mužjaci. Životni vijek im je 15-20 godina.  Hrane se miševima. Odrasli mužjaci hrane se samo par puta godišnje, zato i jesu manji od ženki. Jede i mrtav plijen i to karakteristično od polovice tijela, za razliku od ostalih zmija koje gutaju plijen od glave. Često ga prepolove na pola i pojedu polovicu. UV lampa nije obvezna. Optimalna temperatura za njih iznosi 25-30°C sa padom od 5°C tijekom noći. Plahe su i većinom se skrivaju tijekom dana ili aktivno kopaju po supstratu. Uglavnom nisu agresivne, ali im slina sadrži citotoksičnu tvar koja može uzrokovati oteklinu. Rijetko kada grizu.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar,Heinzelova 60, Zagreb  P: Maloprije sam na poslu našla ovog malog gušterića... Kada sam ga malo bolje pogledala, vidjela sam da to nije 'obični' gušter... Možete li mi reći koja je to vrsta i što da napravim s njim, da ga pustim u prirodu ili ga zadržim? Hoće li preživjeti sam? Šaljem vam sliku u privitku.Hvala, Helena O: Prema fotografiji koju ste poslali, pretpostavljam da se radi o macaklinu. Macaklin je gušter koji ima adhezivne dlačice na nogama što mu omogućuje penjanje po glatkim površinama. Rasprostranjeni su po cijelom svijetu pa tako i kod nas. Postoje dvije vrste macaklina: Kućni macaklin (Hemidactylus turcicus) - noćna životinja, ružičaste boje ili boje mesa, prekrivena krljuštima, koje podsjećaju na bradavice. To je posve bezopasna životinjica, vrlo korisna jer se hrani komarcima, paucima i drugim insektima. Zidni macaklin (Tarentola maurltanica) je veći od kućnog macaklina. Gornji dio tijela je sive, smeđe ili crne boje. Također je noćna životinja, a najčešće se nalazi po starim zidovima i kućama i u nas nije tako čest kao kućni macaklin. Kada uđu u kuću, mjenjaju boju, postaju prozirni, pa im možemo vidjeti svaki organ. Mjenjaju boju u skladu s okolinom, pa se na taj način mogu sakriti. Jako su plašljive životinjice, a zimi kad je hladno sporije se kreću. Njihov nepomičan pogled u ljudi izaziva strah, koji je posve bezrazložan. Ljudi ih nažalost često ubijaju zbog pogrešnog uvjerenja da su ove životinjice otrovne. Treba naglasiti da je macaklin  zaštićena životinjska vrsta u Republici Hrvatskoj i svaka nezakonita radnja na njima, ozlijeđivanje, proganjanje, hvatanje i držanje podliježe novčanoj kazni, koja je propisana pravilnikom o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na zaštićenim životinjskim vrstama, na temelju članka 44. Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine br. 30/94 i 72/94). Ako ste primjetili da je macaklin ozlijeđen, obratite se udruzi AWAP. To je udruga za zaštitu divljih životinja sa centrom za zbrinjavanje ozlijeđenih i zaplijenjenih zaštićenih životinja. Centar se nalazi na adresi Kraj Gornji, Zaprešić, Jablanska 17 a 10 293, a brojevi za kontakt su: 01/ 339 2795 ili 091 2302 215 (Ingeborg Bata DVM) te 098 281 648 (Zoran Horvat). Ako je sa macaklinom sve u redu, pustite ga natrag u prirodu.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam mošusnu kornjaču, kupila sam je prije 7 mjeseci. Počele su joj po oklopu izbijati nekakve blijede mrljice pa me zanima je li to normalno ili se javlja kakva bolest. Inače je vrlo živahna budući da joj grijem akvarij grijačem, jede vitamine za kornjače te račiće. U prilogu Vam šaljem fotografiju da vidite mrlje. Hvala, Lea O: Uvjeti držanja kornjača imaju velik utjecaj na njihovo zdravlje i opće stanje. Ukoliko im uvjeti u akvaterariju nisu zadovoljavajući, javit će se sklonost infekcijama, nepravilan rast i razvoj, kao i niz metaboličkih problema. Male ogrebotine i oštećenja oklopa potpomažu infekciju bakterijama ili gljivicama. Oštećenja mogu nastati kretanjem kornjače po pregruboj površini, padom na ili uz oštar predmet ili ugrizom. No, najčešće je uzrok infekcijama neadkevatno držanje (neprimjerena temperatura vode i zraka, osvjetljenje, loša kvaliteta vode,...). Mikroorganizmi se zadržavaju i razmnožavaju u živom koštanom tkivu ispod keratiniziranog pokrova oklopa i poremetiti zdravstveno stanje. Korisne informacije i savjete o optimalnim uvjetima za vodene kornjačice možete pronaći u ranije objavljenom odgovoru Optimalni uvjeti za vodene kornjače. Za hranu nisu dostatni samo račići pa Vam preporučujem da porazgovarate i s našim akvaristima, koji će Vam dati savjete za najprimjerenije hrane. Jedna od takvih hrana, koju izdvajam iz naše aktualne ponude, jest TETRA Fauna ReptoMin - Hrana u štapićima za kornjače. Riječ je o kompletnoj hrani za kornjače, čiji optimalni sastojci kalcija i fosora (35:1) pozitivno utječu na zdraviju formaciju oklopa i kostiju, a tzv. Active formula ojačava imunološki sustav i pogoduje boljem zdravlju i vitalnosti. Ova hrana sadrži i veliku količinu lakoprobavljivih proteina za ispunjavanje prirodnih potreba ishrane kornjača. Preporučujem, također, posjet Ambulanti za gmazove na Veterinarskom fakultetu radi pregleda i dodatnog savjetovanja.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar,Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam crvenouhu kornjaču staru između 3 i 4 g., znam da joj je trenutno stanište premalo i planiram joj u skoroj budućnosti pribaviti akvaterarij prikladnije veličine. Imam filter za vodu, koju mijenjam jednom u dva tjedna i grijač koji je namješten na 26 stupnjeva, također imam žuto uv svjetlo koje je upaljeno  12 sati dnevno. Hranim je 3 puta tjedno (2x povrće, 1x meso). Prije tjedan dana primjetio sam da su joj se ljuske oklopa počele odvajati jedna od druge, a čini mi se da se odonda stanje još pogoršalo. Uz mail prilažem i slike i nadam se da će vam pomoći da dokučite što radim krivo i kako mogu ispraviti grešku. Unaprijed vam se zahvaljujem, Petar O: Crvenouha kornjača  (Trachemis scripta elegans) potječe iz Sjeverne Amerike, točnije na području rijeke Mississippi i njenih pritoka od Indiane do Meksičkog zaljeva. Žive u mirnim i toplim vodama  gusto  obraslim sa vodenim biljem. Kornjačama se mora omogućiti vodeni prostor, u kojem obavljaju sve životne funkcije, i suhi prostor, koji je važan za sunčanje i takav način sinteze vitamina D. Uvjeti držanja kornjača imaju veliki utjecaj na njihovo zdravlje i opće stanje. Ukoliko im uvjeti u akvaterariju nisu zadovoljavajući, javit će se sklonost infekcijama, nepravilan rast i razvoj, kao i niz metaboličkih problema.  Minimalna veličina  akvaterarija je 250 l, a optimalna veličina akvaterarija koji naseljava jedna odrasla ženka iznosi 400 l. Temperatura vode bi konstantno trebala biti 25 - 26°C, pa zbog toga u akvaterariju treba biti grijač. Ukoliko kornjače borave u vodi temperature ispod 23°C, smanjit će aktivnost i izgubiti apetit, oboljeti i naposljetku uginuti. Kornjačama u zatočeništvu treba omogućiti emitiranje sunčevog svjetla specijalnim lampama s UVA i UVB spektrom zračenja. Spektar UV zračenja je potreban kako bi se odvijala nesmetana sinteza vitamina D3 u organizmu, odgovornog za transport i resorpciju kalcija u oklop i ostale skeletne strukture. Ovaj vitamin nalazi se u hrani biljnog i životinjskog podrijetla, ali u količini koja nije dovoljna, pa je stoga UV osvjetljenje neophodno. UVA dio spektra stimulira apetit u reptila, te nagon za razmnožavanjem. Raspon UVA dijela spektra iznosi 320-400 nm i 30-33%. Raspon UVB ultraljubičaste svjetlosti iznosi 290-320 nm i iznosi oko 5 %. Visina na koju se lampa postavlja ne bi smjela biti viša od 30-40 cm, a treba ih zamijeniti nakon šest mjeseci. Lampe je najbolje smjestiti u unutrašnjost terarija jer ako su iznad stakla, nemaju efekta zbog redukcije svjetla i apsorbcije stakla. Pri kupnji treba voditi računa da su to lampe za reptile jer sve lampe nisu iste, niti im odgovaraju. Filter je potreban da bi se voda što duže održala čistom. Prljava voda može uzrokovati infekciju ili joj pogodovati, a držanje vode čistom  neophodno je u prevenciji zdravstvenih problema, ali i u liječenju i oporavku nakon bolesti. Kornjača bi trebala imati i dio suhe podloge na koju se može lako popeti, a iznad nje bi trebalo postaviti lampu za gijanje kornjača. Najčešće bolesti oklopa su promjene u kvaliteti oklopa (čvrstoći, boji, obliku) koje su posljedica metaboličkih poremećaja ili bolesti oklopa, ozljede zbog trauma, ulceracije (posljedica loših uvjeta držanja), raslojavanje i ljuštenje oklopa, nepravilnosti u obliku oklopa vezano uz genetiku ili  neadekvatne uvjete inkubacije. Ljuštenje oklopa može biti normalna fiziološka pojava kod kornjača koje se često sunčaju, pri čemu se oklop čisti od različitih nečistoća poput naslaga algi, masnoća i dr. Kod onih vrsta kornjača koje se sunčaju puno, oklop se neće često ljuštiti. Ljuštenje se može javiti u bilo kojem dobu godine. Može se pojaviti kod kornjača koje se pripremaju za hibernaciju. Uzrok može biti i previše A vitamina ili gljivične infekcije. Raslojavanje je pojam koji opisuje stanje kod kojeg dolazi do razdvajanja ljuski oklopa, ali nepotpuno pa se one zadržavaju i ne skidaju pravilno. Ovo stanje se najčešće javlja kao posljedica loših uvjeta držanja, naručito kod kornjača koje se ne mogu dobro osušiti i dovoljno sunčati da bi se oslobodile starih oljuštenih slojeva oklopa. Zaostale ljuske mogu se inficirati pa je važno da takve kornjače svakako pregleda veterinar. Savjetujem Vam da se obratite kolegici Maji Lukač, dr.vet.med., koja se bavi liječenjem gmazova, na Veterinarskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu u Ambulanti za ukrasne ptice i perad, na broj telefona 01/ 2390- 410. Ambulanta radi ponedjeljkom, srijedom i petkom od 9 do 11 sati, te utorkom i četvrtkom od 16 do 18 sati.

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Živim u Koprivnici, periferija, neki dan sam u kući pronašao malog (cca 2,5 cm) živog škorpiona, tamno smeđe, gotovo crne boje. Veterinari su iznenađeni, a lokalni stanovnici kažu da to nije ništa posebno, ali da ih ove godine ima više, znatno više nego inače. Živim u kući 10 godina i do sad ih nisam nikad vidio, a ni čuo od bilo koga da ih tu u Koprivnici ima. Pretpostavljam da mu je i obitelj tu negdje (braća, sestre i sigurno majka). Što mi je činiti? Znam tj. nadam se da su to domaći škorpioni koji nisu opasni za ljude!Pozdrav, Jakov O: Više o škorpionima pisao je kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. u odgovoru Škorpioni na području RH. Reprodukcija škorpiona Što se tiče same reprodukcije, ne morate se toliko brinuti o rasprostranjenosti škorpiona u kući. Naime, potrebno je otprilike šest godina (zavisno o kojoj je vrsti škorpiona riječ) da bi odrasli škorpion dosegao spolnu zrelost. Pritom prolaze nekoliko stadija presvlačenja, tj. skidanja egzoskeleta. Nakon parenja mladi se razvijaju unutar tijela ženke. Graviditet traje otprilike od 5 mjeseci do godine dana (opet ovisno o vrsti), a mladi se rađaju živi i već pokretni. Prvih nekoliko tjedana ih ženka nosi na leđima, a pritom ima karakterističan ukočen stav tijela. Ženka na svijet donese od 8 do 100 mladih. Međutim, vrlo malo ih doživi odraslu dob i spolnu zrelost. Ponekad i sama ženka pojede vlastite mlade ukoliko postoji nestašica hrane u okolišu u kojem obitavaju. Prosječan životni vijek škorpiona u prirodi iznosi 2-10 godina. Ubod škorpiona Škorpioni koji obitavaju u kućama neugodna su pojava prvenstveno radi svog poznatog i bolnog uboda. Sve vrste škorpiona su otrovne, a jačina otrova kao i njegov sastav varira ovisno o vrsti. Od 1500 vrsta, za samo 20-tak se smatra da su smrtonosne za "prosječnog" čovjeka. Ne napadaju ljude, osim ako se brane kad su ugroženi - ako ih nagazimo ili ako se zavuku u odjeću ili obuću. Kod skoro svih otrovnijih škorpiona "kliješta" su vidljivo uža, a repovi deblji, nego što su kod manje otrovnih škorpiona. Ali i dosta manje otrovnih vrsta ima uska klješta, a tu spadaju sve vrste iz Hrvatske. Kako izgleda ubod škorpiona? Posljedica uboda škorpiona ovisi o količini otrova i osjetljivosti ubodene osobe. U području uboda pojavljuje se bol, oteklina, crvenilo te ukočenost, ali u našim krajevima nema opasnosti za život ubodene osobe. Terapija je simptomatska – analgetici. Međutim, otrovi na ljude utječu raznoliko, jer neki ljudi mogu reagirati preosjetljivošću - anafilaksijom, slično kao i na ubod pčele ili ose što zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju. Još informacija o škorpionima u domu možete pronaći ovdje.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar,Heinzelova 60, Zagreb  P: Par mjeseci već imam mošusnu kornjaču koja je još jako mala. Prije tjedan dana prilikom mijenjanja vode uočila sam da ispod lijevog oka ima bijelu mrlju koja je izgledala poput neke gnjojne vrećice. S vremenom je poprimila žutu boju . Vodu redovito mijenjam i hranim je dva puta na dan.  Unaprijed hvala na pomoći. Katarina O: Mošusna kornjača (Sternotherus odoratus) potječe iz Sjeverne Amerike, a rasprostranjena je u jugoistočnoj Kanadi, istočno od Maina, južno od Floride, sve do Teksasa. U prirodi su pretežno aktivne rano ujutro ili navečer. Žive u vodama stajačicama ili sporotekućim vodama, te u plitkim vodama sa blatnjavim ili muljavim dnom. Mošusne kornjače su mesojedi. Hrane se vodenim puževima, crvima, gujavicama, uginulim ribama, itd.. Kornjače koje se drže kao kućni ljubimci mogu se hraniti raznim kukcima, ribicama, gujavicama, želeom za kornjače i gotovom hranom za kornjače, mesom i dr.  Ove kornjače u slučaju opasnosti i kada se osjećaju ugrožene mogu ispustiti neugodan miris koji podsjeća na mošus. Što su starije, ta se sposobnost smanjuje ili potpuno izgubi. Obične mošusne kornjače narastu do 14 cm. Ženke su obično veće od mužjaka. Mužjaci se od ženki razlikuju po dužem i debljem repu. Za ovu vrstu kornjače potreban je akvaterarij  sa minimalno 80 cm dužine i 35 cm širine. Temperatura vode treba biti između 25°C i 27°C. Na dno akvaterarija treba staviti pijesak jer se ove kornjače vole skrivati u mulju odnosno u pijesku. Veće kamenje i panjeve postavlja se da bi se mogle penjati na njega. Nije potrebna UV lampa. Akvarij ne smije biti previše osvijetljen, nego je dovoljna samo jedna neonska lampa. Mošusne kornjače ne vole previše svijetla. Ako akvaterarij stoji na osvijetljenom mjestu, moguće je kornjaču držati bez ikakve rasvjete, jedino je potrebna  spotlampa, koja zagrijava jedan dio kopna na 30-ak°C . Nije preporučljivo držati dva mužjaka jer može doći do sukoba, a u slučajevima kada i nema tučnjava, jedan od mužjaka je pod stalnim stresom. Zdravstveno stanje dosta ovisi o prehrani i uvjetima držanja. Manjkava prehrana dovodi do pada imuniteta zbog čega kornjača može biti sklonija različitim infekcijama. Mogući su i metabolički poremećaji pa u nedostatku određenih vitamina može doći do bolesti lokomotornog sustava, očiju ili kože. Vodu u kojoj kornjača boravi, treba se redovito čistiti jer je zbog topline i prisutnosti organske tvari (hrana, izmet..), pogodan medij za razvoj bakterija ili gljivica. Prema opisu, moguće je da se kod vaše kornjače pojavio apsces na koži. Apscesi su novonastale šupljine ispunjene gnojem, a mogu biti posljedica ozljeđivanja te infekcije ranice sa bakterijama. U većini slučajeva kod gmazova nastaje kao posljedica fizičkih trauma kao što su ugrizi, ozljede od materijala koje nalazimo u terarijima, injektivno apliciranje ljekova i sl. Svakako Vam preporučam odnesete kornjaču veterinaru koji će na osnovu pregleda ustanoviti o čemu se točno radi i odrediti odgovarajuću terapiju. Preporučam Vam da se javite kolegici Maji Lukač, dr.vet.med., koja se bavi liječenjem gmazova, na Veterinarskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, na tel. 01/2390-410. Također je važno da važno da provjerite parametre vode u akvatrariju i ispravite nepravillnosti, ako postoje. Održavajte odgovarajuću temperaturu vode i zraka s obzirom da su uvjeti držanja pogodovni čimbenici u nastajanju infekcije ili komplikacija. Odgovarajući uvjeti držanja pogoduju i bržem oporavku nakon bolesti.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Kod vas sam prije tri godine kupila dvije žutouhe kornjače. Trebamo preko granice (u BiH) i poveli bi i kornjačke. Treba li neki dokumenti ili ne? Da li je to postala zaštićena vrsta? Valnea O: Prenošenje kućnih ljubimaca preko granice moguće je samo uz posjedovanje potrebne veterinarske dokumentacije o zdravstvenome stanju životinje. Pod kućnim ljubimcima, prema Pravilniku o veterinarskim uvjetima za nekomercijalno kretanje kućnih ljubimaca (dakle, kada u zemlju uvozite do 5 životinja i imate dokaz da ste Vi njihov vlasnik), podrazumijevaju se sljedeće životinjske vrste: psi, mačke, pitome vretice (Mustela putorius) iz porodice kuna (Mustelidae), beskralježnjaci (izuzev pčela i rakova), ukrasne tropske ribe, vodozemci, gmazovi, sve vrste ptica (izuzev peradi) te glodavci i domaći kunići. Unos do pet kućnih ljubimaca može se obaviti preko graničnih prijelaza koji su odobreni za promet određenim kućnim ljubimcima. Na graničnom prijelazu životinje će biti podvrgnute dokumentacijskom i identifikacijskom pregledu koji obavljaju carinski službenici na putničkoj točki ulaska na područje Republike BiH. Takvi kućni ljubimci ne smatraju se robom i obvezatno moraju biti u pratnji vlasnika ili od vlasnika ovlaštene osobe odgovorne za životinju tijekom cijelog putovanja. Kada putujete sa svojim kućnim ljubimcem, odgovorni ste za njega. Trebate otići kod Vašeg veterinara i zatražiti ga da Vam za životinje izda putovnicu odnosno veterinarski certifikat kojim se dokazuje da je na životinjama obavljen klinički pregled i da je njime utvrđeno da su životinje zdrave i sposobne za putovanje. Za dodatne informacije savjetujem da kontaktirate Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja − Uprava za veterinarstvo; telefon: +385 1 6109 499, +385 1 6106 703 i +385 1 6106 455