Pitajte veterinara

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Bila sam vani sa psom i dok je njuškao  čičak mu se uvukao u nosnicu i virio. Mislim da smo uspjeli dio izvaditi. On je kihao i malo mu je krvi išlo iz njuškice. Poslije je u par navrata kihao i malo mu je kao naoteklo, ali mislim da mu je čičak izašao. Pošto je bio vikend i večer nisam išla veterinaru jer ne radi pa me zanima Vaš savjet i mišljenje.Valentina O: Postoje mnogi slučajevi kada boravak u prirodi može krenuti "po zlu". Tako, česti su slučajevi kada travka ili čičak uđe u nosnicu, uho, između šapa,... U tim slučajevima, nužno je odmah i pravilno reagirati. Za početak je potrebno "strano tijelo" izvući i ne dozvoliti da uđe dublje u ranu. Ako to nije u mogućnosti izvesti ili ako je strano tijelo već duboko ušlo u ranu, potrebno bi bilo s ljubimcem obratiti se veterinaru. On će uz pomoć instrumenata pokušati izvući strano tijelo u cijelosti te spriječiti da ne dođe do komplikacija. U slučaju da strano tijelo uđe u nosnice, simptomi su kod ljubimca poprilično očiti. Pas kontinuirani kiše i pokušava na različite načine izbaciti strano tijelo iz nosnica. Nerijetko, na takav način može ozlijediti osjetljivu sluznicu nosne šupljine ili potisnuti strano tijelo dublje u nosne prohode. Tada, kliničku sliku dodatno zakomplicira i prisustvo krvavog iscjetka - najčešće u obliku par kapi iz nosnica. Veterinar će pregledati nosne prohode, ukloniti strano tijelo te isprati šupljine. Na takav način je moguće osigurati da iziritirana sluznica lakše i pravilnije zacijeli bez razvoja različitih komplikacija. U Vašem slučaju, savjetujem Vam da s ljubimcem posjetite svojeg veterinara. Isti će biti u mogućnosti pregledati ljubimca te utvrditi njegov zdravstveni status. Naravno, po potrebi će biti i u mogućnosti prikladno intervenirati.

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam muškog psa, zlatnog retrivera, starog 7 godina. u zadnja 3 tjedna počeo se ponašati homoseksualno. Uporno,  svaki dan bježi kod drugog muškog psa, bernandinca starog 12 god, i dopušta mu i namješta mu se kako bi ovaj "skakao" na njega. Nisam sigurna je li to ikad išlo sve do kraja, da drugi pas baš penetrira, ali moj svaki puta nakon toga liže anus . Do sad je sve bilo normalno, imao je kuju s kojom je bio, ali je ona sad sterilizirana, tako da više ne dolazi kod njega. Pitala sam svog veterinara za savjet, ali on mi je odgovorio da držim psa zatvorenog, da mi ne zna što drugo reći... Ne znam što nije u redu s mojim psom da odjednom, tako reći preko noći, počinje bježati od kuće, tom drugom psu..  Nadam se da postoji kakav način na koji to mogu spriječiti jer, prvenstveno, bernandinac teži barem 70 kg (po riječima njegovog vlasnika i do 80 kg!),  stvarno je velik i debeo! Skačući na mog psa, bojim se da bi mu i noge mogao polomiti jer je očito da ga jedva drži. Nadam se da mi možete dati kakav savjet jer ni ukidanje slobode ne pomaže, a i iskreno, to mi je zadnja opcija. Hvala, Anja O: Dokazani su i dokumentirani podaci o homoseksualnom ponašanju u pasa, no s aspekta stručnjaka i znanstvenika tu se ustvari ne radi o homoseksualnosti u smislu u kojem je shvaćamo mi ljudi. Naime, u pasa se može javiti takvo ponašanje u raznim okolnostima i situacijama. Psi mogu zaskakivati jedan drugoga zbog dokazivanja dominacije, što u nekim slučajevima može dovesti i do penetracije nakon čega psi ostanu "priljepljeni" neko vrijeme. Kada je kuja u tjeranju ponekad se zna dogoditi da grupica frustriranih (manje dominantnih) mužjaka počnu naskakivati jedan drugoga. Moguće je upravo to da je Vaš ljubimac frustriran jer mu više ne dolazi ženka koja je sada sterilizirana i vjerujem da bi prije izabrao ženku koja se tjera nego muškog psa. Dakle, vjerojatno se Vaš pas potčinjava susjedovom jer su u bliskom kontaktu i zato jer vjerovatno dijele dio teritorija. Svakako ovdje je u pitanju i težina drugog psa koja stvarno može naškoditi Vašem ljubimcu ukoliko bi se ovakvo ponašanje nastavilo. Predlažem da pokušate psa tokom dana što više istrčati i izmoriti, navečer zaokupiti nečim pa možda neće pokušavati bijeg. Također bi bilo dobro psu osigurati kuju za parenje, ako je to, naravno, moguće. Kao zadnja opcija Vam preostaje kastracija  pri čemu će neko vrijeme nakon uklanjanja testisa pas izgubiti spolnu želju. Međutim, podaci govore da je kastracija  u tom smislu djelotvorna u 60% slučajeva, no bez obzira na taj postotak pas će se svakako smiriti kada popusti djelovanje hormona.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imamo ženkicu bullteriera staru pet godina. U martu joj je dijagnosticiran limfom B tip. Urađena je punkcija koštane srži i limfnih čvorova . Unutarnji organi čisti, koštana srzžneg. Sprovedena je kemoterapija deset tjedana. U protokolu je imala naizmjence doxorubicin, vincristinei cyclophospphamide. Terapiju je super podnijela. Limfni čvorovi su se povukli. Na kraju, krvna slika ultrazvuk i rtg dobri. Nakon terapije za mjesec dana dobila kolitis nakon čega joj se tjedan dana poslije povećavaju limfni čvorovi na vratu. Kontrolni pregled šest tjedana nakon svršetka terapije pokazuje ultrazvučno i palpatorno da su svi nalazi u redu. Limfe na vratu uvećane, pomične i bezbolne nakon punkcije  neg nalaz. Rekli su da su u momentu limfni čvorovi reaktivni i da ne mogu govoriti o recidivu. Nakon tjedan dana antibiotika uvijek jednako velike. Jako smo zabrinuti i voljeli bismo čuti još koje mišljenje. Naš buli je veseo, jede i nema nekih vidljivih znakova bolesti ili iscrpljenosti. U slučaju recidiva predložen nam je drugi protokol.Unaprijed hvala na vašem odgovoru.Korina O: Vrlo je pozitivna vijest da je kujica vesela i da je njeno opće stanje, unatoč svim terapijama koje je prošla, dobro i da ima očuvan apetit. Također, svakako je dobra vijest da su nalazi punkcije negativni i da nema naznake za sada nekom povratku limfoma. Limfomi predstavljaju grupu neoplazija koje se razvijaju iz limforetikularnih stanica te uglavnom nastaju u limfoidnom tkivu, kao što su limfni čvorovi i slezena. Uglavnom se pojavljuju kod pasa srednje ili starije dobi (5. - 11. godine), no nije pravilo. Etiologija odnosno nastajanje i pojava limfoma kod pasa nije do danas u potpunosti objašnjena, te se smatra da na pojavu tumora utječe više faktora, od genetskih i molekularnih čimbenika (mutacije gena) preko utjecaja čimbenika iz okoliša i naravno imunosupresija. Rast tumora u tijelu, tj. tumorsko bujanje prate i neki klinički simptomi koje vlasnik najčešće može primjetiti, a da ni ne zna o čemu se točno radi. Može se pojaviti bolnost, otežano disanje, kašalj, povraćanje, začep, krv u stolici, nakupljanje tekućine u tjelesnim šupljinama, šepanje, uzetost, pa čak i epileptiformni napadaji, i dr. Također, postoji i niz simptoma kojih nazivamo paraneoplastičnim sindromom koji se pak mogu pojaviti, ali ih ne možemo striktno povezati uz bujanje tumorskog tkiva, pretežno zahvaćaju poremećene vrijednosti krvne slike (policitemija, anemija eozinofilija,...), kaheksija, žlučano-crijevne ulceracije, smanjene razine glukoze u krvi, vrućica, glomerulo-nefrotični sindrom i dr. Ono što je bitno napomenuti, vidljiva tvorba, masa ili izraslina koja se povećava i buja mora biti podvrgnuta punkciji odnosno citološkoj pretrazi, biopsiji odnosno izradi patohistološkog preparata, koja daje pouzdanije rezultate i uvijek ju je indicirano napraviti ako je citološki nalaz dvojben ili se potvrdi sumnja na tumorsko bujanje. U konačnici se pristupa ili kemoterapiji i/ili odstranjivanju tumorozne mase. Patohistološki preparat također može  pokazati i stupanj malignosti tumora. Na temelju nekoliko provedenih istraživanja pokazalo se da psi sa B-staničnim limfomima i limfomima osrednjeg i visokog stupnja malignosti bolje reagiraju na kemoterapiju, dok psi sa limfomima niskog stupnja malignosti mogu živjeti relativno dugo bez agresivne terapije. Postoje i tzv. tumorski markeri, točnije to su molekule u tijelu (antigeni, enzimi, specifični proteini i metaboliti) koje stanice tumora učestalo proizvode, a "normalne" stanice ne ili u vrlo maloj količini. Takve molekule služe da njihovom detekcijom možemo potvrditi prisutnost tumorskog bujanja u organizmu. U pasa i mačaka istraživani su brojni tumorski markeri, tržišno ih je dostupno nekoliko (npr. markeri karcinoma prijelaznog epitela mokraćnog mjehura, karcinoma mliječne žlijezde, limfoma). Dakle, pratite stanje Vaše ljubimice i redovito odlazite na kontrolne preglede kod Vašeg veterinara, tako da na prvi znak promjene stanja odnosno izlaska psa iz remisije i moguće pojave recidiva možete odmah reagirati. Ono što sami kod kuće možete napraviti je da preparatima za podizanje imuniteta i za jačanje pokušate podići samoobranu tijela od pojave bolesti. Neke od preparata koje možete pronaći i u našim ljekarnama, primjerice Anivital CaniImun - dodatak prehrani za poboljšanje prirodne otpornosti organizma u tabletama koji u sebi sadrži visoke razine beta-glukana, B i C - vitamina, folne kiseline i glutationa koji utječu na razvoj antitijela i pružaju tijelu izvor potrebnih zaštitnih molekula da bi se lakše othrvao bilo kakvoj bolesti.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Psa mi je prije nekoliko dana udario auto. Nema nikakvih većih ozljeda, ali ima posjekotinu iznad i ispod oka. Čistim mu to Rivanolom i lijepo je počelo zarastati, međutim drugi pas mu je zaderao krastu i skinuo je. Možete li mi preporučit nešto za brže zacjeljivanje jer je on sam ne može lizati pa teže zacjeljuje? I možete li mi preporučiti nešto za zaštitu rane pošto se ne usudim bivacyn sprejem ili praškom jer je u bliziki oka. Unaprijed hvala, Petra O: S obzirom na osjetljivo područje na tijelu psa, ljubimcu možete pomoći u oporavku oštećene kože upotrebom prirodnog cikatrizirajućeg antiseptika (dezinficira ranu i pospješuje njeno zaraštavanje) od Vetoquinola - Cothivet sprej, kod kojeg nisu poznate kontraindikacije. Cothivet je na biljnoj bazi (sastoji se od tinkture Gotu kole, eteričnih ulja lavande, ružmarina i majčine dušice), a nanosi se 3 - 4 puta dnevno na oboljelo mjesto do izlječenja. Namijenjen je za tretiranje svih vrsta rana bez obzira na njihovo porijeklo, prirodu, proširenost i lokalizaciju. Cothivet možete pronaći u veterinarskim ljekarnama svih Pet centar trgovina. Kako je rana kod Vašeg ljubimca u blizini oka, sredstvo nemojte sprejati na ranu, već sadržaj nanesite na kompresu i tako natopljenu kompresu stavite direktno na ranu. No, ovdje je važno naglasiti i važnu činjenicu da nikada ne treba podcjenjivati zatvorenu ozljedu, naročito kada se radi o udarcu automobila. Prilikom traumatskih ozljeda, ako i nije ozlijeđena i koža, ipak može doći do ozljede unutarnjih organa koje mogu biti očite tek nakon nekoliko dana, kada je nerijetko i prekasno. U svakom slučaju, radi zdravlja ljubimca kao i vlastite sigurnosti, savjetujem Vam da se s ljubimcem što prije uputite kod veterinara. Isti će biti u mogućnosti na osnovi kliničkog pregleda procijeniti zdravstveno stanje Vašeg ljubimca te Vas po potrebi dalje savjetovati o potrebitoj terapiji i njezi.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Neki dan smo kupili beagla starog malo više od 2 mjeseca i bivši vlasnici su rekli da je čišćen od glista, ali nije cjepljen. Odmah smo je vodili kod veterinara na cijepljenje protiv zaraznih bolesti . Idućih dana smo primjetili kako često štuca i to ne samo nakon jela, s obzirom na to da nekada zna hlapljivo jesti, nego i tokom dana. Zanima me trebamo li jueopet čistiti od glista i mislite li da štucanje dolazi od toga? Nemogu se pouzdati u to da su vlasnici bili iskreni u vezi čišćenja od nametnika. Također me zanima, ako ima gliste, ima li to utjecaja na cijepivo koje je primila protiv zaraznih bolesti, s obzirom na to da znam da prije nego dobiju cjepivo moraju biti očišćeni. Također me tu zabrinjava to što je ona prvo kujino leglo, gdje su invazije glista najjače. Unaprijed hvala na odgovoru i lijep pozdrav! Andrea O: Štucanje ili singultus  se vrlo često javlja kod štenaca. Nastaje kao posljedica  nevoljne kontrakcije  ošita (dijafragme) do kojih dolazi zbog podražaja živaca koji kontroliraju respiratornu muskulaturu. Pojava štucanja povezuje se sa halapljivim uzimanjem hrane, pri čemu štene guta i dosta zraka. Osim toga, progutana hrana nije dovoljno sažvakana, pa se u želucu može pronaći mješavina veća  količine neprožvakane hrane i zraka. Kao posljedica zaostajanja hrane i nakupljanja plinova dolazi do rastezanja i povećanja želuca, a uz to moguće je i štucanje ili čak povraćanje.  Da bi se izbjegli ovakvi problemi štencima treba davati više manjih obroka – u dobi od 2 mjeseca štene treba imati 4 obroka na dan, a ako se hrane suhom hranom, granule treba namočiti toplom vodom. Također, do štucanja, ali i probavnih smetnji, može doći  zbog infestacije parazitima. Smatra se da je prisutnost glista kod štenadi uobičajena pojava. Kod štenadi je najčešći transplacentarni prijenos parazita sa majke na mladunčad. Zbog toga štenad treba tretirati protiv crijevnih nametnika, a to se najranije može učiniti već 2 tjedna nakon poroda. Tretman treba ponavljati svaka 2 do 3 tjedna do navršena tri mjeseca starosti. Kod odraslih životinja se preporuča provoditi dehelmintizaciju svaka 3 do 4 mjeseca. Za tretiranje štenadi  je praktična oralna suspenzija Drontal Puppy ili Banminth pasta. Koji će se preparat koristiti, izbor je vlasnika i veterinara. Navedeni preparati su dostupni u veterinarskim ljekarnama Pet centra, a treba napomenuti da se Banminth pasta izdaje na veterinarski recept. Za dodatne informacije možete se obratiti veterinarima u ljekarnama Pet centra.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam njemačkog ovčara starog 18 mjeseci, od prije par dana kad laje odjednom mu se glas mijenja, odnosno iz dubokog laveža do piskutavog lajanja, pa se i on sam iznenadi. Naime, moje pitanje je da li i psi mutiraju, jer to me baš podsjeća na dječake u doba adolescencije. Inače je dosta živ i aktivan i skače i na ženke i na mužijake. U nadi da će te mi odgovoriti, srdačan pozdrav, Adidža Tuzla BiH O: Smatra se da ljubimci također mijenjaju glas tijekom svojeg rasta i razvoja. Tako, zabilježeno je da tijekom prvih faza rasta i razvoja, između 4. i 9. mjeseca života, formiraju se i ove anatomske strukture odgovorne za vokalizaciju psa. U skladu s prije navedenim, vlasnici često mogu primijetiti da tonovi kod štenaca nerijetko postaju dublji ("ozbiljniji"). Nakon tog vremenskog perioda, iznimno rijetko se mijenja glas. Ovdje bih samo izdvojio da u komunikaciji, ljubimci koriste raznolike tonove kao i visinu istih što nerijetko može "zbuniti" vlasnike. Međutim, oscilacije u tonovima mogu imati za uzrok i različite zdravstvene poremećaje. Tako, moguće je izdvojiti mehaničke ozljede grlišta (npr. uzrokovane pritiskom davilice ili ogrlice), upalna stanja, neoplazije, problemi sa štitnom žlijezdom,... Iz tog razloga, savjetujem Vam da s ljubimcem posjetite svojeg veterinara. Isti će po pregledu ljubimca biti u mogućnosti odrediti njegov zdravstveni status i u skladu s njim pomoći mu na najprikladniji mogući način, odnosno odgovoriti Vam na sva pitanja.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam staforda od 7 mjeseci i stalno liže druge pse po ustima, a neki ljudi mi kažu da je to isto jedan od načina iskazivanja dominacije, mada meni to više izgleda kao umiljavanje jer on to radi u euforiji jer bude sretan što vidi drugog psa. Pa me zanima ako znate što im to znači.Hvala i lijep pozdrav! Žare O: Istraživanja genetike pasa pokazala su kako psi potječu od sivih vukova. Vukovi primarno žive u društvenim obiteljskim grupama zvanih čopori u kojem, u svrhu međusobne komunikacije, pokazuju određene položaje tijela i proizvode zvukove koji su uočeni i u domesticiranih pasa. Prije svega se ovdje govori o iskazivanju dominacije ili pokornosti. Dominantan pas stoji ukočenih nogu i uspravno, uši odignutih i usmjerenih prema naprijed. Rep drže podignut a dlake duž kralježnice lagano odignute. Pokoran pas pokazuje spuštene uši i donju usnu kao i spuštanje cijelog tijela. Rep drže spušten ili kompletno podvučen pod tijelo a leđa drže pognuto u svrhu pokazivanja poštovanja. Ovo su glavni pokazatelji dominantnog i pokornog ponašanja, a što se tiče lizanja njuške, ono u pravilu predstavlja jedan od oblika komunikacije prvenstveno prilikom pozdrava a psi time pokazuju prijateljsko raspoloženje prema drugom psu. Također, ovdje moram spomenuti i lizanje ruke vlasnika, što je vrlo česta pojava u pasa. Ono može biti posljedicom nadoknađivanja soli (iz ljudskog znoja) ali je najčešće oblik pozdrava. Vrlo rijetko psi ovu radnju čine iz razloga pridobivanja pažnje, a naročito ako su od vlasnika naučili nakon "pozdrava" doviti poslasticu. Više o ponašanju pasa možete pročitati i u mojem ranije objavljenom odgovoru Što određuje ponašanje psa?

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Imam mješanku francuskog buldoga i pekinezera staru 5 godina. Već 9 dana vuče stražnje noge. Vetrinar kaže da joj je vjerojatno uklješten živac zbog pomaka diska na kralježnici. Dobiva injekcije, dobila je već oko 20, i tablete protiv bolova. Probao joj je iglicom osjet u šapama, nije reagirala. Tek na jednom mjestu između prstiju je trznula. Veterinar kaže da ne vjeruje u oporavak bez operacije, što je nažalost preskupa opcija... Prije 2 godine je isto vukla noge i dobivala injekcije, ali joj je već nakon nekoliko injekcija bilo bolje. Zanima me postoji li mogućnost oporavka s vremenom? Unaprijed hvala! Tamara O: Svaka promjena u korištenju mišićno-koštanog sustavu upućuje na bolno stanje. Naime, životinja će izbjegavati pokret koji je bolan i razvit će se zamjenski pokret ili će biti nepokretan dio popraćen s promjenama. Sigurna dijagnoza se postavlja na temelju rendgenograma. Kosti koje tvore kralježnicu su razmaknute malim diskovima. Ovi diskovi su ravni i okrugli, meke unutrašnjosti i čvrstog omotača. Kad su zdravi, amortiziraju udarce između kralježaka prilikom kretanja tijela, i čine kralježnicu savitljivom. U slučaju da su oštećeni zbog ozljede, istrošenosti ili neke druge bolesti, mogu se pomaknuti ili iskočiti iz normalnog položaja i/ili puknuti. Uglavnom dolazi do pritiska na živčane korijene u kralježnici. Simptomi se mogu pojaviti u bilo kojem dijelu tijela, ovisno o pritisnutom živcu, poput ukočenosti. Kralježni disk se može pomaknuti uslijed ozljede ili pada, no to može također biti i rezultat postepenog oštećivanja. Bolest se dijagnosticira tek nakon pregleda rendgenskih snimaka bolnog dijela kralježnice gdje se može vidjeti fizička degeneracija nastala pomicanjem zdravog diska iz normalnog položaja. Preporuča se odmor i uzimanje lijekova protiv bolova. U nekim slučajevima potreban je i operativni zahvat. Dakle, potrebna je sigurna dijagnoza.  Glukozamin pomaže obnavljanju nove hrskavice, a kondroitin sprječava oštećenje postojeće hrskavice. Najčešće se spominje da je glukozamin “građevni materijal” za mukopolisaharide koji su prijeko potrebni u procesu obnavljanja hrskavičnih površina. Važno je spomenuti da organizam najbolje koristi glukozamin sulfat, kojeg nema u hrani već u dodacima prehrani. Detaljnije  su o ovoj temi pisali moji kolege u odgovorima Otežano kretanje psa starijeg psa / Hrane i dodaci prehrani za pse s problemima lokomotornog sustava i Bolesti lokomotornog sustava u pasa / Hromost, ozljeda mekih tkiva i istegnuće mišića u pasa.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Prema savjetu, odlučili smo se za Brit ulje lososa i kupili ga prošli tjedan i počeli davati uz hranu. Super podnosi, jede uz hranu normalno i stolica je ok. Samo sad čitam na internetu da se ne bi trebalo davati češće od jednom tjedno jer se vitamin D taloži u organizmu. Vi ste također napisali da treba pripaziti sa suplementima koji se deponiraju. Na sastavu hrane koju smo kupili - Royal Canin Poodle piše da i tamo ima D vitamina. Možete li preporučiti dozu kako ga ne bi predozirali? Pudla ima 8,5 kg. Hvala puno na savjetima. Saša O: Kalciferol ili D vitamin većim dijelom stvara se u koži iz 7-dehidrokolesterola, prilikom  izlaganja suncu, odnosno njegovim ultraljubičastim zrakama, dok se manjim dijelom unosi hranom. Pojavljuje se u dva oblika: vitamin D2 (ergokalciferol), koji se dobiva iz biljaka i vitamin D3 (kolekalciferol) – 25(OH)D, koji se stvara u koži. Oba oblika su biološki neaktivna dok ne prođu kroz kemijske procese hidroksilacije, prve u jetri i druge u bubregu, i tek tada nastaje njihov aktivni hormonski oblik - 1,25(OH2)D. Vitamin D topiv je u mastima, a minimalne dnevne potrebe  su 10-20 i.j. po kilogramu tjelesne mase. Gotove hrane za kućne ljubimce sadrže dovoljne količine vitamina i minerala te ih nije potrebno dodavati zdravom psu koji jede takvu hranu. Vitamini sa kojima se kod pasa i mačaka najčešće pretjera su vitamini A i D. Hipervitaminoza D u pasa najčešće je izazvana najboljim namjerama vlasnika koji, u želji da potpomognu rast kostiju, nekontrolirano sipaju u hranu preparate koji sadrže kalcij i vitamin D. Simptomi koji se javljaju su kod hipervitaminoze D su kalcifikacija mekih tkiva, promjene na koži, slabljenje apetita, opstipacija, različiti neurološki poremećaji, a moguće je i zatajenje bubrega.  Primjena vitaminskih pripravaka se preporuča kada za to postoji indikacija, odnosno kada veterinar procijeni da je potrebna primjena takvog preparata.  To može biti u slučaju popravka od bolesti, nedostatka vitamina u prehrani i slično. Brit Care Ulje lososa je proizvod za dopunu prehrane. To je 100% prirodno ulje lososa koje je izvor Omega 3 masnih kiselina (EPA + DHA) i Omega 6 masnih kiselina. Prema analitičkom sastavu sadrži:  masti 99%, bjelančevine 0%, sirovi pepeo 0%, eikozapentaenska kiselina (EPA) 8,9%, dokozaheksaenska kiselina (DHA) 11,14%, gama linolenska kiselina (GLA) 0,1%.  Ovaj proizvod kao izvor Omega 3 i 6 masnih kiselina pomaže u održavanju zdravlja kože i kvalitete dlake, u razvoju mozga i mrežnice oka, utječe na zdravlje krvožilnog sustava i na smanjenje kolesterola u krvi i na metaboličke procese, te ima prirodni protuupalni učinak. S obzirom na njihovu prirodu i metabolizam, nije zabilježen slučaj deponiranja, odnosno predoziranja nezasićenim masnim kiselinama.  Prema preporuci proizvođača namijenjen je za  svakodnevnu primjenu,  a doza za psa lakšeg od 12 kg je 4 ml. Preparat bi trebalo koristiti kroz minimalno 6–8 tjedana, što ovisi o stanju  životinje, odnosno njezine kože i dlake, te o načinu prehrane. Ukoliko Vam se čini da nakon ovog perioda nema poboljšanja u kvaliteti dlake, zatražite mišljenje veterinara koji će pregledati  psa i prema nalazu pregleda  dati preporuku da li treba nastaviti sa primjenom preparata ili ne.

Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam jedan veliki problem sa svojim psom i molim Vas da mi pomognete ako je ikako moguće. Naime, imam haskija 3 godine starog, međutim nikada do sada se nije dešavalo da ga napadaju muhe i to samo na području ušiju. Sada su mu uši do pola u ranama i ne znam što više da radim. Prvo su mi rekli da probam sa cinkovom masti, ali nije pomoglo. Nakon toga sam dobila neku kremu, ali na to su muhe još više išle. Poslije su mi u Vetfarmu rekli da kupim u ljekarni jod jer navodno on odbija muhe, ali ni od toga nikakve koristi. Htjela sam mu staviti i Advantix, ali mi je veterinar rekao da nema svrhe, dokle god muhe mogu osjetiti krv to ih neće odbiti. Više ne znam što da radim pa Vas molim za riješenje ako postoji.Unaprijed Vam zahvaljujem. S poštovanjem, Tajana O: Muhe nisu tako čest problem kod kućnih ljubimaca poput buha, ali mogu povremeno izazvati poteškoće. S obzirom na to da ih rane privlače, potrebno je prije svega njih na odgovarajući način sanirati. Zaštita rane, odnosno oštećenog tkiva moguća je jedino fizičkim sprječavanjem dolaska buha, što znači da ranu treba prekriti zavojem ili nekom masti, ovisno o karakteru same rane. U tom smislu, slijedite upute Vašeg veterinara. Kontrola i preventiva pojave muha na kućnim ljubimcima nije jednostavna, prvenstveno zbog činjenice da provode vrlo kratko vrijeme na životinji. Bayerov Advantix ima repelentno djelovanje, između ostalog i prema muhama, ali efekt je moguć samo na intaktnoj koži, bez ozljeda. S obzirom na to da su problemi na ušima, moguće je primjeniti na ostatku tijela repelentni losion sa uljem neema. Losion je pripremljen od prirodnih sastojaka koji su neškodljivi za ljude, kućne ljubimce i okoliš. Ipak, s obzirom na to da je, kako navodite, pola uške u ranama, preporučujem da zatražite savjet Vašeg veterinara, prije primjene preparata.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam mopsicu staru 1 g i 3 mj. Po građi je dosta manja od drugih mopseva, čak je i manja od muškog mopsića koji je mlađi od nje negdje 5 mj. Ne znam je li ovo povezano, ali kada je spavala je odjednom ispustila krik kao da je mačka i onda se počela nekontrolirano okretati i kada se napokon popela na noge počela je nekontrolirano urinirati. Do sada nije imala nikakve bolesti, jedino što sam primjetila da ponekad teško diše kao da će se ugušiti, ali to ne traje dugo. Još sam primjetila da ima izraženo  došaplje i čula sam da to može biti zbog manjka kalcija pa sam dobila savjet da joj ljusku od jajeta smrvim i dajem malo. Dala sam joj eventualno dva puta, i to u jako maloj količini, ali me zanima je li se ovo možda dogodilo zbog povišenog kalcija. Hvala i lijepi pozdrav, Dora O: Kalcij je najzastupljeniji mineral u organizmu. Njegova funkcija je višestruka: gradivni je element kostiju i zuba, neophodan je za zgrušavanje krvi, kao i za normalnu mišićnu aktivnost (skeletne, glatke muskulature, srčanog mišića) te prijenos nervnih impulsa. Kalcij i fosfor predstavljaju esencijalne minerale koji moraju biti zastupljeni u prehrani pasa. U kostima, kalcij i fosfor su u obliku kalcij hidroksiapatita. Do hipokalcemije odnosno snižene razine kalcija u tijelu može dovesti više razloga a jedan od njih može biti nepravilno izbalansirani obroci, ili smanjen apetit, i dr. Hipokalcemija  može uzrokovati napadaje, kataraktu ili slabost mišićja u pasa. Kao uzrok nagle slabosti može biti i hipoglikemija koja se definira kao nenormalno niska razina glukoze (šećera) u krvi. Simptomi hipoglikemije uključuju slabost, letargiju, inkoordiniranost, napadaje, nervozu, tresenje. Tek u teškim slučajevima dolazi do nesvjestice. Primjena kalcija kao dodatka hrani u velikoj mjeri ovisi o dobi i statusu životinje, kao i o vrsti hrane koju ljubimac jede (ako se hrani gotovom konzumnom dehidriranom hranom raznih proizvođača postoje vrlo male šanse da je unos kalcija manjkav odnosno nedovoljan jer u takvim hranama se posebno prati da omjer kalcija i fosfora bude ujednačen i u pravilnom omjeru). Odraslim psima višak navedenih minerala može izazvati disbalans minerala u tijelu ili se najčešće manifestira u obliku oboljenja  kože (suha, oštećena koža, iritacije i otpadanje dlake)  jer prekomjerene razine kalcija u tijelu blokiraju metabolizam cinka (njegovu resporpciju u crijevima), što rezultira slabljenjem staničnog metabolizma ne samo kože nego posljedično i cijelog organizma. Mogućnosti da se razviju abnormalnosti u razvoju kostiju postoje, češće se događaju kod štenadi, ali najbolje je za potvrdu istih obaviti Rtg- dijagnostiku kako bi se točno vidjelo i potvrdilo ili otklonilo sumnju. Moj savjet je svakako da za detaljniju analizu otiđete veterinaru kako bi se učinio kompletan klinički pregled, uzela krv i urin te uz ostale biokemijske parametre provjerile i razine kalcija te se točno postavila dijagnoza.

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam već dugo problem sa psom. Ispod desnog oka ima neku ranu, koja se već dugo gnoji i taj gnoj stalno izlazi, a kad je pušten i kad se igra onda ta gnoj izađe i počne to da krvari. A kada nije pušten, onda se opet gnoji.  Kada hoću to da dirnem on sklanja glavu i počinje da cvili jer ga boli. Veterinar mi je rekao da mu to ispiram hidrogenom, radio sam to, ali nikakve promjene nije bilo, jer nakon što mu stavim  hidrogen na ranu on šapom to skine. Ne znam da mu nije nešto u toj rani (npr. neki trn ili nešto).Stvarno mi je potrebno stručno mišljenje... Pozdrav, Đorđe O: Hidrogen je dobar antiseptik za kožu i sluznice, no u slučaju kada je prisutno gnojenje potrebna je uz dezinfekciju rane i antibiotska terapija. Pristup terapiji antibioticima (lokalno na oboljelo područje ili sistemsko putem tableta) procjenjuje se na temelju kliničkog pregleda i opsežnosti zahvaćenog područja gnojem. Ne bi bilo loše napraviti bris i antibiogram te na temelju dobivenog nalaza liječiti ciljanim antibiotikom. Samu ranu je potrebno detaljno očistiti od svih mehaničkih nečistoća kao što su dlaka, prašina i prljavština koju pas nanese šapama. Za tu svrhu potrebno je psa sedirati, tj. smiriti tako da dopusti pristup rani (u ambulanti). Okolno područje je potrebno obrijati i temeljito očistiti kako bi se omogućilo što nesmetanije zaraštavanje rane. Također je neophodno psu staviti ovratnik kako bi se i fizički spriječio kontakt šapa sa ranom.  Nije isključeno ni postojanje stranog tijela (kao što ste rekli - trna, travke), no zbog dugotrajnosti procesa i gnojenja smatram da bi se strano tijelo već evakuiralo iz rane. U svakom slučaju prilikom obrade rane treba i na to obratiti pozornost.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Prije samo 7 dana spasili smo malo štene koje je netko bacio u kontenjer. Nakon 3 dana smo mu kupili majčino zamjensko mlijeko u prahu (prije toga smo improvizirali po receptu koji smo našli na vašoj stranici), no mali u zadnja 3 dana  ima jako vodenast proljev žute boje i stalno izbacuje sitne bijelkaste točkice. Bili smo i kod veterinara, no rekli su da tek kada bude imao 2 tjedna i 600 dkg mu mogu dati nekakav lijek protiv unutarnjih parazita. Meni ga je strašno žao i mučno gledati jer vidim da ga to muči. Apetit i dalje ima i hranimo ga svaka 2-3 sata. Molim vas, reci te mi ima li kakvog načina da mu olakšamo muke i zaustavimo proljev? Može li to čekanje od još tjedan dana ostaviti nekakve ozbiljne i trajne posljedice? Dina O: Ovdje se radi o zaista malom štenetu kojem je potrebno pružiti puno brige i njege da bi preživjelo. Postupak dehelmintizacije može se obaviti sa Banminth pastom (Pfizer) i to najranije u dobi od 10 dana. Postupak se zatim ponavlja u dobi od 10 i 30 dana starosti šteneta, te ponovo u životinja starih 8 i 12 tjedana. Banminth pasta se izdaje na veterinarski recept, a doza je 2 cm paste na 1 kg tjelesne težine. Osim redovitog hranjenja, potrebno je voditi računa i o tome da štene redovito mokri i defecira. Budući da novorođeni štenci ne mogu sami obavljati nuždu, potrebno ih je stimulirati da uriniraju i defeciraju. To inače radi kuja tako što liže područje oko anusa i na taj način potiče vršenje nužde. Budući da u ovom slučaju nema majke, uzmite pamučnu krpicu ili gazu, navlažite ju mlakom vodom i time lagano trljajte analnu i genitalnu regiju. Štene bi trebalo obaviti nuždu već nakon 1-2 minute. Ovaj postupak bi trebalo obavljati nakon svakog obroka do starosti od 21. dana. U toj dobi štencima ojačaju mšići mokraćnog mjehura i anusa. Treba obratiti pažnju na konzistenciju stolice i urina. Stolica teba biti svjetlo do tamno smeđa, djelomično formirana. Urin je blijedo žute boje. Pojavu proljeva kod štenadi se ne smije zanemariti, jer se radi o vrlo mladom i  malom oganizmu koji je puno osjetljiviji nego organizam odraslog psa. Zbog učestalih stolica moguća je pojava dehidracije, gubitka na težini, oštećenja sluznice crijeva i ostalih komplikacija koje mogu dovesti  i do uginuća. Zbog toga svakako ponovo zatražite pomoć veterinara koji će štenetu dati potrebnu terapiju (u obliku infuzije, vitamina, itd..). Štencu možete dati Newborn Immunoboost pastu, imunoenergetski dodatak za novorođene životinje. Ovaj preparat je dodatak prehrani, a koristi se za jačanje imunološkog sustava i cjelokupnog organizma štenaca i mačića. Preporuča se davati i odraslima prije provođenja redovite vakcinacije. Immunoboost pasta sadrži:- visoko probavljive trigliceride srednje dugih lanaca koji su idealan izvor energije u kobinaciji sa masnim kiselinama i glukozom;- kolostrum  koji sadrži specifične imunoglobuline nužno je potreban tijekom najranije životne dobi budući da jamči zaštitu organizma od infekcija;-probiotik Enterococcus faecium SF68 za kolonizaciju crijeva sa svrhom što brže stabilizacije osjetljivog probavnog sustava, posljedično se ograničava rast E. Coli, salmonela i drugih potencijalno patogenih uzročnika;- kompleks vitamina (vitamini A, D, B1, B2, B3, B6, B12, i C) za jačanje organizma i bolju sposobnost sisanja prvih dana života. Vitamin C pokazao se koristan u smislu boljeg podnošenja stresa;- željezo u formi sulfata: željezo je povezano sa molekulom nosačem, omogućena je transgastrična apsorpcija čime je osigurana brza raspoloživost; - poseban koktel biljnih ekstrakata kole i guarane osigurava stimulaciju cijelog organizma i općenito pojačava vitalnost;- kompleksan profil od 18 aminokiselina uključujući esencijalne aminokiseline. Newboorn Immunoboost pastu možete naći u ljekarnama Pet centra, kao i Banminth pastu koja se, ponavljam, izdaje na veterinarski recept. Temperatura okoline trebala bi u prvom tjednu života biti 32–35°C, početkom drugog tjedna temperaturu se spušta na 29°C. U trećem bi tjednu trebala iznositi oko 26°C, u četvrtom oko 23°C, a nakon petog tjedna preporuča se štence držati na temperaturi od 21°C. Nastavite sa hranjenjem svaka 2-3 sata, kao što ste radili do sada. Budite uporni i nadam se da će sve dobro proći i da će se bebica uspješno oporaviti. Za dodatne informacije možete se obratiti veterinarima Pet centra. Sretno!

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imamo srednjeazijskog ovčara, 17 mjeseci mu je (29.02.2012), od 9. mjeseca ga šape bole, ali nisu iskrivljene. Imali smo već rotweilera koji je imao rahitis, skroz iskrivljene šape, on se brzo oporavio, ali ovoga već pola godine bole i šepa kad hoda. Izbjegavamo duge šetnje. Davali smo mu d3 kapi, po preporuci veterinara, dali smo mu i 5 velikih kutija c. gag tableta i još ništa. Ne znam što da radimo. Uzgajivač kod kojeg smo ga uzeli kaže da je normalne visine i težine i da je i njegov otac, koji je osvojio mnoge nagrade, isto tako do 2. godine šepao, dok nije prestao rasti. Molim vas, ako možete da nam napišete odgovor. Unaprijed zahvalna, Dajana O: Srednjeazijski ovčar je pasmina koja se tek od nedavno uvrstila među popis pasmina  Svjetske kinološke organizacije (FCI).  Međutim, ova je pasmina veoma stara i vuče porijeklo od Tibetskog psa prije 4000 godina i potječe dijelom iz južnog Turkmenistana gdje je bila namjenjena za čuvanje ovaca od vukova i ostalih grabežljivaca, ali po potrebi i za obranu ljudi. Srednjeazijski ovčari su vrlo hrabri samostalani i uravnoteženi psi koji posjeduju veliku sposobnost rada, izdržljivosti kao i prirodni instinkt za teritorij. Zbog svoje prilično robusne građe tijela i velike mišićne i tjelesne mase (mužjaci postižu do 50kg tjelesne težine, a ženke cca 40kg) spadaju u gigantske (kasnozrele) pasmine pasa kojima se rast i razvoj proteže na 18 do 24 mjeseca starosti, a potpunu spolnu zrelost dostižu u 3. godini života. Iako razvoj koštanog sustava započinje dok su štenci još u maternici, u vrijeme embrionalnog i fetalnog rasta, najintenzivniji (najzahtjevniji)  rast iskazuje se u razdoblju od 5 mj. pa sve do 2. godine. Razvoj koštanog sustava pod utjecajem je hormonalnog sustava, u kojem važnu ulogu ima tireoidea (štitna žlijezda), paratireoidea (nuzštitnjača) i dr.  To su endokrine žlijezde čiji hormoni kontroliraju i utječu na razvoj kostura i nakon rođenja, te na njihovu regeneraciju čitavog životnog vijeka psa. Ravnoteža razvoja i obnavljanja koštanog sustava, odvija se zbog neprekidnog odlaganja kalcija u kosti i iz kostiju za potrebe drugih organa i tkiva, u čemu također vrlo bitnu ulogu igra vitamin D. Neravnoteže u omjeru kalcija, fosfora i vitamina D, rezultiraju bolestima koštanog sustava. U mladih pasa većih pasmina ponekad se javlja oboljenje cjevastih kostiju, tzv. panostitis (eozinofilni panostitis pasa).  Pretpostavlja se da su kod nekih pasmina u pitanju genetski faktori (njemački ovčari), a nagađa se o više mogućih uzroka (alergijske reakcije, poremećaja vaskularizacije dugih kostiju kod brzog rasta, metabolički poremećaji), no pravi uzrok ove bolesti je i dan danas nepoznat. Poznato je da obolijevaju mladi psi koji intenzivno rastu. Upalni proces zahvaća duge cjevaste kosti nogu ( prednjih ili rjeđe stražnjih nogu), pa se oboljela životinja nerado kreće, jer joj svaka kretnja uzrokuje jaku bol.  Proces može zahvatiti jednu ili više nogu odjednom. Osim što je kretanje otežano bolom, životinja bolno reagira i na umjereni pritisak prstima na oboljelu kost.  Za ovu je bolest karakteristično da se proces naglo aktivira, traje više dana, pa onda znakovi bolesti naglo nestaju, da bi se kroz neko vrijeme ponovno pojavili na istoj ili drugoj nozi. Bolest je dugotrajna i za životinju prilično neugodna, ali psi ipak spontano ozdrave dok završi rast životinje. Za vlasnika je najvažnije znati da psi ovu bolest prebole bez posljedica, osim ako je upalni proces bio jačeg intenziteta, a štene bilo zahvaćeno u ranoj mladosti. Bolest se dijagnosticira na osnovu kliničke slike, a sumnju bolesti potvrđuje se rengenskom pretragom. Liječenje se svodi na povremeno ublažavanje bolova, ako je šepanje kroz nekoliko dana uporno i vrlo bolno (analgetici tipa Rymadila), te ublažavanje upale. No, najvažnija stavka je mirovanje psa. Osobito treba izbjegavati trčanje uz i niz stepenice, skakanje na tvrdu podlogu oštećuje prednje, a skok u vis stražnje noge. Treba birati mekane terene za igru poput livada i šuma što je više moguće, plivanje je idealna fizička aktivnost. Najbolji izvor kalcija za štenad je svježi kravlji sir, sirutka, stučene i termički obrađene ljuske jaja, kao izvor vitamina D izvanredan je sirovi žumanjak kokošjeg jajeta ili sirova, potpuno higijenski ispravna juneća ili teleća jetra. Postoje i mnogi komercijalni preparati koji sadrže potrebne vitamine (posebno važni vitamin C i B-kompleks) i minerale (dikalcijev-fosfat, magnezijev-oksid,.. ) koji se mogu dodavati u hranu, neki od njih su Canina Canhydrox Gag tablete, Vetoquinolov Caniviton forte prašak kojih bi uz preporuku Vašeg veterinara mogli dodavati kao potporu rastu Vašem ljubimcu.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Nadam se da ćete mi pomoći. Bila sam u šetnji sa psom i kad smo se vratili doma počela je nekontrolirano kihati i to tako jako da kad je kihala opalila je par puta glavom od pod. To kihanje se nakon koje dvije minute smirilo. Nakon nekih desetak minuta počela je opet, ali ne toliko jako. Gledala sam da joj nije možda nešto zapelo u nosnice, ali nisam ništa vidjela. Evo, nakon nekih sat i pol je kihnula, možda dva do tri puta. Bili smo kod veterinara, ali je ona njoj gledala da joj možda nije nešto u grlu iako sam rekla da mi pas kiše pa me to zbunilo. Mene zanima može li njoj biti što od toga? Vjerujem ako ima nešto unutra da joj nije ugodno i da joj smeta. Znači li ako prestane kihati da se to nešto što joj je bilo da se povuklo,tj. da je kihanjem izbacila? Možda će ovo pitanje zvučati malo glupo, ali može li se ugušiti ako joj je nešto zapelo?Nadam se vašem odgovoru. Hvala, Ana O: Teško mi je na ovakav način procijeniti kao i utvrditi što je točno u pitanju kod Vaše ljubimice. Kliničku sliku koju i opisujete kod svoje ljubimice najčešće prati ulazak stranog tijela u nosnice i gornje dijelove dišnih prohoda. Bez obzira na prirodu stranog tijela, sama sluznica je iziritirana i podražuje organizam na refleks kihanja - izbacivanja istog. Tijekom kihanja, u mnogo slučajeva, i sami ljubimci "trljajući" njuškicu o pod, tvrde predmete ili uz pomoć svojih prednjih šapica također pokušavaju potpomoći izbacivanju stranog tijela. Ako se strano tijelo ne ukloni, mnogobrojni oblici komplikacija su mogući. Ovisno o tipu i obliku stranog tijela kao i mjestu do kojega je isti došao u gornjim dišnim prohodima, izbacivanje kihanjem će biti moguće ili ne. Naravno, ovdje se treba i spomenuti mogućnost ozljeda osjetljivih struktura sluznica dišnih prohoda što nerijetko rezultira pojavom sitnih kapljica krvi u iscjetku iz nosa. U prije navedenim slučajevima, odlazak veterinaru je nužan. Isti će pregledati ljubimca te prikladnim instrumentima izvidjeti stanje dostupnih dijelova gornjih dišnih prohoda. Također, biti će u mogućnosti odstraniti strano tijelo kao i procijeniti opseg eventualnih ozljeda. U skladu s dijagnozom, odredit će se i najprikladniji način tretiranja postojećeg stanja. Stoga, možete se ponovno obratiti svojem veterinaru i zatražiti ponovni pregled dišnih prohoda. U skladu s postojećom dijagnozom te trenutnom kliničkom slikom za vrijeme samog pregleda, Vaš veterinar će znati što dalje, odnosno biti će u mogućnosti odgovoriti Vam na sva pitanja.

Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Pas mi je umro od moždanog udara prije tjedan dana. Veterinar nije 100% siguran da je moždani.Povratio je 1 put, bio je dezorijentiran, dosta je balio, nije mogao kontrolirati veliku nuždu i nije se mogao održati na nogama. Zanima me je li moglo biti nešto drugo osim moždanom. Unaprijed hvala. Toni O: Vrlo nam je žao zbog Vašeg gubitka ljubimca. Moždani udar se javlja rijetko kod pasa. Iako, zapravo nema vjerodostojnih podataka o učestalosti njegove pojave, niti približno često ne dolazi kako kod ljudi. Bolesti krvnih žila, koje su glavni uzrok nastanka moždanog udara, rijetke su kod pasa. Za objektivnu dijagnozu moždanog udara mora se provesti magnetna rezonancija ili kompjuterizirana tomografija, pretrage koje su skupe i nisu u rutinskoj upotrebi u veterini. O moždanom udaru kod pasa možete više pročitati  u odgovoru Moždani udar: uzroci i način postavljanja dijagnoze / Liječenje i vitaminski dodaci prehrani. Na temelju simptoma koje ste naveli, teško je i posumnjati na neku konkretnu bolest. Simptomi su zaista previše općeniti da bi upućivali na neki organski sustav. Onako kako ste ih naveli, mogu govoriti o terminalnoj fazi npr. slabosti srca. Moguće je također da se radi o trovanju, pretpostavljam da su simptomi nastupili naglo i bez ikakave najave, što je moguće kod trovanja. Također, naglo uginuće može nastupiti zbog subaortalne stenoze, tromboembolije, krvarenja, aneurizme. Navedeni problemi mogu nastati primarno, za sebe ili kao posljedica nekih drugih infektivnih ili neinfektivnih bolesti.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar,Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam ženkicu njemačkog ovčara s navršenih 4 mjeseca. Čipirala sam je i cijepila protiv bjesnoće. Primila je cjepivo Rabikal Genera. Nije primila prvo cjepljenje do 6 tjedna protiv štenećaka i ostalih bolesti. Može li sada primiti to cjepivo? Unaprijed hvala, Tihana O: štenad se protiv zaraznih bolesti cijepi u dobi od 7 do 8 tjedana. Cijepljenje je važno da bi se spriječila infekcija sa uzročnicima zaraznih  bolesti od kojih neke mogu dovesti i do uginuća. Do infekcije šteneta može doći ne samo u kontaktu sa zaraženim psima ili kliconošama, nego i posredno preko predmeta ili površina, na koje su uzročnici bolesti dospjeli izmetom, mokraćom ili slinom. Na tržištu postoji više cjepiva različitih farmaceutskih kuća. Aplikacijom vakcine štenad se štiti  od štenećaka, parvoviroze, hepatitisa uzrokovanog adenovirusom, bolesti dišnog sustava uzrokovanih virusom parainfluence i leptospiroze. Cjepivo u organizmu izaziva imunološki odgovor organizma, odnosno stvaranje protutijela za uzročnike navedenih bolesti. U prvim tjednima života, psiće štite protutuijela koja su dobili od majke putem kolostruma. Titar maternalnih protutijela postepeno pada i potpuno nestaje u dobi od 12 - 16 tjedana. Kada se štene cijepi prvi puta sa 7-8  tjedana, ono još uvijek ima relativno visok titar protutijela koje je dobilo od majke. Ona interferiraju sa imunološkim odgovorom u organizmu šteneta, odnosno blokiraju imunološki odgovor na cjepivo. Cijepljenje se ponavlja za 3-4 tjedna (u starosti od tri mjeseca), i treći put 3-4 tjedna od drugog cijepljenja. Psa se protiv zaraznih bolesti preporuča nadocijepljivati  jednom godišnje, budući da i odrasli psi mogu oboljeti od navedenih bolesti. Veterinar Vam može preporučiti cijepljenje psa protiv corona virusa koji može uzrokovati koronavirusni enteritis. Bolest se manifestira proljevom sa primjesama krvi. Najčešće je blagog toka i prolazi sama od sebe, no može doći i do pojave težeg oblika bolesti. Za vrijeme perioda vakcinacije štene ne smije biti u kontaktu sa drugim psima kako bi bili sigurni da neće doći u kontakt sa uzročnicima bolesti i da bi ostalo zdravo dok ne stvori vlastiti imunitet i bude zaštićeno. Štene  koje cijepimo mora biti potpuno zdravo. Ako se cijepi štene koje je bolesno ili u inkubaciji neke bolesti, cijepljenjem se može pogoršati tok bolesti. Važno je napomenuti da osim izbjegavanja kontakta sa drugim psima, treba izbjegavati i izlaske na mjesta kao što su npr. livade gdje dolazi veliki broj pasa. Budući da Vaša ljubimica još nije primila  potrebna cjepiva protiv zaraznih bolesti, svakako je odvedite veterinaru da se to učini. Razmak između cijepljenja protiv bjesnoće koje je obavljeno i cijepljenja protiv zaraznih bolesti treba biti 3-4 tjedna. Programi cijepljenja se razlikuju od ambulante do ambulante pa slijedite upute koje će Vam dati veterinar.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: U vremenskom periodu od siječnja do ožujka selim u Ameriku i zanima me što sve trebam nabaviti i učiniti da bih svoga psa vodila sa sobom? Je li komplicirano? Inače , riječ je o maloj miješanki pekinezera, oko 5 kg, kastrirana... Nadam se da mi možete pomoći. Hvala!Lijepi pozdrav, Ivona O: Prijenos živih životinja preko granice (uključujući kućne ljubimce) podliježe posebnom režimu, uređenom veterinarskim propisima i može se obaviti samo na graničnim prijelazima gdje postoji veterinarska inspekcija. Svaka država propisuje svoje uvjete pod kojim pojedine vrste životinja mogu ući u zemlju. Prenošenje kućnih ljubimaca koje prati njihov vlasnik preko granice moguće je samo uz posjedovanje potrebne veterinarske dokumentacije o zdravstvenome stanju životinja, pri čemu psi moraju biti označeni mikročipom. Veterinarska dokumentacija o zdravstvenome stanju životinja ili svjedodžba o zdravlju životinja“ označava veterinarski certifikat ili putovnicu izdanu od ovlaštenih tijela u zemlji iz koje se iznose kućni ljubimci, odnosno dokument kojim ovlašteni veterinar potvrđuje zdravlje životinje te propisano cijepljenje. Ovlašteni veterinarski inspektor (vet. stanica ili vet. ambulanta) s područja na kojem boravite izdat će Vam certifikat, odnosno potrebnu dokumentaciju za ljubimca. Svakako se savjetujte i s Američkom ambasadom u Hrvatskoj (Ulica Thomasa Jeffersona 2, Zagreb, telefon: 01/661-2200) kako bi Vas uputili u propise države u koju putujete. Aviokompanija kojom ćete putovati dati će Vam informacije o dimenzijama transportnog kaveza, te da li Vaša ljubimica putuje kao "prtljaga" ili može biti sa Vama u kabini. O uvjetima koje morate zadovoljiti prilikom presjedanja, također će Vas uputiti službe aviokompanije. Nadam se da će Vam putovanje biti ugodno i da ćete sretno i sigurno stići na željenu destinaciju.