*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo ljubimca, njemačkog ovčara u dobi od 6,5 godina i danas smo u ambulanti utvrdili da se radi o upali prostate. Psu kaplje krv iz genitalija, nema temperaturu i nema problema s uriniranjem niti defeciranjem. Danas je dobio antibiotik, injekciju, sutra također, a kasnije ćemo, koliko sam shvatila doktoricu, nastaviti liječenje tabletama. Navela je da izlječenje znači kastraciju, zanima me mora li se postupak provesti odmah ili bismo možda ipak mogli pričekati, pa ako se javi još jednom, tek se tada odlučiti na operaciju. Ima li opasnosti za život psa, ili bi, možda trebalo provesti i neke druge pretrage? Naime, naša je doktorica utvrdila dijagnozu samo na osnovi informacija o simptomima, ima li nade da se radi samo o upali? S poštovanjem i srdačan pozdrav Marko O: Općenito o problemima sa prostatom u pasa već sam ranije opisala na Poteškoće s prostatom. Upala prostate druga je po učestalosti bolesti prostate u pasa a najčešće je uzrokovana bakterijama koje inficiraju prostatu bilo općom cirkulacijom ili se upala nastavlja na upalu mokraćnog sustava a najčešće mokraćnog mjehura. Upale mokraćnog mjehura ne predstavljaju zahtjevno liječenje, no kada se upala proširi i na prostatu takvo je stanje mnogo teže staviti pod kontrolu odnosno izliječiti. Naime, malo je antibiotika koji se eliminiraju putem bubrega koji dolaze u samu prostatu, a isto je slučaj i s antibioticima koji se zadržavaju u općoj cirkulaciji. Bakterijske infekcije prostate mogu biti akutne, kronične ili u formi abscesa. Akutne infekcije mogu biti iznimno bolne, čak i zahvatiti druge organske sustave. Kronične pak infekcije nastavljaju se na akutne, a mogu trajati i godinama. Ovakvo stanje nije psima osobito bolno, ali je iznimno teško liječiti zbog specifičnosti teškog pristupa antibiotika tkivu prostate. Iz svega navedenoga može se zaključiti kako kastracija u pravilu i predstavlja liječenje izbora kod problema s prostatom u pasa jer se uklanjanjem testisa prekida proizvodnja testosterona koji je odgovoran za rast prostate. No, prije svega bi bilo uputno napraviti točnu dijagnozu stanja, općim kliničkim pregledom, rektalnom ili abdominalnom palpacijom te rentgenski i ultrazvukom. Tek nakon načinjenih pretraga i nalaza pretraga mogla bi se dati prognoza stanja i procijeniti rizik po zdravlje Vašeg ljubimca, odnosno savjetovati kastraciju u što skorije vrijeme. Porazgovarajte o mogućnostima dijagnostike s Vašom veterinarkom, a ukoliko ne raspolaže potrebnom tehničkom opremom za izvođenje pretraga, možete se obratiti na Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 31.03.2013.
Odgovara: Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Da li imate specijalnu hranu za pse koji imaju kolitis? Hvala i pozdrav. Maja O: Kolitis je upalna bolest kolona koja po toku i uzrocima nije uvijek ista. Stoga se i prehrana bazira na točno postavljenoj dijagnozi. Upalna bolest crijeva je skupina poremećaja vezanih uz promjene na sluznici tankog i debelog crijeva. Ova bolest se javlja u više oblika, a među njima je i kolitis.Usprkost velikog broja istraživanja vezanih uz točno određivanje uzroka kao i razvoja bolesti u životinja, točan uzrok nije dokazan. Ipak se zna da u razvoju bolesti ključnu ulogu ima reakcija preosjetljivosti na antigen u lumenu ili sluznici crijeva. U ovakvim slučajevima preporuča se hipoalergena hrana. Hipoalergena hrana sadrži hidrolizirane proteine na koji organizam ne reagira imunološkom reakcijom i koji su zahvaljujući ovom načinu prerade probavljiviji od cjelovitih proteina. U ponudi ljekarni Pet centra su programi: "Anallergenic" i "Hypoallergenic" (Royal Canin) u suhom obliku i konzervama, "Z/D ultra allergen freee" (Hill`s)u suhom obliku i konzervama te "HA" (Purina) u suhom obliku. Za kolitise drugih etiologija preporučaju se visoko probavljivi programi za gastrointestinalne tegobe koji imaju pozitivan utjecaj na konzistenciju izmeta, sprječavaju iritaciju sluznice i stimuliraju fiziološki motilitet kolona. U ponudi ljekarni Pet centra su programi pod nazivom "Gastrointestinal" različitih proizvođača (Royal Canin, Hill`s, Purina i Eukanuba). Uz prehranu medicinskim programima preporučam Vam da psu uvedete u prehranu i neki od probiotskih dodataka koji povoljno utječu na održavanje i ravnotežu crijevne mikroflore. Probotski dodaci sadrže "dobre bakterije" koje potiskuju one koje su nepoželjne. Za postizanje pozitivnog učinka u pasa s kolitisom dijetalna prehrana se treba provoditi najmanje 6-10 tjedana. Uobičajeno ju je nastaviti i nekoliko mjeseci od prestanka simptoma, a u nekim slučajevima i doživotno.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 31.03.2013.
Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Zainteresiran sam za kupnju Bull terijera (prije smo u obitelji imali dobermana i zl. retrivera, koji su doživjeli duboku starost). Međutim imam malu djecu (5,5 i 2,5 god). Pasmina me zainteresirala svojim snažnim izgledom, a ujedno i privrženosti i blagoj naravi prema obitelji i drugim ljudima. Potreban nam je pas koji će biti punopravni član obitelji i koji će svojim izgledom držati podalje "neželjene goste" (pošto živimo u kući, te smo lak plijen provalnicima) , ali isto tako ne želim dovesti svoju djecu u opasnost od sutra neželjenih nenamjernih ozljeda prouzročenih od zaigranog psa. Molim Vas za savjet. Griješim li prilikom odabira pasmine? Vito O: Pasmina Bull terrier svoje podrijetlo vuče iz Engleske, gdje je sredinom 19. stoljeća uzgoj započet u svrhu kreiranja mišićave, čvrste i stabilne pasmine u borbi pasa koje su u ono doba bile veoma popularne. Kroz godine izgled i temperament ove pasmine poprilično se izmijenio, pa tako danas Bul terijeri imaju znatno mirniju narav. No, međutim da bi pas ove pasmine bio podređen i slušao svog vlasnika vrlo je važno rano ga socijalizirati tj. priviknuti ga u ranoj dobi do 12tj. starosti na sve stvari u okolini tj.na normalan život. Izrazito je važno da pas potječe iz dobre uzgajivačnice gdje je genetski posebna pažnja usmjerena na isključenje agresivnosti iz uzgoja. Životna dob ove pasmine je 10- 14 godina, te spada u III.kategoriju FCI-a. Bul terijeri vole društvo, biti samostalni, ali i dominirati ponekad i biti tvrdoglavi pogotovo prema drugim psima i životinjama manjim od sebe. Kao čuvar vrlo je aktivan i laje kada se nešto događa i uvijek je spreman na obranu svojeg vlasnika, obitelji. Inače pun energije i rado voli biti dio bilo kakvih aktivnosti koje se odvijaju oko njega, baš zbog te energičnosti i zaigranosti ipak nije ga preporučljivo imati u obiteljima sa malom djecom, a pogotovo ga puštati samoga s njima.Vaše pitanje je vrlo složeno za odgovoriti, naime može se dogoditi da sve ove priče o agresivnom psu i djeci budu puste priče i da ga Vi vrlo uspješno socijalizirate i da odnos sa djecom bude predivan, no međutim, kao što ste i sami vrlo dobro zaključili što ako, se dogodi ta zaigranost?Moja preporuka, iako ste do sada bili uspješan vlasnik i "roditelj" dobemana i zlatnog retrivera, možda bi ipak bilo pametnije sačekati koju godinicu dok djeca budu veća, jer uključivanjem takve pasmine u svoju obitelj zaista si namećete veliku odgovornost da ga dobro socijalizirate i da uvijek uz djecu pas bude na prvom mjestu hajmo reci kao "još jedno dijete".Možda da ipak izaberete ponovno zlatnog retrivera koji inače kao pasmina obožavaju djecu i ipak nisu na "zlu glasu". Također u Republici Hrvatskoj postoji posebni pravilnik koji je izdalo Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja 2005.god. o opasnim psima pa Vam ga prilažem da vidite koje su obveze i prava vlasnika takve jedne pasmine, a više o pasmini možete naći i na stranicama Hrvatskog kinološkog saveza. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/287986.html
Petra Franko, dr. med. vet. | 28.02.2013.
Odgovara: Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Ponekad primjetim da pas kao da ima nagon za povraćanje ali nepovraća. Što može biti razlog tome i što mogu ja učiniti? Čitala sam na internetu da mu se smije dati slane vode da izbaci ako je nešto pojeo što inace ne bi trebo. Voljela bi čuti vase misljenje koje jako cjenim. Hvala. Jadranka O: Učestalo i višednevno naprezanje i pokušaj izbacivanja sadržaja želuca pokazatelj je nestabilnosti sluznice želuca. Stoga bi je davanje slane vode samo nepotrebno iziritiralo. Preporučam Vam da psu ponudite hranu kategoriziranu kao "sensitivity" ili neki od medicinskih programa za pse s gastrointestinalnim tegobama. Ovakva hrana dostupna je u obliku dehidrata ili konzervi. Nadalje, pokušajte pronaći mogući uzrok iritacije sluznice kao što su npr. gutanje neprožvakane hrane, prehrana većom količinom poslastica ili hrane koja nije namjenjena psima (trajni ili polutrajni začinjeni mesni proizvodi, masni sirevi, pečeno ili pohano meso i sl.). Ponekad za umirenje sluznice nije dovoljna samo visokoprobavljiva i kvalitetna prehrana već je neophona i ciljana terapija. Ukoliko se opisano stanje ne popravi nakon promjena u prehrani psa svakako odvedite na veterinarski pregled. Kronični želučani problemi mogu se na vrijeme prevenirati.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 28.02.2013.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Dobar dan, da li pas može oploditi mačku (pekinezer). Hvala. Patrizija O: Ono što prvenstveno moramo znati da su pas i mačka dvije različite vrste, dviju različitih porodica. Zajedničko im je da su sisavci (razred Mammalia ) i mesojedi (red Carnivora). Pas (Canis familiaris) kralježnjak je, sisavac i zvijer, pripadnik porodice pasa (Canidae) koja obuhvaća i lisicu, čaglja, vuka te australskog dinga. Psi su bili prve domaće životinje među sisavcima. Ljudi su ih pripitomili prije otprilike 12 000 godina. Sve pasmine potječu od vuka (Canis lupus). Mačke (Felidae) naziv je za porodicu životinja iz reda zvijeri, unutar natporodice mačkolikih životinja (Feloidea).Domaća mačka (Felis silvestris forma catus) je mali mesožder iz porodice mačaka ( Felidae ). Prvobitno potječe od afričke divlje mačke, a živi uz ljude već oko 3.500 godina. Građa tijela je različita, a tu postoje i bitne razlike u građi spolnih organa. Ne znam što ste primjetili kod vaših ljubimaca, ali malo je vjerojatno da bi mačka dozvolila parenje sa psom. Uglavnom, parenje psa i mačke nije zabilježeno u literaturi , a mislim da ni ne postoji fizička mogućnost. Navodi se mogućnost parenja psa sa vukom, čagljem i drugim pripadnicima njegove porodice, a isto tako domaće mačke sa divljom, ali ne između dviju tako različitih vrsta.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 28.02.2013.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam kujicu haskija, 1 godinu staru. Normalne građe, do 6 mjeseci je živjela i odrastala u kući, a sad već 6 mjeseci uspješno živi u boksu u dvorištu, ograđena u svojoj kućici. Međutim imamo jedan problem. Osim uvijek svježe vode, na raspolaganju ima i suhe brikete stalno, a nekoliko puta dnevno dobije kuhani obrok. A sad ne znam kako i koliko, te zapravo što joj davati za jesti. Što da joj kuhamo i koliko? Prema standardima je više-manje odrasla i po visini i težini. Hvala na odgovoru. Maja O: Stalno dostupna hrana psima nije preporučena, zbog uvjetovanog Pavlovog refleksa kod pasa i posljedičnog gastritisa ili upale sluznice želuca uzrokovano lučenjem veće količine vrlo kiselog želučanog soka (pH 1-2). Psi su ovisni o rutini, obroci se nude u približno slično vrijeme, hrana mu se ostavlja na 10-ak minuta i potom odmiče (puna ili prazna) zdjelica. Pošto smo ušli u hladni dio godine, uputno bi bilo davati dva obroka tokom dana, jedan kuhani i topli obrok (može jutarnji), a potom drugi suhi (brikete) tokom drugog dijela dana, također možete i obrnuto - ponuditi hladni obrok ujutro, a topli navečer. Količina suhog i mokrog obroka ovisi kojom suhom hranom hranite psa, odnosno kolike su preporučene dnevne količine. Preporučena dnevna količina suhe hrane se umanjuje za 1/3, a količina mokre hrane opet ovisi o udjelu riže ili tjestenine u kombinaciji s mesom i juhom; ili samo kuhano meso, ili meso sa tjesteninom bez juhe; te se u ovakvim slučajevima količina obroka prilagodi veličini psa (5-10 ml/kg tjelesne težine = volumen ili zapremina želuca), uz napomenu da se ne smije prenatrpati želudac (zbog torzije). Također, kod ove pasmine preporuča se davati i nešto više masti nego drugim pasminama, naravno ljeti manje.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 28.02.2013.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam pitanje vezano za njemačkog ovčara. Pas je mlad,ima godinu i pol dana.Doživio je nesreću i imao operaciju. Nedavno je bio na vađenju pločica i šarafa koji su mu bili ugrađeni ali imamo problem jer nikako da zaraste rana. Naime, svaki put kad je nakratko sam uspije potrgat zavoj i dode do rane koju onda liže i tako unosi bakterije. Već je dobio treću dozu antibiotika jer nikako da rana zaraste bez da ju on opet inficira.Kupili smo one ovrtanike ali svih 6 je dosad polomio, valjda je shvatio kako lupanjem glave okolo moze puknut i sad ga stalno skida. Imamo i brnjicu ali i nju je naucio skinut i skida ju sapama dok ne uspije. Ne znam više što raditi a voljela bi da mu rana što prije zaraste. Molim vas za savjet. Hvala Kristina O: Na žalost ne postoji idelano rješenje, jer većina pasa i mačaka ne trpe na svom tijelu zavoje, ovratnike i ostale "prepreke". Rana počinje zaraštavati poslije trećeg dana (od operacije ili ozljede), te u tom periodu zbog stvaranja mladog tkiva i spajanja rubova rane dolazi do zatezanja kože i osjećaja svrbeža, zbog čega naši pacijenti započinju sa nekontroliranim lizanjem i čupanjem šavova. Ponekad ovratnik pomaže (ovisi o starosti i temperamentu psa), elastični zavoji, posebni sprejevi za zaraštavanje i odbijanje od lizanja ili navlačenje pamučne majice sa rukavima (od vlasnika) preko tijela psa. U Pet centru možete nabaviti sprej od aromatičnog ulja Cothivet , koji potiče zaraštavanje, a zbog intezivnijeg mirisa eteričnih ulja (lavanda, ružmarin, majčina dušica, čempres i drugo), ujedno ima odbijajući učinak. Ponovno napominjemo, da u večini slučajeva ne pomažu navedena pomoćna sredstva,već samo strogi nadzor vlasnika.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 18.02.2013.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Radi se o malo psiću starom tri mjeseca,koji je po leđima zaliven kipućom vodom.Time je zadobio opekline drugog stupnja. Nakon dva tjedna plikovi su se povukli na mjestima su ostale još manje ranice kojima ce trebati neko vrijeme da zacjele!vjerujem da će sve dobro zacjeliti no zanima me dali će ponovno izrasti dlaka? Damir O: Opekline mogu imati ozbiljne posljedice po zdravlje psa a naročito štenadi čiji je imunosni sustav kompromitiran. Naime, koža u pasa je najveći tjelesni organ. Opekline oko 15% površine tijela mogu čak i ugroziti život. Stoga je prognostički vrlo dobar znak povlačenje plikova po koži već u periodu od dva tjedna kod Vašeg ljubimca. Opekline drugog stupnja zahvaćaju površinski sloj kože (epidermis). Karakteristika ovog stupnja opekline je stvaranje mjehura unutar 24 sata od izlaganja toplini. Pri tome dolazi do nekroze epiderme i izdizanje iznad korijuma (dermis). Istovremeno se takva novonastala šupljina ispunjava seroznom tekućinom. U prvih nekoliko sati od ozljede novostvoreni mjehuri iznimno su bolni. Mjehuri se rjeđe javljaju na mjestima na tijelu prekriveni dlakom. Nakon nekoliko dana, ukoliko je prisutan mjehur, dolazi do njegova sušenja uslijed resorpcije. Nakon toga dolazi do epitelizacije i odljuštivanja poput kraste. Komplikacije mogu nastati ukoliko mjehur pukne čime je takvo mjesto podložno sekundarnim bakterijskim infekcijama.Korijen dlake u pasa smješten je u dermisu. Prema tome, kako kod opeklina drugog stupnja redovito dolazi do oštećenja samo epidermisa, može se očekivati ponovni rast dlake u periodu od 6-8 tjedana. Ipak, na ovaj način nije moguće dati prognozu stanja kod Vašeg ljubimca pa ćete svakako morati biti u kontaktu sa Vašim ambulantnim veterinarom kako bi mogao pratiti tijek oporavka i kroz koji tjedan na osnovu pregleda dati točniju prognozu.Kao potporu zdravlju kože i dlake preporučam Vam da ljubimcu uvedete u prehranu neki od kompleksnih dodataka za kožu. U ponudi Pet centra je Ulje lososa "Brit Care" ili "Dr. Clauders" i Dermanorm kapsule ili ulje "Vetoquinol" koje sadrže esencijalne masne kiseline za jačanje otpornosti kože te Biotin prah ili tablete "Canina" koje su također dobar izbor kod ovakvih problema i općenito za popravljanje stanja dlačnog pokrivača. Iako je naš izbor uistinu velik, izdvojit ću još i "VMP" tablete koje širokim spektrom vitamina, minerala i proteina pridonose općoj otpornosti organizma kao i rastu zdrave i sjajne dlake. Svakako se za odabir dodatka prehrani možete obratiti veterinarima pri dolasku u neki od naših Pet centara
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 29.01.2013.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zlatni retriver star skoro 10 godina u zadnje vrijeme sve češće mokri po stanu ali i pije jako mnogo tekućine. Kad počne da mokri jednostavno ne zna stati sve dok ne isprazni čitav mjehur. Još da spomenem da je naviknut od malena da obavlja nuždu vani i oko toga nije bilo nikakvih problema sve do sada. Prehrana mu je jako kvalitetna , znači kupujem mu Hill's, Eukanuba i sl. kvalitetne vrste hrane. Nedavno sam posjetila veterinara i napravila pretrage za funkciju bubrega i šečera u krvi, sve je u redu. No broblem je i dalje ostao isti. Ono što mu je pretragama utvrđeno je veliki porast linfocita i prisutstvo virusa herpesa koji mu se očituje na predjelu gubice i oka, no za to je dobio potrebne lijekove. Ono što mene zanima je uzrok njegovog mokrenja? Da li je to možda izazvano virusom koji je već u njegovom organizmu prisutan? Ili je nešto drugo u pitanju? Molim vas da mi vašim savjetom pomognete koliko god je to moguće. Ana O: Bez obzira na starost životinje, pojačani unos tekućine i posljedično pojačano mokrenje u većini slučajeva upućuju na neki zdravstveni problem. Također, promjene ponašanja za vrijeme mokrenja (mokrenje u kući), kao i eventualne promjene u izgledu mokraće mogu upućivati na različita bolesna stanja. Općenito gledajući, pojačanu žeđ, odnosno pojačani unos tekućine, nazivamo polidipsijom. Ona se može razviti kao posljedica različitih uzroka. Tako, ponekad je moguće ovo stanje kategorizirati kao fiziološki proces (npr. pas koji jede suhu, dehidriranu hranu će piti više vode od onog koji jede mokru hranu). Također, više temperature zraka, kao i suh zrak, imaju za posljedicu pojačani unos tekućine. Smatra se da psi normalno dnevno popiju 20-40 ml vode na pola kilograma tjelesne težine. Sve što prelazi prije navedene vrijednosti mogli bi kategorizirati kao pojačano uzimanje vode - polidipsijom. Polidipsija (pojačana žeđ) se manifestira unosom većih količina vode, što će rezultirati poliurijom (učestalim mokrenjem). Polidipsija i poliurija se također mogu smatrati i ranim znacima određenih bolesti: zatajenja bubrega, diabetes mellitusa, piometre (gnojna upala maternice), bolesti jetre, hiperkalcemije ili problema sa štitnom žlijezdom.Iz razloga što za stanje kod Vaeg ljubimca uzroci mogu biti mnogobrojni, teško mi je odgovoriti Vam na pitanja. Naime, trebalo bi provesti sve pretrage koje obuhvaćaju utvrđivanje kompletnog zdravstvenog stanja ljubimca. To bi bilo važno i iz činjenice što je Vaš ljubimac već u "ozbiljnijoj" dobi te su skloniji razvoju različitih zdravstvenih poremećaja. U skladu s postavljenom dijagnozom, Vaš veterinar će biti u mogućnosti odrediti najprikladniji pristup tretiranja postojeća stanja kao i odgovoriti Vam na sva pitanja. To je jedini put da se osigura optimalno zdravlje kao i nužna kvaliteta života ljubimca. U svakom slučaju, pažljivo pratite svojeg ljubimca, naročito s obzirom na pojavu nekih drugih simptoma te usko surađujte s Vašim veterinarom.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 29.01.2013.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Kupio sam za svog četveromjesečnog šarplaninca alexan pet pupy hranu (premium professional). Je li ona dobar izbor za mog psa ? I ako može objašjenje za ovo premium professional oznaku . Hvala. Franko O: Alexan je robna marka hrane za pse i mačke koja se proizvodi u Španjolskoj .Oznaka premium općenito odnosi se na kvalitetnu hranu za pse koja se prodaje isključivo u specijaliziranim trgovinama za kućne ljubimce.Proizvođači premium hrane nude različite kategorije proizvoda, uglavnom specificirane prema starosti i veličini psa kao i prema glavnim komponentama.Npr. hrana za štence velikih pasmina bogata piletinom.Premium hrana je izbalansirana i kompletna i ona zadovoljava sve hranidbene potrebe pasa i mačaka.Nemam osobnih iskustava sa Alexan hranom, ali s obzirom da se nalazi u premium kategoriji, vjerujem da će predstavljati dobar izbor za Vašeg psa. Što se tiče oznake professional, nemam spoznaja o njezinom punom značenju za Alexan hranu.Na službenim web stranicama proizvođača,također,nisu navedene nikakve informacije.Uobičajeno, termin preofessional, kada je riječ o hrani za pse, odnosi se na lovačke pse, pse u različitim oblicima treninga i obuke ili može značiti da je hrana prozvedena u suradnji sa veterinarima-nutricionistima.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 29.01.2013.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Danas smo vodili kuju bernskog planinskoga psa, staru 3 godine na kastraciju. No medjutim, nakon malenog reza pas je poceo obilato krvariti, te su jedva zaustavili krvarenje i prekinuli operacijski zahvat. Krv se pocela zgrusavati tek nakon 25 minuta, dok je ocekivano vrijeme bilo 10-ak minuta. Kazu nam, mozda je otrovana, davat ce mo vitamin K-a. Radili krvne pretrage, sve na granicama koliko sam uspijela popamtiti u panici. Pa me zanima Vase misljenje. Hvala. Blanka O: Koagulacija krvi je pojava prelaska krvi iz tekućeg u čvrsto stanje, poslije ozljede krvne žile. Osnovna uloga koagulacije u krvi je sprečavanje iskrvarenja organizma jer se pri ozljedi krvne žile brzo aktiviraju svi enzimski procesi koji sudjeluju u koagulaciji. Rane mogu uzrokovati veliki gubitak krvi. Trombociti zgrušavaju krv, time blokirajući manje rane, ali s većim se mora postupiti s brzinom da bi se izbjeglo iskrvarenje. O trovanju i terapiji sam pisala na Terapija kod trovanja. Teško je općenito reči koje je vrijeme potrebno da bi se ispoljili prvi simptomi ako je došlo do unosa otrova u organizam, budući to ovisi o stanju organizma, količini i vrsti unesenog otrova, no u prosjeku, prvi se simptomi jave za 3 - 14 dana. Znakovi koje otrovana životinja pokazuje su da je apatična, ubrzano diše, odbija hranu, pije puno vode, sluznice su blijede, a u kasnijoj fazi javlja se krvarenje iz prirodnih otvora, povraćanje krvi. Kao što sam navela u prilogu samo lječenje kod trovanja se svod na dužu terapiju vit.K. Nemogučnost zgrušavanja krvi osin trovanja još se javlja kod akupnog zatajenja jetre,nutritivni deficit,utječaj neki ljekova,neke virusne infekcije ,bolesti bubrega, bolesti slezene, nasljedni čimbenici, stoga je potrebno napraviti detaljnu dijagnostiku koja sadrži urino i krvne pretrage,ultrazvuk i rengen pretrage, pa prema utvrđenom stanju i poduzeti lječenje.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 23.01.2013.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam štence od mjesec dana. Kuji je to drugi okot. Ona je njemački lovni terijer. Zanima me je li opasno kada ih grize (kao da trebi buhe) svuda po tijelu, oni cvile. Djeluje mi kao da ih uči nešto, da se bore, grizu? Trebam li je spriječiti u tome? Ako možete, napišite mi par riječi o odgojnoj metodi štenaca (što kuje rade). Mara O: Kuje su vrlo brižne majke koje osim puno strpljenja i pažnje koje posvećuju mladuncima s vremenom postaju i pravi "odgajatelji". Iako se štenci rađaju s instinktom pripadnosti čoporu, ponašanje će naučiti od majke gledajući je, oponašajući je i pokoravajući joj se. To znači npr. da će kuja svoje stasale mladunce koji postanu previše razigrani ukoriti režanjem ili čak kontroliranim ugrizom. U svim svojim postupcima kuje nikad ne pretjeraju te im u tim situacijama štence možete prepustiti s povjerenjem. Drugi čimbenici koji mogu biti uzrok ovakvom ponašanju su stvarna infestacija legla buhama ili otpor majke koja štencima ne dopušta dojenje jer su im zubići izrasli i grizu je. S tim u vezi bilo bi najbolje omogućiti temeljitiji veterinarski pregled kako majke tako i cijelog legla. U dobi od mjesec dana štence se može početi nadohranjivati mekom hranom u konzervi ili kašicama za štence. Može im se ponuditi i dehidrirana hrana za štence malih pasmina. Neprimjereno ili neprihvatljivo ponašanje koje upućuje na agresiju koja bi mogla ugroziti štence za očekivati je neposredno po okotu u nezrelih, prerano parenih kujica koje su emocionalno nepripremljene za ovakva stanja. Međutim, i kod njih su nakon mjesec dana svi postupci ipak u okvirima očekivanih. U svakom slučaju ukoliko procijenite da je ova aktivnost kuje izvan prihvatljivog izvedite je u šetnju, odvratite joj pozornost od štenaca kako bi joj dali vremena za umirenje i opuštanje.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 23.01.2013.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Vlasnica sam stafordske bull tjererice stare 4god. Prilikom prvog tjeranja pobjegla je i ostala skotna. Okotila je 11 štenaca. Ona je poprilično sitna, u skotnom stanju imala je 25kg. Treće jutro nakon okota nakon što sam ju pregledala da vidim je li sve u redu primjetila sam krv na sisama, kada sam makla štence uočila sam dvije velike rupe veličine cca 4cm. Lječenje je bilo dugotrajno i komplicirano, niti veterinarka nije mogla obećati da će sve biti ok, jer su joj se sise toliko upalile da su se raspukle, neznamo zašto. Tokom lječenja jedva je imala 15kg. tada sam se jako uplašila i od tada se nije parila jer ne želim da joj se to ponovi. Pas je čistokrvan i htjela bi njene štence ne želim ju podvezat. Možete li mi savjetovati nešto jer joj je sada preskočilo vrijeme za tjeranje i strah me da nije neka bolest. Hvala. Ana O: Upalu mliječne žlijezde nazivamo mastitis i uglavnom je riječ o bakterijskoj upali odnosno infekciji.Do ove upale dolazi uglavnom u kuja koje su u laktaciji i imaju štence. Do infekcije najčešće dolazi ascedentnim putem tj od sisa koje se lako ozljede bilo od štenaca, bilo na neki drugi način. Moguća je i infekcija drugim, hematogenim putem (krvlju) ali znatno rjeđe. Kao predisponirajući faktori navode se neodgovarajuća higijena kao i starost i pripadnost pasmini sa kratkim nogama, što pogoduje nastanku traume. Upalom može biti zahvaćen različit broj žlijezda o čemu treba voditi računa. Često puta upala ne bude zamijećena kao takva, već vlasnici pasa prvo uoče štence kako cvile jer nemaju dovoljno mlijeka. Zahvaćeni dijelovi obično su nateknuti, tvrdi i topli a opće stanje kuje može biti znatno promijenjeno sa visokom tjelesnom temperaturom ali također cijeli proces može biti lokaliziran bez utjecaja na opće stanje. Upalu može karakterizirati stvaranje apscesa ali i nastanak gangrene. U oba slučaja nužna je kirurška intervencija, pri čemu gangrena zapravo znači da je je tkivo mrtvo i da nema prokrvljenosti.To se ipak događa rijetko i u zapuštenim slučajevima. Veliki problem kod mastitisa može biti akumulacija mlijeka koje bi svakako trebalo evakuirati van. Ukoliko mlijeko nije promijenjeno, štenci mogu sisati i na taj način prazniti žlijezdu, međutim, veoma često je upala bolna za kuju i ona štencima ne dopušta sisanje. U takvim slučajevima drenaža je nužna. Liječenje mastitisa uvijek podrazumijeva i primjenu antibiotika. Osim toga, važno je stavljati i mlake obloge koji pomažu u drenaži i boljoj opskrbljenosti krvlju. Primjena infuzijskih otopina ovisi o stanju životinje i ponekad je prikladna, kao i eventualne druge mjere.O tome odlučuje veterinar. Posebnu brigu treba voditi o štencima, s obzirom da u većini slučajeva mlijeka ili nema dovoljno ili je promijenjeno i neadekvatno.U samom početku bolesti najbolje je započeti sa prihranjivanjem štenaca. Što se tiče odluke o parenju kuje i mogućeg slijedećeg legla, načelno, ukoliko je mliječna žlijezda potpuno izliječena i bez posljedica, kuju se može pariti.Prije donošenja odluke o tome morate razgovarati sa Vašim veterinarom..
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 23.01.2013.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pas je bio kod veterinara, pregledom je ustanovio dijagnozu da joj je stao želudac, jako je tvrd. Sve ostalo joj je u redu. Četiri dana je na infuziji, dobija injekcije i ulje da pije da bi se očistila, međutim, jako malo povraća i jako malo proliv. Ne znam šta još da pokušam da joj dam da bi joj želudac proradio. Podrigiva povremeno, ali ne izbacuje skoro ništa. Ivan O: Motorika želudaca osigurava nesmetano kretanje hrane kroz želudac u prednje partije tankog crijeva. Takvo kretanje hrane je nužan preduvjet za normalnu probavu. Poremećaji u normalnoj motorici rezultiraju poremećajima u probavi općenito. Tako, ubrzani prolazak hrane kroz želudac (mišićne kontrakcije se javljaju prečesto) nerijetko kod ljubimaca uzrokuje bol. Također, iz razloga što se sama hrana nije dovoljno razgradila ona nerijetko ne bude dovoljno probavljena u probavnom sustavu što za posljedicu može imati nutritivne deficite te razvoj različitih zdravstvenih poremećaja. Ako je pokretljivost usporena, odgođeno je pražnjenje želuca. Zbog nakupljanja hrane u želucu, oslobađa se veća količina plinova što uzrokuje nadutost kao i sve druge simptome kao i zdravstvene poremećaje koji prate nadutost. Uzroci ovakvih stanja mogu biti raznoliki, kao što su nepoznata uzroka (idiopatski), gastritis, želučani ulkus, bol druge etiologije, nakon primjene pojedinih lijekova, uz neke metaboličke poremećaje (npr. uremija), strano tijelo, paraziti,... Klinička slika ovisi o primarnom uzroku poremećaja želučana motiliteta. Tako, moguće je primijetiti mučninu, tvrd želudac, povraćanje hrane (posebno izraženo nakon uzimanja hrane), gubitak apetita, podrigivanje, neprirodan apetit, gubitak tjelesne težine,... Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze i kliničke slike. Također, poželjno bi bilo napraviti kompletnu analizu krvne slike, RTG slike, UZV,... Liječenje se provodi u skladu s postavljenom dijagnozom. Iz svega ovoga navedenog da se zaključiti da je dijagnoza i liječenje provedena od strane Vašeg veterinara te bi se i dalje trebali pridržavati svih naputaka svojeg veterinara. Također, kada ljubimac počne postupno uzimati hranu, dajte mu kroz neko vrijeme isključivo medicinske hrane namijenjene normalizaciji stanja u probavnom sustavu. Na takav način je moguće stvoriti sve preduvjete za optimalnu probavu i nesmetani metabolizam kao i osigurati organizmu sve potrebito za zdravlje i normalno funkcioniranje svih organa i organskih sustava.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 23.01.2013.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kujicu mjesanca staru oko 3 godine - točnu starost ne znam jer sam je usvojila. U zadnje vrijeme se počela ponašati jako čudno, već 15 dana - skoro da uopće ne jede i svu hranu zakopava, a jedino što hoće bez problema su kosti! Neprestano leži u kućici. Medjutim kada je pustim na slobodu, jako je vesela, trči, maltretira mačke, raznosi obuću i zakopava je po dvorištu, igra se, tad se i odaziva na pozi, čim je svežem, opet isto. Mislila sam da je možda skotna, ali ne mogu biti sigurna, a i da jeste, zar ne bi trebala više jesti? Inače je manjeg rasta, ima širi prednji dio (rebra) i jako uzak trbuh, oduvijek, i dok je jela bolje. Pored toga, razmisljala sam da možda nema traume od ranije, dok je bila napuštena na ulici.Redovno ju cijepim, i ovo čudno ponašanje je počelo od zadnje vakcine. Hvala na pomoći. Mirela O: Postoje različiti razlozi za specifično ponašanje Vašeg ljubimca. Međutim, takvo ponašanje se najčešće dovodi u vezu s instinktivnim ponašanjem pasa. Naime, smatra se da psi imaju izražen instinkt da sakrivaju hranu i poslastice. Na takav način se osiguravaju da imaju izvor hrane u periodu kada njega u izobilju neće biti ili će ga biti u malim količinama. Naravno, ovakvo ponašanje nije kod svih ljubimaca jednako izraženo. Također, ovakvo ponašanje je relativno često kod onih ljubimaca koji žive u zajednicama s drugim psima ili drugim ljubimcima. Razlog je opet povezan s njihovim instinktom koji im govori da je najbolje sakriti hranu ili poslastice i na takav način osigurati da iste ne budu "ukradene" od strane drugih životinja. Ovdje se mogu spomenuti i mnogi slučajevi kada ljubimci skrivaju i/ili zakopavaju hranu kada je imaju u izobilju. Određena istraživanja su pokazala da psi nerijetko skrivaju hranu kada se ne osjećaju sigurnim da istu odmah i pojedu. Naime, oni sigurnost stavljaju na prvo mjesto te sve dok si ne osiguraju sigurnu sredinu, neće se odlučiti za uzimanjem hrane.U svakom slučaju, radi zdravlja ljubimca kao i Vaše sigurnosti, savjetujem Vam da se s ljubimcem obratite svojem veterinaru. Isti će moći pregledati ljubimca i utvrditi da li specifično ponašanje ima za uzrok u nekom od poremećaja vezanim uz normalno funkcioniranje organa i organskih sustava ili ne. Također, isti će po utvrđenom zdravstvenom stanju biti u mogućnosti dalje Vas savjetovati, odnosno odgovoriti Vam na sva pitanja vezana uz tu temu. Korisne informacije o rješavanju ovakvih problema možete saznati i u školama za odgoj i edukaciju pasa u svojem gradu.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 20.04.2013.
Odgovara: Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Obraćam vam se kao vlasnik jednog jako starog psa. Ime mu je Garo i ima oko 18 godina. Zadnjih nekoliko mjeseci ne može zadržati mokrenje te mokri u kućici ili van kućice bez kontrole ili uz malu kontrolu mokrenja. Svjestan sam da je jako star i ima uvećane testise te također izraslinu na analnom otvoru. Pretpostavljam da je riječ o tumoru a takav sam odgovor dobio i od lakalnog veterinara u Virovitici. Volio bih pomoći svom ljubimcu da mu bar mqalo olakšam tegobe ali i svjestan da je jako star. Domaći veterinar kaže da ga pustim da još živi koliko može. Inače još uvijek dobro jede, jedino što je usporen. Redovito ga šetam i još uvijek voli hodati.Hvala vam unaprijed na odgovoru. Albin O: Preporučila bih Vam da pokušate još s Propalin kapima. Ove kapi su namijenjene za kujice koje nemogu zadržati mokraću (inkontinencija), međutim pokazale su se vrlo učinkovite i u mužjaka. Vaš veterinar može naručiti ovaj lijek preko svoje ambulante. Gari šaljem veliki pozdrav.
Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet. | 20.04.2013.
Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Američka Akita stara 4 godine se počela češkati na mjestu stavljanja preparata spot on-Orme Naturali. Tjedan dana iza toga smoje okupali, manje se češka ali se sad na tom mjestu počela perutati koža. Nema crvenila niti bilo kakve vidljive iritacije na koži. Taj spot on joj stavljamo već vise od godinu dana i nikad do sad nije bilo problema. Recite kako da riješim perutanje i svrab koji se pojavio samo na tom dijelu? Unaprijed hvala. Eugenija O: Preparat koji ste koristili za Vašeg ljubimca protiv vanjskih nametnika Orme Naturali, spot on je sastavljen od biljnih sastojaka, a kao glavna tvar koja djeluje na nametnike repelentno je ulje neema koje nije moguće sintetizirati nego dolazi u prirodnom obliku hladnim prešanjem sjemenki biljke. Sam preparat kao takav nema nuspojava. Više o samom preparatu pisala je i kolegica Andrea Babić dr.med.vet Prirodna zaštita od vanjskih nametnika: Orme Naturali Protection Line. Dakle, preporučam da na neko vrijeme stanete sa aplikacijom ampula, barem dok se koža na mjestima aplikacije ne obnovi i bude u potpunosti ne oštećena.
Petra Franko, dr. med. vet. | 20.04.2013.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam muškog mopsa,starog 6 godina,11 i pol kilograma. Unatrag mjesec dana, počeo je povlačiti zadnju lijevu nogu i kao da je gubio koordinaciju u kretanju.Vodili smo ga kod veterinara, napravili rengensku snimku na kojoj se vidi da nema prijeloma i rečeno nam je da je problem neurološke prirode, odnosno da je došlo do pritiska na živac u kralježnici,ali ne znaju od čega,no smatraju da ide na gore(napominjem da kad ga češkam po toj nozi,on se ponaša kao i prije odnosno jako brzo pokreće tu nogu). Veterinar mu je preporučio caniviton forte i davao injekcije deksametazona od kojih je on bio malo poletniji,ali je svejedno nastavio povlačiti tu nogu.U periodu u kojem je primao injekcije, trbuh bi mu se poprilično napuhao,i nije mogao trpiti i iako bi bio vani do tada 1 ili 2 puta,popiškio bi se u stanu.Ujedno,prilikom obavljanja velike nužde napreže se, i to obavlja u hodu, a piški u čučnju,te su mu prije toga čišćene analne žlijezde. Postoji li neka povezanost između ova dva problema(povlačenje noge i naprezanje prilokom obavljanja velike nužde),postoje li takvi zabilježeni slučajevi i može li ikako ići na bolje? Hvala. Matea O: Smetnje u kretanju se najčešće dovode u vezu s bolestima lokomotornog sustava, koje obuhvaćaju ozljede ili patološke promjene na zglobovima, kostima, tetivama, ligamentima i mišićima. Najčešći simptom bolesti mišića, kosti ili zglobova je hromost (svaka smetnja u normalnoj upotrebi ekstremiteta), do koje obično dolazi kao posljedica boli. Uzrok pak boli u donjem dijelu leđa, kao i stražnjim ekstremitetima, može imati niz uzroka koji se mogu podijeliti u dvije kategorije: bolesti mišićno-koštanog sustava i bolesti kralježnice. Bol u stražnjim nogama često je simptom mišićnih grčeva, oštećenja ligamenata, upale ovojnica zglobova ili uklještenja kralješničkog diska (discus hernia).Ukoliko se javi u ljubimca bilo kakav vid smetnje u kretanju potrebno je načiniti neophodan specijalistički ortopedski pregled. Cilj ortopedskog pregleda je lokalizacija uzroka šepavosti. Sama pak pretraga obuhvaća: temeljno i temeljito uzimanje anamneze, inspekciju, palpaciju, dijagnostičke injekcije, rentgensku pretragu, te ultrazvučnu pretragu.Kako su kolege u veterinarskoj ambulanti zaključile na osnovu pregleda da se radi o smetnji neurološke prirode, neophodno je napomenuti i bolesti kralježnice o čemu je već ranije opisao kolega Dragan Vešović,dr.vet.med. na: Poteškoće s kralježnicom Liječenju problema sa kretanjem u pasa pristupa se iz više kuteva: kontrola tjelesne težine, lijekovi protiv bolova, dodaci prehrani koji poboljšavaju pokretljivost zglobova i opteretljivost vezivnog i potpornog tkiva (glukozamin i hondroitin: Dr. Alder Glucosamin tabl, Dr. Clauders Mobil&Fit prašak ili tablete, Vetoquinol Caniviton forte, Petvital GAG tablete i prašak, Anivital Caniagil tablete), akupunktura, fizikalna terapija, prehrana (medicinske linije hrane: Purina Joint Mobility dehidrirana hrana, Royal Canin Mobility support dehidrirana hrana, Hills j/d dehidrirana i konzervirana hrana, Eukanuba Joint Mobility dehidrirana hrana). Sve nabrojane metode svrstavaju se u konzervativne metode, a postoji još i kirurško liječenje isključivo prema indikaciji.Nerijetko se u liječenje uključuju i kortikosteroidi, npr. deksametazon. Kortikosteroidi se upotrebljavaju zbog svog izrazitog protuupalnog svojstva (znatno smanjuje nastanak medijatora upale) i antialergijskog djelovanja. No, nuspojave kod sustavne dugotrajne uporabe kortikosteroida su brojne. Stoga treba pri dugotrajnoj terapiji, neovisno o kliničkoj slici, obavljati kontrolne preglede životinje pri čemu će veterinar obratiti pozornost na moguće nusučinke ovog hormona (poliurija i polidipsija su najčešće, zatim hiperglikemija, oštećenja sluznica želuca i crijeva, slabljenje imunološkog odgovora - reaktiviranje ili pojava gljivičnih, virusnih, bakterijskih infekcija, kao i prikrivenih infekcija (kod dugotrajnog davanja ovog hormona vrlo je visoka incidencija infekcija urinarnog trakta), usporavanje cijeljenja rana, osteoporoza, katarakta i dr.). Nakon prestanka davanja, ponekad se mogu javiti znakovi insuficijencije nadbubrežne žlijezde.Vezano pak uz Vaše dvojbe o povezanosti i sa defekacijom, svakako je moguća jer defekacija predstavlja složen refleks čiji se centar nalazi u lumbosakralnom dijelu kralješničke moždine.Na ovaj način, na žalost nije moguće potvrditi niti opovrgnuti dijagnozu a isto tako dati i prognozu stanja. Prije svega bi u ambulanti trebalo načiniti dodatnu pretragu kralježničke moždine, odnosno mijelografiju kako bi se potvrdio problem u provodljivosti živaca. Morati ćete se svakako ponovno obratiti u Vašu veterinarsku ambulantu za dodatnu pretragu i konkretnu prognozu stanja. Ukoliko Vaš veterinar ne raspolaže potrebnom tehničkom opremom za provođenje pretrage, možete se obratiti na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 20.04.2013.