Pitajte veterinara

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moja hrčkica se preko noči okotila i treba mi nekoliko savjeta:- da li se prvi dan mogu približavati kavezu?- da li hrčkica može nauditi mladuncima ako se ja približavam kavezu?- da li bi i kada trebala odvojit madunčad od mužjaka ili ženke?- sve je u redu kad sam kod kaveza i kad ih gledam ali kad mijenjam vodu odmah me napada i grize. Što da poduzmem?- da li mužjak ili ženka hrčka mogu pojesti svoje mlade?Očekujem brz odgovor. Puno vam hvala, MarijaO: Odgovoriti ću Vam redom na pitanja kako ste mi ih postavili:- Možete se približiti kavezu ali samo kako bi ih promatrali. Poželjno je da ih (naročito ženku) ni na koji način ne uznemiravate odnosno ne dirate mlade, jer nije rijetkost da ženka odbaci ili pojede vlastito leglo zbog nepoznatog mirisa kojeg mogu poprimiti upravo od Vas. U nekim slučajevima ženka može dozvoliti da ih se dira ali moja preporuka je da ne riskirate. - Kao što sam u prethodnom odgovoru spomenula, ženka može odbaciti, pa i pojesti svoje leglo u slučaju da osjeti tuđi miris na njima. To bi se moglo dogoditi ako biste dirali mladunce. Također, može im nauditi (pojesti) u slučajevima kada su bolesni ili zakržljali odn. nesposobni preživjeti, pa i u slučaju kada majka nema adekvatnu prehranu. Dakle, pravilna prehrana i pružanje mira majci s mladuncima u prvim danima nakon okota je najbitnije. Tada je mogućnost kanibalizma svedena na minimum.- Mladunce bi bilo dobro odvojiti od ženke s oko 22 dana starosti (može i malo kasnije - no ipak ženka može postati agresivna zato bi 22 dana bio najbolji rok). Što se mužjaka tiče, oni se također vode pod brižne roditelje pa ih se obično bez bojazni može ostaviti s leglom jer ženka dopušta mužjaku da ih pazi dok se ona npr. hrani (jedino kod sirijskog morate biti oprezni jer su agresivniji od ostalih). No ukoliko ne želite ubrzo opet imati novo leglo, ipak ih razdvojite jer će se ženka nakon okota vrlo brzo opet početi tjerati i cijeli ciklus će se ponoviti.- Opet ću ponoviti da je ženku poželjno što manje uznemiravati jer će se za sve ona pobrinuti sama, tako da joj osigurajte dovoljno hrane i vode (koju im pokušajte brzo ali smireno promijeniti kada se npr. hrane). Napomenula bi još da u našim ljekarnama Pet Cantra možete pronaći "Gervivet nager" vitaminske kapi za male glodavce koji bi bili odlična nadopuna prehrani Vašim ljubimcima u ovom osjetljivom razdoblju.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: U vašem dućanu smo kupili našemu kuniću travu koja se mora posijati. Mene zanima u kojoj dobi je to preporučljivo davati kunićima i u kojim količinama. Naš kunić ima dva mjeseca. Molimo da nam odgovorite u što kraćem roku. Hvala unaprijed, AnamarijaO: Mlade kuniće bi u prvim mjesecima života (2-6 mj.) trebalo hraniti mješavinom gotove dehidrirane zrnate i biljne hrane uz stalni pristup kvalitetnom sijenu. Nakon tog perioda u prehranu im treba uvesti, vrlo postepeno, svježu zelenu hranu: trava za kuniće, listovi trputca, radiča i sl.Nakon 10 mjeseci povremeno im jelovnik treba obogaćivati malom količinom voća (npr. jabuke, banane, grožđe). Svježa hrana bi trebala biti ubrana s čistih površina (izbjegavajte gradske parkove ili površine u neposrednoj blizini prometnica), oprana i osušena. Ukoliko je kunić ne pojede u periodu od 1-2 sata, uklonite je iz nastambe.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pario sam 5 zečica s jednim zecom, ali ne isti dan. Kako da provjerim jesu li skotne? I što da im dam da se okote, a da ne pobace?Robert O: Spolna zrelost kod kunića nastupa rano, obično s 3 - 6 mjeseci, što ovisi o pasmini te uvjetima držanja. Kunići većih pasmina kasnije spolno sazrijevaju nego oni manjih pasmina. Spolni ciklus ženki kunića protječe u nekoliko faza i ciklički se ponavlja. Ovulaciju kod ženki kunića izaziva akt parenja. Za oko 10 sati poslije parenja, pod utjecajem endokrinih hormona, folikuli brzo pucaju.Ako se ženka ne pari, folikuli propadaju jedan za drugim u ciklusu od oko 18 dana (5 - 39), a novi sazrijevaju. Spremnost za parenje je osobito velika za 1-2 dana kada folikuli dozriju. To vrijeme odgovara "gonjenju" - estrusu. Ženka tada postaje nemirna, slabije jede i često čupka krzno nastojeci pripremiti gnijezdo. Kod ženki u estrusu javljaju se promjene na vanjskom dijelu spolovila koje je povečano i plavo-crvene boje. Estrus traje 3 - 5 dana. U to vrijeme ženka dozvoljava parenje. No moram naglasiti da sa spolnom zrelošću ne završava i tjelesni razvoj kunića, pa prerano parenje može predstavljati i zdravstveni problem za ženku. Općenito se uzima da rasplodne životinje (malih i srednjih pasmina kunića) ne bi trebale biti mlađe od 7 do 9 mjeseci.Ženka kunića prolazi kroz izvjesne promjene tijekom skotnosti - gradi gnijezdo od stelje i sijena (oko tjedan dana prije očekivanog okota), čupka dlake s trbuščića i brade, ali i promjenjivog je raspoloženja. Također, ovakve promjene se događaju ako ženka ima lažnu trudnoću.Jedan od načina određivanja skotnosti u ženke kunića je palpacijom donjeg dijela trbuha, najranije između 10-tog do 14-tog dana nakon parenja. Nježnim dodirom palcem i kažiprstom se osjete male okrugle tvorbe poput kuglica. No, ako ih ne osjetite, ne znači da nije skotna jer je ovo dosta delikatan zahvat. Ako znate datum kada je bilo parenje, označite 31 dan od toga dana. Ovo bi trebao biti dan okota Vaše ženke kunića. Kod ženki kunića bređost traje 28 - 32 dana (najčešće 30 dana), a okote 5 - 12 mladunaca. Tijekom skotnosti ženki nije potrebno mijenjati prehranu, a svakako ne uvoditi nove namirnice ili povećavati dnevnu količinu. Okot se može dogoditi u bilo koje doba dana, no najčešće je u noćnim satima (zadržali su prirodan instinkt skrivanja pred predatorima). Okot obično traje desetak minuta, nakon čega ženka pokrije mlade s dlakama i napušta gnijezdo. Mladi se rađaju bez dlake i zatvorenih očiju i zato ih treba zaštititi da ne budu uočljivi. Majka doji mlade obično jednom do dva puta dnevno i to najčešće noću. Njezino mlijeko dovoljno je hranjivo da zadovolji potrebe mladih kroz 24 sata pa i više. Prvo leglo uvijek je posebno zahtjevno za majke i treba im osigurati sigurnost i potpuni mir.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam dva zamorca i oba imaju problema. Prvi zamorac ima naotečenu šapu i bili smo kod veterinara i utvrdili su da ima apsces. Počeli su ga šopati lijekovima i to skupim, ali njemu nije ništa bolje, pa sada ne znam što da radim? Drugom zamorcu otpadaju komadi kože, kao da se prhuta i ne znam što da radim? Unaprijed hvala, Valera O: Apsces predstavlja nakupinu gnoja u novostvorenoj šupljini. Uglavnom nastaje kao posljedica infekcije ubodnih ili ugriznih rana, infekcije potkožnih hematoma, kao posljedica flegmone i slično. Može se javiti u bilo kojem tkivu u organizmu, pa ih prema tome dijelimo na: supkutane, mišićne, subpleuralne, koštane itd.Klinički, apsces predstavlja temperiranu, fluktuirajuću, oštro ograničenu oteklinu u tkivu.Svaki apsces građen je od šupljine ispunjene gnojem i vezivnotkivne čahure koja služi kao barijera između zdravog i bolesnog tkiva. Međutim, budući da se sadržaj gnoja u apscesu s vremenom povećava, postoji mogućnost od širenja sadržaja po ostalim tkivima.Prilikom formiranja apscesa nastaje kvrga ispod kože, tvrda je i bezbolna. Ova stanja zahtijevaju što hitniju antibiotsku terapiju. Vrlo brzo rezultiraju i promjenom općeg stanja životinje, koja je mirnija, prestaje uzimati hranu i vodu. U slučaju apscesa indicirana je incizija, te sistemsko i lokalno liječenje antibioticima.Upravo iz tog razloga treba obavezno napraviti inciziju i evakuirati gnojni sadržaj, zatim pretražiti unutrašnjost čahure (zbog eventualnog prisustva stranih tijela), a onda unutrašnjost isprati vodikovim peroksidom ili jodom, te postaviti dren. Kod težih oblika, šupljinu treba tuširati otopinom joda ili drenirati jodnom gazom.Ukoliko se radi o nezrelom apscesu (ne fluktuira, a okolina mu je flegmonozna), treba stavljati tople obloge, a životinji aplicirati antibiotike.Vrijeme oporavka različito je a ovisi o mnogo faktora (otpornost organizma, odgovor organizma na poduzetu terapiju, rezistencija mikroorganizma ...). Ukoliko je prošlo više od 5-7 dana od poduzete terapije a stanje je ostalo nepromijenjeno, savjetujem Vam da odvedete zamorca na ponovni pregled, a po potrebi potražite i drugo mišljenje. Zatim, općenito, oboljenja kože u zamorčića nastaju kada padne obrambeni mehanizam kože. Također postoje i predisponirajući faktori za kožne bolesti, a to su traume, prevelika vlaga, neuredna dlaka, paraziti, kemijska sredstva (mogu narušiti integritet vanjskog sloja kože), opekotine, smrzotine, neuredne i nedovoljno čišćene životinjske nastambe i mnogi drugi faktori. Promjene na koži mogu biti različitog uzroka, od bakterijskih, gljvičnih, parazitarnih, pa do alimentarnih uzroka (deficit vitamina i minerala), metaboličkih bolesti i hormonskih disbalansa (bolesti štitne i nadbubrežne žlijezde).Svrbež kože i ispadanje dlake najčešći su simptomi koji ukazuju na oboljenje kože, ali mogući su i drugi uzroci. Svrbež kože (pruritus) parestetički je osjet na površini tijela, a nastaje pod utjecajem raznovrsnih vanjskih ili unutarnjih podražaja. Svrbež se očituje češanjem, lizanjem ili nagrizanjem kože, općim nemirom i drugim simptomima. Osim toga, treba napomenuti da svrbež redovito uzrokuje sekundarne promjene na koži kojima se često pridruži i infekcija. Zatim, prhutanje kože predstavlja ubrzano odumiranje stanica kože koje kao takve počinju formirati ljuskice. Ponekad prhutanje kože može biti popraćeno svrbežom i/ili crvenilom. Sve to ovisi o uzroku koji je potaknuo prhutanje kože. Pojačano stvaranje prhuti je obično znak neizbalansirane prehrane, a rjeđe se javlja kao nedostatak biotina (vitamin H), koji je nazvan zaštitnim faktorom za dlaku i kožu. Također se prhutanje kože javlja kod raznih sistemskih bolesti i parazitoza, te gljivičnih oboljenja i alergija, raznih infekcija i grinja (Cheyletiella parasitovorax). Prisutnost grinja može biti asimptomatska, a promjene se javljaju na vratu i leđima. Alergije se razvijaju nakon višestrukog izlaganja određenom alergenu. Kontaktna alergija u zamoraca može se razviti na piljevinu ili druge vrste podloga, odnosno sintetskih materijala. Vrlo često simptom perutanja kože u zamoraca je posljedica infekcija gljivicama (Trichophyton mentagrophites i Microsporum canis - obje su zoonoze). Infekcija se prenosi direktnim kontaktom, preko inficiranih predmeta ili npr. obuće. Spore uzročnika preživljavaju u okolišu preko 18 mjeseci.S obzirom da uzroci opisanim promjenama mogu biti mnogobrojni, savjetujem da odvedete Vašeg zamorca veterinaru kako bi ga pregledao, postavio dijagnozu i propisao terapiju.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj zamorac ne želi jesti voće. On obožava salatu. Kad je gladan počne glasno skvičati. Ja mu dajem jedan list salate i rado pojede. Ali nakon nekog vremena traži još. Pokušavam ga umiriti tako da ga mazim u svojem naručju, ali i dalje skviči. Dajem mu njegovu suhu hranu, ali on je nerado jede. Nakon toga mu dajem opet jedan list salate i rado ga pojede. On na dan pojede 3-4 lista salate i traži još. Što da radim? Da li on smije jesti toliko salate? Antonija O: Na zdravlje zamorca mnogo utječe pravilna prehrana. Zamorčići su biljojedi. Suho sijeno je baza njihove prehrane, pa stoga uvijek mora biti dostupno.  Gotova hrana za zamorce sadrži i sušenu, te prešanu travu, mrkvu i dr. No, sve to nije dovoljno za pravilnu prehranu. Zamorci obožavaju voće i povrće, a preporuča se da im je svakodnevno dostupno. Među ostalim, ono im pomaže u oštrenju stalno rastućih zubiju. Najbolje je da pokušate sa svim voćem i povrćem koje je i Vama dostupno, od špinata, celera, rajčice, mrkve, paprike, krastavca, jabuke, dinje, breskve, grožđa, jagoda, krušaka, te travu (s nezagađenih površina, nikako uz ceste), list maslačka i ostalog. Kako su velike izjelice, treba paziti na količine hrane koju im dajete kako ne bi došlo do pretjerane težine.Svježa zelena hrana i voće sadrži znatnu količinu vode što smanjuje količinu vode koju zamorac može konzumirati. Međutim, kao i za svaku drugu hranu, niti s ovim se ne smije pretjerivati jer prevelike količine zelene hrane mogu rezultirati proljevom. Bitno je spomenuti da zamorci vole rutinu, stoga nastojite davati hranu u isto vrijeme svaki dan.  Nagle promjene mogu uzrokovati stres. Ako mijenjate vrstu gotove hrane, učinite to postepeno, dodajući nove hrane u staru. Prehrana prebogata voćem i povrćem može uzrokovati proljev, pogotovo ako uvodite nove vrste. Kako zamorci ne mogu sintetizirati vitamin C, moraju ga dobivati kroz hranu (lišće karfiola, mrkva, jabuke, kruške, repa, pastrnak, brokuli, kupus, banana, celer, krastavac...). Nedostatak vitamina C uzrokuje pojavu bolesti - skorbut. Mnogi vlasnici, nedostatak vitamina C, kompenziraju dodajući ga izravno u vodu za piće (lakša kontrola uzimanja vitamina).O prehrani zamorca pisao je i kolega Dino Karakaš, dr.vet.med., na stranici:Prehrana zamorca .

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku kunića, mješanac angore, prije nekoliko dana primjetila sam da sjedi u kutu i ništa ne jede. Odvela sam je sljedeći dan vetreinaru, dijagnoza je bio začep sa dlakom, dobila je parafinsko ulje koje sam joj davala špricom dva dana za redom sa sokom od ananasa i malt pastom. Počela je izbacivati male ljepljive kuglice sa dlakom ali još uvijek ništa ne jede ili jako slabo, postala je od toga svega jako agresivna i uopće neda k sebi, samo mršti i puše, pa sam odustala od hranjenja na špricu. Zanima me postoji li neka druga mogućnost da joj vratim apetit i ako joj je dovoljno stvarno samo par listova trave za normalno prehranu na dan? Stvarno ne znam više što da radim, pomozite! MarijanaO: Pojava trihobezoara (kuglica dlake u probavnom sustavu) česta je kod kunića. Probava kunića funkcionira na način da novi unos hrane gura "staru" hranu kroz probavni trakt, a ovo prvenstveno radi sijeno. Sijeno se sastoji od teže i lakše probavljivih vlakana. Lako probavljiva vlakna se u želucu razgrađuju u enzime i bakterije i tako osiguravaju energiju, dok teže probavljiva vlakna pokreću probavni sustav tj. vlakna određuju brzinu probave. Kada je u prehrani manjak ovakvih vlakana, probava se usporava.Promjena brzine prolaska materijala kroz probavni sustav utječe i na brzinu pražnjenja želuca i slijepog crijeva. Ako prehrana kunića nije bogata vlaknima, želudac i crijeva se sporo prazne. Ako kunić duže vrijeme ne unosi hranu, pokretljivost probavnog sustava postaje gotovo nepomična. Tijelo i dalje treba vodu i ono ju izvlači iz želuca i sastava slijepog crijeva. Što duže kunić ne jede, to će vise dehidrirani i zbijeni biti materijali u želucu i slijepom crijevu i to će više kunić gubiti apetit. Dodajte ovome prehranu bogatu proteinima i škrobom i rezultat može biti katastrofalan. Prehrana puna proteina i/ili škroba može rezultirati promjenama u pH slijepog crijeva, a time i promjenama u vrstama mikroorganizama koji tamo rastu.Mnogi kunići s ovakvim problemom sami će se pobrinuti za njega ako im na raspolaganje date dovoljno hrane pune vlakana, prvenstveno sijena i lisnatog povrća. Oni žude za vlaknima i tekućinom i ponekad ovo može biti rješenje. Treba im se osigurati i puno kvalitetnog sijena i potpuno odstraniti peletiranu hranu iz prehrane (kunići najčešće kada su bolesni ionako ne žele jesti pelete). Ako ovo ima efekt, stolicu možete očekivati u roku od cca. 3 dana. Ako je kunić inače zdrav, rijetko je potrebna operacija u ovakim slučajevima.Kada se utvrde problemi s probavom, uputno je primjeniti malt pastu. Ako je teži problem (da uopće nema kuglice), daje se 3 puta dnevno po 1 cm, do 5 dana. Ako su samo manje nego što jesu, onda se daje 1cm 2 puta dnevno dok se ne vrate u normalu.Uputno bi bilo i primijeniti Pro digest (Prestige), probiotik, za bolje funkcioniranje probave.Kako biste prevenirali pojavu kuglica dlake, redovito održavajte dlaku Vašeg ljubimca čestim četkanjem. Svakih par dana možete davati malt pastu (preventive radi), dok u rezervi uvijek imajte sjemenke lana i puno sijena (pospješuje izlazak dlake iz probavna sustava).O prehrani kunića pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr. vet. med.: ovdje, i ovdje.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Mome deguu se prije nekoliko dana ispod donjeg dijela čeljusti s lijeve strane pojavila nekakva kvržica, oteklina, kao nekakva kuglica. Veličine je graška ili malo veća, ne boli ga na dodir. On se ponaša normalno. O čemu se radi? Je li hitan odlazak veterinaru? Hvala, Ana O: Na žalost, ovako bez pregleda nemoguće je utvrditi o čemu se točno radi kod Vašeg degua, no opisati ću Vam najčešće izrasline o kojima bi se eventualno moglo raditi. Izrasline općenito najčešće se pojavljuju u vidu apscesa - izrasline nakupljene gnojem ako je tome prethodila i manja rana (npr. od češanja i sl.) koja se inficirala, mogu biti i tumorozne izrasline, ciste, hematomi i dr. No napomenuti ću još jednom da jedino nakon pregleda veterinara i eventualnih dodatnih testiranja može se postaviti prava dijagnoza.Apscesi su novonastale šupljine koje su ispunjene gnojem, a najčešće su posljedica ozljeđivanja. Apscesi su okruženi čahurom, a nalaze se pod kožom. Često su praćeni bakterijskim infekcijama, a nerijetko se događa i širenje infekcije unutar organizma, što rezultira sepsom. Prilikom formiranja apscesa nastaje kvrga ispod kože, tvrda je i bezbolna. Ova stanja zahtijevaju što hitniju antibiotsku terapiju. Apscesi su općenito najčešće izrasline na koži i mogu nastati na bilo kojem dijelu tijela. Apscesi vrlo brzo rezultiraju i promjenom općeg stanja životinje, koja vrlo brzo prestaje uzimati hranu i vodu. Apscesima najčešće prethodi manja rana koja se inficirala. U slučaju apscesa indicirana je incizija, te sistemsko i lokalno liječenje antibioticima.Tumori ili neoplazije su izrasline koje nastaju kao rezultat izmijenjenih stanica, odnosno kada se izgubi normalna regulacija kontrolnih mehanizama stanice, koje imaju tendenciju nepravilnog i progresivnog rasta. Tumori mogu biti maligni (zloćudni) i benigni (dobroćudni). Razlika izmedu njih je u agresivnosti rasta, te u tome što maligni stvaraju metastaze i šire se u okolinu, infiltrirajući se u okolno tkivo, dok benigni tumori ne stvaraju metastaze na druge organe i ne infiltriraju se u okolno zdravo tkivo, već ga potiskuju. Ciste su jednostavne džepaste šupljine koje se razvijaju unutar kože. Najčešće nastaju kao posljedica začepljenja izvodnih kanala žlijezda koje se nalaze u neposrednoj okolini. Ciste, ukoliko rastu ili vrše kompresiju na okolno tkivo, te time izazivaju eventualne komplikacije, svakako se trebaju kirurški ukloniti. Hematom je izljev krvi u novostvorenoj šupljini u tkivu. Nastaje naglo na mjestu gdje krv iz ozlijeđene žile pod tlakom ulazi u tkivo. Hematom se povećava dok tlak izljevne krvi ne dovede do kompresije (pritiska) ozlijeđene krvne žile. On je netemperirana, bezbolna ili umjereno bolna, fluktuirajuća polukuglasta oteklina. Veličina hematoma ovisi o veličini i vrsti krvne žile i kvaliteti tkiva (da li se radi o labavom ili kompaktnom tkivu). Organizam sanira hematom, a vrijeme resorpcije ovisi o njegovoj veličini, o promjenama tkiva koje je prožeto krvlju, općim uvjetima cirkulacije i kvaliteti krvi. Tijelo, malo po malo, resorbira sam hematom na način da ga rastavlja na molekule te putem krvnog i limfnog sustava evakuira. No taj proces može biti vrlo dug, a ponekad zbog smještaja samog hematoma i njegovog oblika nije moguće potpuno ga resorbirati. Punkcijom hematoma se dobiva krv ili serum. Mali hematomi se mogu resorbirati u cjelosti, dok veće hematome treba otvoriti uz prethodnu punkciju na najnižoj točki hematoma. Sadržaj hematoma se mora spontano iscijediti i parenteralno se apliciraju antibiotici zbog mogućnosti razvoja sekundarnih infekcija. Dakle, najbolje što možete učiniti za svog ljubimca je odlazak veterinaru kako bi se postavila točna dijagnoza i započelo sa terapijom.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Nedavno sam dobila zeca i ne znam se baš dobro brinuti o njemu. Sam je, ali mislim da mu ja pružam dovoljno topline i nježnosti. Igram se s njim, mazim ga...Živim u stanu, nedavno sam mu kupila uzicu. Da li mu to šteti, osjeća li se zarobljeno ili mu je svejedno? Ima 2 i pol mjeseca i jede jako puno sijena, ali i mnogo gotove hrane, pokušavam ga malo-pomalo odvikavati, ali gotovu hranu naprosto obožava i voli da mu se stavlja pred nos, a ne da je sam nađe. Je li to normalno? Ne voli se mnogo maziti. Ja sam ga kupila kako bi mogla svoje vrijeme trošiti na njega. Kako da ga priviknem na maženje? Koliko otprilike će patuljasti kunić narasti (u centimetrima) i kolika bi otprilike mogla biti njegova težina? Unaprijed hvala, KarlaO: Vjerovatno je Vaš ljubimac kunić, a ne zec jer zečevi žive u prirodi i drugačijeg su izgleda (duže uši, duže i jače stražnje noge, boja krzna ovisno o godišnjem dobu od smeđe do svjetlo sive). Star je oko 3 mjeseca te prema tome spada još u vrlo mlade kuniće čija je osnovna hrana sirova vlaknina; sijeno, suha trava; posebno važno u periodu odrastanja i sazrijevanja do 4 mjeseca starosti. Kunić voli i mora tokom dana nešto "žvakati" pri čemu u jednoj minuti napravi 120 pokreta vilicom. Najviše jedu u jutarnjim i večernjim satima, a nakon 3-8 sati od konzumiranja hrane javlja se koprofagija koja je normalna u svijetu glodavaca, što znači da jedu svoj izmet (male smeđe formirane kuglice - izgled zdravog izmeta) odnosno u istom se nalazi ne do kraja probavljena hrana poput sjemenja i suhe trave koju će kunić u ovom drugom pokušaju probaviti do kraja i dobiti iz nje nužne vitamine i ostale hranjive tvari.Kunić u prosjeku može popiti vode u količini od 50-150ml po jednom kilogramu tjelesne težine. Težina odraslog kunića (ovisno o vrsti) može biti od 0,5-2,5 kg za patuljaste kuniće, za srednje velike pasmine od 2,5-6 kilograma, a težina orijaša se može kretati do 9-12 kilograma. S kunićem treba postupati strpljivo i nježno dok se ne nauči na novog vlasnika. Vrlo lako se uznemiri kada se osjeti ugrožen pri čemu dolazi do porasta tjelesne temperature, srce brzo i učestalije kuca, disanje se ubrzava. Ako to primjetite kod svog ljubimca, ostavite ga neko vrijeme da se smiri. Preporuča se prvih tjedan dana po dolasku u kuću ne previše uznemiravati i dirati kunića, ne nosti ga u rukama jer se općenito boje visine. Nemojte ga na silu izvlačiti iz kaveza, pustite da sam izađe, a Vi za to vrijeme legnite na pod da budete što bliže njegovoj razini (pogledu). U početku će Vas ignorirati, a potom se polako približavati, njuškati i lickati i na kraju popeti na Vas.Da li znate da uši kunića čine 12% od ukupne površine tijela? Nikada ga nemojte hvatati za uši koje su ispunjene sitnim kapilarama te mogu popucati pri grubom hvatanju za iste, a stvori se veliki hematom ili podljev koji zahtjeva kirurško liječenje.Zbog anatomskog položaja očiju, kunić ima dio vidnog polja koji ne može vizualizirati (ne vidi predmete koji su vrlo blizu njuškice) te se zbog toga više oslanja na senzore osjetljivosti koju su smješteni u usnicama i na taj način "opipava i degustira" ponuđenu i nađenu hranu (od tuda prozlazi prepoznatljivo neumorno mrdanje njuškicom). Još jednom ćemo ponoviti da glodavci teško podnose toplinu ambijenta od 26-28°C, lakše podnose hladnoću i to do 5°C.Da kuniću ne bude dosadno tokom dana, možete iskoristiti razne igračke za mačke i pse (loptice čvršćeg materijala, tuneliće); od igračka za kuniće možete nabaviti lopte koje se napune poslasticama ili hranom za glodavce koje će polako ispadati iz nje pri guranju iste. Iskoristite razne plastične cijevi i kartonske kutije u koje se kunići vole zavlačiti, ali uz Vaš nadzor; čim primjetite da ga pomalo grickaju i uništavaju, oduzmite mu ovu igračku i priuštite novu poput drvenih kućica, debljih grana, klipova kukuruza.O prehrani kunića ja i moje kolege smo već napisali niz detaljnih tekstova, pa Vas pozivam da ih pretražite na ovim stranicama i pročitate.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku mini kunića staru godinu dana koja će ubrzo imati prvo leglo. Ona  slobodno šeće po kući, a kavez koristi tek za nuždu i hranu. Mene zanima kako napraviti gnijezdo za bebice, a da kutija ne bude pričvršćena za kavez, dakle da ona nastavi slobodno šetati? Da li trebam staviti kutiju u blizinu kaveza ili će ona sama odlučiti gdje će smjestiti gnijezdo?  Također,  da li trebam ja staviti piljevinu ili sijeno u kutiju ili će to sve sama obaviti? A ako ne,  što točno trebam staviti? Unaprijed hvala, IrenaO: Kunići instinktivno grade gnijezda od vlati različitih trava i vlastite dlake.Kao kućni ljubimci kunićke pred okot same traže materijal za izgradnju gnijezda ukoliko im se ne osigura pa često to budu dijelovi tepiha, zavjese, jastuka i sl. Kod pripreme za okot kunićke nije potrebno mnogo činiti već pustiti da okot sama obavi. Treba joj samo osigurati prozračno tamnije mjesto i malo privatnosti.Kutiju možete za početak staviti gdje Vama odgovara u odnosu na interijer, dobro bi bilo uz kavez uz koji je naučena na sigurnost. Kutija bi trebala imati otvor kroz koji bi ona nesmetano mogla izlaziti van po potrebi. Dno kutije možete prekriti piljevinom i staviti sijena u većoj količini. Većinom kunićke pred okot same odabiru mjesto za gniježđenje te ako će to biti slučaj i sa Vašom, morat ćete pomaknuti kutiju za gnijezdo na mjesto gdje je ona odabrala a ne obrnuto. Nježno podignite novoizgrađeno gnijezdo i stavite dno kutije na to mjesto. Zatim, to mjesto preklopite kutijom. Velika je vjerojatnost da će kunićka sa gradnjom gnijezda brzo započeti na novoodabranom mjestu.Trebate biti svjesni da sve kunićke ne znaju što im je činiti prvi put kada imaju okot. Na žalost, nije nešto što je možete naučiti to je nešto što joj je urođeno ili mora naučiti sama po sebi. Nakon okota jedino što možete je osigurati da su mladi na toplom a ako se koje mlado izvuče iz gnijezda morate ga vratiti. Ako uočite da se majka kunića nikako ne snalazi u novoj ulozi, morati ćete pokušati mlade othraniti sami.Tijekom poroda morate nadgledati ponašanje majke. Ako se čini da kunićka dahće velika je vjerojatnost da je porod počeo. Ako se dogodi da mladi unatoč naporima majke ne izlaze tada bi je trebalo odvesti kod veterinara. Ovo je vrlo rijetka pojava u kunića a događa se ako su plodovi preveliki.Za sada je promatrajte i držite na sigurnom i ugodnom mjestu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Primjetila sam da naš kunić uopće ne jede sijeno zadnjih tjedan dana. Star je 4 mj. Šo da radim i što mu je? Anamarija O: Kao i ljudima, kunićima treba izbalansirana prehrana sa dovoljnom količinom vitamina i hranjivih tvari. Zdrava prehrana kunića sadržava dnevni udio sijena, povrća, peletirane hrane i vode sa povremenim poslasticama. Mlade kuniće bi u prvim mjesecima života (2-6 mj.) trebalo hraniti mješavinom gotove dehidrirane zrnate i biljne hrane uz stalni pristup kvalitetnom sijenu. Nakon tog perioda u prehranu im treba uvesti, vrlo postepeno, svježu zelenu hranu: trava za kuniće, listovi trputca, radiča i sl. Nakon 10 mjeseci povremeno im jelovnik treba obogaćivati malom količinom voća (npr. jabuke, banane, grožđe). Sijeno je najvažniji dio zdrave prehrane kunića. Svakodnevno kuniću treba dati svježe sijeno u neograničenim količinama. Ono pomaže održavanju probavnih funkcija te prevenira gastro-intestinalne poremećaje. Također, osigurava i stalan izvor hranjivih tvari koji kunića održavaju zdravim a minimaliziraju rizik za pretilost. Nije rijetkost da kunići hranjeni pretežno peleticama jedu mnogo manje sijena. Ako razlog nije medicinske naravi (preizrasli zubi ili neki drugi problem sa zubima, bol ili stres) razlog ne jedenja sijena leži u tome što su navikli jesti više peleta ili nisu gladni. Ukoliko je potonje slučaj i sa Vašim kunićem, pokušajte mu dati obrok peletirane hrane u jutarnjim satima i jedan u večernjim a preko dana ostavite samo sijeno za konzumiranje. Neki kunići su i izbirljivi što se hrane tiče dok nekima sijeno služi za igru. No, možda se Vašem kuniću ne sviđa tip i kvaliteta sijena koje mu dajete, možda ste ponudili novo pakiranje sijena od istog proizvođača (događa se variranje kvalitete u serijama proizvodnje) ili pak promijenili proizvođača. Pokušajte ponuditi novo sijeno a pri izboru vodite računa da je zelene boje i sa duljim vlatima. Važnost ima i svježina sijena; sijeno mora izgledati svježe i mirisati slatko te se ne vide nikakvi znaci vlage na njemu ili neka druga onečišćenja.Kunića možete privoljeti na sijeno ili ga pak naučiti da ga jede i na način npr. da Vam sijeno posluži kao nagrada u učenju na obavljanje nužde na jednom mjestu a kad pripremate posudu za obavljanje nužde možete staviti i malu količinu sijena na sredinu posude. Većina kunića koristi samo kuteve posude za pijesak tako da sredina uvijek ostaje suha a na taj način, neizbježno, budu u kontaktu sa sijenom pa osjetivši miris većina kunića osjeti potrebu za hranjenjem istim. Dobro je ujutro i navečer staviti svježeg sijena u posudu za obavljanje nužde.U slučaju da uočite još neke znakove poremećenog zdravstvenog stanja posjetite veterinara koji će na osnovu pregleda točno utvrditi o kakvom se problemu radi te preporučiti odgovarajuću terapiju.

Odgovara: Vllaznim Zajmi, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moj zamorac ne želi  jesti C vitamine koje ste vi mi preporučili da mu ih dam za zdravu njegovu dlaku. Dala sam mu limuna i naranče, ali on ne želi jesti. Trebam li ga voditi veterinaru? Hvala! Pozdrav,AntonijaO: Za zdravlje zamorca najvažnija je uravnotežena prehrana. Zamorci ne mogu sintetizirati vitamin C pa ga je potrebno dodavati u vodu za piće, koju treba svakodnevno mijenjati, budući da vitamin C propada u vod, a dodatno ga uništava i klor iz vode.U životu svake jedinke postoje periodi kada su im potrebe organizma vezane uz unos vitamina povećane. To su: faze intenzivnog rasta, različita stresna stanja kao što su transport ili promjena nastambi, parenje, graviditet, dojenje, oboljenja, narušeni optimalni uvjeti života , prehrana i dr.Moram Vam napomenuti da je način na koji ste Vi pokušali nadoknaditi Vašem zamorcu vitamin C neprimjeren za ovu životinjicu, stoga savjetujem da koristite multivitaminske kapi za glodavce koje u sastavu sadržavaju visoki udjel vitamina C. Takve kapi možete nabaviti u trgovinama Pet centra, gdje će Vas u naši vetrinari rado savjetovati u vezi načina davanja ovog preparata i njegove doze.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam lavoglavog patuljastog kunića starog cca 7-8 mjeseci. Zanima me da li se može sa kunićem putovati (u okolici Zagreba imamo vikendicu) i kako ga treba pripremiti za put? Mirela O: S obzirom da na to da ostajete u unutrašnjosti, vjerujem da će kunić dobro podnijeti putovanje i boravak u prirodi. Kunići vrlo teško podnose visoke temperature, te im je za vrijeme puta potrebno osigurati ugodnu klimu, što sličniju onoj u kojoj inače obitava. Pripazite da ga pri tom ne izlažete direktnom strujanju rashlađenog zraka. Za vrijeme vožnje bi mu trebalo ponuditi kvalitetno sijeno, a nemojte zaboraviti ni bočicu s vodom.Kunić će se najsigurnije osjećati u svojoj nastambi, pa ako ste u mogućnosti ponesite je na put. Time ćete ublažiti stres na koji ipak treba računati ukoliko životinja prvi put putuje.Želim još naglasiti da će kunić pušten na travnatu površinu u vrlo kratkom periodu početi jesti. Stoga budite oprezni i zaustavite ga ako do sada nije jeo svježu zelenu hranu, odnosno tu vrstu trave. Posebno bi trebali pripaziti na izloženost potpuno nespremne životinje i mogučnost da ga na otvorenom napadne mačka, pas ili čak ptica grabljivica (npr. jastreb).

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Moj mali vrtimiš ima problem, možete li mi okvirno reći što bi mu moglo biti ili savjetovati gdje bih ga mogla odvesti na pregled? U petak sam uočila da se otežano kreće. Nije mi bilo jasno što mu se dogodilo jer je dan ranije bio u redu. Prednju šapicu drži pri tijelu i ne može se osloniti na nju, a zadnju može koristiti, iako je malo vuče za sobom. On je i dalje veseo, jede, pije, čak se i vrti, iako otežano jer zbog toga pada. Nadam se da ćete mi moći pomoći. Hvala vam! AnaO: Vrtimiš je vrlo mali kućni ljubimac pa ga je i teško pregledati ili čak Rtg-ski snimiti nogice ili cijelog. Glodavci su vrlo osjetljivi na vanjsku toplinu, tako da temperatura od 26-28 C može dovesti do toplotnog udara, odnosno prouzročiti neka oštećenja centarlnog živčanog sistema, te se posljedično tome mogu javiti problemi vezani uz (ne)kordiniranost pokreta i kretanja uopće. Vi ste naveli da jednu nožicu drži dignutu uz tijelo, a zadnju vuče. Potrebna bi bila terapija antibiotikom i dodatno dodavanje vitamine B kompleksa u hranu, a posebno nam je važan B1 koji pomaže da se živčani sistem vrati u normalnu funkciju. U Pet centru možete nabaviti multivitaminske preparate koji se dodaju u vodu (pojilicu) i to Rodvitol od JBL ili Vitamin plus N od Sera - navedeni preparati sadrže potrebni B kompleks. Kavez s ljubomcem držite na tamnom i ugodnom mjestu u stanu, nabavite mu također i kućicu za glodavce (ukoliko je već nema) i iz krletke izvadite sve po čemu bi se mogao popeti i pasti. Ponudite mu svježu hranu (mrkvicu, jabuku i slično),a smanjite zrnatu hranu jer u ovom periodu oporavka ne bi smio povećati težinu (zrnata hrana je bogat izvor energije i masti), zbog opterećenja zglobnog i koštanog sistema. Ako ima ranicu na nožici, premažite je nekom od antibiotskih krema.Veterinarski pregled je također potreban. Pošto ne znamo Vaše mjesto stanovanja, savjetujemo Vam da se obratite nekoj od veterinarskih ambulanta u Zagrebu ili na Veterinarski fakultet u Zagrebu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me na koji način mogu olakšati zamorcu ove velike vrućine, a s obzirom da je tek početak ljeta bit će još i gore. Nemam klimu, samo ventilator. I još jedno pitanje, nedavno  sam mu kupila novu gajbu dimenzija 65 x32 cm i zanima me da li je to dovoljno veliko s obzirom da će još narasti? Zahvaljujem unaprijed na odgovoru, TinaO: Glodavci, kućni ljubimci, generacijama žive u zatočeništvu i pod uvjetima koje im čovjek odabire. To znači da obitavaju u stanovima, zaklonjeni od vanjskih utjecaja koji bi mogli biti i krajnje nepovoljni. Kako se temperatura u našim stanovima kreće od 21-25 °C, tako su i životinjice na nju navikle i to kao temperaturu koja traje bez obzira na godišnje doba. Nagli porast temperature zraka svakako je napor za organizam, te je kao i kod ljudi vrlo zahtjevan za krvožilni i dišni sustav. Starije i bolesne jedinke naročito su osjetljive.Važno je da životinje nikad ne izlažete direktnom sunčevom svjetlu, da su u prozračenim prostorijama, zaklonjene od propuha i da im je na raspolaganju dovoljna količina svježe vode. Upotreba klimatizacijskih uređaja dobro je rješenje za vrućih dana, ali temperaturu treba postepeno i umjereno snižavati. Za dobru kondiciju i opće zdravstveno stanje važna je i čistoća nastambe kao i cjelokupne opreme u njoj (hranilice, pojilice, prečkice ili igračke). Time osiguravate životinjama najbolje higijenske uvjete i sprječavate moguće infekcije. Zamorčići su prilično aktivni te zahtijevaju mnogo prostora. Prilikom izbora kaveza moramo paziti da površinom nije manji od 120 x 60 cm te niži od 50 cm za jednog odraslog zamorca. U slučaju da je kavez manji od navedenih dimenzija, zamorčića ćete češće puštati u šetnju po stanu ili nekom vanjskom dobro ograđenom i zaštićenom prostoru. O toplotnom udaru u glodavaca pisao je kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. na sljedećem linku:Toplotni udar

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Želim Vam se zahvaliti jer ste mi već dali korisne informacije i zahvaljujem se od sveg srca. Trenutno imam jedno pitanje. Ponosan sam vlasnik sirijskog hrčka. Pošto su veće vrućine, a doma nemam na žalost klimu, može li se ikako olakšati hrčku te vrućine i na koji način? Pošto živim na moru malo mi je nezgodno jer nisam u svakom trenutku doma. Primjetio sam da mu se stražnjica nekako drugačije oblikovala (nego što je obično). Malo sam se preplašio jer mi je ljubimac zbilja prirastao srcu pa Vas molim za skorašnji odgovor. Normalno jede i manje je aktivan nego obično po noći. Unaprijed hvala na svemu, DenisO: Neke male životinje su osetljivije na povišene vanjske temperature, naročito zamorci, činčile, hrčci i zečevi. Pretile životinje, i one koje imaju gusto krzno, inkliniraju toplotnom udaru. Starije i trome životinje pripadaju rizičnoj skupini, pogotovo ako ne piju dovoljne količine vode.Do toplotnog udara dolazi kada je vanjska temperatura 28 C ili više. Velika vlažnost (preko 70%) isto može povećati mogućnost toplotnog udara. Ostali rizični faktori uključuju neadekvatnu hladovinu i ventilaciju, te prenatrpanost, i druge forme stresa. Toplotni udar se manifestira karakterističnim kliničkim znakovima - hiperventilacija, jezik izrazito crvene boje, pojačana salivacija, depresija, inertnost, grčenje, smrt. U slučaju toplotnog udara, potrebno je u što skorije vrijeme kontaktirati svog veterinara, te za to vrijeme pokušati sniziti temperaturu (postepeno!) kvaseći uši, noge i krzno hladnom vodom.Toplotni udar se može spriječiti osiguravanjem hlada i pogodne ventilacije. Možete dati svom ljubimcu veliku pokrivenu posudu ispunjenu kockicama leda, pored koje će on leći i na takav način se hladiti. Sličan učinak se može postići i sa zaleđenim bočicama vode. U kavez mu se može ostaviti i keramička pločica ili komad mramora, na koji će Vaš ljubimac moći leći. Četkajte Vašeg ljubimca redovito, kako bi ste mu odstranili otpalu dlaku.  Kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med., je pisala o toj temi na stranici  Hrčak i (ne)podnošenje vrućine .

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Ja bih vas htjela pitati kako razlikovati mušku i žensku činčilu? Nama su rekli, kad smo kupili činčile, da je jedna muška i jedna ženska, ali meni se čini da su obadvije muške ili obadvije ženske, zato što imaju isto spolovilo? Mateich O: Ženka činčile dostiže spolnu zrelost sa 5 - 12 mjeseci (u nekim slučajevima i mnogo kasnije).Do tog vremena postoje poteškoće pri utvrđivanju spola. Naime, kod mladih činčila spol se utvrđuje prema udaljenosti između otvora spolnog (i mokraćnog) i probavnog sustava. Što je udaljenost između ta dva otvora veća, veća je vjerojatnost da je posrijedi mužjak. Kako Vaši ljubimci rastu, tako će i spolne razlike biti lakše diferencirati.Ukoliko, i dalje niste sigurni u spol, tj. spolove Vaših ljubimaca, savjetujem Vam da se obratite Vašem veterinaru.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Zanima me da li kanadske vjeverice (chipmunk) spavaju i zimski i ljetni san? Tako sam nešto čula da spavaju, ali nisam sigurna... Vaša Josipa O: Kanadske vjeverice pripadaju glodavcima, a glodavci ne podnose visoke temperature okoline (26-29°C), jer večina njih u takvim uvjetima doživi toplotni udar. Da bi smanjile utjecaj visoke vanjske temperature, u prirodi ili u stanovima kao kućni ljubimci, za vrijeme pretopolog vremena, skrivaju se u svojim dupljama, tunelima ili kućicama koje im osigura njihov vlasnik, smanjuju dnevno kretanje i konzumiranje hrane, ali to ne znači da su upale u "ljetni san" ili hibernaciju. U prirodi, zimi, vjeverice također ne ulaze u duboku ili potpunu hibernaciju u svojim skloništima, već se tokom zime bude svaka dva tjedna da bi obavili nuždu i pojeli nešto iz svojih zaliha.. Hibernacija je stanje kada životinja provede više tjedana u stanju spavanja u svom malom i zaštićenom skrovištu (duplja, podzemni tuneli). Dok spavaju, troše vrlo malo energije za svoj bazalni metabolizam, te ne moraju jesti tokom tog perioda. Ako su dovoljno jeli do zime i spremili veću količinu hrane, spavaju do proljeća (najčešće do ožujka) uz povremena buđenja. Normalna tjelesna temperatura vjeverice je oko 37°C, a tokom hibernacije pada ispod 10°C; od 350 otkucaja srca u minuti pada na 4 otkucaja u minuti, fiziološki procesi u tijelu su isporeni; tjelesna težina pada s 300 grama na 160 grama. Vanjski faktori, kao što su kraći dan i duža noć, malo hrane u okolini, pad vanjske temperature i "biološki sat" ili prirodni instinkt, utječu da vjeverice spavaju "zimski san". Kao kućni ljubimac vjeverice nisu sklone hibernaciji ili zimskom snu, jer tokom cijele godine imaju hrane u izobilju, a temperatura okoline ne pada ispod 20°C. Vlasnik može svojoj ljubimici osigurati "zimske uvjete", i to u periodu od studenog do ožujka, tako da vjevericu drži u hladnijoj prostoriji i ne hrani je u izobilju tijekom listopada. Međutim, ne vidim nikakve potrebe da se na taj način tretira vjeverica - kućni ljubimac.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam kunića koji je star 9 mjeseci. Primijetila sam da mu na mjestima nedostaje dlake. Krzno mu je prošarano, negdje je dlaka jako mala. Nedavno mu se promijenila dlaka. Zabrinjava me što mu je dlaka na nekim mjestima jako mala, izgleda kao da je ošišan. Trebam li se javiti veterinaru ili je to normalna pojava? Hvala, Cvijeta O: Kunići se u prirodi linjaju dva puta godišnje. Na taj način njihov organizam tijekom izmjene godišnjih doba osigurava životinjama optimalnu termoregulaciju. Kunići držani u stanovima ne dobivaju jasnu poruku iz okoliša (temperature zraka, duljina dana i dr.), te njihovo linjanje može biti produljeno i nepotpuno.Zimsko krzno je gusto i nešto dulje, dok je ljetno rjeđe i nešto kraće. U periodu linjanja sva dlaka se ne izmjenjuje odjednom i ravnomjerno, već su nerjetko pojedini dijelovi tijela obrasli dlakom različite duljine. Isto tako se mogu uočiti pojedni dijelovi s prorijeđenim dlačnim pokrivačem. Kunići se često ližući dlaku i uređujući krzno nagutaju otpale dlake, što može predstavljati ozbiljan zdravstveni problem. Vašem ljubimcu možete pomoći svakodnevnim četkanjem i dodatkom Malt paste koja omogućava lakše izbacivanje progutane dlake izmetom.Međutim, tipična slika linjanja može prikriti sliku kožnog oboljenja. Prorijeđena, izlomljena i dlaka bez sjaja upućuju često na infekciju ili parazitarno oboljenje. Pažljivim pregledom kože mogu se uočiti crvenilo, perutanje, krastice ili promjena pigmenta. Sve su to zanaci koji ukazuju da životinjicu svakako odvedete na pregled. Neka kožna oboljenja svojstvena su samo životinjama ali su neka zoonoze (mogu oboljeti i ljudi).Stoga je pravovremena dijagnoza pretpostavka uspješnom izlječenju, odnosno zaštita vlasnika i osoba koje su sa životinjom u svakodnevnom kontaktu.