Pitajte veterinara

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imamo štene staro 2 mj., mješanac haskija i samojeda. Vodili smo ga kod veterinara i oni su nam rekli da je povreda dijafragme. Može li se izlječiti? I kako mi smo ga uneli u kuću i stavili da miruje, postoje li neki lekovi ako mu ima pomoći? Unaprijed hvala, Staniša O: Dijafragma ili ošit je mišićna formacija koja se nalazi između prsnog koša i trbuha. Ujedno, ona i predstavlja prirodnu granicu između ove dvije šupljine. Njena najznačajnija uloga se ogleda u sudjelovanju u disanju. Naime, ona uz pomoć kontrakcija naizmjenično smanjuje i povećava tlak prsnog koša, što bitno olakšava ulazak i izlazak zraka iz pluća. U slučaju povreda dijafragme, narušena je njena funkcija. Posljedično, ljubimac trpi bol te je narušena funkcija disanja. Također, ovisno o tipu ozljede postoji određena vjerojatnost da dođe i do pojave hernije. U svakom slučaju, prognoza kao i pristup tretiranja postojećeg stanja kod Vašeg ljubimca može se odrediti tek nakon što se utvrdi opseg poremećaja, odnosno odredi dijagnoza. Stoga, ponovni posjet veterinaru je nužan za određivanje dijagnoze i trenutna zdravstvena stanja ljubimca. U skladu s dijagnozom određuje se najprikladniji pristup tretiranja postojećeg stanja. U međuvremenu, pokušajte maksimalno reducirati opterećenja ljubimca (trčanje, skakanje,...) te na takav način spriječiti sve možebitne komplikacije koje proizilaze iz naprezanja ove osjetljive strukture u organizmu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Jesu li moguća oštećenja glasnih žica kod psa, uslijed vanjskih utjecaja, virusa, bakterija, tako da pas ima probleme sa lajanjem? Radi se o lovačkom psu goniču, koji ima problem sa štekanjem prilikom gonjave. Primjetio sam da je tijekom zime znao jesti snijeg. Ponašanje – kao da ima kost u grlu pa ne može da je izbaci. Vodio sam ga veterinaru koji je davao antibioike, ali stanje se nije popravilo. S poštovanjem! Dejan O: Postoje mnoge bolesti koje mogu uzrokovati upalu glasnica i posljedični gubitak glasa ili abnormalnosti u glasanju. Također, abnormalno tkivo ili problemi s neuromuskularnim sustavom mogu uzrokovati gubitak glasa. Gubitak glasa ili abnormalno glasanje u pasa nespecifičan je simptom, prati mnoga oboljenja u pasa, zarazne i nezarazne prirode (hipotireoidizam, dijabetes, bolesti koštano-zglobnog sustava, bolesti probavnog sustava...). Pojavu, pak, koju opisujete da ste uočili tijekom zime nazivamo laringitis ili upala grla. Radi se o upali sluznice ili hrskavice grkljana, koja nastaje zbog upale gornjih dijelova dišna trakta kao posljedica slijevanja sekreta ili direktno zbog djelovanja iritirajućih plinova, traume, glasanja, izmjene temperature zraka (hladno-toplo, npr. u proljeće su jutra hladna, a danju je toplo), pijenja prehladne vode, uzimanja hrane direktno iz frižidera... Javlja se i u sklopu zaraznih bolesti kao što su traheobronhitis i štenećak, a u brahiocefaličnih i pretilih pasa prilikom uzbuđenja i hipertermije. Klinički se manifestira kašljem, u početku suhim i oštrim, kojeg vlasnici opisuju "kao da je psu nešto zapelo u grlu". Kasnije kašalj postaje vlažan i bolan. Promijeni se glas, psi niže drže glavu i otvorena su im usta. Gutanje je otežano i bolno pa odbijaju hranu. Kliničkom pretragom nalazimo zažarenu sluznicu grkljana, natekle nabore i sluzave i povećane mandibularne (podvilične) limfne čvorove. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničke slike, auskultacije i palpacije grkljana, a terapija se provodi, ovisno o dijagnozi, antibioticima, analgeticima, antitusicima, vitaminima,... S obzirom na navedeno stanje Vašeg ljubimca, bilo bi uputno da svakako o tome obavijestite i veterinara koji je prvotno načinio pregled kako bi na osnovu načinjenih pretraga, dijagnoze i poduzete terapije mogao Vas dalje savjetovati o mogućoj prognozi stanja. Također, na taj način moguće je procijeniti i potrebu za dodatnim pretragama, a sve u svrhu postavljanja točne dijagnoze i terapije te tako osiguravanja optimalnog oporavka Vašeg ljubimca. Za to vrijeme, osigurajte svom ljubimcu što bolje uvjete – da nije na propuhu, da mu ogrlica nije previše stegnuta, da previše ne laje kako bi se izbjegla dodatna trauma, nemojte svome psu davati prehladnu vodu za piće, odnosno sve što dajete ljubimcu (i voda i hrana) trebali bi biti zagrijani na sobnu temperaturu. Također, podražaj na grlište možete smanjiti i izbjegavanjem dehidrirane hrane. I posljednje, poštedite svog ljubimca većih napora, odnosno zadržite se samo na laganim šetnjama i što češćim intervalima mirovanja.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam maltezera starog 3 godine. Svakih 4-5 mjeseci mu se pojavljuju nametnici u ušima, iako ga vodimo kod veterinara na čisćenje, to se opet pojavljuje. Bi lii i jedan od ovih proizvoda, na stranici koju Vam šaljem, mogao tome pomoći te ako da, koji da mogu naručiti? Unaprijed hvala! Lijepi pozdrav, Vedran O: Upale uha javljaju se dosta često kod pasa, a mogu zahvatiti vanjsko, srednje i unutarnje uho. Po toku mogu biti akutne i kronične. Upala zvukovoda izaziva slabiju ili jaču bol i neugodu. Pas trese glavom, češe se po uhu, reagira bolno pri pregledu uha. U zvukovodu se može nalaziti manja ili veća količina sadržaja čiji izgled ovisi o etiologiji odnosno uzroku upale. Uzroci upale mogu biti alergije (atopije, preosjetljivost na hranu), infekcije (bakterijske ili gljivične), paraziti (ušni šugarci), strana tijela (npr. travke), različite autoimune bolesti i endokrinološki poremećaji, anatomske epravilnosti (suženi kanal, prevelika količina dlaka u zvukovodu, teške obješene uši). Zbog čestih recidiva potrebno je provesti temeljito liječenje s ciljanom terapijom, a da bi se to moglo učiniti treba postaviti točnu dijagnozu odnosno točan uzrok upale. Postavljanje dijagnoze nije uvijek lako upravo zbog toga što postoji niz različitih uzroka. Prije postavljanja dijagnoze potrebno je prvo pregledati životinju. Zvukovod se pregleda sa otoskopom, a prema indikaciji se uzima bris za mikološku, bakteriološku ili parazitološku pretragu. Na temelju brisa može se utvrditi prisutnost bakterija i kvasnica (Malassezia). Ako se u razmazu pronađu bakterije potrebno je napraviti bakteriološku pretragu radi točne identifikacije uzročnika, a pomoću antibiograma određuje se najučinkovitiji antibiotik. Također je važno isključiti alergije i problem retencije perianalnih žlijezda jer oni često predstavljaju početak problema sa upalama uha. Parazitarne upale uha uzrokuju ušni šugarci, a to su grinje koje se mogu susresti i kod pasa i nešto češće kod mačaka. U tom slučaju se obično nalazi crni mrvičasti sekret u uhu, a izražen je i jak svrbež. Nakon pregleda i uzimanja uzoraka potrebno je očistiti zvukovod od upalnog sekreta da bi lijek mogao biti učinkovit. Terapija može biti lokalna u obliku kapi za uho, a ponekad je potrebna kombinirana lokalna i sistemska terapija. Važno je da se liječenje provodi dovoljno dugo, bez obzira na to što do poboljšanja može doći  već za par dana. Za održavanje zdravlja zvukovoda važno je redovito čistiti uši i to jednom tjedno, a po potrebi i češće. Za to se koriste tekućine primjerene za tu namjenu. U ponudi ljekarne Pet centra nalazi se više preparata. Otifree otopna ima sposobnost otapanja cerumena i nečistoće u ušima, čime se postiže značajno smanjenje broja bakterija i gljivica u vanjskom  zvukovodu.  ICF Clorexiderm Oto i ICF Otodine otopine također su namijenjene za čišćenje ušiju kod pasa i mačaka. U Otodine otopini kombinirana su 2 sastojka: klorheksidin diglukonat 0.15% i tris EDTA  koje su učinkovite protiv bakterija. Clorexyderm Oto otopina sadrži klorheksidin u koncentraciji od 0.05 %, salicilnu, mliječnu kiselinu i peopilen glikol. osim za održavanje higijene ušiju spriječava djelovanje štetnih mikroorganizama (bakterija i gljivica u uhu). Losion Orme naturali sa propolisom i uljem čajevca ublažava crvenilo uški, sprječava taloženje ušne smole i jača prirodni imunitet tkiva. Orme naturali protection losion za uši s uljem Neema dobar je odabir kod problema sa nametnicima. Ovaj losion čisti i štiti zvukovode, umiruje iritacije  te štiti od  nametnika. Za sve dodatne informacije o proizvodima možete se obratiti veterinarima u Pet centru.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imamo psa starog 3 godine. Mješanac je i nikada nismo imali neugodnosti da bi bio agresivan ili da bi nekoga ugrizao. Međutim, u trenutcima kada njemu nešto ne odgovara, npr. leži i kada ga se dođe podragati počinje gunđati, tj. negodovati. Ne reži, ali vrlo sličnan zvuk, rep je spušten i sav se ukipi. S naše procjene to se događa uvijek kada njemu nešto ne odgovara. Premještanje sa kauča na pod, igranje kada njemu ne odgovara, buđenje iz sna itd. Je li to normalno? Ako nije, molimo za pomoć tj. savjet. Hvala puno unaprijed. Nikola i Karmen O: Psi imaju različite osobnosti. U skladu sa svojim osobnostima, oni različito reagiraju na okolinu. Tako, postoje mnogi slučajevi kada ljubimci pokušavaju o vlastitom nezadovoljstvu ili negodovanju informirati i dati do znanja svojim vlasnicima. Mnoga istraživanja provedena na ovu temu dala su nam saznanja da psi komuniciraju s ljudima na isti način kao i s predstavnicima svoje životinjske vrste - drugim psima. Tako, "iskusni vlasnici" mogu s velikom lakoćom razumjeti što im njihov ljubimac pokušava reći. Naravno, za to je potrebno vlasnicima da budu s i uz svoje ljubimce neko vrijeme te da ih pažljivo i pozorno promatraju. Ljubimci "negoduju" iz različitih razloga: kada im promjena položaja stvara osjećaj boli (bolovi u mišićima, bolovi vezani uz probavni sustav, problemi vezani uz lokomotorni sustav, kralješnicu,...), kada se nespretno odnosi s njima, kada se žale,...   Stoga, za početak bi trebalo utvrditi da li je "gunđanje" u direktnoj vezi s nekim od zdravstvenih poremećaja ili ne. Iz tog razloga, za početak je dobro posjetiti svojeg veterinara. Vaš veterinar će pregledima biti u mogućnosti procijeniti zdravstveni status ljubimca, odnosno utvrditi eventualnu povezanost "gunđanja" sa zdravstvenim stanjem ljubimca. U skladu s postavljenom dijagnozom, dalje će Vas savjetovati oko postizanja optimalna zdravlja ljubimca. U slučaju da je riječ o nekom od oblika poremećaja u ponašanju, najbolje bi bilo obratiti se kolegama iz različitih udruga za odgoj i edukaciju pasa. Specijalisti po pitanju ponašanja ljubimaca takve i slične probleme s velikom dozom uspjeha rješavaju.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Imam mužjaka američkog stafordskog terijera starog jednu godinu. Već 2 mjeseca ima probleme sa testisima. Testisi mu oteknu i budu crveni, a posle nekog vremena budu opet normalne boje i veličine i stalno se perutaju. Zadnje noge, sa unutrašnje strane imaju nešta kao osip (crvene tačkice). Pas normalno jede i veseo je. Pre oboljenja pario se sa nekim mešancem. Do sada veterinar je pokušavao sa pencilinom i još nekim antibiotikom, ali promena nema. Unapred hvala, Boris O: Upala testisa (orhitis) najčešće nastaje usljed neke traume (udarac, mehanička ozljeda i sl.), može nastati kao infekcija (gljivice, bakterije ili virusi) ili testikularne torzije. Klinički se manifestira bolom i otečenjem. Razlikujemo akutnu upalu kod koje se može palpirati (pipati) bolna, tvrda oteklina testisa, uočava se otežano hodanje psa i povećani su temperatura, bilo i disanje. Terapija se sastoji od antibiotika širokog spektra kroz 7 do 10 dana ili antimikotika ukoliko su u pitanju gljivice. Također, protuupalni lijekovi i lokalno hladni oblozi smanjit će oteklinu i ubrzati ozdravljenje. Za razliku od akutne, kod kronične upale testisa, testis je tvrd i povećan, bezbolan (radi se intersticijskom orhitisu) koji je neizlječiv. Upala testisa i sjemenovoda (orchitis i epididymitis) javlja se kao jedinstvena bolest čiji su uzročnici najčešće bakterije. Najčešće je posljedica  upale mjehura, prostate ili u trbušnoj šupljini te posljedica inficiranih rana (ugriznih rana najčešće) na mošnji. U akutnoj fazi znakovi su otećenje testisa koji su na dodir bolni, a koža je napeta i tjestasta, i na lagani dodir reagira bolno, pas je nemiran i traži hladnija mjesta za sjesti i stalno liže skrotum. Liječenje se vrši antibioticima, kortikosteroidima i hladnim oblozima. Zbog nepovoljne prognoze za daljnju plodnost preporuča se kastracija. Zbog okolnosti i mogućnosti koje su navedene, potrebno je obaviti detaljnu dijagnostiku u ambulanti i provesti učinkovito liječenje u propisanim dozama i vremenskom periodu koji zahtijeva samo oboljenje. Učestalost pojave navedenog oboljenja bila bi indikacija za kastraciju.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Zanima me Vaše mišljenje. Dečko i ja imamo muškog mopsa i parili smo ga sa 4 mopsice. Prva je okotila 3 štenca, ali su 2 odmah bila mrtva, a jedan je umro dan poslije. Druga kuja je okotila 4 štenca od kojih su 3 bila odmah mrtva (a vlasnica kaže i da su bili vodeni i izobličeni) dok je jedan ostao živ, ali ga je mama odbacila pa je na kraju i on uginuo. Treća mopsica je okotila 7 živih i 1 mrtvog, no na kraju od tih 7 preživjela su 2 štenca. Četvrta mopsica je skotna mjesec dana. Zanima nas zašto su okoćeni mrtvi štenci i kako su mogli biti izobličeni i vodenasti? Čitali smo i znamo da mopsi zbog velike glave imaju teškoća pri koćenju te da je poželjna veterinarska pomoć. Također nas zanima je li moguće da je problem u muškom mopsu? Lijep pozdrav, Ivana O: Spolno prenosive bolesti kod pasa su veoma rijetke. Najčešće se spominje bruceloza, kod koje dolazi do pobačaja, pojave mrtvorođene štenadi, steriliteta kod kuja i mužjaka. Mužjaci koji obole od bruceloze dobiju upalu testesa, ali i brzo postanu neplodni zbog razvoja antitijela na spermu. Bruceloza je inače raširena bolest među drugim životinjskim vrstama (ovce, koze, goveda, svinje), a kod pasa u Europi je izuzetno rijetka. Važno je napomenuti kako je bruceloza zoonoza, tj. prenosi se na ljude. Druga bolest koja se spominje kao spolno prenosiva, a ima utjecaja na štenad je infekcija Psećim herpesvirusom. Kod ove bolesti većina štenaca u leglu ugine nekoliko dana nakon poroda (nema mrtvorođenie štenadi), a inficiraju se već u porođajnom kanalu ili kontaktom preko iscjetka iz nosa ili usta, od zaražene kuje ili nekog drugog psa. Bolest je također rijetka, a kod odraslih pasa nema simptoma. Češća su uginuća štenaca vezana za različite poteškoće tijekom poroda. Obično se radi o relativno ili apsolutno velikom plodu koji se zaglavi u porođajnom kanalu. Ovaj problem je češći kod pasmina pasa koje imaju veću glavu poput buldoga, pekinezera, boston terijera, mopsa. Opširnije o tome možete pročitati u ranijim odgovorima Uginuće štenaca nakon okota / Tijek poroda i smrtnost štenadi i Uginuće legla. Što se tiče "vodenastih i izobličenih" mrtvih štenaca, pretpostavljam da se radilo o dugotrajnom porodu, čija posljedica mogu biti i mrtvi štenci opisanog izgleda. Za drugačije pretpostavke je nužno više informacija. Preporučujem da kontaktirate Vašeg veterinara i s njim razgovarate o ovom problemu.

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Imam mješanca starog 7 godina. Prije tri večeri u šetnji je ponjušio grm i od tada je počeo kihati. Zadnja dva dana oslabljeno jede te se skriva u kućici. Redovito ga uhvate napadaji kihanja nakon čega počne otežano disati. Veterinar kojeg smo kontaktirali kaže da tu ne možemo ništa jer da mu je trava zapela negdje u dišnom sustavu. Molila bi Vas za savjet jer ne znam što mi je raditi. Hvala! Karmen O: S obzirom na to da pas kiše, strano tijelo se nalazi negdje u nosnicama. Na toj poziciji moguće je i vrlo jednostavnim instrumentom izvući vlat trave. Kada bi strano tijelo bilo u ždrijelu, dušniku ili bronhima pas bi kašljao ili povraćao. Trava koja je najčešće problem ima oblik ječmenih vlati, a pas je ne uspijeva izbaciti jer se ova trava sitnim zupcima okrenutim unatrag ne da pomaknuti iz pozicije u kojoj se nalazi. Dapače, ovako zabodena trava putuje prema naprijed (vrlo često je nalazimo u ušima i u šapama pasa). Travu treba ukloniti jer će početi proces trulenja, a ishod ovakvog procesa je uvijek upitan. Moguće je da će omekšan klasić s vremenom biti izbačen kihanjem, ali isto tako je moguće da će se na tom mjestu razviti upalni, gnojni proces.  Preporučam Vam da psa odvedete na Kliniku za kirurgiju, oftalmologiju i ortopediju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Nikako nije uputno instrumentom "tražiti" strano tijelo, već je neophodno specijalističkim pregledom utvrditi točnu poziciju stranog tijela.

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Imam psa starog 5 mjeseci koji je prije 4 tjedna imao prijelom noge, nogu su namjestili i stavili u gips. Jučer su mu gips skinuli i previli mu nogu jer je gips napravio ranu na stražnjem djelu noge. Rekli su mi da dođem ponovno za 2,3 dana na previjanje, međutim danas sam primjetila da mu je šapica otekla pa sam popustila malo zavoj te mu nogu ledila desetak minuta, masirala je i utoplila. Zanima me je li oticanje noge nakon skidanja gipsa normalno i je li to što radim ispravno? Ivana O: S obzirom na to da je noga duži period bila imobilizirana pa ponovo zamotana na drugi način, bilo je za očekivati da se pojave blaže cirkulatorne smetnje. Fizikalne metode kao što su hlađenje (izbjegnite led, dovoljni su hladni oblozi) i lagana masaža u pravilu pomažu kod ovakvih stanja. Isto tako, potrebno je pažljivo dozirati opterećenje slomljene noge što podrazumijeva da se psa prošeće više puta na dan u sasvim kratkim šetnjama. Iako vjerujem da je zavoj pravilno postavljen, željela bih istaknuti da je kod zamatanja ekstremiteta u pasa potrebno postaviti tri osnovna sloja. Na ranu se postavlja sterilna kompresa, preko nje se cijelom površinom koju treba zamotati postavlja tanak sloj zavojne vate te se tek na tako pripremljeno područje postavlja zavoj. Ovo je potrebno jer se na taj način izbjegava štetan pritisak zavoja na cirkulaciju u području gdje koža uz relativno tanko potkožje naliježe direktno na cjevaste kosti, što je tipično za donje dijelove nogu u pasa. U pravilu je tu mišićje relativno tanko i izduženo te ne pruža dovoljnu zaštitu venskoj cirkulaciji.

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Samojed ima 3 mjeseca. Primjetila sam da je jedna bjeloočnica skroz bijele boje, a druga sive. Zanima me može li to biti normalno tako ili je potrebno posjetiti veterinara. Lijepi pozdrav, Sanja O: Vrlo vjerojatno je riječ samo o genetski uvjetovanoj promjeni u pigmentaciji. Boja šarenice, pa tako i bjeloočnice, tijekom prvih mjeseci života šteneta može se mijenjati u nijansama. Sivo obojena bjeloočnica ne ukazuje na neko od tipičnih oboljenja oka, ali svakako bi bilo dobro odnijeti štene na veterinarski pregled.

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Imam ženku njemačkog ovčara staru 10 god. i prije otprilike 6 mjeseci primjetila sam da pije jako puno vode, te je ubrzo nakon toga počela nekontrolirano mokriti. Nakon posjeta veterinaru dobili smo terapiju Propalinom čime je rješen problem nekontroliranog mokrenja. Dva put smo napravili  krvne i biokemijske pretrage, te ultrazvuk i svi nalazi su svaki put bili u redu, ali ona i dalje pije jako puno vode, a veterinar ne zna više kako pomoći. I još samo napomena da joj je prehrana ostala ista kao i prije nego li je počela piti toliku količinu vode. O čemu se radi? Koje još pretrage napraviti? Također se nedugo nakon toga javio još jedan problem, počela je šepati na prednju nogu. Mogućnost artritisa ili nešto drugo? Srdačan pozdrav, Kristina O: Povećana žeđ i unos veće količine vode (polidipsija) uz pojačano mokrenje (poliurija) sindrom je koji se u osnovi razlikuje po tome što je od navedenog uzrok, a što posljedica. U najvećem broju slučajeva riječ je o primarnoj poliuriji s posljedičnom polidipsijom, dok se samo iznimno javlja primarna polidipsija s posljedičnom poliurijom. Osnovni mehanizmi na osnovu kojih dolazi do povećanog mokrenja i posljedične povećane žeđi su: manjak ADH hormona, bubrežna diureza pri kojoj bubreg ne može koncentrirati mokraću (mogući uzrok su zatajenje bubrega, manjak kalija, gnojna upala maternice, upala bubrega te povećana koncentracija kalcija u krvi), manjak natrija i porast koncentracije glukoze ili ureje u mokraći. Bolesti koje dovode do ovakvih stanja su: - primarni centraln dijabetes insipidus- nefrogeni dijabetes insipidus Do povećanog žeđanja uz uz posljedično povećano mokrenje dolazi kod tzv. psihogene polidipsije ("igranje vodom") te kod nekih tumora hipotalamusa.  Diferencijalna dijagnostika sindroma polidipsija/poliurija provodi se točno propisanim redosljedom. Prije svega potrebno je isključiti djelovanje lijekova, zatim provesti temeljit klinički pregled. Analizom urina potrebno je potvrditi da se radi o navedenom sindromu. Nakon toga se provode slijedeće laboratorijske pretrage: - Kompletna krvna slika (piometra, infekcije)- Ureja, kreatinin, fosfor (bubrezi)- TP, albumini (hidracija)- Kalcij (novotvorevine, hiperparatireoidizam)- glukoza u krvi (dijabetes, granično povišen - Cushing)- Elektroliti ( hipoadrenokorticizam, nefrogeni dijabetes)- AP, kolesterol, trigliceridi Ovim pretragama se može sa sigurnošću isključiti zatajenje bubrega, infekcija, šećerna bolest i hiperkalcemiju. Daljnja dijagnostika odnosi se na testiranje nadbubrežne žlijezde (ACTH stimulacija), a u bolničkim uvjetima i test uskraćivanja vode (zahtijeva stalni veterinarski nadzor!). U dijagnostici je važno provesti sve korake propisanim redosljedom jer se na taj način postavlja dijagnoza stanja koje do ovog sindroma dovode, a neophodno ih je liječiti. Vrlo je mala mogućnost da opisano stanje ima direktnu vezu sa šepanjem, ali teoretski bi se moglo raditi o Lajm boreliozi koja u pasa može prolaziti pod vrlo nejasnim simptomima. Bolest prenose krpelji. Borelioza može imati akutan i kroničan tok, a između ostalih simptoma tipična je pojava šepavosti. Ovaj uzročnik nerijetko izaziva upalu bubrega.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Mojoj malenoj kujici od 2 mjeseca (tezina 3kg) dijagnosticirana je Giardia, nakon čega se veterinar odlučio za terapiju Medazolom. Trebala bi prema njemu 7 dana po pola tabletice (1/2 x 250mg) uzimati 2x dnevno. Zabrinuta sam jer mi se dnevna doza od 250mg nekako čini previše za tako mlado štene. Molim Vas samo Vaše misljenje: Biste li Vi možda smanjili doziranje? Srdačan pozdrav, Matea O: Medazol je antimikrobni lijek čije je djelatna tvar metronidazol, koji ima široku upotrebu prvenstveno u humanoj medicini, a koristi se i u veterinarskoj medicini, iako nije registriran kao veterinarski lijek. Njegova upotreba kod pasa najviše je vezana za tretman protozoarnog parazita koji se zove Giardia intestinalis, a koristi se i za druge, uglavnom intestinalne, bolesti. U vezi giardioze, postoji još uviijek dosta nepoznanica, a među epizootiolozima nema definitivnog stava o karakteru i proširenosti bolesti. Smatra se zapravo da su Giardie proširene kod pasa u znatnoj mjeri, ali da to nije proporcionalno pojavi bolesti. Doziranje metronidazola ovisi o bolesti, a sama doza se najčešće kreće u širokom rasponu od 10-50 mg na kg tjelesne težine. Procjenu koju dozu lijeka koristiti i koliko dugo, donosi veterinar na temelju  kliničkog stanja životinje. S obzirom na to da su naši odgovori informativni i da je iz ove perspektive veoma nezahvalno komentirati postupke veterinara kliničara, preporučujem da slijedite njegove upute i da mu se za sve nedoumice obratite s povjerenjem.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam psa maltezera starog sedam godina. U zadnje vrijeme je slabije jela i osjećala slabost u nogama. Kada smo uradili krvnu sliku eritrociti su bili toliko niski da veterinar nije mogao vjerovati da je pas uopste živ. Desni i uši su joj bile potpuno bijele. Primila je hitnu transfuziju i sada pije željezo i još neke antibiotike. Već dva dana prima infuziju. Nakon transfuzije joj se vratila mali ruzičasta boja. Pojede nesto, ali slabije nego inače. Obraduje se kad neko dođe, ali se otežano kreće. Zanima me samo kolike su sanše da preživi. Veterinari ne mogu da skontaju od čega su joj tako pali eritrociti. Molim vas za vaše mišljenje. Kolike su sanše da preživi? Unaprijed hvala, Safa O: Nizak broj eritrocita u krvnoj slici pasa naziva se još i anemijom. Anemija nastaje posljedicom nekoliko uzroka: velikog gubitka krvi, pojačanog razaranja eritrocita i smanjene ili kvalitativno poremećene eritropoeze (stvaranja eritrocita). Sekundarno se javlja kod niza drugih oboljenja, kao što su zarazne ili parazitarne bolesti, te neoplazme. Smanjeni broj eritrocita u cirkulaciji ima za posljedicu poremećaj prenošenja kisika, te se javljaju apatija, zamor, ubrzan rad srca, ubrzano i otežano disanje. Nedostatak hemoglobina i uslijed toga nastalu hipoksiju organizam kompenzira upravo ubrzanjem rada srca (povećanje minutnog volumena), ubrzanim disanjem, ekonomičnijim korištenjem kisika u tkivima, te ubrzanjem eritropoeze. U cirkulaciji se mogu naći mlađi oblici eritrocita. Brzina regeneracije eritrocita zavisi o starosti životinje, tjelesnoj kondiciji, rezervi željeza i dr. U prosjeku, kod sisavaca traje tri tjedna. Uz osnovnu terapiju (etiološku), kod anemija se primjenjuju biološki aktivne tvari kao vitamini B12, B2 i B6 koji potiču eritropoezu, te vitamin C koji sudjeluje u resorpciji željeza u crijevima kao i pretvorbu folne kiseline bitnu za normalnu eritropoezu. Preparate željeza je potrebno davati barem tri tjedna pa i duže, a preporučaju se i oligoelementi. Prognoza, uz terapiju, svakako ovisi i o samoj životinji, odnosno njenim vlastitim kompenzatornim mehanizmima koje je razvila. Pospanost i opća slabost još će potrajati, ali ako se životinji opće stanje ne pogoršava, velika je vjerojatnost da će preživjeti. Svakako budite u kontaktu sa Vašim veterinarom te ga obavještavajte o stanju Vašeg ljubimca kako bi na eventualno pogoršanje simptoma mogao pravovremeno reagirati prilagodbom ili promjenom terapije.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Htjela sam vas zamoliti za uslugu, da mi date savjet. Bila sam jučer kod veterinara sa svojim štencem starim 7 tjedana jer se već dva dana povuko u sebe i ne želi jesti i igrati se s drugim psima. Veterinar je rekao da je to gastritis i da se nadamo samo najboljem i naredio da 4/6 dana svi psi jedu kuhanu piletinu sa rižom. Ostatk štenaca jede normalno i fina im je riža s piletinom, dok to malo čudo neće, ne želi jesti niti piti vodu! Od dolaska od veterinara je jedno 3-4 puta povraćao sluzavu tvar koja se jako skuplja i imao je malo krvavu stolicu, i kako je imao proljev, ali bez krvi i koji užasno smrdi i nepodnošljiv je miris, htjela sam pitati kako da mu pomognem? Što bih mu mogla dati jesti? Već 24 sata nije ništa jeo, a povraća i ima krvavu stolicu. Sutra ćemo ići k veterinaru i to u prvu smjenu odmah ako neće ništa jesti. Ana O: S obzirom na opisano stanje Vašeg ljubimca, svakako je za preporučiti hitan odlazak u veterinarsku ambulantu kako bi se stabilizirala probava i infuzijom nadoknadila hrana i tekućina. Uzroci pojave krvave stolice u štenadi su brojni: bakterijske infekcije s vrstama Clostridium i Salmonella, alergije na određene aditive iz hrane, emulgatore i masti, kontrakcije kolona uslijed traume ili upale, invazije crijevnim parazitima, prejedanje ili ingestija oštrih predmeta (kosti, plastika, igla i sl.), infekcija mikroorganizmom protozoom vrste Coccidia i Giardia, nagle promjene načina prehrane ili jedenje neadekvatne hrane, virusne infekcije poput parvoviroze i corona-virusnog proljeva,... Kako se najčešći uzroci krvave stolice, uz prisutnost drugih teških simptoma (odbijanje hrane, povraćanje, nevoljkost i sl.), pripisuju infekcijama bilo bakterijske, virusne ili protozoarne etiologije, potrebno je načiniti kliničke pretrage za postavljanje dijagnoze a sve u svrhu preporuke pravovremene i adekvatne terapije. Do odlaska u veterinarsku ambulantu, preporučila bih Vam da držite ljubimca na toplom i prozračnom mjestu u kući i minimalizirajte stres odvajanjem od legla. Kako štene samostalno ne uzima hranu i vodu možete mu ponuditi neku od visokoenergetskih medicinskih hrana kako biste mu podržavali opću otpornost organizma: Purina Convalescence konzerva, Royal Canin Recovery pašteta, Eukanuba High Calorie konzerva, Hill's a/d konzerva te Calo-pet pasta (Vetoquinol). Neku od navedenih hrana razrijedite toplom vodom pa brizgalicom dajte štenetu svakih dva do tri sata direktno na usta a ako nabavite Calo-pet pastu primijenite je direktno u usta u obliku u kojem dolazi jer pastu nije potrebno razrijeđivati. Štenetu se može dati i ImmunoBoost (Newborn Animal Care) energetsku pastu koja se koristi za životinje u oporavku i to najčešće za mlade životinje da bi stekle potreban imunitet i dobile dodatnu pojačanu energiju. Osobito je preporučljiva kod avitalnih, oslabljenih mladih životinja, pothranjenih i bolesnih.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Imam malu pesicu, mješanku i prije tjedan dana imala je moždani udar. Stara je 12 godina, te od tada je dosta slaba, svako malo tetura, dosta dahće, uopće ne može normalno disati te sad već zadnjih 5 dana ne želi ništa jesti, ali redovito pije vodu. Znam da je u pitanju već dosta stari pas, ali može li se što napraviti da se toliko ne pati? Kada dođemo iz šetnje, samo leži na krevetu i većinu dana samo spava, a bojim se da možda i ne vidi dobro. Molim vas ako se što može napraviti, osim eutanazije, da joj nekako pomognem? Hvala, Ivana O: Hvala Vam što ste nam ukazali povjerenje i obratili nam se u ovim izuzetno teškim trenucima za Vas i Vašu ljubimicu. Žao mi je što Vas je snašla navedena situacija i što neću biti u mogućnosti pomoći drugačije osim riječi. Unaprijed se ispričavam što će odgovor biti baziran na pretpostavci i molim Vas da shvatite kolika je važnost dijagnostike i utvrđivanje zdravstvenog statusa ljubimca i stanje vitalnih organa (srca, jetre, bubrega) jer prema nalazu se i određuje "smjer" liječenja. Stariji psi imaju posebne potrebe. Njihova tijela počinju se usporavati i trošenje tijekom života počinje uzimati svoj danak. Životni vijek pasa se razlikuje i ovisi o  pasmini, ali su uključeni i mnogi drugi činitelji. Kako njegovo tijelo stari, javlja se  pogoršanje stanja vitalnih organa u tijelu psa. Može biti manje aktivan pa mu stoga treba manje kalorija, a njegovi organi mogu funkcionirati manje djelotvorno. Ne može se tako dobro nositi s bolestima i drugim stresom, stoga po mogućnosti smanjite stres i aktivnost na najmanju mjeru. Nedostatak snage kod starijih pasa javlja se zbog slabije opskrbe mišića hranjivim sastojcima, zbog čega je ljubimac bezvoljniji i lakše se umara. U starosti se često pojavljuju bolni zglobovi i nedostatak snage. Bolni zglobovi pogoduju različite degenerativne bolesti, ozljede. Pas stari do kraja svoje 8. ili 9. godine života. Velike pasmine mogu se smatrati starima kada imaju oko 5 godina, dok terijeri i druge miješane pasmine mogu doživjeti i više od 15 godina. Vaš pas je u dubokoj starosti i potrebna mu je posebna prehrana, smanjena aktivnost i kompletan dijagnostički pregled kako bi se utvrdili pravi uzroci ovog stanja. Kolegica Tanja Krulc, dr.vet.med. pisala je o moždanom udaru u svom odgovoru Moždani udar: uzroci i način postavljanja dijagnoze / Liječenje i vitaminski dodaci prehrani. Ispravna dijagnoza je osnovni preduvjet kako liječenja tako i postavljanja prognoze samog liječenja.  Stoga, za početak Vam savjetujem da s ljubimicom ponovno posjetite veterinara ili se obratite za drugo mišljenje. U tu svrhu Vam savjetujem da se obratite na Klinike veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 55, Zagreb. Naime, na Veterinarskom fakultetu se nalaze svi zavodi kao i klinike specijalistički pripremljene kao i sa odgovarajućom opremom opskrbljene, a sve kako bi olakšale kolegama da u konačnici postave "ispravnu" dijagnozu. Prema opisu i dobi moglo bi se raditi i o tegobama s srcem koje znatno utječu na kvalitetu disanja. Dijagnoza bolesti postavlja se osluškivanjem rada srca, ekg-om, rendgenografski i ultrazvučnim aparatom.  Vrlo je bitno kroz prehranu osigurati odgovarajući unos kvalitetnih nutrijenata i zadovoljenje energetskih potreba organizma. Stoga se u potpunosti slažem s preporukom kolegice u vezi dodataka i hrane.Također možete probati ponuditi ljubimici i mlijeko za štence (Canina) koje je dijetni dodatak hrani bogat vitaminima i mineralima te se koristi, osim kod štenaca, i kod starih i bolesnih pasa. 

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imamo ženku dalmatinera staru 13 g i u zadnjih nekoliko mjeseci se pojavila fekalna inkontinencija. Inače se vidi da je starija, zadnje noge malo popuštaju, kao kod starijih ljudi malo su savijene. S obzirom na to da živimo u privatnoj kući, a ona s nama u stanu, postalo je jako neugodno što sve češće obavi „posao“ u košari ili u dnevnom boravku, iako je redovito, nekoliko puta na dan, puštamo van. Upoće ne traži ići van kao nekada. Imam osjećaj da ona uopcć ne osjeti da treba kakiti. Veterinar je rekao (prije mjesec dana) da ima nekakvih tumora, ali da ne bi mogla podnijeti sve pretrage jer je plaha i morala bi se anestezirati, za što je prestara. Imate li kakav savjet za mene jer mi je postalo odvratno svaki drugi dan čistiti za njom stan, a žao mi je držati je pred kućom jer je od rođenja s nama u stanu. Napominjem da nije sterilizirana i nije nikada bila skotna. Ukratko, ne znam je li bolesna, stara ili je nešto treće, možda inat?! Vesna O: Fekalna inkontinencija je veoma neugodna stvar prvenstveno za vlasnika, a uzroci su mnogobrojni i često nažalost neliječivi. Normalno završni dio ravnog crijeva (rektum) zadržava oko 150 mL stolice bez nagona za defekacijom (ovisno o veličini psa). U stanjima smanjene propustljivosti rektuma pokreće se refleks defekacije i na minimalne količine stolice u ampuli rektuma. Najčešće se tada radi o upalnim bolestima crijeva (ulcerozni kolitis i kolitis povezan s Crohnovom bolešću). Mogući su i infiltrativni procesi tj. primarni i sekundarni maligni tumori kao što pretpostavlja Vaš veterinar. Može se također raditi i o poremećenoj osjetljivosti rektuma u bolestima kao što su diabetes mellitus, multipla skleroza, demencija, povrede produžene moždine. Fekalna inkontinencija u pasa u velikom postotku slučajeva nastaje zbog prekinute veze između centralnog nervnog sustava i crijeva, tj. analnog sfinktera upravo radi povreda kičmene moždine. Procjena pacijenta s fekalnom inkontinencijom počinje iscrpnim razgovorom sa vlasnikom te dobrim kliničkim, internističkim, baš kao i neurološkim pregledom (ispitivanje analnog refleksa ukazuje na stanje živca koji inervira analni sfinkter ili ozljede segmanta sakralnog dijela kralježničke moždine). Digitorektalni pregled je vrlo važna i lako izvodljiva pretraga koja daje dobar uvid u stanje sfinktera i eventualnu infiltraciju stijenke rektuma. Od daljnjih dijagnostičkih procedura bilo bi dobro napraviti RTG snimak trbušne šupljine koji se uz malo truda i strpljivosti može izvesti i bez sedacije životinje, zatim kolonoskopija te transrektalni ultrazvuk (potrebna sedacija). Što se tiče same terapije u slučaju Vaše ljubimice i njenih godina, Vaš veterinar je odlučio na konzervativno, nekirurško liječenje, smatram da je to u redu jer starije životinje teže podnose opću anesteziju. Formiranu stolicu je lakše kontrolirati nego tekuću, stoga bi bilo dobro inicijalno započeti terapiju dijetnom ishranom. U ponudi Pet centra dostupna je medicinska hrana formulirana za gastointestinalne poremećaje ili možete sami kuhati dijetno (pileća prsa i riža dobro stišću stolicu). Također se može pokušati terapija lijekovima koji smanjuju motilitet stolice i podižu tonus analnog sfinktera, tj. nekog od antidijaroika. Što se tiče inkontinencije tj. nereda koji posljedično nastaje, u našim dućanima dostupne su pelene dizajnirane baš za pse pa barem dio dana da joj stavite, da ne defecira po kući. Sve ovo što sam navela je, naravno, samo potporna terapija i neće riješiti problem, tj. izliječiti Vašeg psa, za to je ipak potrebno ustanoviti uzrok ovom stanju i djelovati izravno na njega, naravno ukoliko je to moguće. Nadam se da sam Vam bar malo pomogla savjetima.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molim Vas za mišljenje odnosno savjet. Imam rotvajlera starog 13 mjeseci, brine me što sa gornje strane vrata i na dijelu leđa ima pigment crvene dlake (mislim da je poddlaka u tom pigmentu), zanima me je li problem u hrani, vitaminima ili je nešto treće? Samo da naglasim da ga hranim isključivo kupovnom hranom (Dog Chow). Unapred Vam se zahvaljujem, Milan O: Pigmenti su obojene tvari u organizmu različitog kemijskog sastava, a nalaze se u tkivima, kako u normalnim tako i u patološkim okolnostima. Prema porijeklu dijelimo ih na one koje je stvorio organizam (endogeni) i na one koji su u organizam došli izvana (egzogeni). Endogeni pigment, a koji se ispoljava na koži je melanin (crnosmeđi do crni pigment koji se nalazi u koži, dlaci, mrežnici, šarenici te sluznici usta nekih životinja). Djelovanjem sunca, sinteza melanina se pojačava, što predstavlja i određenu zaštitu protiv sunčevog UV zračenja. Patološka, pak, hiperpigmentacija javlja se i kod hipofunkcije kore nadbubrežne žlijezde. Melanin u dlaci dolazi u dva oblika: eumelanin koji se nalazi u tamnoj i smeđoj dlaci i feomelanin koji je svjetliji i nalazi se u riđoj i žutoj dlaci. Promjena se najviše uočava kod pasmina s crnom bojom dlake, koja poprimi crvenkastu boju, što ste i primijetili kod Vašeg ljubimca. Može zahvatiti cijelo tijelo ili pojedine dijelove: bokove, rep ili glavu. Može se pojaviti na vrhu, na jednom dijelu ili po cijeloj dužini dlake. Do promjene u boji dlake može doći na dva načina: promjene boje dlake dok je ona još u dlačnom folikulu i nanošenjem određenih tvari sa vanjske strane dlake. Uzrok promjene boje dlake može se naći u hrani, ali u pitanju mogu biti i neki kvasci. Gotovo u svim superpremium i premium hranama dodan je beta-karoten (karotenoid topiv u mastima) koji je biljni proizvod, provitamin koji u organizmu ima sposobnost konverzije u vitamin A. Bitan je za kožu i sluznice jer je koža najveći organ i direktna je zaštita od vanjskih utjecaja, a sluznice također imaju istu ulogu, samo što trebaju biti stalno vlažne da bi imale punu funkciju. Zaštitne funkcije kože i sluznice je nemoguće ostvariti bez vitamina A koji je najbolje uzimati u obliku beta-karotena. Također, beta-karoten pokazuje ovaj učinak i u plućima, crijevima, mokraćnim putevima, sinusima, štitnjači, žučnoj vrećici i drugdje gdje obnavlja funkcionalni epitel specifičan za te organe. Beta-karoten je i antioksidans (štiti stanice od oksidacijskog djelovanja slobodnih radikala), djeluje antitumorski preko T-staničnog imuniteta, sudjeluje u sintezi imunoglobulina. Boju dlake i kože može promijeniti i Malassezia pachydermatis (Pityrosporum canis), a to je kvasac koji je izoliran iz zdravog vanjskog slušnog kanala i kože. Malassezia pachydermatis proliferira kada se promijene mikroklimatski uvjeti i u tom slučaju može nastati kliničko oboljenje. Promjene mogu biti lokalne-interdigitalne, na njušci, ušima, peranalne ili intertrigozne ili pak promjene mogu biti generalizirane. Lezije na koži su eritematozne, često hiperpigmentirane (žute do bakrene) sa alopecijom i ljuskama. Malassezia može biti prisutna u niskom broju kod životinja bez kutanih lezija, nalaz od barem 3-5 kvasaca po polju velikog povećanja smatra se potrebnim da bi se proglasila uključenost kvasaca u nastanku lezija. Svakako je za preporučiti posjet veterinarskoj ambulanti kako bi se razlučila ova dva procesa. Ukoliko se isključi infekcija kvasnicom kao uzrok promjene boje dlake, u hranu kojom hranite svoje štene bilo bi uputno dodati neki od preparata kao što su brašno morskih algi od Canine ili Algolith od Beaphara. Oba preparata poboljšavaju pigmentaciju dlake (pomažu organizmu i dlaci da što bolje ispolje boju dlaku koja je genetski određena), očiju, nosa i šapa, vraćaju sjaj i čvrstoću dlake. Preparate treba uzimati barem nekoliko mjeseci za ispoljavanje učinka.

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Moj francuski bulldog je star 14 mjeseci i u zadnje vrijeme sam primjetio da si često trlja oči. Što bi mogao biti uzrok? Srdačan pozdrav, Božo O: Na temelju Vašeg opisa stanja Vašeg francuskog buldoga veoma mi je teško pretpostaviti o kakvom se problemu na očima radi, s obzirom na to da ste opisali simptom koji se može javiti u mnogo raznih slučajeva kada je u pitanje trljanje očiju. Međutim, ovdje iznosim neke od mogućih stanja koje bi uzrokovale svrbež očiju. Moguće su prirođene promjene na vjeđama kao što su izvrnute vijeđe ili uvrnute vijeđe. Kod uvrnutih trpavice stalno stružu po površini oka i na taj način konstantno podražuju oko što uzrokuje pojačano suzenje i nelagodu. U oba slučaja indicirana je operacijska metoda liječenja. Od stečenih promjena moguće su rane vjeđa i upale, koje mogu biti površinske i duboke, a nastaju zbog mehaničkih ili kemijskih uzroka te infekcije bakterijama. Pri tome važnu ulogu ima nedostatak vitamina, naročito vitamina C kao antiinfekcijskog vitamina. Pošto upala prelazi i na spojnice (konjuktive), one su zažarene te je prisutan i jak svrbež. Primarno upalu spojnica mogu izazvati mehanički (prašina, dim, strano tijelo, trauma), kemijski (dijelovi tintene olovke, hrđava željezna prašina, kiseline, lužine), ultraljubičaste zrake, virusi, bakterije te paraziti. Sekundarno upala spojnica je simptom nekih bolesti unutarnjih dijelova oka ili simptom organskih i infektivnih bolesti. Urođeno ili stečeno suženje suznih kanalića može izazvati upalne procese spojnice zbog zadržavanja suza i drugih produkata. Životinja pokazuje fotofobiju – žmirkanje, svrbež – nastoji češati oči. Vjeđe su često ujutro sljepljene. Uvijek obole oba oka. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike. Prilikom liječenja je primarno odstraniti uzrok svrbeža. Danas se u liječenju upalnih bolesti spojnice gotovo redovito koriste antibiotici. Kako bi djelovanje antibiotika bilo uspješno, preporučljivo je napraviti antibiogram, a potom liječiti ciljanom antibiotskom terapijom. U slučaju da promjene na očima Vašeg ljubimca nisu uznapredovale u smislu jakog crvenila i gnojnog iscjetka, dovoljno je očistiti rubove vjeđa fiziološkom otopinom, a u oko aplicirati kapi (Optiseptyl) sa blagim antiseptičkim djelovanjem ili Opticorn mast. Oba pripravka možete kupiti u našoj veterinarskoj ljekarni u sklopu Pet centra bez veterinarskog recepta. Također, savjetujem primjenu ovratnika kako biste fizički spriječili češanje i vrlo vjerojatni unos infekta u oko putem nečistoća sa šapa.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam pitanje vezano za štene kokera španijela. Naime, 4 kučića su se oštenila 15.05. Svi štenci napreduju fino. S tim kad jednog steneta postoji problem sa okom. Naime, to štene, ženka je, najmanja u leglu i poprilično je sporija u svemu od ostalih kučića. Ostali štenci su već otvorili oči potpuno. Međutim, kod nje se otvorilo samo jedno oko. I to se otvorilo potpuno, dok se drugo oko mnogo sporije otvaralo i još uvijek kapak nije skroz otvoren. Ali problem je što se ispod kapka vidi nešto bijelo, kao mrena koja prekriva čitavu bjeloočnicu i zjenicu. Ispod se nazire boja zjenice. Nije oko potpuno bijelo, ali ima neka mrena. Također, moram da naglasim da ona trepće na to oko i da je veterinar za svaki slučaj propisao neke kapi protiv infekcije. I kad joj stavljam kapi ona reaguje na njih, reaguje treptajem kao da oko funkcioniše normalno. U prilogu vam šaljem sliku kučeta na dnevoj svjetlosti jer sam se bojala koristiti blic da joj ne bi naštetilo.  Nadam se da ćete kada uvećate sliku moći vidjeti tu mrenu. Ako možete dati bilo kakvu informaciju vezano za to i šta se može uraditi. Hvala Vam puno! S poštovanjem, J.P. O: Zahvaljujem na ukazanom povjerenju i na slici jer mogu jasnije sagledati problem. Pošto ste i sami rekli da ovo štene sporije napreduje, moguće je da će se i zamućenje koje vidite povući nakon tjedan ili dva. Pupilarna membrana je fetalna struktura koja prekriva zjenicu prije rođenja životinje i snabdijeva leću krvlju pri njenom razvoju. Kod novorođene štenadi ona je djelomično prisutna i polako atrofira od rođenja do oko 4.-8. tjedna. Apsorpcija membrane ne mora biti završena kod neke štenadi kad prvi put otvore oči i može se primjetiti kao male trakice ili mrežasta struktura preko zjenice. Takva tvorba normalno nestane između 4. i 8. tjedna života. Kod nekih jedinki ili pasmina ne nestane i nastane perzistentna pupilarna membrana (PPM). Ovisno o mjestu u prednjoj očnoj komori gdje se veže, može predstavljati veći ili manji problem.Trakice mogu biti vezane na leću ili rožnicu, a većinom na druge dijelove šarenice. Ako je vezana sa šarenice na rožnicu može izazvati manja zamućenja rožnice, a kao je vezana na leću može rezultirati ograničenim zamućenjem leće – katarakta. Takva zamućenja mogu predstavljati manji vizualni deficit. Kod nekih pasmina (basenji, mastif, jorkširski terijer, engleski koker španijel), PPM je poznat kao nasljedni problem i štenad koja ima bilo koji oblik, ne može dobiti uzgojnu dozvolu. Osim PPM, može se ponekad javiti i kongenitalna katarakta (zamućenje leće). Cataracta congenita je prirođena siva mrena koja se događa zbog abnormalnih tvorbi vlakana leća u fetalnom životu. Ovaj tip mrene je nasljedan i na to bi trebali posebno paziti uzgajivači pasa jer je velika vjerojatnost da će štenci imati mrenu. Danas se rade razni genetski testovi kako bi se izbjegla prodaja štenaca koji su genetski predisponirani za nastanak ove bolesti. Opširnije o tom problemu možete pročitati u prijašnjem odgovoru kolegice, naslovljenom Katarakta. Nadam se da Vaše štene neće imati trajnih posljedica.