*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj pas ima demodikozu i liječim ga Advocatom, svaki tjedan mu stavljam te kapi, ali se u međuvremenu uprljao i usmrdio pa me zanima je li ga mogu okupati šamponom dok mu traje terapija Advocatom? Hvala. Lijepi pozdrav, Žare O: Demodikoza je kožno oboljenje pasa uzrokovano grinjom Demodex canis. Sam uzročnik živi u dlačnim folikulima, gdje se množi i uzrokuje nastanak lezija. Bolest je obično ograničena samo na neke dijelove kože, ali se može proširiti i po većim površinama tijela. Uzročnik se najčešće prenosi neonatalnim kontaktom. Također, utvrđeno je da se bolest najčešće pojavljuje u pubertetu. Međutim, zadnja istraživanja provedena na ovu temu ukazuju na veliku važnost i genetske predispozicije, jer je dokazano da se bolest pojavljuje nasljedno u pasa u kojih zakazuje imunitetni odgovor posredovanjem stanica. Također, postoji i pasminska predispozicija (dobermani, kratkodlaki ptičari i dr.). Za sam nastanak bolesti važno je i prisustvo predisponirajućih čimbenika: pad otpornosti organizma, nepravilna prehrana, loši zoohigijenski uvjeti držanja, slabija kondicija, virusne infekcije, dob,... Bolest se pojavljuje u dva oblika: blaži (skvamozni) i teži (pustulozni). Liječenje je dugotrajno, a preporučuje se hrana bogata bjelančevinama sa što manje masnoća, te vitaminsko - mineralni dodaci. Kod mladih pasa ova bolest povezana je s primarnim nedostatkom celularnog imuniteta, dok se kod odraslih životinja javlja s metaboličkom poremetnjom (hipertireoidizam, hiperadrenokorticizam) ili ako primaju terapiju (glukokortikoidi, citotoksicni lijekovi) koja oštećuje imunološki sustav. Lokalizirana demodikoza se sastoji od nekoliko područja koja su ljuskava i crvena, najčešće na licu ili prednjim nogama, a obično se manifestira u štenaca u dobi od 3 do 6 mjeseci. Većina ovih slučajeva spontano prolazi kroz nekoliko tjedana. Preporučuje se napraviti kontrolu nakon 4 tjedna. Generalizirana demodikoza zahvaća velika područja na tijelu. Najčešće se manifestira u dobi od 3 do 12 mjeseci. Može se javiti i upala lojnih žlijezda, a moguće su i sekundarne bakterijske infekcije. Liječenje može biti dugotrajno i skupo ali većina pasa se u potpunosti oporavi. Liječenje generalizirane demodikoze obuhvaća šišanje dlake po cijelom tijelu psa, uklanjanje svih krasta i krastica, kupanje u medicinskom šamponu za suzbijanje bakterijske infekcije i aplikaciju otopine za suzbijanje šugarca (amitraz, ivermektin). Ovaj način djelotvoran je u većine pasa. Drugi način je oralno davanje lijeka svakodnevno kroz nekoliko mjeseci. Kod generalizirane demodikoze bris kože bi se trebalo raditi svaka dva tjedna dok dva uzastopna nalaza ne budu negativna, kada se terapija može prekinuti. Također se preporučuje uzimanje vitamina H (biotin) koji se još naziva zaštitnim faktorom za dlaku i za kožu te lososovog ulja koje sadrže esencijalne masne kiseline koje su organizmu potrebne za izgradnju i razvoj zdrave kože i dlake. Vezano uz kupanje ljubimca sa šamponom, problematika je ista kao i u svakom slučaju kada koristite ampule protiv vanjskih parazita. Naime, svi proizvođači navode da je potrebno imati razmak od kupanja ljubimca i postavljanja ampula u trajanju od minimalno 1 tjedna. Stoga, savjetujem Vam da se oko ove specifične problematike dodatno posavjetujete sa svojim veterinarom, koji i poznaje "pravu" situaciju kod Vašeg ljubimca te će biti u mogućnosti detaljno Vam odgovoriti na sva pitanja.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 12.06.2013.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Imam psa, star je 8 godina i ne može da hoda na zadnje noge, vuče ih. Imao je temperaturu, ali kad smo ga odneli kod veterinara dao mu je inekciju za sniženje temperature i sad mu je bolje, mislim da nema više temperaturu, ali i dalje vuče zadnje noge. Ali veterinar je rekao da ne zna tačno šta mu je. Ne znam šta da radim, žao mi je da ga gledam kako se muči. Pomozite. Sanja O: Paraliza stražnjih ekstremiteta veoma često dolazi kao posljedica oštećenja perifernih spinalnih živaca. To je obično slučaj pri različitim traumama korijena živca na području slabinskog dijela, odnosno općenito kod ozljeda kičmene moždine. Može se raditi i o kompresiji na kičmenu moždinu zbog pojave tumora, hernije međukralježničkog diska ili krvarenja. Degenerativna mijelopatija također može rezultirati slabošću stražnjih ekstremiteta. Postoji mogućnost i da se radi o bolestima mišićno-koštanog sustava na stražnjim nogama. O nekima od spomenutih bolesti možete više pročitati Prolabirani disk (Disc protrusion) - hernija diska i Hernija diska. Za utvrđivanje dijagnoze, potrebno je provesti prvenstveno neurološki pregled, a po potrebi i druge pretrage. Važan element u prognozi bolesti je, između ostalog, osjet duboke boli i mogućnost voljnih pokreta nogu. Ukoliko je sačuvan osjet duboke boli, prognoza, ovisno o primarnom uzroku, može biti povoljna. Preporučujem da psa odvedete u neku od specijalističkih ambulanti za bolesti malih životinja, radi drugog pregleda i mišljenja.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 12.06.2013.
Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim vas da mi pomognete. Psa mi liječe već 6 dana penicilinima, a ona se ne osjeća puno bolje, kažu da ne znaju šta bi moglo biti. Pokušat ću vama opisati: prvi dan kad smo je vodili vet. nije imala visoku temperaturu, drugi dan temperatura se penje toliko da je veterinarka rekla da dobro da nije uginula. Daju joj injekcije i za temperaturu itd., ali ja im kažem da se teško diže i kad hoda na zadnjim nogama je veoma slaba (njemački ovčar, 2 godine). Njihov odgovor je da ne jede, da je onemoćala. Tražeći po internetu njezine simptome došla sam do „piometra“. Što raditi, pitala sam da joj izvade krv, ali kažu da ne mogu jer prima antibiotike itd. Hvala, Jasna O: Piometra ili gnojna upala maternice je dosta česta pojava u patologiji reprodukcije kuja. Postoji tzv. otvorena i zatvorena piometra. Kod otvorene piometre uočava se gnojni iscjedak iz vulve i uz prisutnost drugih simptoma (kuja je bezvoljna, puno pije i mokri, apetit je slab) može se reći da je u tom slučaju dijagnostika jednostavna. Ponekad vlasnici ne primjećuju iscjedak jer se kuja stalno liže i čisti. Kod zatvorene piometre nema iscjedka jer je vrat maternice zatvoren pa je dijagnostika komplicirana. Najveći problem predstavljaju atipični slučajevi koje često ne prate nikakvi simptomi. Prije se smatralo da se piometra javlja kod starijih kuja koje nisu nikada štenile. Zbog toga se preporučalo da kuja jednom šteni da bi se spriječila pojava ove bolesti. Ta teorija se pokazala netočnom. Piometra se može pojaviti već nakon prvog estrusa. Nešto je veća učestalost pojave ove bolesti kod kuja s nepravilnim ciklusima i kod kuja kod kojih je tijekom poroda maternica bila atonična. Također je pojava piometre nešto češća kod ženki koje nisu nikada štenile, no dokazano je da štenjenje nema većeg utjecaja na pojavu bolesti. Piometra se obično javlja mjesec i pol do dva mjeseca nakon tjeranja. Postoji niz simptoma koji se mogu pojaviti, a klasični simptomi su pojačana žeđ, učestalo mokrenje, smanjen apetit, bezvoljnost, povremeno bol u kostima. Porast temperature može se i ne mora javiti. Ponekad je prisutna napetost abdomena, a to prvenstveno ovisi o povećanju maternce i o obliku samog abdomena. Palpacijom abdomena može se pipati povećana maternica, no to ovisi o njenom obujmu pa negativan nalaz ne isključuje piometru. Može biti prisutno i povećanje vulve. Uglavnom kod svih slučajeva piometre javlja se toksemija, ali njezin intenzitet varira. Toksemija je prodor bakterijskih toksina u krv. Bolovi u kostima mogu biti prisutni, a smatra se da su posljedica djelovanja toksina jer nestaju nakon kirurškog odstranjivanja maternice. Kod otvorene piometre prisutan je vaginalni iscjedak čija boja varira od boje bijele kave do smeđe ili krvave. Konzistencija je najčešće vodenasta pa sve do sluzava. Prilikom postavljanja dijagnoze najvažnije je uzeti temeljitu anamnezu i uz to obaviti detaljnu kliničku pretragu. Potrebno je koristiti i pomoćne metode pretrage, a to su RTG, ultrazvuk, hematologija, citološka pretraga materničnog iscjedka, određivanje serumske glukoze, određivanje uree u krvi, analiza urina i funkcije srca, itd. Davanje prognoze ovisi i o mogućoj pojavi bolesti koje često prate piometru, a to su bolesti bubrega, diabetes mellitus, srčane disfunkcije. Uz odgovarajuću RTG sliku i ultrazvučni pregled može se postaviti dijagnozu piometre. Poteškoće se mogu javiti jedino kada je stjenka maternice toliko napeta i tanka zbog velike količine tekućine da je teško razlučiti sadržaj maternice od sadržaja u peritonealnoj šupljini. Druga je poteškoća u razlikovanju piometre od graviditeta, no tu pomaže ultrazvuk. Hematološka pretraga krvi je također važna u dijagnozi. Broj leukocita je obično vrlo visok, no kod uznapredovalih slučajeva može biti prisutan pad broja leukocita što ukazuje na toksemiju. Kada se postavi dijagnoza, ovisno o općem stanju kuje i stupnju bolesti određuje se terapija. Liječenje može biti konzervativno ili kirurško. Prije operativnog zahvata potrebno je stabilizirati kuju da bi se smanjili rizici od anestezije. Prognoza je u pravilu dobra ako se operacija provede u optimalno vrijeme, a isto tako ovisi i o dobi životinje te o eventualnoj prisutnosti drugih bolesti kao što su diabetes mellitus, bolesti bubrega ili srca. Na temelju simptoma koje ste naveli ne može se točno reći o čemu se radi. Također, nije napravljena krvna slika, a niste naveli jesu li rađene druge pretrage( RTG, ultrazvuk, itd.). Spomenuli ste da terapija traje već 6 dana i da životinji nije bolje. To svakako zahtjeva obavljanje dodatnih pretraga da bi se došlo do točne dijagnoze i odgovarajuće terapije. Postoji niz bolesti kod kojih su prisutni navedeni simptomi ( osim piometre koju ste naveli sličnu kliničku sliku ima npr. i piroplazmoza). Možete zatražiti i drugo mišljenje i za pomoć se obratiti na Kliniku za unutarnje bolesti na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Savjetovala bih Vam da to, s obzirom na stanje životinje i dužinu trajanja bolesti, učinite što prije.
Sonja Vojnović, dr. med. vet. | 12.06.2013.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Nedavno sam ugovorio kupovinu muškog šteneta bernardinca koje, kako kažu, nema testisa, odnosno ima jako male kesice, a da postoji mogućnost da su u stomaku pa me zanima da li postoji mogućnost da nema testise ili da će se spustiti jer pas trenutno ulazi u treći mesec. Pozdrav, Danijel O: Proces spuštanja testisa u pasa dijeli se u tri faze: spuštanje kroz trbušnu šupljinu od mjesta nastanka do preponskog prstena; stvaranje otvora u preponskom kanalu kroz koji testis izlazi iz trbušne šupljine te prolazak kroz preponski kanal i spuštanje u mošnju. Poremećaj bilo koje faze može uzrokovati nepotpuno spuštanje jednog ili obaju testisa. Ukoliko je proces spuštanja nepotpun, testis može ostati bilo gdje od trbušne šupljine do iznad mošnji. Ponekad testis počne spuštanje, ali završi na krivom putu i na nekoj neuobičajenoj lokaciji (ektopični smještaj), ali obično nije daleko od mošnji. Putem koji testis putuje do skrotuma, može zapeti o različite prepreke, što rezultira kriptorhizmom. Testisi bi se trebali spustiti u skrotum najkasnije 2 - 3 tjedna nakon poroda, a u dobi od 6 - 8 tjedana bi se u svih muških životinja trebali moći napipati testisi u skrotumu. Kriptorhizam je nasljedna mana, koja se prenosi u određenom postotku na potomstvo, preko nasljedno opterećenih majki. Stoga se mužjaci s ovim problemom isključuju iz uzgoja, odnosno predlaže se kastracija. S obzirom na to da ste naveli da je štene u 3. mjesecu života, preporučila bih da se štene odvede u veterinarsku ambulantu na pregled kako bi se potvrdio ili opovrgnuo kriptorhizam.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 11.06.2013.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Pitam se štiti li stvarno psa cjepivo protiv enhinokokoze? Imam kujicu 3 godine, malog je rasta i cijepljena svake godine protiv bjesnoće i enhikokoze. Jednom je pobjegla za vrijeme tjeranja i parila se (ne znam ima li taj pas tu bolest) pa je li je to cjepivo i malo moglo zaštititi? Sasvim je normalna, ima normalan apetit, igra se i ponasa sasvim normalno, izmet joj je isto normalan. Hvala na odgovoru. Matea O: Ehinokokoza je parazitarna bolest pasa, koju uzrokuje mala pasja trakavica: Echinococcus granulosus. Ona parazitira u tankom crijevu psa i tretman protiv ove trakavice kod nas je obavezan jedanput godišnje i to prilikom cijepljenja pasa protiv bjesnoće, nekim od pripravaka koji sadrže prazikvantel. Tableta protiv parazita koja se dobije u veterinarskoj ambulanti, kada se psa vodi na cijepljenje protiv bjesnoće, upravo služi tome. Ova dehelmintitacija psa, dakle, nije cijepljenje, već jednokratni tretman protiv male pasje trakavice. Cijepljenje pruža efektivnu zaštitu od određenih, bakterijskih ili virusnih, bolesti kroz određeni period, što ovdje nije slučaj. Nakon ovakve dehelmintizacje, pas se može invadirati razvojnim oblikom parazita već nakon nekoliko dana. Međutim, razvoj parazita je složen, a za samo invadiranje psa nužno je da pojede iznutrice svinje ili preživača, što je danas sve rjeđe i rjeđe. Zbog toga, epizootiološke kriterije zadovoljava i tretman protiv parazita jednom na godinu. Nekada je bolesti bilo više, kada su se kolinja masovno provodila u suspektnim higijenskim uvjetima i bez dovoljno prosvijećenosti onih koji su to radili. Važno je napomenuti kako je ehinokokoza bolest koja se prenosi na ljude i to na puno lakši način, nego što se prenosi na pse. Dodatno o ovoj temi možete pričitati u odgovoru Trakavice koje parazitiraju kod pasa - dijagnoza i liječenje.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 10.06.2013.
Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam labradoricu, stara je 8 godina, kojoj su već neko vrijeme otečeni zglobovi zadnjih nogu (koljena). Na dodir su to tvrde otekline veličine klikera. Na više mjesta sam se obratio za pomoć, ali ništa nismo uspjeli riješiti, molim Vas za pomoć! U zadnje vrijeme razmišljam da joj dajem destiliranu vodu da pije, umjesto odstajale vode iz slavine, razmišljam da su to nakupine minerala i da li bi destilirana voda pomogla u odstranjivanju tog problema? Naravno, ako pas uopće smije piti destiliranu vodu? Molim Vas za pomoć jer je ona član obitelji i teško ju je gledati s takvim zglobovima. Hvala unaprijed! Marijan O: Iz Vašeg kratkog opisa moglo bi se posumnjati na artritične promjene na koljenim zglobovima Vaše ljubimice. Uz simptome koji postoje, svakako je ključna i sama dob labradorice i predispozicija te pasmine prema kroničnim bolestima koštano-mišićnog sustava. Osteoartritis (artroza) najčešći je uzrok poremećaja u kretanju, pogotovo u starijih pasa. Obično zahvaća zglobnu hrskavicu, a s vremenom dolazi do njenog sve većeg oštećenja. U ekstremnim slučajevima hrskavica se može potpuno oštetiti, pri čemu ništa ne smanjuje trenje između dvije kosti koje čine zglob te su u progresivnom obliku artritisa promjenama zahvaćene i kosti koje se nalaze ispod zahvaćenih hrskavica. Ovakvo stanje prate bol (posebno izražena pri ustajanju i hodanju), oticanje zgloba, ukočenost, šepanje različitog intenziteta (ovisno o težini nastalih promjena), a nekad i nemogućnost pokretanja. Manjak kretanja u konačnici pogoršava stupanj bolesti jer se zglobovi dodatno opterećuju s nakupljanjem prekomjerne tjelesne težine. Osteoartritis se može razviti u bilo kojem zglobu, ali najčešće zahvaća zglobove koji nose najviše tjelesne težine, a to su koljena, kukovi, odnosno zglobovi prstiju, ali i slabinski i vratni dio kičme. Razlozi nastanka artroza mogu biti mehaničke naravi (nepravilnosti u građi zglobova -displazije, ili nepravilni stavovi nogu), odnosno traumatske (uganuća, iščašenja, lomovi). Prekomjerno opterećivanje zglobova u radnih pasa, te starosna degeneracija zglobne hrskavice također imaju udjela. Dijagnozu artroze postavlja se ortopedskim i neurološkim kliničkim pregledom te dodatnim pretragama kao što su ultrazvučna te rentgenska snimka. U dvojbenim slučajevima može se napraviti analiza zglobne tekućine - sinovije (uzeta punkcijom iz zgloba). Liječenje osteoartritisa provodi se najčešće protuupalnim analgeticima tipa Rymadila, Rycarfa i fizikalnom terapijom (plivanje) u kombinaciji sa redukcijskom dijetom, da se smanji opterećenje zglobova čim je više moguće, lijekovima za očuvanje i poboljšanje sastava zglobne hrskavice i sinovije (hondroprotektivi) bilo u injekcijskom obliku ili kao dodaci prehrani. Svakako se savjetuje i redovito zagrijavanje prije šetnje i spavanje na debeloj, mekoj podlozi. Više o samoj bolesti možete čitati i u odgovoru kolegice Zdravke Rumihe, dr.vet.med. naslovljenom Artritis. Na upit o tome možete li Vašoj labradorici ponuditi destiliranu vodu umjesto uobičajene tekuće vode iz slavine, moj odgovor je da se u kratkoročnom davanju psu ne bi dogodilo ništa. No, destilirana voda kao što sam naziv kaže je destilat prirodne vode (kišnice) i ne sadrži nikakve otopljene tvari (soli magnezija i kalcija, kiseline, lužine...), ona je zbog toga hipotonična i kao takva predstavlja problem bubrezima jer je eliminacija vode iz tijela praktično otežana. Pretpostavljam da Vi mislite kako su te otekline na zglobovima ustvari nakupine anorganskih minerala, tj. da je riječ o gihtu. Svakako je moguće da se radi i o tome jer i psi kao i ljudi oboljevaju od te bolesti, posebice naša autohtona pasmina dalmatiner. No, preporučam da dobro razmislite o benefitima i gubicima davanja destilirane vode Vašoj labradorici. Svakako savjetujem da se javite Vašem veterinaru ili na Veterinarski fakultet u Zagrebu, Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju gdje se kompletnim kliničkim pregledom psa može ustvrditi razlika o kojoj je bolesti doista riječ i kako nabrže i najbolje pomoći Vašoj ljubimici.
Petra Franko, dr. med. vet. | 10.06.2013.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Imam ženku labradora koja je skotna i treba se okotiti za nekih 10-ak dana. Kuja je trebala biti cijepljena prije 6 mjeseci (godišnje cijepljenje), ali nije iz financijskih razloga. Sve je uredu sa psom, ali me zanima treba li je cijepiti sada dok je skotna ili pričekati dok se ne okoti i što je najgore do čega može doći zbog toga što kasnimo sa cijepljenjem? Hvala, Ivan O: Cijepljenja, principijelno, treba obavljati izvan perioda gravidnosti. Za svaku vakcinu proizvođač navodi da li je sigurna, odnosno može li se koristiti i kod gravidnih kuja ili drugih osjetljivih kategorija. Primjena vakcina kod gravidnih kuja, ovisi i o stupnju ugroženosti od određene bolesti, protiv koje se provodi cijepljenje, a određenu ulogu ima i način života psa, zdravstveni status i starost. Punu procjenu rizika donosi svaki vlasnik psa u dogovoru sa svojim veterinarom. S obzirom da su nuspojave kod gravidnih kuja moguće (bez obzira kroz koliko niski postotak se izražavaju) cijepljenje tijekom gravidnosti većina veterinara izbjegava. Što se tiče godišnjeg docijepljivanja, ono ovisi o cjepivu, odnosno o preporuci proizvođača vakcine. Među veterinarima nema jedinstvenog mišljenja u vezi svrsishodnosti cijepljenja svake godine (ili svake druge), protiv određenih bolesti. U vezi toga, ponovo vrijedi tvrdnja da treba slijediti preporuke proizvođača vakcine, ali i uvažavati epizootiološke prilike, način života psa i sl. Valjanu odluku u vezi cijepljenja kuje, donesite nakon razgovora s Vašim veterinarom.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 07.06.2013.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Imam kujicu labradora staru 10 mjeseci. Sa 5 mjeseci je sterilizirana. Prije tjedan dana je počela krvariti i spolovilo joj je natečeno (oko 4 puta se povećalo). Veterinar je rekao da je to normalno, zbog hormona, i da su joj ostavili dio maternice kod operacije jer je to uobičajeno. Danas se počela tresti i bezvoljna je, usporena je i djeluje bolesno. Temperatura joj je 40 stupnjeva i mama ju je upravo odvela veterinaru. Zanima me što bi joj moglo biti? Je li moguće da joj je to od krpelja ili slično? Jako sam zabrinuta pa vas molim brz odgovor i pomoć. Unaprijed hvala. Karla O: Zahvaljujem na pitanju te strpljenju radi čekanja odgovora. Ono što uvijek preporučam, kad primjetite bilo kakve znakove bolesti kod životinja, je što prije odvesti na pregled u najbližu specijaliziranu veterinarsku ambulantu. Veterinarski pregled, te dodatne pretrage (pretraga krvi, UZV, RTG i dr.) veterinarima mogu dati uvid u stanje u organizmu. Krvarenje i otečenje stidnice nakon kastracije (sterilizacije) nije uobičajeno pa se može posumnjati na neke promjene u genitalnom traktu. Tada se kuja pregledava i vaginalno i UZV. Nije moguće da ostane dio maternice jer se ona ili vadi u cijelosti ili ostavlja kompletna, ovisno o odluci kirurga veterinara prilikom operacije. Postoji mogućnost da ostane dio jajnika koji i nekompletan može producirati hormone, ali može dovesti i do upale maternice. Kod ovariotomije se radi o podvezivanju i vađenju ovarija (jajnika), a kod ovariohisterektomije se vade maternica i jajnici. Povišena tjelesna temperatura ukazuje na upalni proces u organizmu, ali se javlja i kod piroplazmoze. Piroplazmoza je teška i ozbiljna bolest jer uzročnici Babesia canis nakon što uđu u krvotok, razaraju eritrocite (crvena krvna tjelešca). Njihovim pojačanim raspadanjem, izlučuje se veća količina hemoglobina koji u erirocitima veže kisik, a to je vidljivo kao tamna mokraća (hemoglobinurija). Znači, razaranjem eritrocita nastaje anemija, koja se očituje bljedilom sluznica, temperaturom, a otuda i bezvoljnost, malaksalost, gubitak apetita, zato što stanice u tijelu nisu dovoljno opskrbljene s kisikom te nema izmjene tvari. Nakon toga može doći do komplikacija koje su rezultat upalnog odgovora, a to su akutno zatajenje bubrega, povećanje jetre i žutice, čak i cerebralnih simptoma (agresija, epileptoidni napadi, pareza ekstremiteta i koma) te posljedično oštećenja svih ostalih organa. Oporavak od te bolesti je dugotrajan; crvena krvna slika se vraća u normalu kroz 5 tjedana, a bijela kroz 12 tjedana. Prvi klinički simptomi postaju vidljivi kada broj parazita dostigne razinu koja se može otkriti u krvnom razmazu, a to je 8 do 16 dana nakon što je posrednik (krpelj) počeo hranjenje na psu. Opširnje o piroplazmozi možete pročitati u prijašnjim odgovorima Piroplazmoza i Piroplazmoza. Nadam se da je Vaša ljubimica već bolje, nakon što ste potražili pomoć u veterinarskoj ambulanti.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 07.06.2013.
Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam shitzua starog 4 godine. Počeo je kašljati prije nekih tjedan do 10 dana. Prilikom kašljanja stvara mu se gusta slina, kao bijela pjena, na rubovima usta. Kašljati počinje prilikom uzbuđenja, recimo kad mu dajem hranu, čak je prvih par dana znao tu hranu i povratiti nakon što je pojede. Više jede nego inače, pije puno više nego inače. Lagano mu je ukočeno cijelo tijelo, pogotovo zadnje noge. Dva puta je već pao niz 4 stepenice. Zadnjih dana kad jede i pije nekako kao da ne može gutati, pokušava hranu jezikom gurnuti iza, ali se namuči. A kad pije, više vode ima oko zdjelice, na njegovoj bradi i po cijeloj kući nego što je popije. Oči su mu više ispupčene i kao da svako oko gleda na svoju stranu (podsjeća me na stare pekinezere). Mokraća i stolica su normalne. Čišćen od glista prije mjesec i pol. Nije više niti veseo. Saznala sam da pas moje prijateljice isto kašlje, ali nema nikakve druge simptome kao moj. Bila sam kod jednog veterinara koji je rekao da pas ima suženje dušnika i slabu desnu stranu srca, to je zaključio na temelju EKG-a dok je pas ležao na boku, a mi ga pridržavali da bude miran i dok je pas dahtao kao nakon duže šetnje jer tako zadnjih dana diše kad se uzbudi. Veterinar mi je dao Teolin tablete da mu dajem prilikom nekog napada. Nakon dva dana davanja tablete mu nisu niti malo pomogle i otišla sam potražiti drugo mišljenje. Drugi veterinar je rekao da ima tetanus, nakon čega mu je dao antitetanus terapiju, nakon čega se jedno uho opustilo, a do tada su oba bila ukočena na vrhu glave. Nakon toga sam ga odvela kod trećeg veterinara koji mu je vadio krv koja je u redu, mjerio temperaturu koja je 38,9, koji je slikao pluća, srce, dušnik,... Uglavnom, srce je u redu, dušnik je sužen na jednom dijelu, zbog čega kaže da dolazi do otežanog disanja, kaže da su podjezične kosti slomljene (ne znam od čega) i da vjerojatno zbog toga teško guta, više kao da mljacka. Njegova terapija je 5 dana klavocin jer sumnja na neku bakterijsku infekciju. Pitam ga zbog čega je ukočen, ne zna odgovoriti i kaže – možda mu je nešto sa kralježnicom. Ja ga danas trebam voditi na Klavocin ako ću nastaviti s tom terapijom... ili da zovem veterinara koji misli da je tetanus? Mene zanima poklapaju li se možda Sustrepen (to je dobio od drugog veterinara) i Klavocin po svom djelovanju i koliko traje antitetanus terapija? O: Prema opisu koji ste dali teško je točno reći o čemu se radi. Navedeni simptomi se mogu javiti kod različitih bolesti pa tako i kod spomenutog tetanusa i ili problema s kralježnicom. Ovdje je svakako potreban temeljit pregled. Budući da su prisutni neurološki simptomi, savjetovala bih Vam da se između ostalog obavi i specijalistički neurološki pregled. Pregled se može obaviti na Veterinarskom fakultetu na Klinici za unutarnje bolesti. Na temelju pregleda i nalaza postavlja se dijagnoza i određuje odgovarajuća terapija. Tetanus je bolest koju izaziva anaerobna bakterija Clostridium tetani. Bakterija ulazi u organizam ulazi preko rana. Najopasnije su ubodne rane malog otvora koji može brzo zarasti i zatvoriti se. Na taj način onemogućava se ulaz kisika pri čemu se stvaraju idealni uvjeti za razvoj Clostridium tetani. Ova bakterija stvara toksin koji djeluje na živčani sustav. U nepovoljnim uvjetima u okolišu, preživljava u obliku spora koje su vrlo otporne. Nakon infekcije prvi simptomi se javljaju nakon nekoliko dana pa čak i za nekoliko tjedana. Bolest se u početku očituje blagim kočenjem nogu, mišića lica i izrazito jakom osjetljivošću na vanjske podražaje (zvuk, svjetlost, dodir). Nekada se na početku bolesti javlja blago grčenje mišića u okolini rane. Uške su podignute i načuljene, a mogu biti približene jedna drugoj. Žvačni mišići su ukočeni pa oboljele životinje teško otvaraju usta, škrguću zubima i otežano gutaju ili uopće ne mogu gutati. Pogled je ukočen, oči su izbuljene, a može se pojaviti i prolapsus trećeg očnog kapka. Ostali simptomi su slabost, takozvani štulasti hod, nekoordiniranost, istegnuti rep, progresivni grčevi mišića cijelog tijela i bolnost. Disanje je otežano, a moguća je i pojava otežanog mokrenja i začep. Pojačano je slinjenje. Zbog grča respiratorne muskulature i grkljana dolazi do uginuća. Izliječenje je moguće, ali je važno brzo reagirati. Sama terapija ovisi o više faktora. Oporavak je spor i može trajati i 3 - 4 tjedna. Kao specifična terapija koristi se serum protiv tetanusa. On neutralizira toksin, ali samo onda kada je toksin još slobodan, odnosno kada nije vezan u središnjem živčanom sustavu. Uz serum daju se i antibiotici. Uzročnik tetanusa je osjetljiv na penicilin. Pored toga daju se lijekovi za relaksaciju muskulature. Životinju treba smjestiti u mirnu, tihu, mračnu prostoriju i na mekanu podlogu. Hrana mora biti mekana zbog poteškoća u gutanju. Životinju treba rehidrirati oralno vodom ili parenteralno infuzijom. Ako ne mokri i ne defecira treba obavljati kateterizaciju i davati klizme.
Sonja Vojnović, dr. med. vet. | 06.06.2013.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Upravo sam se vratio s ultrazvuka psa i utvrđeno je da ima tumor jetre. Pas ima 12 godina, mješanac samojeda i retrivera. Zanima me, pročitao sam na vašoj stranici da se jetra može dosta dobro oporaviti i da preporučate hranu (Hill's Prescription Diet "Canine l/d" i Royal Canin "Hepatic") te tablete Legaphyton, od kolike pomoći bi mu to moglo biti? Što preporučate da mu dajemo jesti, sada jede Happy Dog hranu. Hvala, Jurica O: Uobičajeno, kod bolesti jetre, preporučuje se veterinarska hrana koju ste naveli. To su slučajevi primarnih bolesti jetre: hepatitisa, zatajenja jetre, portosistemskog šanta i poremećaja u metabolizmu bakra. O tome sam detaljnije pisao u odgovoru Psi s bolesnom jetrom - oporavak i preporučena prehrana. Legaphyton tablete predstavljaju dopunsko ljekovito sredstvo koje se primjenjuje za zaštitu jetre kod situacija koje opterećuju jetru ili se koristi kao potporna terapija kod bolesti jetre. Ovaj preparat sadrži silimarin koji potiče regenerativnu sposobnost jetre i štiti hepatocite od ulaska toksičnih tvari. Najčešće se preporuča njegova primjena kod kroničnih bolesti jetre. U slučajevima tumora jetre, situacija može biti nešto drugačija, ovisno već i o tome radi li se o primarnom tumoru jetre ili metastaskom širenju drugog tumora, koji je primarno smješten negdje drugdje. O tome ovise i simptomi i opće stanje organizma, a liječenje i prehranu u takvim slučajevima, treba prilagoditi konkretnom stanju. Procjenu stanja i dijetetske preporuke u takvim slučajevima može mjerodavno dati isključivo veterinar koji je pregledao psa i dijagnosticirao bolest.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 06.06.2013.
Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Hvala Vam na prethodnom odgovoru. Štenci su zdravi i lijepo napreduju. Imam pitanje vezano za kuju. Čitao sam na forumima da bi se krvarenje i iscjedak trebao povući u roku mjesec dana, no prateći je kroz zadnjih par dana, primjetili smo da još uvijek krvari. Je li normalo da se to javlja i duže od mjesec dana ili...? Srdačan pozdrav,Silvio O: Nakon poroda kod rodilje nastupa period zvan puerperij, u kojem nestaju promjene uzrokovane gravidnošću i porođajem, a odvijaju se fiziološki procesi involucije organa spolnog sustava, posebno maternice, pri čemu se ona skuplja, smanjuje i vraća u prvobitno stanje. Rodnica i stidnica prestaju biti oteknute i crvene. Također, mliječne žljezde počinju s lučenjem prvog majčinog mlijeka (kolostruma) čime započinje period laktacije, ciklička aktivnost jajnika ponovno se uspostavlja. Kontrakcije mišićnog sloja maternice nastavljaju se još nekoliko dana i njihova je funkcija pomagati proces pražnjenja i čišćenja preostalih dijelova oljuštenog tkiva maternice i tekućine (tzv. lohija ) kojeg vidimo kao iscjedak iz rodnice. Tijekom prvih 7-10 dana lohije su obilnije, tamno smeđe, čokoladne do zelene boje (razgradnjom krvi zbog ljuštenja placente nastaje zeleni pigment), kasnije su sve više prozirne, a na kraju imaju izgled bezbojne do crvenkaste sluzi. Lohije se cijede do 3.tjedna po porodu i inače su bez mirisa, a ako bi došlo do promjene njihovog izgleda i mirisa to bi bio znak neke patologije puerperija. Oprez je nužan ako su lohije kremaste boje i konzistencije s upečatljivim neugodnim mirisom. To ovisi o higijenskim prilikama u kojima životinja boravi, da li se kvalitetno hrani, koliko se kretala za vrijeme graviditeta, te o težini poroda. Niste također napisali ništa o tijeku samog poroda, je li sam porod bio uredan ili je on bio težak, jeste li Vi pomagali porodu ili veterinar, je li to bio njen prvi porod, je li trajao predugo vremenski pa se kujica dosta izmučila, koliko štenaca je oštenila, jesu li sve posteljice uredno izašle poslije svakog štenca? To su neka od pitanja prema kojima možemo odrediti da li je to produljeno vrijeme izlučivanja lohija opravdano zbog otežanog poroda ili prvog poroda pa se ženka umorila i spolnim organima treba dulje vrijeme za oporavak. Također je važno kako se Vaša ljubimica ponaša, ako je ona živahna, normalno jede i pije, nema temperature, lohije su prozirno-crvenkaste boje i bez mirisa pratite situaciju još nekoliko dana (recimo 4-5 dana), ako se do tada stanje ne povuče, savjetujem da otiđete Vašem veterinaru da učini kompletan klinički pregled kuje jer se može raditi o patologiji puerperija.
Petra Franko, dr. med. vet. | 06.06.2013.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam engl. buldoga, ženku, steriliziranu, staru 4 god. Nikada nije imala nikakvih zdravstvenih poteškoća. Jučer po noći se probudila i vrtila po krevetu kao da se nečeg prepala. Ista stvar ponovila se sljedeći dan popodne i navečer. Samo počne gledati oko sebe, hodati, a kad odemo van u tom stanju boji se ići po stepenicama. Nakon nekog vremena je opet sve u redu. Jutros isto, nikako sići s kreveta kao da je prvi put na njemu. Jede normalno, pije uredno, stolica i urin u najboljem redu. Nema povraćanja, osim kad se tako uzbudi dosta dahće. Unaprijed hvala na odgovoru. Vlasta O: Stanje Vaše ljubimice je nespecifično i teško je odrediti po općim simptomima, poput dahtanje i nemira, o čemu se radi. Ispravna dijagnoza je osnovni preduvjet kako liječenja tako i postavljanja prognoze samog liječenja. Stoga, za početak Vam savjetujem da s ljubimicom posjetite veterinara. Obratiti se možete i na Klinike veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 55, Zagreb. Naime, na Veterinarskom fakultetu se nalaze svi zavodi kao i klinike specijalistički pripremljene kao i sa odgovarajućom opremom opskrbljene, a sve kako bi olakšale kolegama da u konačnici postave ispravnu dijagnozu. O važnosti dijagnostike pisala je kolegica Tanja Krulc, dr.vet.med. u svom odgovoru Sumnja na bolesno stanje / Važnost veterinarskog pregleda i postavljanja dijagnoze. Dahtanje, osim stresa i nervoze te okolišnih čimbenika poput visoke vanjske temperature, može imati nekoliko ozbiljnih uzroka: respiratorni problemi, kardiovaskularni poremećaji, hematološki i neurološki poremećaji te prisutnost tekućine u trbušnoj šupljini, razna trovanja i sl. Prisutnost i nastanak boli zbog nekog razloga također može biti popraćeno ubrzanim disanjem i zbunjenošću. Bol može nastati uslijed probavnih poremećaja, lokomotornih poremećaja ili bilo kojeg drugog razloga nepoznate etiologije. Ponašanje koje se odražava kao zbunjenost, iznenadan nemir i strah iz nepoznatog razloga moguće je ako se radi o blagim i malim epilepsijskim napadima koji se očituju kao zagledavanje u neki predmet ili kratkotrajna odsutnost. Također, mogu se javiti i blagi parcijalni napadi, u kojima ne dolazi do gubitka svijesti, a zahvaćen je dio tijela ili strana, s grčenjem mišića ili poremećajem osjeta i drugo. Mogući uzroci epileptiformnih napada su hipoglikemija (smanjena razina glukoze u krvi), hipokalcemija (smanjena razina kalcija), hiperkalcemija (povišena razina kalcija), uremija (povišena razina ureje u krvi), sinkopa (nesvjestica), policitemija (povećani udio eritrocita u volumenu krvi, što se mjeri kao povećanje razine hematokrita), otrovanje insekcidima, pesticidima olovom i drugim tvarima. Sva navedena stanja mogu se potvrditi ili eliminirati kliničkim pregledom kod veterinara. Epileptički napad je jedan simptom i oni, sami po sebi, nisu potvrda epilepsije. O epilepsiji je detaljnije pisao kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. u svom odgovoru Epilepsija - etiologija i uzroci / Vestibularni sindrom u pasa.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 27.06.2013.
Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam kujicu križanku visine 40 cm u grebenu. Sterilizirana je. Naš problem je njena prevelika kilaža. Ima 13 kila, a prije 2 godine imala je 10 kila. Trenutno joj ne mogu napipati rebra. Treniramo agility i bojim se da bi joj njena prekomjerna težina počela praviti probleme u lokomotornom sustavu. Uz to nije niti pretjerano raspoložena na treningu i jako se brzo umara. Trenutno smo na Royal Canin Sterilized (zadnjih tjedan dana...), a do sada je jela klasičan dehidrat u količini 10 dkg dnevno (podijeljeno u 2 obroka - oko 14 sati prvi, a oko 22 sata drugi obrok). RC Sterilized joj dajem također istu količinu (10 dkg dnevno). Povećali smo kretanj, no pomaka nema. Da joj dajem još manje hrane, s obzirom na to da ona konstantno pokazuje glad? Postoji li neka "medicinska dijeta", neki drugačiji režim prehrane? Isto tako me zanima, postoji li možda neki dodatak prehrani koji bih joj mogla davati za povećanje izdržljivosti i energije? I na koji način da joj povećam izdržljivost za vrijeme treninga? Ubacili smo istrčavanje uz role i bicikl, na koji način (koju kilometražu) smijemo u komadu prijeći da je ne opteretim, a onda postupno i u kojem roku povećavati?Unaprijed puno, puno hvala. Lijep pozdrav! Sanja O: Problem pretilosti odnosno nakupljanja prekomjerne tjelesne težine je bolest kojom je nažalost danas zahvaćen veliki broj pasa. Psi kod kojih je obavljena operacija sterilizacije odnosno kastracije, su ti koji su posebno skloni nakupljnju suvišnih kilograma ( ženke imaju viši faktor rizika) te stariji psi koji iskazuju probleme sa kretanjem pa se kilaža nakuplja uzročno posljedično neaktivnosti, ali pretilost može biti i kod malog broja pasa hormonske prirode, tj. metabolički uzrokovana. Posljedice su mnoge za psa ako vlasnik ne primjećuje da je njegov pas pretio i da treba pomoć, razvoj dijabetesa, bolesti srčanog mišića, moždani udar, povećana incidencija neoplazija te raznih bolesti lokomotornog sustava. Najteža posljedica je ipak smanjena kvaliteta života nepotrebnom patnjom i skraćeni životni vijek. Debljina kod pasa je rezultat nakupljanja masnog tkiva. Obično je posljedica prekomjernog uzimanja hrane, a posebno ako je to vezano i uz nedostatno kretanje. Višak energije uzet hranom, ako se ne utroši, nakupljat će se u obliku masnog tkiva. Na tjelesnu težinu životinje, osim pasminskih karakteristika, utječu i drugi faktori - brzina metabolizma (izmjene tvari u organizmu), stupanj tjelesne aktivnosti, količina hrane u obroku, eventualni međuobroci i slično, stoga su to parametri na koje Vi kao vlasnik trebate obratiti pažnju. Na početku dijetnog programa svakako bi bilo dobro da se kod veterinara učini kompletan klinički pregled kako bi se potvrdilo da pretilost nije hormonske prirode (npr. hipofunkcije štitnjače, ili hiperfunkcija nadbubrežne žlijezde) dakle da ne postoji neki medicinski razlog debljanja, te da se uz njegovu pomoć odredi u kojem stupnju životinja ima prekomjernu kilažu. Svakako bi određivanje BMI (tjelesni indeks mase) bilo dobro, u tabeli od 1-5, idealna tjelesna masa bi bila 3 od 5 (3/5). Do 15% iznad idealne tjelesne težine smatra se da životinja ima prekomjernu tjelesnu težinu što se može uspješno korigirati promjenom načina prehrane (prelazak na light varijantu hrane, ili manje količine poslastica) i kod vitalnih i mlađih životinja postepeno povećavanjem fizičke aktivnosti. Ukoliko životinja prelazi svoju idealnu težinu preko 15 % smatra se da je životinja pretila i potrebno je najvjerojatnije provesti korektivni dijetni program. Za provođenje restriktivne djete preporučujem jedan od veterinarskih dijetnih programa za pretile pse. To su potpuno izbalansirane gotove hrane formulirane uglavnom na visokokvalitetnim bjelančevinama, manjem udjelu masti i niskoj energetskoj razini uz dodatke L-karnitina itd. Hill's Prescription Diet program ima novu dijetu imena Metabolic koja je posebno bazirana na promjeni ekspresije gena odnosno promjeni na staničnoj razini metabolizma, kako bi se metabolizam koji se na neki način "ulijenio" ponovno aktivirao da troši tjelesne masnoće a ne da ih nakuplja. Eukanuba Veterinary Diets program ima hranu "Restricted calorie", a Royal Canin program ima "Weight control" i "Obesity menagment" hranu jednu za postizanje optimalne tjelesne težine a drugu za održavanje. Hranjenje ovim hranama treba bazirati na količini porcije prema optimalnoj težini psa koju želimo ponovno postići i umjesto da hrana bude dostupna cijeli dan, radije je poslužite u više manjih obroka kroz dan kako bi smanjili taj osjećaj gladi, ako ste psa naučili nagrađivati poslasticama kad ste u treningu za to koristite poslastice koje imaju ograničen udio kalorija kao npr. Eukanubin Restricted calorie biscuits. Hranu uvijek treba mjeriti (vagati), ali u odnosu na aktivnosti psa. Cilj dobrog i zdravog mršavljenja je postupan gubitak tjelesne težine. Psi bi trebali gubiti 1-2% početne tjelesne težine tjedno. Uz dijetalnu ishranu dobro bi bilo pojačati i fizičku aktivnost psa. Naravno, treninzi bi se postepeno trebali intenzivirati, kako prevelikim fizičkim naporima ne biste ugrozili zdravlje životinje. Započnite s laganim šetnjama u trajanju sat vremena, a nakon nekog perioda produžujte taj vremenski interval. Obično se preporuča da odrasli pas ima barem 3 šetnje dnevno,od kojih je jedna u trajanju od 1,5-2 sata. Kad pas stekne određenu kondiciju, šetnje možete upotpuniti igrom sa lopticom ili, još bolje, s ostalim psima (obično se na taj način životinja i najviše istrči i iscrpi). Šetnje uz bicikl bi možda bilo najbolje izbjegavati barem ispočetka jer predstavljaju preveliko opterećenje za rad srca, dišnog sustava i zglobova. Idealna tjelovježba za psa bi bilo plivanje jer na taj način rade sve skupine mišića, troše se velike količine energije (zalihe masnog tkiva), a istovremeno se formira i jača cjelokupna mišićna masa.
Petra Franko, dr. med. vet. | 27.06.2013.
Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Zanima me Vaše mišljenje. Imam mješanca pekinezera (ne znamo oca) starog 6 mjeseci. Prije otprilike tjedan dana je počeo povraćati, a otprilike isto u tom periodu je nastala bol u lijevoj stražnjoj nozi. Dva dana smo ga pustili neka jede travu jer smo mislili da je moguće samo da je neka bol u želucu pa da će ga proći, no nije prolazilo i postao je lijen i nije htio baš niti previše jesti, pretpostavili smo zbog vrućine. Nakon par dana smo mu dali malu dozu linexa i držali smo ga na dijeti, tj.davali smo mu kuhanu rižu i malo pilećih prsa. Nakon toga je prestao povraćati, eto jučer mu je bio prvi dan bez toga. No, noga ga i dalje boli. Pokušava se ne oslanjati na nju i nerado se diže. Što se toga tiče ne znamo što učiniti. Molila bih Vas za neki savjet što se toga tiče. Hvala Vam na utrošenom vremenu.Srdačan pozdrav. Antonia O: Ispravno ste postupili s dijetnom prehranom i drago mi je da je to ublažilo, tj. otklonilo simptome povraćanja u Vašeg ljubimca. Što se tiče same boli u stražnjoj nozi, moguć je niz problema koji mogu uzrokovati bol i šepanje. Veoma mi je teško pretpostaviti što je moglo uzrokovati šepanje kod Vašeg psa obzirom na to da ste naveli malo podataka o okolnostima u kojima se bol javila. Je li pas skakao? Udario se možda, igrao s drugim psom? Je li prije imao takvih smetnji? Ili se bol i šepanje javilo bez ikakvog povoda? Kod malih pasmina pasa dosta često se javlja luksacija patele koja može čak biti i nasljedna. Obično je dijagnoza postavljena kada je pas star 6,7 mjeseci. Nešto češće obolijevaju ženke, a u 25% slučajeva problem je prisutan na oba koljena. Zbog čega dolazi do urođene luksacije patele nije sasvim razjašnjeno, no pretpostavlja se da je to zbog određenih abnormalnosti drugih kostiju kao i ligamentata koje čine koljenski zglob. Vlasnici prvi primjete promjene u stavu kod bolesnog psa. Obično se javlja prolazna bol i prolazno šepanje. Vlasnici opisuju neobičan hod svojih ljubimaca koji nalikuje poskakivanju kao kod zeca. Pas preskače stepenice tako da bolesnu nožicu digne u zrak ili to isto radi u trku –nekoliko normalnih koraka, a zatim nekoliko skokova. Kod urođene lusacije patele šepanje ne nastaje akutno, već postepeno tokom određenog vremenskog perioda. Dakle, radi se o kroničnom problemu za kojeg nije tipična jaka bol i akutno šepanje. Kada kod psa za kojeg znamo da ima luksaciju patele dođe do akutne boli i šepanja moramo obratiti pažnju na druge moguće uzroke takvih simptoma kao što je povreda križnih ligamenata koljena. Ozbiljnost i učestalost šepanja kod ovog oboljenja ovisit će o stupnju luksacije, koju dijelimo u 4 različita stupnja. O tome ovisi i odabir kirurške metode kojom se rješava ovaj problem. Drugi mogući uzrok je odvajanje epifize od glave bedrene kosti. U početku bolesti javlja se šepavost, a kako bolest napreduje i kako životinja dobiva na težini tako se šepanje intenzivira i životinja više ne upotrebljava bolesnu nogu, puno leži i teško se ustaje. Dakako da su mogući i drugi uzroci kao što su uganuća, bol u mišićima, displazije, artroze, napuknuća kostiju i na kraju frakture. Ovisno o postavljenoj dijagnozi pristupa se i liječenju, a dijagnoza se postavlja najčešće na temelju kliničke slike i RTG snimke. Dakle, ako primjetite da Vaš ljubimac i dalje šepa i bol ne prestaje posjetite Vašeg veterinara. Nikako nemojte pribjegavati davati psu tablete protiv bolova koje su namjenjene za ljudsku primjenu.
Nataša Lončar, dr. vet. med. | 27.06.2013.
Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam newfoundlanda starog godinu i pol. Ne da se češljati ni kupati. A trudimo se. Stvar je u tome da je pas cijelo vrijeme na dvorištu na kojem imamo mnogo borova i da mu se dlaka na trbuhu i preponama slijepila jako od smole (preko noći). Ne da nam da ga ošišamo, da ga češljamo, a sad dok je počelo biti jako vruće, primjetili smo jako crvenilo na području prepona i pas se stalno liže. Očajni smo. Ima 60-ak kila, ne želi u auto... ne znam kamo da ga odvedem na šišanje, nude li veterinari i tu uslugu jer većina salona niti ne šiša tako velike pse, a kamoli one koje se ne daju. Bar ne u našoj blizini. Pas je inače jako dobar i živahan, ali kad te radnje dolaze na red doslovce poludi. Imate li kakav savjet? Jako sam zabrinuta. Kontaktirat ću, naravno, i lokalnog veterinara sutra.Jelena O: Ponekad kupanje i češljanje psa za vlasnika može predstavljati izazov, ali i veliki problem. Neke životinje se odupiru i pokušavaju obraniti do te mjere da postanu agresivne pa čak pokušavaju i ugristi. Slijepljenu i zapetljanu dlaku je svakako potrebno ukloniti. Promjene koje ste primjetili na koži psa svakako treba pregledati veterinar. Postoje različiti preparati ili medode kojima se nastoji obuzdati životinju i smanjiti njezin strah, a time i spriječiti nepoželjno ponašanje u trenutku pregleda. Za smirivanje životinje najčešće se koriste sedativi koji djeluju na mentalnu aktivnost i smiruju životinju. Na tržištu danas postoje različiti sedativi, a dolaze u obliku gelova, tableta, kapsula ili preparata za parenteralnu primjenu. Jedan od sedativa koji se najčešće koristi je acepromazin (Sedalin gel) koji se izdaje na veterinarski recept i daje isključivo na preporuku veterinara. Potrebna je stroga kontrola načina primjene i doziranja jer su kod nepravilno davanja ovog preparata moguće štetne posljedice. Postoje i preparati na biljnoj bazi koji su također namijenjeni smirivanju životinje. To su npr. Diacalm i Kalm Aid tablete. DiaCalm tablete sadrže hmelj, korijen valerijane i ekstrakt đumbira. Kalm Aid tablete sadrže L-triptofan, esencijalnu aminokiselinu koja utječe na proizvodnju serotonina, a on ima smirujući i opuštajući učinak. U sastavu se nalazi i L-theanin, aminokiselina sa opuštajućim učinkom. Ovi preparati nemaju nuzpojava pa se uz preporučenu dozu mogu bez bojazni dati psu barem sat vremena prije izlaganja nekoj stresnoj situaciji ( šišanje, pregled, putovanje, itd.). U svakom slučaju je najbolje da se posavjetujete sa veterinarom o tome što učiniti i na koji način će se smiriti životinju. Veterinar će utvrditi koji je pripravak najprikladniji i odrediti potrebnu dozu.
Sonja Vojnović, dr. med. vet. | 26.06.2013.
Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam psa starog godinu dana, rotweillera, mužjaka. Prije oko 7 dana je ustanovljeno da ima krpelja, to je bilo popraćeno povećanjem i proljevom i nije htio uzimati hranu 6 dana. Počeo je sada jesti, ali je izgubio dosta na tjelesnoj težini pa me zanima postoji li neka hrana, vitamini ili slično da vrati svoju masu? Prije otprilike 6 mjeseci je prebolio trovanje facironom, bi li mu zbog toga prehrana trebala biti drugačije prilagođena? Inače se hrani Royal Canin Junior hrana. Hvala i lijepi pozdrav, Ivan O: Pomoglo bi da ste naveli je li u Vašeg psa ustanovljena piroplazmoza? Ili je možda bila samo koincidencija nalaza krpelja na psu u isto vrijeme kada su se pojavili simptomi oboljenja? Naime, opisani simptomi su vrlo općeniti i mogu biti posljedica mnogih bolesti. S obzirom na to da se kod piroplazmoze kao komplikacija može javiti oštećenja organa (bubreg, jetra) nestručno bi bilo sa moje strane preporučiti hranu s visokim udjelom proteina za obnavljanje mišićnog tkiva pošto je takva hrana kontraindicirana u slučaju teškog oštećenja bubrega, kao i jetre jer je tada smanjena njena detoksikacijska uloga. No, ukoliko to nije slučaj, dakle ako pas nema ozbiljnijih oštećenja vitalnih organa tada naravno možete nastaviti koristiti Royal Canin kao potpunu hranu za vašeg ljubimca. Royal Canin je superpremium hrana i sadrži oko 30% proteina, 15% masti. Možete mu neko vrijeme dodavati u dnevne obroke i malu količinu čistih proteina u vidu kuhanog pilećeg mesa ili možete kod nas kupiti Barf, tj. sirovo smrznuto meso koje osigurava psima proteine peradi, janjetine ili govedine. Proteini su ključni u izgradnji mišića, a meso piletine ili govedine su izvrstan izvor istih. Kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med., pisala je više o Barf hrani u svom odgovoru BARF. Nadalje, omega masne (omega 3 i omega 6) kiseline kao i antioksidansi pomažu izgradnji mišićne mase tako što umanjuju oštećenje mišićnih vlakana zbog svog protuupalnog djelovanja. U našim dućanima dostupna je široka ponuda proizvoda koji sadrže navedene komponente. Za Vašeg psa konkretno preporučila bih VMP tablete koje sadrže uravnoteženu kombinaciju i količinu vitamina, minerala i lakoprobavljivih proteina. Ovaj pripravak je posebno namjenjen kao dodatak uobičajenoj prehrani za mlade životinje nakon preboljenjih bolesti i kod očekivanog stresa. Nikako ne zanemarite tjelesnu aktivnost (naravno, kada se Vaš ljubimac u potpunosti oporavi) koja je osnova u izgradnji i održavanju mišićne mase kao i zdravlja čitavog organizma. Posebno je dobro i izuzetno učinkovito plivanje jer, osim što učvršćuje mišiće, istodobno rasterećuje zglobove tako da je plivanje idealna vježba za Vašeg ljubimca obzirom da se radi o velikoj pasmini psa. Spomenuli ste da je pas bio otrovan antikoagulansima koji su također napravili štete u organizmu. Međutim, pas je mlad, a kako se mladi organizam brže oporavlja i otporniji je na bolesti tako pretpostavljam da Vaš rotvajler neće imati nekih trajnih posljedica od ova dva inzulta. Dobro bi bilo nakon potpunog oporavka životinje napraviti jedan kontrolni opći veterinarski pregled s kompletnom krvnom slikom kao i biokemijskim parametrima krvi kako bi se dobilo uvid opće stanje i funkcioniranje organizma Vašeg ljubimca.
Nataša Lončar, dr. vet. med. | 24.06.2013.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo psa Dogo Canario, kakav je utjecaj klima uređaja na psa?Matija O: Postoji opravdano uvriježeno mišljenje da je najbolje da se ljubimci drže podalje od direktnog strujanja zraka, vjetra, propuha, strujanja zraka iz ventilatora, klime,... Razlog za to je u činjenici da direktno strujanje zraka može kod ljubimaca dovesti do različitih zdravstvenih poremećaje, iritirajući osjetljive strukture na i oko očiju, ušiju,... Prije navedene upale, ako se ne liječe ili preveniraju, mogu ozbiljnije narušiti zdravlje i kvalitetu života ljubimca. Također, kao i kod ljudi, upotreba klime uređaja u prostoru i prostorijama bi trebala biti unutar preporučenih parametara. Pod time se podrazumijeva da temperatura prostorije ili prostora unutar kojih se boravi ne bi trebala biti niža od 5-6 stupnja nego što je vanjska temperatura. Razlog je u tome što niža temperatura može dovesti do temperaturnog šoka kako kod ljudi tako i kod samih ljubimaca. Kod njih je potrebno još spomenuti da pre-velike oscilacije u temperaturi mogu dovesti i do poremećaja u izmjeni dlačnog pokrivača. Svrha dlačnog pokrivača je i u tome da potpomaže centru za termoregulaciju u osiguravanju optimalne tjelesne temperature. Nagle izmjene kao i prevelike temperaturne oscilacije mogu rezultirati i neprekidnim i dugotrajnim otpadanjem dlake ljubimca te svim drugim poremećajima vezanim uz zdravlje kože i dlake. Više o utjecaju klime na ljubimce možete saznati u odgovoru kolegice Martina Kuzmanić, dr.vet.med., naslovljenom Utjecaj klima uređaja na zdravlje psa.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 24.06.2013.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Interesuje me koji je kritičan period nakon sterilizacije psa da bi bio siguran da je sve prošlo dobro? Sterilisao sam ženku staru 3 godine, rase rotvajler, koja je imala lažnu trudnoću pa je operacija bila malo komplikovanija zbog obilnijeg krvarenja. Nakon sterilizacije kapljičasto je curkala krv iz rane još jedan dan i onda je prestalo. Prošlo je već 5 dana, pas normalno jede pije vode, normalno obavlja nuždu, samo što joj još curka mleko. Plašim se, iako joj ne curi više ništa iz rane, da nema unutrašnje krvarenje, mada nema nikakvih znakova za to, pa ako mi možete reći i koji su simptomi unutrašnjeg krvarenja. Unapred zahvalan, Petar O: Nakon svakog operativnog zahvata, postoji određeni "kritični" period. Pod ovim periodom se smatra određeni vremenski period kada se u nešto većem slučaju vjerojatnosti mogu pojaviti postoperativne komplikacije. Također, tijekom tog vremenskog perioda moguće je prateći zdravstveno stanje ljubimce i utvrditi kako je sam operativni zahvat prošao. Prvi period predstavlja 24h po operativnom zahvatu. Naime, kako su jajnici kod kuje smješteni duboko u trbušnoj šupljini te su dobro prokrvljeni, nakon njihova uklanjanja potrebno je osigurati strogo mirovanje. U protivnom je čest slučaj popuštanje šavova te krvarenje. Nakon prvog perioda, potrebno bi narednih 10-14 dana djelomično ograničiti kretanje i aktivnost ljubimca. Na takav način se osigurava da rane na mjestu samog operativna zahvata kao i na svim organima koji su bili zahvaćeni samim operativnim zahvatom, nesmetano pravilno i zacijele. U tom vremenskom periodu je potrebno nadzirati sam tijek oporavka ljubimca te po potrebi obratiti se svojem veterinaru. Također, savjetuje se da ako i sam tijek oporavka prođe u najboljem mogućem redu, da se vlasnici s ljubimcem ponovno obrate na kontrolu kod veterinara oko 10-14 dana po samom zahvatu. Isti će biti u mogućnosti pregledati ljubimca, utvrditi sam tijek oporavka te po potrebi usmjeriti Vas u održavanju optimalna zdravlja i kvalitete života. Tijekom naredna dva mjeseca od samog zahvata, postupno se i ostali organi prilagođavaju u svojoj funkcije te se nakon tog vremenskog perioda smatra oporavak potpunim. Unutarnje krvarenje, u skladu s navedenom temom, bi predstavljalo stanje kod kojeg se krv nakuplja u tjelesnoj šupljini (trbušnoj šupljini). Kako za njih ne postoje strogo specifični znakovi, odnosno krvarenja nisu vidljiva, na njih treba posumnjati svaki put kada su prisutni opći simptomi iskrvarenja - slabost, apatija, ubrzano i plitko disanje, slab i jedva pipljiv puls, sluznice su blijede, koža je hladna, pad temperature,... Za više informacija o ovoj temi, posavjetujte se sa svojim veterinarom.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 21.06.2013.