Pitajte veterinara

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Zanima me u kojoj je dozi potrebno dodavati kalcij kujama koje doje mlade, miligrama po kilogramu tjelesne mase, ako su hranjene samo sa suhom briketiranom hranom koja sadrži jod (bezvodni kalcijev jodat) 1,8 mg, kako piše na deklaraciji pakovanja od 10 kg  Orlando hrane, koju kupujem u prodavaonici Lidl. Lijepi pozdrav, Eleuterij O: Energetske potrebe dojnih kuja povećane su prosječno četiri puta, a potrebe za pojedinim nutrijenatima različite su zavisno o veličini majke te broju i dobi štenaca. Bezvodni kalcijev jodat deklariran je i dodan u hranu za pse primarno kao izvor joda dok se kalcij deklarira kao postotak kalcija ili kalcij karbonata (oko 1% suhe tvari u hrani prikladnoj za dojne kuje). Za dojne kuje se preporuča prehrana programima koji su deklarirani kao: visoko kalorične ili hrane za dojne kuje, starter programi i hrane za štenace. U tom slučaju nije potrebno dodavati kalcij. Hrana koju Vaša kujica jede namijenjena je odraslim psima prosječne aktivnosti. S obzirom na to da je uz ovakvu prehranu potrebno dodatno uvoditi kalcij, preporučam Vam da koristite Calcium carbonat tablete "Canina". Za pse koji se hrane prosječnim dehidratom u slučajevima potrebe preporuča se dodati: za male i srednje pasmine 1 tabletu, a za velike pasmine 2 tablete dnevno. Dojnim kujama, ovisno o broju štenaca osnovnu dnevnu dozu treba korigirati prema njihovom broju. Npr. za 4 šteneta osnovnu dnevnu količinu treba udvostručiti, kuji sa 4-6 štenaca povećati 4 puta, a kuji sa 6 štenaca povećati 5 puta.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Moj pas, njemački kratkodlaki ptičar, bio je najvjerojatnije otrovan gnojivom za poljeprivredu (ureom). Prije 2 mjeseca je bio liječen kod veterinara terapijama protiv tog trovanja. Nakon toga više nije energičan kao prije i puno je smireniji. Konstanto jede travu i mislim da ima problema sa sluznicom ili nekim drugim djelom probavnog trakta jer stalno guta na prazno i sporije jede nego prije. Možda je u pitanju problem s jetrom? Prije par dana bio je u šetnji, vrijeme je bilo sparno, kupao se i trčao. A pri dolasku kući nije mogao stati na ljevu šapu i nekako je gubio ravnotežu te je legao na pod. Nakon samo par minuta je ustao i normalno hodao. Općenito, nakon otrovanja to nije isti pas. Ne znam što bih trebao poduzeti. Hvala, Matej  O: Potreban je kompletan klinički pregled Vašeg ljubimca i labaratorijska obrada krvi i urina, ultazvuk ili rendgen abdomena. Također, potrebna je i dijetna prehrana prema utvrđenoj dijagnozi, npr. Royal Canin ili Eukanuba  ili Hill's - visoko probavljiva, neiritirajuća hrana, koja je  formulirana da pomogne u oporavku organizma. O prehrani kod bolesti jetre detaljnije je pisao kolega Franjo Hrgota, dr.vet.med., u ranijem odgovoru Prehrana kod bolesti jetre i Legaphyton tablete. Budući da fizički znaci bolesti jetre nisu specifični, potrebno je provesti niz pretraga kako bi se postavila precizna dijagnoza i pravo stanje jetre. To može uključivati: pretrage krvi - njima se detektiraju biokemijske promjene koje mogu upućivati na oštećenje ili nenormalnu funkciju jetre, zatim snimanje jetre - promjene oblika, veličine ili opskrbljenosti krvlju mogu se otkriti ultrazvučnim ili rendgenskim snimanjem, te biopsijom jetre - mali uzorak jetre labaratorijskom obradom može ukazati na problem u jetri. Opći simptomi kod bolesti bubrega počinju s pojačanom žeđi i učestalim mokrenjem te usporenošću. U konačnici se poveća umor i nemir životinje, koja izgubi zanimanje za svoju okolinu. Ako se ne liječi, životinja će povremeno pokušati povraćati, a kasnije će sve češće povraćati pjenu ili obrok. Započinje drhtanje tijela, a počinju se javljati i blage nesvjestice. U veterinarskim ljekarnama Pet centra možete pronaći specijaliziranu medicinsku hranu za bolesti bubrega, npr. Hill's 'k/d',  Royal Canin 'Renal' i Eukanuba 'Renal Phase'. Potrebno je analizirati simptome, utvrditi stanje bubrega, jetre i gušterače te prema utvrđenoj dijagnostici provesti terapiju i primjerenu prehranu.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Javljam se iz Šibenika, nadam se da ćete mi moći pomoći. Vlasnica sam engleskog bull terijera starog godinu dana i 8 mjeseci. Inače jako veseo, znatiželjan, razigran,druželjubiv,  prava avantura za odgajanje. Prije dva dana ujutro sam primjetila njegovo "čudno" ponašanje. Nezainteresiranost, pospanost, stalno je tražio mračno mjesto da se sakrije. Inače jedva dočeka da dođem doma, dva dana mi se uopće ne javlja, ne maše repom, samo i stalno spava ili leži skriven u mraku. Prvi dan sam to prepisala umoru jer smo prethodni dan bili na prvom ovosezonskom kupanju, međutim kad se to ponašanje nastavilo i na sljedeći dan, odvela sam ga kod veterinara. Izmjerili su mu temperaturu i površinski ga pregledali i rekli da je sve ok, da ga ne žele pregledavati detaljno dok ne vidimo kako će se razvijati situacija. Međutim, već treći dan njemu nije bolje. Međutim, jutros dok sam ga mazila slučajno sam ga dirnula po repu i on je zacvilio i to prilično jako. Nakon toga sam obratila pažnju na držanje repa koje je neprirodno, kao pod kutem od 90, nije podvijeno skroz niti normalno visi. Malo sam surfala po internetu i slučajno naišla na "cold water tale" sindrom, mislite li da bi to moglo biti to, i koji je vaš savjet za dalje? Unaprijed zahvaljujem. Lijepi pozdrav, Jelena O: Nažalost, samo na temelju opisanih simptoma teško je postaviti točnu dijagnozu. Slični simptomi mogu se javiti kod različitih bolesti ili stanja. Mogu nastati kao posljedica udarca, pada, ili nagnječenja repa, oštećenja mišića, nekih urođenih ili stečenih deformacija kralježnice itd. "Cold water tail" sindrom obično se javlja kod radnih i lovačkih pasa (npr. labrador retrivera, beaglova, setera i dr.). Najčešće pogađa pse u dobi od 6 mjeseci do 9 godina starosti. Rep je od korijena položen par centimetara vodoravno, a ostatak visi. Prilikom palpacije korijena repa, pas može pokazivati neugodu ili bolnost. Uzrok nastanka ovakvog stanja nije poznat, a pretpostavlja se da je nastaje nakon težeg rada i napora, lova, plivanja u vodi koja je prehladna ili pretopla pogotovo kod pasa koji nemaju kondicije. Također se ovaj sindrom češće javlja kod mužjaka te kod pasa kod kojih je rep visoko postavljen i vrlo aktivan. Pretpostavlja se i to da neki prehrambeni faktori mogu imati utjecaja pri nastanku. Terapija uključuje nekoliko dana mirovanja, a potpuni oporavak može trajati i do 2 tjedna. Recidiv je moguć kod otprilike trećine slučajeva. Prema uputi i preporuci veterinara mogu se u prvih 24 sata dati i neki protuupalni lijekovi, no nema dokaza da oni mogu ubrzati oporavak. Savjetujem Vam da psa odvedete vetrinaru koji će ga pregledati te na temelju nalaza postaviti dijagnozu i odrediti odgovarajuću terapiju.

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam ženku staru 2 godine, juče se okucila i sve dojke su joj baš otekle, i štenci izbegavaju da jedu sa njih.Šta treba da radim?Hvala unapred!Dragana O: Bilo bi dobro da probate sami stavljati štence na kuju da sišu, nekada ih je potrebno malo potaknuti - primaknuti ih bradavici, koju lagano stisnete da poteče mlijeko kako bi štene osjetilo da je to mjesto gdje treba sisati. Pretpostavljam da je mliječna žljezda otekla jer je navrlo mlijeko.  No, problem je ako štenci ne budu prihvatili sisanje jer će se mlječne žljezde upaliti, a štenci neće napredovati, tj. trebali bi primiti obrok što prije jer "prvo" mlijeko sadrži visoku količinu proteina, minerala kao i protutijela koja štite štenad od raznih oboljenja u prvim tjednima života. Za svaki slučaj, preporučujem da pribavite što prije i zamjensko mlijeko za štenad i bočicu (dostupno i u našim dućanima) kako biste, u slučaju da zaista ne prihvate kujino mlijeko, imali rezervnu opciju za dohranu odnosno hranjenje. Što se tiče kuje, ukoliko se ne uspostavi laktacija, morat ćete otići Vašem veterinaru na pregled kako bi dobila antibiotsku terapiju jer je upala mliječne žljezde (mastitis) ozbiljna stvar koja se može dodatno zakomplicirati ukoliko se ne reagira na vrijeme. Da su se žljezde upalile prepoznat ćete po tome što budu izrazito tvrde i kvrgave kao i bolne na dodir. U ovom slučaju kuja neće nikako dopuštati štencima sisanje jer joj to uzrokuje bol. Za prvu pomoć možete staviti hladne obloge.  Nadam se da će ipak sve proteći uredu i da će štenci početi sisati jer je to dakako najbolje za njih kao i za zbližavanje sa kujom. Ukoliko primjetite bilo kakve dodatne promjene slobodno nas kontaktirajte ili se izravno obratite Vašem veterinaru.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam 6 mjeseci staroga njemačkog ovčara. Kod svakoga dodira, maženja, hranjenja izlazi mu spolovilo. Je li to normalno? Srdačan pozdrav, Dragutin O: Pojava koju opisujete u Vašeg ljubimca je normalna za 6-mjesečno štene. Općenito o spolnom sazrijevanju pasa već sam ranije pisala u odgovoru Spolno sazrijevanje, spolni nagon i parenje pasa. U relativno ranoj dobi (već oko 4-6 mjeseci starosti) štene ulazi u dob kada počinje pokazivati prve znakove spolnosti, interes za svoje spolovilo, a nerijetko se događa i pojava izlaska penisa iz prepucijalne vreće uslijed opuštenosti ili pak uzbuđenja, a sve zbog nedovoljno razvijenog živčanog sustava i mogućnosti kontrole. Često spolovilo i učestalije nabrekne, a koje tada štene liže. Ovakve pojave u pravilu ne predstavljaju osobiti problem, no može biti nelagodno u društvu i neprihvatljivo okolini, odnosno štenetu u konačnici prijeći u naviku. Stoga je preporučljivo ignorirati pojavu izlaska penisa uslijed spomenutih radnji, odnosno, ukoliko primijetite štene da prekomjerno liže spolovilo, odvratiti mu pozornost igrom (bacanjem loptice, frizbija i sl.) ili izdavanjem seta naredbi: "Sjedi", "Lezi", "Dođi" i sl. Isto možete primijeniti i ukoliko primijetite pokazivanje spolnog nagona prema svemu što je štenetu u kući blisko i drago (napastvovanje nogu svoga gospodara, drugog ukućana, ljubimca, posjetitelja, svog jastuka ili neki drugi predmet). No, ipak, treba obratiti pozornost na pojave kada penis iz zdravstvenih razloga izađe van prepucijalne vrećice kada se uočava otečenje, upala i bolnost područja i tada je neophodna pomoć u veterinarskoj ambulanti. Najčešća su dva uzroka: fimoza koja predstavlja nesposobnost vraćanja prepucija preko glansa penisa i parafimoza koja pak nastaje kada koža koja prekriva penis ostaje povučena i ukliještena iza glansa penisa ili se nabora. Ovakva konstrikcija može uzrokovati zastoj cirkulacije krvi u penisu ili otežava cirkulaciju pa se javlja otečenje i upala glansa penisa i okolne kože. Takva konstrikcija dovodi do nemogućnosti vraćanja penisa u prvobitni položaj što za posljedicu ima nekrozu, nemogućnost uriniranja i intoksikacije te širenje upale na cijeli organizam krvlju (sepsa). Do nemogućnosti vraćanja penisa i komplikacija mogu dovesti i prekomjerno izrasle ili nepravilno izrasle dlake na vrhu prepucijalne vreće pa svakako i na to treba obratiti pozornost.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Ne znam i nisam sigurna više kojim putem da idem, a u vezi moga psa. Naime, bokserica stara 6 godina je prije par mjeseci dobila izraslinu u usnoj šupljini. Ubrzo zatim pojavili su se i pojačano slinjenje te česti, nervozni pokušaji da se šapom počeše po tom mjestu, koje je vjerojatno smeta. Potom se prvi put javilo krvarenje, krv je djelovala čisto, kao da nije iz izrasline, nego iz kapilarnog tkiva. Sve je stalo za par dana. Veterinar je tada konstatovao da bi najbolje bilo pratiti razvoj. Otada se krvarenje javilo još dva tri puta, u raznacima od mjesec dva i trajalo bi također po par dana. U međuvremenu je ta izraslina narasla i pojavile su se i ostale manje, a ta najveća je nekakvog karfiolastog izgleda, kao nakupina mnogo malih sitnih kuglica. Do ovog zadnjeg puta je veterinar rekao da bi možda operirao, pa onda da ne bi, pa na kraju ni jedan nije ništa konstatovao. Koliko se da naslutiti, mogla bi biti riječ o virusnom oboljenju, no problem je to krvarenje koje je sad jako obilno, a ni jedan veterinar nije poduzeo ništa konkretno, ne znam misle li da nema smisla intervenirati ili što... Također moje pitanje je, je li moguće fizičkim izgledom razlučiti je li riječ možda o nekom tumoroznom ili sličnom oboljenju. Ne znamo više s koje strane da počnemo, molim vas da me uputite u eventualne mogućnosti i riješenja. Unaprijed zahvaljujem, M.R. O: Najvjerojatnije se radi o bolesti zvanoj papilomatoza, koju uzrokuje Papiloma virus. Papilomatoza je skup zaraznih bolesti domaćih i divljih životinja te čovjeka, koje se očituju dobroćudnim bradavičastim izraslinama epitelnog tkiva na koži ili sluznicama. Bolest se prenosi direktnim kontaktom sa zaražene životinje na zdravu životinje iste vrste, pošto su tipovi virusa vrsno specifični, zatim posredno preko zaraženih predmeta, putem insekata koji sišu krv, a može ih prenijeti i čovjek. Nakon što uzročnik uđe u organizam prijemljive životinje (preko oštećene kože), u roku 3-35 dana dolazi do pojave sitnih papiloma po sluznici usta. Obično su papilomi rasprostranjeni po cijeloj sluznici usta, ždrijela i usana te tonzila (krajnika). Veličine su zrna prosa do zrna kukuruza, male se čvrsto drže za podlogu, a veće su karfiolastog oblika, najčešće na peteljci odvojeni od podloge. Veći broj papiloma može izazvati pojačano slinjenje, poremetiti žvakanje i gutanje. Naravno, njihov razvoj po sluznici usne šupljine može dodatno stvarati problema usitnjavanjem hrane, tako da su poprilično česti slučajevi ozljeda kao i krvarenja. Najbolji rezultata u liječenju se postiže elektrokauterizacijom svih, pa i najsitnijih, papiloma, što se izvodi u potpunoj narkozi psa. Nekoliko dana nakon toga, sluznicu usta je potrebno ispirati 2 % otopinom tripaflavina, hipermangana ili 3- 4 % otopinom borne kiseline ili sličnim antiseptičkim i dezinfekcijskim otopinama. Na takav način je moguće spriječiti nastanak sekundarnih bakterijskih infekcija kao i osigurati nesmetano zacjeljivanje tkiva. Ako se papilomi ne uklone kirurški, oni se nagomilaju na sluznici usta, gdje egzistiraju 5-6 tjedana, a zatim tijekom 2- 3 tjedna spontano nestaju. Recidivi su mogući nakon 2-3 mjeseca. Kako na području sluznice usta mogu nastati i mnoge druge tvorbe, izrazito je bitno s ljubimcem posjetiti veterinara. Isti će po pregledu ljubimca te uz pomoć dodatnih metoda dijagnostike (biopsija tkiva),  biti u mogućnosti odrediti točno što je posrijedi s njim te na koji način je najbolje usmjeriti terapiju. Stoga Vam savjetujem da odvedete svog ljubimca kod veterinara ili se obratite na adresu Veterinarskog fakulteta.

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Molila bih vas komentar odnosno savjet. Imam psa, boxericu, staru 7 god. Problem je počeo prije godinu dana, kada je ona počela šepati na lijevu stražnju nogu, to se dešavalo u navratima, 2 dana šepa pa prestane pa par mjeseci ne šepa pa opet sve ispočetka. Da bi sada šepala najdulje do sada, otprilike tjedan dana, kada ide po stepenicama "kucka" joj koljeno. Otišli smo dr-u, kaže da bi dijagnoza bila dislokacija patele.  Prvo, grozna mi je i sama pomisao da bi išla na operaciju (s obzirom na to da znam da su ovi svi sa tupim njuškama rizični za anesteziju). Drugo, vjerujem da bi operacija bi koštala par tisuća kn? Treće, čime da joj pomognem i olakšam? Postoji li kakva alternativa? Glukozamin? Kojekakvi preparati za hrskavicu i zglobove? Akupunktura? Ona je inače dobro, vesela je, normalno jede, nema temperaturu. Hvala, Željka O: Ozbiljnost i učestalost šepanja kod dislokacije patele ovisit će o stupnju luksacije. O tome ovisi i odabir liječenja, dakle - kirurška ili konzervativna metoda kojom se rješava ovaj problem. Kod 1. stupnja koljenski zglob je sasvim normalan, a do luksacije patele doći će samo kada je koljeni zglob ispružen i kada pritisnemo patelu prstom. Vrlo često nema nikakvih kliničkih znakova bolesti. U ovom stupnju bolesti ne preporučuje se kirurški zahvat. 2. stupanj: u ovom slučaju patela obično leži na svojem mjestu, ali kada je zglob savijen dolazi do njene luksacije i ona ostaje luksirana dok ju pritiskom ruke ili stavljanjem zgloba u ispruženi položaj ne vratimo natrag na mjesto. Bolesni psi povremeno šepaju, poskakuju, držeći bolesnu nogicu u zraku. Ponekad se sama patela vrati natrag prilikom istegnuća noge i šepanje prestaje. U ovom stupnju već dolazi do degenerativnih promjena na strukturama koljena . Ako je šepanje često, preporuča se operativni zahvat. 3. stupanj: u ovom slučaju patela je luksirana većinu vremena, ali se može vratiti na mjesto postavljanjem noge u ispruženi položaj. U 4. stupnju patela je stalno luksirana i ne može se vratitit natrag na mjesto. Ovo je rijedak slučaj ,ali ako je tako jaka luksacija prisutna kod mladog psa treba je kirurški sanirati što prije kako ne bi došlo do daljnjih oštećenja zgloba. Kod 1. i 2. stupnja terapija nekada nije potrebna ako pas nema simptoma. Osim kirurške terapije kod ova dva stupnja mogu se davati analgetici i odredi se mirovanje. Fizikalnom terapijom može se pokušati ojačati bedrena muskulatura koja će tada preuzeti funkciju koljenog zgloba i umanjiti probleme nastale luksacijom. Što se tiče preparata za poboljšanje funkcije zglobova u našoj ponudi dostupan je niz preparata. Caniviton je npr. dopunsko sredstvo hrani sa visokim sadržajem glikozaminoglikana koncipirano za dugotrajno davanje psima svih starosnih kategorija. Djeluje tako da regenerira hrskavice, tetive i ligamente, održava ih gipkim te na taj način olakšava nesmetano odvijanje kretanja. Naravno, postoje i drugi preparati pa ukoliko se odlučite za taj način potporne terapije slobodno dođite u naš dućan i obratite se veterinarima koji Vam stoje na usluzi za detaljnije informacije o ovim proizvodima. Ponekad rezultati budu dobri i bez operacije, ali pod uvjetom da se stupanj luksacije ne pogoršava. Dakle, s obzirom na sve navedeno, primarno bi bilo odrediti stupanj luksacije kod Vaše ljubimice, a zatim pristupiti terapiji.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Prijatelja mi je ugrizao pas drugog prijatelja, za ruku, nije jako ali bilo je krvi. Bio je kod doktorice i ona mu je rekla da je sve u redu ako je pas cijepljen protiv bjesnoće . No, pas je cijepljen, ali je imao piroplazmozu prije mjesec dana i nije dobio zadnju injekciju (ona poslje 10 dana), ali mu je bilo dobro, isti je kao prije... Zanima me može li se prenijeti piroplazmoza sa psa na čovjeka ili mu se nešto desiti slučajno? Marcel O: Babezioza ili piroplazmoza je nekontagiozna bolest domaćih sisavaca koju uzrokuju protozoe iz roda Babesia. Uzročnika prenose krpelji i to najčešće krpelji šikare iz roda Ixodes. Bolest se najčešće javljala u proljeće i jesen, no zbog klimatskih promjena krpelji ostaju aktivni cijele godine pa je cijelo to vrijeme moguća pojava bolesti. Uzročnik Babesia canis parazitira u eritrocitima. Znakovi bolesti dosta variraju. Najčešće se javlja u akutnom obliku s visokom temperaturom, slabošću, apatijom, odbijanjem hrane. Sluznice su blijede, a u kasnijem stadiju i žućkaste. Mokraća je krvava ili tamna, a disanje i puls ubrzani. Moguće je i povećanje limfnih čvorova i slezene. Simptomi mogu biti jače ili slabije izraženi. U krvnoj slici uočava se anemija, trombocitopenija (smanjen broj trombocita), hipoalbuminemija (smanjena količina serumskih bjelančevina) i bilirubinemija. Ponekad se javljaju smetnje sa stolicom (začep ili proljev). Piroplazmoza se dijagnosticira na temelju kliničke slike, promjena u krvnoj slici i dokazom jednog od razvojnih stadija unutar eritrocita u krvnom razmazu. Krv za razmaz uzima se iz periferne cirkulacije odnosno iz vene ili uške. Više o samoj bolesti možete saznati u odgovoru kolegice Silvije Havrle Lovrić, dr. vet. med., naslovljenom Piroplazmoza - ozbiljnost bolesti, oporavak, vakcinacija i zaštita od krpelja. Prema zabilježenim slučajevima ovog oboljenja kao i podacima dobivenim iz Zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, piroplazmoza se iznimno rijetko javlja u ljudi. Istraživanja su pokazala da uzročnici koji uzrokuju piroplazmozu kod pasa nisu opasni za ljude. Međutim, krpelji mogu prenositi i druge linije ovoga uzročnika, koji posljedično i mogu biti opasni po ljude, odnosno napadajući crvena krvna zrnca rezultirati ovom bolesti u ljudi.  Za više informacija o pojavnosti ovog oboljenja kod ljudi kao i svim mogućim metodama prijenosa te kliničkoj slici oboljenja u ljudi, savjetujem Vam da se konzultirate i na adresi Zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar te na adresi svojeg doktora opće medicine.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Nemam novaca trenutno da svom psu kupim nešto protiv buha i zamolila bi vas da mi preporučite što da napravim da joj ublažim tu muku dok ne nabavim novac. Unaprijed hvala. Sara O: Prirodni repelenti su: cedar, eukaliptus, geranij, klinčić, metvica, limun, lavanda. Buket suhog lavandinog cvijeta možete objesiti i na pseću kućicu. Prirodne repelente možete koristiti u kombinaciji kao eterična ulja ili pripravke namočene u vodi. U našem asortimanu je dostupan, po vrlo povoljnoj cijeni, preparat VIPET Buhostop prah za suzbijanje uši, buha, krpelja. Prirodno je sredstvo za suzbijanje uši, buha, krpelja kod pasa, mačaka, kunića, tvorova i ostalih dlakavih ljubimica. Bez štetnih kemikalija. Pogodno za tretiranje mladunčadi. Mogu se tretirati i životinje i ležišta. Prah koji ne sadrži štetne kemikalije, bez mirisa je i ne ostavlja tragove. Lijepi se na voštanu površinu parazitskih kukaca, prodire ispod njihovog pokrovnog sloja, dehidrira ih i tako ubija. Sastav: netretirana dijatomejska zemlja. Upute za korištenje: prije tretiranja životinju gladite da je umirite i odvratite pažnju. Posipajte prah po dlaci životinje ili četki za njegu i četkajte kako to inače činite. Pazite da vrhovi četke dodiruju kožu, a ne da prolaze samo kroz dlaku. Postupak ponoviti dok ne obložimo cijelu površinu kože, posebno obraćajući pažnju na uha, prednje noge i trbuh. Pazite da prah ne dođe u oči životinje! Ukoliko su uši, buhe ili krpelji već prisutni, postupak se ponavlja 1x tjedno, sve dok se životinja ne oslobodi parazita. Za preventivno korištenje dovoljno je tretirati 1x u dva tjedna. Može se upotrebljavati kod štenadi i mačića kao i za tretiranje ležišta i tepiha.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Unazad 3 godine u periodu od šestog do početka osmog mjeseca moj pas Leo ima problem za koji više nismo sigurni je li alergijski. Naime, muči ga izraziti svrbež koji kasnije prelazi u griženje i čupkanje. To dovodi do ranica koje možete vidjeti na fotografiji. Uz to smo primjetili da se češe po ušima te povlači glavom po podu. Po savjetu veterinara koristimo Belodin i Betadin. Ranice nisu otvorene i nisu inficirane, uši čiste, higijena redovno održavana, a probava i raspoloženje su normalni. Ove godine smo primjetili smanjeni učinak Belodina pa smo zabrinuti. Molimo za savjet što učiniti! Unaprijed hvala, Petar O: Kao što ste i sami primjetili, Vaš pas alergijski reagira na neki alergen u ljetnom periodu. Alergija je neuobičajeni i neprimjereni odgovor našeg imunološkog sustava na različite čimbenike okoliša. Alergija se manifestira kao reakcija preosjetljivosti na čimbenike okoliša koje nazivamo antigenima ili alergenima. Simptomi alergijske reakcije mogu biti opći (sustavni) ili lokalizirani na organ ili organski sustav putem kojeg je alergen ušao u tijelo (koža i sluznice, probavni ili dišni sustav). Simptomi alergijske reakcije znatno se razlikuju u brzini nastanka i intenzitetu. Katkada se lokalizirani i opći simptomi razvijaju izrazito brzo te mogu ugroziti život (anafilaktički šok). Alergija se javlja  senzibilizacijom organizma na neki alergen i uglavnom bude doživotna. Može se pretpostaviti da se Vaš pas senzibilizirao na neke trave ili njihove sjemenke , koje cvatu u tom razdoblju, a kojih ima na livadama po kojima pas šeće ili boravi. Opširnije o tome sam već pisala u prijašnjem odgovoru Alergija i atopija (atopični dermatitis) - terapija medicinskom hranom. Organizam na alergen reagira svrbežom, a pas se zbog toga pojačano češka šapama  i izazove ranice, koje se mogu inficirati uvjetnim bakterijama. U ljekarnama Pet centra možete pronaći veterinarske dermatološke šampone, koji  se koriste kod alergijskih dermatoza i svrbeža. To su  Vetoquinol Meladerm s uljem čajevca i Lactaderm s antiseptikom za komplicirane gnojne upale kože te Ecuphar Dermazyme Losham. Takvim šamponima možete kupati psa 2-3 puta tjedno i na taj način mu smanjiti količinu alergena na koži, a time ublažiti i svrbež. Svrbež po ušima je također čest simptom alergijskih dermatitisa. Belodin tablete sadrže  loratadin - antihistaminik za sustavnu primjenu. Belodin se primjenjuje za ublažavanje simptoma alergijskih bolesti kao što su:- alergijski rinitis (bilo da se javlja sezonski ili tijekom cijele godine)- upala nosne sluznice kao posljedica imunološke reakcije, - kronična idiopatska urtikarija (svrbež, crvenilo te osip). Kod  alergičnih pasa se obično propisuju lijekovi koji sadrže kortikosteroide i antihistaminike, a takvi lijekovi se izdaju na recept. Stoga Vam preporučam kontrolu kod Vašeg veterinara i promjenu terapije. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Prije nekoliko dana primjetila sam krpelja na nozi (točnije, na pregibu između noge i pazuha) svoga psa. Krpelj nije izgledao živo (bio je osušen) te kako mi pas nije dopustio da ga izvadim, primjetila sam da je kasnije istoga dana krpelj sam otpao (ili ga je pas sam iščupao grizući ga). Drugi dan primjetila sam da je na istome mjestu ostala mala ranica, slična akni, s rupicom na vrhu, no nisam uspjela ničime namazati niti bolje pogledati je li možda ostala glava krpelja jer pas ne dopušta pošto je kao mali bio istraumatuziran i nema povjerenja u ljude (boji se čak i boce sa špricom tako da nisam mogla ni dezinficirati). Vidjela sam da je on često lizao tu ranicu pa sam smatrala da ne treba intervenirati i da će samo zarasti. No, dan kasnije rana je postala kao čir i cijelo vrijeme kao da je rasla i punila se nečime iznutra, a pas je povremeno to lizao i grickao i naravno nije mi dopustio niti da dotaknem, samo je režao. Danas sam primjetila da mu je malo splasnula rana, no uspjela sam je  dotaknuti nakratko i iscurio je gnoj. Željela bih napomenuti kako nisam bila niti sam još uvijek u mogućnosti da ga odvedem kod veterinara pa vas pitam za mišljenje, znate li možda što bi to moglo biti i od čega je nastalo, te čime bih mu mogla pomoći, a da nije kupnja nekog proizvoda u Pet centru ili posjet veterinaru? Hoću li pogriješiti ako mu dam antibiotik za ljude koji imam, zove za Almacin?Unaprijed hvala. Marta O: Proces koji ste uočili na nozi Vašeg psa može biti različite etiologije, a stvarno stanje moguće je utvrditi jedino kliničkim pregledom. Ipak, kako ste spomenuli da ste na lokaciji promjene prethodno uočili krpelja moguće se radi o komplikaciji prilikom uboda. Naime, ukoliko krpelj zaostane dulje vremena, bude mehanički oštećen ili se nepravilno skine pri tome redovito ispušta u kožu psa svoju slinu čiji sastav izaziva alergološku reakciju na mjestu uboda ili se proces komplicira eventualnim zaostajanjem glavice s nogicama u koži. Netom poslije se na koži redovito uočava tvrda "kvržica" koja predstavlja reakciju okolnog tkiva koje nastoji odvojiti i izbaciti strano tijelo odnosno glavicu ili zaostalu nožicu krpelja. Također, nerijetko se stanje komplicira infekcijom tog područja stafilokokima i streptokokima, a naročito ako se pas neprestano liže po zahvaćenom mjestu. Infekcija može biti difuzna i zahvatiti površinski sloj ili dublje slojeve kože ili ovakva infekcija može dovesti do pojave apscesa, što je vjerojatno bio i slučaj s Vašim ljubimcem. Apsces predstavlja nakupljanje gnoja u novonastaloj šupljini, odnosno lokaliziranu gnojnu upalu koja se može razviti u potkožnom tkivu, ali i u dubokom. Apsces potkožnog tkiva manifestira se lokalnim znacima upale: crvenilo, oteklina, toplina i bol te izraženim fenomenom zvanim fluktuacija. Apscesi nastaju različitom etiologijom ali najčešće bakterije iz roda Staphiloccocus, ulaze kroz ranu u potkožje i tkivo te stvaraju upalni proces. Bakterije uništavaju lokalne stanice i luče svoje toksine. Premda je njegov početak obično akutan, apsces može perzistirati i postati kroničan. Pod takvim uvjetima upalni poticaj i dalje traje rezultirajući stalnim prilivom neutrofila. Apsces može biti težak terapijski problem jer njegova unutrašnjost nije vaskularizirana, što onemogućava učinkovitost liječenja. Rana ili upala na koži se prije svega treba obraditi - očistiti te ošišati okolnu dlaku. Čišćenje rana se radi antiseptikom ili zagrijanom fiziološkom otopinom, kako bi se evakuirala prljavština, prašina i smanjila količina bakterija. Tu je važno napomenuti da preduga upotreba antiseptika može također prolongirati cijeljenje rane zbog citotoksičnog djelovanja na stanice i supresije korisne mikroflore. Antiseptik je indiciran kad su u pitanju akutne rane, koje su  inficirane te kronične rane kod dijabetičara ili imunosupresivnih jedinki. Ako je upaljeno mjesto na koži dostupno psu, on će ga lizati, a u fazi zaraštavanja i češkati ili grickati. Vlaženjem i češanjem, zaraštavanje rane se prolongira te dodatno zagađuje bakterijama. Stoga se preporuča stavljanje okovratnika psu kako ne bi dirao ranu. Ponekad je indicirano i stavljanje povoja. Dakle, iz svega iznesenoga se može zaključiti kako biste doista trebali razmisliti o odlasku u veterinarsku ambulantu kako bi se proces sanirao i omogućilo optimalno zaraštavanje rane bez komplikacija stanja. Osobno Vam ne bih preporučila upotrebu antibiotika iz humane medicine, a razloge sam već ranije navela u odgovoru Upotreba i doziranje antibiotika.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Jutros kao uobičajeno nahranio sam psa, dao sam mu kruha i mlijeka te ga odveo u šetnju.  Došli smo kući, ja sam ga zavezao i dao mu vode te išao marendati. Kada sam završio sa marendom, dao sam mu malo sirke da poliže i malo banane i nakon pola ure on se počeo tresti i sliniti, teško je disao i jedva sam mu otvorio čeljust da mu maknem jezik da može disati, onda nakon 3 do 4 min došao je k sebi. Možete li mi reći što mu je bilo? I još nešto, u takvim situacijama kada pas ne diše ili teško diše, u koju ga pozu staviti? Unaprijed hvala. Jakov O: Na temelju opisanog stanja ne može se točno reći što se dogodilo sa Vašim psom. Postoji više različitih patoloških stanja kod kojih je moguća pojava sličnih simptoma. Epilepsija ili epileptični napadi su klinička manifestacija bioelektričnog funkcionalnog poremećaja u mogu.  Do napada dolazi zbog učestalog pražnjenja velikog broja neurona u kori velikog mozga. Izgled epileptičnog napada kod psa najčešće se očituje kočenjem mišića sa ili bez grčenja cijelog tijela, zabacivanjem glave, slinjenjem, nekontroliranim žvakanjem i otežanim ili onemogućenim gutanjem. Moguće je i povraćanje, nekontrolirano mokrenje i defekacija te gubitak ili poremećaj svijesti. Osim ovakvih generaliziranih napada mogući su i parcijalni (lokalni) napadi bez gubitka svijesti koji se mogu manifestirati na različite načine. U tom slučaju pas se može npr. oblizivati, povraćati, grčiti pojedine dijelove tijela, kretati se u krug ili se može javiti tzv. „gledanje u zvijezde“. Epilepsiju ne treba pomiješati s nervnim napadima koji se mogu javiti kod različitih bolesti kao što su inzulinom, trovanje, hepatičke encefalopatije, itd. Postoje dva oblika epilepsije, a to su  idiopatska (prava ili primarna) te simptomatska ( sekundarna ili stečena). Kod najvećeg broja pasa radi se o idiopatskoj epilepsiji nepoznatog uzroka. Simptomatska ili stečena epilepsija može biti posljedica bolesti koje su dovele do oštećenja moždanog tkiva. To su traume glave i ozljede mozga, različita trovanja, infektivne bolesti poput štenećaka, tumori mozga, krvarenja, tromboze, niska razina kalcija ili šećera u krvi, hidrocefalus, jake invazije crijevnim parazitima, toplotni udar, itd. Idiopatsku epilepsiju se može kontrolirati lijekovima  koje je potrebno redovito davati. Cilj antiepileptične terapije je da se smanji učestalost i težina napada. Samo u manjem broju slučajeva će napadi potpuno prestati. Kod 30 % pasa ne dolazi do adekvatne  kontrole napada, a razloga za to može biti puno. Prognoza ovisi o etiološkom faktoru i o stupnju oštećenja stanica središnjeg živčanog sustava. Prognostički se nepovoljnima smatraju oni slučajevi kod kojih napadi nastupaju jedan za drugim,  postaju sve učestaliji, a razmak između njih su sve manji. Za vrijeme trajanja napada vlasnik treba smjestiti psa na ravnu površinu kako se ne bi ozlijedio. Nikako ne treba stavljati prste u usta psu jer je moguće da pas nehotice ugrize vlasnika. Sam napad traje oko tridesetak sekundi ili 2-3 minute. Ukoliko se ponavlja napad za napadom neophodno je što prije zatražiti pomoć veterinara. Stanje kod kojeg dolazi do naglog privremenog gubitka svijesti  i spontanog oporavka zove se sinkopa. Najčešći uzrok sinkope je privremena nedostatna opskrba mozga kisikom ili glukozom. Bolesti srca mogu biti uzrok pojave sinkope zbog toga što dolazi do nedostatne opskrbe moga sa krvi, a posljedica toga je opet nedostatak kisika. Ostali uzroci mogu biti tumori na srcu, niska koncentracija kalcija i natrija u krvi, emocionalni stres, uzbuđenje, korištenje pojedinih lijekova, itd… Sinkopa je privremeno i reverzibilno stanje, no važno je otkriti primarni uzrok da ne bi došlo do pogoršanja  drugih simptoma vezanih uz osnovnu bolest. Na kraju Vam preporučam da svakako odvedete psa na pregled kod veterinara. Ponovi li se napad, snimite ga da biste ga mogli pokazati veterinaru. Točna dijagnoza i odgovarajuća terapija mogu se odrediti samo na temelju pregleda i dobivenih nalaza.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Bila sam vani sa psom i dok je njuškao  čičak mu se uvukao u nosnicu i virio. Mislim da smo uspjeli dio izvaditi. On je kihao i malo mu je krvi išlo iz njuškice. Poslije je u par navrata kihao i malo mu je kao naoteklo, ali mislim da mu je čičak izašao. Pošto je bio vikend i večer nisam išla veterinaru jer ne radi pa me zanima Vaš savjet i mišljenje.Valentina O: Postoje mnogi slučajevi kada boravak u prirodi može krenuti "po zlu". Tako, česti su slučajevi kada travka ili čičak uđe u nosnicu, uho, između šapa,... U tim slučajevima, nužno je odmah i pravilno reagirati. Za početak je potrebno "strano tijelo" izvući i ne dozvoliti da uđe dublje u ranu. Ako to nije u mogućnosti izvesti ili ako je strano tijelo već duboko ušlo u ranu, potrebno bi bilo s ljubimcem obratiti se veterinaru. On će uz pomoć instrumenata pokušati izvući strano tijelo u cijelosti te spriječiti da ne dođe do komplikacija. U slučaju da strano tijelo uđe u nosnice, simptomi su kod ljubimca poprilično očiti. Pas kontinuirani kiše i pokušava na različite načine izbaciti strano tijelo iz nosnica. Nerijetko, na takav način može ozlijediti osjetljivu sluznicu nosne šupljine ili potisnuti strano tijelo dublje u nosne prohode. Tada, kliničku sliku dodatno zakomplicira i prisustvo krvavog iscjetka - najčešće u obliku par kapi iz nosnica. Veterinar će pregledati nosne prohode, ukloniti strano tijelo te isprati šupljine. Na takav način je moguće osigurati da iziritirana sluznica lakše i pravilnije zacijeli bez razvoja različitih komplikacija. U Vašem slučaju, savjetujem Vam da s ljubimcem posjetite svojeg veterinara. Isti će biti u mogućnosti pregledati ljubimca te utvrditi njegov zdravstveni status. Naravno, po potrebi će biti i u mogućnosti prikladno intervenirati.

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam muškog psa, zlatnog retrivera, starog 7 godina. u zadnja 3 tjedna počeo se ponašati homoseksualno. Uporno,  svaki dan bježi kod drugog muškog psa, bernandinca starog 12 god, i dopušta mu i namješta mu se kako bi ovaj "skakao" na njega. Nisam sigurna je li to ikad išlo sve do kraja, da drugi pas baš penetrira, ali moj svaki puta nakon toga liže anus . Do sad je sve bilo normalno, imao je kuju s kojom je bio, ali je ona sad sterilizirana, tako da više ne dolazi kod njega. Pitala sam svog veterinara za savjet, ali on mi je odgovorio da držim psa zatvorenog, da mi ne zna što drugo reći... Ne znam što nije u redu s mojim psom da odjednom, tako reći preko noći, počinje bježati od kuće, tom drugom psu..  Nadam se da postoji kakav način na koji to mogu spriječiti jer, prvenstveno, bernandinac teži barem 70 kg (po riječima njegovog vlasnika i do 80 kg!),  stvarno je velik i debeo! Skačući na mog psa, bojim se da bi mu i noge mogao polomiti jer je očito da ga jedva drži. Nadam se da mi možete dati kakav savjet jer ni ukidanje slobode ne pomaže, a i iskreno, to mi je zadnja opcija. Hvala, Anja O: Dokazani su i dokumentirani podaci o homoseksualnom ponašanju u pasa, no s aspekta stručnjaka i znanstvenika tu se ustvari ne radi o homoseksualnosti u smislu u kojem je shvaćamo mi ljudi. Naime, u pasa se može javiti takvo ponašanje u raznim okolnostima i situacijama. Psi mogu zaskakivati jedan drugoga zbog dokazivanja dominacije, što u nekim slučajevima može dovesti i do penetracije nakon čega psi ostanu "priljepljeni" neko vrijeme. Kada je kuja u tjeranju ponekad se zna dogoditi da grupica frustriranih (manje dominantnih) mužjaka počnu naskakivati jedan drugoga. Moguće je upravo to da je Vaš ljubimac frustriran jer mu više ne dolazi ženka koja je sada sterilizirana i vjerujem da bi prije izabrao ženku koja se tjera nego muškog psa. Dakle, vjerojatno se Vaš pas potčinjava susjedovom jer su u bliskom kontaktu i zato jer vjerovatno dijele dio teritorija. Svakako ovdje je u pitanju i težina drugog psa koja stvarno može naškoditi Vašem ljubimcu ukoliko bi se ovakvo ponašanje nastavilo. Predlažem da pokušate psa tokom dana što više istrčati i izmoriti, navečer zaokupiti nečim pa možda neće pokušavati bijeg. Također bi bilo dobro psu osigurati kuju za parenje, ako je to, naravno, moguće. Kao zadnja opcija Vam preostaje kastracija  pri čemu će neko vrijeme nakon uklanjanja testisa pas izgubiti spolnu želju. Međutim, podaci govore da je kastracija  u tom smislu djelotvorna u 60% slučajeva, no bez obzira na taj postotak pas će se svakako smiriti kada popusti djelovanje hormona.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imamo ženkicu bullteriera staru pet godina. U martu joj je dijagnosticiran limfom B tip. Urađena je punkcija koštane srži i limfnih čvorova . Unutarnji organi čisti, koštana srzžneg. Sprovedena je kemoterapija deset tjedana. U protokolu je imala naizmjence doxorubicin, vincristinei cyclophospphamide. Terapiju je super podnijela. Limfni čvorovi su se povukli. Na kraju, krvna slika ultrazvuk i rtg dobri. Nakon terapije za mjesec dana dobila kolitis nakon čega joj se tjedan dana poslije povećavaju limfni čvorovi na vratu. Kontrolni pregled šest tjedana nakon svršetka terapije pokazuje ultrazvučno i palpatorno da su svi nalazi u redu. Limfe na vratu uvećane, pomične i bezbolne nakon punkcije  neg nalaz. Rekli su da su u momentu limfni čvorovi reaktivni i da ne mogu govoriti o recidivu. Nakon tjedan dana antibiotika uvijek jednako velike. Jako smo zabrinuti i voljeli bismo čuti još koje mišljenje. Naš buli je veseo, jede i nema nekih vidljivih znakova bolesti ili iscrpljenosti. U slučaju recidiva predložen nam je drugi protokol.Unaprijed hvala na vašem odgovoru.Korina O: Vrlo je pozitivna vijest da je kujica vesela i da je njeno opće stanje, unatoč svim terapijama koje je prošla, dobro i da ima očuvan apetit. Također, svakako je dobra vijest da su nalazi punkcije negativni i da nema naznake za sada nekom povratku limfoma. Limfomi predstavljaju grupu neoplazija koje se razvijaju iz limforetikularnih stanica te uglavnom nastaju u limfoidnom tkivu, kao što su limfni čvorovi i slezena. Uglavnom se pojavljuju kod pasa srednje ili starije dobi (5. - 11. godine), no nije pravilo. Etiologija odnosno nastajanje i pojava limfoma kod pasa nije do danas u potpunosti objašnjena, te se smatra da na pojavu tumora utječe više faktora, od genetskih i molekularnih čimbenika (mutacije gena) preko utjecaja čimbenika iz okoliša i naravno imunosupresija. Rast tumora u tijelu, tj. tumorsko bujanje prate i neki klinički simptomi koje vlasnik najčešće može primjetiti, a da ni ne zna o čemu se točno radi. Može se pojaviti bolnost, otežano disanje, kašalj, povraćanje, začep, krv u stolici, nakupljanje tekućine u tjelesnim šupljinama, šepanje, uzetost, pa čak i epileptiformni napadaji, i dr. Također, postoji i niz simptoma kojih nazivamo paraneoplastičnim sindromom koji se pak mogu pojaviti, ali ih ne možemo striktno povezati uz bujanje tumorskog tkiva, pretežno zahvaćaju poremećene vrijednosti krvne slike (policitemija, anemija eozinofilija,...), kaheksija, žlučano-crijevne ulceracije, smanjene razine glukoze u krvi, vrućica, glomerulo-nefrotični sindrom i dr. Ono što je bitno napomenuti, vidljiva tvorba, masa ili izraslina koja se povećava i buja mora biti podvrgnuta punkciji odnosno citološkoj pretrazi, biopsiji odnosno izradi patohistološkog preparata, koja daje pouzdanije rezultate i uvijek ju je indicirano napraviti ako je citološki nalaz dvojben ili se potvrdi sumnja na tumorsko bujanje. U konačnici se pristupa ili kemoterapiji i/ili odstranjivanju tumorozne mase. Patohistološki preparat također može  pokazati i stupanj malignosti tumora. Na temelju nekoliko provedenih istraživanja pokazalo se da psi sa B-staničnim limfomima i limfomima osrednjeg i visokog stupnja malignosti bolje reagiraju na kemoterapiju, dok psi sa limfomima niskog stupnja malignosti mogu živjeti relativno dugo bez agresivne terapije. Postoje i tzv. tumorski markeri, točnije to su molekule u tijelu (antigeni, enzimi, specifični proteini i metaboliti) koje stanice tumora učestalo proizvode, a "normalne" stanice ne ili u vrlo maloj količini. Takve molekule služe da njihovom detekcijom možemo potvrditi prisutnost tumorskog bujanja u organizmu. U pasa i mačaka istraživani su brojni tumorski markeri, tržišno ih je dostupno nekoliko (npr. markeri karcinoma prijelaznog epitela mokraćnog mjehura, karcinoma mliječne žlijezde, limfoma). Dakle, pratite stanje Vaše ljubimice i redovito odlazite na kontrolne preglede kod Vašeg veterinara, tako da na prvi znak promjene stanja odnosno izlaska psa iz remisije i moguće pojave recidiva možete odmah reagirati. Ono što sami kod kuće možete napraviti je da preparatima za podizanje imuniteta i za jačanje pokušate podići samoobranu tijela od pojave bolesti. Neke od preparata koje možete pronaći i u našim ljekarnama, primjerice Anivital CaniImun - dodatak prehrani za poboljšanje prirodne otpornosti organizma u tabletama koji u sebi sadrži visoke razine beta-glukana, B i C - vitamina, folne kiseline i glutationa koji utječu na razvoj antitijela i pružaju tijelu izvor potrebnih zaštitnih molekula da bi se lakše othrvao bilo kakvoj bolesti.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Psa mi je prije nekoliko dana udario auto. Nema nikakvih većih ozljeda, ali ima posjekotinu iznad i ispod oka. Čistim mu to Rivanolom i lijepo je počelo zarastati, međutim drugi pas mu je zaderao krastu i skinuo je. Možete li mi preporučit nešto za brže zacjeljivanje jer je on sam ne može lizati pa teže zacjeljuje? I možete li mi preporučiti nešto za zaštitu rane pošto se ne usudim bivacyn sprejem ili praškom jer je u bliziki oka. Unaprijed hvala, Petra O: S obzirom na osjetljivo područje na tijelu psa, ljubimcu možete pomoći u oporavku oštećene kože upotrebom prirodnog cikatrizirajućeg antiseptika (dezinficira ranu i pospješuje njeno zaraštavanje) od Vetoquinola - Cothivet sprej, kod kojeg nisu poznate kontraindikacije. Cothivet je na biljnoj bazi (sastoji se od tinkture Gotu kole, eteričnih ulja lavande, ružmarina i majčine dušice), a nanosi se 3 - 4 puta dnevno na oboljelo mjesto do izlječenja. Namijenjen je za tretiranje svih vrsta rana bez obzira na njihovo porijeklo, prirodu, proširenost i lokalizaciju. Cothivet možete pronaći u veterinarskim ljekarnama svih Pet centar trgovina. Kako je rana kod Vašeg ljubimca u blizini oka, sredstvo nemojte sprejati na ranu, već sadržaj nanesite na kompresu i tako natopljenu kompresu stavite direktno na ranu. No, ovdje je važno naglasiti i važnu činjenicu da nikada ne treba podcjenjivati zatvorenu ozljedu, naročito kada se radi o udarcu automobila. Prilikom traumatskih ozljeda, ako i nije ozlijeđena i koža, ipak može doći do ozljede unutarnjih organa koje mogu biti očite tek nakon nekoliko dana, kada je nerijetko i prekasno. U svakom slučaju, radi zdravlja ljubimca kao i vlastite sigurnosti, savjetujem Vam da se s ljubimcem što prije uputite kod veterinara. Isti će biti u mogućnosti na osnovi kliničkog pregleda procijeniti zdravstveno stanje Vašeg ljubimca te Vas po potrebi dalje savjetovati o potrebitoj terapiji i njezi.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Neki dan smo kupili beagla starog malo više od 2 mjeseca i bivši vlasnici su rekli da je čišćen od glista, ali nije cjepljen. Odmah smo je vodili kod veterinara na cijepljenje protiv zaraznih bolesti . Idućih dana smo primjetili kako često štuca i to ne samo nakon jela, s obzirom na to da nekada zna hlapljivo jesti, nego i tokom dana. Zanima me trebamo li jueopet čistiti od glista i mislite li da štucanje dolazi od toga? Nemogu se pouzdati u to da su vlasnici bili iskreni u vezi čišćenja od nametnika. Također me zanima, ako ima gliste, ima li to utjecaja na cijepivo koje je primila protiv zaraznih bolesti, s obzirom na to da znam da prije nego dobiju cjepivo moraju biti očišćeni. Također me tu zabrinjava to što je ona prvo kujino leglo, gdje su invazije glista najjače. Unaprijed hvala na odgovoru i lijep pozdrav! Andrea O: Štucanje ili singultus  se vrlo često javlja kod štenaca. Nastaje kao posljedica  nevoljne kontrakcije  ošita (dijafragme) do kojih dolazi zbog podražaja živaca koji kontroliraju respiratornu muskulaturu. Pojava štucanja povezuje se sa halapljivim uzimanjem hrane, pri čemu štene guta i dosta zraka. Osim toga, progutana hrana nije dovoljno sažvakana, pa se u želucu može pronaći mješavina veća  količine neprožvakane hrane i zraka. Kao posljedica zaostajanja hrane i nakupljanja plinova dolazi do rastezanja i povećanja želuca, a uz to moguće je i štucanje ili čak povraćanje.  Da bi se izbjegli ovakvi problemi štencima treba davati više manjih obroka – u dobi od 2 mjeseca štene treba imati 4 obroka na dan, a ako se hrane suhom hranom, granule treba namočiti toplom vodom. Također, do štucanja, ali i probavnih smetnji, može doći  zbog infestacije parazitima. Smatra se da je prisutnost glista kod štenadi uobičajena pojava. Kod štenadi je najčešći transplacentarni prijenos parazita sa majke na mladunčad. Zbog toga štenad treba tretirati protiv crijevnih nametnika, a to se najranije može učiniti već 2 tjedna nakon poroda. Tretman treba ponavljati svaka 2 do 3 tjedna do navršena tri mjeseca starosti. Kod odraslih životinja se preporuča provoditi dehelmintizaciju svaka 3 do 4 mjeseca. Za tretiranje štenadi  je praktična oralna suspenzija Drontal Puppy ili Banminth pasta. Koji će se preparat koristiti, izbor je vlasnika i veterinara. Navedeni preparati su dostupni u veterinarskim ljekarnama Pet centra, a treba napomenuti da se Banminth pasta izdaje na veterinarski recept. Za dodatne informacije možete se obratiti veterinarima u ljekarnama Pet centra.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam njemačkog ovčara starog 18 mjeseci, od prije par dana kad laje odjednom mu se glas mijenja, odnosno iz dubokog laveža do piskutavog lajanja, pa se i on sam iznenadi. Naime, moje pitanje je da li i psi mutiraju, jer to me baš podsjeća na dječake u doba adolescencije. Inače je dosta živ i aktivan i skače i na ženke i na mužijake. U nadi da će te mi odgovoriti, srdačan pozdrav, Adidža Tuzla BiH O: Smatra se da ljubimci također mijenjaju glas tijekom svojeg rasta i razvoja. Tako, zabilježeno je da tijekom prvih faza rasta i razvoja, između 4. i 9. mjeseca života, formiraju se i ove anatomske strukture odgovorne za vokalizaciju psa. U skladu s prije navedenim, vlasnici često mogu primijetiti da tonovi kod štenaca nerijetko postaju dublji ("ozbiljniji"). Nakon tog vremenskog perioda, iznimno rijetko se mijenja glas. Ovdje bih samo izdvojio da u komunikaciji, ljubimci koriste raznolike tonove kao i visinu istih što nerijetko može "zbuniti" vlasnike. Međutim, oscilacije u tonovima mogu imati za uzrok i različite zdravstvene poremećaje. Tako, moguće je izdvojiti mehaničke ozljede grlišta (npr. uzrokovane pritiskom davilice ili ogrlice), upalna stanja, neoplazije, problemi sa štitnom žlijezdom,... Iz tog razloga, savjetujem Vam da s ljubimcem posjetite svojeg veterinara. Isti će po pregledu ljubimca biti u mogućnosti odrediti njegov zdravstveni status i u skladu s njim pomoći mu na najprikladniji mogući način, odnosno odgovoriti Vam na sva pitanja.