Reakcija vlasnika tijekom epileptičnog napadaja u psa

P: Moj bernski planinski pas, koji je star 5 godina, danas je prvi put, rano ujutro (7 sati) imao epileptični napad. Prvo je povraćao, onda je počeo sumanuto trčati po stanu i nakon toga pao na pod, počeo se grčiti, zjenice su bile skroz široke, usta širom otvorena, pjena na usta (manja količina), cijelo tijelo je bilo ukočeno, pomokrio se i u jednom trenutku nije davao znakove života. Nakon par minuta (meni se činila vječnost pa ne mogu točno ustanoviti koliko je to trajalo) počeo je disati, mahati repom i dolaziti k sebi te je ustao, tražio da ga se mazi, normalno je hodao i nakon desetak minuta ponašao se kao da se ništa nije dogodilo, osim što se malo više držao uz mene i tražio više pažnje, iako je on inače takav i kad je normalan, rekla bih "premazast". Moje pitanje je sada kako mogu predvidjeti sljedeći napad, naravno ako ga bude? Kako da se ponašam kada bude opet tako sumanuto trčao okolo, da li ga smijem sama zaustaviti i nekao polegnuti na pod (on je ipak velik)? Kako spriječiti da se ne uguši i ne izgrize vlastiti jezik jer ako rukom idem u njegovu čeljust postoji li mogućnost da me zagrize i ne pušta? Postoji mnogo informacija o epilepsiji i na forumima i na vašoj stranici o simptomima, o liječenju, sve sam to već proučila, ali nitko ne govori o tome kako i što napraviti u tih par minuta samog napada, tj. kako pomoći životinji da ishod ne bude još gori. Unaprijed hvala i veliki pozdrav, Lidia

O: Terapija koja se primjenjuje u pasa s ovakvom simptomatologijom ima prije svega za cilj odgoditi napad. Stoga Vam preporučam da svakako u dogovoru s veterinarom koji liječi životinju dogovorite tretman koji će osigurati stabilno stanje Vašeg ljubimca.

Što se tiče intervencije za vrijeme napada, životinji možete pomoći jedino na način da je pridržite pri padu i pokušate spriječiti udarac glavom o tvrdu podlogu. Pri tome svakako morate biti svjesni da pas ne kontrolira svoje reakcije i prije svega čuvate vlastitu sigurnost. Nemojte zaustavljati psa koji trči po stanu prije napada, pokušajte mu samo onemogućiti izlazak iz prostorije, odnosno zaustaviti ga ukoliko ste na otvorenom prostoru. Isto tako, ne preporučam Vam da pokušavate dirati usta jer pas ovako velike čeljusti jednostavno predstavlja za čovjeka bez iskustva veliku opasnost.

Pojavu napada je iznimno teško predvidjeti, ali može biti inicirana iznenadnim stresnim situacijama, kao i naglim klimatskim oscilacijama, npr. period pred kišu, nevrijeme ili sl.
 
Psi pod terapijom mogu nastaviti s uobičajenom aktivnošću uz potpuno zadržanu kvalitetu života.