Posljedice kastracije i mikročipiranje

Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr.vet.med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb

Parenje, prirodna posljedica spolne aktivnosti, za većinu pasa ne dolazi u obzir, a izostanak spolnog zadovoljstva može dovesti do društvenih problema i destruktivna ponašanja. Ljudskim utjecajem stvorene su među pasminama razlike u ponašanju, ali postoje, također, i prirodne razlike između mužjaka i kuje iste pasmine. Mužjaci su općenito aktivniji i destruktivniji od kuja. Oni češće ostavljaju oznake urinom i bore se i to uglavnom za teritorij ili partnera za parenje.

Kastracijom će se općenito smanjiti razina aktivnosti, označavanje urinom, lutanje i tučnjave. Kastrirani mužjaci privrženiji su i vjerojatnije će biti dobrohotni prema drugim psima. Sterilizacijom možemo život učiniti jednostavnijim kako psu, tako i vlasniku. Sterilizirane ženke više nemaju polugodišnje cikluse tjeranja ili neželjene trudnoće i izbjegavaju se promjene raspoloženja povezane sa stvaranjem hormona. Za razliku od mužjaka, sterilizacija ima malo vanjskih učinaka na osobnost kuja. Kastrirani mužjaci manje lutaju, bolje slušaju, a mokraćni mjehur prazne kada je pun, a ne da bi drugim psima ostavili mirisne poruke. S obzirom da i dalje štite svoje područje, manja je vjerojatnost da će se kastrirani mužjaci prepustiti agresivnom ponašanju s drugim mužjacima.

Mužjak je spreman za parenje kad god mu se pruži prilika i uvijek je spolno aktivan. Započevši od puberteta spermiji se stvaraju u zavijenoj masi kanalića u testisu psa. Mužjaka privlači miris hormonski aktivne ženke i potiče njegovu hipofizu ili "glavnu žlijezdu" na bazi mozga na slanje poruke testisima da stvore više testosterona i spermija. Mužjake možemo kastrirati bilo kada, s obzirom da ne prolaze spolni ciklus kao kuje. Operacija se može obaviti već od 3. mjeseca starosti. U općoj anesteziji napravi se mali rez na skrotumu, kroz koji se uklanjaju testisi. Cijena zahvata iznosi oko 400,00 kuna, no cijena se može razlikovati po pojedinim ambulantama.

Mikročip je sredstvo za trajno i nedvosmisleno označavanje životinja. Prenesen je u Europu iz SAD-a 1989. godine kao sredstvo za identifikaciju životinja. Mikročip je malena kapsula ovalnog oblika veličine zrna riže. U njemu se nalazi jedinstveni identifikacijski broj, te je izrađen od stabilnog, čvrstog materijala kako ga organizam ne bi odbacio. Ima posebnu zaštitnu prevlaku koja sprječava njegovo putovanje. Kod pasa se mikročip implantira s lijeve strane vrata malo iza uha koristeći posebni sterilni aplikator u kojem se nalazi čip. Sam zahvat nije bolniji od običnog vakciniranja životinje. Pošto je mikročip izrađen od stabilnog i čvrstog materijala njegova je trajnost duža od životnog vijeka životinje.

Prema Pravilniku o označavanju pasa svi psi oštenjeni u razdoblju od 1. listopada 2004. godine moraju biti obavezno označeni mikročipom, čiji broj mora biti uveden u evidenciju ovlaštene veterinarske organizacije odnosno veterinarske ambulante privatne prakse ovlaštene za cijepljenje pasa protiv bjesnoće. Pri tom životinja dobiva novu knjižicu (veterinarsko-zdravstvenu svjedodžbu za kućne ljubimce) plave boje sa hrvatskim grbom.

Isto tako, ukoliko želite putovati sa svojim ljubimcem u Europsku Uniju i druge države Vaš pas mora biti mikročipiran, obavezno cijepljen protiv bjesnoće, te mora imati poseban obrazac - veterinarsku svjedodžbu za domaće pse, mačke i životinje iz porodice kuna koji ulaze u određenu državu za nekomercijalni prijevoz.

Označavanje mikročipom od neprocjenjivog je značenja prilikom pronalaženja vlasnika odlutalih životinja ili onih napuštenih od neodgovornih vlasnika, umanjujući neugodnosti psima i njihovim vlasnicima i pružaju manje mogućnosti za reprodukciju odlutalih životinja. Identifikacijski broj unesen u bazu podataka omogućuje pristup podacima o vlasniku, no može sadržavati i ostale informacije npr. medicinsku anamnezu životinje uključujući podatke o tome da li je životinja sterilizirana, podatke o njezinom zdravstvenom stanju, potrebnim lijekovima... Od velike koristi je i u prihvatilištima pasa jer omogućava da se odlutale životinje s ugrađenim mikročipom odmah vrate vlasnicima.

Životinju s ugrađenim mikročipom uvijek se može povezati s vlasnikom, što može i odvratiti vlasnika od namjere napuštanja životinje, posebice kad je praćena odgovarajućim propisima.