Pitajte veterinara

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb   P: Imam crvenouhu kornjaču već 5 god. Poprilično je narasla, a ja nisam jedan od onih ljudi koji ih bacaju u jezero Botaničkog (!?), dosad sam imao plastične terarije, manje litraže i kupovao sam veće, ali mislim da joj je sadašnji već premalen, velika je negdje 10-15 centimetara. Moje pitanje glasi: postoji li nekakav terarij s velikom litražom, a da je plastičan? Ona ima dovoljno kopna (dva velika prirodna kamena). Tražim neko dugoročno rješenje. Znam za staklene terarije koji su dovoljno veliki, ali mi nije jasno kako se filtrira voda? Jer kornjače jako onečišćuju vodu i običan filter sigurno neće bit dobar, kako da mijenjam vodu u takvom terariju? Također me zanima ideja koju sam pronašao na mnogim stranicama, a to je podloga u terariju-pjesak/šljunak, kako promijeniti vodu s takvom podlogom? Molim vas da mi na još nešto odgovorite. Pročitao sam da mužjaci imaju duže nokte od ženki i tanji rep... Možete li mi precizno reći koliko bi ti nokti trebali biti dugi? Unaprijed hvala na odgovoru, Mislav O: Adekvatan smještaj za crvenouhu kornjaču bi bio stakleni akvaterarij minimalne zapremnine 120-150 litara. Na žalost, plastičnih terarija te veličine nemamo u ponudi. Akvaterarij treba biti dovoljno velik, kako bi kornjača mogla nesmetano plivati, jer u suprotnome, ako je premalo prostora i dovoljno ne pliva, dolazi do atrofije muskulature. Mali plastični terariji nisu adekvatni smještaj za kornjače i treba ih svakako izbjegavati.  U stakleni terarij potrebno je smjestiti grijač, s obzirom na litražu akavarija, kako bi postigli temperaturu od minimalno 25-26°C, da bi kornjača imala što sličnije uvjete kao i u prirodi. Adekvatna temperatura je vrlo važna, kako bi se normalno odvijali svi metabolički, imunološki i drugi fiziološki procesi. Niže temperature dovode do usporavanja metabolizma i zdrastvenih problema, koji se najčešće manifestiraju gubitkom apetita, upalom očiju, i dišnih prohoda, od kojih je najčešće upala pluća, a i gastroenterološkim tegobama. U plastičnim terarijima je gotovo nemoguće održavati idealnu temperaturu, jer upravo zbog materijala često dolazi do pregrijavanja vode, naročito u ovim ljetnim mjesecima. Maksimalna temperatura vode je 30-31°C, a preporučuje se za vrijeme liječenja, kako bi potaknuli metabolizam, odnosno što bolji imunološki odgovor organizma. Osim grijača, nužno je UV osvjetljenje s UVA i UVB spektrom, kako bi se omogućila sinteza D3 vitamina u organizmu, koji je odgovoran za metabolizam i transport kalcija do koštanih struktura (kosti i oklop). Manjak kalcija dovodi do problema s oklopom, koji se najčešće manifestira kao mekani oklop, te zaostatkom u rastu. Ovo patološko stanje iziskuje hitnu veterinarsku intervenciju. Manjak kalcija u hrani, usprkos postojanju UV osvjetljenja, će također dovesti do istog problema. Dakle, prehrana je također bitan faktor uz sve prije navedeno, kako bi izbjegli navedeni problem. Tvornička hrana sama po sebi nije dovoljna za zadovoljenje svih nutritivnih potreba kornjače. Stoga je potrebno prehranu obogatiti pilećim, purećim mesom bez masnoća, pilećim, telećim srcima, jetricama, telećim i junećim mesom, a možete dodavati i mrkvu i salatu, te ribu. Meso neka bude sirovo, a ribu možete ponuditi i živu (akvarijske ribice), što će pobuditi kornjačin lovački instinkt. Što su kornjače starije, prednost će više davati vegetarijanskoj prehrani, negdje iza 7. godine života, kada ujedno i postižu svoju konačnu dužinu oklopa od 25-30 cm (ženke su veće). Nakon sedme godine života još uvijek rastu, ali toliko sporo, da je to godišnje u milimetrima. Preporučljivo je dodavati i multivitaminske preparate barem jednom na tjedan. Kornjače su poznate kao veliki onečiščivaći vode. Voda se onečišćuje izmetom i ostacima hrane. Bitno je da je voda čista, što je jedino moguće uz adekvatan filter. Uz takvu filtaciju neće biti potrebno često mijenjati vodu, osobito kada se radi o velikom terariju. Voda treba uvijek odstajati 24 sata prije ulijevanja u terarij, a preporučljiva su i sredstva koja vežu klor i teške metale, kao što su Dajana Start za pripremu vode i sl. Protočni filteri su najkvalitetniji i voda je dugo čista i bistra. Pri kupnji filtera preporučujem savjetovanje s prodajnim osobljem. Kod ovakvih filtera rijeđe se mijenja voda. Kada se vrši kompletno čišćenje akvarija, voda se najčešće ispušta pomoću plastičnog ili gumenog crijeva. Na kraju odstranite šljunak ili kamenčiće, koji uvijek moraju biti veći od kornjačinih usta, kako ga ne bi mogla progutati (gutanje kamenčića izaziva začep crijeva, odnosno nemogućnost prolaza hrane, a posljedično i smrt). Naravno, kamenje i šljunak ne smiju biti niti preveliki, kako se kornjača ne bi ozlijedila pri kopanju (u prirodi vole kopati i zakopavati se). Kornjače su spolno zrele s 4 - 5 godina starosti, a kod nekih vrsta i kasnije. Da bi kornjača spolno sazrela, bitni su i adekvatni uvjeti držanja. Ako uvijeti ne zadovoljavaju, izostati će znakovi spolne zrelosti. Ženke su veće od mužjaka, imaju kraće pandže na prednjim nogama, te kraći i tanji rep. Mužjaci su manji, imaju duže nokte na prednjim nogama, duži i deblji rep, te udubljen palstron.

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Dobila sam dvije crvenouhe kornjače koje sam stavila u akvarij od 40 litara. Akvarij je vodom napunjen više od pola, ali ima kamen gdje kornjače mogu izaći na suho. Imaju grijač i umjetne biljke, ali me zanima da li im je to možda previše vode? Naime, uopće ih nisam vidjela da idu na kamen, stalno su na dnu akvarija, malo plivaju, dođu do površine, gurnu glavu van i ponovno se zavlače pod kamen. Nisam nikad imala kornjače pa me zanima da li je u redu da imaju tako puno vode i tako veliki akvarij? Molim Vas da mi pomognete savjetom. Unaprijed se zahvaljujem, TanjaO: Nemoguće je imati preveliki akvaterarij za kornjače. Možete imati premali prostor i premalu količinu vode u akvaterariju. Minimalna dubina vode iznosi otprilike tri do četiri debljine kornjačina oklopa. Bitno je kornjači omogućiti slobodno plivanje i suhi dio u akvaterariju na koji će moći lako izaći i odmoriti se.U akvaterariju je bitno osigurati slijedeće uvjete:Temperatura vode bi trebala biti najmanje 25 - 26°C, što ćete postići ukoliko imate grijač (gmazovi su hladnokrvne životinje i neophodna im je toplina iz okoline da bi mogli normalno i zdravo živjeti ).Osim temeperature važno je osvijetljenje, koje mora imati UV spektar zračenja i to UVA i UVB. Na ovaj način imitiramo sunčevo svijetlo, koje je potrebno da bi se odvijala normalna sinteza vitamina D3 u organizmu, što je moguće samo uz UV zračenje te na taj način omogućila resorpcija kalcija u kosti i oklop.Prehrana je isto vrlo bitna, nije poželjno kornjače hraniti jednolično.Obogačivanje hrane vitaminima je poželjno, također je za preporučiti da u prehranu uvedete sirovo meso barem dva puta tjedno (piletina,riba,jetrica...). Na ponašanje kornjača ne možete utjecati, pogotovo na to koliko će vremena provesti na suhom ili u vodi.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Zovem se Tomislav i imam 13 godina. Želim se baviti teraristikom i zanima me sve o brachypelma smithy i grammostoli Aurepchyoda. S obzirom da sam asmatičar, zanima me da li moje zdravlje dopušta držanje tarantule. Ako ne, možete li mi preporučiti neku drugu egzotičnu životinju? Oduvijek mi se sviđao kameleon. Hvala, Tomislav O: Brachypelma smithi spada u podporodicu Theraphosinae, a potječe iz Meksika. Ovaj rod obuhvaća oko 20 vrsta. U prirodi žive na tlu i to oko 30 godina (ženke). Tarantule su beskralježnjaci, odnosno imaju exoskelet ili vanjski kostur. Da bi mogle rasti, moraju promijeniti kožu. Presvlačenje kože ovisi o vrsti, starosti, te uvjetima držanja. Mlade tarantule se u istoj godini života presvuku 5 - 6 puta, dok odrasle tarntule jednom u dvije, tri godine. Tjednima pa i mjesecima prije presvlačenja prestaje jesti, a na abdomenu potamni. Kada dođe vrijeme presvlačenja, tarantula naparavi paučinu, a presvlačiti će se ležežeći na leđima, te će provesti nekoliko sati na toj paučini. Nakon presvlačenja, će još nekoliko dana mirovati, a kasnije, kada se nova koža osuši, početi će jesti. Presvlačenje traje 12-15 sati. Za to vrijeme trabalo bi povećati vlažnost terarija. Tijelo tarantule je građeno od glave i zadnjeg dijela. Na glavu se nadovezuju udovi i kliješta. Na gornjem dijelu glave nalaze se četiri para očiju. Mozak čine nakupine živčanih stanica. U zadnjem dijelu tijela nalazi se želudac.Tarantule se uglavnom hrane insektima, manjim glodavcima, pticama, zmijama itd. Kada tarantula uhvati plijen, paraliziraju ga enzimom koji ubrizgavaju. Taj enzim im olakšava i daljnu probavu. Tarantule obično pojedu onoliko hrane koliko im je dovoljno za mjesec dana. Nepojedena hrana se treba obavezno ukloniti kako se ne bi razvila plijesan i različiti mikroorganizmi. U zatočeništvu najčešće se hrane žoharima, cvrčcima i crvima. Ako tarantula počne odbijati hranu, to znači da se prejela ili se priprema za presvlačenje.Tarantule imaju četiri para nogu, te dvije prednje, koje im zapravo služe kao ruke. Kod odraslih tarantula dobro se razlikuje spol. Mužjacima nakon zadnjeg presvlačenja izrastu kuke, koje im služe za pridržavanje čeljusti ženke prilikom parenja. Ako se odlučite za dvije tarantule, najbolje ih je svaku držati zasebno u terariju. Pošto je ovo vrsta koja živi na tlu, terarij ne smije biti previsok, a mora biti u pravilu barem tri puta duži i širi od raspona tarantulinih nogu, dakle veličine barem 40x30x30.Podloga je vrlo bitna u terariju i trebala bi biti debljine najmanje desetak centimetara. Od podloga se mogu koristiti treset pomiješan s korom drveta ili kora drveta pomiješana sa zemljom za cvijeće. Zemlja ne smije biti tretirana pesticidima, a koru drveta je preporučljivo spržiti u pečnici ili prokuhati u vodi.Temperatura u terariju trebala bi biti od 22-29 °C, koju ćete postići upotrebom podnih kabelskih grijača ili samoljepljivim grijačima, koji se lijepe postranično na terarijsko staklo. Optimalna temperatura je vrlo bitna, jer u protivnome često dolazi do zdrastvenih problema. Temperaturu možete kontrolirati termometrom, kako biste eventualna odstupanja mogli korigirati. Osim temperature vrlo je važna i vlaga, koja mora iznositi od 60-85%. Vlagu ćemo održavati postavljanjem posudice s vodom i svakodnevnim špricanjem terarija. Bez dovoljno vlage tarntule dehidriraju i imaju problema s presvlačenjem. Postotak vlage pratimo postavljanjem higrometra. Ako želite tarantulu noću promatrati možete koristii crvene ili plave lampe od 25 W.Dlake koje se nalaze na tijelu tarantula mogu izazvati različite kontaktne alergijske reakcije na koži, ali isto tako ako se udahnu i reakcije od strane dišnog sustava. Stoga Vam savjetujem da se još savjetujete sa svojim liječnikom koja bi životinja za Vas došla u obzir.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Iz vaših odgovora drugim korisnicima vidim da ne mogu sama riješiti problem svojih kornjačica (jedna ima oteklinu oko uha), no Vas molim da me uputite u koju veterinarsku ambulantu otići kada se radi o vodozemcima (Zagreb, Dubrava)? I može li crvenouha kornjača podnijeti takav "put" bez vode ili to nije preporučljivo? Hvala Vam unaprijed, srdačan pozdrav! Ines O: Kornjače su gmazovi (reptili). To su hladnokrvne životinje čija tjelesna temperatura ovisi o temperaturi okoliša. Neke kornjače žive na kopnu, a neke u vodi (morske i slatkovodne kornjače). Naziv "crvenouha" kornjača odnosi se na tropsku vodenu kornjaču Trachemys scripta elegans, koja je u nas vrlo čest kućni ljubimac. Veći dio vremena ove kornjače provode u vodi, a isto tako je važno znati da se hrane iz vode. Dio vremena provode izvan vode, uglavnom se sunčajući.Njihov oklop i koža prilagođeni su pretežno životu u vodi i duže isušivanje nepovoljno utječe na epidermis što ga dovodi u stanje smanjene otpornosti. Koža je najveći organ na tijelu životinja, a najvažnija je njena zaštitna funkcija. Na koži i sluznicama kornjača nalazi se fiziološka mikroflora koju čine različiti mikroorganizmi. U optimalnim uvijetima, na intaktnoj koži i oklopu, one ne predstavljaju nikakav problem. Narušavanjem ravnoteže epidermisa otvaraju se ulazna vrata različitim mikroorganizmima koji tada izazivaju oboljenja različitog stupnja.Ne treba posebno naglašavati da je životinji potrebna i voda za piće. Koliko dugo kornjača može bez posljedica ostati bez vode ovisi o vrsti, starosti i kondiciji pojedine jedinke. Bitan čimbenik je vlažnost i temperatura zraka, odnosno podloge, te opće stanje same životinje. Mlađe i manje životinje teže će podnijeti duži boravak izvan vode.Iako niste naveli koliko bi transport trajao, pretpostavljam da s povratkom ne bi bio duži od 2 - 3 sata. Za taj period je dovoljno životinju smjestiti u plastičnu posudu manjih dimenzija (kako ne bi klizila i ozlijedila se), a na dno staviti malo vode tako da joj je glava iznad njene površine. Transporter treba imati dovoljno otvora za zrak. U Pet centar prodavaonicama naći ćete praktične transportere za Vašeg ljubimca. Kako je putovanje za kornjače stresna situacija, preporučam Vam da prije i nakon transporta kornjači dodate u hranu vitamine.Što se tiče pregleda i liječenja kornjača, u Zagrebu ne postoji specijalizirana ambulanta za gmazove. Na vlasnicima je da osobno kontaktiraju pojedine ambulante i na taj način dobiju informaciju o mogućnostima liječenja.Životinju svakako možete odnijeti na pregled na klinike Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Razmišljam o kupnji pustinjske iguane, možete li mi reći nešto o uređenju terarija? Hvala, Marko O: Pustinjske iguane ili Dipsosaurus dorsalis, pripadaju porodici Iguanidae, a u prirodi obitavaju u području sjevero-istočne Kalifornije, južne Nevade, Utaha, Arizone, Novog Meksika, te na nekim Kalifornijskim otocima. Žive u pustinjskim predjelima, i to više na stjenovitim i kamenitim dijelovima pustinja, koje koriste za zaklon od vrućina i predatora. Ova vrsta guštera podnosi visoke temperature bolje od ostalih pustinjskih guštera, pa ćemo ih često susresti kako se sunčaju na stijenama i pustinjskom kamenju i pri vrlo visokim temperaturama. Ove iguane dosegnu veličinu od oko 40 cm s vrlo dugim repom, koji je duži do jedan i pol puta od dužine tijela. Boja tijela je smeđa, s tamnijim nijansama smeđe i sive boje na repu i hrbatu, te je upravo zbog toga i dobila ime dorsalis. Ima malu glavu s velikim očima i ušima koje pažljivo osluškuju svaki zvuk u pustinji, kako bi uvijek bile na oprezu od predatora.U prirodi se hrane hranom biljnog porijekla, koja i čini osnovni menu ove vrste iguane, no ponekad se počaste i kojim insektom, najčešće nakon hibernacijskog perioda, kako bi što prije nadoknadile potrebnu energiju. Pustinjske iguane u prirodi hiberniraju, a sredinom ožujka se bude iz zimskog sna, te se pripremaju za parenje, koje se obično dešava u travnju i svibnju. U svibnju i lipnju obično izlegu 2 - 10 jaja, iz kojih će se potkraj srpnja i u kolovozu izleći mladi. Mladunčad ima karakterističnu roza nijansu na trbuhu.Terarij mora biti veličine minimalno 350 - 400 litara, kako bi ovaj gušter imao dovoljno prostora za kretanje. Dno terarija je potrebno prekriti pustinjskim pjeskom kojeg možete nabaviti u našim trgovinama i to u više boja. Na pijesak je potrebno staviti nekoliko manjih stijena ili kamenja. Takav dekor je potrebno prije dobro oprati u vrućoj vodi. Stijene i kamenje je potrebno učvrstiti akvarijskim silikonom za dno terarija, kako se iguana ne bi ozlijedila skrivajući se pored kamenja. Osim stijena, potrebno je staviti i bilje i to najbolje umjetno bilje, kako bi se gušter mogao penjati i skrivati. Jedan dio bilja potrebno je smjestiti u terarij u kojem je veća temperatura, u blizini žarulje, a drugi dio bilja se postavlja u hladniji dio terarija. Na taj način će gušter izabrati mjesto koje mu najviše odgovara.U hladniji dio terarija potrebno je staviti i posudicu s vodom, koja će imitirati izvor vode u pustinji. Iguana će vrlo brzo shvatiti za što joj ta posudica služi. Temperaturu u terariju ćete održavati specijalnim grijačima za terarije. Temperatura u hladnijem dijelu terarija bi trebala iznositi oko 26°C, dok u toplijem dijelu i do 37°C. Savjetuje se postavljanje žarulje Sun Glo, pa i Heat glo, kako bi se postigla temperatura od 45°C na sunčalištu. Navečer se ova žarulja isključuje, kako bi temperatura u terariju pala i postigla se noćna temperaura od 16-25°C. Ovu temperaturu nije problem postići u ljetnim mjesecima, no u zimskim mjesecima vjerojatno ćete morati koristiti i Night glo osvijetljenje. Svakako postavite i termometar, kako biste imali točan uvid u temperaturu u terariju. Idealna temperatura vrlo je bitna za normalano odvijanje procesa probave, jer u suprotnome često dolazi do probavnih poremećaja koji mogu završiti i fatalno.Osim temperature vrlo je bitno i UV osvjetljenje, posebice UVB spektra, kako bi se omogućila nesmetana sinteza vitamina D3 u organizmu. Manjak ovog vitamina dovodi i do manjka kalcija, a time i do koštanih metaboličkih bolesti, od kojih je glavni simptom hipokalcemija - smanjena razina kalcija u krvi, što se klinički manifestira problemima lokomotornog sustava, te koštanog dijela usnog aparata. Ovo osvjetljenje je potrebno omogućiti oko 12 sati dnevno.U zatočeništvu najčešće jedu goruščicu, maslačak, salatu, peršin, mrkvu, hibiskus, raštiku, geranij, krušku itd. Svakako je potrebno voditi računa da je voće i povrće uvijek svježe, te da nije tretirano pesticidima i drugim otrovima. Uz hranu potrebno je dodavati i multivitaminske pripravke, te pripravke kalcija.

Odgovara: Ivan Marić, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam malu kornjačicu koja ne može bez vode, stalno se kupa i uživa u tome, no svejedno je jako plašljiva. U 8. mjesecu moja se obitelj sprema na more i ja je nemam gdje ostaviti, što bi značilo da je moram povesti sa sobom u auto na dugačak put. Bojim se da neće preživjeti sve te zavoje i ne znam uopće gdje da ju stavim. Molim vas par savjeta za dobrobit moje male kornjačice. Hvala, Ivona O: Najbolja varijanta za kornjaču bi bila da ne ide na put ako je to ikako moguće. Transport je stres za svaku životinju a kod vodenih kornjača je otežavajuća okolnost što bi trebala biti u vodi. Stoga Vam prvenstveno savjetujem da za vrijeme ljetovanja kornjačicu povjerite na čuvanje nekom od rodbine ili prijatelja, u koga imate povjerenja.Ukoliko nemate nikakvu opciju za ostaviti kornjaču kod kuće, preporuka je da kupite mali ili srednji plastični akvarij s poklopcem, zapremnine 1,5 do 9 litara koji možete naći u Pet centar dućanima. Akvarij napunite negdje do pola vodom i stavite unutra manji kamen koji će dijelom biti iznad površine vode, kako bi kornjača mogla isplivati iz vode. Kada doputujete u svoje odredište, kornjaču premjestite u njen stalni akvarij.Preporuka je prije i nakon transporta kornjači dodati vitamine u hranu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Htjela bih nabaviti gekona tokaya, ali sam pročitala da su oni najagresivnija vrsta guštera, zanima me da li je to istina, koliko narastu i da li su aktivni danju ili noću? Hvala! Tea O: Tokay gekoni prirodno potječu iz Jugoistočne Azije. Relativno su veliki, blijedo sive boje s plavkastim mrljama (tamna okolina) te tamnosiva boja s crvenim mrljama (svjetla okolina). Kao većina gekona, oviparni su i jedu insekte. Tokay gekoni imaju specijalizirane lamele na prstima koje im omogućuju hodanje po vertikalnim površinama čak i stropovima. Suprotno uvriježenom mišljenju ove lamele nisu ljepljive već su sastavljene od malih, mikroskopske veličine filamenata (niti) koje pronalaze jednako sitne nesavršenosti na površini kojom hodaju (čak i staklo).Kao većina guštera, tokayi imaju sposobnost mijenjanja boje u ovisnosti u kakvoj okolini se nalaze; mogu potamniti ili posvijetliti svoje tijelo i mrlje kako bi se bolje uklopili u okolinu.Unatoč činjenici da tokay gekonima izvrsno odgovara živjeti uz čovjeka (izvor hrane i skrovišta) jedni su od najmanje druželjubivih gekona. Poznati su po svom naglom temperamentu, grickanju ruke koja ga hrani, čisti ili na druge načine dolazi u njegovu blizinu. Njihovi ugrizi su moćni - uhvate se za ruku i puštaju jedino kad to njima odgovara.Kontakt sa ljudima može kod ove vrste biti vrlo stresan jer su poznati po tome što preferiraju biti solitarne životinje. Za pripitomljavanje treba znatna količina strpljenja. Počinje se sa diranjem gekona, a potom držanjem. Većina gekona vrlo dobro prihvaća ovakve bliske kontakte dok je u terariju. Prema iskustvima vlasnika, ove vrste gekona, uspjeli su u potpunosti pripitomiti tokay gekona, no savjetuju da ako tražite jednog od gekona bolje je riješenje leopard gekon ili pak fat-tailed gekon.Ukoliko se ipak odlučite na tokaya samo nekoliko smjernica o smještaju. Trebalo bi ga smjestiti u adekvatno opremljenom terariju, a imajte na umu i činjenicu da ih se rijetko viđa tijekom dana jer su isključivo noćne životinje. U terariju treba osigurati biljke na koje će se penjati ili skrivati, a istovremeno će održavati vlagu u terariju. Terarij bi trebao biti veličine minimalno 75 litara kako bi se omogućilo dovoljno prostora za kretanje i skrivanje te za omogućavanje uspostavljanja temperature (dnevna 24-32°C, a noćna 21-27°C).Što se prehrane tiče treba ih hraniti svakodnevno (crvčci, zoophobasi i sl.), a veći tokayi i pinki miševe. Općenito ne piju iz posude za vodu tako da se svakodnevno jedna strana terarija mora prskati (u večernjim satima). Drugi način povećanja vlage u terariju i osiguravanja vode za gekona je smještanje kockica leda na vrhove biljaka (otopljena voda se slijeva te je on može "polizati").

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam kornjaču koja od prije tri dana neće jesti, samo leži na kamenu, nešto guta, napinje se i otvara usta. Molim Vas za savjet. Hvala, Sabina O: Uzroci koji dovode do različitih zdravstvenih problema u kornjača su najčešće neadekvatni uvjeti u terariju. Preniska temperatura, ispod 25°C dovodi do usporavanja metabolizama, a hrana koja zaostaje u probavnom traktu truli, što može izazvati probavne probleme. Na nižim temperaturama kornjačama se uspori metabolizam te prestaju jesti i postaju podložnije različitim infekcijama i drugim oboljenjima. Svakako provjerite temperaturu u terariju, a sada dok je kornjačica u ovakvom stanju, dok se ne oporavi povisite temperaturu na 30°C. UV osvjetljenje je vrlo važno u terariju, koje potiče sintezu vitamina D3, odgovornog za transport i metabolizam kalcija u oklop i ostale koštane dijelove tijela. Vrlo je važan UVA i UVB spektar zračenja. Nedostatak ovog spektra zračenja dovodi do problema s oklopom, koji se manifestiraju kao mekšanje oklopa. Kornjače su poznate kao veliki onečiščivači vode, te ostaci hrane i izmet vrlo brzo onečišćuju vodu uslijed čega dolazi do nakupljanja nitrata i nitrita u vodi. Ove tvari često iritiraju oči u kornjača te druge dijelove tijela pa je svakako potrebno postaviti adekvatnu filtraciju u terarij, kako bi voda što duže ostala čista. Kod svake promjene vode potrebno je staviti u vodu sredstva za pripremu vode, koja vežu klor i teške metale. Možete koristiti sredstva za pripremu vode za akvarijske ribice, kao što su Dajana Start plus i slični preparati. Osim navedenoga, i prehrana je vrlo bitna. Osim tvorničke briketirane hrane i račića, potrebno je da prehrana sadržava sirovo bijelo pileće meso, mljevenu junetinu i teletinu, ribu, pileće jetrice, salatu, mrkvu itd. Meso je vrlo bitno u prehrani te prehrana koja se bazira samo na tvorničkoj hrani završava zdravstvenim problemima. Ponekad se preporuča dodavanje i sipine kosti za ptice kao izvor kalcija te vitaminskih preparata.Simptomi koje Vi opisujete, kao hvatanje zraka, mogu ukazivati na probleme sa dišnim sustavom. Najčešće se radi o prehladi, koja vrlo brzo prelazi u upalu pluća, na koju se često nadovezuje i upala uha. Točna dijagnoza upale pluća može se postaviti jedino na temelju kliničke slike i potvrde RTG pretragom od strane veterinara koji poznaje fiziologiju i patologiju kornjača. Pneumonia (upala pluća) se javlja u dva oblika. Akutni oblik nastupa vrlo brzo pa smrt može nastupiti unutar nekoliko sati. Vrlo je važno odmah reagirati te na vrijeme započeti terapijom antibiotika. U ovom stadiju kornjače su letargične, često borave na kopnenom dijelu terarija, slabo jedu ili uopće ne jedu, često imaju otvorena usta kao da hvataju zrak, kišu, ponekad je prisutan i iscjedak, ispuštaju zvukove, često su i dezorjentirane itd. Kod nekih kornjača se zna javiti i hiperaktivnost. U kroničnom obliku, kornjače imaju manje izražene respiratorne simptome. U ovoj fazi može i ne mora biti prisutan iscjedak iz nosa, a najčešće kornjače imaju očuvan apetit. Bolest se liječi injekcionom antibiotika kroz minimalno 5 dana. Vrlo je bitno povisiti temperaturu u terariju do 30°C, kako bi se potaknuo stanični metabolizam i prirodni imunitet.Ukoliko ste pod žigovima na tijelu mislili na neke promjene na koži ili oklopu takvog oblika one mogu biti posljedicom gljivičnih i bakterijskih infekcija, nedostataka vitamina te velike količine nitrata i nitrita u vodi. Svakako Vam preporučam da svoju kornjačicu odvedete veterinaru koji poznaje fiziologiju i patologiju kornjača, koji će na osnovu kliničkog pregleda, odrediti terapiju ukoliko ona bude potrebna. Kako bi se kornjačica oporavila što prije, uz terapiju vrlo je važno i poboljašti uvjete u terariju. Savjetujem i dodavanje multivitaminskih pripravaka.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam dugo već vrtnu kornjaču, izlegla se i male su osjetljive tako da sam ih odvojila iz vrta i stavila u akvarij. Što im mogu dat za jesti, što im je potrebno u akvariju? Hvala unaprijed. Franka O: Iako niste naveli, najvjerojatnije mislite na kopnenu kornjaču, poznatiju pod imenom čančara. Čančara (Testudo hermanni) u Republici Hrvatskoj je zakonom zaštićena vrsta životinje. Zaštita je određena Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta gmazova (Reptilia), Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine, temeljem članka 13. stavka 2. Zakona o zaštiti prirode ("Narodne novine" br. 30/94 i 72/94). Prema ovom zakonu pojedina biljna i životinjska vrsta koja ima zaštitu Države je vrsta koja je ugrožena ili rijetka. Strogo je zabranjena svaka radnja kojom je se ometa i uznemiruje u njenom prirodnom životu i slobodnom razvoju (rastjerivanje, proganjanje, hvatanje, držanje, ozljeđivanje i njegovo ubijanje, te oštećivanje njihovih gnijezda ili legla i obitavališta). Zabranjeno je i prikrivanje, prodaja, kupnja i otuđivanje ili pribavljanje na drugi način zaštićene biljke i životinje, kao i njegovo prepariranje. Za svaku prouzročenu štetu nedopuštenim radnjama u odnosu na ovu zaštićenu životinjsku vrstu, a prema članku 1. Pravilnika o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na čančari utvrđena je kazna u visini od 4.000,00 kn. Ova vrsta kornjače nije zaštićena samo na nacionalnoj, već i na internacionalnom nivou (CITES) i za njeno držanje morate imati posebnu dozvolu nadležnog ministarstva.Čančara naseljava područje Španjolske, južne Francuske, Italiju, Siciliju, obalna područja Hrvatske, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Bugarske i Rumunjske. U Hrvatskoj je česta u Dalmaciji, uzduž Velebita, na Kvarnerskom otočju je puno rjeđa. Kontinentalni dio Hrvatske joj nije prirodno stanište, gdje je ljudi donose i drže često u svojim vrtovima. Na balkanskom poluotoku razlikujemo dvije podvrste Testudo hermanni boettgeri i Testudo hermanni hermanni. Čančare žive zasebno, jedino u vrijeme parenja pronalaze pripadnike svoje vrste. Čančare se pare najčešće nakon zimskog sna, u svibnju ili lipnju. Ženke šire karakterističan miris, kojim privlače mužjake. Mužjak miriše i gricka ženku za prednje noge i glavu. U ovoj situaciji mužjak zna biti dosta agresivan pa često dolazi do ozlijeda, osobito ako ženka odbija se pariti. Kada ženka prihvati mužjaka, parenje započinje, a mužjak se počne glasati piskutanjem. U mužjaka sperma se stvara tijekom ljeta, kao i kod ženki jaja, koja u potpunosti razviju do proljeća, kada izlaze iz hibernacije. Ljuska jajeta se u potpunosti razvija nakon oplodnje. Zanimljivo je da se ženka ne mora svaki puta pariti da bi došlo do oplodnje, već imaju sposobnost zadržavanja sperme u organizmu i do četiri godine. Nakon oplodnje ženka počinje tražiti mjesto gdje će položiti jaja. Najčešće bira zaklonjeno mjesto, koje je izloženo suncu, te stražnjim nogama kopa. U udubinu u zemlji polaže najčešće 6-8 jaja (3-15), koje nakon toga ih zatrpava i odlazi. Inkubacija jaja traje 60-90 dana, ovisno o temperaturi. Temperature od 30 stupnjeva celzijusa su najpogodnije, dok kod nižih temperatura inkubacija traje duže. Mladunci izlaze iz jaja najčešće u rujnu, probijajući ljusku jajeta, veličine su oko 3-4 centimetra i odmah su spremni za samostalan život. U prvim danima života oklop je mekan, naboran, ali već nakon par dana postaje ravniji i čvršći.Mlade čančare svakako bi bilo najbolje smjestiti u prethodno pripremljen terarij. Ovisno o broju kornjača, terarij mora biti dovoljno prostran kako bi kornjačice se mogle nesmetano kretati. Na dno terarija kao podlogu savjetujem zemlju, koja nije gnojena. Često se kao podloga koristi šljunak, pjesak, piljevina, što nikako nije preporučljivo. Obavezno je osvijetljenje sa UV spektrom, kako bi se odvijala nesmetana sinteza vitamina D3, odgovornog za resorpciju i metabolizam kalcija u oklop i druge koštane strukture. Dakle, pošto ne žive u prirodi, i nisu izložene sunčevom svijetlu, ovakvo osvijetljenje će biti neophodno kako bi imale čvrst oklop. Čančare obično koriste jedno mjesto u terariju gdje obavljaju nuždu, stoga kod čišćenja, ne treba očistiti sve, kako bi ostao miris, po kojem će čančara ponovo prepoznati svoje mjesto za obnavljanje nužde. U terarij treba smjestiti i posudu ili bazenčić sa vodom, koji nije predubok, da se kornjače ne bi utopile. Možete staviti i kamene ploče (da bi mogle trošiti nokte) ili komad drveta, te nekakav zaklon gdje bi se mogle skrivati. Jedna strana terarija bi trebala imati pored UV neonke i lampu koja će zagrijavati terarij na 35 stupnjeva celzijusa, a druga strana bi bila hladnija i vlažnija, koju bi koristile za spavanje. Kornjačama u drugoj godini života svakako treba omogućiti hibernaciju, koja opet zahtijeva specijalne uvjete u zatočeništvu, osim ako ćete ih kasnije držati vani, one će same proći cklus koji je potreban da dođe do hibernacije. Što se tiče prehrane, bilo je različitih polemika i diskusija i sa znanstvene strane. Mišljenja sam da čančare nisu isključivi vegetarijanci, te postoje znanstveno dokazane činjenice da čančare u prirodi ponekad pojedu i kojeg kukca , puža i slično, što se ipak događa vrlo rijetko. No, to svakako ne znači da ju treba hraniti hranom animalnog podrijetla, koja će vrlo brzo zasigurno dovesti do oštećenja različitih organskih sustava, a osobito bubrega. Ipak, savjetujem da u zatočeništvu se držite prehrane bazirane na hrani biljnog podrijetla. Možete davati povrće i gotovu tvorničku hranu za kopnene kornjače. Ipak, razmislite da kornjače vratite u njihovo prirodno stanište, gdje će zasigurno imati najbolje uvjete života.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Htio bih kupiti smaragdnog pitona pa bi mi  trebale informacije o prehrani, veličini terarija itd. Unaprijed zahvaljujem, Dino O: Corallus caninus pripada porodici kržljonoška (Boidae). U rodovima ove porodice obuhvaćene su najveće zmije na svijetu. To su sve redom zmije koje svoj plijen ubijaju stiskom, gušenjem. Neke vrste mogu svojom veličinom i snagom biti opasne i za čovjeka. Niti jedna vrsta iz ove porodice nije otrovna. Porodica ima ukupno 23 roda sa, koliko je do sada poznato, 88 vrsta. Ove zmije narastu do dužine od od 2-3 metra. Što se držanja u zatočeništvu tiče posebnu pozornost treba obratiti prehrani, temperaturi i vlazi zraka.Ove zmije se hrane relativno malim životinjama (glodavci). Imaju vrlo sporu izmjenu tvari, te bi npr. jedna 150 cm duga zmija trebala pojesti svakih 14 dana manjeg štakora. Temperatura u terariju bi trebala danju biti 28°-30°C, a noću oko 25°C. Vlaga zraka trebala bi biti konstantno vrlo visoka, preko 70%. U samoj nastambi bi trebali postaviti šire grane za penjanje, čime bi životinju smjestili u prostor nalik njenom prirodnom staništu. Sama dimenzija terarija može se izračunati prema okvirnoj formuli kako slijedi: duljina + širina terarija = duljina tijela zmije (+/- 10 cm).

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam Iguanu mjesec dana. Prije tjedan dana prestala je piti vodu i jesti pa je dehidrirala. Zadnji zglob je jako naotekao i nikuda se ne kreće. Ja bih vas molio da mi što prije pomognete da spasim svog igy-a. Hvala unaprijed, Denis O: Metabolička bolest kostiju (MBDs) jedna je od najčešćih uzroka šapavosti, te skeletnih i spinalnih deformiteta u gmazova, a javlja se u okviru ostalih koštanih oboljenja, kao što su osteodistrofija, osteomalacija, osteoporoza, frakture kostiju itd. Deformiteti (otečenja i sl.) koji nastaju najčešće su lokalizirani na mandibuli, ekstremitetima, kralježnici, a mogu biti simetrični ili asimetrični. Zahvaćeni ekstremiteti najčešće su otečeni, a kretnje su ograničene. Ovakve promjene je vrlo važno na vrijeme uočiti, kako bi izbjegli dodatne komplikacije, koje se često manifestiraju kao septični artritis ili degenerativa bolest kostiju, te artikularni i periartikularni giht, osificirajuća spondiloza, hipertrofična osteopatija (proliferacija periosta dugih kostiju). MBDs može biti posljedica manjka nutritivnih elemenata ili renalnog podrijetla. U zelenih iguana najčešće je uzrokovana manjkavom prehranom, te neadekvatnim uvjetima držanja. Sekundarni paratireoidizam jedan je od čestih oblika MBD-a, a najčešće se manifestira i dijagnosticira u gmazova, uzrok mu je manjkava prehrana, a najčešće zahvaća kosti mandibularnog i maksilarnog područja. Najčešći i najvažniji faktor je manjak vitamina D3 , te neizbalansiran odnos kalcija i fosfora u hrani, kao i neizloženost UV spektru sunčevog zračenja, koji ima i najvažniju ulogu u sintezi D3 vitamina te resorpciji i transportu kalcija u koštane strukture. UV zračenje reagira s kožom, odnosno pretvara kolesterol u inaktivni vitamin D3, te vitamin D3 u hormon dihidroksiholekalciferol (DHCC) kroz kanale koji obuhvaćaju jetru i bubrege. Aktivna forma DHCC-a služi organizmu za apsorpciju kalcija iz intestinalnog trakta. U prirodi se ovakva patologija gotovo nikada ne javlja, dok je u zatočeništvu česta pojava, zbog nedostatka ili neadekvatne UV rasvjete u terariju. Sekundarni paratireoidizamje rezultat je prekomjernog lučenja paratireoidnog hormona paratireoidne žlijezde, što je uzrokovano hipokalcemijom. U tom slučaju kalcij se resorbira iz kostiju kako bi organizam nadoknadio deficit, što se manifestira dalje kao "slabost" kostiju. Kod mladih životinja ovo stanje nazivamo rahitis, a kod starijih osteomalacija. Deficit kalcija uzrokuje i parcijalnu depolarizaciju živaca i muskulature, što se klinički očituje paralizom, grčevima, anorexiom, tetanijom, tremorom, hiperrefleksijom, prolapsusom kloake (kalcij regulira i crijevnu peristaltiku) itd.Osim metaboličkih bolesti vezanoh za skelet, u zelenih iguana pojavljuju se i osteosarkomi, odnosno maligni tumori kostiju, koji su najčešće lokalizirani na stražnjim ekstremitetima, u predjelu skočnog i koljenog zgloba, te prstiju. Ovakva stanja liječe se kiruški, a prognoza ovisi o veličini područja infiltriranog tumorom i eventualnim meta procesima. Prema Vašem opisu velika je vjerojatnost da se kod Vaše iguane radi o MBD-u, što zahtjeva urgentnu veterinarsku intervenciju. Ovakvo stanje liječi se parenteralnom aplikacijom kalcijevih preparata, no vrlo je bitno odrediti ispravnu dozu s obzirom na vrstu, masu životinje i trenutno stanje. Prevelike doze mogu uzrokovati srčani zastoj. Svakako se javite veterinaru koji poznaje fiziologiju i patologiju gmazova. Ono što Vam još savjetujem je da svakako obratite pozornost na uvjete u terariju, te ishranu, koji su najčešće uzroci ovakvim stanjima. Dnevna temperatura u terariju trebala bi biti 27-30°C, dok noćna temperatura ne bi trebala biti manja od 21°C. Temperatura na sunčalištu bi trebala biti oko 32°C. Temperatura je vrlo bitna kako bi se nesmetano odvijala probava, te drugi fiziološki i metabolički procesi. Ako je temperatura niža, dolazi do truljenja hrane u probavnom traktu i pada imuniteta, te gušter postaje podložan infekcijama. Osim temperature, vrlo je važna i vlaga koja bi se trebala kretati u vrijednostima od 70-80 %, a održava se svakodnevnim prskanjem terarija toplom vodom. Vlaga se podiže za vrijeme presvlaćenja. Premalo vlage u terariju dovodi do dehidracije organizma.Osvjetljenje treba biti UVA i UVB spektrom, kako bi se u organizmu odvijala nesmetana sinteza vitamina D3, koji je odgovoran za resorpciju i transport kalcija u koštane strukture. Repti Glo lampe nemaju full spektar zraćenja, te je potrebno dodavanje u prehranu vitaminsko-mineralnih dodataka, koji imaju - pored ostaloga - dovoljne količine kalcija i fosfora. Omjer kalcija i fosfora bi trebao biti 2:1. Lampe s UV spektrom trebaju biti oko 30 cm od tijela iguane, zaštićene kako se iguane ne bi opekle, a mijenjaju se svakih 6 mjeseci.Inaće, vitaminsko-mineralne dodatke prehrani možete prvih mjesec dana dodavati svakodnevno, dok se stanje ne popravi, i to: JBL MicroCalcium, JBL TerraVit, Beaphar Reptile Minerals, te Exo Terra Electrolize. Nakon toga dovoljno je dodavanje vitamina i minerala 2-3 puta tjedno. Iguane su biljojedi. Hrana mora sadržavati oko 90% povrća, dok 10% sačinjava voće. Nikako ne davati hranu animalnog podrijetla, jer animalni proteini vrlo brzo dovode do zatajenja bubrega i jetre.Od povrća možete davati raštiku, mišancu, lišće bijele repe, lišće i cvijet maslačka, djetelinu, lišće mrkve, peršin, lišće i cvijet hibiskusa, salatu endiviju, metvicu, korijander, grašak, slatki krumpir, gljive, namočeni zeleni grah. Ovo su namirnice dobre nutitivne vrijednosti. Bitno je da je obrok raznolik. Od ostalog povrća, možete davati krastavce, rajčicu, luk, masline, bućice, rotkvice, s time da treba imati na umu da su ovo namirnice slabe nutritivne vrijednosti. U ograničenim količinama treba davati mrkvu, kelj, brokulu, repu, špinat, zbog oksalata i goitrogena koje sadržavaju.Za sve dodatne informacije možete se obratiti veterinarima u Pet Centru.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam jednu crvenouhu kornjaču staru dvije godine. Dok je bila na suhom, iz repa joj je izlazilo nešto crno i ljigavo, to je stalno uvlačila i izvlačila i u zadnje vrijeme slabije jede i dugo joj se guli koža. Zanima me da li je to normalna pojava ili neka bolest?! Molim vas za pomoć! Unaprijed hvala, Antonija O: Izvodni kanali spolnog i mokraćnog sustava u gmazova završavaju u kloaki. Kornjače imaju, za razliku od zmija i guštera (koji imaju dva hemipenisa), samo jedan penis, kao jedinstveni kopulatorni organ. Ponekad se dešava da penis bude prolabiran izvan otvora kloake u okolinu. Ako kornjača povremeno retrahira (uvlači) penis unutar kloake, to je sasvim normalna pojava. No ukoliko penis ostaje prolabiran, bez da ga kornjača retrahira u kloaku, smatra se patološkim stanjem. Još nije u potpunosti poznat uzrok prolapsusa. Stres, prehrana, sekundarni paratireoidizam uzrokovan manjkavom prehranom, crijevne infekcije ili paraziti, generalizirana oboljenja, opstrukcije probavnog sustava, trauma, te slabi mišići kloake neki su od mogućih uzroka, no niti jedan nije posebno izdvojen. Iz tog razloga nema poznate preventive kako bi se spriječilo ovo stanje.Prolabiran penis vrlo brzo postane edematozan, što i onemogućuje vraćanje u kloaku, a sam penis postaje izložen daljnim traumama, koje završavaju krvarenjima, pa i nekrozom.Kod Vaše kornjače najvjerojatnije se radi o fiziološkoj pojavi (vezanoj uz nastupanje spolne zrelosti) retrakcije penisa i nema potrebe za ikakvom intervencijom. Ukoliko se desi da penis zaostaje izvan kloake, svakako potražite veterinarsku pomoć.Slab apetit može biti posljedica neadekvatnih uvjeta u akvariju ili manjkave prehrane, ali i parazitarnih i unutrašnjih oboljenja organizma. Svakako provjerite temperaturu vode u akavariju (minimalno 25°C), adekvatnost osvjetljenja (UV lampe, koje se obavezno mijenjaju nakon 6 mjeseci), te kvalitetu prehrane (pileće i teleće meso, jetrice, srca, ribe, povrće). Savjetujem dodavanje multivitaminski pripravaka munimalno 2 - 3 puta na tjedan, te sipinu kost za ptice.Ljuštenje kože i oklopa u kornjača može biti fiziološka pojava, a može ukazivati i na nedostatak nutritivnih elemenata u prehrani, lošu kvalitetu vode, te na infekcije bakterijske i gljivične etiologije na koži ili unutar organizma.Izmjenjivanje kože i oklopa je redovita pojava u kornjača, no razlikuje se od ljuštenja kože kod ostalih reptila. Kod ostalih reptila ljuštenje je vidljivije i intezivnije, dok je kod kornjača to gotovo nezamjetno. Rubovi pločica na oklopu se počinju izdizati, te naposljetku otpadnu. No sve pločice ne otpadaju istovremeno. Ispod odignutog dijela često se nakuplja zrak. Ovakva pojava je vidljiva kada je kornjača u vodi, kada se oklop presijava u bakrenu ili bijelu boju. Nikada nemojte kožu koja se ljušti ili oklop na silu skidati. U tom slučaju često se dešavaju ozljede i defekti tkiva koji predstavljaju idealan medij za razvoj mikroorganizama, a dešava se i da se skine preveliki i preduboki dio, pa koštani i mesni dio direktno komuniciraju s okolinom, što uz krvarenje, često završava i infekcijom. Ukoliko Vaša kornjača razvije još neke simptome, svakako potražite pomoć veterinara, a za sada uz raznoliku prehranu, vitaminske preparate, povisite temperaturu vode na 30°C, kako bi ubrzali metabolizam, te potaknuli imunološki odgovor.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam dvije mlade crvenouhe kornjače u staklenom akvaterariju 80x40x40 cm, do pola ispunjenim vodom sa suhom terasom 40x20 cm. Rasvjeta je do sada bila samo obična reflektorka uperena u mjesto za sunčanje, a od danas sam nabavio i Sera terra UV special neonku (60cm, 18w, 30% UVA, 4% UVB). Ono sto me zbunjuje je sljedeće: koliko vremena dnevno ova neonka treba raditi? Ova obična lampa je do sada radila imitirajući neki prirodni ciklus dan/noć (pošto je akvaterarij u prostoriji bez dnevne svjetlosti). Treba li i neonka biti uključena isto toliko vremena? Na http://www.sera.de/index.php?id=223&L=1 sam našao zbunjujuću informaciju da je neonku potrebno uključivati 2 x tjedno po 5 min (?). No na večini drugih mjesta spominje se da i ove UV neonke također trebaju radti imitirajući prirodni noć/dan ciklus, tj. u intervalima od ~12h. Pomagajte pošto sam potpuno zbunjen. Veliko hvala unaprijed, MilanO: Svjetlost je od najbitnijih faktora u životu svih živih bića, pa tako i kornjača. Svjetlost ima veliku ulogu u svim fiziološkim procesima, naročito za vrijeme rasta, kada je vrlo važna za pravilan razvoj skeleta, odnosno oklopa. Reptili imaju tetrakromatski vid, odnosno na mrežnici imaju četiri različite vrste fotoreceptorskih stanica, koje su u stvari receptori za četiri različite valne dužine svjetlosti, koje utječu na razmnožavanje i ishranu. Kornjačama u zatočeništvu treba omogučiti emitiranje sunčevog svjetla specijalnim lampama s UVA i UVB spektrom zračenja. Pri kupnji treba voditi računa da su to lampe za reptile, jer sve lampe nisu iste, niti im odgovaraju. Spektar UV zračenja je potreban kako bi se odvijala nesmetana sinteza vitamina D3 u organizmu, odgovornog za transport i resorpciju kalcija u oklop i ostele skeletne strukture. Ovaj vitamin nalazi se u hrani biljnog i životinjskog podrijetla, ali u količini koja nije dovoljna, pa je stoga UV osvjetljenje neophodno. UVA dio spektra stimulira apetit u reptila, te nagon za razmnožavanjem. Raspon UVA dijela spektra iznosi 320-400 nm i 30-33%. Raspon UVB ultraljubičaste svjetlosti iznosi 290-320 nm i iznosi oko 5 %. Visina na koju se lampa postavlja ne bi smjela biti viša od 30-40 cm, a treba ih zamijeniti nakon šest mjeseci. Lampe je najbolje smjestiti u unutrašnjost terarija, jer ako su iznad stakla, nemaju efekta zbog redukcije svjetla i apsorbcije stakla.Treba voditi računa o ciklusima dan / noć, pa bi kornjače trebale imati svjetlo oko 12 sati dnevno.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Prije dva dana smo kupili dvije male vodene kornjače. O njima nismo znali baš ništa ali na vašim stranicama smo mnogo toga saznali, hvala vam. Puno toga nas još zanima: - po čemu im se može odrediti dob (starost), - prehrana (pročitala sam da jedu i meso i salatu ali u zoo hobiju su nam dali samo račiće i ništa drugo), - kada im treba početi davati meso i kada ih je najbolje hraniti (ujutro ili navečer), - da li maženje i diranje može utjecati na njihovo zdravlje? Po prvi put u životu imamo kornjače i ne bih željela da im se nešto desi zato što nismo znali kako se s njima treba ophoditi. Molim ne zamjerite na smetnji, s poštovanjem, SlađanaO: Iako niste naveli, vjerojatno se radi o vrsti Trachemys scripta scripta ili Trachemys scripta troosti. Obje vrste su vodene vrste i zahtjevaju vrlo slične uvjete držanja. Prvo treba naglasiti da su to vrste koje postižu dužinu oklopa od oko 20 - 25 cm, do 7. godine života, no ima i vrsta kod kojih ta dužina dosiže i 30 cm. U pravilu ženke su veće od mužjaka. Nakon sedme godine života one još uvijek rastu, tek nekoliko milimetara godišnje, što i ne možemo zamjetiti. S obzirom na veličinu koju postižu kao odrasle jedinke, potreban Vam je terarij od 150 litara za svaku kornjaču. Dok su još male, možete ih držati u manjem terariju, no vrlo brzo ćete ga morati zamijeniti većim. Kornjače moraju imati dovoljno prostora za plivanje, kako ne bi došlo do atrofije muskulature i problema s kretanjem. U terariju mora biti smješten kopneni dio na kojem će se kornjača odmarati i sunčati. Kako su to, kao i ostali gmazovi, hladnokrvne životinje, i temperatura tijela im ovisi o okolišu, voda mora biti grijana grijačem i nikada temperature ispod 25°C. Temperatura je vrlo bitna kako bi se nesmetano odvijali svi metabolički i imunološki, te drugi fiziološki procesi u organizmu kornjača. Kod promjene vode obavezno koristite odstajalu vodu, pripremljenu sa sredstvima koja vežu klor i teške metale. Na dnu terarija možete staviti kamenčiće, jer su to vrste koje vole kopati i zakopavati se. Vodite računa da kamenčići ne budu manji od usnog aparata kornjača, kako ih ne bi progutale, što dovodi do zatvora crijeva i konačno smrti. Isto tako ne bi smjeli biti ni preveliki kako se kornjače pri kopanju ne bi ozlijedile. Kako su kornjače poznate kao veliki onečišćivači vode, preporučljivo je u terarij smjestiti filter, uz koji nećete tako često mijenjati vodu. Obavezna je rasvjeta s full spektrom UV zračenja, kako bi se odvijala nesmetana sinteza vitamina D3, koji je odgovoran za transport i resorpciju kalcija. U protivnom dolazi do problema s koštanim strukturama, osobito oklopa, koji postaje mekan, te ako se ne promijene uvjeti držanja i ne provede terapija, završava smrću. Ukoliko uvjeti u terariju nisu zadovoljavajući, osim mekšanja oklopa javit će se i niz drugih bolesti, nepravilan rast (kornjačice ostaju male i zakržljale), odgađanje spolne zrelosti itd.Vrlo je bitno da kornjače imaju raznoliku prehranu. Hrana mora biti svježa, sirova i ne začinjena. Kornjače uvijek treba hraniti u terariju, u vodi, jer ne mogu gutati na suhom. Ostatke nepojedene hrane obavezno ukloniti, kako ne bi onečišćavali vodu.Mlade kornjače se hrane dva puta na dan, dok one starije od godinu dana jedu svaki drugi ili treći dan. Hrana animalnog podrijetla je najvažnija hrana, što uključuje piletinu, teletinu, govedinu, pileća i goveđa srca i jetrice, slatkovodne ribe, akvarijske puževe, cvrčke,  crvi brašnari, fobasi, kišne gliste itd. Živa hrana poput ribe, crva, cvrčaka budi lovački instinkt u kornjača. Ova hrana bogata je i kalcijem. Uz hranu animalnog podrijetla možete ponuditi i gotovu tvorničku hranu u obliku briketića i račića, ali ona nikako ne smije biti jedini izvor prehrane. Biljna hrana je također vrlo važna, osobito u starijih kornjača kada više preferiraju hranu biljnog podrijetla. No to ne znači da hranu animalnog podrijetla treba potpuno izbaciti iz prehrane. Ponudite joj povrće i voće, kao što su mrkva, crvena salata, rajčica, jagode, lubenice itd. Osim navedenog, možete im ponuditi i akvarijsko vodeno bilje, koje osobito vole jesti. Povrće uvijek treba biti svježe, s time da moram naglasiti da se svo povrće ne smije davati, npr. špinat, kupus, blitva, jer blokiraju apsorpciju kalcija, pa se javljaju problemi s oklopom i kostima. Što se tiče voća, može ga se davati vrlo rijetko, jednom u dva mjeseca, zbog količine šećera koju sadržava. Mlade kornjače hrane se svaki dan, dva puta dnevno, s time da je meso svaki dan obavezno. Starije kornjače hrane se mesom 2 - 3 puta na tjedan. Mladim kornjačama je obavezno 2 - 3 puta na tjedan dodavati multivitaminske pripravke u vodu, a kao izvor kalcija i sipinu kost za ptice.Osim kralješnice, kornjače imaju i vanjski skelet, odnosno oklop. Oklop se sastoji od dva dijela: karapaksa, odnosno leđni dio i plastrona, trbušni dio. Karapaks i plastron s obje su strane povezani koštanim nastavcima na plastronu, dok su sprijeda i straga nepovezani, na kojima se nalaze otvori za ekstremitete, glavu i rep. Oklop čine pedesetak kostiju koje su srasle. Na karapaks su srasli kralješnica i rebra. I karapaks i plastron su pokriveni ljuskama, koje su zapravo izrasline epiderma. Vodene kornjače imaju niži oklop, što im omogućuje nesmetani prolaz kroz vodu, te zakopavanje u pijesak. Upravo su ljuske te pomoću kojih se najčešće određuje približna starost u kornjača. Ljuske imaju svojevrsne koncentrične prstenove, koji podsjećaju na godove drveta. Brojenjem prstenova se određuje približna starost kornjače. Što su kornjače starije, to su manje uočljivi, pa je i teže odrediti starost. Ponekad se i dužina oklopa uzima kao orjentir za određivanje starosti, što opet nije nije sigurna metoda, jer veličina kornjače ovisi o uvjetima držanja, prehrani i spolu kornjače.Kornjače nisu društvene životinje i same sebi su dovoljne, pa i nisu neki ljubitelji maženja. Neće im ništa štetiti, ali svakako neće biti oduševljene. Ne vole ni društvo pripadnika svoje vrste, osim u vrijeme parenja. Za zaključiti je da su te prekrasne životinjice prvenstveno za promatranje, što ne znači da ćete manje uživati u njima.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam dvije kalifornijske kornjače. Prvo pitanje: dosta se razlikuju, jedna je veća, jedna manja i boja na oklopu je različita - jedna je tamnija, jedna svjetlija. Zanima me da li je ženka manja ili veća, odnodno da li je mužjak veći ili manji? Drugo pitanje: one su sada stare godinu dana, čitala sam da počinju spolno sazrijevati poslije 2 godine, ali se stalno penju jedna po drugoj (uglavnom veća kornjača po manjoj) - treba li to nešto značiti? Hvala, Maja O: Kornjače spolno sazrijevaju između 3 - 5 godine života, što ovisi o vrsti, odnosno veličini kornjače. Da bi kornjača spolno sazrijela, mora imati adekvatne uvijete života (grijač, UV spektar osvijetljenja, prehrana). Ženke su veće od mužjaka, imaju kraće pandže na prednjim nogama, te kraći rep, dok su mužjaci manji, imaju veće pandže na nogama, dulji rep i udubljen plastron. Period parenja je početkom veljače pa sve do svibnja. Mužjak se udvara ženki na način da je kandžama prednjih nogu mazi po licu i pliva natraške okrenut licem prema licu ženke. Penjaje jedne na drugu može, a i ne mora značiti parenje.Ponekad se na taj način sunčaju. Nakon udvaranja, mužjak ostaje na dnu do 48 sati. Ženka nosi jaja oko 2 mjeseca. Na suhom traži prikladno mjesto za gnjezdo, što znači da joj morate u terariju napraviti obalu od zemlje ili pijeska kako bi mogla položiti i zakopati svoja jaja. Temperatura mora biti prikladna isto kao i prehrana, međutim jako se teško kornjače pare u zatočeništvu zbog skučenosti prostora i neprikladnih uvjeta držanja. Da bi uopće došlo do polaganja jaja, vrlo je važna prenhrana, koja mora sadržavati dovoljne količine kalcija. Preporučljivo je i dodavanje kalcijevih preparata u hranu. Iskusan veterinar može i palpirati jaja u u ingvinalnoj udubini, a RTG pretraga točno potvrđuje. Gravidne ženke nastoje biti što aktivnije, te biraju mjesta u terariju koja su najtoplija i najosvjetljenija. Kada je ženka spremna za polaganje jaja, to se vrlo lako uočava, time što prekapa po mjestu koje je pripremljeno za polaganje jaja, što uočavamo prljavštinom na stražnjim nogama i stražnjim marginama oklopa. Ženke u prirodi kopaju i po nekoliko mjesta u koja namjeravaju polagati jaja.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Prije 3 dana sam dobila iguanu i danas sam je uzela u ruke da je nahranim, jer nije ništa jela otkad je kod mene. Više se ne boji i napokon je jela iz ruke (ribanu mrkvu, krastavac i malo maslačka). Ali tek sada sam vidjela koliko je zapravo bila zanemarena u tom pet shopu: na jednoj zadnjoj nozi nema 3 nokta, a na drugoj jedan. Najvjerojatnije nije imala dosta vlage u zraku dok se presvlačila, jer joj je na jednom prstu ostao urezan komad kože, koji sam joj odstanila. Zanima me kako da joj pomognem i hoće li joj se ti prsti ikada oporaviti. Jako je slaba na noge, možda zato što nije jela ovih par dana, po noći normalno spava, a po danu prošeta, ali čudno drži noge, nekako tromo, kao da joj noge stoje naopako. Koje vitamine da joj kupim i kako da joj pomognem? Sada ima terarij veličine 140x90x60 cm, podni grijač, sun glo daylight lampu, heat glo infrared heat lampu i repti glo 8.0 neonku (rasvjeta po preporuci vašeg radnika u Drvinju). Danju joj je temperatura 28-31°C, a noću 20-22°C. Nadam se da će joj sada biti puno bolje i ugodnije. Zanime me i gdje je mogu odvesti veterinaru ako zatreba? Unaprijed puno hvala, Dijana O: Zelena iguana (Iguana Iguana) je gušter koji naraste oko dva metra, te zahtijeva velik prostor. U terariju treba postaviti nekoliko grana, kako bi se iguana mogla penjati i sunčati. Najčešće se koriste bambusove grane, uz koje se može staviti i bilje, koje nije toksično ili plastično bilje. Iguane se mogu pripitomiti, ali ne na način kao psi ili mačke. No postoje i jedinke koje se maze i odazivaju na ime, ali vrlo rijetko. Neke se vrlo brzo pripitome, dok neke ostaju uvijek plašljive. Svoje raspoloženje jasno pokazuju. Dnevna temperatura u terariju trebala bi biti 27-30°C, dok noćna temperatura ne bi  trebala biti manja od 21°C. Temperatura na sunčalištu bi trebala biti oko 32°C. Temperatura je vrlo bitna kako bi se nesmetano odvijala probava, te drugi fiziološki i metabolički procesi. Ako je temperatura niža, dolazi do truljenja hrane u probavnom traktu i pada imuniteta, te gušter postaje podložan infekcijama. Osim temperature, vrlo je važna i vlaga koja bi se trebala kretati u vrijednostima od 70-80 %, a održava se svakodnevnim prskanjem terarija toplom vodom. Vlaga se podiže za vrijeme presvlačenja. Problemi s presvlačenjem najčešće su uzrokovani neadekvatnom vrijednošću vlage, a predstavljaju uzrok daljnjim bolestima. Zaostala koža se mora što prije ukloniti, kako ne bi dovela do stomatitisa ako zaostaje oko usnog aparata, gangrene ako zaostaje na repu i ekstremitetima itd. Problemi s presvlačenjem, odnosno zaostajenjem kože u Vaše iguane su najvjerojatnije uzrokovani premalim postotkom vlage u terariju, što je na poslijetku dovelo i do sušenja, odnosno opadanja noktiju. Osvijetljenje treba biti UVA i UVB spektrom, kako bi se u organizmu odvijala nesmetana sinteza vitamina D3, koji je odgovoran za resorpciju i transport kalcija u koštane strukture. Repti Glo lampe nemaju full spektar zračenja, te je potrebno dodavanje u prehranu vitaminsko-mineralnih dodataka, koji imaju - pored ostaloga - dovoljne količine kalcija i fosfora. Omjer kalcija i fosfora bi trebao biti 2:1. Manjak kalcija često dovodi do problema s kostima, od kojih je najčešća metabolička bolest kostiju, odnosno hipokalcemija. Takva stanja očituju su u deformitetu ekstremiteta i vilice, te problemima s kretanjem. Lampe s UV spektrom trebaju biti oko 30 cm od tijela iguane, zaštićene kako se iguane ne bi opekle, a mijenjaju se svakih 6 mjeseci.  Iako na osnovu poslanih slika postoji opravdana sumnja da bi se u slučaju Vaše iguane moglo raditi o navedenom, bilo bi nestručno i neprofesionalno s moje strane postavljati dijagnozu bez kliničkog pregleda. Pet centar nije veterinarska ambulanta, te su u sklopu naših  trgovina registrirane samo veterinarske ljekarne. Stoga Vam savjetujem da potražite veterinara koju poznaju fiziologiju i patologiju gmazova, pri čemu preporučujem da se obratite stručnjacima pri Veterinarskom fakultetu. U slučaju Vaše iguane najvjerojatnije će biti potrebna injekciona terpija. Problemi s ekstremitetima i noktima najvjerojatnije su se nadovezali jedan na drugi. Manjak vlage, hipovitaminoza, te moguća infekcija, najčešću su uzrok ispadanja noktiju. Nokti će narasti, ali će trebati dosta vremena. Inače, vitaminsko-mineralne dodatke prehrani možete prvih mjesec dana dodavati svakodnevno, dok se stanje ne popravi, i to slijedeće preparate: JBL MicroCalcium,  JBL TerraVit,  Beaphar Reptile Minerals, te Exo Terra Electrolize. Nakon toga dovoljno je dodavanje vitamina i minerala 2-3 puta tjedno. Iguane su biljojedi. Hrana mora sadržavati oko 90% povrća, dok 10% sačinjava voće. Nikako ne davati hranu animalnog podrijetla, jer animalni proteini vrlo brzo dovode do zatajenja bubrega i jetre.Od povrća možete davati raštiku, mišancu, lišće bijele repe, lišće i cvijet maslačka, djetelinu, lišće mrkve, peršin, lišće i cvijet hibiskusa, salatu endiviju, metvicu, korijander, grašak, slatki krumpir, gljive, namočeni zeleni grah. Ovo su namirnice dobre nutitivne vrijednosti. Bitno je da je obrok raznolik. Od ostalog povrća, možete davati krastavce, rajčicu, luk, masline, bučice, rotkvice, s time da treba imati na umu da su ovo namirnice slabe nutritivne vrijednosti. U ograničenim količinama treba davati mrkvu, kelj, brokulu, repu, špinat, zbog oksalata i goitrogena koje sadržavaju. Uz adekvatne uvjete držanja i prehranu, te veterinarsku pomoć, vjerujem da će se Vaša iguana zasigurno oporaviti.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imala sam dvije crvenouhe kornjače (jednu veliku i jednu malu) i ovo ljeto sam ih premjestila u ribnjak, ali mi je ova manja pobjegla i nisam ju našla, pa bih sada htjela kupiti žutouhu kornjaču (jer u Pet centru u Osijeku više nema crvenouhih kornjača) pa me zanima kako bi se njih dvije slagale budući da su različite vrste? Hvala! Doris.   O: Crvenouhe i žutouhe kornjače zahtjevaju slične uvjete držanja, a često se i međusobno pare, pa ih slobodno možete držati zajedno. Što se tiče društva, kornjače nisu društvene životinje, one su same sebi dovoljne. Druželjubive su jedino u određeno doba, kada se pare. Svakako vodite računa o veličini terarija, koji za dvije kornjače mora biti minmalno 250 - 300 litara, temperaturi vode (minimalno 25°C), UV osvjetljenju (važno za sintezu vitamina D3 u organizmu), te filtraciji vode. Žutouhe kornjače su nešto manje u odnosu na crvenouhe kornjače, dužine oklopa oko 20 centimetara. Moraju imati veliki prostor za plivanje, kopneno područje gdje se sunčaju i odmaraju, te adekvatnu prehranu. Žutouhe kornjače su svejedi, no mlade kornjače obavezno moraju imati više ponuđene hranu animalnog podrijetla (piletina, govedina, teletina, riba itd.). Kako rastu, prednost daju hrani biljnog podrijetla. Dobro uravnotežena prehrana vrlo je bitna kako bi se izbjegle bolesti zbog pogrešaka u prehrani. Kornjačice u rastu zahtijevaju mnogo kalcija i D3 vitamina, tako da im je u prehranu potrebno dodavati ove tvari svaki drugi dan. U proljeće i rano ljeto ženkama se preporučuju ovi dodaci jednom ili dvaput tjedno. U ostalo vrijeme dodaci su potrebni jednom na tjedan.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo iguanu 4 godine. Pre tri godine je obolela od metaboličke bolesti kostiju, koja se manifestovala naduvenošću vilice. Posle tretmana sa dodavanjem minerala i vitamina i dopunskim lampama iguana se oporavila. Sada normalno raste i sve je u redu, osim što joj se donja vilica koja je bila naduvena iskrivila u jednu stranu i zaostaje u rastu za gornjom. Isto tako sa te strane joj se nagomilalo koštano tkivo. Molimo vas da nam kažete šta da radimo i da li će se vilica vremenom vratiti. Unapred hvala, XenijaO: Metabolička bolest kostiju jedna je od najčešćih bolesti koje se javljaju kod iguana, a nastaju kao posljedica neadekvatnog držanja. Radi se o potencijalno fatalnom nutritivnom poremećaju, koji se može lako prevenirati, ali se teško liječi. Nerijetko ostaju i trajne fizičke posljedice.Glavni je uzrok metaboličke bolesti kostiju nedostatak kalcija u organizmu, koji nastaje zbog pogrešne prehrane ili neadekvatnog držanja. Fiziološki odnos kalcij i fosfora u organizmu trebao bi biti 2:1, no kada je koncentracija kalcija niža, organizam nastoji kompenzirati nedostatak mobilizacijom rezervi sa mjesta u kojima ga ima dovoljno, npr.iz kostiju. Osim za izgradnju koštanog tkiva, kalcij je neophodan u procesu zgrušavanja krvi, ali i za prijenos živcanih impulsa i kontrakcije mišića, pa njegov nedostatak u organizmu povlači cijeli niz posljedica.Jedan od bitnih čimbenika koji utječe na metabolizam kalcija je vitamin D koji se stvara prilikom izlaganja sunčevom svjetlu ili umjetnoj svjetlosti (UVA i UVB spektar). Ukoliko iguani u terariju nedostaje adekvatno osvjetljenje, doći će do deficita vitamina D, što će rezultirati smanjenom resorpcijom kalcija u organizmu.Simptomi metaboličke bolesti kostiju u ranoj fazi uglavnom su nespecifični pa vlasnik primjećuje promjenu boje kože (postaje svjetlija ili poprimi smećkastu nijansu), izbirljivost pri jelu, te sklonost odmaranju sa spuštenom glavom (umjesto da je drži uspravno u zraku). S napredovanjem bolesti počinju se javljati fibrozne kvržice po zglobovima ili dugim kostima, otekline na nogama, a ponekad i šepanje. U vrlo teškim oblicima bolesti dolazi do savijanja kralježnice, što dodatno otežava kretanje. Tipična je pojava otekline i omekšavanja čeljusti (''gumena čeljust''), koju uglavnom drže otvorenom. Donja se čeljust uglavnom razvija sporije od gornje pa se nakon nekog vremena javlja podgriz. Upravo iz tog razloga otežano je uzimanje i žvakanje hrane, dolazi do mršavljenja, a ponekad i do pojave anoreksije. Često se javlja začep i zaostajanje u rastu. Kosti su sklone frakturama, a često je prisutan mišićni tremor. Ponekad dolazi do djelomične paralize repa ili nogu. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike i RTG snimke. Terapija ovisi o težini bolesti, a uglavnom se sastoji u davanju vitamina i minerala uz poboljšavanje uvjeta držanja.Kako bi se spriječila pojava ove bolesti, bitno je iguanu adekvatno hraniti (o ishrani je ranije pisala kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. (Prehrana iguane), osigurati dovoljno svjetla u terariju (UVA i UVB spektar), pratiti režim temperature i omogućiti joj dovoljno prostora za kretanje.Mislim da biste konkretniji odgovor trebali potražiti kod svog veterinara, koji će na osnovu pregleda utvrditi postoji li šansa da se stanje bar približno vrati u normalu jer će moći točnije odrediti kada je započeta terapija i koliko je štete bolest već nanijela Vašoj ljubimici.Na žalost, kod ove se bolesti najčešće radi o posljedicama koje su ireverzibilne.