Pitajte veterinara

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Čini mi se da imam dosta netipičnu rozenkolis ptičicu. Kupljena je s 2-3 mjeseca (navodno) ali nije bila ručno hranjena i potpuno je divlja. Imamo ju već pola godine i dalje nema govora o pitomosti, dapače: nije uopće radoznala, neće jesti ništa osim zrnja, malo više od ostalog voli proso na klasu, kupanje i voda nisu došli do izažaja jer se svega boji i nepomišlja prići tanjuriću s vodom Ne mogu ju pripitomljavati "poslasticama" jer se užasno boji ruke i ljudi i kako ću joj dati zrno prosa kad ga niti ne vidi. Probali smo s igračkama, od loptica papira, ogledalca, zvečki... do prečkica, ljuljački i lojtrica izvan gajbe - ne zanima ju ništa. U posljednje vrijeme navečer boravi na podu gajbe, to mi je malo sumnjivo - možda joj smeta svjetlo TV-a? Bi li je trebali pokrivati? Hvala na savjetu AntonioO: Kod rješavanja ovakvog problema trebamo imati na umu kako se većina papiga ne može smatrati domesticiranim kućnim ljubimcima. S iznimkom tigrica i nimfi, većina je ostalih papiga tek unazad nekoliko generacija uzeta od svojih divljih predaka iz prirode. Ovo znači da kod Vaše papige prevladavaju prirodni instinkti. Ako sagledate problem na taj način, razviti ćete bolju komunikaciju sa Vašom pticom i vjerujem, brže je pripitomiti. Općenito, kod nekih će papiga trebati nekoliko tjedana ali kod mnogih i do nekoliko mjeseci da se smire i riješe straha, naravno uz pravi pristup i puno strpljenja. Prije svega bih Vam preporučila da sa pripitomljavanjem krenete ispočetka. Također, odaberite novo mjesto gdje ćete smjestiti krletku kako bi se i papigica našla na novom, neutralnom terenu. Osim toga, preduvjet dobrog zdravlja papigice je osiguravanje mira i odmora, prekrivanjem krletke. Ako se ptica drži u prostoriji, u stanu, gdje prevladava umjetna svjetlost tokom većeg dijela dana (gledanje televizije, držanje upaljenih ukrasnih svjetiljki i slično), to može djelovati vrlo stresno na njeno fizičko i psihičko zdravlje. Ptice se najbolje odmaraju i oporavljaju tijekom spavanja, koje mora trajati do 12 sati. Najbolje je krletku pokriti neprozirnom pamučnom krpom navečer oko 19-20 sati (tada vlasnici najviše gledaju televiziju, koja je prebučna za naše pernate ljubimce). Krpa ne mora pokrivati krletku u cijelosti, ostavite pri dnu 4-6 cm slobodnog i nepokrivenog prostora jer ptičice ipak vole proviriti i provjeriti što ukućani rade. Krpu s krletke skinite kada se i Vi budite (primjerice, oko 6-8 sati) jer naši ljubimci vole pratiti životni ritam svojih vlasnika i ostalih članova kuće. U tom periodu poželjno je napuniti posudice s hranom, promijeniti vodu u pojilicama i po potrebi očistiti dno krletke. Isto tako, važno je napomenuti i da se prilikom puštanja van krletke zavjesama zastru sve staklene površine - prozori i vrata, kako se papigica ne bi ozlijedila. Naime, sposobnost snalaženja u prostoru je u ptica razvijena na zavidnoj razini, ali je ometaju reflektirajuće površine, npr. zrcalo, staklo, prednja strana TV prijemnika, ormar sa sjajnom površinom i sl. pa nerijetko dolazi i do težih ozljeđivanja.Pripitomljavanje papigice mora biti sa strpljenjem. Početak pripitomljavanja provodi se u dvije do tri kratke (ne više od 10 minuta) interakcije dnevno. Svakako morate imati na umu da je svaka ptica individua za sebe te se međusobno razlikuje njihova sposobnost i brzina učenja. No, iako neke ptice uče brže od ostalih pripitomljavanje ne smije biti brzo, već treba raditi sporo i bazirati se na spremnosti ptice.  Prilaženje krletci (ali ne preblizu kako je ne biste uznemirili) mora biti na način da Vas vidi i da shvati da je Vi promatrate. Možete izabrati ime za nju i svaki put kad prilazite krletci izgovarate ga mirnim i mekanim glasom. Također, svaki put kada prilazite krletci kako bi joj stavili hranu, izgovarajte njezino ime. Ovo će pospješiti povjerenje prema Vašem glasu i Vama što čini pripitomljavanje lakšim. Prijateljski se odnosite prema papigici dajući joj poštovanja i prostora. Ovo je prvi korak u pripitomljavanju. Drugi korak možete započeti kada papigicu hranite. Bitno je da se odmah ne odmaknete od krletke kako bi prihvatila Vašu prisutnost. U početku može oklijevati uzimati hranu u Vašoj blizini. Možete je ohrabriti na način da se polako odmaknete nekoliko koraka od krletke. Ako nakon toga uzme hranu znači da joj je u tom trenutku trebalo prostora. Ovo bi se svakodnevno trebalo činiti polagano i sa strpljenjem smanjujući prostor koji joj je potreban da uzme hranu. Ako pokaže bilo koji znak uznemirenosti udaljenost bi trebala biti na onoj mjeri da se papigica osjeća udobno. Morate zadobiti njezino povjerenje kako bi se s vremenom osjećala sigurnom uzeti hranu u Vašoj blizini. Treći korak u pripitomljavanju trebao bi biti poduzet kada drugi završi. U ovom koraku uči se papigicu da uzme hranu iz naše ruke. Tijekom tog perioda savim joj je udobno hraniti se kada ste Vi u blizini krletke. U početku, trebali bi joj dati omiljenu poslasticu i stajati kraj krletke. Također, možete smanjiti količinu hrane u posudici kako bi poželjela još a imajte pripremljenu poslasticu u ruci i ponudite joj. Ako ne uzme iz ruke stavite je u posudicu za hranu i dopustite da je pojede. Ovo ponavljajte sve dok ne stekne toliko samopouzdanja da uzme hranu iz Vaše ruke.Svaku "vježbu" treba ponoviti nekoliko puta sve dok se papigica neće osjećati sigurno obavljajući je, a tek zatim krenuti na slijedeći korak. Kako biste je pridobili, probajte joj ponuditi različite poslastice i pritom pričajte s njom mirnim i staloženim glasom. Važno je da budete ustrajni te da ove vježbe radite barem jednom dnevno jer ponekad treba dosta vremena dok papiga prema Vama ne stekne potpuno povjerenje. Moram napomenuti, a vezano uz to što ste primijetili dulji boravak ptičice na dnu krletke unazad nekoliko dana, iako ne pokazuje znakove oboljenja kao što su nakostriješenost perja, kihanje, disanje na otvoren kljun, promjenjena stolica, slabost nogu ili nefiziološki položaj glave - pomno ju promatrajte. Vjerojatno će ptičica živnuti nakon prekrivanja i drugačijeg ophođenja sa njom, ali ako pokaže neke od navedenih simptoma ili znakove slabosti trebate je odvesti veterinaru. Nadam se da će Vam ovi savjeti koristiti te da ćete što prije uspjeti pripitomiti Vašu papigicu. Budite dosljedni i vjerujem da uspjeh neće izostati.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Udomila sam nimfu od jedne gospode staru 7 god. Nimfa nije socijalizirana i jako se plasi ruke, živjela je u zamračenoj prostoriji "da ne viče", kada je došla svo perje ispod krila je bilo počupano i na unutrašnjoj strani krila na vrhovima su bile rane, sad je perje donekle naraslo ali na unutrašnjosti krila na vrhovima su ostale kraste i ona svaki put kad poleti ozljedi krila i curi joj krv, neznam je li to zbog mahanja krilima ili se lupi u nešto s obzirom da ona baš i ne može letjeti. Hoće li ona moći ikad više letjeti i da li će te rane zacijeliti? Trebam li je zatvoriti da ne leti više dok to ne zaraste? Kod mene je već 6 mjeseci i kraste nikako ne prolaze. Hvala. IvanaO: Kao što ste naveli, Vaša nimfa je prije držana u vrlo lošim uvjetima. Nedostatak perja i rane ukazuju da si je nimfa sama čupala perje, a pri tome napravila rane. Kod papiga je uobičajeno da si počnu čupati perje kad su često same, na izoliranom mjestu,  pod stresom ili u potpunosti zanemarene.  Nešto više o tome možete pročitati u prijašnjem odgovoru Nimfa  čupa perje / Mitarenje Te rane nisu liječene pa su vjerojatno inficirane uvjetnim bakterijama ( streptokoki ili stafilokoki ). Preporučila bih vam terapiju sa antibiotikom koji se stavlja u vodu barem 2 tjedna. Osim toga, rane se može sprejati s antibiotskim sprejem, a prije toga ih treba očistiti sa antiseptikom. Kao potpornu terapiju u vodu davati vitaminsko- mineralne kapi sa važnim aminokiselinama prilagođene pticama,  kao što su od Oropharme" Muta-vit" , JBL " Papageno ", Sera "Vitamin plus " i slični preparati. Za zdravu kožu , a time i kvalitetno perje važni su vitamini B kompleksa i biotin, ali i aminokiseline - lizin, niacin, metionin, izoleucin i dr. Bilo bi dobro da se ptica ne stresira dodatno pa je bolje da bude u kavezu i da bude kvalitetno hranjena. Osim sjemenki, preporučljivo je davati voće i povrće te biljke. Nadam se da će vam ove informacije koristiti i da će Vaša ptica biti bolje nakon terapije.

br />Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  >P: Mužjaka nimfe imamo skoro 2 mjeseca, star je oko 4-5 mj, puno smo s njim, leti, pjeva, jede, pije, dolazi k nama, mazi se. Međutim, primjetili smo da iz hrane jede samo veće sjemenke (bijele i suncokret), a proso ne. Također, rijetko želi nešto od voća i povrća, najčešće samo zelenu salatu. Obožava bar, poludi kad ga vidi i u roku sat-dva ga cijelog pojede.  Da li je normalno da ne jede proso, ako nije, kako to promjeniti? Koliko često mu smijemo davati bar? Ne voli se kupati ni sam, ni da ga mi špricamo, da li nastaviti bez obzira dal on želi ili ne? Donedavno je njegovo ponašanje bilo super, dok se unatrag koja dva tjedna nije počeo ljutiti se na sve oko sebe, dođe do igračke, ljuljačke, sipine kosti i počne ljutito vikati na njih, pa pjevati pa kao nekako pričati ili nešt i tako u krug. Molimo Vas uputite nas kako to riješiti jer postalo je nepodnošljivo, iako ga obožavamo. Hvala. IvanaO: Drago mi je čuti da uživate u društvu svog kućnom ljubimca i svakako se nadam da ću barem malo pomoći svojim odgovorom. Dakle, to što Vaša nimfica odbija jesti proso i nije tako rijetka pojava kod tih papigica. Zna se dogoditi da iz raznih razloga(jedan od da im je sjeme prosa manje probavljivo). Ljuštena zob je inače vrlo dobra zamjena za proso vrlo slična sastavom hranjivih tvari, moguće ju je kupiti u nekim dućanima s drogerijom. Također možete pokušati nagovoriti Vašu ptičicu da počne jesti proso tako da mu namočite sjeme, stavite ga u neku posudicu/šalicu i nalijete vode da pokrije sjemenke, za 2h odlijete tu vodu isperete i ponovno ulijete novu vodu i tako par puta u periodu od 6-7h. U tom cijelom procesu proso omekša, hranjivi sastojci i vitamini tada pticici postaju dostupniji i lakše probavljivi. Postupak je malo dugotrajan i poanta je da se svaki dan mora nuditi svježe pripremenjeno sjeme ili barem ako nemate vremena probajte mu ponuditi par puta kroz tjedan. Osim voća, jabuka, krušaka možda da mu ponudite neko od bobičastog voća tipa kupine, maline.....trebate biti strpljivi i isprobavati, ako voli zelenu salatu to je odlično, dapače možete mu ponuditi sviježi list mrvke, celera, maslačak(može čak i sušeni). Ubaciti mu negdje u neku igračkicu tako da se treba potruditi i poslužiti inteligencijom da bi došao do poslastice. Od povrća korijen mrkve, tikvicu, čak i krišku limuna. Samo biti strpljivi. Što se tiče bara, izvrsno je da ga nudite svojoj nimfi jer je on sastavljen od visoko energetskih žitarica, no kako ptica na meniju svaki dan ima već sjemenke, ne bih preporučila svakodnevno davanje bara, nego recimo jednom u 2 tjedna eventualno kad je baš kritična situacija onda češće ali ne svaki dan. Kupanje odnosno više tuširanje nimfe inače jako vole i ono im je važno zbog održavanja higijene perja, rožina i kože tako da iako se njemu to baš ne dopada ja sam za to da ga lagano tuširate špricom mlake vode svakodnevno. Problem kreštanja je nešto što ukazuje na to da je ptičica nervozna, što vjerovatno već i sami shvaćate, zbog čega dolazi do tako nečega je najčešće zbog neadekvatne zabave, ili manjka iste. Nimfice su papigice koje imaju iznimno visoki stupanj energije koju treba potrošiti. Također rekli ste da Vaš ljubimac sada već ima oko 5mjeseci, doduše malo je rano ali moguće je također da on ulazi u pubertet, pa ga malo i hormoni "pucaju" ( dakle u prosjeku nimfice ulaze u pubertet i spolno sazriju oko 6 mj. pa do 8mj., individualno je). Nimfe su inteligencijom na razini 3-godišnjeg djeteta, tako smatraju istraživači, dakle treba joj pružiti neizmjerno puno pažnje što Vam i sam on govori sa svojim stavom kreštanja kada napustite sobu. To što se dere na sipinu kost, ljuljačku ili druge igračke znači na neki način da mu fali društva. Moj stav je da je ptičice uvijek bolje imati u paru, nije da Vas ovom izjavom nagovaram da joj kupite društvo, ali morate biti svijesni da nimfica zahtijva zaista mnogo pažnje i kontakta, pogotovo kad je sama, jer jedino društvo koje ima jeste vi. Morati ćete na neki način pronaći balans da li kroz neku novu igru ili svako malo sa novim sadržajima i igračkicama( plutenim čepovima, grančicama od drva, špagicama, igračkom u obliku ptičice...) u njenom okruženju, dozvoliti mu da bude kreativan u igri. I naravno uz sve to biti će Vam potrebno mnogo strpljenja i ustrajnosti ali smatram da problem nije neriješiv samo treba ustrajati

 Odgovara: Rudolf Kavran, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molim vas mi recite da li papige smiju jesti stiropor, imam dve nimfe i stalno kada su izvan kaveza jedu stiropor koji mi je na stropu i ne mogu to skidati a neznam da li smiju a izvan kaveza su svaki dan. Hvala. TihanaO: Ekspandirani polistiren (EPS) kao proizvod je prvi patentirao njemački koncern BASF još davne 1954. godine i počeo ga proizvoditi pod zaštitnim imenom STYROPOR, koji je postao sinonim za EPS. Stiropor se koristi u građevinarstvu već preko 45 godina. Odlična izolacijska svojstva stiropora proizlaze iz njegove ćelijaste strukture. Naime u jednom m3 stiropora sadržano je 3 - 6 milijardi zatvorenih ćelija u kojima je inertan zrak - najbolji prirodni izolator. Stiropor je polimerni materijal niske nasipne gustoće, koji u svojoj strukturi sadrži 2% polistirena i 98% zraka. Zahvaljujući izvrsnoj toplinskoj izolaciji, vrlo dobri mehaničkim svojstvima, niskoj vodoupojnosti, dobroj paropropusnosti i lakoj ugradnji nalazi široku primjenu u građevinarstvu.  Osnovnu sirovinu za proizvodnju stiropora čine kuglice promjera 0,2 do 2,5 mm koje u sebi sadrže 5-7% plina pentana.  S obzirom na ovakav svojstva mislim da baš nije pametno da jedu stiropor, štetno je za njih. Moguće je da im nešto fali od vitamina, minerala ili im je to iz navike kad izađu iz krletke.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Prije 3 dana kupili smo plavočelu amazonu.Na nekim sam forumima čitao da su venezuele i plavočele vrlo slične. Moj Mika me se zasada jos boji ne želi doći na ruku itd. Molim vas da mi napisete razliku između venezuele i plavočele i ako bi mogli neke vježbe da ga naucim na prst. Unaprijed Hvala. Hrvoje O: Obje papige koje spominjete pripadaju rodu Amazon i veoma su slične. To su srednje velike papige sa dominantnom osnovnom zelenom bojom, bez, prostim okom vidljivog, spolnog dimorfizma.Pored dominirajuće zelene boje, mogu se uočiti i žuta i plava boja pera, čiji raspored je individualno svojstvo. Modročela papiga je nešto veća i kljun joj je, za razliku od ostalih papiga, potpuno crn a odmah iznad njega je plavoobojeno čelo. Karakteristično za Venecuela Amazonu je da ima narančasto perje na rubovima krila i repa, vidljivo samo kada se krila rašire. Po tome papiga ima i naziv na engleskom govornom području: Orange-winged Amazon parrot. Ova papiga je nešto manja, točnije kraća, od Plavočele. Izvorni habitat ovim papigama je Južna Amerika a kao kućni ljubimci raširene su po cijelom svijetu.Imaju veliku sposobnost imitacije govora, čak i dobrog kontekstualiziranja, po čemu su poznate. Životni vijek im je oko 60 godina a prehrana se temelji na različitim sjemenkama, voću, povrću i orašastim plodovima.U volijeri treba biti dovoljno igračaka i u svakom slučaju, ove papige zahtijevaju dosta pažnje i angažiranosti.Što se tiče učenja i vježbi, osnovi principi su: poželjno ponašanje treba nagrađivati a nepoželjno ignorirati.Nikada ne treba pokušavati sa kažnjavanjem jer ne daje rezultate. Za bilo kakvo učenje papige potrebno je dosta strpljenja i vremena.Smatra se da češći ali kraći treninzi daju bolje rezultate u odnosu na duže.Učinite da cijeli postupak bude zabavan za pticu i prekinite ako ptice postane nervozna.Osnovna vježba je npr. da naučite papigu da skoči na prst.Da biste uopće započeli mora postojati povjerenje i opuštenost kod papige.Prstom ju lagano pokušajte počešati na području ispod trbuha i izgovorite "skoči" U većini slučajeva papiga instinktivno skoči ako ima nešto nasuprot trbuha i potrebno je svega nekoliko ponavljanja za usavršavanje vježbe. Naravno ne zaboravite nagradu kada papiga izvrši naredbu. Nagrađivanje je poželjno i u vrijeme izvođenja vježbe ali u manjoj mjeri i ima svrhu stimulansa.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam pitanje a to je kada su se izlegle male tigrice neke su imale deformirane noge, pa me pati zašto i kako do toga dodje? Da li ima pomoći? Hvala puno. MirtaO: Prema navedenom bojim se da nema adekvatne terapije, jer kada su ovako vidljivi simptomi peroze, upitno je da li se stanje može popraviti. Peroza je metabolička bolest s lokaliziranim simptomima na udovima ptica. Najvjerovatniji uzrok je manjak mangana, holina i vitamina B i ushrani (roditelja), te možete pokušati započeti terapiju dodavajući navedene tvari u ishranu. Prirodan izvor mangana su sjemenke,orašasto voće, pšenićne klice, školjke (gritt), sok od rajčice,grejpfrut. U preparatu od Versele-Laga  MUTA-VIT nalaze se holin i B vitamini ,te bi bilo uputno nabaviti ga i dodavati u vodu za piće prema uputi proizvođača.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam žensku papigu tigricu staru osam godina kod koje se prije nekoliko dana pojavio problem na nozi. Prvo smo primjetili nešto što je lićilo na rožnatu izraslinu koju je papigica sama čistila. Drugi dan se pri njenom čišćenju pojavio gnojni iscjedak, što se nastavilo i idućih nekoliko dana. Bili smo u posjeti veterinaru gdje je zaključak bio da se radi o upali, te smo dobili antibiotike (ENROXIL 10% oralna ot.) koji se stavljaju u vodu. Nakon četiri dana tretmana nije došlo do vidljivog poboljšanja. Papigica je inaće vesela i normalno jede, te se normalno služi sa tom nogom, penje se, skaće i sl. Unaprijed zahvaljujem na vašem odgovoru. SnježanaO: Terapiju određuje samo veterinar u praksi koji nakon osobnog pregleda pacijenta donosi dijagnozu i propisuje terapiju. Kod Vaše papigice se vjerovatno radi o artritisu, koji može biti posljedica više uzroka poput dehidracije (vruće ljeto), pojačanog unosa kalcija putem hrane, teški metali, salmonela, klamodija, aspergiloza, manjak vitamina A, mokraćni kamenci, tumori i hrana bogata bjelnčevinama (neki vlasnici hrane kuhanim pilećim mesom). Nakupine ili iscjedak treba redovito čistiti, te potom namažite sa antibotskom kremom za oči (svaki drugi dan kako bi papigicu što manje dovodili u stres).Terapija bi trebala potrajati 5-7 dana, a nakon toga nogicu bi trebalo mazati aloa vera gelom. Prečke u krletki bi morale biti što glađe   (omotati vatom i staničevinom), a prema slici vidim da koristite prečke sa brusnim papirom, smjesta ukloniti. Osigurajte pravilan unos vode (posudice sa svježom vodom) i pripazite na ishranu (pošto ne znam detalje vezane uz ishranu).

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imamo tigricu staru oko šest godina. Uz nju imamo još osam tigrica koje žive s njom u kavezu i ne pokazuju nikakve simptome. Unazad nekoliko mjeseci počela se jako češati kod desnog uha i vrata. Bili smo kod veterinara i dobili smo žučkastu tekučinu neugodnog mirisa koju smo morali razrijediti u vodi i njom našpricati kavez i sve papigice. To joj nije pomoglo pa smo u Pet centru kupili Pet soft protiv parazita. Od toga se još jače češala, do krvi tako da sad na dijelu vrata uopće nema perja nego kraste i neke oteklinice. Sad smo prešli na nevenovu mast i to joj je malo ublažilo simptome češanja ali ne potpuno. Inače je vesela i leti, normalno jede. Bojim se da joj se ne inficiraju rane pa povremeno pređemo na kuru antibioticima. Da li možemo još nešto učiniti da bi joj pomogli? Hvala i srdačan pozdrav. IvanO: Pretpostavljam da je vaš veterinar posumnjao na grinjavost (akaridozu ) kod vaše tigrice pa vam je dao preparat protiv grinja. Za sigurnu dijagnozu grinjavosti bi bilo dobro da je napravljena pretraga kože koja se provodi uzimanjem strugotina promijenjene kože i pregledava se mikroskopski Pet soft je protiv vanjskih parazita- tekuta, grinja, buha, uši i dr. na bazi prirodnih voćnih kiselina, ali izgleda da je nepovoljno djelovao na iritiranu kožu.Osim toga, može se napraviti bris kože za bakteriološku pretragu, ali s druge strane se može sumnjati i na kožne gljivice ,koje se rijetko javljaju kod ptica.Svakako bih vam preporučila da se savjetujte s veterinarom da se uzorci sa kože pošalju na Veterinarski fakultet u Zagrebu , Ambulantu za pticeili ako ste u prilici ,da papigicu odvedete tamo na pregled i potrebne pretrage.Ponekad se zbog krive dijagnoze i terapije početni simptomi pogoršaju pa dođe do raznih sekundarnih reakcija na koži.Što se tiče antibotske terapije, ako se ne daje u propisanoj dozi i trajanju može dovesti do rezistencije i nemogućnosti izlječenja.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Imam par grabljivica Harrisovog škanjca. Mužjak je nakon prirodnog mitarenja prije nekoliko dana naglo počeo odbacivati perje. Na preporuku prodavača u Vašem centru kupio sam PETVITAL VERMINEX da uklonim vanjske parazite. Molim Vas da me savjetujete da li je potreban bilo kakav dodatan tretman i da li za ovakav gubitak perja može postojati i drugi uzrok. Hvala. VitoldO: Mitarenje ili izmjena perja različito je u različitih vrsta ptica. Javlja se jednom do tri puta godišnje. U pravilu mitarenje protječe tako da se perje gubi i odmah nadomještava novim na način da su izmjene parcijalne tako da ptica ne gubi sposobnost leta. Najčešće mitarenje počinje izmjenom perja na glavi i grudima te se nastavlja izmjenom perja na tijelu i završava na krilima i repu. Unutar dva do tri tjedna mitarenje završava, a novo perje u potpunosti zamjeni staro. Mitarenje je vrlo zahtjevno za ptičji organizam jer su im u tom periodu metaboličke potrebe povećane za gotovo 30%. To ujedno znači da je ptica podložnija stresu i infekcijama. Mitarenje ptica je ciklična pojava koja se najčešće javlja nakon sezone parenja, u kasno ljeto, a aktivira ga tiroidna žlijezda. Na mitarenje utječu godišnje doba, duljina dana, temperatura okoliša i prehrana, više informacija možete saznati u tekstu: Ispadanje perja i mitarenje.Za odbacivanje perja koje opisujete značajno bi bilo znati otpada li perje po cijelom tijelu i ima li promjena na koži i samom perju. Češanje ili općenito iritirana koža dovode do ispadanja perja. Vanjski nametnici najčešće su uzrok češanju i lošem izgledu perja, ali svakako treba isključiti i metaboličke uzroke kao i probleme vezane uz hormonalni disbalans (štitna žlijezda).Stoga bi bilo najbolje pticu odijeti na pregled specijalistima Ambulante za ptice na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.Telefonski broj ambulante je 01/23 90 410, a radno vrijeme je ponedjeljkom, srijedom i petkom 10-12 sati, utorkom i četvrtkom 16-18 sati, te subotom 9-11 sati.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imamo kućnog ljubimca senegalsku papigu staru 1,5 godinu.  Kad smo ga kupili bio je privržen meni (mama u obitelji) pratio je moj glas, dolazio na rame, grickao me za uho, kosu, mazio se u ruci bi se prevrnuo na leđa i dopustio svakakvo maženje. Jednom se uplašio i zabio u prozor ja sam brže pošla prema njemu i od tada je počeo gristi. Boji se. Kod svakog daljnjeg pokušaja dodira sa mnom. Prebacio se na druženje sa suprugom, mada i njega zna ugristi ali ne tako jako kao mene. Na djecu sleti, na rame , ali se oni boje kad su vidjeli kako je mene ugrizao. Mazila sam ga kroz prorez na krletci, ali kad pružim ruku k njemu u kavez grize. Suprug ga pušta iz kaveza i sa njim je sve ok. Problem je jedino kad treba ući u kavez. Najprije ga dobijemo da uđe za kikirikijem, ali nekada ni to ne prolazi. Jučer je bio pušten i ja sam ušla u prostoriju i on je odmah poletio prema meni i ugrizao me za vrat iz čista mira u jednoj sekundi čim je sletio. Ja ga hranim, čistim kavez i pričam mu, ali očito nešto ne ide. Kako popraviti druženje sa njim i da li se to više može? Hvala unaprijed. Katica O: Senegalska papiga (Poicephalus senegalus) u prirodi nastanjuje veći dio zapadnog dijela Afrike. Ove papige postižu veličinu od 23 cm. Glava im je sivo-plave boje, zelena boja prevladava na leđima, krilima i prsima dok na trbuhu se mogu pronaći žuta do narančasta boje. Ženke su nešto sitnije građe uspoređujući ih s mužjacima. Danas su poznate tri podvrste koje se međusobno razlikuju po veličini, obojenosti glave i trbušnog dijela.Senegalska papiga se, generalno gledano, smatra mirnim i staloženim ljubimcem. Naravno, postoje određene oscilacije u ponašanju između pojedinih jedinki kao i između spolova. Tako, uzgajivači navode da se mužjaci češće ponašaju odvažnije i agresivnije nego ženke.Njihovo agresivno ponašanje može biti i posljedica njihova nezadovoljstva što se posebno zna intenzivirati oko vremena postizanja spolne zrelosti.U ovim slučajevima, najčešće se savjetuje da vlasnici ne reagiraju. Naime, dokazano je da svaka intenzivna reakcija na takvo ponašanje papige dodatno pogoršava situaciju i uzrokuje njihovo daljnje intenziviranje nepoželjna ponašanja.Stoga, strpljenje i postupno navikavanje ljubimca na Vaše prisustvo može donekle riješiti problem.Mnogi uzgajivači kao i vlasnici ove vrste papiga kažu da se ona prvenstveno veže za jednu osobu te nerijetko u svojem ponašanju pokazuju posesivnost prema određenoj osobi.Više korisnih i praktičnih savjeta vezano uz ovu temu potražite i na adresi uzgajivača ovih ptica kao i ambulanti za ptice u sklopu Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Vjerujem da kolege imaju dovoljno iskustva s ovom vrstom te Vam mogu prikladno pomoći.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Znam da su kakadui inace vrlo pametne papige ali recimo mogu li nju izdresirati (pustao bi je da leti po stanu) da kad treba obaviti nuzdu da to obavi u kavezu? Hvala. Josip O: Papige imaju veoma intenzivan metabolizam, što, između ostalog, ima za posljedicu učestalije defeciranje. Manje ptice defeciraju svakih 10-20 minuta a veće otprilike svakih pola sata.Individualne razlike mogu biti znatne pa nije neobično ako neke papige defeciraju svakih nekoliko sati.Ovakva situacija u svakom slučaju čini zahtjevnim pokušaje da se pticu nauči da obavlja nuždu uvijek na jednom mjestu. Iako postoje mišljenja da ptice nije moguće naučiti da defeciraju uvijek na jednom mjestu, postoje i primjeri da je to moguće.Za postizanje zadovoljavajućeg rezultata, potrebno je uložiti zaista puno truda a "obuka" može potrajati, iako i u ovom slučaju postoje primjeri koji govore suprotno. Za pojedine papige dovoljno je nekoliko pokušaja dok za druge trebaju tjedni vježbanja da bi se postigao željeni rezultat. Prije provođenja treninga, potrebno je odabrati mjesto na kojem papiga treba defecirati.To može biti i kavez ali i npr. novine ili nekakva podloga od različitog materijala bilo gdje u stanu.Važno je da to uvijek bude jedno isto mjesto koje će papiga zapamtiti.   Također,treba imati u vidu da ukoliko se papiga jednom navikne na novine, postoji mogućnost da će defecirati i na nekom drugom mjestu gdje vidi novine. Prije čina defekacije, papige pokazuju specifično ponašanje koje bi trebalo prepoznati.Svaka papiga može imati neko "svoje", zasebno ponašanje u tome. Većina ptica lagano čučne i podigne perje ali mogu pokazivati i druge oblike ponašanja, govor tijela i sl., koje svakako treba prepoznati. Svaki put kada papiga započne sa takvim ponašanjem, trebalo bi ju uzeti i odnijeti do mjesta predviđenoga kao WC, pri čemu se preporuča izgovoriti određenu, uvijek istu frazu, npr."idi na WC" ili nešto slično a nakon obavljenog "posla" bi ju trebalo nagraditi odnosno pozitivno stimulirati.Cijeli postupak treba ponavljati sve dok izgovorena fraza ne počne papigu asocirati na akt defeciranja. U vrijeme treninga veoma je važna dosljednost i strpljivost.Nedosljednost u reakcijama može frustrirati pticu ali i onoga koji ju nastoji trenirati.Na prvi znak pripreme za obavljanje nužde, važno je odmah reagirati. S druge strane, ne bi valjalo očekivati da ptica obavlja nuždu samo na zapovijed.Ukoliko i dalje ponekad izbjegne WC nakon uspješno provedenog treninga, to treba smatrati normalnim.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Da li  znate  slučajno, tražio sam podatak o jačini ugriza kakadua, ali nisam našao? Hvala. Josip O: Točan podatak za jačinu kljuna kakadua nemamo, ali iz iskustva možemo potvrditi da ima dovoljan jak "ugriz" kojim prekida kontinuitet metalne šipke ili žice krletke, da vrlo lako zdrobi metalno zvonce (dobije izgled lista papira). Postoje podaci o jačini "ugriza" velikih papiga poput ara, jačina je od 228 kilograma do 318 kilograma na 1cm2. Papige koriste kljun u više svrha, za drobljenje sjemenki, penjanje, vokalizaciju, uređivanje perja, u sezoni parenja prilikom rituala. Također, jačina ugriza ovisi o veličini samog kljuna, o trenutačnom strahu (manja jakost), o strukturi kljuna (divlja papiga i njen način ishrane, pitoma papiga uz određenu ishranu i laka dostupnost hrane bez napora i penjanja), različiti rubovi kljuna koji više mogu zarezati kožu vlasnika poput noža. Prilikom zagriza kljuna, ne smije se trgati i naglo izvlačiti ruka ili prst, jer na taj način teko dolazi do jakih ozljeda ruku vlasnika. Treba ostati pribran ,te prstima druge ruke uhvatiti kljun i razdvojiti ga vrlo polako i smireno.

Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam problem sa nimfom. Imala je nekakvu izraslinu pored kljuna od 6-7 mm, boje kože kao bradavica. Odnio sam je kod veterinara koji mi je krivo dao antimikotik jer je mislio da je gljivica oko kljuna uzrok. Nakon što se inficiralo oko, morao sam ići do Osijeka u ambulantu gdje su rekli da su u pitanju grinje i da sam je krivo liječio. Dali su mi Maxitrol kapi i nakon 3 dana oko je kao staro, nije više otečeno i zatvoreno. Male izrasline oko kljuna mažem Betadine-om,  antiparazitskim pripravakom širokog spektra... Kljun se počeo čistiti, prima svoju sivu boju, one male izrasline pored kljuna ne rastu više, no čujem pucketanje dok je papiga u pokretu ili kad je uznemirena. Do ivermectina ili Ivemeca ne mogu doći pa ne znam čime da liječim ono na što jako sumnjam, a to je da su grinje došle do zračnih vrećica. Papiga leti kao prije, ima prigušen pjev, jede normalno, želi se kupati, ali je većinom vremena pospana, vidi se da je bolesna. Imate li kakav savjet kako da iskorjenim grinje iz vrećica zraka, bio bih Vam krajnje zahvalan.Lijepi  pozdrav,Damir O: O spomenutim bolestima, tj. šugi kod papiga možete nešto više pročitati u prijašnjim odgovorima mojih kolegica: Promjene na kljunu tigrice – šuga i Šuga kod papigica. O grinjama u zračnim vrećicama možete pročitati više u odgovorima Bolesti kanarinaca i Neobični zvukovi i dahtanje kanrinca - grinje zračnih vrećica. Za liječenje šuge kod ukrasnih ptica upotrebjavaju se razni preparati, od maslinovog ulja, timijanovog eteričnog ulja, tekućeg parafina, spojevi sumpora, spojevi fosfora, benzil benzoat, amitraz (Taktic 12,5% EC), fipronil (Frontline spot on/spray) i dr. Posljednjih 15-ak godina ivermektin je najčešće upotrebljavani akaricid za suzbijanje šuge tigrastih papigica i sternostomoze kanarinaca (grinje u zračnim vrećicama). Uspjeh u liječenju postignut je pri eksternoj, tj. spot-on primjeni, pri čemu je ivermektin dan u rasponu doza od 0.4-20 mg/kg t.m. Ovaj lijek se pokazao djelotvornim, a tigraste papigice su bez nuspojava podnijele vrlo visoku dozu od 17.9 mg ivermektina/kg, tj. 1%-tna injekcijska otopina ivermektina danaje u količini od 0.05 mL/28 g t.m. Kanarinci su dobro podnijeli dozu ivermektina od 0.4 mg/kg t.m., pri čemu je bilo uspješno liječenje grinjavosti zračnih vrećica (sternostomoza). Da bi se ivermektin aplicirao u dozi od 0.4 mg/kg t.m., potrebno je prethodno pripremiti 0.02%-tnu otopinu ivermektina. 1% injekcioni iverktin se miješa u količini od 2,7 ml sa propilen glikolom u količini 7,3 ml, a ptici se kapne 0,05 ml takvog pripravka. Za više informacija o liječenju i mogućnosti nabave lijeka obratite se na Vaterinarski fakultet u Zagrebu, Klinika za bolesti peradi, Ambulanta za ptice, Heinzelova 55. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Već nekoliko dana, koliko sam primjetio, nimfa (14 godina) dok jede ima poteškoće, sporo jede i sjemenke joj se lijepe za kljun, spusta glavu i žmiri kao da je boli ili iritira. Kad ne jede, normalna je, leti, pjeva, igra se, no kod jela kao da joj nesto smeta... Kod nas u Vinkovcima nema veterinara specijaliziranih za male životinje pa mi ne vrijedi ići jer ne mogu pomoći (prijašnja iskustva). Prijatelj koji je veterinar kaže da su gljivice u pitanju 99%. Zvao sam veterinarsku u Vk, Osijek i nitko nema nikakav lijek, pa mi taj prijatelj kaže da mogu pokušati s kremom za djecu protiv gljivičnih infekcija, oralna primjena. Mogu vidjeti da je koža do kljuna nekako izritirana, nije jako, ali je... Ima nekakve blage naslage na kljunu, hrapave površine. Ako ima tko kakav savjet ili bilo što, uvijek je dobrodošlo... za sada ću pokušati s malo češnjaka i limuna u vodi pa se nadati Vašem odgovoru.Hvala Vam unaprijed, Damir O: U Osijeku se možete obratiti u veterinarsku ambulantu Vetosan, bitno je pregledati pticu i možda uzeti bris usne šupljine kako bi se utvrdilo o kojoj bolesti se radi. Gljivične infekcije kod ukrasnih ptica su aspergiloza i kandidoza (kandidijaza). Aspergiloza je respiratorna bolest ptica čiji je izazivač gljivica Aspergillus, koja se može naći svuda u našoj okolini.  Aspergillus se brzo razvija u toplom i vlažnom okruženju. Mikroskopske spore na gljivici postaju pahuljaste pa  loša ventilacija, loša higijena i  prašnjava sredina povećavaju šanse da se spore inhaliraju. Same gljivice ne izazivaju bolest, međutim ukoliko ptica nema jak imuni sistem, bolest će se lakše i brže razviti. Čimbenici koji utječu su druge bolesti, stres, loša prehrana, loši uvjeti smještaja, nehigijenska sredina, oštećenje respiratornog sustava (npr.  radi udisanja dima ili para), kao i duže korištenje određenih lijekova poput antibiotika ili kortikosteroida. Bolest se očituje na dišnim putevima (pluća, zračne vreće), a mogu oboljeti golubovi, papige i kanarinci svih dobnih skupina. Bolesti pogoduju nehigijenski uvjeti - puno prašine, zagađena hrana i voda. Životinje počinju otežano i ubrzano disati, javlja se bijeli proljev, a smrt nastupa za nekoliko dana. Bolest se teško liječi, pa je potrebno pticama omogućiti higijenske uvjete. Kandidioza je kvascima slična gljivica koja najčešće uzrokuje infekciju gastrointestinalnog trakta i to prije svega infekciju usne šupljine, voljke, a povremeno i ostalog dijela probavnog sustava pica, a raširena je u cijelom svijetu. Infekcija u mladih ptica, osobito ptica u gnijezdu, posebice je opasna. Vrlo je česta u ptića iz roda Agapornida. U odraslih ptica česta je u onih dugotrajno tretiranih antibioticima koji poremete normalnu mikrofloru probavnog sustava. Klinička slika ovisi o dobi ptice i imunosnom sustavu, a infekcija se najčešće očituje bijelkastim naslagama po usnoj šupljini. U tim naslagama, ako pogledamo pod mikroskopom, nalazimo gljivice, no često na lezije nasele i druge sekundarne bakterije. Klinički znakovi u ptica mogu biti bolno uzimanje hrane i prazna voljka. Mlade ptice ne dobivaju na težini, nevoljke su, regurgitiraju ili povraćaju. Ponekad se pojave abnormalnosti na kljunu i nekroze po jeziku. Pojavljuje se i kataralni do mokuzni eksudat iz usta karakterističnog mirisa. Ne smatra se vrlo kontagioznom, ali se može raširiti u jatu ako se upotrebljava isti pribor za hranjenje. Sustavna bolest izuzetno je rijetka, no ako se pojavi, gljivice se mogu naći u krvi, koštanoj srži i parenhimnim organima.  Infekcija se može pojaviti i na koži, češće na glavi i vratu golubova što uzrokuje čupkanje perja. Dijagnoza se u tom slučaju postavlja na temelju biopsije perja ili mikroskopskom pretragom perja. Patološke promjene očituju se u obliku kliničke slika, a loša higijena u nastambi i dugotrajno liječenje antimikrobnim pripravcima podupiru sumnju na bolest. Izravnom mikroskopskom pretragom mogu se naći hife kvasnica. Nacijepljivanjem na hranjive podloge za gljivice, poput Saouraudova hranjivog agara, sigurna dijagnoza se može pstaviti za najviše 5 dana. Valja biti pažljiv pri prosudbi bolesti, s obzirom na to da je kandidijaza često sekundarna bolest. Infekcija se lagano liječi peroralnim uzimanjem lijekova antimikotika (poput Nistatina), uz potpornu terapiju vitamina A i C. Nistatin bi trebao davati kao  oralna otopina  koja se daje 3-6 ml /kg  ili 1 ml /350 g 2-3 puta dnevno kroz 7-14 dana. Osim toga, ketokonazol 1200 mg tablete (0,2 ml f.o., 0,8 ml vode i 50 mg lijeka) davati u vodi 7-14 dana. Više o lijekovima koji se mogu koristiti te o samoj sumnji na bolest, možete saznati ako kontaktirate Vet. fakultet u Zagrebu, Ambulanta za ptice, Heinzelova 55, u njihovo djelatno vrijeme. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Pročitala sam temu kako odrediti spol u rozela, ali nisam sigurna u to pa bih pitala stručnjake. Imam rozelu koja je stara 3 god. Zove se Kiki, ali ne znam je li mužjak ili ženka. Molim Vas pomozite mi! U privitku sam Vam stavila fotografije na kojima je Kiki... Unaprijed hvala, Vlatka O: Spol kod crvenih rozela može se odrediti na temelju nekoliko pokazatelja. Kod mužjaka je intenzitet crvene boje na glavi jači nego kod ženki. Glava kod ženki je sitnija, a s gornje strane zaobljenog oblika, dok je kod mužjaka ravna. Na prsima je crveno žuta boja perja kod ženki razlivena, a kod mužjaka je prijelaz oštro ograničen. Izgled glave papige na slici je teško procijeniti, ali na temelju boja se može reći da je mužjak. Rozele spolno sazrijevaju u dobi od 8 mjeseci (nakon drugog mitarenja), a tada se ptice može najlakše razlikovati.  Najsigurnija metoda za određivanje spola je određivanje DNA pomoću lančane reakcije polimerazom (PCR). Pretraga se može obaviti na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, a za informacije se možete obratiti u Ambulantu za ukrasne ptice i perad na telefon 01/ 2390 410. Radno vrijeme ambulante je ponedjeljkom, srijedom i petkom od 9 do 11, a utorkom i četvrtkom od 16 do 18 sati.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Javljam Vam se s upitom vezanim za parenje penanta. Naime, vlasnica sam jednog para penanta, mužjaka i ženke, te sam istražila gotovo sve stranice no nigdje ne mogu pronaći kako se oni pare. Upoznata sam s osnovnim stvarima koje su im potrebne, kao primjerice veliko gnijezdo i drugo (što sam im osigurala). No, zadnjih dana primjećujem da mužjak hrani ženku (što mu prije nikada nije dozvoljavala), ona također sve više vremena boravi u gnijezdu, no nisam primijetila da su se parili stoga me zanima postoje li neki vidljivi znakovi parenja (kao na primjer kod nimfi ili kanarinaca) kako bih mogla pratiti pare li se, koliko često, na koji način, brojati vremenski period kada bi ženka mogla snijeti potencijalna jaja i slično? Zamolila bih Vas za malo podrobnije informacije o razmnožavanju i parenju kako bi im osigurala sve potrebno. Lijep pozdrav, Višnja O: Penant papiga (Platycercus elegans) je još jedna vrsta srednjih papiga koja dolazi iz Istočne i Južne Australije. Postoje dvije podvrste ovih papiga. Ta razlika se uočava kod mladih, gdje kod jedne vrste mladi napuštaju gnijezdo potpuno crvene boje, a dok kod druge vrste mladi su crveno zelene boje. Nakon nekog vremena razlika se gubi i kao odrasle papige razlika se više ne vidi. Veličina penant papige je između 35 i 40 cm. Razlika u izgledu između ženke i mužjaka postoji. Ženke imaju nešto manju glavu i kljun. Papige odlično podnose hladnoću, te se su kao takve danas mnogobrojne na našim prostorima. Opet upozoravamo na propuh, koji je izrazito opasan za papige Svježe grane vrbe na kojem će održavati svoj kljun im je svakodnevna poslastica. Kao vrlo znatiželjna vrsta, često ćete imati priliku vidjeti ih na tlu gdje čeprkaju po zemlji i istražujući teren. Postoje još plava, žuta, zelena, crna i adelaid, koje su rjeđe zastupljene u Hrvatskoj. Najbolji uzgojni rezultati postižu se od 8. do 15. godine života.Tjekom parenja ne podnose društvo niti svoje vrste niti bilo kakvo uznemiravanje, stoga vjerojatno sam čin parenja nećete vidjeti. Penant papige obično nesu jaja jedanput godišnje. Broj jaja varira, ali se uglavnom kreće između 4 – 8 jaja. Preferiraju duboka gnijezda. Poželjno bi bilo da su prirodne duplje dubine 60 i više centimetara. Stelja u gnijezdu bi trebala biti visoka oko 20 cm. Stelja se sastoji od mahovine, krupne piljevine, hoblovine, lišća i zemlje.Preporuka je da se stave dva gnijezda tako da ženka izabere gnijezdo. Ženka leži u gnijezdu oko 22 dana. Mladi napuštaju gnijezdo nakon 5 do 7 tjedana te nakon dodatnih 5 tjedana postaju potpuno samostalno papige. Mlade papige je potrebno odvojiti od roditelja jer često dolazi do ljubomore mužjaka koji zna postati agresivan te napada i tuče mlade papige.

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Nadam se da mi možete pomoći. U privitku Vam šaljem tri fotografije s nimfama. Kada smo prije godinu i pol dana kupili prvu nimfu rečeno nam je da je mužjak. Dosta se pripitomio. Drugu pticu smo kupili prije par dana (stara oko godinu dana) i rečeno nam je da je ženka. Inače i jedna i druga ptica se ne glasaju previše, nekada puste koji krik i to je to. Slabo se druže, gotovo nikako. Nova ptica čak i napada staru. Inače, ta nova ne prestaje jesti i veća je od stare ptice. Možete li reći prije svega koja je ptica kojeg spola iz ovih fotografija, ako se da vidjeti i je li normalno da se za sada ignoriraju. Ako su istog spola mogu li živjeti zajedno ili od takvog života nema ništa? Unaprijed hvala. Vanja O: Razlike među ženkama i mužjacima određuju se ovisno o boji perja. Postaju očite sa 6 do 9 mjeseci kada prođe prvo pravo mitarenje, a sve do tada razlike u spolu ne mogu se uočiti. Karakteristika ženki sivih papiga je poprečna prugavost donje strane repa, dok je perje mužjaka jednobojno. Za razliku od mužjaka, ženke imaju s donje strane krila bijele točkice. U ptica s narančastim krugovima na obrazima, boja mužjaka je bitno izraženija. Međutim, ako imate dvije ptice istog spola nećete, naravno, uočiti tu razliku. Ako su ptice žute ili boje bijele kave (kao što je slučaj kod Vaših), ponekad je gotovo nemoguće razlikovati spol. Perje treba promatrati pod jačim osvjetljenjem ili uzeti pero koje je ispalo iz repa ili krila. Za ženke su tipične pjegice žute boje. Ako su pera jednoliko žuta, najvjerojatnije je to mužjak. Nažalost, po slikama koje ste mi poslali ne mogu sa sigurnošću reći koja je nimfa kojeg spola. Spol se može razaznati i po ponašanju ptica. Mužjaci su aktivniji, često hodaju po podu kaveza ili prečkama lijevo desno, odnosno naprijed nazad, s lagano odignutim krilima, kuckaju po predmetima, često se glasaju i sl. Udvaraju se ženkama te dokazuju svoju muškost plesom i penjanjem po krletci.  Manji problem obično se javlja kada se tek nakon nekog vremena uvodi nova ptica u prostor postojeće, zato jer je gotovo nemoguće pretpostaviti kako će one reagirati jedna na drugu; to sve ovisi o karakteru same ptice. Kažete da nova ptica napada stariju pa smatram da ćete, ukoliko se ne primire u dogledno vrijeme (otprilike dva tjedna) te ukoliko su obračuni česti i uz ozbiljne ozljede, morati nimfe razdvojiti. Važno je znati da svaka promjena u rutini ptica uvjetuje stres, na koji onda ptice reagiraju na različite načine (probavne tegobe, smanjenje apetita, agresivnost). To je sve novonastala situacija, kako za Vašu "staru" nimfu tako i za pridošlicu. U potpunosti je normalno da se ignoriraju, promatraju jedna drugu, treba proći neko vrijeme prilagodbe. Također, nije bitno ako su i istog spola, međutim lakše se prilagode na zajednički život kada se nabave zajedno dok su ptice još dosta mlade. Nadam se da sam Vam barem malo pomogla.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam papigu Nimfu i danas u jutro kad sam otkrila kavez svojoj papigi vidjela sam da ima sukrvicu u stolici. Stolica je mekana i dosta vodena te ima krvi. Za orijentaciju, papagaj je dosta star, prije 13 godina sam ga udomila kad mi je doletio, te se nitko nije javljao na oglas. Kad sam ga odnijela uzgajivaču papiga, rekao mi je da je tada bio star cca 7 – 8 godina i da je mužjak, znači sada bi mogao biti star cca 20 g. Jučer je bio uredu, danas je bio malo nakostriješen, ali još živahan. Od hrane voli najviše jesti suncokret, bar, stari kruh, zel. Salatu, mrkvu i jabuke, no voli i jesti slane štapiće ili perece kada ih se domogne, a to se prije cca 2 dana i desilo. Da možda to nije uzrok? Puštamo ga svaki dan, po par sati je van kaveza i aktivan je. Do sada nije imamo nikakve bolesti. Kako da mu pomognemo i što bi moglo biti uzrok toj sukrvici u stolici? Hvala. Žaklina O: Prema opisanom,  mogu zaključiti da su promjene u stolici  nastale zbog promjene hrane. Kao što ste naveli, papagaj je pojeo veću količinu slanih grickalica koje nisu preporučljive, a osobito  ne za stariju papigu. Grickalice mogu izazvati pojavu voluminozne stolice, jer zbog soli navuku tekućinu koja bi se trebala resorbirati u crijevima. Zbog sastava grickalice mogu lagano erodirati (pogrebati ) sluznicu crijeva te se javljaju primjese krvi u stolici, što je prolaznog karaktera. Stoga vam preporučam da sljedećih dana pazite na njegovu prehranu  i da jede sjemenke, bez dodavanja svježeg voća i povrća. Možete dati suhe banane i drugo sušeno voće u manjim količinama. Bilo bi dobro dati probiotike, može u obliku svježeg sira ili jogurta. Ako se tragovi krvi  u stolici i dalje pojavljuju više dana, preporučam vam da se obratite u specijaliziranu veterinarsku ambulantu za kućne ljubimce. Nadam se da će papagaj ubrzo biti bolje i da su simptomi prolazne naravi.