Pitajte veterinara

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Želio bih vas pitati i zanima me vaše stručno mišljenje kako da svog bernskog planinskog psa naučim da se sa mnom kupa na jezeru, tj. u vodi općenito. Ne voli vodu i ne dolazi u obzir da mi priđe blizu ako voda ima veze sa njim. Da ga namočim lagano, pokažem mu da uđe u vodu ili nešto? Ako mi možete dati odgovor na ovo pitanje bio bih vam mnogo zahvalan.ValentinoO: Neki se psi obožavaju kupati i plivati u moru, jezeru, rijeci,..., a neki bježe od vode, bojeći se da ni nokat ne namoče. Za to postoje mnogi razlozi, ali se ovaj oblik straha (fobije) najčešće povezuje s traumom, odnosno, nekim neugodnim iskustvom ljubimca u mladosti. Nerijetko, takve traume mogu imati trajne posljedice.Rješavanje ovih problema iziskuje strpljenje i vremena rada s ljubimcem. Postepenim radom se pokušava naviknuti ljubimac na vodu te povezati vodu s nekim ugodnim iskustvom. U tu svrhu se nerijetko koriste poslastice ili igračke. Brzina, kao i vrijeme privikavanja, odnosno, rješavanja ovog problema (fobije) može različito dugo trajati. Bitno je ovdje naglasiti da je ljubimac taj koji diktira tempo, a ne vlasnik. Naime, ako se ne ostavi dovoljno vremena ljubimcu da pravilno usvoji, i rezultati će izostati, a sama situacija se neće riješiti.Najčešće se ovakav strah kod ljubimca pokušava ispraviti kroz igru. Naime, vlasnik ljubimca sjedne u plićak, odnosno, negdje je je lako ljubimcu ući i izaći iz vode te se igra s lopticama i igračkama koje bi inače kod ljubimca pobudile pažnju. Također, možete pokušati i dobaciti ljubimcu neku od igrački ili loptica te sve to radite na takav način da se da ljubimcu do znanja da se dobro zabavlja i da nema potrebe za strahom. Naravno, uz to se ne smije zaboraviti na poslastice kao nagradu za dobro ponašanje. Na takav način se pokušava postepeno stvoriti osjećaj ugode kod ljubimca koji će postepeno uroditi ulaskom u vodu.Korisne savjete možete saznati i od osoblja u školama za odgoj i edukaciju pasa, koji s velikim postotkom uspjeha rješavaju različite, pa tako i ovakve, probleme kod ljubimaca.

Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Imam njemačkog lovnog terijera koji ima 5,5god. On kako je uvijek nemiran pas i nešto se jednostavno mora događati s njime (od ljetnih alergija, sukoba itd...). Ovoga puta je prošle godine (oko 7. mjeseca 2009.god.) normalno mahao ušima kako psi rade i prilikom toga je desno uho udario po niskom pravokutnom stoliću u boravku (za vrijeme mahanja), ali ništa posebno, malo sam ga pošpotao da bude oprezniji pa nastavlja mahati repom, tako sam bar znao da ga ne boli ništa. Ali ono o čemu nismo razmišljali je da mu je možda došlo do oštećenja u samoj uški. I naravo je, ispalo je da je pukla nekakva žilica u uški i, s vremenom, se uho napuhavalo. Bili smo kod veterinara  i  dali su  mu vitamin K da zaustave unutarnjekrvarenje, na kraju ispada da je to hematom uške... Uglavnom, uška mu je bila napuhnuta kao mali balonček. Odveli smo ga na Veterinarski fakultet ovdje u Zagrebu, i ostavili ga na operaciji. Nakon operacije, dok mu je glava bila u zavoju, rekli su da mu uho neće biti više onako isto i mislimo si, ok, ništa strašno, bit će koji ožiljak. I nakon oko 2 tjedna skinuli su mu zavoje i šavove, imao je sigurno 20-ak šavova po cijelo uški, i nije mi baš izgledalo pre profesionalno obavljeno  (nekako šeprtljavi redoslijed šavova), nakon vađenja (šeprtljavog, nabrzaka, trajalo 20 sec i boljelo je psa), uho mu je izgledalo malo deblje, s, naravno, dosta onih udubljenja od samih šavova, ali rekli su da će to splasnuti. I prolaze dani, tjedni.... a on se još češe po uhu odkad se vratio i nakon nekog vremena pregledavam mu uho i nađem 1 šav! Skroz sakriven. I, evo, do dan danas, uho mu je još uvijek onako dobrih 3-4 mm debelo (a lijevo, tj. normalno uho niti 0,5 mm), neće mu se više onako preklopiti ako je slučajno krivo glavu okrenuo ili ako spava naopačke, tako da ga vratim u početni položaj (kao npr. lijevom uhu), nego je tvrdo, djeluje natečeno (tj. debelo) Ali najgora stvar jest što se on i dan danas češe po tom uhu, svakodnevno, kao da mu nešto smeta (kao da ima još koji šav u njemu, ali ne nalazim ništa) i problem je kako mu je sama uška nateknuta, natekao mu je i dio koji spaja ušku i samo uho unutra, znači da je sama rupica kroz koju on sluša je puno manja od onog drugog uha. Znači, teško ga je čak počistiti sa štapićem za uho! Sigurno i čuje lošije na njega. A ako ga počistim, onda mu to prija, tako da odmah maše nogicom i pada u trans. Jako mi ga je žao, kada ga moram gledati kako ga to uho muči. Najradije bih kada bi mu to uho mogli na neki način riješiti da splasne, i da može on (skupa samnom) mirno spavati. Već sam spomenuo one ljetne alergije, koje dobiva negdje oko 7-8 mjeseca zadnjih 2-3 god. To je najvjerojatnije zbog trava i blizine nekoliko manjih polja. On se počinje češati i gristi, i to dosta traje, dok si polako ne počinje riješavati dlake s npr. repa ili šapa. Nos mu popuca i malo natekne i porozi. Uglavnom, jako je nemiran u to vrijeme, ne spava noću nego se češe i veterinar to nije mogao do sada zaustaviti. Nadam se da ove godine neće biti isto. Uglavnom, hvala unaprijed i nadam se da će vam možda "kliknuti" kakva ideja u vezi uha ili možda alergije!AntonO: Zahvaljujem na opširnoj anamnezi.Hematom uške najčešća je ozljeda uške, a predstavlja nakupljanje krvi unutar slojeva hrskavice uške. Javlja se i kod pasa i kod mačaka, a očituje se pojavom fluktuirajuće otekline ispunjene tekućinom na unutarnjoj površini uške. Pri tome, hematom može zahvatiti cijelu unutarnju površinu ili samo njezin dio.Najčešće se javlja kao posljedica traumi, češanja, udaraca, prignječenja prilikom ugriza ili tresenjem glave zbog upale, parazita, alergija ili prisustva stranog tijela u ušnom kanalu. Rjeđe, hematom uške može se javiti i kod životinja kod kojih nema znakova oboljenja uha, npr. kod pacijenata sa oštećenjem krvožilnog sustava kao posljedice nekih sustavnih bolesti.Hematom je s obje strane okružen hrskavicom, koja je sastavni dio u građi uške. Kada krvarenje jednom započne, nastavlja se sve do trenutka kada se unutrašnji tlak hematoma ne izjednači sa tlakom u izvornoj arteriji. Dodatni pritisak na hematom izaziva daljnje odvajanje tkiva i dozvoljava daljne krvarenje i daljnji rast hematoma. U kroničnim slučajevima, fibroza i kontrakcije deformirati će samu ušku. Fibrinizacija i kasnija kontraktura mogu rezultirati izgledom "karfiola".Krv u hematomu je idealan medij za razvoj bakterijske infekcije pa operaciju ne bi trebalo dugo odgađati. Od nastanka hematoma do operacije se pričeka 3- 5 dana, kad se stvori ugrušak koji se lakše evakuira.Cilj terapije hematoma uške je najprije utvrditi i ukloniti uzrok nastanka, ukloniti hematom, osigurati nalijeganje i pravilno zaraštanje tkiva, smanjiti odlaganje fibrina te prevenirati nastanak recidiva.Terapija hematoma uške može biti konzervativna ili kirurška "- incizijom.Konzervativna terapija hematoma uške sastoji se u evakuaciji sadržaja hematoma punkcijom i aspiracijom iglom te osiguravanjem apozicije tkiva. Može se koristiti ukoliko  se radi o manjem hematomu i ako je prošlo kratko vrijeme od nastanka hematoma. Ukoliko se u kratkom vremenu nakon izvođenja ovog postupka hematom opet formira, malo je vjerojatno da će ponovljena aspiracija biti uspješna. Nakon aspiracije postavlja se bandaža. Ukoliko se konzervativna terapija aspiracijom sadržaja hematoma koristi kao jedina terapija, vrlo često rezultira recidivima.Hematomi u kojima je količina fibrina minimalna, mogu se terapirati  postavljanjem drena. Drenažu treba ostaviti 2-3 tjedna. Rezultati su relativno dobri.Hematomi koji su veliki, opsežni, kronični (sa zadebljalim zidom) terapiraju se incizijom, kojoj je cilj uklanjanje sadržaja- zgrušane krvi, uklanjanje fibrina, te postavljanjem šavova koji će onemogućiti ponovno nakupljanje krvi. Incizija može biti ravna, u obliku križa ili u S-obliku, ovisno o veličini hematoma, ali i sklonostima samoga kirurga. S obzirom da svako odgađanje može dovesti do povećanja hematoma, preporuča se zahvat provesti što je prije moguće nakon postavljanja dijagnoze. Incizijom  se otvara šupljina hematoma u potpunoj dužini. Sadržaj hematoma, ugrušak,  a posebno fibrinski sloj uklanja se tupferima.  Nakon uklanjanja sadržaja hematoma šupljinu je potrebno opsežno isprati.  Nakon toga postavljaju se šavovi koji se pozicioniraju paralelno sa rezom (ali i paralelno sa tokom velikih krvnih žila). Šavovi zatvaraju tzv. mrtvi prostor te onemogućavaju ponovni nastanak hematoma. Pozicioniraju se tako da prolaze kroz kompletnu ušku (hrskavica, te koža sa obje strane uške) ili kroz kožu na unutarnjoj strani i hrskavicu, ali bez uključivanja kože sa vanjske strane uške.  Šavovi ne bi smjeli biti širi od 1 cm. Pregusto postavljeni šavovi mogu dovesti do nastanka edema, izazivaju jaku bol, što sve zajedno rezultira neuspjelom sanacijom problema. Rubove rane se ne zatvaraju i postavlja se bandaža.  Bandaža se mijenja nakon 3 dana, a uklanja za 7-10 (14) dana zajedno sa šavovima.Ukoliko je u slučaju Vašeg psa prošlo duže vrijeme do operacije, najvjerojatnije je došlo do fibrinizacije i moguće trajnog zadebljanja uške. Na tu mogućnost su Vas trebali upozoriti nakon operacije. Stoga Vam preporučam da psa odvedete na kontrolni pregled na Veterinarski fakultet, gdje je i obavljena operacija.Što se tiče alergije na trave i slične kontaktne alergene, ako se stvorila alergija, najvjerojatnije će se ponavljati svake godine u istom razdoblju doživotno. Slično je i kod ljudi koji imaju npr. peludnu alergiju ili alergiju na ambroziju. U to razdoblju ublažava se antihistaminicima i kortikosteroidima, uz preporuku veterinara, te ako je moguće, izbjegavanje šetnji po livadama.Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Ponosna sam vlasnica prekrasnog i vrlo velikog mješanca rotweillera i njemačkog ovčara, starog godinu dana. Pas je težak između 50 i 60 kg, redovno ga šetam, barem 4 sata dnevno i pri tome vrijedno učim poželjnom ponašanju. S napunjenih 9 mj. sam ga kastrirala da bih spriječila neželjene posljedice njegove eventualne dominacije, budući da je velik i takve pasmine. Nije agresivan niti prema ljudima, niti prema psima, dapače, veselo se igra sa svim veličinama pasa, ne skače na ljude i relativno je poslušan, tj. sluša ako nema jačeg odvlačenja pažnje, što nastojim poboljšati principom nagrađivanja. Nisam pobornik elektrošokova i batina, ali... Pas  živi u stanu koji izlazi na vrlo prometnu šetnicu, ugradu ima puno mačaka, a on ih neumorno i sve jače progoni. Ako vidim mačku prije njega, uglavnom ga smirim i spriječim da potrči držeći ga kratko na uzici ili za ogrlicu, ali ako ju on vidi prije mene, letim na pod ili ga na vrijeme pustim, međutim, onako velik, iako potpuno bezopasan izaziva strah kod ljudi. Kako ga spriječiti da tako burno reagira na mačke i da se neumorno približava svim psima koje vidi? Moram napomenuti da živim na Visu te su mi školice i dreseri sasvim nedostupni, a po sadašnjem iskustvu i nepotrebni. Nadam se da ga mogu sama nekim bezbolnim načinom odučiti od te ružne i opasne navike. Unaprijed zahvaljujem na pomoći.AlmaO: Obuka psa o osnovnim naredbama trebala bi početi što je ranije moguće, stoga što je tada to puno lakše postići, no i stoga kako bismo u njegovoj kasnijoj dobi, kada pas postane toliko velik, izbjegli mogućnost da nas ne posluša jer, s obzirom na njegovu snagu, teško da ćemo ga tada više moći obuzdati osim na način da prethodno naučimo psa da sluša naše naredbe. Potrebno je nabaviti poslastice koje pas jako voli, kojima ćete ga učiti i kojima ćete mu skrenuti pozornost kada poželi pojuriti za psom ili mačkom te ga nagraditi u situacijama kada Vas posluša. Lekcije moraju biti kratke i svakodnevne. Kada pas nauči naredbu, pokažite je i ostalim članovima obitelji.Najvažnije naredbe koje pas može naučiti su "dođi", "sjedi" i "stani" tj. "čekaj". Naredbu "sjedi" ćete ga naučiti tako da mu pokažete poslasticu da mu privučete pozornost, zatim je pomaknite iznad glave, on će instiktivno je slijediti pogledom i pomicati stražnji dio prema podu, rukom mu još dodatno možete potisnuti stražnjicu prema zemlji i kada sjedne, izreknete naredbu i date mu poslasticu. Nakon toga ćete polako izbaciti poslasticu kada sjedne i nagradit ćete ga pohvalnim riječima i draganjem.Naredbu "čekaj" možda je i lakše naučiti nego naredbu sjedi, no naredbu  "sjedi" trebao bi znati prije nego ga počnete učiti "čekaj". Da biste započeli, ponesite par poslastica i povedite svog psa na neko mirno mjesto, bilo kod kuće, bilo negdje drugdje. Kada ste spremni započeti, recite svom psu da sjedne, a onda se polako udaljavajte od njega par koraka. Ukoliko se pas ne pomakne, nagradite ga. Vaš pas će Vas najverojatnije pokušati pratiti. U tom slučaju, smanjite svoju udaljenost od psa i stanite dok psu još uvijek odgovara ta mala distanca. Kako učenje napreduje, povećavajte udaljenost od psa i izrecite naredbu. Svaki put kada Vas pas posluša, nagradite ga i pohvalite. Ukoliko se pas pomiče, nastavite vježbu i dalje, no opet smanjite međusobnu distancu na onu gdje pas ostaje sjediti mirno.Nastavite svakodnevnu vježbu ovom tehnikom tijekom dužeg perioda i zasigurno ćete doći do točke kada ćete moći reći svom psu da sjedne i da Vas čeka. Tada napustite sobu i vratite se. Pas bi još uvijek trebao sjediti tamo gdje ste ga ostavili.U prirodi svakog psa je da juri za drugim životinjama, mačkama, miševima, drugim psima, tako da bismo tu činjenicu trebali sada i iskoristiti. Dobro mjesto za trening bio bi neki park, gdje je uvijek mnogo izazova za psa. Kada dođete na mjesto treninga, stavite svom psu uzicu koja je dovoljno dugačka, tako da postoji neka distanca između Vas i psa, a opet je pas još uvijek pod Vašom kontrolom ukoliko bi započeo jurnjavu. Naredite svom psu da sjedne i čeka te se udaljite od njega. Sačekajte dok mu nešto ne omete pažnju, a onda ga pozovite iztgovarajući naredbu "dođi" i ime psa. Čučnite dolje, tako da budete očima na nivou Vašeg psa. Ukoliko ne dobijete njegovu pažnju, lagano povucite uzicu, pa kad obrati pažnju na Vas ponovite naredbu. Ponavljajte ovu vježbu sve dok niste sigurni da će Vas pas poslušati ukoliko ga povedete u šetnju bez vodilice. Pri tome Vam može pomoći i ogrlica davilica.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Prije mjesec i pol dana naša kuja (mješanka, stara 13 g.) operirala je tumor mliječnih žlijezda. Prije operacije načinjen je snimak koji je pokazao da se tumor nije proširio na pluća. Sve je izgledalo dobro do 2 tjedna nakon operacije. Tada je ona počela slabije jesti, vrlo ubrzano i teško diše (hroptaji), na prvu lijevu nogu ne može stati, a da Vam ne govorimo o tome kako su je katastrofalno zašili! Vidimo da joj se ponovno pojavljuju čvorići. Ova zadnja dva dana gotovo ništa da i ne jede. Ne cvili, na svu sreću, pa se tješimo da je ništa ne boli... a plačemo... Molimo Vas da nam kažete što da radimo da joj pomognemo. Puno Vam hvala, PatriciaO: Tumori mliječne žlijezde u nesteriliziranih kuja predstavljaju najčešće tumore uopće. Ukoliko je kuja sterilizirana prije prvog tjeranja rizik od nastanka ovog tumora iznosi svega 0.05%, nakon prvog tjeranja rizik iznosi 8%, a ako je sterilizacija učinjena nakon drugog spolnog ciklusa rizik se povećava na 26%. Najčešće zahvaća kuje u dobi iznad 5 godina. Maligni tumori kod kuja se razvijaju brzo, imaju nepravilan oblik, urastaju u tkivo, čvrsto se drže za kožu, često krvare i ulceriraju. Smatra se da češće zahvaćaju žljezdane komplekse bliže stražnjim nogama. Veoma česti su adenokarcinomi i fibrosarkomi. Također, smatra se da prilikom prve posjete veterinaru, u gotovo 50% slučajeva pasa koji imaju tumor na mliječnoj žlijezdi, već postoje i metastaze.Ponovna pojava tumora ubrzo nakon operacije nije rijetka, a njegov rast može biti veoma intenzivan. Prognostički stanje, nažalost, očito nije povoljno i bilo kakve odluke, u vezi liječenja i svake druge pomoći psu, trebate donositi u suradnji s Vašim veterinarom.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam njemačkog boksera, ženku, staru 5 g. U zadnje vrijeme primjetila sam da su joj se s obje strane leđa pojavila područja gdje joj je koža potamnila, hrapava je, dlake ima, ali je rjeđa. Ta područja imaju elipsasti oblik i čini mi se da su u području bubrega. Bili smo kod veterinara koji je rekao da to nije ništa i da će proći, da joj on ne bi ništa davao za sad jer nije otpala dlaka. Spremamo se ići kod drugog veterinara. Nismo primjetili nikakve druge promjene u ponašanju, npr. da manje jede ili nešto slično što bi nam ukazalo na to da ju nešto boli. Zanima me je li to neka kožna bolest ili je možda bolest bubrega koja se tako manifestira. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, MargaretaO: Pseća sezonska ili periodična alopecija boka (ciklička folikularna displazija)  je pojava kojoj je uzrok nepoznat, ali kontrola sekrecije melatonina i prolaktina putem fotoperioda može biti uključena. Na sjevernoj hemisferi  obično se pojavljuje između studenog i ožujka. Većini pasa dlaka ponovno naraste u razdoblju 3 do 8 mjeseci.Može se javiti samo jednom ili dvaput ili se javlja redovito svake godine. Kada se češće javlja, može se opaziti da se povećava dio na kojem se javlja i da dulje traje. Rijetko se javlja, a kada se javi najčešća je u mladih odraslih boksera, buldoga, erdel terijera i šnaucera.Manifestira se kao bez svrbež, neupalna dobro ograničena alopecija (područje bez dlake) ograničena na prsno-slabinsku regiju, koja je obično bilateralno simetrična (simetrično s obje strane na tijelu), ali može zahvatiti i jednu stranu. Zahvaćena koža može biti i sekundarno hiperpigmentirana (potamniti). Nema znakova sistemske bolesti.Diferencijalno dijagnostički potrebno je isključiti gnojnu površinsku upalu kože, demodikozu (šugarce), dermatofitoze (gljivice), endokrinopatije (npr. hipotireoidizam...) i lokalnu reakciju na steroide.Liječenje se ne provodi jer je to čisto kozmetički problem, no treba pratiti.Prognoza za rast dlake je varijabilna. Dlaka može opet narasti za 5-8 mjeseci. No, nova dlaka može biti nepotpuno narasla, bez sjaja i suhe teksture. Tu možete pomoći davanjem vitamina H (biotina), primjerice u obliku preparata Canina Biotin te omega-3 i -6 masnih kiselina (Dermanorm ulje i kapsule, Dermafit, Caniglo, Dermcaps..) da poboljšate kvalitetu dlake i povećate otpornost kože.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Služe li VMP tablete za otvaranje apetita u psa?Hvala, IvoO: VMP tablete (Pfizer) predstavljaju vitaminsko-mineralno-proteinski pripravak namijenjen psima i mačkama. U svom sastavu posjeduje, u određenim količinama, sirove proteine, sirove masti, minerale, sirovu vlakninu, kalcij, fosfor, magnezij.Proizvođač navodi da je ovaj preparat induciran kod:- mladih životinja, kada je potrebno osigurati sve nutritivne elemente zbog radi osiguranja optimalna rasta i razvoja mladog organizma,- u svrhu poboljšanja općeg stanja kod starijih životinja,- u svrhu podmirenja povećanih potreba organizma ljubimaca koji se koriste u radu, pojačanim aktivnostima, lovu, agilityju,...,- u svrhu poboljšanja elastičnosti kože i kvalitete dlake,...Također, kako ovaj preparat u svom sastavu posjeduje i vitamine B-kompleksa (B1, B2, B6, B12), možemo govoriti da je i učinkovit u poboljšavanju (otvaranju) apetita ljubimaca. Stoga, moguće je koristiti ovaj preparat i u svrhu za koju ste Vi i pitali. Više o slabijem apetitu u pasa možete saznati i u mom ranijem odgovoru, ovdje.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam 9 mjeseci starog terijera koji se nepravilno oslanja na stražnju desnu nogu, odnosno kao da hoda na peti i cijelu težinu oslanja samo na stražnji veliki jastučić umjesto ravnomjerno na sve prste. Zglob šape mu je nisko prema tlu i gotovo pod pravim kutom u odnosu na nogu, za razliku od druge šape koja s nogom čini puno manji kut. Problem sam primjetio prije kojih mjesec-dva, a veterinar je ustanovio da je pas porezao jastučić te da se tako oslanja da bi umanjio bol i kako bi trebalo brzo proći, no stanje se ne popravlja. Inače, pas nikad nije šepao na tu nogu, tako da mi je dijagnoza o porezotini odmah bila neuvjerljiva. Također,  pas  se  na  nogu oslanja normalno, ne pokazuje nikakve  smetnje  pri kretanju i skakanju, te ne reagira bolno na diranje te šape i zgloba.Unaprijed hvala na vašem odgovoru, AnteO: Uzroci nepravilnom držanju ekstremiteta kod ljubimca mogu biti različite etiologije. Tako, mogle bi se izdvojiti različite ozljede (npr. porezotine) i prekidi kontinuiteta osjetljivih struktura samog ekstremiteta. U tim slučajevima, ljubimac zbog pojave boli ne opterećuje i ne koristi sam ekstremitet. Kako se sama rana sanira, i osjećaj boli se umanjuje, a ljubimac polako sve više i više koristi ozlijeđeni ekstremitet.Također, uzroke u nepravilnom držanju ekstremiteta se mogu tražiti i u ozljedama dijelova lokomotorna sustava (kosti, zglobovi, zglobne čahure, tetive, ligamenti, mišići,...). Naime, svaka od ozljeda ovih struktura može za kliničku sliku imati specifične ili kombinirane simptome. Iz tog razloga, nužan je posjet veterinaru-ortopedu koji će biti u mogućnosti suziti izbor potencijalnih problema, a sve kako bi mogao postaviti dijagnozu. Također, ovdje je bitno naglasiti i nužnost postavljanja točne dijagnoze te pravilnog liječenja postojećeg problema. Razlog leži u činjenici da se nepravilno liječeni poremećaji u funkciji lokomotornog aparata kasnije mogu manifestirati i u gubitku (djelomičnom ili potpunom) funkcionalnosti te fiziološke pokretljivosti pojedinih dijelova ili anatomskih cjelina.Razlog u nepravilnom držanju ekstremiteta može se nalaziti i u oboljenjima perifernog živčanog sustava (npr. ozljede motoričkih neurona) kao i mnogim drugim poremećajima.U svakom slučaju, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru ili na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, gdje će veterinari-ortopedi biti u mogućnosti detaljno pregledati ljubimca te odrediti točno što je posrijedi s njim. U skladu s postavljenom dijagnozom, odredit će najprikladniji način tretiranja stanja te Vas dalje informirati i odgovoriti na sva pitanja.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Živim u Ulcinju i pas mi je od jutros od 8 i po časova u veterinarskoj i ne mogu mu zaustaviti krv iz nosa. Prima infuziju i daju mu doktori injekciju, ali i njemu i dalje ide krv, stane malo pa opet krene. Vidjela sam da je možda u pitanju sunčanica, da li mi može uginuti od toga? Pas ima 3 godine. SonjaO: Krvarenje iz nosa - epistaxis, može biti posljedica prisutnosti stranog tijela, različitih trauma, problema s korijenom zuba koji se prethodno slomio, tumora, infekcija, kao i poremetnji u zgrušavanju krvi.Tretman je prije svega usmjeren na zaustavljanje krvarenja i smirivanje životinje pa je ponekad potrebno u određenoj mjeri životinju sedirati. Obično se u nos aplicira adrenalin, a kompresama bi trebalo izvršiti pritisak u području nosa.Nakon određenog vremena krvarenje će stati pa je potrebno utvrditi uzrok.Akutna krvarenja najčešće nastaju vezano za traume različitog porijekla, kod kojih u nosnoj šupljini nastaju frakture ili razderotine. To se prvenstveno odnosi na udarac autom, ugriz ili neki oštar predmet. Također, strana tijela mogu uzrokovati probleme. Tumori izazivaju krvarenja iz jedne nosnice, rjeđe iz obje, a radi se o adenokarcinomima, fibrosarkomima, hondrosarkomima i osteosarkomima. Ponekad se radi o infekciji korijena zuba na gornjoj čeljusti, u slučajevima kada je zub bio slomljen. Može se formirati apsces, a može doći do oticanja samog završetka korijena, koji onda može krvariti u nosnu šupljinu.Infekcije u nosnoj šupljini primarno rijetko izazivaju ozbiljna krvarenja, češće dolazi do infekcije na mjestima gdje se nalazi trauma ili strano tijelo. Krvarenje također može biti posljedica trombocitopenije, tj. smanjenja broja trombocita - krvnih pločica koje imaju presudnu ulogu u procesu koagulacije krvi.Detaljna klinička pretraga, uz iscrpnu anamnezu, vodi ka utvrđivanju uzroka krvarenja.Kod sunčanice nije uobičajeno da se javi krvarenje, a izuzetno rijetko završava fatalno ukoliko se reagira na vrijeme.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam američkog buldoga. Primjetio sam da su mu jastučići na šapama uvećani i da se na prstu do srednjeg, s vanjske strane, pojavljuju male ranice iz kojih ponekad iscuri malo krvi pomiješane s gnojem. Pas osjeća bol kod hodanja. Što da radim? Unaprijed hvala, BrankoO: Oteknuće jastučića kod pasa može nastati zbog različitih razloga, od raznih ozljeda koje se mogu inficirati do parazitarnih bolesti poput demodikoze.Ponekad, oteknuće može biti posljedica alergija, bilo da se radi o alergiji na hranu ili atopiji ili kontaktnoj alergiji, a može se dogoditi i da je slomljena neka od sitnih metakarpalnih kostiju, što uzrokuje znatno oteknuće i bol.Strano tijelo može izazvati oteknuće, ali je obično onda zahvaćen samo jedan jastučić, a samo strano tijelo se obično zabije u prostor između jastučića i izaziva jaku bol.Za postavljanje dijagnoze veterinaru je jako važna iscrpna anamneza. Liječenje će biti ovisno o utvrđenom stanju i uzroku. Prisutnost gnoja govori da postoji infekcija pa je nužna primjena antibiotika. Određena vrsta poštede bi se trebala prakticirati, a veterinar će procjeniti da li je potreban zavoj i koliko često ga treba mijenjati, kao i eventualna lokalna primjena ljekovitih sredstava.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pudla starog 11 godina i strašno kašlje jer mu se sužava dušnik pa me zanima što da mu dam protiv kašlja?IvaO: Kašalj je obrambeni refleks sluznice grkljana i dušnika. Dišni put koji počinje nosnim hodnicima križa se u grlu s probavnim putom. Probavni trakt počinje u ustima te se preko grla nastavlja jednjakom, a dišni put iz grla nastavlja se grkljanom i dušnikom.Kašalj može nastati i upalom sluznice grkljana i dušnika, kada se prag podražaja koji izaziva kašalj bitno snizi. Sluz koja kod te upale nastaje izaziva kašalj.Postoji još i takozvani nadražajni kašalj koji nastaje zbog nekih podražaja izvan dušnika i on je obično suh, bez izbacivanja sluzi.Kašalj koji traje dulje (a ne znamo mu uzrok) svakako je razlog za odlazak veterinaru. On će obaviti preglede kako bi isključio neku ozbiljniju bolest, a potom pokušati pronaći uzrok dugotrajnom kašlju. Oblik dušnika kod mesojeda je okrugao do poprečno ovalan. Promjene oblika dušnika su urođene ili stečena pojava. Hrskavice s dorzalne strane su uvrnute, što za posljedicu ima suženje lumena dušnika, a nije rijetkost ni traheja koja podsjeća na oblik korica za sablju. Može nastati kod bočnih pritisaka ili retrakcije m. transverzus. Dorzoventralno spljoštavanje nastaje kod pasa nakon atrofije m. transverzusa i lig. anularia trachea (starosni i postinflamatozni proces). U ekstremnim slučajevima preostaje uzak poprečni procjep.Tumori štitne žlijezde u pasa mogu uzrokovati parcijalnu kompresiju dušnika.O kašlju kod pasa pisala je i kolegica Ivana Mlinar Gruja, dr.vet.med. ovdje.U nekim slučajevima kašalj može biti toliko snažan da se životinja ponaša kao da ima nešto u grlu. Ostali simptomi ovoga stanja su: teškoće pri disanju, brzo umaranje i slabo podnošenje vježbi.Simptomi se mogu ublažiti lijekovima koji sprječavaju kašalj i smanjuju stres (pri tome treba smanjiti intenzivne vježbe i uzbuđenja). Kod nekih uznapredovalih slučajeva potrebna je kirurška intervencija. U slučajevima kombinacije dišnih poremećaja, potrebno je prije liječiti ostale poremećaje.Antitusici su lijekovi koji ublažavaju i/ili blokiraju refleks kašlja. Centar za kašalj nalazi se u mozgu, a podražuje se živcima čiji  signal putuje u mozak koji šalje refleks na kašalj. Koriste se u situacijama kada je kašalj neproduktivan, tj. suh i izaziva nepotrebnu iritaciju sluznice. Takav simptom je iznimno neugodan za pacijenta. Prema preporuci vetetinara, koji je upoznat u zdravstveno stanje ljubimca, određuje se koja i kolika treba biti primjena antitusika. Također se možete obratiti i u Internu ambulantu na Veterinarskom fakultetu. Potrebno je voditi računa o činjenici da su antitusici kontraindicirani u vrijeme prehlade i drugih stanja kad je kašalj produktivan.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Lijepo Vas molim da mi odgovorite, imam mopsića starog 22 mjeseca i već duže vrijeme kada idemo u šetnju, kada se popiški, on to licka, a i ako se neki drugi pas popiškio prije njega isto tako bi to polickao, međutim ja mu to ne dam. Interesira me da li je to normalno ili ako nije zašto to radi i što mu dati da to ne radi. Unaprijed se zahvaljujem na Vašem odgovoru!Lijep pozdrav, SamanthaO: Lizanje urina je radnja koju psi često rade. Urin sadrži feromone vrlo interesantne psima.Psi urinom obilježavaju teritorij. Vaš pas je spolno sazrio i počeo ga je zanimati njegov miris, a također i miris kujica. Mužjaci ponekad moraju probati urin kujice da saznaju da li je u tjeranju. Olfaktorna (mirisna) osjetila nalaze se i u ustima i to je samo još jedan način da pas razumije obilježeno područje.Postoji još mnogo razloga zašto psi to mogu raditi, od bolesti do loše navike.Psi koji pate od infekcije mokraćnih puteva znaju lizati svoj urin. Tada je važno da pas ima uvijek dostupne svježe vode koja će isprati miris  mokraće.Ukoliko nema nikakvih zdravstvenih problema, a to se nastavi, psu to ne može štetiti, ali vlasnicima zna biti neugodno pa Vas u tom slučaju pozivam u Pet centar, gdje možete nabaviti odbijajući sprej kojim možete pošpricati mjesto gdje se pas pomokrio i tako ga odvratiti od te radnje.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam stene staro dva mjeseca i desetak dana. Pročitao sa sve vaše upute za konkretnu situaciju. Problem je što nikako ne mogu svoju Avu da naučim da ne gricka sve što joj dopadne zuba. A najgora stvar je ta što meni i supruzi grize noge i ruke. Ne pomaze ni "NE " niti "FUJ" niti šuškanje novinama niti puckanje po guzi. Kupili smo i sprej protiv grickanja, koji na nju djeluje destak sekundi i opet po starom. Svako pružanje ruke prema njoj dočekuje otvorenim ustima i grickanjem. To čini samo prema nama dvoma i ni prema kome drugome. Postoji li mogucnost da će prestati sama kada bude malo starija? Inače je mješanac, majka joj je Jack Russel terier. Ljudi, pomagajte! Hvala i lijep pozdrav, ZvjezdanO: Svi štenci prolaze kroz fazu u kojoj postanu destruktivni. Najčešće "mete" su papuče i rukavice, ali mogu stradati i drugi predmeti te naše ruke. Osim što grizu i žvaču, psići ih i tresu. Ovdje dolazi do izražaja nekoliko obilježja psećeg djetinjstva.Kao prvo, radi se o pukoj želji za igrom. Štenad koja raste tako je programirana da istražuje sve što nađe u okolišu. U divljini su psi oportunisti i ako žele opstati, ako se žele održati u životu, moraju steći široko poznavanje svih stvari i predmeta što se nalaze u njihovom svijetu.U drugom redu, radi se o problemu izbijanja zubi.Treće, u životu šteneta koje raste javlja se tzv. predlovna faza.O odvikavanju šteneta od grizenja možete pročitati opširno ovdje.Pozivam Vas da posjetite naše trgovine i odabetere jednu od niza grickalica i žvakalica za štence, kojih ima u raznim oblicima (lopta, kost, šlapice...) te veliki izbor ostalih igračaka.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Vlasnica sam mužjaka francuskog buldoga starog 22 mjeseca. Pas je izrazito dominantan, u društvu bilo kojeg psa (muškog "- ženke, nije bitno) ne prestaje naskakivati i nikako ga se ne može smiriti, a jednako se ponaša i u društvu male djece. To, naravno, zbog prirode pasmine, dovodi do neprestanog povraćanja, ubrzanog dahtanja i da ga se fizički ne odvoji (u drugu prostoriju) vjerojatno bi imao srčani udar. Uz to, dobio je i neurodermatitis, kako mi je veterinar objasnio, baš zbog tog stresa za parenje... Živim u Beču i veterinar mu je prije 20 dana dao neku injekciju (s čipom, ako sam dobro shvatila) koja djeluje 8 mjeseci i zapravo ima isto djelovanje kao i kastracija, ali na određeni rok. Međutim, rezultati su još gori - sad naskakuje i na mene. Za tjedan dana idemo na godišnji odmor u Hrvatsku, u kuću u kojoj će biti i jedna kujica i još male djece i već sad me hvata panika. Mislila sam da ću sve riješiti s tom injekcijom, ali izgleda da od toga ništa. Možete li me savjetovati da li bi kastracija bila rješenje ili je on takve naravi da ni to ne bi imalo puno smisla?Hvala unaprijed, Sanja O: Kod nekastriranih ljubimaca se može uočiti sljedeće ponašanje: mokre na sve i svugdje (uključujući namještaj, zavjese, cipele, i sl. u Vašem kućanstvu), znatna promjena ponašanja oko kuja u tjeranju (ako se jednom pare ovo ponašanje se može znatno intenzivirati u kontaktu s kujom u tjeranju), mnogi psi aktivno traže kuju za parenje (preskaču i najviše ograde, lome ogradu i sl.), ponekad su agresivni prema drugim psima i zaskakuju ih (ovo zna potrajati i dulje vremena), često odbijaju hranu koju im ponudite ako negdje njuše kuju u tjeranju, ponekad su jako agresivni prema kujama, a kako bi zadovoljili poriv zaskakuju predmete i osobe, zavijaju i cvile tjednima,...U odnosu na prije navedeno ponašanje, utvrđeno je da su kastrirani psi obično primjerenijeg ponašanja. Oni, ne samo što nemaju toliku želju za lutanjem (u potrazi za kujom u tjeranju), ne obilježavaju mokrenjem svoj teritorij (testosteron - muški hormon- glavni je pokretač ovog poriva povezanog sa dominantnosti), manje su agresivni prema drugim psima. Sva ova, kao i mnoga druga, nepoželjna nepoželjna ponašanja naročito su pod kontrolom ako se psa kastrira između 9. i 12. mjeseca starosti, odnosno, prije spolne zrelosti i razvijanja loših navika. Zatim, pokazalo se kako oni psi pokornijeg ponašanja postaju bolji kućni ljubimci ako se kastriraju.No, kako se kastriranjem samo smanjuje produkcija hormona testosterona, tako onaj pas dominantnog karaktera zadržava želju za lutanjem i agresivnijim ponašanjem. Ako se kastracija poduzima kao mjera za sprječavanje nepoželjnog ponašanja, bez discipline i preodgoja unutar i van kuće neće sama riješiti problem.U tom slučaju, induciran je rad s ljubimcem, po mogućnosti u nekim od škola za odgoj i edukaciju pasa. Naime, osoblje u prije navedenim školama s velikom dozom uspjeha ispravlja nepoželjna ponašanja kod ljubimaca te dobro educira vlasnike kako da se "nose" s istim ili sličnim problemima kod ljubimaca.Stoga, teško je prognozirati ponašanje ljubimca nakon operacije, odnosno, da li će sama operacija polučiti željenim uspjehom u promjeni u ponašanju Vašeg ljubimca.Iz svih prije navedenih razloga, savjetujem Vam da se oko rješavanja problema ponašanje ljubimca prvo posavjetujete sa stručnjacima iz škola za odgoj i edukaciju pasa te sa svojim veterinarom. Kombinacijom njihovih savjeta i solucija rješavanja ovih problema vjerojatno ćete doći do najboljeg mogućeg rješenja.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam westića starog 20 mjeseci. Zanima me je li normalno da, kad se jako uzbudi, uz spolovilo izađu i oba testisa? Kožica se provuče iza testisa i malo krvari te zbog toga ne može normalno stajati, već je pogrbljen i vidim da mu nije ugodno. Drugi problem je taj da stalno iz spolovila ispušta neki iscjedak. Hvala Vam na odgovoru. Lijep pozdrav, KristinaO: Muške spolne žlijezde (sjemenici, testisi) su parne žlijezde i kod pasa su okruglo jajolike. Uloga im je stvaranje muških spolnih hormona i stvaranje muških spolnih stanica (spermatogeneza).Sjemenici se nalaze smješteni u posebnoj kožnoj vrećici, koja naziva mošnje (lat. scrotum), zajedno s pasjemenicima, krvnim žilama, limfne žile i živcima, a nalazi se izvan trbušne šupljine.Prepucij (lat. praeputium, preputium, tj. "kožica") je kožni nabor koji prekriva glavić penisa. To je dvostruka kožna prevlaka na vrhu penisa, pomična je i lako ju je prevući s penisa te tada glavić ostaje slobodan. U erekciji se prepucij povlači s glavića.Upala prepucija (posthitis post-navlaka) i upala glavića penisa (balanitis) najčešće su zajednička upala - balanoposthitis. Uzroci su traumatski, nadražujući i infekciozni, a popraćen je iscjetkom. U pasa se često javlja gnojni prepucijalni katar uzrokovan polibakterijskom infekcijom.Od tumora su najćešći fibropapilomi, fibromi, karcinomi, melanosarkomi. Kod pasa se javlja infekcioni ili venerični tumor (Šrikerov) sarkom, izgledom podsjeća na cvjetaču i javlja sa na sluznici penisa, prepucija.Kod Vašeg psa je neophodan pregled kojim će se utvrditi položaj testisa i da li se radi o kriptorhizmu, koji može biti ingvinalni(preponski) ili abdominalni (trbušni). Postoje različite metode za utvrđivanje kriptorhidnog testisa, a to su  palpacija, ultrazvuk i operativni zahvat, prilikom kojeg se, pomoću ductus deferensa (sjemenovoda), pokušava pronaći zaostao testis. Detaljnije je o ovoj tematici pisao kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.Ako su testisi na mjestu, onda se vjerojatno radi o nastalim tumorima na samom penisu ili prepuciju. Na sluznici prepucija se nalaze brojni limfni čvorovi, koji se uslijed upale mogu povećati. Također je potrebno utvrditi o kakvom se iscjetku radi, a koji može biti posljedica infekcije i upale. O liječenju balanopostitisa pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imamo mješanca terijera i dugodlakog jazavčara. Star je 9,5 mjeseci i nismo ga šišali. Ima gustu crnu dlaku, ali ne pada do poda i čini nam se da više ne raste. Dosta se linja. Čuli smo da se psi kojima opada dlaka ne trebaju šišati, a opet da se neke pasmine, poput terijera, ipak trebaju šišati. Pitali smo u salonu za pse i tamo su nam isto rekli da bi ga trebalo šišati i da će mu to olakšati život po vrućem vremenu. Zanima me da li će mu stvarno biti lakše, hoće li mu dlaka narasti i da li je moguće da mu šišanje ošteti dlaku i ostavi ga izloženom štetnim sunčevim zrakama? Dosta smo zbunjeni, a samo mu želimo olakšati.Unaprijed veliko hvala, JasminkaO: Psi koji su više kućni ljubimci, pri čemu mislimo na to da veći dio dana borave unutar stana ili kuće, linjaju se duže i jačim intezitetom zbog umjetne topline i svijetla pod kojim su skoro 24 sata.Psi držani van kuće imaju tedenciju sezonskog linjanja (proljeće i jesen), koja traje nekoliko tjedana. U proljeće gube gube podlaku i zamjenjuju je s dužom primarnom dlakom, u jesen se pojačava gustoća podlake.Znači, u normalnim uvjetima dlaka mijenja teksturu, ali broj dlaka i dlačnih folikula je uvijek isti od samog rođenja.Rast dlake odvija se u više faza (anagenska, katagenska i telogenska faza mirovanja) te na normalnoj koži pasa nalazimo istovremeno sve navedene faze. Na pojačano linjanje djeluju razni faktori, kao što je starosna dob, količina sunčevog svijetla, vanjska temperatura, pasmina, spol, hormoni (tjeranje), alergija i ishrana. Svaki korijen (folikul) dlake ima svoju lojnu žlijezdu, koja održava kožu i dlaku mekanom i elastičnom. Ovisno o pasmini, rad ove žlijezde je intezivniji, posebno ako se radi o pasminama vezanim uz vodu jer se masnija dlaka manji moči i čuva toplinu (npr. labradori u sjevernom moru).Šišanje neće oštetiti dlaku, ali, kao što smo naveli, pred ljeto bi trebalo skinuti više poddlaku, a ne primarnu (dužu) dlaku jer krzno ili dlačni pokrivač našim psima služi kao termoregulacija i ljeti i zimi. Ljeti će dlaka biti "nakostriješena" ili podignuta od kože, kako bi omogućila brže i lakše strujanje zraka oko tijela, a ujedno se tako ljubimac i hladi. Zimi je dlaka više polegnuta, čime pas čuva toplinu.Terijeri se uglavnom trimaju (čupanje duže i oštre dlake u korijenu) radi izlaganja na izložbama, gdje se traži standardni izgled ili frizura.

Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Imam samojeda starog 3 godine. Svake godine po ljeti mu njuška postaje smeđa, a iznad njuškice se pojave neke male, roza flekice. To s vremenom prođe, ali me zanima da li je to neki nedostatak vitamina i postoji li neka krema, tablete ili slično da brže prođe?Unaprijed hvala, MajaO: Prema standardu, dlaka samojeda mora biti bijele boje ili bijela s dijelovima boje biskvita, a nos potpuno crn. Ponekad pigmentacija može izblijediti i prijeći u tzv. "zimski nos", ali uvijek mora biti prisutan tamni pigment na krajevima nosa. Kao ozbiljna greška u standardu navodi se manjak pigmentacije u dijelovima vjeđa ili usana.O pigmentaciji nosa kod pasa je pisao kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.Povremena depigmentacija može nastati pod utjecajem vanjskih uvjeta, a može se popraviti dodavanjem preparata s morskim algama.U trgovinama Pet centra možete pronaći preparate s morskim algama proizvođača Canina i Beaphar. Canina Tablete s morskim algama i Brašno morskih algi - visokovrijedni su prirodni proizvodi, dobiveni iz svježih morskih algi (ascophyllum). Zbog velikog udjela  aminokiselina, učinkovito poboljšavaju pigmentaciju dlake, očiju, nosa i šapa te poboljšavaju opće stanje organizma. Ovi preparati sadrže brojne mikroelemente, vitamine, karotenoide i minerale. Aminokiselina lizin osigurava optimalno iskorištavanje hrane, celuloza i manitol pomažu zdravu probavu. Visoka količina vitamina C jača imunološki sustav i kondiciju.Beaphar Algolith - također sadrži brašno morskih algi (bogato vitaminima i mineralima), namijenjen je psima, mačkama, pticama i glodavcima. Opskrbljuje organizam potrebnim mineralima i vitaminima, dlaci i perju vraća sjaj, boju i čvrstoću.Nadam se da će Vam ove informacije biti korisne.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Prije oko 3 tjedna sam dobila njemačkog ovčara starog 11. mjeseci. Njegovi prijašnji vlasnici su ga vratili uzgajivaču jer su se "morali seliti". Mi smo ga nabavili po tzv. simboličnoj cijeni. On je, kad je došao kod nas, bio izgladnio i mršav, imao je malo udaljene uši i jako je bio preplašen. Kad se sve to smirilo, mi smo primijetili da on ima displaziju kuka i odmah smo javili vlasniku, on kaže da ga možemo vratiti. Sad sam ja, prije oko 3 dana, primijetila da su mu se vrhovi ušiju spustili. Mislila sam da je to normalno, međutim, uši su mu se skroz spustile, poput šteneta, u čemu je problem?IvanaO: Njemački ovčar ima uši uspravno nošene, srednje veličine, paralelne, nisu uvrnute na unutra, vrhovi su špicasti, a školjke naprijed okrenute. Klempave i spuštene uši nisu dozvoljene. U pokretu ili pri mirovanju unazad nošene uši nisu greška.Kod njemačkog ovčara, uši se počinju uspravljati u dobi od 8 tjedana pa sve do 6 mjeseci starosti. U periodu podizanja ušiju često se primjete usponi i padovi ušiju, a to je najčešće i znak da će se u konačnosti podići. Uzrok takvog podizanja je u nejednolikosti trošenja kalcija koji odlazi u rast zubiju i nedovoljno u ušnu hrskavicu.U razdoblju odrastanja preporuča se kvalitetna hrana koja ima dobar odnos kalcija i fosfora te ostalih tvari koje uravnotežuju odnos rasta i potrebe za određenom količinom pojedinih elemenata i minerala. Ne preporuča se uzimanje većih količina kalcija od količina propisanih za velike pse za dob odrastanja koju propisuju kvalitetni proizvođači hrane. Veća količina kalcija i neuravnoteženost s drugim mineralima mogla bi izazvati druge neželjene posljedice u zglobovima i hrskavičnoj masi.Igra i zvukovi često pojačavaju pozornost te motiviraju štene da podiže uši.Uzrok padajućih ušiju može biti i posljedica genetskog nasljeđa bližih ili daljnjih predaka. To se suzbija odabirom rasplodnih jedinki koje imaju korektne i tvrde uši. Mekost ušiju kao mana uočava se kod pojedinih odraslih ovčara prilikom kretanja u kasu (vidljivo je njihanje gornjeg dijela ušiju napred - nazad od osnovnog položaja).Ukoliko i nakon 5 mjeseci starosti uši nisu podignute, potrebno je potražiti pomoć veterinara ili znalca koji može izraditi potporu i privremeno je zalijepiti u uho, kako bi se uho zadržalo u ispravnom položaju. Potpora se izrađuje od tankog i lakog plastičnog materijala (sličan materijalu od plastičnih boca za mineralnu vodu) u obliku uške. Takva osnova potpore se oblijepi s pričvrsnim flasterom, kako ne bi izazvala povrede uslijed trenja o ušku. Ušku je potrebno prije lijepljenja potpore obrijati s unutrašnje strane. Potpora se stavlja do korijena uške, gdje počinju ušne neravnine. Lijepljenje se vrši neoprenskim ljepilom koje ne iritira kožu i dovoljno je izdržljivo da drži potporu s unutrašnje strane slijepljenu oko 14 dana.Rijetka je pojava da se uši podignu i nakon 10 mjeseci, a ti primjeri imaju vjerojatno uzrok u načinu prehrane štenca, upitnoj kvaliteti hrane, labavosti mišića, mekoće ušiju te mogućem vanjskom utjecaju (kao što je navlačenje ušiju u najranijoj dobi) ili je bio poremećen razvoj usljed bolesti.Također, postoje slučajevi kada se uši nikada ni podignu i tada je uzrok genetski.Pozivam Vas da posjetite naše trgovine i izaberete ljubimcu jednu od hrana superpremium  kvalitete (Brit Care, Pro plan, Eukanuba, Royal Canin, Hill`s) ili premium kvalitete (Alleva, Dog chow, K-9) koje imaju program za štence velikih pasmina.Ukoliko pas ne jede hranu za velike pasmine, možete mu dodavati kalcij kao dodatak u hranu (Canina Canhydrox GAG koji kompleks kalcijeva fosfata i Welpenkalk koji sadrži kalcij, fosor i mineralne tvari), ali treba jako paziti da pas ne dobije kalcija u suvišku jer onda mogu nastati abnormalnosti u razvoju kostiju.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženkicu, mješanku maltezera (težine oko 4,8 kg, stara 5 godina) koju je prije nekoliko dana napao drugi pas - aljaški malamut. Sa zubima ju je zahvatio za područje vrata i sa lijeve strane ima ugriznu ranu (sašivena), a s desne strane (bez vanjske rane) oštećenje lopatice desne prednje noge. Dijagnoza, po pregledu i rendgenskim slikama, je napuknuće lopatice i oštećenje mišića koji drži lopaticu. Zbog oštećenja mišića napuknuta lopatica se poprilično može odvojiti od tijela, ne stoji na mjestu, mišići su dosta oštečeni, razderani. Veterinar je imobilizirao cijelu nogu sa zavojima, bez gipsa i operacije. Na pregled ultrazvukom nismo išli jer kažu  da  nije  potrebno.  Pas  je  dobio terapiju  Synulox  i  Rimadyl,  uz  mirovanje. Uglavnom leži, ali ako napravi koji korak jako šepa. Moje pitanje je - da li bi bilo bolje da je bio napravljen ultrazvuk za detaljniji pregled zbog oštećenih mišića i možda operacija da se sve to vrati na mjesto? I drugo - da li bi psu mogla dati kakve i koje dodatne vitamine i minerale (npr. kalcij) za brži oporavak kosti i mišića, s obzirom da jede standardnu konzerviranu hranu? Zahvaljujem na odgovoru, KatarinaO: Ugrizna rana  (lat. vulnus morsum) predstavlja ozljedu ili ozljede, koje nastaju ujedom domaćih ili divljih životinja, a karakteriziraju ih prekidi kontinuiteta kože ili sluznice s djelomičnim ili potpunim oštećenjima i ozljedama i na dubljim tkivima. Ugrizne rane predstavljaju jedne od češćih ozljeda ljubimaca u veterini.Ugrizne rane često vode do opsežnih oštećenja tkiva te ih tada opisujemo kao razderane i prignječene rane. Naime, one nastaju kombinacijom djelovanja sila gnječenja i trakcije na osjetljivo tkivo, u pravilu ih prate dublja oštećenja tkiva, kao i veća krvarenja, a opasnost od infekcije je veća.U liječenju rane potrebno je pridržavati se određenih postulata. Tako, nakon što se pacijent klinički pregleda te utvrdi njegovo zdravstveno stanje, potrebno je na temelju anamneze i lokalizacije procesa (rane) postaviti dijagnozu te odrediti izbor prikladne metode liječenja. U dijagnostici se koristi i rendgenološka pretraga kako bi se dobio što bolji uvid u prirodu i težinu same ozljede. Liječenje podrazumijeva primjenu mjera za poticanje opće otpornosti organizma i stimulaciju lokalnih procesa regeneracije, imobilizacija, primjena antibiotika, analgetika,... Lokalno gledano, u liječenju rana je potrebno provesti primarnu kiruršku obradu (obrada rane i postavljanje šavova). Međutim, uvriježeno je pravilo da se ugrizne i ubodne rane ne šivaju, već se održava higijena rane ispiranjem te se primjenjuje antibiotska terapija uz česte kontrole kod veterinara.U svakom slučaju, ovisno o dijagnozi i procjeni trenutnog zdravstvenog stanja ljubimca veterinar bira najprikladniji način tretiranja i liječenja. Stoga, teško mi je procijeniti nužnost ili potrebu operativnog pristupa u liječenju ozljede Vašeg ljubimca. Stoga, savjetujem Vam da se za iste informacije ponovno obratite svom veterinaru.Također, radi zdravlja ljubimca te svoje sigurnosti, možete se obratiti i po drugo mišljenje (kod drugog veterinara) ili na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, gdje će cijenjeno i stručno osoblje biti u stanju procijeniti situaciju te Vas u skladu s njom dalje informirati i savjetovati.Tijekom oporavka ljubimca, moguće je koristiti neke od medicinskih hrana namijenjenih za brži oporavak, kao što su:- Hill's a/d konzerva - potpuna hrana za pse i mačke s traumom, apscesom, postoperativno, opekline, vrućica, alimentarne bolesti;- Royal Canin Convalescence konzervirana hrana - kompletna dijeta namijenjena prehrani pasa u oporavku. Podmiruje energetske potrebe i sadrži visoku koncentraciju lako probavljivih esencijalnih hranjivih tvari;- Eukanuba High Calorie - potpuna dijetetska hrana namijenjena oporavku;- Purina CN (Convalescence) - dijetetska hrana za nutritivnu obnovu i oporavak;- Vétoquinol Calo-pet pasta - visokokalorijska vitaminsko-mineralna pasta za pse i mačke;- Agrifa Immunoboost pasta - primjenjuje se u svrhu dobivanja dodatne pojačane energije i potpore imunitetu. Pasta je za peroralnu primjenu kod novorođenih, avitalnih mladih i pothranjenih životinja, rekonvalescentnih, bolesnih i stresu izloženih životinja,...Više o ovoj kao i sličnim temama možete saznati i u odgovoru kolega ovdje i ovdje.