Pitajte veterinara

Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam kuju boksera staru 2.5 g, kojoj se desno uho stalno puni sa smolom i koža je izrazito crvena. Pokušavao sam sa kapima za usi i antibioticima. Poboljsanje traje 3-4 dana, a onda sve ispočetka. Molim Vas za savjet, Darko. O: Upale uha u pasa se javljaju vrlo često. Mogu zahvatiti unutarnje, srednje i vanjsko uho, a po toku su akutne ili kronične. Na žalost,  tendencija ponovnog oboljenja vrlo je česta u uhu koje je jednom oboljelo ili ukoliko proces nije potpuno saniran. Upravo zbog čestih recidiva, liječenju uha treba pristupiti s posebnom pažnjom, a od najvećeg su značaja postavljanje točne dijagnoze, provođenje ciljane terapije i kontrola nakon provedene terapije. Postavljanje dijagnoze nije uvijek lako jer upalu uha može izazvati cijeli niz različitih uzroka. Većina upala su posljedica infekcije mikroorganizmima kao što su bakterije i gljivice, ali mogu biti i druge etiologije. Tako se upala uha može razviti nakon invazije šugarcima, prisustvom stranog tijela ili to može biti alergija. Terapija se provodi nakon točno postavljene dijagnoze, odnosno nakon pregleda životinje. Pregled uključuje otoskopiranje vanjskog zvukovoda, te prema indikacijama uzimanje brisa i mikrobiološku obradu. Vrlo je važno isključiti alergiju i problem retencije sadržaja perianalnih žlijezda koji često predstavljaju početak problema.Ukoliko su nalazi brisa sluznice uha negativni, treba isključiti upalu analnih vrećica, alergije te nalazom krvi isključiti neku od sistemskih bolesti.Za toaletu zvukovoda preporuča se i čišćenje unutrašnjosti vanjskog uha tekućinama primjerenim za tu namjenu. U ponudi ljekarni Pet centra je Otifree otopina koja ima izrazitu sposobnost otapanja cerumena i nečistoće uha. Koža ga dobro podnosi, a njome se djelotvorno reduciraju bakterije i gljivice u vanjskom zvukovodu. Komponente koje vraćaju masnoću koži spriječavaju njeno isušenje, te pospješuju normalizaciju strukture i otpornost kože. Zatim, Beaphar Sensitiv Ohren-Reiniger, Canina vlažne maramice za čišćenje ušiju, Cardon Otozyme krema za čišćenje ušiju te Armonie Naturali losion za uši sa propolisom i uljem čajevca (nježno čisti, sprječava nakupine ušnog voska, ublažava crvenila i održava ušne kanale zaštićenim i čistim).

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kujicu staforda staru 11 mj. Nakon prvog tjeranja (s 8 mj.) imala je lažnu trudnoću bez većih simptoma osim mlijeka u sisama, što smo liječili antibiotikom i permammas emulzijom. Mlijeko se povuklo, osim u jednoj sisi gdje se može napipati puno sitnih kvržica. Veterinar misli da je to početak tumora, što je opet liječio antibiotikom i flogocid masti.Molim Vas za mišljenje, hvala. RomanaO: U kuja je relativno česta pojava lažnih trudnoća nakon tjeranja kada se mogu javiti i upale mliječne žlijezde slabijeg ili jačeg intenziteta. Mastitis ili upala i/ili infekcija mliječnih žlijezda se može javiti u jednoj ili više žlijezda. U većini slučajeva uzrok su bakterije koje dolaze ascedentno mliječnim putevima do unutrašnjosti žlijezde. Drugi mogući uzroci  ovog stanja su traume ili se infekcija proširi krvlju (hematogeno). Upala je češća u starijih jedinki i u pasmina pasa sa kratkim nogama kod kojih je veća vjerojatnost za traumu mliječnih žlijezda. Također, pogodovni faktor je i loša higijena.Mastitis može biti izuzetno bolno stanje koje je obično lokalizirano, iako se u nekih životinja javlja i sistemska infekcija ili čak sepsa (bakterijska infekcija krvi). Najuočljiviji simptom infekcije je otečenje mliječne žlijezde (jedne ili više njih), povećane bradavice, zacrvenjenost, gnojno ili obojano mlijeko ili iscjedak iz žlijezde, bolne mliječne žlijezde, abscesi na žlijezdama, apatija i nevoljkost, gubitak apetita, povišena tjelesna temperatura. Traume, loši higijenski uvjeti i moguća već postojeća bolest su mogući predisponirajući faktori. U većini slučajeva mastitis nije hitno stanje, a oboljele životinje nisu znatno bolesne, no mliječne žlijezde se mogu toliko inficirati da abscediraju ili su gangrenozne. Kao posljedica upale mliječne žlijezde ponekad ostaju zadebljanja tkiva (mastopatije) koja su različita po obliku, ali vrlo često imaju oblik kvržica. No, promjena koju opisujete može biti i mliječna cista.Kod ovakvog problema treba razlučiti i poremećaje koji klinički sliče mastitisu. A to su:Fibroepitelijalna hipertrofija mliječne žlijezde koje je benigan rast tkiva mliječne žlijezde, a uzrokom je otečenja tvrde konzistencije koje može biti iznimno velikih dimenzija. Tumori mliječne žlijezde česti su i najčešći tip tumora koji se mogu razviti u kuja, a naročito onih koje nisu sterilizirane. Često su maligne prirode iako se mnogi ne ponašaju agresivno. Javljaju se kao pojedinačni ili višestruki noduli (1 - 25 cm) na jednoj ili više žlijezda. Više od 50% mamarnih tumora u kuja su benigne prirode (adenomi).Dijagnoza se postavlja po kliničkoj pretrazi životinje, palpacijim žlijezde i novonastale tvorbe, palpacijom regionalnih limfnih čvorova i biopsiji, odnosno patohistološkoj pretrazi.Terapija se provodi prema dijagnozi, a u slučaju tumora u pravilu je to kirurška obrada.Svakako je početna terapija Vašeg veterinara u redu, usmjerena ka redukciji rizika sekundarnih bakterijskih infekcija i stoga, komplikacija zdravstvenog stanja Vaše kujice, no za točnu determinaciju kvržica mliječne žlijezde neophodno je potrebno provesti dodatne pretrage kao i biopsiju promijenjenog tkiva koja nam daje odgovor o kakvoj se tvorevini radi. Na osnovu nalaza se tada može dati prognoza i preporučiti po potrebi odgovarajuća terapija.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo štene samojeda staro 3 mjeseca koje ima zadnje noge na X, kada se penje uz stepenice skače kao zec, a isto tako i trči. Naš veterinar nije siguran o čemu se radi, a mi se bojimo hoće li u budućnosti moći hodati uz stepenice (jer živimo na 5. katu) i hoće li imati bolove. Molimo vas za savjet. Unaprijed hvala, Dolores!O: Patologija lokomotornog sustava u pasa obuhvaća jedno kompleksno područje te iziskuje temeljiti pregled od strane veterinara - ortopeda. Svaka smetnja u upotrebi ekstremiteta koja se očituje kod kretanja ili stajanja životinje, posljedica je patoloških promjena na zglobovima, kostima, tetivama, ligamentima i mišićima stražnjih ili/i prednjih nogu. Popratna pojava je bol na regiji koja je zahvaćena patološkim procesom. Bol u stražnjem dijelu tijela može imati niz uzroka, koji se mogu podijeliti u dvije kategorije: bolesti mišićno-koštanog sustava i bolesti kralježnice. Mišićno-koštana bol se postupno pojačava nakon odmaranja ili mirovanja, praćena je ukočenošću i grčevima leđa te ograničenjem pokreta. Mišići i zglobovi donjeg dijela leđa mogu biti bolni, osobito na bazi kralježnice. Bol u stražnjim nogama često je simptom mišićnih grčeva, oštećenja ligamenata, upale ovojnica zglobova ili uklještenja kralješničkog diska (discus hernia) i spondilolisteze.Kada se radi o stražnjim nogama, sigurno najčešći problem kod pasa je displazija kuka. Radi se o razvojnom poremećaju, gdje se glava bedrene kosti ne uzglobljava adekvatno u zglobnu čašicu na kuku. Bolest se razvija postepeno i može se javiti već kod mladih pasa, najčešće do dvije godine starosti, s različitim rasponom kliničkih znakova, od jedva primjetnih do jakih i bolnih hromosti. Znaci se jave kod nekih pasa rano, a kod nekih tek u starijoj dobi, što ovisi i o aktivnosti psa jer je za očekivati raniji nastanak simptoma kod aktivnih pasa.Bolest se smatra nasljednom, a novija istraživanja potvrđuju i određenu ulogu vanjskih faktora, poput prekomjerne težine, pretjeranog vježbanja pasa mlađih od godinu dana, različitih ozljeda, prebrzog rasta itd. Najčeće pogađa velike i gigantske pasmine, a veoma rijetko pasmine lakše od 15 kg.Dijagnoza se postavlja na temelju rendgenograma. Naime, nije moguće utvrditi da li se radi o displaziji kuka ili nekom drugom poremećaju koštano - zglobnog sustava ako se ne napravi specijalistički pregled i RTG-snimka. Općenito se smatra kako su kod pasa u dobi od 4 mjeseca dobro vidljive patološke promjene na kostima i zglobovima no već i u dobi od 3 mjeseca uz izražene simptome poremetnji pri normalnom kretanju moguće je postaviti dijagnozu.U svakom slučaju, nužno je načiniti dodatne specijalističke pretrage kojima će biti moguće postaviti točnu dijagnozu te prema tome procijeniti pragnozu stanja i eventualne buduće smetnje kretanju. Za pomoć se možete obratiti na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: U posljednjih godinu dana moja kujica imala je 3 napadaja slična epileptičnom napadu (grčevi mišića, tremor). Jezikom bi lizala nos i njušku te ubrzano disala, ali nije joj curila slina. Prva dva puta imala je vruć nos (temperaturu) dok kod zadnjeg napada to nije bio slučaj. Napadaji otprilike traju minutu, dok treba oko 10-ak minuta da se kujica potpuno umiri. Nakon svakog napadaja trčala bi i skakala kao da ništa nije bilo. Primjetili smo da se svaki od napadaja dogodio nakon što je provela dosta vremena na suncu i u prirodi. Veterinar je rekao da je to vjerojatno sunčanica, no željela bih znati pokazuju li ti simptomi na neke opasnije bolesti i postoji li mogućnost da je to uistinu samo sunčanica? Ne živimo u gradu pa naš veterinar nije u mogućnosti napraviti pretrage poput snimanja glave i sl. Zanima me trebamo li ju odvesti na neke od takvih pretraga? Hvala, NikolinaO: Sunčanica nastaje izlaganjem glave, a posebno potiljka, visokoj temperaturi - odnosno utjecaju sunčeve topline. Koristeći krv kao rashladnu tekućinu, tijelo prvenstveno štiti najvažnije organe - kao što je mozak. Tijelo će pokušati rashladiti mozak, na način da se što više hladne krvi uputi u glavu. Posljedica ovoga je da žilice u mozgu nabreknu i mozak jednostavno natekne od relativno naglog povećanja volumena. Simptomi ovakve pojave su slični potresu mozga i nisu nimalo bezazleni. Ozbiljni slučajevi sunčanice mogu završiti dugotrajnom nesvjesticom i trajno narušiti zdravlje - a u krajnosti, može dovesti i do komatoznog stanja i završiti smrću. Simptomi sunčanice su najčešće osjetno povišena tjelesna temperatura, nemir, smušenost, problemi s vidom, malaksalost, omamljenost, raširene zjenice. Bilo je ubrzano, a disanje plitko i brzo. Životinju treba smjestiti u hladovinu, rashladiti laganim polijevanjem vodom (ne naglim pljuskanjem iz kante), te  stavljanjem hladnih  obloga ili vrećice s ledom na potiljak i glavu. Tjelesnu temperaturu treba stalno kontrolirati, sa hlađenjem se može prestati tek kada se tjelesna temperatura vrati u normalu.Zatim, vrlo sličan sunčanici je toplotni udar, s tom razlikom da ne mora nastati kao posljedica direktnog izlaganja suncu. Toplotni udar nastaje zbog (često naglog) prekomjernog povišenja tjelesne temperature i nemogućnosti organizma da temperaturu održi u normalnim granicama. Obično se javlja kada je vlaga u zraku visoka, za vrijeme ljetnih sparina i omare - jer je u takvim uvjetima otežano znojenje i prirodno hlađenje organizma. Prije toplotnog udara, mogu se pojaviti svi prije opisani simptomi toplotne malaksalosti i grčeva - vrtoglavica, žeđ, slabost, dehidracija. Toplotni udar nastupa naglo i bez najave - iznenadnim kolapsom i padom krvnog tlaka. Koža oboljelog psa je topla (vidljivo povišene tjelesne temperature), suha i crvena, a bilo slabo i jako ubrzano. Mogu se javiti grčevi, a zjenice su u početku sužene, pa kasnije proširene. Ovo je težak akutni poremećaj, koji nastaje zbog prestanka termoregulacije organizma - a u najtežim slučajevima može uzrokovati komu i smrt unesrećenog - stoga je neophodna intervencija veterinara.U slučaju toplotnog udara, kao i kod sunčanice, mora se intervenirati, odnosno životinji pomoći rashlađivanjem tijela. Općenito o epilepsiji i stanjima sa sličnom kliničkom slikom pisala sam ovdjeKako bi se postavila dijagnoza ovakvog stanja, neophodne su dodatne kliničke pretrage. Pokušajte sa Vašim veterinarom razgovarati o mogućnostima osnovnih pretraga poput kompletne krvne slike i biokemije krvi, pretrage urina, RTG-snimke ili UZV unutrašnjih organa. Ukoliko ne raspolaže potrebnom tehničkom opremom za provođenje istih, dogovorite termin pregleda na Veterinarskom fakultetu Klinici za unutrašnje bolesti kako ne biste sebe i ljubimicu izlagali nepotrebnom stresu.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pas mi je star godinu dana i razbolio se. Naši veterinari ne znaju što mu je. Prije 2 tjedna je dobio, tako su rekli veterinari, gnojnu vrećicu na vratu pa su mu injekcijom izvlačili taj gnoj i krv. Rekli su da će sve biti u redu te da mi je psa navodno ugrizla zmija za vrat. Nakon par dana ta se vrećica vratila pa sam ga ponovo vodila kod veterinara te su mu razrezali tu vrećicu i istiskali ponovo sadržaj iz gnojne vrećice. I dalje ne znaju što mu je. Kod nas u Vukovaru, koliko ja znam, nema otrovnih zmija. Više ne znam što da napravim sa psom jer je opet ta gnojna vrećica velika, iako su je prorezali. Izgleda kao da ima gušu. Da li Vi smatrate da je bolje da ga odvedem negdje dalje na operaciju? I da li ima lijeka za njega?Veliko hvala,TeaO: Uzroci oteklina na području vrata ljubimaca mogu biti različite etiologije. Tako, možemo govoriti o apscesu, fistuli, ubodima insekata, ugrizima različitih životinja, hematomu, seromu, tumoroznim tvorbama,...Apsces je nakupljanje gnoja u novonastaloj šupljini, odnosno lokalizirana gnojna upala koja se može razviti u potkožnom tkivu, ali i u dubokim tkivima i organima. Apsces potkožnog tkiva manifestira se lokalnim znacima upale: crvenilo (rubor), oteklina (tumor), toplina (calor) i bol (dolor) te izraženim fenomenom zvanim fluktuacija. Apscesi i fistule nastaju različitom etiologijom te dovode do te situacije da, najčešće bakterije iz roda Staphiloccocus, ulaze kroz ranu u potkožje i tkivo te stvaraju upalni proces. Bakterije uništavaju lokalne stanice i luče svoje toksine. Premda je njegov početak obično akutan, apsces može perzistirati i postati kroničan. Pod takvim uvjetima upalni poticaj i dalje traje rezultirajući stalnim prilivom neutrofila. Apsces može biti težak terapijski problem jer njegova unutrašnjost nije vaskularizirana, što onemogućava učinkovitost liječenja.Kod apscesa koji ne dreniraju na površinu (kod kojih ne izlazi sadržaj) potrebno je napraviti inciziju sadržaja i ukloniti eventualno nekrotično tkivo. To se radi zbog toga što neprikladno tretiranje nerijetko dovodi do opetovanog stvaranja upalnog procesa te pojave svih znakova apscesa. Ovakve zahvate vrši veterinar pod lokalnom ili općom anestezijom. Kod većih apscesa, potrebno je i više puta učiniti drenažu i ispiranje šupljine. U liječenju se koriste i antibiotici, a sve u svrhu prevencije re-infekcije ili migracije uzročnika na druge lokacije unutar organizma.Fistula je stara rana u vidu kanala sa slabom tendencijom zaraštavanja, iz koje se cijedi gnoj ili tjelesna tekućina. Fistule mogu biti prirodne ili stečene, te gnojne, sekrecijske i ekskrecijske. Gnojna fistula se sastoji od otvora, kanala i dna. Otvor je obično ljevkasto uvučen, okolina je bez dlake i pokrivena gnojem. Ako se otvor i zatvori, gnoj se nakuplja unutra, pri čemu će ponovo probiti novi otvor. Dno fistule definira gnojna šupljina u kojoj se nalazi uzrok, strano tijelo, nekroza, ili tkivo koje nije demarkirano. Gnojni džepovi sami po sebi djeluju kao strano tijelo. Kod sekrecijske fistule dolazi do ispražnjavanja sekreta otvorenih žlijezda (fistula slinovnice, ductusa paratidicusa, jednjaka itd.).U njenom liječenju potrebno je utvrditi i ukloniti uzrok, utvrditi otvor, sondirati kanal, utvrditi njegov smjer i položaj, te u njemu uzrok, odnosno strano tijelo. Kanal se kirurški otvara, nakon čega se dno kiretira ili kirurški ekstripira, te ispire antiseptikom. Kod sekrecijske i ekskrecijske fistule, nakon uklanjanja uzroka treba težiti zatvaranja kanala.U svakom slučaju savjetujem Vam da se obratite veterinaru za drugo mišljenje. Naime, ako se problem konstantno pojavljuje potrebno je ponovno pregledati ljubimca te revidirati postojeću terapiju i pristup liječenju, a sve kako bi se postojeća situacija sanirala u najskorije moguće vrijeme.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: U pet shopu sam kupio žviždaljku za pse. Ne znam da li je infrazvučna ili ultrazvučna. Također, imam i kujicu jazavčara starosti 2-3 god., koju želim naučiti da prati zvuk žviždaljke. Biste li mi mogli objasniti kako da ju podesim, koliko jako trebam puhati i kako izdresirati psa da se odaziva na zvuk žviždaljke?Hvala unaprijed,MateoO:  Ultrazvučne ili Galtonove zviždaljke koriste se obično prilikom treninga pasa i mogu biti korisne za neke osnovne radnje.Raspon zvuka koji psi čuju je viši od onog koji mi čujemo, naročito kada su visoke frekvencije zvuka u pitanju i na tom principu rade zviždaljke. One mogu biti korisne i za upućivanje zapovjedi psu kada nije u neposrednoj blizini, npr. dozivanje kada se ide u prirodu, u lovu itd.Prije samog korištenja valja odlučiti za koje točno situacije želite koristiti zviždaljku jer, u osnovi, ona se koristi kao što se koriste bilo koje druge zapovjedi, koje se izgovaraju. Za svaku radnju na koju želite utjecati morate osmisliti specifičan zvižduk, odnosno zvučnu frazu, i ponavljati ga samo za nju. Uspjeh se može očekivati ukoliko budete strpljivi i uporni.Možda je korisno da započnete korištenje jednostavnim dozivanjem kada psa namjeravate hraniti, a kasnije možete proširivati zapovjedi. Zviždaljke obično imaju određeni raspon frekvencije zvuka pa možete koristiti i različite frekvencije za određene zapovjedi, iako su zvučne fraze dojmljivije, npr. dva kratka i jedan dugi zvižduk za dozivanje.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štenca zlatnog retrivera od 3 mjeseca i povraćao je gliste, a idući dan je trebao popiti adax protiv glista. Kako se riješiti glista i kako se čovjek može zaraziti, tj. da li se može zaraziti? Hvala, MiaO: Djelovanje sredstava na crijevne parazite, koja su dostupna na tržištu u Hrvatskoj, ovisi o samom sastavu, koji u skladu s tim i ima opseg djelovanja.Pyrantel (Pyrantel pamoat ili pyrantel emboat) je aktivna supstanca u Banminth pasti i jedna od aktivnih supstanci u tabletama Prazinon plus, Pratel, Drontal plus, u Drontal Puppy oralnoj suspenziji te u Drontal cat tabletama. Pirantel pamoat djeluje tako da koči neuromuskularni prijenos podražaja u parazita, što uzrokuje spastičku paralizu parazita - parazit ugiba i peristaltika crijeva izbacuje parazite van.Embonate ili pamoat su soli koje su slabo topljive u vodi, što sprječava resorbciju pirantela iz crijeva i tako omogućuje nematocidni efekt direktno u crijevu gdje je on i potreban. Pyrantel djeluje na Toxocaru canis, Toxascaris leonina, Anthcylostoma caninum,Uncinaria ctenocepala. Dakle, ovaj lijek djeluje na odrasle parazite i larve nakon što se izlegu iz jajašca.Prazinkvatel (aktivna supstanca koja se nalazi u Drontal plus, Prazinon plus, Pratel, Drontal plus, injekcijske otopine: Prazinon i Droncit) ubija zrele i nezrele oblike trakavica i to u jednokratnoj dozi. Iz crijeva se resorbira, u jetri se "raskroji" na aktivne metabolite pa se izlučuje putem žuči i djeluje u crijevima tako da ošteti kutikulu trakavice i istovremeno uzrokuje spastičnu paralizu  njenih mišića. Djeluje na Dipilidium caninum, Taeniu pisiformis i, što je najvažnije, na Echinococus granulosus. Većina trakavica ugine pa ih  domaćin probavi, zbog čega samo iznimno nađemo trakavicu u stolici.Mebendazol je aktivna tvar koju nalazimo u preparatima Vermox i Verpanyl (djelatna tvar je, dakle, ista, samo je prvi humani preparat, a drugi veterinarski). Vermox, za razliku od Verpanila, postoji u sirupu (suspenziji), što je za male štence mnogo praktičnije od tableta pa se stoga ponekad za sasvim male štence i mačiće propisuje Vermox a ne Verpanyl. Mebendazol ima sasvim drugačiji mehanizam djelovanja od pyrantela. On sprječava tvorbu mikrotubula i nametnicima onemogućava iskorištavanje glukoze. Učinkovito djeluje na jajašca, ličinke i zrele oblike crijevnih nametnika: Toxocara canis, Toxocara cati i Toxascaris leonina, Trichuris vulpis, Ancilostoma caninum, Uncinaria ctenocephala te na neke trakavice: Taenia pisiformis,Taenia hydatigena i Taenia taenieformis. Doziranje je različito, ovisno o ciljanoj skupini prazita i o tjelesnoj težini psa.Febantel se nalazi u preparatima Drontal plus i Prazinon plus. Febantel ometa metabolizam karbohidrata kod parazita tako da inhibira određene encime u mitohondrijama pa djeluje na sve razvojne oblike parazita uključujući i jajašca u kojima je larva.Štenad se prvi puta čisti od unutarnjih parazita u dobi od 2 ili 3 tjedna. Banminth pasta je vrlo praktična, kao i oralna suspenzija Drontal Puppy ili suspenzija Vermoxa. U suspenziji Drontal puppy je kombinacija pyrantela i febantela, a ta dva lijeka djeluju sinergistički pa bi ovaj lijek trebao biti djelotvorniji od samog pyrantela. Sva tri lijeka djeluju na Ascarise, čije suzbijanje nam je primarna briga kod štenadi zbog specifičnog razvojnog ciklusa ovog parazita. Koji će se preparat koristiti, izbor je vlasnika i veterinara. Drontal Puppy se daje jednokratno i ponavlja se za 14 dana, dok Vermoxom morate tretirati 2 puta dnevno 2 do 3 dana u svakom ciklusu (bez obzira na korišteni preparat treba ponavljati tretman svaka 2 tjedna sve do dobi od 3 mjeseca). Spektar djelovanja Vermoxa je nešto širi od onog kod Banminth paste te djeluje i na jajašca odnosno reducira njihov broj.Sva tri preparata djeluju na ascarise i daju se prema izboru.Tablete Drontal plus i Prazinon plus imaju identičan sastav i sadrže tri aktivne supstance: prazikvatel, pirantel pamoat, febantel. Malene štence nije potrebno opterećivati prazikvantelom jer još ne mogu imati trakavicu. Ovi su lijekovi primjereniji za veću štenad, mlade i odrasle pse, iako nisu kontraidicirani kod malih štenaca.Znači, malene čistimo ciljano protiv Ascarisa (crijevna glista), a u kasnijoj dobi dajemo preprate koji djeluju i na Ascarise i na trakavice.Za prventivna čišćenja odraslih pasa preporučujem ili Drontal plus ili Prazinon plus (sastav je jednak) i to svaka 3 mjeseca. Pri cijepljenju protiv bjesnoće ciljani parazit kod dehelmintizacije je trakavica Echinoccoccus granulosus i to u smislu zaštite ljudi. Zato je za tu vrstu dehelmintizacije primjeren svaki lijek koji sadrži prazikvantel.Endoparaziti koji se pojavljuju kod kućnih ljubimaca mogu uzrokovati i određene zdravstvene poremećaja kod ljudi. Tako, toksokarozu kod ljudi uzrokuje infestacija larvama Toxocare canis tzv. larva migrans. Larva koja je invadirala čovjeka nikada se ne razvije u odraslu glistu (adult), ali svojom migracijom po organizmu uzrokuje oštećenja raznih organa. Simptomi bolesti i klinička slika su u korelaciji s pozicijom uzročnika u organizmu. U blažim oblicima simptomi su slabo izraženi te bolest najčešće prolazi bez kliničkih simptoma. U težim slučajevima javlja se temperatura, kašalj, bronhitis, povećana jetra, osip, otečeni limfni čvorovi, te granulomatozni retinitis (koji može završiti i gubitkom vida), a ukoliko larve završe u mozgu mogući su i simptomi od strane živčana sustava. Ljudi se invadiraju unesenim jajašcima s invazivnom larvom koja se nalaze u okolini kontaminiranoj psećim izmetom.Trakavica Echinococcus granulosus uzrokuje ehinokokozu. Čovjek ima ulogu prelaznog domaćina,  a može se invadirati unosom hrane ili vode kontaminirane izmetom psa koji ima ehinokokozu ili direktnim kontaktom s psom koji na dlaci ima sasušene članke ehinokokusa  ili jajašca. Ehinokokoza može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme kod čovjeka. Opasnost ne predstavlja sam ehinokokus, nego cista koji se stvara u organizmu i vrši pritisak na okolne organe, a moguća je i alergijska reakcija na sadržaj hidratnog mjehura-ciste. Prelaskom na komercijalnu gotovu hranu za pse prekinut je razvojni ciklus ehinokokusa, tako da se ehinokokoza danas javlja puno rjeđe kod pasa, a posredno sve manje slučajeva je evidentirano i kod ljudi. Bolest se liječi antiparazitskim lijekovima te kirurškim odstranjivanjem hidatnog mjehura (cista). Čovjek (kao i pas) može biti nosioc trakavice Dipylidium caninum  (za razliku od prijelaznog domaćina kod ehinokokoze), dok je prijelazni domaćin za Dipylidium pseća buha. Zbog toga je u suzbijanju invazije trakavicom Dipylidium caninum kod pasa i mačaka, osim antiparazitske terapije unutrašnjih parazita, bitno redovno provoditi i zaštitu od vanjskih  parazita (u ovom slučaju buha). Simptomi su proljev, grčevi i nadraženost  u području anusa.Odsutnost crijevnih parazita je važna u očuvanju zdravlja kako štenca, tako i Vašeg i Vaše obitelji pa svakako koristite neke od gore navedenih sredstava. Kod odabranog sredstva, pridržavajte se upute o dozi i načinu primjene, a za savjet se možete i osobno obratiti našim veterinarima u Pet centru.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam pekinezericu staru 10 godina. Već 1,5 godinu ne može hodati, odnosno uspraviti se na stražnjim nogama (dijagnoza je tzv. "gunshot"). Ona se ipak, na neki način, privikla na takvo stanje, normalno jede i normalno se ponaša, redovito vježbamo - držim je za rep pa tako "hoda" (naručila sam i kolica). Međutim, u zadnjih 5 mjeseci sve češće ima krvi u mokraći. Svaki odlazak kod veterinara (a to je cca 3 puta mjesečno) završi turom antibiotika (Medazol, Enroxil), nakon čega se stanje poboljša, ali već nakon nekoliko dana (sada već nakon 7 dana) sve krene ispočetka. Sve to se ne odražava na njen apetit i ponašanje. Više ne znam šta da radim i da li smije piti toliko antibiotika? IvanaO: Postoji više različitih bolesti nervnog sistema koje mogu oštetiti mozak, kičmenu moždinu i živce koji su u uskoj vezi s mišićima i unatarnjim organima.Napadaj je najšeći simptom koji se javlja kod pasa s oboljelim nervnim sistemom (vrlo često se javlja kod pekinezera), sljedeći simptomi su bolnost leđa, promjena ponašanja, paraliza, nestabilnost, vučenje nogica, slabost, šepanje, nekontrolirano mokrenje i drugo.Prilikom liječenja koriste se preparati koji smanjuju bolnost i upalu (nesteroidi, kortikosteroidi, vrlo jaki antibiotici koji prodiru u koštano tkivo). Dugim korištenjem istih javljaju se određeni popratni efekti, kao što je opći pad otpornosti, oštećenje određenih organa (mozak, bubreg), nekontrolirano mokrenje, a sve skupa zakomplicira se sekundarnim infekcijama (upala mokraćnog sustava i pojava krvi u mokraći).Bolesti nervnog sistema mogu biti, a najčešće i jesu, urođene koje se aktiviraju u nešto kasnijoj starosnoj dobi života potaknute raznim čimbenicima, kao što je primjerice trovanje (rodenticidi, otrovne biljke, ugrizi zmija), infekcijske bolesti, razne upale unutar organizma, novotvorevine, nutritivne bolesti, tarume, ozljede, bolesti krvožilnog sistema.Preporučila bih Vam specijalistički pregled (Veterinarski fakultet Zagreb) koji bi podrazumijevao Rtg pregled, CT, pregled krvi, UZ pregled unutarnjih organa, pregled mokraće uz antibiogram, ciljanu terapiju. Također, preporučam i fiziklanu terapiju.Vezano uz specijalistički nalaz, trebala bi biti promijenjena i ishrana, uz dodavanje preparata koji su bogati B1 vitaminom, lecitinom, vitaminom C, flavonidima, magnezijem, glukozaminima, zelenousnim školjkama i drugim.U međuvremenu, Vašoj ljubimici ponudite čaj od koprivinog lišća koji je dobar kao dezinfektor mokraćnih puteva i ponudite ga umjesto obične vode.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kujicu labradoricu, staru godinu i dva mjeseca, trenutno prolazi kroz svoje drugo tjeranje. Od prvog dana krvarenja do danas prošlo je 20 dana, večeras ju je zaskočio susjedov pas. Sve je trajalo možda dvije minute, malo je skakao po njoj, a zatim su se spojili. Ona je strahovito cvilila, grizla ga je, nekako se izvukla i ja sam jedva potjerala psa. Nakon toga iz nje je iscurio svijetli iscjedak. Postoji li ikakva mogućnost da je ona ostala skotna? Hvala, MarijaO: Prosječno vrijeme u kojemu kuje ulaze u pubertet je 9 "- 10 mjeseci, a kreće se u rasponu 6 "- 24 mjeseci, ovisno o pasmini. Ulazak u pubertet podrazumijeva i prvo tjeranje. Period između dva tjeranja također vrlo često varira te kod iste kuje može kod svakog sljedećeg tjeranja imati sasvim drugačije vremenske intervale. Ipak, kao prosjek se uzima vremenski interval od 6 "- 7 mj. (iako su fiziološki parametri 4 "- 12 mj.).Pojam "tjeranje" objedinjuje zapravo dvije faze unutar spolnog ciklusa kuje: proestrus i estrus. Te dvije faze su vremenski najkraće, no lako ih je uočiti i vrlo su važne za svakog vlasnika, bez obzira da li planira pripust ili kuju želi zaštititi od neželjene trudnoće.Prosječno vrijeme trajanja proestrusa je 9 dana, no kreće se unutar intervala 2 "- 27 dana. Početkom proestrusa (a ujedno i perioda "tjeranja") podrazumijeva se otečenje stidnice i pojava krvavog iscjetka. U ovoj fazi kuja privlači mužjake, ali ne dopušta parenje.Slijedi estrus koji ćemo lako prepoznati po promjeni boje iscjetka iz izrazito crvene u blijedo crvenkastu i omekšanjem vulve. Nažalost, ukoliko želimo biti sigurni da je kuja ušla u estrus, promjena boje iscjetka neće uvijek biti pouzdani pokazatelj, s obzirom da se krvavi iscjedak kod određenog broja kuja može zadržati i kroz cijeli period estrusa. Drugi pokazatelj da je kuja u estrusu je dopuštanje parenja.Prosječno vrijeme trajanja estrusa je 9 dana, uz mogućnost fiziološkog variranja u rasponu 3 "- 21 dana. Period estrusa važan je zbog planiranja ili prevencije neželjene trudnoće. Naime, 48 sati nakon početka estrusa dolazi do ovulacije. Za sazrijevanje jajne stanice potrebna su naredna 2 "- 3 dana. Takva jajna stanica sposobna je za oplodnju sljedeća 2 "- 3 dana nakon čega propada. Nakon parenja sperma mužjaka sposobna je za oplodnju 3 "- 4, najviše 7 dana. Stoga, mogućnost postoji. Međutim, poprilično teško mi je na ovakav način procijeniti njen postotak. Stoga, savjetujem Vam da se s ljubimcem obratite svom veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca te Vas u skladu s dijagnozom dalje savjetovati.Više o metodama utvrđivanja graviditeta kod kuja možete saznati i u mom ranijem odgovoru ovdje.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Kupili smo kod vas ogrlicu Kiltix za male pse. Danas smo je stavili psu (u pitanju je mali pas, svega oko 3 kg, star godinu dana) i nešto je mnogo mirna, deluje kao omamljena... Da li je moguće da je to reakcija na ogrlicu?Hvala, LjiljaO: Antiparazitski ovratnik Kiltix sadržava dvije aktivne tvari. Prva je flumetrin koji je piretroid, a druga aktivna tvar je propoksur koji je karbamat. Prema podacima proizvođača ne postoji opasnost od predoziranja, ali alergijska reakcija je moguća, s obzirom da praktično sve može biti alergen. Alergijska reakcija je rijetka i radi se obično o kontaktnom dermatitisu koji je ograničen na područje vrata.Kontaktni alergijski dermatitis nastaje 24-48 sati nakon kontakta s alergenom. Ovdje je riječ o pravoj alergijskoj reakciji staničnog tipa, u kojoj senzibilizirani T-limfociti, nakon kontakta s alergenom, otpuštaju limfokine odgovorne za razvoj bolesti. U psa često je posljedica ugriza buhe, alergija na travu prilikom šetnje te reakcija na protein iz hrane (koji je najčešće alergen) ili reakcija na materijal od kojeg je napravljen ležaj u kojem pas spava ili drugih tvari koje su u kontaktu s kožom.Vašeg psa promatrajte jer reakcija može biti, osim akutne, i kronična te ukoliko se počnu razvijati promjene na vratu kontaktirajte Vašeg veterinara.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Dobila sam koker španijela staroga dvije godine i primjetila sam da cijeli dan trči po dvorištu i lovi svoju sjenu i laje na nju. Zanima me šta to znači i šta da radim? Hvala, RenataO: Tijekom dana, u kraćem periodu, ljubimac se može igrati na način kao što ste Vi i naveli te da se isto ponašanje ne bi trebalo smatrati alarmantnim i zabrinjavajućim. Međutim, kontinuirano i prekomjerno trčanje i lajanje za i na svoju sjenu, trčanje i lajanje na izvor svjetlosti, laserske pokazatelje (točkice),...  nerijetko ukazuje na problem ozbiljnije prirode. Naime, prije navedeno ponašanje se najčešće dovodi u vezu s opsesivno-kompulzivno poremećajem. Ako se opsesivno-kompulzivni poremećaj pravovremeno ne raspozna, ne utvrdi te prikladnim pristupom ne počne liječiti velika je vjerojatnost razvoja fizičkih poremećaja ljubimca, gubitka mogućnosti prilagodbe i normalnog funkcioniranja te ozbiljnog narušavanja međusobnih odnosa vlasnik-ljubimac i obratno. Opsesivno-kompulzivni poremećaj kod pasa (OCD) je neuobičajeno ponašanje koje se čini iz konteksta. Ono je usmjereno na uništavanje predmeta, lajanje bez povoda, grizenje i lizanje (pretežno nogu, no i drugih dijelova tijela) ili stalno kopanje, jurnjava za vlastitim repom, trčanjem za vlastitom sjenom,...OCD se često manifestira kod pasa koji su pod stresom, koji su napeti ili im je dosadno, koji su doživjeli tešku psihičku traumu, a može biti i nasljednog karaktera.Provođenjem mnogo vremena u igri, dugim šetnjama, kao i svim drugim oblicima aktivnosti i zanimacije, moguće je osloboditi psa od stresa i depresije. Igru treba shvatiti kao ozbiljnu aktivnost koja psa čini sretnijim i važna je, neovisno o dobi psa. Također, probajte maksimalno umanjiti vlastitu zainteresiranost kao i pažnju prema ljubimcu tijekom njegovih "epizoda" trčanja i lajanja na vlastiti sjenu kako dodatno ne bi pogoršali situaciju te intenzivirali "neprikladno" ponašanje ljubimca.Ako ni prije navedene metode ne poluče uspjehom, savjetujem Vam da se ponovno javite svom veterinaru. Isti će biti u mogućnosti odrediti i drukčije metode ili postupke u rješavanju postojećeg problema. U rješavanju ovakvih problema mogu pomoći i djelatnici škola za odgoj i edukaciju pasa. Naime, prije navedene stručne pomoći će Vas moći dalje savjetovati te usmjeriti u tretiranju i pokušajima ispravljanja neželjenih situacija. Također, možete se obratiti i djelatnicima te veterinarskoj službi u Zoološkom vrtu u Zagrebu. Naime, djelatnici zooloških vrtova su poprilično upoznati sa sličnim situacijama kod različitih životinja i životinjskih vrsta koje se drže u zatočeništvu, odnosno, u uvjetima u kojima se rijetko mijenja okoliš te životinje ne dobivaju dovoljnu mentalnu stimulaciju.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam kujicu rottweillera staru 5 mjeseci. Spava vani u kućici, na travnatom dvoristu, puno se bavimo njome i vodimo je stalno u šetnju. Naime, problem je u tome da pas neće mokriti! Kad god osjeti potrebu, ona legne na pod u pomokri se po sebi! Probali smo sve moguće načine te dnevno provedemo po 3-4 sata sa njom na dvorištu (već 2 mjeseca) nagovarajući je da mokri normalno. Ništa ne pomaže. Kontaktirali smo nekoliko veterinara i svi kažu da je to njoj u glavi. Molim Vas da, ako imate bilo kakav prijedlog, pomognete.Hvala,VanjaO: Mokraća se skuplja u bubrežnoj zdjelici, odakle se mokraćovodom odvodi u mokraćni mjehur. Mokraćni mjehur je mjehurasti organ čije su stijenke građene od sluznice u kojoj se nalazi mnogo mišićnih vlakana, pa je vrlo rastezljiv, a može se i aktivno kontrahirati, tako da se iz njegove šupljine isprazni cjelokupni sadržaj.Pražnjenje mjehura je refleksni čin, koji regulira centar smješten u slabinsko-križnom dijelu leđne moždine. Taj je centar povezan i s višim moždanim centrima koji na njega mogu djelovati inhibitorna i stimulativno. Nagon na mokrenje nastaje zbog rastezanja stjenki mokraćnog mjehura, koje izazove nakupljena mokraća. Kada se mokraćni mjehur napuni mokraćom i kada se mišići u stjenci mokraćnog mjehura zategnu, podražavaju se završeci živaca i počinju slati podražaje u centar u leđnoj moždini. Centar odmah refleksno izaziva kontrakciju mišićnog omotaća i otvaranje sfinktera.Pokoran pas se ponaša kao štene. U psihi odraslih životinja obično postoji unutrašnja zabrana da se napada mladunčad vlastite vrste. Pasivna pokornost se manifestira tako da pas čučne, priljubivši tijelo zemlji, trudeći se da izgleda što manji, a zatim, ako to ne zaustavi napad, izvrne se na leđa sa šapama mlohavo podignutim u vis. U toj pozi ponekad ispusti i slabašni mlaz urina. Tako se ponaša sasvim mala štenad kad im se približava majka da bi ih polizala i tako potakla na uriniranje. Štene može mokriti u prisutnosti  druge životinje ili osobe za koju smatraju da im je dominantna. To je pokorno mokrenje. U tom slučaju treba saznati koji događaji i situacije potiču tu situaciju štene skroz legne i mokri. Uzbuđenje ili nagli pokret prema štenetu može izazvati mokrenje. Mnogi psi uriniraju kada se nagne nad njih. Umjesto toga, treba kleknuti kraj njega.Pas koji i puzi prema vlasniku te istodobno mokri po sebi i maše repom, pokazuje znak umirenja i straha, u želji je da dođe do vas. Kada se psić oslobodi i počne osjećati ugodno, vjerujem da će se i način mokrenja normalizirati. Većina pasa preraste mokrenje iz pokornosti kada postanu zreli i izgrade samopouzdanje. Treba naravno samo puno strpljenja.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štene shi-tzu, staro 2,5 mj. Prije otprilike 20 dana počeo mu je curiti nos. Bio sam kod veterinara, dao mu je dva puta antibiotik. Još uvijek mu curi nos, dosta hrče i vidim da teško diše na nos jer mu je dosta začepljen. Opet je na kuri antibiotika, kaže veterinar da ne zna šta bi mu moglo biti, dao mu je i kapi, ali ne prolazi. Kada diše na nos, prave se balončići. Molim za savjet. DamirO: Iscjedak iz nosa može biti simptom različitih bolesti. Tako, mogli bi izdvojiti različite bolesti gornjih dišnih puteva (rinitis, sinusitis) ili se može javiti kao posljedica inhalacione alergije. Prema tijeku bolesti mogu biti akutnog ili kroničnog karaktera. Osim toga, iscjedak iz nosa se može pojaviti i kao jedan od mnogih simptoma koji prate različite zarazne bolesti.Akutne rinitise ili sinusitise najčešće uzrokuju virusi. Od njih možemo izdvojiti uzročnika štenećaka, pseći adenovirus tipa 1 i 2, uzročnik pseće parainfluence,... Također, primarne virusne rinitise ili sinusitise dodatno kompliciraju sekundarne bakterijske infekcije uzrokovane različitim uzročnicima.Alergijski rinitis je najčešće sezonske prirode i može biti uzrokovan različitim spektrom alergena, npr. pelud. Također, ljubimac alergijskom reakcijom može odreagirati i na kućnu prašinu.Akutni rinitis mogu uzrokovati i različiti iritantni plinovi, dim, strana tijela,...Iscjedak iz nosa može biti i jedan od simptoma uzrokovanim različiti procesima i u okolnim anatomskim dijelovima. Tako se može povezati i s problemima sa zubom (npr. apsces korijena zuba).Klinička slika se manifestira iscjetkom iz nosa, kihanjem, otežanim disanjem,... Nerijetko se pojavljuje i iscjedak iz oka te konjunktivitis.Sama dob ljubimca (2,5 mjeseci starosti) djelomično može biti i odgovorna za intenzitet. Naime, ljubimci u toj dobi još nemaju u potpunosti razvijen svoj imunološki sustav tako da bilo koja prehlada ili patogeni uzročnik za posljedicu može imati burnu i ozbiljnu reakciju. To nas dovodi do činjenice da je rana dijagnostika i pristup u liječenju nužan i izrazito bitan, a sve kako bi spriječili "probleme" većih razmjera. Stoga što uzroci kliničkoj slici koja se pojavljuje kod Vašeg ljubimca mogu biti raznoliki, za početak je potrebno utvrditi točno što je posrijedi. Iz tog razloga, nužan je posjet veterinaru. Naravno, za dijagnozu ili drugo mišljenje možete se posavjetovati i na Klinici za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Pas mi stalno ruje sa njuškom po zemlji i već dugo na vrhu njuške ima nešto poput neke raspucale "kore". Jedan dan smo to malo uklonili s vlažnom krpicom, ali se stvorilo opet, samo se sada to počelo raditi duž njuške prema očima i suze joj oči, da li da to nečime mažem ili idem veterinaru sa psom? Hvala, MajaO: Idiopatska nazodigitalna hiperkeratoza je stanje pojačanog orožnjavanja nosa ili šapa kojem nije poznat uzrok, a nastaje zbog pojačanog stvaranja keratina. Zadebljali, čvrsti, suhi keratin nakuplja se na gornjoj površini nosa šapama ili na oba mjesta.Nakupljeni keratin nadvisuje površinu nosa i rubove šapa.Sekundarne ogrebotine i rane mogu ukazivati i na autoimunu bolest. Može izazvati blokadu nosnih prohoda ili jaku bolnost na nogama. Psi su dobrog općeg stanja i nemaju drugih znakova bolesti.Diferencijalno dijagnostički mora se eliminirati štenećak, dermatitis zbog nedostatka cinka, površinski nekrolitički dermatitis, nasljedna parakeratoza nosa, pemfigus, sistemski ili diskoidni lupus eritematozus te lišmanioza.Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničkih znakova. Dermatohistopatološki nalaz je epidermalna hiperplazija sa markiranim orožnjalim područjima.Terapija ovisi o opsežnosti promjena. Kod suženog nosnog prohoda potrebno ga je ispirati. Kod blagih slučajeva prate se promjene bez terapije. Kod težih slučajeva zahvaćena područja treba vlažiti sa mokrim kompresama po 5-10 minuta i nakon toga nanijeti kremu ili mast za vlaženje i omekšavanje i to ponavljati svaki dan dok se višak keratin ne odstrani. Ako je jako orožnjalo, veterinar bi trebao odstraniti višak rožine prije vlaženja. Za duboke rane koristimo kombinaciju antibiotika i kortikosteroida lokalno u obliku masti svakih 8-12 sati.Prognoza je povoljna. Iako je to neizlječivo stanje, to je kozmetički problem i kontrolira se simptomatski.O upali očiju više informacija možete pročitati ovdje.Savjetujem Vam da posjetite veterinara koji će na temelju pregleda ustanoviti o čemu se radi.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku labradora,  ima 5 godina imala je prvo i jedino leglo prije godinu i pol. Nakon okota počela se ponašati kao mužjak, pari i mužjake i ženke, kako to mugu spriječiti? EnaO: Najčešće se zaskakivanje u pasa, bilo mužjaka ili ženki, pripisuje seksualnoj prirodi, no ono također predstavlja izražavanje snage ili hijerarhijskog položaja, odnosno autoriteta. Bez obzira koji je povod zaskakivanju, ako je ono usmjereno na nogu vlasnika ili objekte u svojoj okolini, rezultat je jednak: nelagoda vlasnika ili bilo kojeg posjetitelja, odnosno, dominacija.Iako se ova pojava najčešće uočava u nekastriranih mužjaka, zabilježena je i u onih kastriranih, ali čak i u kastriranih ili steriliziranih ženki. Naravno da prisutnost spolnih hormona doprinosi ovakvom ponašanju, no ne uvjetuje ga odnosno ne određuje.Ponekad je vrlo teško definirati koncept seksualnog ponašanja u pasa, no općenito je ono povezano sa hijerarhijskom strukturom, stimulansom i nuždom.Ukoliko se radi o zaskakivanju pripadnika iste vrste, bilo da se radi o mužjaku ili ženki, najčešće se povezuje sa iskazivanjem dominantnog ponašanja. U tom slučaju pas potvrđuje svoju dominantnost zaskakivanjem svih onih članova "čopora" za koje smatra da su njegovi ili njezini izravni suparnici.Ovakva se ponašanja mogu smatrati normalnim u psećem svijetu, no većinom su neprihvatljiva za nas. Bez obzira radilo se kod Vaše kujice o iskazivanju dominantnosti prema Vama ili prema drugim članovima čopora, preporučljivo je odučiti je od iskazivanja ovakvog ponašanja kako se problem ne bi zakomplicirao stjecanjem navike.U rješavanju i/ili prevenciji problematičnog ponašanja osnova je hijerarhijska struktura. Pokušajte čim je primijetite da, npr. želi zaskočiti Vašu nogu, oštro joj narediti da legne ili sjedne kako bi joj se omela pažnja u tom trenutku. Isto načinite kada je primijetite da to čini na bilo kojem drugom predmetu ili psu u šetnji. Svaki put kada Vas posluša nagradite je omiljenom poslasticom, a nikako nemojte sa njom ulaziti u rasprave poput: "to se ne smije, to nije lijepo" i sl., s obzirom kako se vrlo često događa upravo suprotno - na ovaj je način privukla Vašu pažnju te će činiti isto i dalje jer dobiva ono što želi. Učinkovitim se pokazala i naredba "na mjesto", na nekoliko minuta, kako bi zaboravila na naum.Vjerujem da će se njezino ponašanje kroz period od dva do tri tjedna znatno popraviti slijedeći osnovna pravila učenja i poticanja pozitivnog ponašanja nagrađivanjem.No, ukoliko ne primijetite poboljšanja njenog ponašanja, ne bi bilo na odmet posjetiti Vašeg veterinara kako bi se potrebnim pregledom i pretragama isključio medicinski uzrok promjene ponašanja. Naime, moguće je naglo ispoljavanje seksualnog ponašanja, inače svojstvenije drugom spolu, uslijed poremetnje lučenja i regulacije spolnih hormona, upalnih bolesti reproduktivnih organa i sl. 

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim Vas za savjet, imam pekinezericu staru 10 god., živi u stanu, umjereno aktivna (kvartovske šetnje...). Hranim ju kako mislim da je najbolje, kvalitetni dehidrat (TOTW) uz dodatke kuhano meso, povrće, jogurt, riba... Zdravstveno stanje je dobro (godinama je imala gastroenteris, više nema, valjda joj paše prehrana). Ne vidim na njoj baš neke jake znakove starenja, ali s obzirom na njenu dob, je li joj potrebno preventivno davati neke dodatke, za kosti i zglobove npr.? Čula sam za neke Arthro tablete ili tako nešto slično. Molim Vas recite mi smatrate da bi joj bilo potrebno dodavati takvo što, i može li joj to eventualno štetiti, ili samo koristiti? Ako smatrate da bi trebalo, molim Vas da mi preporučite neke proizvode. Unaprijed hvala, MateaO: Starenje je prirodni proces u životu svakog živog bića.Postepeno, kako ljubimac stari, i pojedinim organima i organskim sustavima se umanjuje njihova učinkovitost. Posljedično, dolazi do pojave određenih zdravstvenih poremećaja, poremećaja koji bitno umanjuju kvalitetu života ljubimca.Tako, jedan od češćih zdravstvenih poremećaja kod starijih ljubimaca jesu problemi s lokomotornim sustavom. Ovi problemi se najčešće očituju otežanim kretanjem ljubimaca, ukočenošću, problemima prilikom ustajanja i lijeganja ljubimca, bolnim zglobovima,...Problemi se najčešće povezuju s zglobovima i zglobnim čahurama, tetivama, ligamentima te drugim strukturama lokomotorna sustava. Naime, poteškoće nastaju kada hrskavično tkivo, kojemu je uloga da povezuje zglobove te apsorbira udarce i sile prilikom kretanja ljubimca, postepeno počne propadati. Ovi procesi su poprilično česti kod ljubimaca starije dobi. Također, kako ljubimci u starijoj dobi postepeno umanjuju i svoju aktivnost, neprilagođena prehrana može ubrzo dovesti do povećanja tjelesne težine s posljedičnim dodatnim opterećenjem lokomotorna sustava te progradiranjem daljnjih oštećenja osjetljivih struktura istog organskog sustava.Kao i kod svih bolesti koje se javljaju kod starijih ljubimaca, vrijedi pravilo da ih je bolje što ranije dijagnosticirati te krenuti s odgovarajućom terapijom. Ovo je važno kako bi se problemi sanirali ili promjene usporili, a kvaliteta života ljubimca zadržala na određenom, zadovoljavajućem stupnju.Iz tog razloga, mnogi vlasnici i uzgajivači svojim starijim ljubimcima preventivno u hranu dodaju neke od suplemenata namijenjenih stabilizaciji lokomotornog sustava. Također, mnoge hrane namijenjene za starije ljubimce su pažljivo formulirane kako bi, uz pomoć određenih suplemenata, potpomogli stanju lokomotorna sustava, osigurali lakšu probavu te smanjenim kalorijskim unosom spriječili nakupljanje tjelesne težine.Za stabilizaciju lokomotornog sustava psa, kao dopunsko sredstvo, na tržištu postoji bezbroj preparata i proizvođača. Tako, "Chassoton granulat 4%" je preparat posebno koncipiran za velike ili starije pse sa sadržajem ekstrakta školjaka koji poboljšava pokretljivost zglobova i opterećenja vezivnog i potpornog tkiva. Nakon određenog vremenskog perioda može se preći i na korištenje "Caniviton forte 30", koji je također dopunsko sredstvo za stabilizaciju lokomotornog sustava s visokim sadržajem glikozaminoglikana (hondroitin sulfat), i kao takav predviđen za dugotrajno davanje psima. "Caniviton forte 30" regenerira hrskavice, tetive, ligamente i održava ih gipkim. Navedeni proizvodi su od švicarskog proizvođača, pod nazivom "Chassot-Vetoqinol". Od drugih proizvođača se može izdvojiti:- "Petvital GAG",- Cosequin DS (Nutramax Labaratories, Inc), - Stride plus (TRM),...Svi gore navedeni preparati su poprilično učinkoviti, a način doziranja propisuje sam proizvođač.U svakom slučaju, pravilna prehrana, kontrolirana aktivnost i redovite kontrole kod veterinara su osnovni preduvjet osiguranja kvalitete života starijih ljubimaca.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Interesira me zašto se moj pas češe po uhu, a 2 puta sam bio na pregledu kod različitih veterinara i koristili smo Otonazol kapi za uši. Kod pregleda nije ustanovljena upala uha, a pas se nakon uporabe kapi i dalje češe i cvili. Što bi mogao biti uzrok svrbežu? SnježanaO: Postoje različiti uzroci koji za kliničku sliku mogu imati simptome koje ste i opisali kod svog ljubimca.Tako, najčešće se spominje upala uha - otitis uzrokovana različitom etiologijom.Upala vanjskog slušnog kanala (otitis externa) je najčešća bolest pasa i mačaka, a mogu je uzrokovati svi uzroci koji uvjetuju razvoj ekzema ili dermatitisa. Kod dugouhih pasa često se rastvara cerumen i draži kutanu prevlaku vanjskog slušnog kanala. Kod kupiranih pasa prašina i vlaga imaju posebnu ulogu.Uzrok upale vanjskog slušnog kanala mogu biti i strana tijela kao što su klasić od trave ili divlji ječam. Upala vanjskog slušnog kanala može biti uzrokovana bakterijama, gljivicama i parazitima. Klinički se bolest manifestira tako da životinja češe uške, trese glavom i drži glavu nakoso, tako da oboljelo uho leži niže.U akutnim slučajevima vanjski slušni kanal je otečen, zažaren i osjetljiv, te prekriven gnojnim ili seroznim eksudatom. Ponekad iz uha može izlaziti gnoj, a dlake su na dnu uške slijepljene (otoreja). U kroničnim slučajevima nađe se crno smeđa i smrdljiva, ceruminozna masa. Problemi s uhom i češanje može se "reflektirati" i kao posljedica mnogih drugih problema, kao što su problemi s analnim žlijezdama, alergije, paraziti,...Od alergija se mogu izdvojiti alergiju na hranu, lijekove, pelud,...Od parazita se najčešće pojavljuju ušni šugarci - Otodectes cynotis. Oni uzrokuju stvaranje crnog mrvičastog sadržaja u ušnoj šupljini, kliničku sliku sličnu onoj koju Vi navodite te zbog toga što stvaraju uvjete za naseljavanje bakterija ili gljivica, pogoduju nastanku upale sa svim pratećim simptomima (crvenilo, otečenje,  osjetljivost, bolnost, poremećaj u normalnoj funkciji).Prije bilo kakve terapije potrebno je točno utvrditi o čemu je riječ te u skladu s dijagnozom odrediti najprikladniji izbor i metodu liječenja.Stoga Vam savjetujem da odvedete svog ljubimca veterinaru ili na Klinike za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, gdje će stručno osoblje biti u mogućnosti postaviti dijagnozu te Vas dalje u tom smjeru savjetovati.Također, u svrhu prevencije i osiguranja zdravlja i higijene uške i slušnog kanala potrebno je redovito kontrolirati stanje istih te, prema potrebi, čistiti ih. U tu svrhu najčešće se koriste preparati prilagođeni za tu namjenu, kao što su Otifree od Vetoquinola,  te tekućinu za čišćenje uši od Beaphara. Također, i prije bilo koje administracije lijekova, potrebno je ušku i vanjski slušni kanal očistiti otopinom za čišćenje uha.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim Vas da mi napišete nešto o pasmini nizozemski ptičar, gdje ga u Hrvatskoj mogu nabaviti i koja mu je cijena.Zahvaljujem,LelaO: Ptičari pripadaju lovačkim pasminama pasa koji pronalaze i pokazuju pernatu divljač skrivenu u lovištu. Pokazuju divljač markiranjem - stojeći iznad divljači, podignu prednju nogu i usmjere nos prema divljači. Kada lovac dođe blizu, divljač se potjera, a ptičar legne čekajući hitac.Nakon hica, određena skupina ptičara (europski ptičari) idu u potragu za pogođenom divljači, a određena skupina ptičara (engleski ptičari) traže novu divljač, dok pogođenu divljač pronalazi i donosi retriver (aporter).Međunarodna kinološka organizacija (FCI - Federation Cynologique International) je ptičare smjestila u Grupu VII. Unutar same grupe, psi su dodatno podijeljeni na kontinentalne ptičare te ptičare britanskih otoka (britanski i irski ptičari te seteri). Cijela grupa čini preko 40 različitih pasmina pasa.Kontinentalni ptičari se dodatno dijele, prema tipu, na: brak, grifon i španijel. Tako, među kontinentalnim ptičarima tipa španijel nalaze se dvije pasmine pasa podrijetlom iz Nizozemske. Riječ je o nizozemskom jarebičaru i stabyhounu. Naime, kada se i govori o nizozemskom ptičaru, najčešće se i misli na nekog od prije navedene pasmine pasa.Nizozemski jarebičar (Drentsche Patrijshond, Drentsche Partridge dog) je po prirodi poslušna, lojalna i inteligentna pasmina pasa što ga i čini izuzetno vrijednim pratiteljem lovaca kao i dobrim obiteljskim psom. Mužjaci postižu visine od 58 do 63 cm (+/- 2 cm), a ženke 55 do 60 cm (+/- 2 cm). Dlaka je gusta i dobro pokriva tijelo. Boja dlake je bijela s tamno i/ili svijetlo smeđim područjima, sa ili bez točkica.  Uši i područje oko očiju su smeđe boje. Rep je na tijelu visoko postavljen te se u svojoj zadnjoj trećini zavija prema naprijed. Glava je široka i na njoj se ističu oči boje jantara (tamnije i svjetlije nijanse nisu poželjne).Stabyhoun (Frisian pointing dog) je privržena, inteligentna, poslušna i jednostavna za treniranje pasmina pasa. Idealna visina za mužjake je oko 53 cm, a za ženke oko 50 cm. Ima dugu i glatku dlaku cijelom dužinom tijela. Boja dlake je crna, smeđa ili narančasta s bijelim područjima. Ova pasmina je čvrste građe što se može utvrditi u svim njenim dijelovima. Glava je nešto duža, a oči dolaze u različitim bojama i nijansama (ovisno o osnovnoj boji dlake). Tako, tamno smeđe boje očiju kod pasa kojima je dlaka većinom crne boje, odnosno, smeđe boje očiju kod pasa kod kojih prevladava smeđa ili narančasta boja dlake. Rep je dug i nije postavljen previsoko te je prekriven s dugom ravnom dlakom.Više o ovim pasminama pasa, kao i o eventualnim uzgajivačnicama ovih pasmina pasa možete potražiti na adresi Hrvatskog kinološkog saveza, Zagreb, Ilica 61. Također, korisne savjete možete dobiti i od članova kluba ptičara i španijela na istoj adresi.