Pitajte veterinara

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moja kuca stara 12 godina od svibnja pije kardiološke lijekove zbog proširenog srca i visokog krvnog tlaka. Dg: 1. Mitralna endokardioza, a. Trikuspidalna insuficijencija, b. Stenoza pulmonalnog ostijuma, Terapija: Enalapril 1x5mg, Dilatrend 2x3, 125mg i svakog četvrtog dana Lasix 20 mg uz Kalij 0.5g. Prošli put kada je primila diuretik lasix, točnije sutradan, njezino stanje je bilo izuzetno loše, nalik kolapsu (povratili smo je uz pomoć infuzije). U uputama za lasix piše da se ne smije davati ako postoji problem u funkcioniranju bubrega, a navedene su i druge kontraindikacije... Rezultati krvi psa su rađeni krajem travnja. Razina uree je bila niža od normalne (2.32mmol / l), a razina kreatinina se kretala u granicama normale (88,30). Molim Vas da mi odgovorite da li smijem nastaviti da joj dajem ovu terapiju, naročito lasix? Prilikom posljednjeg mjerenja krvni tlak je iznosio 125/80. Pas ima 25 kg i prije tri tjedna mu je rađena mastektomija (patohistološka analiza je pokazala adenokarcinom) i odstranjen mu je jedan limfni čvor. Srdačan pozdrav! I hvala Vam što postojite! M.O: Hipertenzija predstavlja stanje povišenog krvnog tlaka. Smatra se da ona može imati nasljedno podrijetlo te stečeno. Upravo stečena hipertenzija se smatra češćim stanjem jer do njene pojave dolazi kao posljedica različitih zdravstvenih poremećaja, kao što su srčane bolesti, oboljenja bubrega, oboljenja jetre, hipertireoidizam, šećerna bolest,...U dijagnostici hipertenzije je potrebno obaviti mjerenje krvna tlaka u nekoliko navrata te obaviti kompletni klinički pregled, biokemijsku analizu, analizu urina, te sve ostale preglede kako bi se stvorila što potpunija slika o zdravstvenom stanju ljubimca. Nakon toga, potrebno je postupiti liječenju, koje se korigira s obzirom na dijagnozu, kombinaciju potrebitih lijekova te njihovu učinkovitost i podnošljivost.Mitralna endokardioza predstavlja jednu od najčešćih bolesti srca u pasa, gdje se razvijaju degenerativne promjene na zaliscima koji odvajaju lijevu srčanu klijetku od lijeve srčane pretklijetke. Pas s ovakvom dijagnozom u kliničkom nalazu ima šum nad srcem koji, ne nužno, može odvesti i do zatajenja rada srca. U slučajevima progradiranog stanja ili težih degenerativnih procesa, odnosno, u kombinaciji s drugim organskim oštećenjima ovo oboljenje može "napredovati" te dovesti i do težih i ozbiljnijih zdravstvenih poremećaja.Trikuspidalna insuficijencija predstavlja takvo stanje kod kojeg ne dolazi do potpunog zatvaranja bikuspidalnih srčanih zalistaka, zalistaka koji se nalaze između desne klijetke i pretklijetke.Žao mi je, ali na ovakav način nisam u mogućnost mijenjati terapiju. Naime, poznato Vam je da svaka propisana terapija se može mijenjati ili korigirati samo od strane veterinara koji ju je i propisao. Stoga, savjetujem Vam da se oko istog konzultirate sa svojim veterinarom. Također, podsjećam Vas da u svakom trenutku možete zatražiti i drugo mišljenje, mišljenje drugog veterinara. Na takav način moguće je postaviti što točniju dijagnozu stanja, osigurati najbolju moguću zdravstvenu skrb ljubimcu te primjeniti najprikladniji i najbolji pristup samom liječenju.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam maltezera starog 1,5 godinu, ali i problema u susjedstvu sa većim rasama pasa, dosta agresivnih. Već smo nekoliko puta prilikom šetnji imali bliske agresivne susrete, koji su igrom slučaja završili dobro, ali vas ovim putem molim za informaciju da li postoji kakav sprej za obranu ili neko drugo sredstvo. Sa poštovanjem, VesnaO: Agresivno ponašanje je bilo koji oblik ponašanja s ciljem zastrašivanja ili ozljeđivanja osobe ili neke druge životinje. Režanje, pokazivanje zubiju, griženje u prazno i pravi zagrizi su sve znakovi agresivnog ponašanja. Iako je agresivno ponašanje psima prirodno, kod ljudi baš i nije najbolje prihvaćeno. Iz pseće perspektive uvijek postoji razlog za agresivno ponašanje. Agresivnost uzrokovana željom za dominacijom predstavlja agresivno ponašanje psa u nastojanju osvajanja što boljeg hijerahijskog položajg i želji da kontrolira odnose u 'čoporu'. Psi obitelj u kojoj žive gledaju kao na svoj čopor, u kojem se uspostavlja određena hijerahija. Agresivnost uzrokovana strahom je, ustvari, obrambena reakcija i javlja se u situacijama kada pas misli da je u opasnosti. Ne zaboravite da je to gledanje iz perspektive Vašeg psa, a ne nužno realna opasnost.Teritorijalna agresivnost je obično povezana s obranom nekog područja. Pojam teritorija kojeg treba braniti i čuvati može biti puno širi od Vašeg dvorišta. Ulice u Vašem susjedstvu, koje pas s vremena na vrijeme označava urinom, mogu postati njegov 'teritorij'. Protektivna agresivnost je u većini slučajeva usmjerena na ljude i životinje koje pas doživljava kao prijetnju svojoj obitelji ili čoporu. Posesivno-agresivni su psi kada brane i čuvaju svoju hranu, igračke ili neki drugi predmet. Preusmjerena agresivnost je učestala, ali vlasnici pasa je ne mogu uvijek razumjeti. Ukoliko je pas već izazvan na agresivnu reakciju, a ta reakcija mu je onemogućena, pas bi mogao preusmjeriti tu agresivnost na neku treću osobu. Čest primjer preusmjerene agresivnosti je kada 2 psa koja žive u istoj obitelji laju i reže na nekog psa koji prolazi pokraj njihovog dvorišta, no kako fizički ne mogu njega napasti - napadaju se međusobno.Predatorska agresivnost smatra se posebnim tipom agresivnog ponašanja jer je uzrokovana namjerom da se nabavi hrana, a ne namjerom da se nekoga ozlijedi ili zastraši.U Pet centru možete nabaviti tzv. "Pepper sprej". Djelovanje ovog preparata se osniva na djelovanju capsaicina, koji je prirodni, masni i želatinozni koncentrat koji se dobiva ekstrakcijom iz ljute paprike. Nakon što se preparat upotrijebi, izaziva jaku iritaciju i oticanje osjetljivih sluznica očiju i dišnih prohoda. Posljedično, dolazi do kašljanja i otežanog disanja ciljne životinje. Učinak djelatnih tvari ovog preparata sam od sebe nestaje, odnosno, umanjuje se djelovanje te se ljubimac vraća u "normalu" nakon cca 30 minuta.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Interesira me da li kod pasa koji su primili vakcinu protiva psećeg kašlja postoji mogućnost da od istog obole. Obzirom da se i kod gripe, ljudi cijepe protiv jedne vrste virsua npr virus 1, a "pokupe" gripu drugog tipa virusa, da li je isto moguće i kod psećeg kašlja, tim više što se kao uzročnici psećeg kašlja javljaju i virusi i bakterije, ako nešto nisam krivo shvatio čitajući vaše odogovre. Drugo, da li je nakon nekog vremena uputno prekinuti terapiju sprječavanja iskašljavanja? Da li je uopće nužno potrebno dati psu antibiotike ako bolest nije težeg oblika ili, bez obzira na to, treba odmah dati terapiju (krvna slika ok, osim neznatno povišen nalaz limfocita)?  Treba li vlasnik (statistika)  biti zabrinut  ili je to bolest koja sama po sebi odlazi? Unaprijed zahvaljujem na odogovoru.Srdačan pozdrav, LeoO: O zaraznom kašlju u pasa pisao je kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.Kao što mu i samo ime kaže, ova je bolest najkarakterističnija za legla, ali i za one pse u većim grupama poput izložbenih pasa i sl. Najveći problem ovoj bolesti predstavlja činjenica kako je velik broj onih pasa koji su nosioci bolesti, no ne pokazuju klinički vidljivih znakova. Najčešće se cijepe psi u uzgajivačnicama, a podvojena su mišljenja glede potrebe cijepljenja kućnih pasa. No, u novije se vrijeme i potonje sve više prakticira, s obzirom kako velik broj uzročnika jednostavno putuje zrakom.U praksi, u pravilu, postoje dva tipa vakcine protiv kašlja čopora. Jedan oblik se može dati injekciono, dok se drugi daje intranazalno. Razlikuje ih brzina postizanja određenog poželjnog imuniteta. Naime, injekcionoj vakcini potrebno je od nekoliko dana pa do dva tjedna za postizanje učinka, dok je to intranazalnom primjenom mnogo brže, a naročito u jedinki koje nisu nikad bile cijepljenje ili u štenadi. Štenci se mogu cijepiti već u dobi od 4 tjedna. Kod nekih je vakcina potrebno ponoviti aplikaciju kako bi se dobio potpuni imunitet sa vremenskim razmakom 2-4 tjedna. Kod onih jedinki koje su već bile cijepljenje protiv zaraznog kašlja može se imunitet brže razviti, s time da treba voditi računa da se pas cijepi minimalno 2 tjedna prije očekivanog puta, izložbe ili sličnih aktivnosti u kojima je prisutan veći broj pasa.Što se tiče vakcina, na tržištu postoje one koje sadrže inaktiviranu Bordetella bronchisepticu te druge vrste koje sadrže i viruse parainfluence i adenovirusne infekcije. U obje vrste vakcina imunitet varira od 6 mjeseci pa do godine dana, pri čemu je režim cijepljenja najbolje dogovoriti sa veterinarom, s obzirom na epizootiološku situaciju u mjestu boravka.No, i kod poduzimanja cijepljenja, ne postoji sigurnost neobolijevanja, s obzirom kako su vakcine trenutno raspoložive na svjetskom tržištu efektivne oko 60%. Naime, kako se radi o oslabljenom soju bakterije, moguća je cijepna infekcija. Koliko je meni osobno poznato, vakcina koja sadrži bakteriju Bordetellu bronhisepticu ne nalazi se na hrvatskom tržištu, već se klasičnim cijepljenjem protiv štenećaka prevenira i kašalj čopora: adenovirus i virus parainfluence sastavni su dio klasičnog cjepiva protiv zaraznih bolesti (npr. Vanguard). Za dodatne informacije o raspoloživosti i nabavci cjepiva protiv Bordetelle možete se obratiti Vašem veterinaru u veterinarsku ambulantu.S obzirom kako se upala gornjih dišnih puteva kod zaraznog kašlja u pasa može proširiti i izazvati upalu pluća, mišljenja sam kako dijagnostiku i terapiju ne treba odgađati kada se uoče simptomi bolesti. Što se tiče primjene antibiotika, ona prvenstveno ovisi o težini oboljenja.U pravilu, kod blagih slučajeva se izbjegava primjena antibiotika s obzirom kako se pokazalo da ona ne smanjuje vremenski interval u kojem je pas potencijalni prenosioc bolesti. Obično se pribjegava primjeni bronhodilatatora ili supresora kašlja u odnosu na sekretolitike.U težim slučajevima s komplikacijama, u slučaju da pas odbija hranu, ima povišenu tjelesnu temperaturu, te pokazuje znakove upale pluća, antibiotici su indicirani bez iznimke. U ovom se slučaju obično ne preporuča korištenje supresanata kašlja i potrebe za iskašljavanjem nakupljene suvišne sluzi ili tekućine iz pluća. U iznimno teškim slučajevima, preporuka je hospitalizacija.U oporavku, bez obzira na težinu oboljenja, savjetuje se stavljanje oprsnice ili orme ljubimcu kako ogrlica ne bi vršila dodatan pritisak na grlište i izazivala suvišnu nelagodu i iritaciju.Izuzetno je važno napomenuti kako je od presudne važnosti za pojavu same bolesti i bržeg oporavka vođenje računa o održavanju imuniteta ljubimca: kvalitetnom ishranom, dodacima prehrani, potrebnim aktivnostima i preventivnim zahvatima cijepljenja protiv zaraznih bolesti, dehelmintizacije te redovite dezinfekcije prostora u kojem boravi ljubimac.I posljednje, na žalost, ne raspolažem statističkim podacima o pojavnosti, postotku obolijevanja te uginuća pasa od zaraznog kašlja, no mogu naglasiti kako svako oboljenje ljubimca ne bi trebalo zanemariti bez obzira na tip i oblik jer, naime, iako ova bolest u pravilu prolazi kroz nekoliko tjedana, istraživanja su pokazala kako bakterija zaostaje u organizmu mjesecima. Potonje znači aktivaciju infekcije uslijed pada imuniteta te potencijalne komplikacije u dišnom i cirkulatornom sustavu te dugoročno smanjenje kvalitete života ljubimca.

Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Kako se liječi septokemija mladunčadi? Imam kuju i parila se prije tjedan dana. Kad je odvedem kod veterinara, koja cjepiva mora dobiti da bi štenad poslije bila zdrava i da ne bi došlo do uginuća štenadi?Unaprijed hvala, IgorO: Ugibanje štenadi u prvim danima života je povezano s mnogim čimbenicima, kao što je tijek poroda, urođene mane štenaca te čimbenici okoline.Najveća smrtnost štenadi se javlja u prvom tjednu.Uzroci mogu biti loša kondicija kuje i nepravilna prehrana, genetski defekti i urođene malformacije štenadi, razni utjecaji okoline, najčešće temperature, neuhranjenost, infestacije parazitima i infekcije. Tijek poroda također ima značajan utjecaj na smrtnost - kod težih i dugotrajnijih poroda i smrtnost štenadi je veća.Postoje tri kritične faze kod novorođene štenadi.Prva kritična faza nastupa odmah po rođenju i završava petog ili šestog dana života. Već u samom trenutku poroda, za vrijeme prolaska kroz majčinu rodnicu, štene se može zaraziti nekim mikroorganizmima, ako je rodnica zagađena. Mnoge bakterije, najčešće E.coli, mikoplazme, Klebsiella, streptokoki i stafilokoki, koje su normalno prisutne u vaginalnoj mikroflori, mogu prouzročiti septikemiju i smrt štenadi. Već dva dana nakon poroda u mladom se organizmu taj uzročnik toliko namnoži, da se počinju javljati prvi znaci bolesti. Štene  cvili, primjetno zaostaje u razvoju jer nije u stanju uzimati hranu. Ako ga stavimo na sisu, štene ne zna piti ili i dalje puže po majci i plačući traži hranu jer ne prepoznaje ponuđenu sisu. Uskoro  vidno smršavi te ubrzo ugiba. Bolest se zove septikemija mladunčadi. Ako se pojavi u leglu, smrtnost je velika, no obično ipak po jedno do dva šteneta ostaju. To su redovito u porodu posljednja štenad koja su prošla kroz već očišćenu rodnicu majke. To je i razlog što prvorođenče boluje prvo i u najtežem obliku bolesti. Liječenje je moguće ako se pravodobno započne, no veoma je teško i opsežno. Liječiti se mora i majku, iako za nju nema opasnosti, ukoliko želimo izbjeći katastrofu u budućem novom leglu.Drugo doba velikih gubitaka u leglu započinje oko četrnaestog dana života i traje do navršena tri tjedna, a nastupa zbog jakog napada glista. Štenad dobije gliste još kad su u majci, četiri dana prije poroda. Tada se gliste, koje su učahurene u majčinom mišićju, djelovanjem hormona iz te dobi gravidnosti, probude i majčinom krvlju krenu kroz posteljicu u tkiva štenaca. Na putovanju kroz tkivo šteneta, nakon dvadesetak dana gliste će doći u njegova pluća, kad će se očitovati klinička slika bolesti. To je, dakle, doba kad štene navršava dva tjedna života. Najjači napad glista, a posljedično i najveća smrtnost štenadi opaža se u prvim kujinim leglima. U budućim leglima već će biti istrošena zaliha glista u majčinom mišićju, pa ako kuja poslije opet ne dobije gliste, u toj dobi neće više dolaziti do bolovanja i ugibanja. Bolesna štenad ponaša se na sličan način kao i pri septikemiji mladunčadi, samo što, na žalost, nema pravog lijeka. Jedino nam preostaje da novorođenu štenad pravilno i redovito čistimo od glista, kako bi se smanjila mogućnost da se veći broj glistinih larvi začahuri u mišićju. Stoga se preporuča prvi put čistiti štenad od glisti u dobi od 2 tjedna  Banminth pastom. Isto je tako potrebno paziti na majku koja, inače, jede izmetine svoje mladunčadi za vrijeme dok su na sisi, da od četrnaestog dana života štenadi to više ne čini.Treće kritično doba velikih gubitaka u leglu nastupa obično nakon sedmog tjedna života, kada se pojavljuju razne virusne zarazne bolesti, kao što su štenećak, parvovirusna upala želuca i crijeva, zarazna upala jetre, infekcija herpes - virusom i druge. Sišući majku, štene posiše kolostrum u prvom i drugom danu života dobilo i zaštitna tijela protiv svih bolesti na koje je majka otporna. Ona je otporna stoga što ih je preboljela ili što je protiv njih cijepljena. No, ako ih nije preboljela ili je od cijepljenja do poroda prošlo više od pola godine, onda u majčinom mlijeku neće biti dovoljno tih zaštitnih tijela i štenad će biti nezaštićena. U tim se slučajevima štenad može zaraziti zaraznim bolestima mnogo prije sedmog tjedna života. No, unatoč dovoljnoj količini tih protutijela što ih štene dobiva majčinim mlijekom prvog dana života, do dobi do 7 tjedana u tijelu mladog psića ta će protutijela nestati, a zaraznim bolestima će se otvoriti vrata za ulazak i razvoj bolesti. Stoga se štenad u to doba mora cijepiti zaštitnim cjepivima. Ta će cjepiva u mladom organizmu potaknuti stvaranje vlastitih protutijela i štititi organizam.Uglavnom, kuja treba, na prvom mjestu, biti očišćena od crijevnih parazita te vakcinirana protiv virusnih bolesti.Pošto ne znam protiv čega i da li je Vaša ljubimica vakcinirana, o tome se najbolje konzultirajte s Vašim veterinarom.Vrlo je važno kuju pravilno hraniti visokokvalitetnom, izbalansiranom hranom te dodavati vitaminsko- mineralne dodatke.Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Sigurno Vam je poznato da čivave jako vole sunce i da im paše toplina. Moj čivava Dini se jako voli sunčati, pogotovo na moru, gdje bi najrađe po cijele dane bio na suncu, iako mu uvijek osiguram mjesto i u hladu. S obzirom na opasnosti od štetnog uv zračenja i mogućnost dehidracije, recite da li je bolje da mu ne dopustim da ide na direktno sunce u "kritično" doba dana ili se mogu pouzdati u to da pas sam zna kad mu je dosta? Čivava je dugodlaki tako da ga vjerojatno i krzno štiti od sunca, ali i grije. Napominjem da se sunča prilično dugo, malo ode u hlad, ali ipak većinu vremena provede na suncu. Uvijek mu osiguram dovoljno svježe vode za piće i močim mu krzno da se rashladi. Lijepi pozdrav i hvala, SandraO: Neke fiziološke karakteristike pojedine pasmine, kao što je manji kapacitet pluća u manjih pasmina, pse čini osjetljivijima na visoke temperature. Zbog manjeg kapaciteta pluća, manja je mogućnost hlađenja zraka koji pas udiše u tijelo.Chihuahua je pasmina koja obožava sunce i sunčanje te nerijetko vlasnici primjećuju da je i sam ljubimac sretniji što se više sunčevim zrakama izlaže. Stoga, za njih i nije tako strano da se na suncu "izležavaju" i odmaraju i kroz više sati dnevno. Međutim, to može dovesti i do određenih zdravstvenih poremećaja, kao što je srčani udar, sunčanica,... Iz prije navedena razloga, trebalo bi ih nadgledati i djelomično reducirati njihova izlaganja suncu, pogotovo za vrijeme najintenzivnijih vrućina (između 10-15 h).Više o problemima poput sunčanice ili toplotna udara možete saznati i u odgovoru kolegice Vlatke Erman, dr.vet.med. ovdje.Za ovih sparnih dana preporučuje se psima mijenjati vodu nekoliko puta na dan, ali svakako izbjegavati prehladnu vodu, kako bi izbjegli upale ždrijela, krajnika i dr. Pas mora imati na raspolaganju mjesto koje će biti zaštićeno od sunca, bilo kućica ili dio dvorišta koji je u hladu, te ograničiti mu igru i aktivnost na suncu.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam trokatnu kuću i veliko dvorište iza kuće. Mog psa (labrador, 1.g. 1.mj.), dok je sunčan i topao dan, izvodim i stavim na sajlu (zavezano za jedno stablo pa za drugo na drugoj strani) i on se kreće. Sajla je od terase udaljena oko 5 m. Primjetila sam da kada ga zovem sa terase ili bilo koje dalje udaljenosti, pas kao da me ne može primjetiti. Stojim da me vidi, ali on kao da ne može vidjeti, dok se ne približi dovoljno blizu. Je li moguće da mu je vid oslabio? LaraO: Psi imaju dobar vid, ali se njihovo čulo vida u nekoliko obilježja razlikuje od našeg. Oči pasa su osjetljivije na kretanje, a manje zapažaju detalje. Ako netko stoji potpuno nepomično na stanovitoj, nemaloj udaljenosti od psa, postaje za njega gotovo nevidljiv. Upravo zbog toga se mnoge vrste divljači ukoče, kao da su se sledile, i stoje potpuno nepomično ako se uzbune zbog nečega. Pokusi su pokazali da pas ne može vidjeti vlastitog gospodara ako on nepomično stoji 300 metara od njega. S druge strane, ako je udaljen 1600 m (npr. pastir) i daje mu energično znakove, pas to jasno vidi. Ova osjetljivost na kretanje potječe još od vukova jer čim plijen bježi, oči vrhunski funkcioniraju.Također, vidno polje pasa je šire (250 stupnjeva, hrtovi i 270 stupnjeva) od vidnog polja ljudi (180 stupnjeva). Premda to znači da psi mogu detektirati i sasvim mala gibanja na većem i širem rasponu, tu prednost "plaćaju" tako da imaju mnogo uži raspon binokularnog vida, dva puta uži od ljudskog. Stoga mi bolje procjenjujemo udaljenost nego oni.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam psa, muškog maltezera, starog 2 godine. Jučer je skočio meni s koljena dok sam sjedila, nije to baš velika visina, uvijek tako skače. No, ovaj put je skočio i počeo jako cviliti. Ja sam ga brzo uzela i opet je zacvilio, no prestao je. Stražnja lijeva noga ga boli i šepa onako, ponekad i stane na nju, no ipak je malo podignuta. On može stati na tu nogu, može stati dok se digne i ništa mu nije, ali kad hoda onda šepa. Malo sam mu pregledavala tu nogicu i dolje ga šapice ni ono kao koljeno ne boli, nego ga boli ono gore, ne znam kako se to zove, što je povezano sa tijelom. To ga boli i uživa dok ga ja masiram. Masirala sam ga i bolje mu je, no i dalje šepa. Molim vas da mi pomognete. VikiO: Šepanje je poremećaj hoda i lokomocije kao odgovor na bol ili ozljedu. Žestoka oštra bol se manifestira kada životinja izbjegava opterećivanje zahvaćenog ekstremiteta pri hodu. Blaža bol se manifestira tako da životinja kada hoda mali dio tjelesne težine prebacuje na zahvaćeni ekstremitet. Na kraju se bol može javljati i pri samo određenim pokretima koje životinja onda izbjegava. Zahvaćeni su i živčani i mišićno-koštani sustav.U anamnezi je od vlasnika potrebno saznati simptome, zahvaćeni ekstremitet, da li je bila kakva trauma, promjene vremena, fizička aktivnost, odgovor na eventualne prijašnje tretmane.Potrebno je napraviti kliničku pretragu, promatrati životinju dok hoda, kaska, penjanje po stepenici i hodanje u obliku osmice. Palpacijom ustanovljuje asimetriju mišićja, prominiranje kosti, pokrećemo redom zglobove i kosti počevši od prstiju pa prema gore. Ustanoviti treba eventualnu, nestabilnost, nepodudaranje, iščašenje, uganuće, bol, abnormalnu pokretljivost i abnormalne zvukove. Područje koje nam je sumnjivo pregledavamo zadnje.Uzroci šepanja stražnje noge mogu biti u pasa starijih od 12 mjeseci degenerativne bolesti zgloba, bolesti križnih ligamenata, trauma mekog tkiva, kosti ili zgloba, upala zgloba, mišića ili živaca te bolesti koljena.Dijagnozi pomaže rentgensko snimanje. Liječenje se vrši ovisno o uzroku analgeticima, kortikosteroidima. Puno pomažu i hondroprotektivi (GAG, Caniviton, Bioveyxin motio, Stride plus, Cosequin).Dijagnozu, naravno, postavlja veterinar, koji će nakon pregleda ustanoviti o čemu je riječ.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam američkog stafordskog terijera od 5 meseci. Trenutno ima 19 kg, jako je mršavog izgleda. Visok je na nogama, prsa su mu nerazvijena, prednje lopatice gotovo jedna uz drugu, uopšte jako mršavog i neuhranjenog izgleda. Glava mu je normalne veličine za njegov uzrast, ali na njegovo mršavo telo mnogo veliko izgleda i kad god savije glavu prema dole, on počinje da pada, najčešće na levu stanu, mada je počeo i na desnu stranu. Kada padne, on neko kraće vreme ne može da ustane. Kada hoda i trči, zanosi u stranu i pada, a kada sedi najčešće drma ili podrhtava glavom. Sve nam se čini kao da mu glava preteže. Nabavili smo ga sa 2 meseca i tada nije pokazivao ovakve simptome,  uredno ga hranili,  davaliCa i vitamine. U zadnje vreme ti njegovi simptomi su sve izraženiji i izraženiji. Bili bi Vam zahvalni kada bi nam rekli o čemu se radi i dali neki savet. Hvala unapred, SanjaO: Gubitak težine i tjelesne mase koji traje dulje vrijeme znači da je riječ o kroničnom procesu, koji može biti posljedica neliječenog akutnog procesa ili koji je već po uzroku kroničan.Povećana upotreba hranjivih tvari u organizmu javlja se kod hipertireoidizma (prekomjerna funkcija štitnjače), hladnog okoliša, vježbanja, vrućice... Poremetnje u apsorpciji hranjivih tvari u organizmu javljaju se  kod slabosti srca, egzokrine insuficijencije gušterače, bolesti jetre, bubrega te crijeva.Malnutricija predstavlja manjak esencijalnih hranjivih tvari u organizmu, tj. neravnoteža unosa energije, proteina i drugih nutrijenata koja dovodi do mjerljivih nepoželjnih učinaka na tkivima i tjelesnim funkcijama.Prehranu mršavih životinja treba obogatiti različitim nutritivnim dodacima kao što su vitamini, prebiotici i probiotici, antioksidansi, omega-3-masne kiseline , imunomodulatori  te vlakna- fruktooligosaharidi (FOS) koji potiču motilitet crijeva kao dodatan faktor u prevenciji kaheksije.Hrana superpremium kvalitet (Hill's, Eukanuba, Royal Canin, Brit Care, Pro Plan...) je nutritivno  izbalansirana i kalorična, a preporuka je i davanje tableta kvasca za poticanje apetita. Potrebno je odabrati hranu koja je priljagođena za njegovu dob jer je on još štene i potrebe organizma su zahtjevnije. Posljedica padanja kod trčanja i drugi opisani simptomi mogli bi biti posljedica poremećaja tvarne i energetske ravnoteže, ali i neke organske bolesti. Za postavljanje točne dijagnoze potrebno je napraviti detaljnu kliničku pretragu kod veterinara te vađenje krvi da bi se hematološkom i biokemijskom pretragom ustanovilo je li riječ o upali ili anemiji itd. te stanje jetre, bubrega itd.O mršavosti u mladog psa pisala sam i ovdje.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Mojoj 5-mjesečnoj kujici se stvorilo lagano zadebljanje oko same stidnice. Nekoliko dana je to lizala i koža je bila lagano crvenkasta. Mazala sam joj Betadinom, kako mi je savjetovala veterinarka, i crvenilo je prošlo. Pas se više ne liže, ali to zadebljanje je ostalo okolo donjeg dijela stidnice, skoro kao da joj je stidnica se uvukla. Njoj to ne smeta, a ja sam prije nje imala same mužjake, ovo mi je prva ženka, tako da ne znam da li to normalno izgleda. Hvala, JelenaO: Prema Vašim navodima možemo posumnjati da se radi o vaginitisu, koji se vrlo često javlja kod mladih kuja (predpubertetu) i kod parenja odraslih kuja. Vaginitis ili upala sluznice rodnice kod kuja je posljedica anatomskih anomalija ili kroničnih urinarnih infekcija, također se javlja i idiopatska upala (nije poznat pravi razlog ili uzrok)."Puppy vaginitis" je oblik koji se javlja kod spolno nezrelih, mladih kuja i obično je prisutan gnojni iscjedak, ali ne uzrokuje znatno promijenjeno ponašanje kujice, osim što učestalo ližu taj dio tijela te se javlja crvenilo i otečenost.Anatomske anomalije uzrokuju zadržavanje mokraće, što dovodi do upale vagine. Također, može biti posljedica dugotrajnog liječenja antibiotikom, što izaziva disbalans normalne bakterijske flore rodnice.I još jedna bolest može prouzročiti ovu upalu, a to je diabetes mellitus (šećerna bolest), zbog općeg pada otpornosti organizma.Veterinar nastoji pronaći pravi uzrok, ukoliko je to moguće jer sitne anomalije nisu lako uočljive, poželjna je bakterijska kultura mokraće (izolirati "lošu bakteriju" koja prevladava u mokraći i najvjerovatnije dovodi do upale). Infantilno uvrnuće stidnice, koje ste uočili Vaše kuje, može uzrokovati upalu rodnice i neugodu kod mlade kuje te se u tom slučaju se preporuča kirurška korekcija. Puppy vaginitis najčešće prolazi bez posebne terapije (ponekad je dovoljno lokalno tretiranje), a također ova promjena se povuče neposredno prije prvog tjeranja ili za vrijeme samog tjeranja, što bi moglo biti i u slučaju Vaše ljubimice, ali svakako uz kontrolu veterinara.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me da li svom labradoru trebam nakon kupanja u rijeci sušiti uho vatom kad stignemo doma ili bilo kakvo sušenje nije potrebno - pas se istrese i to je to...? Hvala lijepo, IvanO: U pravilu, nakon kupanja ljubimca u rijeci nije potrebno sušiti uho vatom. Naravno, Vi to možete učiniti i na takav način dodatno olakšati i ubrzati sušenje ljubimca. Bitno je pridržavati se određenih smjernica prilikom čišćenja i održavanja higijene uha. Tako, prilikom čišćenja uha ne bi se smjele koristiti štapići za uho kako isti ne bi potiskivali nečistoće dublje u ušni kanal, nego je potrebno počistiti i osušiti vaticom ili tupferom samo vanjski dio ušne školjke.U slučajevima da se ljubimac češće kupa ili da mu se na području uha češće talože nečistoće, moguće je higijenu uha održavati nekim od preprata tako pripravljenih za ovu svrhu, kao što je npr. Otifree (Vetaquinol). Više o ovom preparatu kao i metodama primjene istog možete saznati i u odgovoru kolegice Silvije Havrle Lovrić, dr.vet.med. ovdje.U svakom slučaju, savjetuje se ispiranje ljubimca pitkom vodom kako bi spriječili eventualni razvoj dermatoloških poremećaja i stanja preosjetljivosti na koži uzrokovanih različitim nečistoćama voda, u kojima se oni kupaju.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam problem za koji mislim da nije rešiv pa Vas molim da mi kažete Vaše mišljenje. Štenetu, starom 4 meseca, sad su izrasli novi sekutići, ali glazura je oštećena, izlomljena. Nema krunic, samo se vidi žuti špic, sredina zuba. Štene je grizlo beton, malter (zid), nisam ni pomislio tako nešto može da se desi. Ima li tu spasa? Unapred zahvalan, MilanO: U štenaca izmjena mliječnih zuba u stalne zube započinje u dobi od četiri mjeseca. Mliječni zubi do 4. mjeseca života postaju istrošeni i počinju se klimati te počinju ispadati. Počinju izbijati sjekutići, da bi potpuno izbili do 5. mjeseca starosti. U petom mjesecu starosti vidljivo je izbijanje prvog pretkutnjaka u donjoj čeljusti, a sa 6 mjeseci pojavljuju se očnjaci. Kutnjaci izbijaju posljednji, između 6. i 9. mjeseca starosti. U konačnici pas ima 42 stalna zuba, od kojih su 12 sjekutića, 4 očnjaka, 16 predkutnjaka i 10 kutnjaka.S obzirom da se radi o štenetu starom 4 mjeseca, smatram da se ipak još radi o mliječnom zubalu. Predlažem Vam da se obratite, uz predhodnu najavu, u neku od veterinarskih ambulanti koje se bave stomatologijom pasa.Kolegica Silvija Havrle Lovrić, dr.vet.med pisala je o avitaminozama  ovdje.Očito je da se kod Vašeg psa radi o nedostatnoj prehrani, koja posljedično dovodi do pojave pikacizma. To je pojava strasne žudnje za gutanjem neobičnih predmeta, kao što su blato, kamenje, drvo, trava, vuna, papir i slično. Uzroci unošenja nejestivih materija još uvek nisu objašnjeni u potpunosti. Postoji nekoliko teorija koje nisu ni potvrđene ni odbačene. Ovakvo ponašanje može, na primjer, biti prouzrokovano potrebom životinje da joj se pruži pažnja. Ako uslijed takvog ponašanja dolazi do neke vrste interakcije izmedu vlasnika i životinje, postoji velika mogućnost da dođe do poticanja i povećanja učestalosti takvog ponašanja. Također, ovakvo ponašanje može biti prouzrokovano i nedostatkom određene susptance koju životinja ne dobija u redovnoj ishrani pa je na taj način želi nadoknaditi. Istraživanja koja su provođena na ovu temu nisu, međutim, uspjela dokazati bilo kakvu uzročno-posljedičnu povezanost između ovih pojava. Moguće je čak da psi ovakvo ponašanje vide od drugih pasa i zatim počinju i sami raditi isto... Ovakvo ponašanje može, također, biti prouzrokovano i frustracijom ili nervozom. Slično kao i kod ljudi, ovakve pojave mogu početi kao igra isprobavanja ukusa i tvrdoće predmeta, a kasnije prerasti u redovno žvakanje i gutanje...Kažnjavanje vikanjem može imati suprotni efekt ako životinja shvati to kao uzvraćeni znak pažnje. Također, kod kažnjavanja koje uključuje vikanje ili neku drugu vrstu interakcije događa se da životinja nauči šta ne smije raditi u Vašem prisustvu, ali nastavlja to raditi kada Vi niste u neposrednoj blizini. Naknadno kažnjavanje nikada ne postiže svoj cilj jer životinje, nažalost, ne shvaćaju da su kažnjene za nešto što su učinile prije nekoliko sati ili minuta, a zakašnjelo verbalno ili fizičko kažnjavanje može samo negativno utjecati na karakter ljubimca.Jedna od mogućnosti je prskanje predmeta, koje pas želi grickati ili pojesti, nekim od sprejeva protiv griženja, koji možete nabaviti i u našim trgovinama. Onemogućiti psu pristup određenim predmetima također može imati učinak. Ako je pas stalno "gladan", treba mu promijeniti prehranu, u smislu da mu se daje visokokalorična superpremium hrana (npr. Hill's, Eukanuba, Royal Canin, Pro Plan, Brit Care).

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pretpostavljamo da je naš kavalir kralja Charlesa alergičan na hranu i stoga je već skoro godinu dana na z/d hills prehrani, međutim češanje i naročito otpadanje dlaka je i dalje prisutno. Dlaka se istanjila praktički do kože. Da li je moguće da u ovoj hrani pas ne dobiva sve potrebne sastojke pa mu stoga dlaka opada? Može li uopće pas cjeli život biti na z/d hrani? Dodajem mu sad u hranu i Dermanorm ulje te se nadam da će mu se stanje sa dlakom popraviti. InesO: O alergijama na hranu u pasa pisala je kolegica Silvija Havrle Lovrić, dr.vet.med. ovdje.Hill's z/d hrana je kompletna i izbalansirana hrana za pse sve životne dobi s indikacijom alergija na pojedine sastojke hrane, a kao takva u ptopunosti zadovoljava sve potrebe pasa na hranjivim tvarima. Kod sumnje na preosjetljivost na hranu, općenito se savjetuje ljubimca staviti tijekom 2 mjeseca na posebnu dijetu medicinskom hranom, u kojoj su proteini hidrolizirani. Taj postupak potvrđuje dijagnozu i može pomoći u otkrivanju sastojka koji uzrokuje preosjetljivost.Sljedeći korak je izbor hrane koja sadrži limitiran broj izvora bjelančevina, koji nije uobičajen u hranama za pse (patka i ječam, losos...). Ovakvom eliminacijskom dijetom dobit ćete podatak koje vrste mesa, odnosno žitarica ili povrća, Vaš pas može konzumirati.Tijekom eliminacijske dijete treba voditi računa da pas ne smije konzumirati apsolutno nikakav izvor animalnih proteina (poslastice, domaća hrana i sl.), osim iz predloženih medicinskih linija hrane.Prije svake promjene hrane preporučuje se savjetovati sa svojim veterinarom, koji će na temelju poznavanja zdravstvene problematike Vašega ljubimca odlučiti o najboljem odabiru.Kako se općenito smatra da je period od otprilike 8 do 12 tjedana dovoljan da se organizam psa "pročisti" od alergena te se simptomi promjena na koži povuku, a Vaš ljubimac već godinu dana ne pokazuje znakove poboljšanja stanja, svakako razmislite o ponovnom posjetu veterinarskoj ambulanti i konzultaciji o promjeni načina prehrane. Na odabir se nude hipoalergijske hrane od drugih proizvođača: Purina Hypoallergenic, Royal Canin Hypoallergenic te Eukanuba Dermatosis formula. Također, na Veterinarskom fakultetu mogu se napraviti i alergološki testovi kojima se u vrlo kratkom vremenu može točno utvrditi o kakvoj se preosjetljivosti radi.U svakom slučaju, dodavanje Dermanorm ulja može samo pomoći bržem oporavku kože i dlačnog pokrivača Vašeg ljubimca. Dermanorm ulje je specifični dodatak hrani za pse s lošim stanjem kože i dlačnog pokrivača. Sadrže specijalne esencijalne masne kiseline (EFA), koje su potrebne organizmu za izgradnju kože i razvoj zdrave dlake. Izvor djelatnih tvari u Dermanormu je borečevo ulje, koje sadrži visoku koncentraciju esencijalnih masnih kiselina, cis-linolne kiseline (LA) i gama-linolenske kiseline (GLA), te riblje ulje sa bogatim sadržajem ajkosapentenske kiseline (EPA) i dokosaheksenske kiseline (DHA). Kombinacijom borečevog ulja i ribljeg ulja dobiven je optimalan odnos omega-6 i omega-3 masnih kiselina (5 - 10:1). Djelovanje esencijalnih masnih kiselina pospješeno je i ubrzano dodanim vitaminima i elementima u tragovima, čime se poboljšava prilagodba, te opće stanje kože i dlačnog pokrivača. Ulje je preporučljivo primjenjivati u obliku kura tjekom više tjedana (4 do 6), pri čemu se doziranje može na početku prema potrebi i višestruko povećati.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam kokera kojom se zacrvene oči uslijed prašine. Zanima me da li mu mogu oprati oči katkad bornom vodicom ili nečim prema vašoj preporuci? Hvala, OzulaO: Borna kiselina (acidi borici) u prirodi se pojavljuje u slobodnom stanju kao bijeli kristal, a u medicini se koristi u obliku 3% otopine (borna voda) i služi kao antiseptik za ispiranje očiju. Smatra se da djeluje na gljivična oboljenja kože i sluznice. Dugotrajnom lokalnom upotrebom može doći do njene resorpcije i toksičnog učinka, naročito kod mlađih jedinki. Prije se borna kiselina češće koristila, dok je danas njezina upotreba sve rjeđa. Za svakodnevno održavanje higijene oka može se koristiti također i mlaka prokuhana voda ili fiziološka otopina.Preporučujem Vam Ophto-Lavas otopinu za ispiranje očiju, koja je prilagođena miljeu oka. Ona otapa kraste u području vjeđa i očnih kutova ili ih ispiranjem odstranjuje. Na isti način odstranjuju se viskozni, ljepljivi eksudati, gnoj, strano tijelo ili druge iritirajuće tvari, koje se nalaze u području konjuktivalne vrećice ili na rožnici. Na isti način koristi se i Optiseptyl.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa "- mješanca labradora i rottweilera, starog 7.g. Pred 2 mj. su počeli naši problemi koji ne prestaju, nego se stalno ponavljaju. Počelo je s odbijanjem suhe hrane (dalje i ostale) da bi uskoro počeo povraćati i imati krvavu stolicu. Veterinarka je zaključila kako se radi o trovanju koje je za posljedicu imalo upalu probavnog sustava. Kao terapiju nam je preporučila prašak, koji je pio 3 dana po jušnu žlicu i tablete Florentero (4 tablete po danu). To se smirilo i počeo je opet jesti (dijetno po max 5 puta na dan), ali problem ne prestaje. Pas jede po 1,5 tjedan, a onda tjedan dana izgleda kao da će uginuti (strašno smršavi i ima krvavo sluzavi proljev) i ništa ne želi jesti. Zadnji put sam mu davala ugljen u prahu i činilo mi se da smo problem konačno riješili. Jeo je konzervu po malo i lijepo se oporavio. No, sad počinje opet. Izgleda kao da mu se sva hrana zamjerila. Ne želi ništa, osim mesa. Kosti su mu teške za probaviti te kad bih mu dala malu košćicu, već bi povratio. Zadnji spas nam je bila konzerva (za koju sam čitala da je visokokalorična i lako probavljiva) pa sam mu davala po 5 puta dnevno, malo po malo i postepeno smanjivala količinu. Došli smo do hranjenja 2 puta dnevno i sad mi opet odbija hranu. Bojim se da smo opet došli do početka tog "kruga". Kontaktirala sam 4 veterinara i više ne znam što da radim. Zaključili smo da mu se to vraća. Mene jako zanima - zašto jede 1,5 tj., a onda stane i više tu hranu ne želi jesti? Zašto se takav proljev vrati pa stane? Pas nije zanemaren. Boravi u boksu i spava u kućici na tepihu. Po danu se družimo i idemo u šetnju, bez obzira na vrijeme. To je, nažalost, sve rjeđe pa je osuđen na dvorište jer nema dovoljno snage. Usprkos bolesti, uvijek je raspoložen za šetnje i društvo. Jedino nam je hrana "bolna točka". Do ovih godina je jeo sve, ni nije nikada bio izbirljiv.  Molim Vas za nekakav savjet! Cijela obitelj je zabrinuta. Koliko on pati, toliko i mi. Puno hvala!Lijepi pozdrav, KsenijaO: Problemi sa stolicom, a prvenstveno proljev, je jedan od najčešćih problema sa kojima se vlasnici pasa susreću tijekom života njihovih ljubimaca. U većini slučajeva, uzrok proljevu je loša prehrana ili hranjenje neadekvatnom hranom (otpaci sa stola, jedenje pokvarene hrane i sl.). U ovakvim slučajevima proljev se sanira kroz dan do dva uz korekciju prehrane ili dodataka prehrani za stabilizaciju probavnih funkcija te ne  predstavlja dugoročni problem. No, ukoliko je slučaj učestalih proljeva u ljubimca popraćen povraćanjem te prisustvom i krvi u stolici, može se raditi o ozbiljnijim poremećajima zdravstvenog stanja, koja su najčešće uzrokovana mikrobiološkim uzročnicima (bakterije, virusi, protozoe) ili parazitima. U većini ovih slučajeva, stolica je smeđe boje i tekuća. U nekim slučajevima javlja se povišena tjelesna temperatura te povraćanje. Infekcije donjeg dijela crijeva (kolitis) manifestiraju se na drukčiji način. Proljev je više sluzav, redovito ga prati nagla potreba za defekacijom, a ponekad je u stolici prisutna svježa krv. Kolitis može biti uzrokovan parazitima, bakterijama, alergijama, greškama u prehrani, promjenom crijevne mikropopulacije, stresom. Pojava kakvu opisujete u Vašeg ljubimca (10-tak dana je sa zdravljem u redu, a zatim se javljaju probavni poremećaji) najčešće je povezana sa infestacijom crijevnim parazitima vezano uz njihov životni ciklus, no, uzroke poremećene probave poželjno je dijagnosticirati kako bi se mogla preporučiti odgovarajuća terapija.Niste naveli da su Vam veterinari preporučili dodatne pretrage kako bi se došlo do moguće dijagnoze. Naime, sama činjenica da probavni poremećaji traju ovoliko dugo, a uz dodatke prehrani za stabilizaciju probave stanje se nije normaliziralo, zahtijeva dublju analizu kako bi se pomoglo ljubimcu. Osim općeg kliničkog pregleda, krvne slike i biokemije krvi, neizbježan je i pregled samog fecesa kako bi se isključila prisutnost crijevnih parazita (glista ili trakavica), a zatim i bakterija (npr. Salmonella ili Campylobacter) i protozoa (npr. Giardia). Detaljnije o pretragama, interpretaciji nalaza i liječenju povraćanja i proljeva u pasa pisala je kolegica Tanja Krulc, dr.vet.med. ovdje.Dugotrajni proljev jako iscrpljuje organizam jer se tako gubi tekućina i elektroliti koji se moraju nadoknađivati infuzijama. Gubitkom tekućine dolazi do cirkulatornog kolapsa, snižavanja krvnog tlaka, a na taj način i do oštećenja svih vitalnih organa zbog loše opskrbe hranjivim tvarima. Osim toga, hranjive tvari se najvjerojatnije niti ne resorbiraju iz hrane koju životinja pojede jer je oštećena sluznica. Stoga je i glavni simptom iznurenost, manjak energije i snage kao posljedica dugotrajnog proljeva.Kako ste spomenuli i problem izbirljivosti u Vašeg ljubimca, teško je za pretpostaviti zašto se to pojavilo u ovoj dobi s obzirom da se takvo ponašanje u pasa može javiti već i mnogo ranije. Činjenica je kako se i psi mogu "zasititi" postojeće prehrane, a naročito kada se radi o dehidriranoj hrani. Neki su psi jednostavno izbirljivi, a osim toga lakše im je prožvakati obrok meke hrane nego dehidrat. Također, psi općenito vole teksturu meke hrane u usnoj šupljini, a vođeni mirisom, kuhana hrana neminovno prednjači pred čak i konzerviranom hranom. Psi su, kao i sva živa bića, različitog karaktera i svaki je individua za sebe. U takvim se slučajevima često savjetuje da ostanete uporni, odnosno da određenim metodama i dodacima pokušate učiniti obrok svom ljubimcu slasnijim i atraktivnijim. Tako neki vlasnici pokušavaju obrok suhe hrane kombinirati i s konzervama. Također, moguće je učiniti obrok svom ljubimcu slasnijim dodajući mlaku vodu, acidofil, sirutku, jogurt, kravlji sir,...Također, spomenuli ste kako su se probavni problemi pojavili s promjenom načina prehrane te sam stoga mišljenja kako bi oporavak trebalo prvenstveno usmjeriti na tu činjenicu. Naime, kod promjene načina prehrane treba biti relativno oprezan jer naglo uvođenje novih sastojaka hrane mogu dovesti do različitih probavnih smetnji ili dermatoloških poremećaja, a kao posljedica preosjetljivosti.Nakon potrebnih pretraga u veterinarskoj ambulanti, te po nalazima propisane terapije, preporučila bih Vam da ljubimca hranite nekom od medicinskih hrana za oporavak probavnog sustava. U ljekarnama Pet centra možete pronaći medicinsku hranu od proizvođača Hill's (Canine i/d), Royal Canin i Eukanuba (Intestinal) te Purina (Gastrointestinal), koje su lakše probavljive i stoga ne opterećuju probavni sustav. Također, medicinske hrane prilagođene alergijama na hranu mogu pomoći u ovakvim slučajevima, primjerice Hill's d/d, Royal Canin Hypoallergenic ili Sensitivity control, Purina Hypoallergenic te Eukanuba Dermatosis.Kako pravilna i uravnotežena prehrana ima veliku ulogu o održavanju zdravlja kućnih ljubimaca pokušajte u potpunosti izbjegavati davanje domaće hrane Vašem ljubimcu, a naročito kosti.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam malog rottweilera, starog 4 mjeseca. Na zadnjim nogama ima peti prst, na obje noge. Na izložbi pasa su mi suci rekli da pas ne smije imati peti prst na nozi. Imam prijatelja koji je veterinar i kaže da se to može korigirati kirurškim zahvatom i da će sve biti u redu ukoliko pas dobro podnese anesteziju. Šta da uradim sa tim petim prstima koje pas ima na nogama i zašto se takvo nešto pojavljuje kod pasa i da li bi to moglo biti zbog kvalitete legla iz kojeg je pas kupljen? Unaprijed hvala i pozdrav, TasheO: Pojedini štenci dolaze na svijet sa suvišnim petim prstom na stražnjim nogama. U normalno građenog psa nema toga prsta, a njegova pojava je posljedica genetske deformacije i nije vezana ni uz kakvu drugu ozbiljniju tjelesnu manu.Ipak, psi s petim prstom ili, u pojedinih pasa, s više suvišnih prstiju, imaju smetnje pri kretanju jer su na tim mjestima ranjivi. Stoga suvišne prste valja ukloniti. To se vrši za prvih dana života kad operacija ne predstavlja nikakvu opasnost za životinju. Može ih se uklanjati i u kasnijoj životnoj dobi, samo tada je to već operacija koja zahtijeva i šivanje rane.Pojava petog prsta na stražnjim nogama je nasljedna, a pri ocjenjivanju pasa smatrat će se greškom u izgledu.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam koker španijela, 3 mjeseca je star, pa ako biste mi mogli reći koliko ova pasmina mjesečno dobija na težini bila bih Vam stvarno zahvalna.S poštovanjem, StelaO: Teško je točno procjenjivati koliko bilo koja pasmina dobiva na tjelesnoj težini. Naime, ti podaci eventualno mogu biti okvirni jer postoje velike razlike između pojedinih pasmina, između pojedinih spolova, kao i pojedinih legla. Na kraju krajeva, kako je svaki ljubimac živo biće genetski jedinstveno, i sa tog aspekta postoje individualne razlike.Međutim, postoje određene tablice koje nam mogu pomoći u procjenjivanju tjelesnih težina. Tako, smatra se da je prosječna tjelesna težina mužjaka američkog koker španijela u dobi od 3. mjeseca oko 4,7-5,1 kg, a prosječna tjelesna težina mužjaka engleskog koker španijela u dobi od 3. mjeseca je između 4,7-6,1 kg. Prosječno, mužjak američkog koker španijela bi trebao na mjesečnoj osnovi dobivati oko 1,5 kg. na tjelesnoj težini (do 5.-6. mjeseca života) nakon čega se to postepeno smanjuje kako bi ova pasmina pasa u konačnici imala negdje oko 12 kg. Prosječno, mužjak engleskog koker španijela bi trebao dobivati oko 2 kg mjesečno na tjelesnoj masi do 6.-7. mjeseca života. Nakon tog perioda, mjesečni prirast tjelesne težine se postepeno smanjuje da bi u konačnici došao na tjelesne težine odraslog psa od oko 15 kg.U svakom slučaju, kako je to poprilično teško i nezahvalno na ovakav način procjenjivati, ako niste sigurni da li Vaš ljubimac ima dovoljnu tjelesnu težinu ili da li na mjesečnoj osnovi dobiva dovoljno na masi, uvijek je moguće na kontrolu otići i do svog veterinara.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štenca starog dva i po mjeseca, mješanac je, majka mu je bigl. Kako živimo na moru, kada ga mogu pustiti da se kupa u moru? Obavili smo prvo cijepljenje te je dobio i dva puta tabletu protiv glista.Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru.S poštovanjem, ZvonimirO: Većina pasa se voli kupati. Međutim, i ovdje bi trebali biti oprezni. Naime, kupanje štenaca može dovesti i do određenih problema. Tako, poznato je da slana voda može biti "agresivna" za osjetljivu kožu i dlaku štenca.Stoga, po kupanju u slanoj vodi štence i odrasle pse bi trebalo isprati s pitkom vodom i ne dozvoliti da slana voda isuši dlaku i kožu te dovede do pojave iritacija kože i učestalog češanja ljubimca.Također, trebalo bi prevenirati da štenac uzima (pije) morsku vodu. Problem je u činjenici da morska voda izaziva slabost, povraćanje, probavne smetnje (proljev) kod ljubimaca. Iz tog razloga, mnogi vlasnici ljubimaca savjetuju da vlasnici nose sa sobom određenu količinu pitke vode kako bi ju uvijek mogli ponuditi ljubimcu. Kupanje štenaca može biti problematično i iz drugih razloga. Naime, kupanje može dovesti i do pojave prehlade, ako se psić dobro ne osuši po kupanju. U tom slučaju, njegov imunološki sustav (koji se još uvijek razvija) može biti narušen što dodatno može zakomplicirati situaciju prilikom cijepljenja. Problem leži u činjenici da svi proizvođači cjepiva navode nužnost optimalnog zdravlja ljubimaca prilikom cijepljenja jer je to jedini način da imunološki sustav odreagira ispravno stvarajući imunost koja će potrajati u skladu s naputcima proizvođača cjepiva. Ako imunološki sustav nije na dovoljnoj razini, uvijek postoji mogućnost da se imunitet ne razvije, odnosno, da ljubimac ne bude zaštićen kroz cijeli navedeni vremenski period te na takav način bude podložan razvoju bolesti. Naravno, problem na moru može predstavljati i štetno djelovanje sunčevih zraka koje može dovesti i do opekotina na koži, odnosno, može dovesti do toplotnog udara. Iz tog razloga, potrebno je svom štencu osigurati prikladnu zaštitu od sunca te hlad. U svako slučaju, ako se i opredijelite na odlazak na kupanje u moru, dopustite samom ljubimcu da diktira tempo, odnosno, nemojte ga na silu gurati u vodu. Na takav način, moguće je stvoriti kod ljubimca osjećaj neugode, traume i lošeg iskustva koje će u budućnosti povezivati s vodom, a Vama probleme zbog razvoja osjećaja straha od vode.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pas je starije dobi, rasa njemački ovčar. Nedavno smo ga kupali i od tad je prehlađen, curi mu nos i kašlje i slabo jede. Šta trebam da mu dam ili da ga vodim veterinaru? IndiraO:  Prehlada u pasa nije česta pojava, a vrlo rijetko je sa simptomima kao što se javlja u ljudi - kihanje, kašalj i iscjedak iz nosa. Uzročnik prehlade u ljudi je rhinovirus za kojeg se smatra da nije prenosiv na psa. No, unatoč tome, s obzirom kako se radi o virusu, i kod pasa se mogu javiti infekcije gornjih dišnih puteva iz grupe rhinovirusa i sa sličnim simptomima.Prehladu u pasa tipično prate slijedeći simptomi: iscjedak iz očiju i nosa, gubitak apetita, povišena tjelesna temperatura, gubitak glasa, kašalj i/ili kihanje.No, i infekcije druge etiologije, alergije te druga stanja mogu rezultirati sličnim simptomima. Kašalj može biti i simptom srčanih bolesti i kolabirane traheje. Kako niste naveli da li je pas cijepljen protiv zaraznih bolesti, te čišćen od crijevnih nametnika, ne može se ni to isključiti. Krvotok i disanje su usko povezani, tako da se poremetnje u krvotoku odražavaju na disanje i obrnuto, što znači da se kod Vašeg psa može raditi o običnoj prehladi, ali i o problemima vezanim za kardiovaskularni sustav i sl., a što je naročito karakteristično za pse starije dobi.S obzirom kako je samo kupanje pasa, a naročito velikih pasmina pasa, redovito nedovoljno kao uzrok ovako narušenog zdravstvenog stanja, praćeno ujedno i oslabljenim apetitom, nisam u mogućnosti drugo, nego savjetovati Vas da posjetite Vašeg veterinara koji će načiniti potrebne pretrage za postavljanje dijagnoze te preporučiti odgovarajuću terapiju za Vašeg ljubimca, a sve u svrhu što bržeg oporavka.