Pitajte veterinara

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Upravo sam saznala da moj jedanaestogodišnji pekinezer (mješanac) ima tumor prostate veličine kokošijeg jajeta. Naime, u septembru 2013. godine smo primjetili da mokri sukrvicu, te mu je veterinar u Banjaluci dijagnostikovao pijesak u mokraćnoj bešici. Kako je pas stariji, veterinar je predlagao da ga ne operisemo ukoliko to bas ne bude neophodno. Sve je bilo dobro do proteklog vikenda kada je počeo da mokri krv, te je sinoć operisan i izvađen mu je pijesak, ali otkriven tumor prostate koji nije izvađen. Trenutno ne znamo da li je razlog krvarenja tokom mokrenja bio tumor ili pijesak. Pas se oporavlja i inače je dobrog zdravlja. Veterinar nije izvadio tumor jer smatra da je zahvat komplikovan, a pas stariji... Ne znamo vrstu tumora, jer biopsija nije rađena. On takođe nije kastriran. U prilogu šaljem fotografije koje je snimio veterinar kada su ga otvorili. Bila bih Vam zahvalna ukoliko imate bilo kakav savjet ili preporuku.Lijepi pozdrav, Nikolina O: Zahvaljujem na poslanim slikama – da, tvorba je zaista već poprimila znatnu veličinu.  Šteta što, kada je pas već bio pod anestezijom i otvorena abdominalna stijenka sa dostupnom prostatom, nije uzet uzorak tkiva iz kojeg bi se dalo točno postaviti dijagnoza o kojoj bolesti prostate se radi, jer bi se onda znalo i bolje primjeniti liječenje. U svakom slučaju, postoji nekoliko najčešćih bolesti koje zahvaćaju prostatu; one uključuju benignu hiperplaziju prostate, skvamoznu metaplaziju, bakterijski prostatitis, apsces prostate, prostatične i paraprostatične ciste i neoplazije prostate. Klinički simptomi bolesti prostate su vrlo slični zato što svi uzrokuju neke stupnjeve povećanja prostate i upalu. Najčešći klinički znakovi uključuju tenezam, krvavi iscjedak iz penisa neovisno o mokrenju, hematuriju i recidivirajuće infekcije mokraćnog sustava. Simptomi između ostalih, kao što ste i sami opisali, vrlo su slični upali mokraćnog mjehura odnosno pojavi urolita kod pasa. Povećanje prostate se u većini slučajeva tek sekundarno pronađe kao slučajan nalaz pogotovo ukoliko se radi o benignoj hiperplaziji prostate. Naknadno, nespecifični simptomi kao povišena tjelesna temperatura, nemir i bol u kaudalnom dijelu abdomena su često prisutni u životinja sa bakterijskom infekcijom i neoplazijama prostate. Adenokarcinom prostate može uzrokovati abnormalno držanje životinje kao posljedica metastatskih lezija zdjelice i lumbalne kralježnice. Ostali nespecifični simptomi povećanja prostate mogu potjecati od mehaničkih problema koji su isprepleteni s ostalim trbušnim organima. Ne tako često bolesti prostate mogu uzrokovati neplodnost, inkontinenciju mokraće ili opstrukcije uretre. Adenokarcinom nije toliko često kod pasa, najčešće se u praksi veterinari susreću sa benignim povećanjem prostate. Više o bolestima prostate pisao je i kolega Franjo Hrgota, dr.vet.med., u odgovoru Problemi prostate u pasa. Rast prostate i njezina sekrecija ovise o androgenim hormonima. Liječenje se može odvijati u dva smijera, konzervativno medikamentoznom terapijom od 6 tjedana do 6 mjeseci, najčešće visokim dozama antimikrobnih lijekova, zbog smanjenja upale i hormonskom terapijom te radikalno kastracijom.  Kastracija dovodi do smanjenja volumena prostate, atrofije žljezdanih i vezivno tkivnih elemenata i smanjuju mogućnost proizvodnje i metaboliziranja androgena. Liječenje, posebice kirurško, je zahtjevno i često komplicirano recidivima, inkontinencijom, infekcijama i dr. U slučaju Vašeg ljubimca i njegove već poodmakle dobi može se pokušati s konzervativnom terapijom hormonima. Proscar je lijek koji se inače koristi u liječenju muškaraca oboljelih od benignog povećanja prostate, no pokazao se djelotvoran i kod pasa, a pripada klasi lijekova koji se zovu inhibitori 5-alfa-reduktaze. Djelatna tvar u lijeku je finasterid, koji djeluje tako što se veže za enzim 5-alfa-reduktazu te tako sprječava stvaranje tvari uključene u rast prostate. Posljedica toga je zaustavljanje daljnjeg povećanja prostate. Dugotrajno uzimanje lijeka često smanjuje veličinu prostate.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Jako sam zabrinuta za mog psića. ima 12 god i maltezer je. Redovito ga vodim veterinaru, koji mu je dijagnostocirao srčano oboljenje  (povećano srce). Što se tiče labarat. parametara, kolesterol mu je bio nedavno visok. Ono šta me brine jest to da pas ima sinkope. Jednostavno se onesvijesti prilikom dolaska mene same u kuću, od uzbuđenja počne kašljati i padne. To se već desilo dva puta, prvi put na suncu prilikom trčanja i od uzbuđenja, a drugi put u kući. Ja ga odmah stavim pod hladnu vodu po uputama veterinara.Zanima me može li se to bilo kojim lijekovima regulirati i šta mi je raditi točno kad pas izgubi svijest? Smijem li ga samog ostavljati u kući?Hvala Vam i lijepi pozdrav, Marina O: Simptomi srčanih bolesti se na temelju uzroka koji su doveli do njihove pojave mogu podijeliti na dvije osnovne skupine: - simptomi prouzročeni nedovoljnom perfuzijom (opskrba kisikom) organa u tijelu što se uočava kao nepodnošenje tjelesnog napora, slabost, sinkope;- simptomi prouzročeni zastojem krvi u venskom sustavu (izljevi tekućine u tj.šupljine, edem pluća). Na temelju navedenih uzroka, bolesti srca se također dijele na dvije osnovne skupine. Ukoliko je glavni problem nedovoljna perfuzija organa govorimo o zatajivanju srca. Zatajivanje ili insuficijencija srca složen je klinički sindrom koji je karakteriziran nemogućnošću srca da uz normalne volumene i tlakove punjenja izbacuje minutni volumen koji zadovoljava metaboličke potrebe organizma, odnosno dovodi do urušaja funkcije kardiovaskularnog sustava. Jedan od mnogih razloga nastanka zatajivanja rada srca kod pasa kao životinjske vrste je i najčešća bolest srca degenerativna bolest mitralnih zalistaka. Neki od prvih simptoma koji se pojavljuju kako bolest napreduje su otežano disanje, nepodnošenja napora i kašalj, a u nekih se pasa, zbog prolaznog smanjenja minutnog volumena i razvoja aritmija, javlja i sinkopa. Simptomi ovise i o tome hoće li se razviti klinička slika popuštanja desne ili lijeve srčane komore, a to se razlikuje od pasmine do pasmine. Degenerativna bolest srčanih zalistaka stečena je bolest karakterizirana pojavom čvoričastih zadebljanja na zaliscima srca, osobito na slobodnim rubovima. Promjenama su u najvećem broju slučajeva zahvaćeni mitralni zalisci, a mogu biti zahvaćeni i ostali zalisci (trikuspidalni, semilunarni zalisci aorte, zalisci a. pulmonalis, samostalno ili u različitim kombinacijama). Bolest se najčešće pojavljuje u starijih pasa i to malih pasmina, nešto češće u muških nego u ženskih životinja. Dijagnostika bolesti uključuje klinički pregled, EKG i RTG snimak grudnog koša i ultrazvučnu pretragu srca (ehokardiografija). Osnovni lijekovi koji se koriste u liječenju degenerativne bolesti srčanih zalistaka su ACE inhibitori, lijekovi kojima se smanjuje proširivanje srca, kao kompenzatorne pojave i diuretici koji su potrebni da bi se smanjilo nakupljanje tjelesne tekućine u tkivima i šupljinama i olakšalo izmokravanje. U svakom slučaju, iz opisa stanjaVašeg ljubimca daje se naslutiti da je ono prilično ozbiljno i da bi o liječenju i o ozbiljnom kliničkom pregledu svakako trebalo popričati sa veterinarom. Bolesti srca su stanja kod kojih vlasnik sam teško može nešto učiniti osim umanjiti tjelesni napor kod ljubimca i naravno paziti da ne ostaje sam i ne uznemiruje se više od potrebe.   Osim lijekova postoje također i posebne medicinske hrane indicirane kod srčanih oboljenja kao što su Hills Prescription Diet h/d - u dehidriranom i konzerviranom obliku te Royal Canin Early Cardiac također u dehidriranom i konzerviranom obliku. Radi se o kompletnim hranama koje u potpunosti zadovoljavaju dnevne potrebe na hranjivim tvarima i energiji, no s obzirom na sniženu količinu natrija pomažu kontroli kliničkih znakova povezanih s retencijom natrija i tekućina, a dodatkom taurina i L-karnitina pomažu normalnom radu funkcije srčanog mišića. Više o bolesti pisala je i kolegica Tanja Krulc, dr.vet.med. u prethodno objavljenom odgovoru Degeneracija srčanog mitralnog zaliska u pasmine kavalirski španijel kralja Charlesa.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam štene koje je staro oko 2 i po mjeseca, koje je gluvo, pa me interesuje da li ti štenci laju.  Primjetio sam da moje laje čim ugleda nekoga kao i u igri. Unaprijed hvala.Peđa O: Gluhoća u psa predstavlja relativno čest problem s kojim se susreću vlasnici ljubimaca kao i veterinari. Općenito gledajući, gluhoća se može podijeliti na urođenu i stečenu. Urođena gluhoća nastaje kao posljedica nedostatka stanica koje proizvode pigment (melanociti) ili različitih razvojnih poremećaja koji u konačnici uzrokuju izostanak ovog osjetila - osjetila sluha. Stečena gluhoća najčešće se dovodi u vezu s traumama glave, perforacije bubnjića, kroničnih upala uha, stranih tijela u ušnom kanalu, degenerativnih promjena na području "slušnog aparata" kod starijih ljubimaca,... Ako se saniraju zdravstveni poremećaji kao i svi eventualni zdravstveni problemi, moguće je osigurati optimalnu kvalitetu života gluhog psa. Naime, dokazano je da i psi i mačke imaju poprilično dobro razvijena sva osjetila, tako da gubitak jednog osjetila nerijetko intenzivira kao i dobro se kompenzira sa svim drugim osjetilima. Tako, poneki gluhi psi jedva da se glasaju, a drugi pak se poprilično često glasaju - laju, cvile, zavijaju,... Općenito gledajući, lajanje predstavlja jedan od oblika komunikacije ljubimca s okolinom (drugim psima, životinjama, čoporom, ljudima,..) kao i izražavanje svojih emocija. Postoje česti slučajevi kad gluhi psi se intenzivnije glasaju što ujedno mnogi vlasnici definiraju kao lajanje bez razloga. Kad se isključi postojanje eventualno nekog od zdravstvenih razloga, stručnjaci po pitanju ponašanja ljubimaca su došli do zaključaka da na takav način ljubimci pokazuju nagomilanu frustraciju, stres kao i strah od odvajanja. Naime, dokazano je da gluhi ljubimci traže dodatnu pažnju vlasnika kao i interakciju kako s njim tako i s okolinom. Ako se to ne može postići ili se ta zanemaruje, često dolazi do poremećaja u ponašanju koje se na prije navedenu kliničku sliku najčešće i manifestira. U tim slučajevima, ispravljanje neželjena ponašanja se provodi istim ili sličnim metodama koje provode različite udruge za odgoj i edukaciju ljubimaca. To podrazumijeva "ublažavanje" stresnih situacija (kombinacija s nagrađivanjem), intenziviranje interakcije i dnevnih aktivnosti s ljubimcem, usmjeravanje pažnje i interesa na nešto drugo (npr. igračke),... Stoga, savjetujem Vam da se s ljubimcem obratite u škole za odgoj i edukaciju pasa kao i kontaktirate udruge za rad sa psima. Razlog za to je i činjenica da stručnjaci po prije navedenim školama i udrugama znaju raditi i s gluhim psima te Vam mogu pomoći na koji način je moguće najlakše osigurati optimalnu kvalitetu života dotična ljubimca kao i eventualno prevenirati sve potencijalne probleme u ponašanju.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam psa koji je mješanac retrivera i labradora. Prije 2 tjedna primjetila sam malu izraslinu na zubnom mesu, međutim ta izraslina (mjehurić) se povećala. Zanima me što je to i da li je opasno? U privitku Vam šljem sliku. Unaprijed hvala! Iris O: Zubni apsces je gnojni džep u tkivu oko ili ispod zuba. Bakterijska infekcija ili bolesti desni (gingivitis ili parodontoza) mogu uzrokovati oštećenje kosti oko zuba a samim time i formiranje apscesa. Apsces može biti bolan. Slomljen ili pokvaren zub također mogu uzrokovati stvaranje gnojnog džepa. Apsces potkožnog tkiva manifestira se lokalnim znacima upale crvenilo (rubor), oteklina (tumor), toplina (calor) i bol (dolor) i izraženim fenomenom zvanim fluktuacija. Liječenje se odvija od strane veterinara u nekoliko koraka, a to znači liječenje samog apscesa zatim suzbijanje uzročnika i sprječavanje daljnjih oštećenja. Veterinar će obaviti inciziju i drenažu apcesa, tako da će se gnoj  iscjediti, zatim dati sredstvo za ublažavanje bolova te provesti liječenje antibiotskom terapijom. Veterinar mora utvrditi razlog nastalog problema i zatim provesti potpuno liječenje kako se apsces ne bi ponovio. Moguće je da se radi o cisti. Ciste su patološke šupljine koje su obložene tkivom i ispunjene tekućinom, mogu se razviti u vilicima i u mekom tkivu (usna, obraz..). Zubne ciste nastaju kao reakcija organizma na konstantnu infekciju koja dolazi preko vrha korijena u vilicu iz zubne pulpe koja je inficirana. Pokazuju se kao tvrdo izbočenje na kosti iznad zuba (kao posljedica rasta ciste). Liječi se kirurški. U ustima i oralnoj regiji mogu se pojaviti i različiti dobroćudni i zloćudni tumori. U vrlo ranim fazama razvoja relativno ih je teško prepoznati jer se rijetko očituju simptomima i znakovima. Kada dovoljno porastu, postaju uočljivi kao izrasline ispod normalne ili promijenjene oralne sluznice. Potrebno ih je kiruški odstraniti. Sbudući da iz priložene slike nije moguće odrediti o kojem se bolesnom procesu radi, preporučujem posjet ambulanti.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Mopsica stara 4 god. pregojena, skroz smanjenih aktivnosti, 3 dana kolabira. Otežano i plitko disanje, iscjedak iz očiju, vodenastog i sivog izgleda. Vođena kod veterinara , dg. uspostavljena odokativno (laringotraheitis), tr.inj.kortikosteroida i vjerovatno inj.antibiotika dva dana, nastavak tr.dovicin 5 dana. Primjećeno je da prilikom bilo kakvog jačeg uzbuđenja, krene da se onesvješćuje, trenutno na dijeti čistog laganog povrća. Ne odbija ni vodu ni hranu, ne dozvoljavam joj nikakav ni najmanji napor, većinu dana leži po savjetu veterinara. Prošle godine imala zastoj srca. Po riječima majke, ljetni period , mj.avgust. Molim Vas vaša dg. šta bi bilo u pitanju, posljedice dugoročnog tipa i kolike su šanse, ako je dovedem u red s kilogramima, da se ista slika ponavlja? Strahujem da joj je srce sad načeto i da će se to ponavljati godinama. Za sad je ne puštam ni min. samu, strahujem zbog tog onesvješćivanja i kad dođe do toga uvijek sam tu da je povratim prije nego se iznesvjesti. Hvala unaprijed. Meli O: Poznato je da su mopsi skloni respiratornim poteškoćama zbog svoje kratke njuške. Veoma čest problem kod njih je tzv. sindrom brahicefaličnog disanja koji uključuje četiri defekta: sužene nosnice, kolaps traheje, produženo meko nepce i povećane laringealne sacule. Zbog ovih defekata, prvenstveno zbog suženih nosnica i produženog mekog nepca, prilikom bilo kakvog tjelesnog napora, naročito po ljeti i naročito ako je pas debeo, dolazi do otežanog disanja i normalne izmjene plinova u plućima. Najčešće pas ne može udahnuti dovoljno zraka, a ne može niti osloboditi potrebnu količinu ugljičnog dioksida izdisanjem. Zbog toga se jave znaci slabe opskrbe tkiva kisikom i na kraju kolaps (nesvjestica). Dugoročno rješenje za ove probleme je kirurški zahvat, kojim se korigiraju sužene nosnice i produženo nepce. Zahvat nije u svim slučajevima uspješan i o tome se treba konzultirati sa kirurgom. Za početak je važno uravnotežiti tjelesnu masu, što već dovodi do olakšanja.U tom smislu dobro rješenje su gotove veterinarske dijete za mršavljenje, npr. Royal Canin Obesity, Purina Obesity, Eukanuba Weight Control, Hill's Metabolic. Osim toga, psa ne treba izlagati tjelesnim naporima u vrijeme visokih temperatura i vlage. Simptomi koje pokazuje Vaš ljubimac mogu se javiti i kod niza drugih bolesti poput bolesti srca, vestibularne bolesti, ostalih respiratornih bolesti i sl. Za postavljanje dijagnoze preduvjet je pregled psa u ambulanti, pa Vam preporučujem da razgovarate sa Vašim veterinarom. Korisne informacije o bolestima kod mopsa možete pročitati i u ranije objavljenom odgovoru kolege, naslovljenom Najčešći zdravstveni problemi kod mopsa.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam pekinezera starog 7 godina. Do sada nikada nije imao ozbiljnih problema sa zdravljem izuzev jednom kada je pojeo kost i imao problema sa probavom. Od tada do danas je sve bilo u redu. Međutim, prije tri dana sam vidio da u dvorištu jede pileću kost. Odmah sam je oteo, a u to trenutku se on oslonio na zadnje noge, počeo  da cvili i otrčao u kućicu. Od tada ga ne prepoznajem, veoma je slab, slabo jede i pije, ima rijetku stolicu, uglavnom leži i teško se penje uz stepenice. Sinoć sam mu dao paracetamol koji ga je "preporodio", sve do jutros kada je ponovo postao slab. Naglasio bih i da ima problema sa težinom i da ima nadutost stomaka. Zamolio bih Vas da me posavjetujete šta da radim i na što vi sumnjate? Unaprijed zahvalan na odgovoru. Srdačan pozdrav, Emir O: Nažalost, na temelju navedenih simptoma se ne može postaviti dijagnoza budući da niti jedan simptom nije specifičan za određenu bolest. Naveli ste da se sve pojavilo iznenada, nakon što se pas oslonio na zadnje noge, odnosno vjerojatno napravio nespretan pokret. To može navesti da se posumnja na neko oštećenje mišićno-koštanog sustava te bolesti kralješnice (npr. hernija ili protruzija diska). Kod mišićno-koštane bolesti većina napadaja boli uzrokovana je manjim  ozljedama nekog od brojnih mišića, ligamenata ili zglobova leđa. Prolabirani disk je naziv bolesti koja zahvaća diskove kralješnice. Često je istoznačan herniji diska jer su ova dva poremećaja usko povezana. Protruzija može biti na jednom disku ili na nekoliko njih uzduž kralješnice. Može se raditi o parcijalnoj ili potpunoj protruziji. Kada se disk istroši, njegov centar (nukleus) ponekad izleti iz svoje središnje pozicije i putuje prema van, gdje se sudara sa kralješničkom moždinom i/ili jednim od glavnih živaca koji izlaze iz kralješničke moždine. Razlikuju se dva tipa ovog poremećaja. Jednim su obično zahvaćene male pasmine pasa sa kratkim nogama i dugom kralješnicom, a događa se kada materija nukleusa izleti u kralješnični kanal. Drugi tip protruzije diska češći je u velikih pasmina pasa, kada pulpa nukleusa izbija u kralješnični kanal. Iako se protruzija diska može javiti u bilo koje pasmine pasa, najčešće se javlja u hondrodistrofičnih pasmina (pasmine koje pokazuju pojačanu degeneraciju diska) - jazavčar, francuski buldog, pekinezer i minijaturni pudl. Klinički znakovi variraju ovisno o lokaciji ozljede. Ako je ozljeda locirana na vratnom dijelu kralježnice moguć je poremećaj funkcije svih udova, a ako je ozljeda donjeg dijela  kralježnice uzrokuje poremećaj funkcije stražnjih nogu. Dijagnoza protruzije diska se postavlja na osnovu kliničkih znakova i RTG-snimke (i drugih slikovnih pretraga poput CT-a i MRI-a) koja pokazuje suženje prostora između kralješaka, kalcificiranih diskova (zbog degeneracije) i materije diska unutar kralješničkog kanala. Ako je materija diska okoštala vidljiva je na RTG-snimci bez obzira na dob psa. U suprotnom, ako je disk neokoštao, injicira se posebni kontrast u kralješnički kanal kako bi se vidjela mjesta kompresije kralješničke moždine. Ova pretraga se naziva mijelografija. Za blage ozljede diska bez gubitka snage i voljnih pokreta dovoljno je mirovanje i ograničenje aktivnosti. Lijekovi se koriste ako je prisutna bol slabog intenziteta, s malom ili bez neurološke disfunkcije. Strogo mirovanje je izuzetno važno jer lijekovi protiv bolova mogu rezultirati sa preranim vraćanjem normalne aktivnosti. Normalna aktivnost može  dovesti do još većeg izguravanja materije diska, a to vodi do pogoršanja kliničkih znakova ili pak paralize. Strogo mirovanje neophodno je i iz razloga što je vrlo čest povratak kliničkih znakova i nakon poduzete terapije lijekovima. Oporavak u prosjeku traje od 2-3 tjedna pa do 3-4 mjeseca. Rizik oboljenja je veći kod pasa sa prekomjerna tjelesnom težinom. Savjetujem Vam da odvedeti psa veterinaru koji će ga pregledati i postaviti dijagnozu na temelju dobivenih nalaza, a zatim i odrediti odgovarajuću terapiju. Napomenula bih još nešto što je izuzetno važno, a to je da psu ne dajete lijekove poput paracetamola, Voltarena, Andola, brufena, i sličnih, jer su oni toksični za pse i mačke. Budući da ih oni ne mogu metabolizirati kao ljudi moguće je da dođe do teških komplikacija pa čak i do uginuća. Još jednom, na kraju ponavljam da svog ljubimca svakako odvedete veterinaru.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Potreban mi je savjet što učiniti. Imam psa od 4 godine koji je 10.4. bio na operaciji otklanjanja tumora s repa te je taj tumor poslan na analizu. Za sada nisu stigli rezultati, ali smo svakodnevno na kontrolama i previjanjima kod svog veterinara. Koža na rani je odumrla i jako sporo zacijeljuje (meni se čini kao da se ništa ne dešava). Veterinar je danas spomenuo mogućnost kupiranja repa pa me sada zanima da li bi to bila dobra ideja? Ja sve više naginjem toj opciji jer mi je rečeno da je onda oporavak brži, a i strah me je da mu se ne vrati tumor. Osim toga, mi se sad brinemo da to zarasta, a onda kad dođu nalazi možda neće ni biti druge opcije nego kupiranje. Inače se radi i Shi-tzu pasmini, mužjak. Molila bi vas vaš savjet.Hvala. Tamara O: Amputacija je odstranjivanje oboljelog ili ozlijeđenog dijela tijela, a u ovom slučaju odstranio bi se dio repa ili cijeli rep zajedno sa svim anatomskim strukturama (repni dio kralješnice te pripadajući mišići, ligamenti i hrskavice). Zahvat se provodi kada za njega postoje određeni razlozi, kao što su naprimjer teške ozljede tkiva, teške infekcije i nekroze ili teški prijelomi repnog dijela kralješnice. Izvodi u općoj anesteziji, a nakon operacije bi se trebalo pridržavati određenih pravila da bi zaraštavanje bilo što brže i pravilnije. Da bi se životinju spriječilo da liže ranu i na taj način izazove kidanje šavova ili razvoj infekcije, potrebno je staviti tzv. elizabetanski ovratnik. Apliciranje raznih antibiotskih prašaka nije preporučljivo jer ukoliko rana malo secernira, slijepiti će se sa praškom i napraviti krastu koja ometa zaraštavanje tkiva. Potrebno je redovita i pravilna primjena antibiotika, da bi se spriječila pojava infekcije. Vrstu antibiotika, te dužinu i način njihove primjene propisuje veterinar. Isto tako određuje i vrijeme i način primjene analgetika  u svrhu smanjivanja ili suzbijanja osjeta boli. Ukoliko se slijede upute veterinara, u pravilu nakon operacije nema većih problema i rana pravilno zaraštava. Amputacija u ovakvom slučaju, kao što je to kod Vašeg psa, može biti potpuno opravdana. Svrha joj je da omogući normalan život psu, bez boli i komplikacija. Posavjetujte se još dodatno s veterinarom koji liječi Vašeg psa. On može na temelju povijesti bolesti, te na temelju sadašnjeg stanja odrediti odrediti daljnje postupke i terapiju.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam jedan problem s malim štencem, rođen je 2.4.2014. g. i belgijski ovčar je. Ima ih 9 u leglu, danas sam primjetila da nema vršak repa, sigurna sam da se nije tako rodio... Sada me zanima da li će mu to opet narasti i od čega bi to moglo biti? Ivana O: Poprilično teško mi je odgovoriti na Vaše pitanje. Naime, ozljede završetka repa u štenaca i nisu tako rijetke. Problemi leže u toj činjenici da oni mašući svojim repovima nerijetko potiču druge štence da ih se hvata. To posljedično može rezultirati i različitim ozljedama (npr. čupanje dlake s vrška repa). Također, ne smije se isključiti i činjenica da oni u periodu rasta i razvoja pokazuju iznimnu radoznalost te se nerijetko "guraju svugdje". I to na neki način može posljedično dovesti do čestih ozljeda. Ovisno o vrsti kao i intenzitetu ozljede, oporavak se može planirati i odvijati. Tako, u slučaju lakših ozljeda, kada i površinski slojevi kože kao i dlačni folikuli nisu ozlijeđeni, zaraštavanje je cjelovito i na tim mjestima nerijetko dlaka ponovno izraste. U slučajevima kada su ozljede ozbiljnije prirode, tijek oporavka kao i cijeljenja varira. Kada iz bilo kojeg razloga dođe do gubitka dijela repa isti će zacijeliti stvaranjem ožiljka. Posljedično, rep više nikada neće dosegnuti svoju genetski uvjetovanu veličinu, odnosno isti će se razvijati do prekinutog dijela. Stoga, smatram da bi bilo dobro da se ljubimac pregleda od strane veterinara. Isti će utvrditi opseg promjena kao i odgovoriti Vam kakva je po tom pitanju i prognoza. Također, ako bude potrebe, veterinar će osigurati da ljubimac dodatno ne radi ranu na repu te tako pomoći organizmu da sama rana zacijeli u najkraćem vremenskom periodu.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: U psa sam primjetio da su mu natečeni testisi i trese se. Veterinarske stanice nemam u blizini da ga vodim pa se vama obraćam ako može bilo kakva pomoć ili savjet šta bih trebao da radim da li je potrebno ići veterinaru ili nije. Pas se trese kao da mu je zima, a nešto je i tužan, ne igra se, ne trči, ne laje. A kad se malo pipne po stražnjici odmah zaciči i bježi. Pregledavao sam mu da ga nije šta ujelo ili krpač, ali nije samo su mu natečeni testisi i ne dozvoljava dodirivanje. Srdačan pozdrav, Nisvet O: Postoji više uzroka koji mogu dovesti do pojave oticanja i bolnosti testisa. Upala testisa (orchitis) može nastati zbog traume,  infekcije, a uzrok promjena mogu biti i tumori. Upalom mogu biti zahvaćeni jedan ili oba testisa, a bolest po toku može biti akutna ili kronična. Najčešći uzročnici infekcije su Brucella canis, Mycoplasma sp. Streptococcus sp. Staphylococcus sp. i Proteus sp. Uzročnici  mogu ući preko inficiranih rana ili se širiti krvlju sa upalnih promjena na drugim dijelovima organizma npr. na prostati, abdominalnoj šupljini ili mokraćnom mjehuru. Simptomi koji se javljaju kod akutne upale su otečenost, bolnost i temperiranost testisa. Koža je napeta, a ponekad i tjestaste konzistencije. Pas može biti uznemiren, traži hladnije mjesto za ležanje, liže testise, a i na najlakši dodir može reagirati bolno. U kroničnoj fazi bolesti testisi mogu atrofirati zbog propadanja tkiva.  Akutnu upalu liječimo antibioticima, postavljanjem suspenzorija te hladnim oblozima. Hidrokele je nakupljanje serozne tekućine između parijetalnog i visceralnog lista tunike testisa. Ovo stanje nastaje kao posljedica nakupljanja tekućine u trbušnoj šupljini, upale testisa ili novotvorevine na testisu. Nastaje mekana, elastična oteklina skrotuma koja je u akutnim slučajevima bolna i temperirana. Liječi se  odstranjenjem zahvaćenog testisa. Hematokela je nakupljanje krvi u ovojnici testisa koje nastaje kao posljedica traume testisa ili skrotuma. Liječi se aspiracijom krvi i ispiranjem, čime se smanjuje mogućnost nastanka priraslica. S obzirom na to što ste opisali, Vaš pas sigurno osjeća bol i neugodu. Drhtanje je jedan od znakova, a mirovanje i reakcije poput cviljenja i bježanja nakon dodirivanja, svakako ukazuju na to postoji određeni problem. Nažalost, na ovaj način se ne može postavljati dijagnoza, pa Vam savjetujem da svakako potražite pomoć veterinara koji će samo na temelju pregleda moći postaviti točnu dijagnozu i odrediti terapiju.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Zamolila bih Vas ako mi možete pomoći nekim savjetom. Naime, radi se o mojem psu mješancu, starom 12 godina. On je inače jako razigran, vitalan i aktivan pas. Do svoje 11. godine živio je sa mnom u Zagrebu, no, kako se ukazala prilika za poslom u inozemstvu, otišli smo van, a tako i moj pas s nama. Prošla je već jedna godina, a moj pas se nevjerojatno i nepodnošljivo češka. Promijenila sam mu i hranu već više puta, uzevši u obzir da je moguće da se to dešava od hrane. No, zar je moguće da svaka hrana ovdje tako na njega djeluje? Inače, redovito je išao veterinaru jednom godišnje. Tada bi bio cijepljen protiv bjesnoće, dobio bi tabletice protiv glista, dobio bi ampulu Frontlinea, očistile bi mu se analne vrećice i sve bi uvijek bilo u redu u Zagrebu. Neki dan je i ovdje išao veterinaru. Jedina promjena je ta što mu više ne kupujem Frontline, već ogrlice protiv nametnika i krpelja vrlo intenzivnog mirisa. Jednom godišnje mu se prazne analne vrećice i uvijek je sve bilo u redu. Htjela bih znati, da li je moguće da je njegovom učestalom češkanju i lizanju uzrok to što više ne koristimo jaku kemiju Frontline na koju je ipak bio naučen godinama? Istina je da je i okolina u kojoj živimo ovdje dosta prašnjavija jer smo u centru s autima, tramvajima i svime ostalime što ide uz to.   Da li je moguće da je moj pas toliko osjetljiv na prašinu? S druge strane, ponekad mislim da je i to sve dio malog šoka koji je preživio promjenivši poznatu okolinu u kojoj je živio od dana kad je ugledao ovaj svijet. Brine me to što preko dana spava i samo ponekad se češe, ali zato u noći poludi i liže se i češe čitavo vrijeme. Jednostavno je jako nemiran čitavu noć. Ne znam što bih učinila više. Gospođa veterinarka ovdje u gradu u kojem živimo je rekla da je jako puno pasa alergično i da se svi jako češu u posljednjih nekoliko godina.Ako mi možete dati bilo kakav savjet, smjernicu ili upozorenje, bila bih Vam jako zahvalna.S poštovanjem, K.Lj. O: Kod sumnje na preosjetljivost na hranu, općenito se savjetuje ljubimca staviti tijekom 2 mjeseca na posebnu dijetu medicinskom hranom, u kojoj su proteini hidrolizirani. Taj postupak potvrđuje dijagnozu i može pomoći u otkrivanju sastojka koji uzrokuje preosjetljivost. Sljedeći korak je izbor hrane koja sadrži specifični izvor bjelančevina, koji nije uobičajen u hranama za pse (patka i ječam, losos...). Ovakvom eliminacijskom dijetom dobit ćete podatak koje vrste mesa, odnosno žitarica ili povrća, Vaš pas ne pokazuje alergijsku reakciju.Tijekom eliminacijske dijete treba voditi računa da pas ne smije konzumirati apsolutno nikakav drugi izvor animalnih proteina (poslastice, domaća hrana i sl.), osim iz predloženih medicinskih linija hrane. Preosjetljivost na pojedine sastojke hrane manifestira se promjenama na koži ili simptomima od strane probavnog sustava. Promjene na koži očituju se svrbežom, crvenilom kože i ožaricama (urtikarijama) ili ekcemom oko ušiju i očiju, po šapama, pod pazuhom i okolini anusa. Kako biste bili sigurni da se radi o preosjetljivosti na hranu, treba isključiti druge uzroke problema na koži, kao što su alergijski dermatitis na ubod buhe, upala analnih žlijezda, invazije crijevnim parazitima, kožne parazitarne ili gljivične infekcije (šuga, demodikoza, mikosporoza, trihofitoza) te atopični dermatitis. Kako bi se isključila navedna stanja potrebno je ambulantni pregled kože te bris i strugotima kože. Mogu se napraviti i alergološki testovi kojima se u vrlo kratkom vremenu može točno utvrditi o kakvoj se preosjetljivosti, stoga je neuphodno za pravilno postavljanje dijagnoze posjetiti veterinasku ambulantu ili  potražiti pomoć na Veterinarskom fakultetu. Također, postoje razna sredstva koja mogu pomoći u poboljšanju funkcije kože, primjerice Dermafit dog ulje, Dermanorm kapsule, Dermoscent Atop 7, Dermoscent Essential 6spot-on, Meladerm šampon. Kao mogućnost odabira hrane, u ponudi su dostupne hipoalergijske hrane različitih proizvođača, a iz ponude Pet centra izdvajam Purina Hypoallergenic, Royal Canin Hypoallergenic, Eukanuba Dermatosis formula, Hill's z/d i d/d.

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam ženku patuljastog pinča staru 1,5 godinu i danas sam primijetila da joj se stomak jako naduo. Prije toga je normalno obavila nuždu, pojela uobičajni obrok, tako da ne znam šta je moglo izazvati nadutost stomaka. Jutros smo otvorili vrećicu lješnjaka, ali, naravno, psu nismo davali, samo što me sada brine da nam možda nije ispao lješnjak, a ona ga pojela. Da li bi to moglo izazvati ovakav problem?  Nema nikakve druge simptome, osim što je mirnija nego inače, ali ako je zovnem, ustane i dođe. Da li bih joj trebala dati neke tablete za želudac ili nešto drugo što bi joj moglo pomoći ili će to proći samo od sebe? Unaprijed hvala na odgovoru. Ana O: Ukoliko se sumnja na strano tijelo u probavnom traktu psa najbolje je odvesti životinju na veterinarski pregled kako bi se postavila točna dijagnoza. Ponekad se u pasa javlja nadutost koja se može liječiti medicinskim ugljenom rastopljenim u vodi. Medicinski ugljen ima veliku moć vezanja toksina i plinova iz probavnog sustava, a ne ometa evakuaciju crijevnog sadržaja. Sve dok traje nadutost pse ne treba hraniti, dovoljno im je ponuditi svježu vodu i izvoditi ih da polako šeću. Kretanje kao i travnate, zemljane površine na kojima pas obično obavlja nuždu potaknut će refleks defekacije, odnosno izbacivanje plinova nakupljenih u crijevima.

Odgovara: Sonja Anđelković, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam tri psa i po povratku s mora primijetila sam da imaju buhe. Odmah su tretirane Fypryst ampulom, a stan smo generalno očistitli - maknuli tepihe, prekrivače... sve u više navrata pošpricali Biokllom i Neopitroid Alfom. Usisavamo i brišemo cijelu kuću ( sve etaže) i po nekoliko puta. Međutim, prošlo je tjedan dana i psi još uvijek imaju buhe. Čak sam ih oprala i dječjim Pedilin šamponom za uši, kuća je dezinficirana, sve pseće je oprano i prosušeno na suncu. Ne znam više što da radim, da napomenem u vrijeme kad su "dobile buhe" imale su Foresto ogrlice nekih 3-4 mjeseca. Ima li smisla staviti Advocate ampulu i nakon koliko vremena (dobile su Fypryst prije cca tjedan dana). Hvala, Natalija O: Buhe su mali insekti veličine 1.5-3 mm, tamne boje koji posjeduju usnu sisaljku prilagođenu sisanju krvi domaćina. Noge su im duge, osobito zadni par nogu sto im omogučava skakanje i ujedno ih čini jednim od najboljih skakača. Imaju četiri razvojna stadija: jaje, ličinku i kukuljicu iz koje se razvija posljednji stadij-buha. Sam razvojni ciklus traje oko 20 dana, ovisno o uvjetima, može i duže. S obzirom na to da se svega 5-10% buha nalazi na životinji, a 90% u njenoj okolini, savjetujemo prvenstveno tretiranje okoline u kojoj životinje borave i to u kotinuitetu od nekoliko tjedana ili čak mjeseci. Usisavanjem i korištenjem parnog čistača može se ukloniti 50-70% jajašaca buha. Dostupni su i razni preparati kao što je BOGACLEAN FLEA FOGGER, insekticid u spreju koji ubija larve, jajašca buha i buhe, a dospijeva i na teško dostupna mjesta. Na raspolaganju je i zaštitni sprej s uljem neema, INDOOR PROTECTION koji sadrži prirodne sastojke (kombinacija neemovog ulja, esencijalnih ulja mente i limuna), stvara zaštitu od nametnika na ležajima ljubimaca, namještaju, tepisima, biljkama... Same životinje možemo tretirati šamponima protiv nametnika, npr. PETVITAL VEMINEX šamponom koji djeluje odbijajuće na nametnike odmah nakon prve upotrebe, nježno djeluje na kožu zbog neutralnog pH, uklanja neugodne mirise i hrani dlaku. Šampon NATURAL CONTROL NEEM OIL za zaštitu s uljem neema, zelenom glinom i čajevcem izrazito nepovoljno djeluje na parazite, regenerira i održava prirodni balans kože, te HERBA MAX šampon, proizvod na biljnoj bazi koji otklanja buhe i krpelje. Pedilin šampon kojeg ste naveli da ste koristili za tretiranje Vaših ljubimaca osobno ne bih preporučila s obzirom na to da se radi o preparatu koji je namjenjen humanoj medicini. Dva do tri dana nakon kupanja životinje savjetujem upotrebu ampula, npr. FRYPRYST-a iz razloga što se djelatna tvar ampule (fipronil) taloži u lipidnom sloju kože i dlačnim folikulima te se polako otpušta na kožu i dlaku. Fipronil se kroz 24 sata raspodijeli u kožu i dlaku životinje, a djelovanje mu se smanjuje nakon 50 dana. Ponovni tretman Fryprystom preporučuje se primjeniti najranije za 4 tjedna i to u sljedećim okolnostima: kod preosljetljivosti na ubode buha, kod veće izloženosti krpeljima i kod učestalih kupanja životinja. U područjima smanjene opasnosti od buha i krpelja ampula se može aplicirati svaka 2-3 mjeseca. Nisu poznate nuspojave fipronila u kombinaciji s drugim ektoparaziticima koji se koriste u zaštiti i suzbijanju buha i krpelja u pasa.   Advocate je preparat koji je učinkovit protiv odraslih buha i njihovih larvalnih stadija (koje budu ubijene kada dođu u dodir s tretiranom životinjom), zatim šugaraca primjenjuje se za suzbijanje sarkoptes šuge, demodikoze, suzbijanje oblića Angiostrongylus vasorum te suzbijanje invazije želučano-crijevnim nametnicima kao što je Toxocara canis-pasja glista. Također se primjenjuje kao dio preventivnog programa za suzbijanje alergijskog dermatitisa uzrokovanog ubodima buha. Valja napomenuti kako ne djeluje protiv krpelja. Jednokratnim tretmanom sprječava se nova infestacija buhama sljedeća 4 tjedna.

 Odgovara: Jerko Špralja, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam maltezera starog 4 mjeseca. Prije mjesec dana je imao upalu grla s povišenom temperaturom i povećanim limfnim čvorovima. Dobio je antibiotik i to je prošlo. U subotu je opet dobio upalu grla , bez temperature, ali s povišenim limfnim čvorovima. I opet smo na antibiotiku. Krvna slika nije rađena. Imam li razloga za brigu i zašto mu se to tako često ponavlja? Na što moram paziti? Je li može biti od propuha ili slično? Lijepi pozdrav i veliko hvala. Sara O: Kao što ste i sami napomenili, riječ je o laringitisu (tj. upali sluznice grkljana, a u veterinarstvu taj pojam bi označavao infekciju prednjih dišnih puteva), različite etiologije, najčešće virusne ili bakterijske. Bolest je zaraznog karakera, bilo kontaktom sa drugim psima ili preko kontaminiranih predmeta, igračaka, loptica, posudica za hranu ili vodu. Bolest se očituje suhim i bolnim kašljem, otežanim gutanjem, a samim time i pojačanim slinjenjem, povećanjem regionalnih limfnih čvorova. Teži slučajevi se mogu manifestirasti općom slabosti, povećanom tjelesnom temperaturom. Sluznica grla je zacrvenjena i otečena. Infekcija se može širiti na doljnje dišne puteve i tako nastati laringotraheitis, bronhitis s posljedičnom upalom pluća. Bolest može biti sezonskog karaktera, primjerice od naglih temperaturnih razlika, konzumiranja hladne hrane i vode, pogotovo nakon fizičkih napora kod kojih se tjelesna temperatura povećala, izlaganje hladnom zraku ili propuhu, kao što ste i sami naveli. Kod upala slabijeg intenziteta nisu potrebne antibiotske terapije, s time da ljubimca ne izlažete nikakvim tjelesnim aktivnostima, uz potporu vitaminsko mineralnim pripravcima. Ozbiljnije i trajnije upale zahtijevaju veterinarski nadzor i antibiotsku terapiju kao što je opisano u Vašem slučaju, s time da je upalni proces recidivirao nakon mjesec dana. Vjerojatno je riječ o preosjetljivosti sluznice grla na podražaje koje sam naveo kao neke od mogućih uzroka upale. Svakako morate biti oprezni da upala grla ne poprimi kroničini tijek jer su onda i antibioske terapije upitne. Tijekom terapije psa nemojte izlagati nikakvim aktivnostima, ukoliko ga šećete nemojte koristiti ogrlice koje mu stežu vrat i na taj način još više iritiraju bolnu sluznicu tjerajući ga na kašalj. Pokušajte ljubimcu ponuditi topli napitak u vidu mlijeka, juhe ili kuhane riže, hranom koja nije suha i kruta. Operite i dezinficirajte predmete s kojima se pas igra, takođeri  zdjelice za konzumaciju hrane i vode. Želim Vam puno uspjeha u lječenju Vašeg ljubimca.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Moj pas prema nalazima ima tumor štitnjače koji je metastazirao na kosti i jetru. Nije nam neka novost, starica je, mješanka, ima više od 14 godina. Do lani se super držala, sad je već slabija. Problem je što jako puno jede, jela bi bez prestanka, a time se i deblja, što joj nikako nije dobro za kosti. Veterinar je preporučio Decortin. Kakav je to lijek, kakva mu je funkcija, i koliko je moguće da ona još poživi? Što napraviti da joj olakšamo, jeli neki drugi lijek možda bolja varijanta? Nama je bitno samo da ne pati i da je ne boli... Na dane je bolje volje, na dane lošije.. Voljeli bi čuti i drugo mišljenje, a nitko nam ga neće dati bez da dođemo na pregled, a kujici je to sad preveliki stres i dugo putovanje, koje joj sad ne želimo priuštiti. Unaprijed hvala, Jasna O: Štitnjača je žlijezda sa unutarnjim izlučivanjem, a njezini hormoni imaju utjecaja na kompletan metabolizam. Utječu na koncentraciju i djelovanje brojnih enzima, na izlučivanje i razgradnju drugih hormona te na odgovor tkiva na te hormone. Hormoni štitnjače značajno djeluju na snagu kontraktibilnosti i ritam srčanog mišića, povećavaju broj udisaja, stimuliraju koštanu srž na stvaranje još većeg broja crvenih krvnih stanica i aktivni su u regulaciji sinteze i razgradnje koštanog tkiva. Važni su i u procesima sinteze i razgradnje i drugih stanica tijela (npr. folikul dlake). Tumori štitnjače se dijele na dobroćudne i zloćudne i najčešće su epitelnog porijekla. Posebno maligni oblik tumora je adenokarcinom štitnjače, koji vrlo često metastazira na druga tkiva i organe, a pogotovo na pluća. Kao i ostali karcinomi, najčešće se javljaju kod starijih pasa, no moguće je da se jave i kod mlađih životinja. Nažalost, još ne postoji terapija koja bi bila uspješna u liječenju ovih tumora. Kirurškom obradom se može ukloniti dio ili čitava štitna žlijezda, zajedno sa neoplastičnim tkivom. Drugi protokoli uključuju upotrebu kemoterapeutika i citostatika u liječenju tumora štitnjače. Dekortin tablete sadrže prednizon koji pripada skupini tvari pod imenom kortikosteroidi za sustavnu primjenu - glukokortikoidi. Kortikosteroidi su velika grupa različitih kemijskih supstanci (steroidni hormoni) koje stvaraju i luče stanice kore nadbubrežne žlijezde. Iste ili slične supstance dobivaju se i sintetičkim putem. Kortikosteroidi imaju brojne fiziološke, ali i farmakološke funkcije. Djeluju protuupalno, a u liječenju tumora mogu se koristiti zajedno sa kemoterapeuticima u svrhu uništavanja kanceroznih stanica. Osim toga pomažu u smanjivanju alergijskih reakcija na određene kemoterapeutike i suzbijanju mučnine te poboljšanju apetita. Doza i dužina davanja kortikosteroida ovisi o indikaciji, odnosno o vrsti patološkog stanja zbog kojeg je lijek propisan. Važno je znati da se uzimanje kortikosteroida ne smije naglo prekidati. Umjesto toga dozu treba postepeno smanjivati. Razlog tome je taj što za vrijeme uzimanja kortikosteroidnih lijekova (naručito ako se uzimaju oko tri tjedna ili duže), organizam smanjuje proizvodnju vlastitih kortikosteroida. Ako se naglo prestane uzimati ove lijekove, organizam ostaje bez vlastitih kortikosteroida zbog čega može doći do pogoršavanja stanja i simptoma poput  slabosti, umora, osjećaja mučnine, povraćanja, proljeva, abdominalne boli, niske razine šećera u krvi i sniženja krvnog tlaka. Ovakvo stanje može biti vrlo teško pa čak i opasno po život. Potrebno je nekoliko tjedana da organizam opet počne sam proizvoditi vlastite kortikosteroide. Ako se doza lijeka postepeno smanjuje, tijelo će imati vremena da uspostavi normalnu proizvodnju kortikosteroida i navedeni simptomi se neće javiti. Unatoč svom korisnom djelovanju, kortikosteroidi mogu imati brojne nuspojave, a njihova težina ovisi o vrsti lijeka, visini doze i dužini primjene. Smatra se da  najteže nuspojave imaju oralni kortikosteroidi, koji se koji se koriste u višim dozama i kroz duže vrijeme. Nažalost, prognoza kod pojave zloćudnog tumora koji je već metastazirao, nije dobra, ali isto tako se ne može točno predvidjeti kada će doći do pogoršanja stanja. Zbog toga Vam kolege i ne mogu dati drugo mišljenje bez  rezultata nalaza i uvida u stanje životinje. Ono što Vi možete učiniti je da pratite stanje Vaše ljubimice i redovito odlazite na kontrolne preglede kod  veterinara.  Preparatima za podizanje imuniteta i za jačanje pokušate podići samoobranu  njezinog organizma. Neke od preparata koje možete pronaći i u našim ljekarnama, primjerice Anivital CaniImun - dodatak prehrani za poboljšanje prirodne otpornosti organizma u tabletama koji u sebi sadrži visoke razine beta-glukana, B i C - vitamina, folne kiseline i glutationa koji utječu na razvoj antitijela i pružaju tijelu izvor potrebnih zaštitnih molekula da bi se lakše othrvao bilo kakvoj bolesti. Također, omogućite joj kvalitetnu lako probavljivu hranu. Cilj je prehrane je tumoru smanjiti izvore energije ugljikohidrata iz kojih tumor crpi glukozu i metabolizira je do laktata i povišenjem razine masti, koje tumor može koristiti samo djelomično. Nadalje, adekvatnom prehranom se pruža adekvatna količina energije i tako štedi tjelesne zalihe.  Potrebno je smanjiti potrošnju energije metaboliziranjem laktata kojeg iz glukoze tvori tumor, smanjenim unosom ugljikohidrata te ograničiti rast tumora i produžiti preživljavanje vrlo visokom razinom omega-3 masnih kiselina. U slučaju pogoršanja stanja i pojave boli, psi to obično  iskazuju cviljenjem, smire  se i najčešće gube apetit. U tom slučaju svakako je potrebno da se ponovo obratite veterinaru koji ju liječi da bi se odredilo što se dalje treba i može učiniti kako bi se pomoglo životinji.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imamo labradora pet godina staroga. Kad je imao godinu dana dijagnosticiranu mu je displazija kukova . Dajemo mu Caniviton forte 30 pola  mjerice dnevno. Prije dva mjeseca zglob mu je natekao i kod snimanja se pokazalo da ima artrozu. Komentar je da su zglobovi kao u 15-godišnjeg psa i da nema velike pomoći. Da li se može uz Caniviton dati još neku pripravak, npr. Petvital arthor tablete ili slično. Tjedan dana je dobivao Rycarfa tablete. Lijepi pozdrav, Jadranka O: O displaziji je detaljnije pisala kolegica u svom ranijem odgovoru Displazija kukova - klasifikacija i stupnjevi promjena / Liječenje i operacijske tehnike. Artroza je bolest koju karakteriziraju promjene hrskavice zglobova, što rezultira degenerativnim promjenama na zglobovima i oštećenjima funkcije zglobova. Najčešće zahvaća kralježnicu, kukove, ekstremitete. Koristi se i naziv osteoartritis ili osteoartroza. Smatra se da ova bolest nastaje kao posljedica narušenih odnosa u razgradnji i izgradnji zglobne hrskavice i subhondralne kosti. Ljubimci s artrozom trpe bol, lokaliziranu na oboljelom zglobu pod opterećenjem pa izbjegavaju opterećenje tog ekstremiteta, odnosno, u kliničkoj slici prisutna je hromost određenog stupnja. Kod pacijenta dolazi do deformiteta zglobova, nestabilnosti zglobova, te ograničenosti pokreta. Simptomi bolesti napreduju s vremenom i intenzitetom degenerativnih promjena. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze i kliničke slike, te rentgenske pretrage. Na rentgenskim slikama se mogu uočiti promjene poput: suženja zglobnog prostora, stvaranju osteofita i enteziofita,  promijenjenom izgledu koštanih krajeva zgloba.  Punkcijom zgloba se može analizirati i sinovijalna tekućina što dodatno može pomoći pri postavljanju dijagnoze. Rimadyl se koristi prema potrebi za ublažavanje znakova upale i bolova pri akutnim i kroničnim poremećajima mišićno-koštanog sustava psa te suzbijanje bolova i protuupalno kod postoperativnih edema. Caniviton forte prah je dopunsko sredstvo hrani za stabilizaciju lokomotornog sustava u pasa s visokim sadržajem glikozaminoglikana (hondroitin sulfat). Glikozaminoglikani pripadaju velikoj skupini tzv. šećera s učinkom na zglobove i to tako da regenerira hrskavice, tetive i ligamente, održava ih gipkim, te na taj način olakšava nesmetano kretanje. Caniviton se pokazao izvrsnim nakon velikih opterećenja tetiva, ligamenata i zglobova. Dodatak L-karnitina u preparatu omogućuje bolji rad srca i skeletne muskulature i skraćuje vrijeme odmora nakon sportskih natjecanja. Dodatak joda podupire metaboličke procese te tako potiče vitalnost životinja. Dodani vitamin C i selen povećavaju zaštitu tkiva od njegovog oštećenja toksičnim metaboličkim produktima, te tako preveniraju otok zglobova koji se može javiti uslijed nedostatka. Za efektivno jačanje i dugotrajnu zaštitu hrskavice preporuča se, npr. Caniviton, primjenjivati kroz period od najmanje 3 mjeseca. 1 mjerna žlica = 16g visokokoncentriranog granulata (priložena mjerna žlica u pakiranju).Na 30 kg tjelesne mase početno se daje jednom dnevno 1 mjerna žlica u hrani. Nakon 14 dana može se doza redicirati na pola (1/2) mjerne žlice dnevno. Kod dugotrajnijeg davanja preporučuje se pola (1/2) mjerne žlice dnevno. U ljekarnama Pet centra možete nabaviti medicinsku hranu od nekoliko proizvođača: Hill's Prescription diet j/d hrana koja služi kao hranidbena potpora liječenju artritisa kod pasa, a sadrži visoku razinu EPA, omega 3-masnih kiselina koje smanjuju upalu oko zgloba i u zglobu, a dobivaju se iz ribljeg ulja dubinskih riba. Također sadrži antioksidantsku formulu s vitaminom E i C, selenom i beta-karotenom te na taj način pojačava zdrav imunološki sustav, a osim toga sadrži kontrolirane kalorije koje spriječavaju povećanje tjelesne težine, bez dodatnog opterećenja za zglobove. Royal Canin Mobility support kojoj su indikacije pomoć u održavanju pokretljivosti zglobova odraslog psa, a sadrži zelenousne dagnje koje reduciraju simptome upale zglobova u pasa, te pomažu u održavanju pokretljivosti zglobova, sadrži i omega-3 masne kiseline dugih lanaca koje moduliraju upalne reakcije i imaju blagotvoran učinak na zglobove, također sadrži i sinergistički antioksidacijski kompleks koji reducira degradaciju stanične DNA, jača imunološki sustav i neutralizira slobodne radikale. PETVITAL Arthro Tabs za jačanje zglobova pasa i mačaka su dodatak prehrani za pse i mačke. Tablete sadrže vitamine, minerale i suho bilje koji povoljno djeluju na izmjenu tvari u kostima i na slabe zglobove. Usporavaju proces starenja zglobova. Zadržavajući ione u tkivu povećavaju gipkost koštane mase i tetiva. Ublažavaju bolove te ubrzavaju regeneraciju kostiju nakon lomova, kirurških zahvata i zaostajanja u rastu.  Također, možete dodati u hranu i Brit Care Lososovo ulje koje sadrži omega-3 masne kiseline iz hladnovodnih riba, koje pomažu pri upalama zglobova. Navedeni preparati dostupni su u ponudi veterinarskih ljekarni Pet centar, gdje Vam rado stojimo na raspolaganju i za sve dodatne informacije i savjete.

Odgovara: Albert Finta, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam kujicu maltezera staru godinu i pol. U zadnje vrijeme je počela imati nekakvih problema sa želucem ili crijevima. Naime, dosta učestalo joj jako krulji u želudcu i tad traži ići van kako bi jela travu. U početku sam mislila kako to možda izaziva nešto što pojede (nažalost, voli pojesti sve što smrdi, od izmeta raznih životinja do gruda pokošene trave i sl.), no sad sve manje ta teorija drži vodu. Jučer je pojela dehidrat i kuhana pileća jetrica, i od jutra joj neprestano krulji. A ja ne znam kako bih joj više pomogla. Nekada to zna trajati i po cijeli dan, i u nekoliko navrata jede travu. Dodatno me zabrinjava to što u to vrijeme ima trzaje nogama, pa se često ustane i premješta nekoliko puta, imam dojam kao da ju to i boli. Možete mi ikako pomoći, dati mi savjet što u tim trenutcima činiti, dati joj jesti i piti (iako u tom vremenu apsolutno ništa ne konzumira osim trave). Srce mi se kida kad u neko doba noći čujem da joj tako jako krulji u želucu. Inače je hranim sa Eukanubom za osjetljivu probavu i uglavnom piletinom i pilećim iznutricama.Unaprijed hvala,Karolina O: Gastrointestinalne bolesti uključuju poremećaj koji pogoršava probavu, apsorpciju ili prolaz hrane kroz želudac ili crijeva. Želudac i crijeva su dijelovi probavnog sustava kojim upravlja vegetativni ili autoimuni živčani sustav. Pokreti želuca su složeni i sastoje se iz pokreta praznog želuca ili pokreta gladi, pokreta fundusnog i pilorusnog dijela želuca, te pokreta pražnjenja. Poremećaji pokreta manifestiraju se kao ubrzanje pokreta ili usporenja pokreta. Povećanje tonusa i pokreta želučanog zida sreće se kod uzimanja hladne hrane ili vode, nepravilne prehrane, upale sluznice i dr. Ubrzanje crijevnih pokreta se javlja kod grešaka i ishrani, naglih promjena vrste hrane, upala različite etiologije. Jedan od uzroka može biti invazija crijevnim parazitima, a najčešći su gliste i trakavice. Unutarnji paraziti oštećuju crijeva, mogu začepiti crijevo, sele se po organizmu oštećujući druga tkiva. Prvo se očituje simptomima od strane probavnog  sustava (povraćanje, proljev). Jedenje trave u pasa predstavlja metodu olakšanja probavnih problema koji prate akutnu ili kroničnu upalu sluznicu želuca. Nakon toga pas se vraća u normalu i dalje nastavlja svoje igrice. Bitno je obratiti pažnju na izgled izmeta jer bi promjena konzistencije i količine izmeta bila konkretniji pokazatelj. Svakako Vam preporučam da se obratite veterinaru, koji će na temelju kliničkog pregleda ustanoviti uzrok i započeti s adekvatnom terapijom.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Zamolila bih Vas za pomoć oko moje specifične kujice njemačkog oštrodlakog ptičara. Imam nekoliko problema s njom i sad me već polako zabrinjava jer ne znam šta se s njom događa. Ona je naime stara 11 mjeseci i oduvijek je hiperaktivan i veseli pas, socijalizirana je od samog početka i nije imala strah od ljudi (vodila sam ju u centar grada na šetnje i na razna "glasnija" mjesta te je prisustvovala već na nekoliko CACIB izložba). U zadnjih mjesec dana postala je veoma uplašena, boji se svakog zvuka, pomalo se i na mene zna prestraši, te ako netko dođe u posjetu laje cijelo vrijeme na njega, a na zadnjoj izlozbi se uopće nije dala sucu samo se stiskala uz mene, što nikada nije bio slučaj. Uz to oduvijek je premršava, ne može se udebljati niti kile (jede suhu hranu od 38% proteina i meso). Meso uvijek pojede, a suhu hranu zna odbijati i opće ne jesti, dok joj ju ja ne dam kroz igru. I treći problem šta me s njom muči jest da će ona sada navršiti godinu dana, a još se nije tjerala (imamo muškog NOD-a tako da bi primjetili da je bilo i tiho tjeranje). Ona je i dalje veoma energična i vesela, ali sada vjeruje samo meni i ne da više nikome da joj dođe blizu, čak ponekad bježi od ostali ukućana. Unaprijed Vam zahvaljujem  na odgovoru. S poštovanjem, Lucija O: Strah je instinktivni  osjećaj koji se javlja kao reakcija  u različitim situacijama koje životinja doživljava kao prijetnju. Smatra se normalnom i prirodnom pojavom koja je potrebna za preživljavanje. Prestrašeni pas reagira tako da se ukoči, dahće,  trese se, prekomjerno slini, pokušava pobjeći ili se sakriti, laje na zvuk, predmet ili osobu, koji kod njega izazivaju strah. Problem je kada takvo ponašanje postane učestalo jer je tada onemogućena normalna komunikacija sa psom. Trajni, prekomjerni strah na određeni, specifični stimulans zove se fobija. To npr. može biti strah od grmljavine ili petardi. Pojava poremećaja u ponašanju koja se očituje jakim strahom koji se javlja boz očitog razloga, tzv. idiopatski strah zabilježena je kod nekih pasmina, između ostalog i sibirskog haskija, bernskog planinskog psa, border kolija, pudla, itd. Smatra se da u tim slučajevima postoji nasljedna komponenta. Većina strahova i fobija je stečena tijekom života. Najčešće se  javljaju  u dobi od 12 do 36 mjeseci starosti, odnosno u vrijeme kada pas ima više socijalnog kontakta sa ljudima i drugim životinjama, nego što je to imao kao štene. Na tržištu su dostupni različiti preparati koji su namijenjeni smanjivanju utjecaja različitih stresnih faktora kod ljubimca. U ponudi Pet centra  nalazi se npr. Canina Petvital Bachova cvjetna terapija, u obliku kuglica. Njihov sastav je aspen, crvenolisna šljiva, obična sunčanica, mimulus,... U ovakvom obliku, granulice se otope u vodi ili daju u hrani kako bi se sanirale situacije duševnih kriza ljubimaca. Također u ponudi se nalaze i DR FIT DiaCalm tablete za umirenje pasa i mačaka u stresnim situacijama 30 tbl i Nutri-science KalmAid tablete. Oba pripravka su namijenjena za smirivanje razdražljivih i uznemirenih kućnih ljubimaca ( npr. kod anksioznosti, stresa, straha od grmljavine, vatrometa, putovanja, šišanja, itd.). Za početak bi Vam savjetovala da se obratite veterinaru kako bi se pregledom utvrdilo da se ne radi o nekom zdravstvenom poremećaju  koji također može biti uzrok navdenih promjena u ponašanju. Osim toga možete se obratiti za pomoć stručnjacima koji se bave odgojem i socijalizacijom pasa. Adekvatna socijalizacija i tečajevi mogu pomoći da se uklone preblemi koje ste naveli, a na taj način i spriječi daljnje pogoršanje problema i eventualni razvoj agresivnosti. Prosječna težina njemačkih kratkodlakih ptičara je 25 do 28 kg, pa prema tome spadaju u velike pasmine pasa. Razvoj takvih pasa traje duže nego kod malih pasmina. Važno je da ne dobivaju prenaglo na težini jer će u protivnom doći do prevelikog opterećenja zglobova i kostiju i do nepravilnosti u njihovom razvoju. Preporuka je da štenci velikih pasmina jedu hranu za štence ili juniore do godinu i pol i to po mogućnosti neku od hrana premium ili super premium ranga, namijenjene upravo za štence velikih pasmina. Takve hrane zadovoljavaju sve njihove potrebe. Mršavost može biti posljedica toga da pas ne dobiva dovoljno hranjivih tvari koje su potrebne za njegov rast i razvoj. Provjerite dobiva li dovoljnu količinu hrane. Za svaku vrstu hrane proizvođač navodi preporučene dnevne doze koje štene treba pojesti. Osim toga, mršavost može biti posljedica nekih zdravstvenih poremećaja npr. parazitarnih invazija, intolerancije na hranu, hormonalnih poremećaja itd. Da bi se ustanovilo da li postoji neki od navedenih poremećaja potreban je pregled kod veterinara. Kod pasa spolna zrelost nastupa u dobi između 6. i 24. mjeseca starosti. U pravilu male pasmine pasa ranije sazrijevaju pa se kod njih prvo tjeranje može javiti sa 6 do 10 mjeseci starosti. Psi velikih pasmina spolno sazrijevaju  nešto kasnije pa se prvo tjeranje kod kuja velikih pasmina može javiti tek u dobi 18–20 mjeseci, ovisno o pasmini. Postoje različiti reproduktivni poremećaji kod kuja koji mogu dovesti do izostanka pojave estrusa ili poremećaja u njegovom trajanju. To npr. prolongirani primarni anestrus (kuja nije došla u estrus u dobi od 23 mjeseca), kasni ulazak u pubertet, skraćeni period između dva estrusa, podijeljeno tjeranje, itd. Svi ovi problemi zahtjevaju individualan pristup životinji. Za pomoć se možete obratiti na Kliniku za porodništvo i reprodukciju na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, Heinzelova 55. Kolege na klinici su specijalizirani za navedenu problematiku, pa smatram da Vam oni mogu na ovom polju pružiti najbolju pomoć.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam mješanca starog 4 godine. Ima na njuškici nešto kao osip, zapravo nema na jednom mjestu pigmenta, dlaka mu i dalje tu raste te zna zarasti i tanka kožica, ali on to izgrebe i raskrvavi. Ne znam što je to, gljivice ili...? Čime da mu to izliječim jer mi se čini kao sa mu se širi na donji dio njuške. Ena O: Za točno postavljanje dijagnoze trebalo bi napraviti bakteriološku pretragu na način da se uzme strugotina kože i/ili bris kože u veterinarskoj ambulanti. Stafilokoki najčešće uzrokuju lokalne infekcije na koži (furunkul, karbunkul), iako mogu biti i uzročnici sekundarnih bakterijskih infekcija (naročito kod rana, opekotina ili kao komplikacija nakon operativnih zahvata). Iz svakog se lokalnog žarišta, ovisno o odnosu virulencije i otpornosti organizma, mogu krvlju ili limfom proširiti po organizmu. Stafilokoki mogu uzrokovati i infekcije sluznica pa se najčešće manifestiraju tonzilitisom, sinusitisom i konjunktivitisom. Rjeđe izazivaju infekcije urogenitalnog (kod ženki uglavnom izazovu endometritise, a kod mužjaka balanopostitis) i probavnog trakta. Malassezia pachydermatis spada u kvasnice, a najčešće se javlja u ušnom kanalu, vagini, analnim vrećicama ili u perianalnoj regiji i rektumu zdravih pasa i mačaka. Do kliničkog oboljenja najčešće dolazi u trenutku kada je zbog neke druge bolesti (bakterijska infekcija, alergija, seboroični dermatitis) oslabio imunološki status kože pa je došlo do sekundarnog bujanja Malassezia. Osim toga, razvoju ovih kvasnica pogoduju toplina i visoki postotak vlage pa se zato problemi sa Malasseziom češće javljaju za toplijih (ljetnih) mjeseci. Infekcija je uglavnom lokalizirana (na njuški, uškama, na šapama - između prstiju ili u perianalnoj regiji), iako se u težim slučajevima javlja i generalizirani oblik. Osnovni simptom je dugotrajni svrbež, a budući da se životinja konstantno češe, moguće su i dodatne traumatizacije kože, što može biti pogodno  za razvoj sekundarnih bakterijskih infekcija. Vlasnici najčešće primijete da im pas konstantno trlja njušku o razne predmete, da liže ili gricka šape ili područje oko anusa. Osim ovih simptoma, javlja se i gubitak dlake, crvenilo kože, hiperpigmentacija (pojava crnih točkica za koje u početku većina vlasnika zamijenjuje sa prljavštinom) na određenom području, a u težim slučajevima, primjerice kod dugotrajnih infekcija, javljaju se i zadebljanja kože. Kod generaliziranog oblika dlaka je uglavnom masnija, bez sjaja, a koža perutava i karakterističnog mirisa. Bolest se dijagnosticira uzimanjem brisa, otiska ili strugotina kože u kojima se pod mikroskopom uočavaju Malassezie. Međutim, kako su ove kvasnice normalni stanovnici kože, mikroskopski nalaz se kombinira sa pozitivnom reakcijom na terapiju. Tada je i potvrđena dijagnoza bolesti. Za liječenje se obično koriste antimikotici (u obliku šampona ili krema za lokalnu terapiju, odnosno antimikotici koji idu peroralno u kombinaciji sa šamponima kod generaliziranog oblika) ili preparati na bazi klorheksidina i sumpora. Liječenje je dugotrajno, najčešće traje oko mjesec dana (u težim slučajevima i duže) i uvijek treba biti pod nadzorom veterinara O kožnim promjenama i mogućim uzrocima pisao je detaljnije i kolega Franjo Hrgota, dr.vet.med., u svom odgovoru naslovljenom Područje bez dlake sa crvenim mrljicama - gljivična infekcija, alergijska reakcija ili demodikoza. Potrebno je obratiti pažnju i na to kojom vrstom hrane hranite ljubimca. Naime, postoji mogućnost da se radi o alergenu koji potiče stvaranje iritacija na koži. Pažljivim odabirom hrane može se utjecati na zdravlje kože. Kao dodatak prehrani možete koristiti CANINA Brašno morskih algi u tabletama za pse i mačke 225g, dodatak prehrani za pse i mačke. Riječ je o tabletama koje su dobivene iz svježih morskih algi (ascophyllum) i predstavljaju visokovrijedan prirodni proizvod. Zbog velikog udjela minerala, aminokiselina i mikro elemenata, posebno joda, cinka i karotenoida ovaj preparat pozitivno djeluje na metabolizam kože, učinkovito poboljšava pigmentaciju dlake, očiju, nosa i mekuši i poboljšava opće stanje organizma. Aminokiselina lizin pomaže kod optimalnog iskorištavanje hrane; celuloza i manitol pomažu zdravu probavu. Visoka količina vitamina kao što je vitamin C jača imunološki sistem, kondiciju i poboljšava opće stanje organizma.