Pneumotoraks u pasa / simptomi i postupak liječenja

P: Imam muškog psa pekinezera starog 5 godina. Vodili smo ga lokalnom veterinaru, kada mu je ustanovljena upala pluća. Naime, imao je povišenu temperaturu, otečene limfne čvorove, odbijao je hranu, kašljao, bio umoran i samo ležao po cijene dane. Tokom prvih tjedan dana vodili smo ga na inekcije (antibiotike) te je dobivao vitamine D i B za koje su veterinari rekli da su dosta jaki i da mu mora biti bolje. Stanje je i dalje bilo loše, ako ne i gore. Zbog toga odlazimo u Valpovo za drugo mišljenje i tamo saznajemo da uz upalu pluća ima udubljenje desnog rebra zbog udarca. Nismo vidjeli da ga je netko ili nešto udarilo ali s obzirom da ima kvrgu na desnoj strani rebara to je jasno vidljivo. Diše slabije i teže na tu desnu stranu i veterinarka je ustanovila da je to zbog udarca. Najgore od svega je što apsolutno ništa ne jede, odbija hranu, samo se zavlači u neke kuteve u kući i ne reagira kada ga se zove. Prije je uvijek bio veseo i razigran pas, živi u kući s velikim dvorištem. Jako je oslabio, više ne da da mu dajemo lijekove koji su mu prepisani (za liječenje kostiju i nekih dubljih ozljeda-zbog udarca te na kraju klavocin). Molim Vas da mi čim prije odgovorite kako bismo mu mogli pomoći. Previše smo vezani za njega i teško nam je gledati ga takvog svaki dan. Hvala. Maja

O: Prema svemu onome što ste mi naveli, mogući su mnogobrojni razlozi trenutnom stanju ljubimca. Među njima, mogla bih izdvojiti i pneumotoraks. Pneumotoraks je bolest kod koje dolazi do ulaska atmosferskog zraka u pleuralnu šupljinu, a može biti traumatski, iatrogeni i spontani. Traumatski pneumotoraks može biti otvoreni i zatvoreni. Otvoreni pneumotoraks nastaje nakon ozljeda stijenke prsnog koša.  Rane na koži nastale od ugriza ili udaraca, na mjestu ugriza može se uočiti i potkožni emfizem te se RTG pretragom osim pneumotoraksa često uočavaju i ozljede rebara. Zatvoreni pneumotoraks nastaje kao posljedica tupe traume prsnog koša pri kojoj dolazi do ruptire alveole ili bronha. Rjeđe je zatvoreni pneumotoraks posljedica ozljede plućnog parenhima slomljenim rebrom. Mjesto rupture dišnih prohoda služi kao jednosmjerni ventil koji prilikom udisaja dopušta ulazak zraka u pleuralnu šupljinu, a prilikom izdisaja ne dopušta njegov izlazak . Pritom je moguće da tlak u pleuralnoj šupljini bude veći i od atmosferskog tlaka. Povišeni intrapleuralni tlak smanjuje venski priljev krvi u srce, a posljedično i minutni volumen.

Potrebno je hitno postavljanje prsnog drena. Također, zatvoreni pneumotoraks može biti posljedica perforacije jednjaka stranim tijelom. Spontani pneumotoraks nastaje bez prisutnosti traume, a može biti primarni kod kojega nema uočljive bolesti pluća i sekundarni kod kojega je vidljiva bolest pluća. Primarni spontani pneumotoraks uočava se češće u pasa nego u mačaka, a nastaje kao posljedica rupture pleuralnih cista smještenih na visceralnoj pleuri. Postoji mogućnost da su pleuralne ciste  kasna komplikacija traume.
 
Dijagnoza  se postavlja na osnovi kliničke pretrage, RTG pretrage te torakocentezom. Kod pacijenta s pneumotoraksom možemo uočiti dispneju (nepravilno disanje), tahipneju (ubrzano disanje), tahikardiju (ubrzani puls), hipotenziju (nizak krvni tlak), cijanozu(modrilo kože), a auskultacijom su stišani dišni tonovi. Rtg pretragom najčešće se uočava odizanje srca od sternuma što je karakteristično za pneumotoraks, a ako još torakocentezom dobijemo određenu količinu zraka možemo biti sigurni da se radi o pneumotoraksu.
 
Liječenje pneumotoraksa ovisi o tome radi li se o otvorenom ili zatvorenom pneumotoraksu, te zatim o volumenu i dotoku zraka u pleuralnu šupljinu.  Ako postoji ozljeda plućnog parenhima  potrebno  učiniti torakotomiju te rekonstruirati mjesto ozljede.
 
Zatvoreni pneumotoraks s blagim simptomima može se liječiti konzervativno mirovanjem, a zrak će biti apsorbiran kroz nekoliko dana. Kod težih simptoma (jače izražena dispneja hipoksija) potrebno je učiniti torakocentezu ili postaviti prsni dren. Ako se i nakon nekoliko dana, usprkos poduzetom liječenju, nastavlja punjenje zraka u pleuralnu šupljinu potrebno je učiniti torakotomiju i po potrebi parcijalnu ili totalnu lobektomiju. Kod spontanog pneumotoraksa potrebna je torakoskopija ili dijagnostička torakotomija da se dođe do mjesta na kojem zrak ulazi u pleuralnu šupljinu. Zatim se radi lobektomija(odstranjivanje jednog dijela organa-pluća) .
 
Kao što se iz svega prije navedenog da zaključiti, za adekvatno liječenje je neophodno da se provedu sve potrebne pretrage u svrhu postavljanja dijagnoze. Ispravna dijagnoza je osnovni preduvjet kako liječenja tako i postavljanja prognoze samog liječenja. Stoga, za početak Vam savjetujem da s ljubimcem ponovno posjetite veterinara ili se obratite za drugo mišljenje. U tu svrhu Vam savjetujem da se obratite na Klinike veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 55, Zagreb. Naime, na Veterinarskom fakultetu se nalaze svi zavodi kao i klinike specijalistički pripremljene kao i sa odgovarajućom opremom opskrbljene, a sve kako bi olakšale kolegama da u konačnici postave "ispravnu" dijagnozu.    
 
Također, potrebno je istaknuti i važnost prehrane za oporavak.