Učestalo šepanje kod pasa / Pojava osteomijelitisa i prognoza stanja

P: Imamo rottweilera starog 7 godina. Do ljetos nije imao nikakvih zdravstvenih teškoća. Krajem ljeta primjetili smo da vrlo rijetko, na dan ili dva, šepa na prednju desnu nogu, a s obzirom da je vro aktivan smatrali smo da se radi o nekoj manjoj povredi i sl. U septembru je imao kožnu infekciju koja se tretirala antibioticima, ali tek na promjenu prehrane se u potpunosti povukla. Nedugo poslije toga se šepavost vratila, dosta izraženije. Tad smo kod veterinara radili rendgenski snimak i uz pretpostavku da se radi o osteomijelitisu, davali smo mu Dalacin i Metrozol. Na terapiju je pozitivno reagirao, nakon 15 dana urađen je snimak i potvrđeno je da se dosta sjena povuklo odnosno da se upala povlači. Uz nastavak terapije dobili smo i glukozamin. Postepeno smo produžavali vrijeme šetnje s tim da mu se aktivnost svodi uglavnom na šetnje. Šepanje je prestalo u potpunosti, ali se ipak sporije kreće, ne trči, i pri kraju šetnje se već vidi umor. Zanima nas u kolikoj mjeri je osteomijeliti zapravo moguće izliječiti, odnosno liječi li se potpuno ili ipak ostaju posljedice? Postoji li mogućnost da se i nakon terapije širi na druge kosti? Danas je lagano šepao na drugu prednju nogu, ne znamo zašto. Svugdje su navedeni simptomi i liječenje, ali ponašanje i tretiranje psa nakon terapije nije pa se

nadamo vašem odgovoru.
Unaprijed  zahvaljujem.
Alma

O: Osteomijelitis ili osteitis predstavlja upalu kostiju i/ili koštane srži, odnosno radi se o infekciji koštanog tkiva. Infekcija kosti najčešće se povezuje uz otvorene lomove, kirurške zahvate na kostima, sistemske bolesti. Osteomijelitis nastaje najčešće pod utjecajem bakterijske infekcije. Međutim, za njegovu pojavu mogu biti odgovorne i gljivice, virusi,...

Akutnu infekciju karakterizira gnojenje, lokalizirana bol, otečenje, eritem i povišenje tjelesne temperature. Kroničnu infekciju prati gnojenje, stvaranje fistularnih kanala, mišićnom atrofijom, hromosti slabijeg ili jačeg intenziteta, rentgenskim promjenama različita stupnja,...

U dijagnostici bolesti veterinari se služe podacima iz anamneze, kliničkoj manifestaciji bolesti kao i radiološkom nalazu. Sve prije navedeno je nužno u postavljanju dijagnoze kao i u otkrivanju opsega lezija.

Tako, u slučajevima akutnih infekcija potrebno je ljubimca tretirati sistemskim antibioticima čiji odabir se određuje prema antibiogramu. Isti se primjenjuju kroz 4-6 tjedana. Po potrebi je moguće obaviti i temeljiti debridman rane, odnosno po potrebi uspostaviti kiruršku drenažu područja.

U slučaju kroničnih infekcija, primjenjuje se antibiotska terapija prilagođena i određena prema antibiogramu kroz minimalni period od 5 do 7 tjedana, otklanjanje prisutnih sekvestara, procjena stabilnosti loma,... Također, nerijetko se prije navedenom liječenju može kombinirati i kirurška obrada zahvaćena dijela kosti.

Tijekom samog tretmana bilo bi potrebno reducirati aktivnost ljubimca te na takav način prevenirati da osjetljivi dijelovi lokomotorna sustava dodatno ne budu opterećeni i podložni daljnjim ozljedama i komplikacijama. Također, potrebno bi bilo striktno poštovati upute o načinu liječenja, dozama kao i intervalima ponavljanja istih. Tijekom samog tretmana, nužni su češći odlasci kod veterinara, a sve kako bi se moglo bolje pratiti stanja kao i sam tijek oporavka.

Konačna prognoza ovisi o lokaciji i proširenosti infekcije, tipu infekcije, njenim komplikacijama, tipu eventualne frakture, kirurške intervencije kao i samoj individualnoj sposobnosti organizma da odgovori na odabrani pristup tretiranju i liječenju poremećaja.

U svakom slučaju, savjetujem Vam da se s ljubimcem obratite svom veterinaru. Isti će biti u mogućnosti pregledati ljubimca te utvrditi njegovo trenutno stanje. U skladu s dijagnozom, isti će biti u mogućnosti dalje vas savjetovati oko postizanja kao i održavanja optimalnog zdravlja kao i kvalitete života Vašeg ljubimca. Također, moći će Vam odgovoriti i na pitanja vezana uz prognozu kao i trajanje samog liječenja i izlječenja.