Pitajte veterinara

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam štene samojeda, staro 2 mj. Moja veterinarka mi je rekla da mu dam tabletice Vermox - pola ujutro i pola navečer, i tako 3 dana. Zanima me jesu li te tablete dobre i jesam li ja nju dobro razumjela kako da njemu dajem te tablete?NikaO: Svaka Vermox tableta sadrži 100 mg mebendazola. Mebendazol je sistemski antihelmintik skupine benzoimidazola i ima širok spektar djelovanja koji u pasa i mačaka djeluje na gliste i trakavice. Ako želimo suzbiti gliste, a to je najčešće u mačića i štenadi do 2 mjeseca starosti, potrebno je dozirati na sljedeći način: Štenad i mačići do 2 kg tjelesne težine: 1/2 tablete ujutro i uvečer, 2 dana uzastopce;Štenci i mačići te odrasli teži od 2 kg: 1 tabletu ujutro i uvečer 2 dana uzastopce. Mješovite invazije oblićima i trakavicama:Psi i mačke do 2 kg: 1/2 tablete ujutro i uvečer 5 dana uzastopce;Psi i mačke od 2 do 30 kg: 1 tabletu ujutro i jednu uvečer, 5 dana uzastopce;Psi teži od 30 kg: 2 tablete ujutro i 2 tablete uvečer 5 dana uzastopce. Da bi psi i mačke bili stalno slobodni od parazita savjetuje se ponavljati aplikaciju kod mladih i odraslih pasa 3-4 puta godišnje. Na jajašca nematoda djeluje ovicidno. Učinkovitost mebendazola protiv trakavice Ehinococcus granulosus nije 100% pa suzbijanje te trakavice u Hrvatskoj nije navedeno u indikacijama. Vermox tablete su tablete iz humane medicine. Upute za doziranje preuzete su iz uputa za Verpanyl tablete koje također sadrže 100 mg mebendazola. One su namijenjene za upotrebu u veterinarskoj medicini, međutim trenutno ih nema na tržištu, a djelovanje je isto.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam kujicu pasmine shiba inu, staru 13 mjeseci. Prije 12 dana je pri pokušaju da naglo potrči jako cvilila (bilo je užasno mada je za ovu pasminu karakterističan shiba-screaming) i nakon toga šepala na zadnju desnu nogu, a par sekundi je držala dignutu. Nakon 2-3 minute se nastavila normalno igrati. Međutim, nakon par dana isto se ponovilo i to, kako mi se učinilo, kod normalnog kretanja sa mjesta. Ostale dane normalno se ponaša i igra sa drugim psima pa i s dosta većima od sebe. Posjetio sam veterinara koji je pregledao i utvrdio kako nema nikakvih ozljeda zglobova. Pretpostavlja da se radi o uklještenju živca i savjetuje napraviti rendgen kukova i kralježnice. Koliko sam informiran, rentgen se radi pod anestezijom, što mi baš nije osobito drago pa Vas molim za mišljenje. Pozdrav. Damir O: Smetnje u kretanju se najčešće dovode u vezu s bolestima lokomotornog sustava, koje obuhvaćaju ozljede ili patološke promjene na zglobovima, kostima, tetivama, ligamentima i mišićima. Najčešći simptom bolesti mišića, kosti ili zglobova je hromost (svaka smetnja u normalnoj upotrebi ekstremiteta), do koje obično dolazi kao posljedica boli. Uzrok boli u donjem dijelu leđa, kao i stražnjim ekstremitetima, može imati niz uzroka koji se mogu podijeliti u dvije kategorije: bolesti mišićno-koštanog sustava i bolesti kralježnice. Većina mišićno-koštanih bolesti uzrokovana je ozljedama nekog od mišića, ligamenata ili zglobova leđa. Mišićno-koštanu bol je teško lokalizirati, odnosno odrediti jedno bolno područje, te se postupno pojačava nakon odmaranja ili mirovanja. Psi mogu istegnuti jedan ili više mišića prilikom igre, skakanja s povišenog  ili  uvis, pri naglom pokretu nakon mirovanja. Bolnost koja se očituje prilikom mirovanja se može smanjiti, kad se mišići razgibavaju ili "zagriju", tj. kad izađete s psom u šetnju. Psi često i zanemare bolnost u želji da izađu van, kako bi istražili nove mirise i sreli svoje pseće prijatelje. Prilikom istegnuća mišića dolazi do prekomjernog istezanja mišićnih vlakana, koja mogu i djelomično popucati, ali tada dolazi do oticanja i hematoma (podljeva) koji se može primijetiti samo ako je mišić ispod kože. Bol u stražnjim nogama često je simptom mišićnih grčeva, oštećenja ligamenata, upale ovojnica zglobova ili uklještenja kralješničkog diska (discus hernia). Pretraga na hromost obuhvaća: temeljno i temeljito uzimanje anamneze, inspekciju, palpaciju, dijagnostičke injekcije, rentgensku pretragu, te ultrazvučnu pretragu. Cilj ortopedskog pregleda je lokalizacija uzroka šepavosti. U Vašem slučaju, veterinar je pregledao ljubimca te se odlučio na rentgenski pregled kralješnice kao i kukova. Ovo je bitno napraviti, a sve kako bi se dobio bolji uvid u stanje ovog segmenta lokomotorna sustava kao i usmjerili daljnji pregledi radi postizanja same dijagnoze. Kao što je vidljivo iz svega navedenog, gotovo su nebrojeni mogući uzroci opisanog stanja, te je nužno provesti cjeloviti dijagnostički postupak, a da bi se utvrdilo o čemu se točno radi kod Vašeg ljubimca. Stoga Vam savjetujem da se pridržavate savjeta veterinara koji je i pregledao ljubimca. Sam rentgenski pregled kukova i kralješnice je relativno bezbolan postupak te se provodi nerijetko u prisustvu samog vlasnika (radi umanjivanja stresa kod ljubimca). Kod mnogih životinja se to može obaviti relativno brzo i ne iziskuje prethodnu anesteziju ljubimca. Naravno, u određenim slučajevima kada je ljubimca teško kontrolirati ili je ljubimac agresivan, moguće je poslužiti se određenim preparatima za umirivanje ljubimca. Na takav način je moguće osigurati nekoliko minuta da ljubimac bude miran, a sve kako bi osigurali nesmetano pozicioniranje i snimanje željenih anatomskih lokacija. Više informacija možete dobiti od svog veterinara. Naravno, možete se obratiti i na Kliniku za Kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta gdje raspolažu stručnim osobljem za ovu problematiku, a tako i primjerenom tehnologijom za utvrđivanje i postavljanje dijagnoze.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imamo štene koje će 6.11. navršiti tri mjeseca. Ženkica JRT-a. Od uzgajivača smo dobili savjet da je hranimo suhom hranom Eukanubom Puppy koju namočimo u malo vode i omekšana zrna dajemo u obrocima 4 puta dnevno. Kupili smo u Pet centru i dajemo joj od prvog dana kako je došla kod nas jer u Bjelovaru nitko ne drži Eukanubu (?!). Na prvom pregledu kod naše veterinarke dobili smo na poklon Hill'sovu suhu hranu, na kojoj smo pročitali da je za štenad od 1 do 12 mj. Također piše da se polako prelazi ili pomalo dodaje hrani na koju je štene naviklo. Tako joj pomalo stavimo koje zrno u Eukanube. Probava joj je ok i stolica uredna. Uzgajivač nam je savjetovao da joj ponekad stavimo u koji obrok  sirovi žumanjak, a kako je ona mala, jednom u tjedan dana umješamo pola žumanjka u jednom obroku. Je li to malo ili dosta? Molim Vas da nam odgovorite: 1. Koliko puta i u kojoj količni smijemo tj. trebamo davati žumanjak? 2. Smijemo li joj ponekad dodati u prehranu i kravlji sir (jer smo gledali emisiju o štencima na programu Animal Planet u kojoj se preporučuje  kravlji sir s objašnjenjem da je hrana za štence jaka, tj. od nje se brže i naglo razvijaju štenad pa kravlji sir taj nagli razvoj usporava...)? 3. Kuhana piletina ili junetina, koliko često nadodavati u Eukanubu? 4. Preko Pet centra web shopa bi naručili i neke poslastice za našu ljubimicu (npr. Brit Care puppy  i Dr.Clauder's puppy) pa nas zanima da li joj se smije početi davati koji komadić poslastica, barem kao nagrada za nešto što zaslužuje. Ako ne još, kada bi naručene poslastice smijeli dati? Evo, toliko, možda će vam se učiniti previše  suvišnih pitanja, no ne želimo griješiti pa se obraćamo Vama. Naš strah oko toga smijemo li joj i što davati sada je opravdano puno veći  jer smo nedavno izgubili 6-godišnju biglicu - zatajenje bubrega. Naravno, svašta si predbacujemo i nikada nećemo biti sigurni u čemu smo griješili i zašto je nismo uspijeli spasiti? Napominjemo da smo išli redovito na infuzije u Zg. Veterinarski fak. te napravili SVE pretrage. Nalazi na bakterije bili su negativni. Sada smo oprezni, možda i previše, ali... Molim vas da nam odgovorite na ova pitanja kada možete, tj. stignete jer znamo da pisama i pitanja imate sigurno puno, možda i previše. Unaprijed Vam se zahvaljujemo i sa štovanjem Vas pozdravljamo, oprezna obitelj male slatke Elize JRT-keO: Naravno, normalno je da ste se kao vlasnik psećeg ljubimca našli u dvojbi kako je najbolje hraniti u svrhu osiguravanja optimalnog zdravlja. Obje hrane koje ste naveli predstavljaju odličan odabir za Vašu ljubimicu, no kakva prehrana njenom metabolizmu najbolje odgovara morat ćete sami vidjeti s vremenom. Kujici, također, u pravilu uz kvalitetan dehidrat nije potrebno nikakvih dodataka prehrani ili kuhani ili sličan obrok. Obrok mekane ili domaće hrane u pravilu neće naštetiti, ali uvijek postoji opasnost da zbog takve konzistencije hrane počne odbijati bilo koju dehidriranu hranu, a također uz mekani obrok, a naročito kuhani, se svakako preporučuje dodavanje i vitamina i minerala, budući da takva prehrana nije izbalansirana svim psu potrebnim sastojcima, a naročito za štene u rastu i razvoju. Pri davanju "domaće" hrane iznimno je važno da se ne daju otpaci, brza i pržena hrana, slatkiši te bilo koji prehrambeni proizvod koji sadrži umjetne sastojke, bogati su masnoćama, soli ili zaslađivačima. Mnogi znanstvenici smatraju zdravim dodacima prehrani gotovim hranama: čisto meso, rižu, tjesteninu, zobenu kašu, kuhani krumpir, a naročito svježe ili kuhano na pari povrće te svježe voće. Umjerenost pri davanju domaće hrane je najvažnija za pravilnu prehranu u pasa, a posebno treba naglasiti kako se ugljikohidratna komponenta obroka mora prethodno prokuhati ili kuhati na pari jer su kao takvi lakše probavljivi za pseći metabolizam. Vezano specifično uz žumanjak jajeta, ono se u prehranu ne treba dodavati, no može se. Naročito se preporuča iz razloga boljeg stanja kože i dlačnog pokrivača s obzirom na visoki udio biotina u sastavu jednom do tri puta tjedno u količini jednog žumanjka. Svakako moram napomenuti kako je bitno davati sirovi žumanjak iz kontroliranog uzgoja,a prvenstveno iz razloga zaražavanja bakterijom Salmonelom. Sliedeće, kravlji sir se povremeno može dodavati u prehranu (jednom do dva puta tjedno u jednom obroku). No, oko ove namirnice, naime, ipak očito postoji nekoliko razmišljanja i to suprotnih: kalcij u kravljem siru može dovesti do njegovog prekomjernog nakupljanja u organizmu te remetiti normalan metabolizam sa najvećom komplikacijom kalcifikacijom mekih tkiva. Stoga, bitna je umjerenost u davanju a s obzirom kako se u Vašem slučaju radi o maloj pasmini pasa nemate razloga za zabrinuti se. Nagli rast i problemi koji nastaju iz njega zdravstveni su problem velikih pasmina pasa. I, posljednje, piletina i govedina se isto kao i riba ili puretina mogu kombinirati sa gotovim hranama svakodnevno. Pažnju treba obratiti na činjenicu kako svaka termički neobrađena namirnica predstavlja potencijalni rizik za prijenos oboljenja pa se bilo koje od navedenih mesa mora kratko prokuhati. U tako pripremljeni obrok nije potrebno dodavati začina pa čak niti soli. Najbolji način prehrane pasa vjerojatno ima najviše mišljenja pa tako i dilema, kako među uzgajivačima, vlasnicima pasa, tako i među znanstvenicima i veterinarima praktičarima. Imajte na umu kako je iznimno bitno u ljubimca pratiti, osim same palatabilnosti, i probavljanje hrane, bez obzira radilo se samo o gotovoj hrani, kombinaciji prehrane ili kuhanim obrocima. Stolica bi trebala biti uvijek ujednačene čvrste konzistencije, količinski ne bi trebala biti veća nego je to količina konzumirane hrane. Isto tako, kujica ne bi trebala imati čujne peristaltičke pokrete od hrane, a tijekom perioda oko 4-6 tjedana dlaka bi trebala ostati sjajna, a koža čvrsta i elastična. Naime, koža i dlačni pokrivač "ogledalo" su zdravlja. Također, prilikom odabira hrane morate, naravno, voditi računa i o dostupnosti na policama trgovina jer se čestim mijenjanjem proizvođača i tipa hrane nerijetko probava vrlo teško ili pak nikako ne stabilizira. I, naravno, promjena hrane mora biti postepena. No, bez obzira na to koju hranu odaberete za svoju kujicu, svakako Vam preporučujem da je ne mijenjate, dokle god je ona dobro prihvaća, a ima urednu stolicu, sjajnu dlaku i sve ostale karakteristike zdravog i sretnog psa. Osim navedenoga, voda uvijek treba biti dostupna kako kujica ne bi žeđala. Nikada ne kupujte hranu u tzv. rinfuzi, prepakiranim manjim vrećicama iz originalnih velikih vreća hrane, jer kod takvih prepakiranih proizvoda nikada ne možete biti sigurni što kupujete, koji je rok trajanja i jesu li očuvani svi hranjivi sastojci. I posljednje, navedene poslatice možete davati. One jesu namijenjene za pse najmlađe dobi pa su, osim teksturom, prilagođene i sastavom njihovom rastu i razvoju. Iznimno je važno sa odgojem početi čim psić stigne u novi dom, a svakako da je nagrada hranom najučinkovitija u savladavanju kućnih pravila. O osnovama učenja pasa možete više pročitati u odgovoru kolege Dragana Vešovića, dr. vet. med. Učenje psa poslušnosti.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Prijatelj mi je vlasnik samojeda i ima veliki problem, a taj je da pas odbija hranu. U principu, jede dok je drugi pas uz njega, ali mislim da to nije rješenje. Inače, pas se hrani trenutno Royal Caninom, a promjenio mu je skoro sve vrste super premium hrane. Postoji li rješenje? I još jedno pitanje, i sam sam vlasnik labradora koji je isto na Royal Caninu (Labrador 9) i zanima me trebam li mu u zimskim mjesecima nadopunjavati prehranu nekakvim vitaminima?Unaprijed hvala, DinoO: Već od malih nogu psa treba odgajati tako da pojede cijeli obrok. To je vrlo važno jer ćemo poslije tek tako moći znati odbija li naš pas hranu zbog bolesti ili mu se trenutno ne jede, a zna da neće ostati gladan ili čeka da dobije nešto od ljudske hrane ili se prejede poslastica pa nikada nije u potpunosti gladan. Psi koji nisu navikli da odmah pojedu svoj obrok mogu zaostajati u razvoju. Ako štene odmah ne počne jesti ponuđenu hranu ili ostavi pola obroka i ode se igrati, valja mu oduzeti posudu s hranom tako da gladuje do sljedećeg obroka. Ako je potrebno, na taj ćemo način i nekoliko puta za redom oduzeti psu hranu, čak i kroz dva do tri dana. U tom će periodu, možda, malo smršaviti, ali mu se ništa bitno neće dogoditi. Za taj odgojni postupak vlasnik mora biti tvrda srca. Ako psu popustimo u tom odgojnom postupku, možemo biti sigurni da će on uskoro gospodariti nama, a ne mi njime. Isto se to odnosi na slasne zalogaje ispod stola za vrijeme dok mi jedemo. Pas mora imati prehrambene navike. To je uvjet za normalan razvoj i za očuvanje zdravlja. Traženjem hrane kod stola pas samo izvodi trik koji su ga sami vlasnici naučili; on traži, a ako dobije znači da je pohvaljen za to što traži kod stola. Prehrambene navike razvijaju se i davanjem hrane uvijek u isto vrijeme, u istoj posudici i na istom mjestu. Vrlo je važno da na određenom mjestu u kući stalno stoji njegova posuda sa svježom, ali ne i hladnom vodom, a pokraj nje se u vrijeme objeda stavlja posuda s hranom. Ukoliko odbija samo suhu hranu izbacite mu u potpunosti konzervice. Od suhe hrane zadržite se na onoj koja mu daje lijepu dlaku i formiranu stolicu. Ne mijenjajte prečesto proizvođače, ali ukoliko je u trenu pronalaska najprikladnije hrane to potrebno, pripazite da se uvijek prijašnja hrana s novom prvo par dana miješa, da se napravi postupni prijelaz. Naravno toplo preporučam prvo isključiti organske uzroke odbijanja hrane (npr. upala grla koja otežava gutanje, temperatura..) što će napraviti veterinar pregledom psa. Štenetu možete davati dodatke prehrani koji sadrže vitamine B kompleksa (Canina tablete kvasca, Beaphar kapi B kompleksa, Dr. Clauders kvasac za pse i Trixie Pro fit tablete kvasca) koji djeluju povoljno na probavu, apetit te na još mnogo funkcija u organizmu. Ukoliko pas jede superpremium hranu nije potrebno dodavati vitaminske preparate. Međutim, ako je pas bio bolestan ili je osjetljiviji pa je češće bolestan te ako u šetnji čujete od vlasnika pasa da među psima ima viroze, prehlada, kašlja, proljeva... uvijek ih možete dati za podizanje otpornosti i prevenciju bolesti.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam kuju križanku hrvatskog ovčara i još neke pasmine, stara je godinu dana. Udomili smo je s dva mjeseca. Međutim, muž je pomorac, a ja čekam bebu za mjesec dana pa sam je nakon puno pokušaja udomljavanja bila prisiljena dati u azil. Tu će biti mjesec dana, a nakon toga je ubijaju. Ja sam se jako vezala za nju i užasno sam tužna što je otišla. Zanima me koliko seže pasje pamćenje, kad sam se već morala odvojiti od nje, da me bar zaboravi jer sigurna sam da joj nigdje neće biti kao sa mnom pa ne bih htjela da pati. Zanima me koliko dugo unatrag se psi sjećaju ljudi i situacija. Znam da je pitanje glupo, ali nisam ni znala kako je to vezati se za životinju pa je izgubiti. Unaprijed hvala, Ivana O: Znanstvena istraživanja vezana uz pamćenje u pasa dovela su do zaključaka kako i kod pasa postoji kratkoročno i dugoročno pamćenje. Osim toga, za bolje razumijevanje psećeg pamćenja važno je načiniti razliku između asocijativnog pamćenja, odnosno dugoročnog i stvarnog, odnosno kratkoročnog pamćenja. Pseće pamćenje je prije svega asocijativno. Psi se prisjećaju ljudi i mjesta na osnovi asocijacija s tim ljudima i mjestima. No, kada se kao primjer uzme odlazak u šetnju (pas se veseli čim u ruke uzmete vodilicu ili oblačite jaknu), a ponekad se veseli šetnji bez vidljivh predradnji koje činite, upućuje na to da se pas sjeti nekih trenutaka prijašnjih šetnji (odnosno mogućnosti postojanja pravog dugoročnog pamćenja). Najpoznatiji primjer asocijativnog pamćenja je svakako miris čemu su dokaz npr. službeni psi koji služe pronalasku droge. No, asocijativno pamćenje može biti usmjereno i na negativna iskustva, a za što je najbolji primjer odlazak u veterinarsku ambulantu pa tako, npr. ukoliko je ljubimac vožen automobilom do ambulante, a taj susret mu je bio negativan, on će pokazivati odbojnost i prema automobilu kao prijevoznom sredstvu sve do onog trenutka kada će to pamćenje biti zamijenjeno nekim ugodnim (npr. vožnja automobilom do parka). Također, pokazalo se da što je jača asocijacija to je pas teže promijeni u pamćenju. Što se stvarnog pamćenja tiče, ono je u pasa vrlo kratko, prema mnogim istraživanjima ono se mjeri u 10-20 sekundi. Ovo znači, ako se ljubimac pomokri u stanu, a Vi ga 5 minuta kasnije kaznite, on to neće povezati s mokrenjem na krivom mjestu. Odnosno, ovo je dokaz kako je učenje najučinkovitije ako nagrada ili kazna uslijedi odmah nakon izvršenog čina ili naredbe. Sigurno je pak da se psi mogu prisjetiti jezika i signala rukom kroz nekoliko godina, ali za potonje nije još točno razjašnjeno je li to asocijativno ili stvarno pamćenje. Pas može povezivati riječ "sjedni" s dobivanjem poslastice pa tako, iako poslastica nije prisutna, željet će sjesti kada Vas čuje da izgovarate te riječi jer postoji mogućnost da dobije poslasticu. Smatra se da ako pas nema neki vanjski stimulans, nije sposoban razmisliti o tome ili se sjetiti ljudi i mjesta gdje je bio prije. No, čim pas čuje glas svoga vlasnika, osjeti njegov miris ili osjeti na daljinu njegovu prisutnost aktivira se njegovo asocijativno pamćenje. Vezano pak uz emocije psa, prema nekim istraživačima, ako je pas razdvojen od vlasnika više od 10 sati i nakon početne nervoze i/ili tuge od razdvajanja pas je sposoban situaciju obrnuti, odnosno promijeniti loše ili nelagodne osjećaje u nešto pozitivno. Neki smatraju i kako psa napušta njegova emocionalna napetost sve dok u glavi ima sliku svoga vlasnika što mu omogućava miran život sa novim vlasnikom ili novoj okolini. No, potonje je više zaključak na osnovi iskustva jer još ne postoji metoda kojima bi se potonje moglo egzaktno dokazati. U svakom slučaju, vezano uz prirodu asocijativnog pamćenja te veliku sposobnost pasa da negativne emocije transformiraju u nešto pozitivno, vjerujem da Vaša ljubimica neće osjećati patnju, već živjeti lagodnim životom s novim vlasnicima i lijepim sjećanjima na Vas.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam zlatnu retrivericu staru 2 i pol godine. Sinoć sam primjetila da ima plinove i kada ima plinove izlazi joj neka tekućina iz stražnjice. Sad joj je dlaka oko stražnjice masna. Mislim da to još uvijek traje jer se dlaka ne suši. Nije proljev jer to što izlazi nema nikakvu boju. To me zabrinjava. Jeste li imali slične slučajeve? NinaO: U vezi s defeciranjem, ali i neovisno o njemu životinje ispuštaju iz crijeva i plinove (flatus). Umjerena flatulencija ili ispuštanje plinova iz crijeva kod biljojeda i mesojeda normalna je pojava. Učestali flatusi kod mesojeda posljedica su hranjenja preobiljem ugljikohidrata, znači hranidbenih nepravilnosti ili gastrointestinalnih bolesti. Plinovi iz crijeva sastoje se od dušika, kisika, vodika, metana i ugljičnog dioksida i oni su svi bez mirisa. Plinovi koji imaju miris (amonijak, sulfid, skatoli, indoli, merkaptani, hlapljivi amini i masne kiselne kratkih lanaca) čine manje od 1% sastava intestinalnog plina. Psi i mačke su intolerantni prema laktozi (mliječnom šećeru) jer ne posjeduju laktazu, enzim koji da može razgraditi laktozu, pa svježe mlijeko može izazvati proljev i plinove. Jedna šalica mlijeka sadrži 11 grama laktoze. Nagla promjena hrane ili povećanje količine ugljikohidrata te vlakana mogu uzrokovati pojačanu tvorbu plinova tijekom adaptacije na hranu, a također i halapljivo gutanje i prejedanje. Bolesna stanja koja uzrokuju slabiju apsorpciju nutrijenata mogu isto biti uzrok (egzokrina insuficijencija gušterače, paraziti, bakterijska i virusna upala crijeva...). Kliničkom slikom prevladavaju pojačano ispuštanje plinova popraćeno neugodnim mirisom, blaga abdominalna neugodnost zbog distenzije (napetosti) trbušne stijenke te mogući i proljev i povraćanje. Za dijagnozu je vrlo važna anamneza; što pas jede, koliko često jede dnevno, da li je hrana mijenjana te da li je postupno mijenjana te uvjeti u kojima se životinja hrani (prehalapljivo hranjenje)... Potrebno je napraviti detaljnu kliničku sliku koja uključuje abdominalnu palpaciju i rektalnu pretragu. Pretraga krvi je u većini slučajeva normalna, a od ostalih laboratorijskih pretraga potrebno je napraviti pretragu izmeta na parazite, pretragu na enzime gušterače, fekalnu kulturu na salmonelozu i kampilobakteriozu te pratragu na giardiu. Ono što izlazi iz anusa tijekom ispuštanja plinova je rijetka stolica što navodi da pas najvjerojatnije ima i proljev. Liječenje započinjemo liječenjem primarne bolesti, korigiranjem hranidbe, stavljanje životinje na medicinsku dijetu za probavne poremetnje (Hill`s i/d, Royal Canin intestinal, Purina gastroenteric, Eukanuba intestinal), čišćenjem od unutarnjih parazita te aplikacijom lijekova ako dijeta ne pokazuje poboljšanje. Nakon što se stanje popravi potrebno je postepeno vratiti životinju na hranu koju inače jede i izbjegavati kravlje mlijeko ukoliko ga je pas dobivao, radije dati gotovo zamjensko mlijeko oslobođeno laktoze i redovito čistiti od crijevih parazita. Ako pas prehalapljivo jede obroke davati više puta u manjim količinama. Korigirati ako je u pitanju koprofagija (jedenje izmeta) te ostataka sa stola. Osigurati više aktivnosti za psa tako da se plinovi i izmet potaknu na izbacivanje dok je pas vani.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Dobili smo štene, naša kujica je okotila samo njega pa pošto ima puno mlijeka on jako puno jede. Star je sada 24 dana i još ne staje na nogice, isto tako jedna nogica mu bježi na van pa izgleda malo izdeformirano. Kada je normalno da štenci prohodaju i postoje li nekakve vježbice da se ta nogica ispravi? Hvala, Iva O: Štene starosti nešto više od tri tjedna još je jako mlado i većinu vremena ili jede ili spava. Uglavnom je nesigurno na nogama i ne može puno hodati. S vremenom mišići nogu postaju čvršći i štene se sve više igra, skače, trči, postaje sve spretnije. No, u svakom slučaju nije uobičajena pojava kako štenetu noga "bježi" prema van i nema normalan izgled. Ovakvi se problemi najčešće povezuju s deformacijama nastalim bilo u embrionalnom ili fetalnom razvoju, a vrlo su rijetke one nastale prilikom samog poroda. Više o uzrocima i samim deformacijama lokomotornog sustava u malih štenaca pisala sam u ranije objavljenom odgovoru Poteškoće s nogom i kretanjem štenca.Simptom koji opisujete u Vašeg štenca upućuje na jednu od najčešćih urođenih bolesti lokomotornog sustava u pasa: hondrodisplaziju, ahondroplaziju ili hondrodistrofiju. Naime, ovo oboljenje karakterizira abnormalno formiran ekstremitet ili više njih uslijed oblaganja zglobova hrskavičnim tkivom što uzrokuje deformiraje samih zglobova ali i abnormalan rast kostiju koje se spajaju sa ovakvom hrskavicom. Bolest je prenosiva na potomstvo recesivnim genom, a najčešće je udružena s drugim medicinskim problemima uključujući gluhoću, patuljasti rast i abnormalno kratak životni vijek. No, ipak, ima široki raspon težine stanja po samog štenca pa tako u onih u kojih su zahvaćene prednje noge naizgled je štene normalno ili su prednje noge neznatno savinute. U težim slučajevima štenetu će uopće biti onemogućeno kretanje uslijed teško deformiranih ekstremiteta. Na žalost, ne postoji učinkovita terapija kod ovog oboljenja. Oni psi u kojih se javi u blagom obliku ne osjećaju bolnost ili otežano kretanje, a u onih sa težim oblikom bolesti pokušava se olakšati stanje kirurškim zahvatima s različitim postotkom uspješnosti izliječenja. Zahvatima se pristupa tek u dobi psa od oko jedne godine kada je rast i razvoj koštanog sustava gotovo završen. No, točno tvrditi da se o ovako teškom stanju radi i u Vašeg ljubimca bilo bi neprofesionalno pa Vas, stoga, upućujem u Vama najbližu veterinarsku ambulantu ili pak na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta gdje će se načiniti potrebne kliničke pretrage, a sve u svrhu postavljanja točne dijagnoze te prema tome i optimalne terapije za Vaše štene.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam mopsa starog 14 mjeseci. U posljednjih mjesec dana je sve krenulo nizbrdo, ozlijedio si je oko, pregledan je pa je bio na terapiji, međutim, najviše me zabrinjava što ima sve češće "napadaje". To izgleda kao da se guši, traje od par sekundi pa do par minuta, koči se i sav je izbezumljen. Noćas je bilo još gore, koprcao se u svojoj košari, puštao čudan zvuk kao da plače i pomokrio se, što nikad ne radi. Možete li mi reći što se zbiva? Hvala! MarinaO: Problem koji navodite može biti posljedica različitih poremećaja, prvenstveno živčanog  sustava, ali potencijalno i nekih drugih. Najprije, može se raditi o epilepsiji u čijoj osnovi leži poremećaj u prijenosu nervnih impulsa. O tome možete više pročitati u istoimenom ranijem odgovoru Epilepsija. Postoji mogućnost da se radi o vestibularnom sindromu, a radi se o općenitom pojmu koji opisuje bolesti vestibularnog sustava. Vestibularni sindrom može biti tzv. "periferni" i "centralni". Simptomi su vrlo slični kod jednog i kod drugog. Uzroci perifernog su: bolesti srednjeg ili unutarnjeg uha (infekcije ili tumor), nazofaringealni polipi, traume glave, toksičnost nekih lijekova, slabije aktivna štitnjača, kongenitalno ili idiopatski.  Uzroci centralnog vestibularnog sindroma: krvarenje mozga ili infarkt, infekciozni encefalitis (bakterijski, virusni ili gljivični), meningoencefalitis, trauma glave, toksični lijekovi, cista mozga, tumor mozga (primarni ili metastatski), nedostatak tiamina, neurodegenerativne bolesti. O iznenadnim gušenjima pisala je kolegica Davorka Balantin dr. med. vet. u ranije objavljenom odgovoru Iznenadna gušenja. S obzirom na, kako navodite, sve češće napade, preporučujem Vam da psa što prije odvedete veterinaru.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam kujicu shih-tzua, staru 11 mj. Neki dan sam joj na njuškici, među brkovima, pronašla nešto nalik na bubuljicu, nakon pritiska je iscurilo nešto krvi i gnoja. Ne primjećujem da raste ili da nestaje, ali ni da njoj to nešto posebno smeta. Ponaša se i dalje normalno, jede i igra se, ali naravno ne dozvoljava mi baš da to diram. Ne znam što bi to moglo biti, koliko je to opasno? Nadam se da ćete mi moći nekako pomoći. Unaprijed hvala,Ivana O: U mladih ljubimaca je poprilično često uočiti ovakve promjene po koži. One se najčešće povezuju s padom imuniteta, ali mogu imati i mnoge druge uzroke. Opisati i navesti ću Vam neke od njih. Pemfigus je imunološki uvjetovana bolest koja se pojavljuje u nekoliko oblika (pemphigus foliaceus, pemphigus vulgaris, pemphigus erythematosus i pemphigus vegetans). Sva stanja uključuju autoimuni odgovor gdje organizam psa proizvodi protutijela protiv vlastitog epidermisa (vanjskog sloja kože). Ovo se događa kada imunosni sistem detektira protein koji je sastavni dio organizma, ali ga ne uspijeva prepoznati kao takvog. U tom slučaju se tijelo pokušava oduprijeti ili odbaciti vlastiti dio tijela. Najčešće mjesta na kojem dolazi do kliničke manifestacije su na području usta, nosa, očiju, anusa i genitalija. Promjene se mogu proširiti i na druge dijelove kože kao što je područje ispod i između ekstremiteta. Od svih oblika pemfigusa najčešći je pemphigus foliaceus kojeg karakteriziraju pustule (gnojem ispunjeni prištići) ispod površine kože. Obično prsnu i sasuše se u kraste. Zatim, uzrok opisanoj promjeni može biti i infekcija ili pak kontaktna alergija. U oba slučaja javljaju se akne na vanjskim rubovima usana, odnosno po njuškici. Infekcija se obično javlja u slučaju korištenja plastičnih posuda za hranu i vodu jer se bakterije zadržavaju i namnažaju u sitnim oštećenjima plastike. Tada se, u onih pasa koji su skloni topičnim bakterijskim infekcijama, javlja reakcija. Kontaktna alergija se redovito ispoljava u onih pasa koji su znatiželjni i guraju njušku gotovo gdje god stignu. Na takav način dolaze u kontakt s potencijalni alergenima što uzrokuje lokalnu reakciju na koži. Problem se rješava već prema uzroku, ili mijenjanjem materijala posuda za hranu i vodu (preporučuje se keramičke ili one od nehrđajućeg čelika) ili pak prema nalazu uzetog brisa kože antibioticima. Kako osim gore navedenih uzroka, problemi mogu nastati i kao posljedica različitih drugih poremećaja, savjetujem Vam da se s ljubimcem uputite kod veterinara na pregled. Isti će po pregledu biti u mogućnosti odrediti ozbiljnost promjena te Vas u skladu s njom dalje savjetovati kao i po potrebi poduzeti odgovarajuće liječenje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molila bih Vas za pomoć. Na mojoj Tari sam primjetila neku masu između prstiju. Pretraživala sam Vašu stranicu i nisam našla ništa slično što  bi mi pomoglo prije no pođem u veterinara. Poslat ću Vam fotografiju u prilogu. Zahvaljujem Vam. PaulaO: Prema slikama koje ste mi poslali još uvijek je poprilično teško utvrditi točno o čemu je riječ. Naime, oteklina među prstićima može imati različite uzroke te ću Vam nabrojiti neke od njih. Nakupljanje gnoja na koži u obliku pustula (gnojni mjehurić), furunkula (čir dlačnog tobolca) ili karbunkula (čir nastao stapanjem više furunkula). Također, moguće je da se radi o cisti, hematomu i o inficiranom dlačnom folikulu te o apscesu (nakupljanje gnoja u novostvorenoj šupljini). Tumori su novotvorevine, izrasline koje predstavljaju ekcem normalnog rasta tkiva s neograničenim i nesvrsishodnim bujanjem tkiva. Kvržice na koži ili ispod kože koje su mekane i bezbolne obično su benigne naravi. Izrasline mogu biti nekancerogene (bradavice, inficirani dlačni folikuli, hematomi) i kancerogene -  maligne ili benigne naravi, a povremeno imaju oba svojstva Interdigitalna pioderma - infekcija između prstiju. Ako se prvotna infekcija ne može držati pod kontrolom, velika je vjerojatnost javljanja ciste ili razvoja cista i na drugim mjestima na nozi. Prave ciste obično su folikularne ciste ili epidermoidne (ciste lojnih žlijezda) u većine pasa. Ovo su ciste benigne naravi, a kompletnim odstranjenjem više se ne javljaju. U pasa koji su skloni stvaranju cista, a naročito onih epidermoidnih, prisutne su uvijek. Jedna od daljnjih mogućnosti navedenog stanja je klas trave koji je karakterističan za navedeno područje i uzrokuje upalu, otečenje i bolnost. Klas trave se poput strelice može zapiknuti bilo gdje na tijelu, ali najčešće se u uho ili između prstiju na šapama. U većini slučajeva klas trave neće otpasti sam od sebe jer ima tendenciju stalnog probijanja u kožu. Upravo zbog toga klas trave dobio je naziv strelica. Ako je niste primijetili na vrijeme i zabije se duboko pod kožu doći će do upale tkiva, a upalu ćete primijetiti tako što se se između prstiju pojaviti gnoja oteklina. Na vrhu otekline bit će mala rupica kroz koju se klas trave, uvukao. Nažalost, u toj fazi klas trave najčešće nećete moći izvući samostalno jer vrlo vjerojatno se probio i nekoliko centimetara duž noge. Pomoć ćete morati potražiti kod veterinara. U težim slučajevima ovakvi problemi ne mogu se riješiti bez kirurškog zahvata. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se s ljubimcem obratite svom veterinaru. Isti će po pregledu ljubimca biti u mogućnosti odrediti i postaviti dijagnozu te u skladu s njom pristupiti na najprikladniji način tretiranju postojećeg stanja.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P:Interesuje me vaše mišljenje u vezi mog slučaja. Veoma mi je bitno da utvrdim gde je greška. Imam Cane Corso leglo i desilo se da se svi štenci zaraze od parvoviroze. Interesantno je da su svi primili vakcinu i prvu revakcinu. Prva vakcina je data 12.08., revakcina 03.09., a prvi simptomi kod prvog štenca su se pojavili 22.09. Svi štenci su u roku od 5 dana projavili simptome i svi su prošli isti tok bolesti. Prestali su da jedu i da piju, povraćanje i veoma redak, kao voda, tamno braon izmet, krv u izmetu, oporan i jak miris izmeta i povraćenog. Svi su bili na infuziji više dana, i rezultat je sledeći. 3 su prošla ok, već su zdravi i dobili na masi, jedno nije izdržalo i jedno je još u lošem stanju, danas je 7. dan kako je na infuziji. Interesantno je da je ravakcina data kod nas, ne u ambulanti i da je težina štanaca utvrđena iz oka, bez vage. Štenci su čuvani u uslovima visokog standarda, izolirani od ljudi i ostalih životinja. Higijena je redovno je održavana, superpremium dehidrat hrana za tek rođene štence. Majka je fizički bila odvojena od štenaca još 20. dana, s tim da je 20.-35.dana još jednom do 2 puta na dan bila puštana štencima da sisaju malo, što smatram da je bilo dobro i za majku, a i za imunitet. Da dođe u kontakt sa štencima, majka je prvo gazila na spužvu natopljenu dezifektivnim sredstvom. Štenci su bili odlični, hiperaktivni i jaki, na 43. dan starosti svi su bili od 7,8 do 8,5 kg teški. Kad je prvo štene pokazalo simptome parva, urađen je brzi test, koji je bio pozitivan. Jedno od štenaca je bilo 2 dana prije prvog simotoma fizički odvojeno od ostalih zbog pripreme za kupiranje i kupiranja, ali se i to štene, zadnje, isto tako razboljelo. Mene interesuje kako je moguće da se obole svi štenci 20 dana poslije završetka karantina? Kako je moguće da se to desi kad smo mnogo pazili tko dolazi u dodir sa štencima. Kontakt s ostalim psima ili kontakt s travom nikako. Da li je moguće da je ustvari vakcina razlog oboljenja, loša vakcina ili nepropisno rukovanje, a ne donesen parvo virus sa strane? Čuo sam da je i Corona sa sličnim simptomima, ali da li i u slučaju Corone brzi testovi za parvo daju pozitivan test? Ovo je vrhunsko leglo, skupih i kvalitetnih roditelja... zato sam i mnogo pazio da sve bude u redu. Unapred zahvalan i ako vam trebaju još informacija, stojim vam na raspolaganju. Pozdrav, Alek O: Iskreno mi je žao što su štenci prošli kroz ovako tešku epizodu. Pojava bolesti u leglu koje je čuvano i tretirano na ovako brižan način gotovo je neobjašnjiva. Iako ste očito vrlo detaljno upućeni u problematiku  vezanu uz ovu bolest, navest ću neke podatke koji će ujedno biti odgovor na Vaš upit. Dijagnoza parvoviroze se brzim aglutinacijskim testom postavlja s 99,12% sigurnošću. Pozitivan rezultat na coronu je isključen obzirom na visoko selektivnu prirodu testa. Osim toga, infekcije corona virusom su daleko blažeg tijeka, gotovo nikad se ne pojavljuje krv u stolici, a uginuća se javljaju samo u izrazito oslabljene štenadi narušenog imuniteta. Vakcine koje se koriste za vakcinaciju štenadi su obično viševalentne i sadrže živi, atenuirani parvo virus. Virulencija nekog virusa može se smanjiti određenim postupcima namjerno poduzetim s tom svrhom (lat. attenuare, oslabiti). Da bi mu se oslabila patogenost virusnim se sojem uzastopno zaražavaju životinje neke vrste koja je slabije primljiva za infekciju te kokošji embriji i stanične kulture. Većina virusnih vakcina koje se danas rabe u veterinarskoj medicini pripremljena je od sojeva živih, oslabljenih (atenuiranih) virusa u staničnim kulturama. Vakcine sa živim atenuiranim mikroorganizmima izazivaju jaču imunosnu reakciju i dugotrajniju imunost. Atenuiranim vakcinama ne mogu se potpuno isključiti "cijepne nezgode" posebno ako se njima vakciniraju imunodeficijentne životinje. Cijepne nezgode se češće javljaju pri upotrebi vakcina s atenuiranim sojevima. Zbog nedovoljnog atenuiranja cijepnog soja ili neočekivanog povrata patogenosti životinja se cijepnim sojem može inficirati i oboljeti. Virus štenećaka je vrlo otporan, a ostaje virulentan duže od šest mjeseci na otvorenom kao i na priboru, odnosno opremi za životinje. Prenosi se lako obućom ili npr. na automobilskim gumama. Prenose ga glodavci i insekti, a odrasli psi mogu biti izvor zaraze iako ne ispoljavaju niti jedan od kliničkih znakova bolesti. Temeljitu dezinfekciju nastambi i opreme treba provesti otopinom natrijeva hipoklorida (bjelilo), a preporuka razrjeđenja je 1:10 (1 dio hipoklorida razrijediti s 10 dijelova vode). Nadalje, konzultirajte Vašeg veterinara i dogovorite cijepljenje na način da ste potpuno sigurni kako su vakcine čuvane u rashladnom uređaju sve do aplikacije (vakcina se zagrije u dlanu neposredno prije aplikacije), a isto tako cijepljenje treba provesti prema shemi koju preporuča proizvođač (posebnu pozornost treba obratiti terminu cijepljenja majki).

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Moj boston terijer (star 7 mjeseci) počeo je prije desetak dana u hodu odizati stražnju nogu - ne u smislu da je nosi gore nego je u sekundi digne i onda spusti i opet normalno nastavi dalje hodati. Inače je jako živahan, razigran, puno trči za lopticom i dosta šetamo. S obzirom na to da smetnja nije u tolikoj mjeri izražena, par dana smo ga štedili aktivnosti i dajemo mu CaniAgil tablete (1 dnevno). Poboljšanje je primjetno, ali još uvijek ponekad odigne nogicu. Zanima me Vaše mišljenje, prvenstveno oko toga je li moguće da je pojava samo razvojne prirode (jer još uvijek raste) ili progresivan proces?Unaprijed hvala na odgovoru. VedranaO: Općenito, bolesti lokomotornog sustava obuhvaćaju patološke promjene na zglobovima, kostima, tetivama, ligamentima i mišićima. U mladih pasa je česta pojava i rahitisa, a to je poremećaj metabolizma kalcija i fosfora pri kojem dolazi do nedovoljnog odlaganja mineralnih soli u koštano tkivo organizma u rastu. Panostitis je također bolest mladih pasa koji intenzivno rastu (najčešće se javlja u njemačkih ovčara i kod pasa u tipu križanaca njemačkih ovčara). To je zapravo upala cjevastih kostiju nogu. Najčešća bolest u pasa je displazija kukova, koja se očituje lošom prilagodbom glave femura uz acetabulum s protuprirodnom pokretljivošću femura, reakcijom mekih tkiva i zglobnih tijela na kontinuirane mikrotraume. Bolest je nasljedna, a tok bolesti je progresivan. Iako su daleko češće zahvaćeni štenci velikih pasmina pasa, nije rijetkost da navedena bolest predstavlja problem i u malih pasmina pasa. Odizanje noge ili šepanje je jedan od najčešćih razloga posjeta veterinaru. Ponekad je uzrok vrlo jednostavan za dijagnosticirati i liječiti, a ponekad je isto vrlo otežano.  Smetnje u funkciji udova općenito se očituju šepanjem koju uzrokuje: bol (najčešće) uvjetovana upalnim procesima, mehanička smetnja koja onemogućuje gibljivost pojedinih dijelova uda (ankiloza zgloba, kontrakture tetive i mišića), paraliza živaca, a time i pojedinih mišićnih grupa, tromboza veće krvne žile. Ovisno o patološkom procesu i njegovom trajanju, i opseg šepanja različito se očituje, od jedva zamjetljivog do visokog stupnja, te se na osnovi toga procjenjuje njezin stupanj. Šepanje se uočava ili u fazi opterećenja ili predvođenja oboljelog uda, te se ove razlike koriste kao smjernice u dijagnostici. Životinja se promatra u mirovanju i u kretanju. Promatranjem bolesne noge nastoje se uočiti promjene i asimetrija (atrofija mišića, oteklina, izraslina) u usporedbi sa zdravom. Palpacijom se utvrđuje bolnost i eventualna pojačana pulzacija arterija. Vrlo je važno pregledati šape i prostor između mekuši. Ako se ovim pretragama ne može utvrditi lokalizacija i uzrok šepanja, dijagnostika se nadopunjuje provodnom anestezijom senzibilnih živaca udova i rendgenskom pretragom. Liječenju problema sa kretanjem u pasa pristupa se iz više kuteva: kontrola tjelesne težine, lijekovi protiv bolova, dodaci prehrani koji poboljšavaju pokretljivost zglobova i opteretljivost vezivnog i potpornog tkiva (glukozamin i hondroitin: Dr. Alder Glucosamin tabc, Dr. Clauders Mobil&Fit prašak ili tablete, Vetoquinol Caniviton forte, Petvital GAG tablete i prašak), akupunktura, fizikalna terapija, prehrana (medicinske linije hrane: Purina Joint Mobility dehidrirana hrana, Royal Canin Mobility support dehidrirana hrana, Hills j/d dehidrirana i konzervirana hrana, Eukanuba Joint Mobility dehidrirana hrana). Sve nabrojane metode svrstavaju se u konzervativne metode, a postoji još i kirurško liječenje isključivo prema indikaciji. Patologija lokomotornog sustava obuhvaća jedno kompleksno područje te je za točnu dijagnozu, a iz nje i prognozu stanja, potrebno načiniti osnovne kliničke pretrage lokomotornog sustava u veterinarskoj ambulanti. Možete se obratiti na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta gdje kolege raspolažu potrebnom tehničkom opremom i stručnim kadrom u specifičnoj problematici. Više pak o luksaciji patele možete pročitati u istoimenom odgovoru kolege Dragana Vešovića, dr. vet. med. Luksacija patele.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Nadam se da ćete mi moći pomoći. Imam labradora starog 9 godina. U zadnje vrijeme je počeo šepati, ništa strašno, primjeti se u hodu da se malo više oslanja na jednu prednju nogu. Inače je jako aktivan, ozlijedio se nije. Je li je problem u tome što on već ide prema seniorima? I postoji li nešto što bi možda poboljšalo njegovu pokretljivost (od Hill'sa ili vitamini) u vašem prodajnom centru? Puno hvala, TatjanaO: Jedna od relativno čestih promjena, koja dolazi sa starošću kod pasa, jest hromost. Definiramo je kao smetnju u normalnoj upotrebi ekstremiteta, koja se očituje raznim protuprirodnim pojavama pri kretanju ili stajanju životinje. Hromost može nastati zbog procesa koji su locirani u mišićima (upale, traume i sl.), zbog oštećenja živaca, poput paralize nervusa radialisa ili problema sa međukralježničnim diskovima. Veoma često uzrok hromosti je vezan uz zglobove, npr. kod displazije kuka odnosno lakta, o čemu možete više pročitati u ranije objavljenom odgovoru kolege Liječenje displazije kuka psa. Hromost može biti i posljedica iščašenja patele - koljene čašice, kao i pucanja križnih ligamenata u koljenu. Smatra se ipak da je najčešći uzrok hromosti kod starijih pasa artritis, tj. degenerativna bolest zglobova. O samoj bolesti, kao i o specifičnosti preparata i medicinirane hrane koja se preporučuje za takva stanja, možete više pročitati u našim ranijim odgovorima Upala zglobova (artritis) i prehrana te Artritis. Ostala stanja koja mogu uzrokovati hromost su različite traume npr. iščašenja, nagnječenja, ozljede šape, strana tijela itd. S obzirom na to da je jedino pregledom moguće utvrditi o čemu se radi, preporučujem da svojeg ljubimca odvedete veterinaru.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Kujica koker španijela prije tjedan dana liječena je od trovanja - vjerojatno otrov za štakore; simptomi klasični: malaksalost, teško disanje, krv u stolici. Od veterinara je tri dana primala terapiju i poslije toga potpuno došla sebi, živahna, jela je... da bi joj se nakon 8 dana ti svi simptomi trovanja vratili. Veterinar joj je sada samo dao tablete vitamina K. Zar nema još nešto što bi je vratilo u normalu? Temperatura je bila 39⁰C, sada je pala ispod normale, teško diše, uopće ne mokri, a puno pije. Lošije mi izgleda nego prije 8 dana. Postoji li nešto da taj otrov brže izađe iz tijela? Pozdrav, Branka O: Otrov za štakore je antikoagulant i to kumarinski derivat. Te tvari su inhibitori vitaminu K u procesu grušanja krvi. Javlja se oštećenje kapilarni endotel pa se toksiči učinak očituje u hemoragičnoj dijatezi. Otrovi se kumuliraju u organizmu i toksički učinak se pojavljuje tek nakon što se probavila određena doze otrova. Vrlo velike doze unesene u organizam odjedanput mogu uzrokovati akutnu vazodilataciju (širenje krvnih žila) i pad krvnog tlaka te smrt zbog hemodinamičkog kolapsa. Osjetljivost prema kumarinskim derivatima povećana je pri nestašici vitamina C jer je tada fragilnost kapilara povećana. Liječenje trovanja se provodi specifičnim farmakološkim antidotom, a to je vitamin K (Konakion). Dajemo ga s infuzijom glukoze i fiziološke otopine, čime suzbijamo dehidraciju i nadomještamo volumno izgubljenu krv. Također se može davati injekciono ili u tabletama. Stanje kardiovaskularnog sustava poboljšavamo vitaminom C, a komplikacije bakterijske prirode sprečavaju se davanjem antibiotske terapije. Dobro je kada povraćanjem pas izbaci pojedeno s otrovom, da ga ne probavi i na taj način otrov ne ode u organizam. Ako pas nije povratio, otrov je probavljen. Sada je potrebno reagirati kao da je nastupilo trovanje i aplikaciju antidota ponavljati najmanje 10 dana od dana trovanja. Samo unutar prvih 30-ak min nakon trovanja pomaže izazivanje povraćanja ili ispiranje želuca. Aktivni ugljen pomaže ako je prošlo sat vremena od unošenja otrova jer veže na sebe većinu otrovnih tvari (ali i korisne tvari), međutim pomaže samo dok su tvari još u probavnom sustavu (želudac i crijeva). Ukupno terapija kod trovanja traje i 10 do 14 dana jer zbog kumulativnog djelovanja (sporo se izlučuje i sporo se razgrađuje) svaka rezidua ("zaostala") u organizmu može uzrokovati recidiv (ponovne pojavu znakova i povrat stanja). Nažalost, jedini način liječenja je vitamin K. U prehrani koristite hrane koje su lakoprobavljive (npr. Intestinal formule - Eukanuba, Royal Canin, Hill's i/d ili Purina EN).

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molim Vas bi li mi mogli ukratko opisati standardni postupak veterinarske prakse koji se odvija u hitnim situacijama kada dođe do trovanja psa. Naime, nedavno mi je uginuo mladi pas, a sumnjam da veterinari jednostavno nisu napravili sve što su mogli, tj. ostavljen je takav dojam. Pušten je da pati, bez nekih "pain killer" tableta, osoblje se odnosilo pomalo neprofesionalno jer su na naše upite samo slegnjivali ramenima i nisu psa tjerali na povraćanje. Pošto sam za ovu proceduru povraćanja doznao prekasno i pošto se osoblje odnosilo neprofesionalno (tretiranje umirućeg psa od strane medicinske sestre, a ne veterinara) zamolio bih Vas da mi ukratko opišete kako izgleda standardna procedura liječenja psa koji dođe u veterinarsku ambulantu sa simptomima trovanja. Cijelo vrijeme sam bio s psom i znam što su radili pa me zanima prava procedura da je usporedim. Također me zanima je li normalna stvar da medicinska sestra liječi tako teške slučajeve trovanja, a ne veterinar. Srdačan pozdrav! Nick O: Najčešći otrov s kojim se ljubimci susreću jest otrov za štakore. Naime, prilikom provedbi različitih postupaka suzbijanja štetnih glodavaca (deratizacije), otrov za štakore se miješa sa pšenicom tvoreći "meke". Otrov koji se koristi je antikoagulant i to kumarinski derivat. Te tvari su kompetitivni inhibitori vitaminu K u procesu grušanja krvi. Osim toga, otrov djeluje i na krvožilni sustav tako što oštećuje kapilarni endotel sa posljedičnom hemoragičnoj dijatezi. Ono što nama čini najveći problem kod njih je činjenica da se kumuliraju u organizmu i toksički učinak se pojavljuje tek nakon ingestije određene doze. Izuzetno, vrlo velike doze unesene u organizam, odjedanput mogu uzrokovati akutnu vazodilataciju i pad krvnog tlaka te smrt zbog hemodinamičkog kolapsa. Osjetljivost prema kumarinskim derivatima povećana je pri nestašici vitamina C jer je tada fragilnost kapilara povećana. Klinička slika otrovanja ljubimca varira kako po manifestnim znakovima tako i po intenzitetu istih. Najčešće se pojavljuje napredujuća slabost životinja, bljedilo vidljivih sluznica i krvarenja po tijelu, u obliku većih ili manjih hematoma po uškama, butovima, u okolici zglobova, posebno skočnog zgloba te po vidljivim sluznicama. Krvarenja se zapravo razvijaju u svakom tkivu, u potkožnom tkivu, mišičju, pod poplućnicom, potrbušnicom u mozgu itd. Otrovane životinje mogu imati krvavi proljev ili povraćati krv, mogu krvariti na nos ili mokriti krv. Pri postupku s otrovanim životinjama treba imati na umu da mehanički inzulti prilikom hvatanja životinja mogu uzrokovati potkožne hematome, a ubod i najtanjom iglom može izazvati nezaustavljivo krvarenje. Kao i pri svakoj "obradi" pacijenta, potrebno je uzeti temeljitu dijagnozu koja će veterinara usmjeriti radi ostavljanja konačne dijagnoze. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze (vlasnikovih podataka o pojavi, tijeku i simptomima bolesti), kliničkoj slici i nalazu laboratorijske pretrage krvi. Sam tijek pretrage kao i eventualni pristup u liječenju određeni su i trenutnim zdravstvenim statusom životinje, odnosno prema urgentnosti i kritičnosti svakog pojedinog slučaja (procjena veterinara). Samo pravilno postavljena dijagnoza može osigurati ispravno i točno liječenje. Prilikom sumnje na trovanje, nerijetko se poduzima i evakuacija sadržaja iz probavna sustava. Na takav način se može izbacivanjem sadržaja eventualno umanjiti količina unesena otrova, odnosno smanjiti koncentracija otrova koji će se resorbirati u organizmu. U tu svrhu mogu se koristiti preparati za povraćanje (emetici) najčešće u injekcionom obliku. Njihova primjena kao i odabir prikladna preparata i same doze utvrđuje se na licu mjesta u skladu s dijagnozom, tjelesnom težinom ljubimca kao i samim vremenom koji je prošao od trenutka uzimanja "meke" ili pojave kliničke slike. Liječenje se provodi specifičnim farmakološkim antidotom, a to je vitamin K (Konakion). Dajemo ga s infuzijom glukoze i fiziološke otopine, čime suzbijamo dehidraciju i nadomještamo volumno izgubljenu krv. Stanje kardiovaskularnog sustava poboljšavamo vitaminom C, a komplikacije bakterijske prirode sprječavaju antibiotici. U slučajevima kada je veća količina otrova resorbirana te kada je prisutna jače izražena klinička slika trovanja, liječenje se provodi više dana (najmanje 10 dana). Veterinarski tehničar pomaže veterinaru u liječenju oboljelih ili ozlijeđenih životinja, kao i prilikom provođenje postupaka prevencije širenja zaraznih bolesti te pri različitim postupcima uzgoja životinja. U određenim slučajevima, kao što su jednostavniji poslovi (npr. davati lijekove propisane od strane  veterinara, čistiti i povijati rane,...), veterinarski tehničar može ih obavljati samostalno, ali po nalogu kao i uputi veterinara. Zbog Vaše specifične situacije savjetujem Vam da se konzultirate sa stručnjacima na području veterinarstva na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, i to na Klinici za patologiju, Klinici za unutarnje bolesti kao i Zavodu za sudsko veterinarstvo. Više o eventualnim mogućnostima vezanim za utvrđivanje i nepravilnosti prilikom pružanja veterinarske usluge, kao i o Vašim eventualnim daljnjim mogućim postupcima možete saznati u mom ranijem odgovoru Sumnja u grešku veterinara kao uzrok uginuća ljubimca nakon operativnog zahvata.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam maltezericu staru dvije i pol godine. Prije 8 dana oštenila je prve štence, četiri štenca. Još za vrijeme gravidnosti počela je dahtati i drhtati. Odmah sam je odvela veterinaru koji je rekao da joj manjka kalcija te je primila injekciju kalcija. Dan prije štenjenja, opet je dahtala, te sam ju opet odvela na injekciju kalcija. Sada joj redovno dajem tablete kalcija, ali opet povremeno dahće, pa onda povećam dozu. Oduvjek ju hranim Royal canin hranom za maltezere, a sada Royal canin starter mini, ali ona ima vrlo slab apetit, pa dodajem i konzerviranu pseću hranu da bi više pojela. Dajem joj i vitaminsku pastu. Bojim se da ne pretjeram s kalcijem. Ona je inače vrlo vesela i dobro raspoložena. Zanima me Vaše mišljenje, je li zaista dahtanje zbog pomanjkanja kalcija ili može biti i nešto drugo? Zanima me još jesu li možda štenci u opasnosti i je li potrebno da ih dohranjujem s mlijekom za štence? Kada trebam štencima dati suhu hranu? Srdačan pozdrav od DaneleO: Simptomi dahtanja i drhtanja koji opisujete u Vaše ljubimice, a koji se kontinuirano javljaju od druge polovice graviditeta i nastavljaju nakon okota, mogu upućivati na sniženu razinu kalcija u krvi. Vrlo često navedeni simptomi prethode težem stanju, odnosno komplikaciji koja se najčešće javlja u kuja malih pasmina pasa (ali i velikih pasmina) nakon okota - eklampsija, a nastaje uslijed nedostatka ili slabe resorpcije kalcija. Naime, pojačane količine kalcija u prehrani gravidne kuje, pogotovo u kasnijim dijelovima graviditeta, mogu dovesti i do pojačane vjerojatnosti od eklampsije u periodu laktacije. Ovo se događa iz razloga što povećani udio kalcija u prehrani smanjuje učinkovitost resorbcije kalcija iz crijeva, inhibira sekreciju paratireoidnog hormona i stimulira sekreciju tirokalcitonina. Ovo smanjuje mogućnost mobiliziranja kalcija iz kosti kada je to organizmu neophodno, odnosno u vrijeme dojenja a potrebno je jedan do tri tjedna vremena kako bi se proces mogao obrnuti. Stoga je pogodnije kalcij dodavati tijekom dojenja pa do četvrtog ili petog tjedna starosti štenaca, ukoliko je neophodno za zdravlje. Općenito, pri eklampsiji se ponajprije uočavaju simptomi dahtanja i/ili drhtanja pa se nakon 1 ili više sati ili pak dana simptomi pogoršavaju te se uočava: nervoza i nemir, slabi interes za štenad, ukočen i bolan hod, smanjen apetit ili odbijanje hrane, spazam mišića, nemogućnost stajanja, povišena tjelesna temperatura, napadaji. Eklamspija se obično javlja u prva tri tjedna nakon okota a pri prvoj pojavi simptoma pomoć treba hitno potražiti u veterinarskoj ambulanti. Moram spomenuti i kako trzanje i grčenje u pasa može biti i znak hipoglikemije (abnormalan pad razine šećera u krvi). Kako mozak zahtijeva šećer za normalno funkcioniranje, a ima vrlo slabu sposobnost deponiranja šećera, prvi je organ zahvaćen kada se razina šećera u krvi spusti prenisko. Kod malih pasmina pasa se vrlo često događa da je unos glukoze u organizam smanjen, a kako imaju slabiju sposobnost pohranjivanja energije od većih pasmina pasa, potrebno im je davati minimalno dva obroka dnevno. Simptomi hipoglikemije uključuju slabost, letargiju, inkoordiniranost, napadaje, nervozu, tresenje. Tek u teškim slučajevima dolazi do nesvjestice. Iako je uz redovito uzimanje hrane mala vjerojatnost da se radi o hipoglikemiji, ovo je vrlo česta pojava u malih pasmina pasa. Općenito rečeno, tresenje ili tremor (vidljivo drhtanje tijela ili grupe mišića) može biti i posljedica povišene temperature tijela, osjećaja hladnoće, smanjene funkcije štitnjače, infekcije vanjskog slušnog kanala, parazita u ušima, gubitka ravnoteže, straha, trovanja, virusne infekcije, zaraznog kašlja pasa, parvo infekcije, bolnosti (vezano uz probleme kičme i herniju diska pršljenova), neuroloških uzroka, skeletnih i mišićnih problema. Dahtanje pak, osim stresa i nervoze te okolišnih čimbenika poput visoke vanjske temperature, može imati nekoliko ozbiljnih uzroka: respiratorni problemi, kardiovaskularni poremećaji, hematološki i neurološki poremećaji te naravno, graviditet (plodovi vrše pritisak na ošit), prisutnost tekućine u trbušnoj šupljini, razna trovanja i sl. Sama razina kalcija iz svega gore navedenoga može pogodovati pojavi, no kako je dahtanje počelo u zadnjoj trećini graviditeta vjerojatniji je mehanički uzrok pritiska plodova a naročito jer se dahtanje smanjilo nakon okota. Svakako, ovo ne znači da nije potrebna kontrola u veterinarskoj ambulanti, naročito ako se simptomi nisu u potpunosti povukli. Naime, potrebno je pretragom krvi odrediti točnu razinu kalcija, te prema tome preporučiti eventualnu nadopunu prehrani ili nastavak davanja kalcija. Također, kompletna krvna slika i biokemija krvi dati će najbolji uvid u zdravstveni status kujice. Više o nadohranjivanju štenadi možete saznati u ranijem odgovoru kolegice Prehrana štenaca ako kuja nema mlijeka.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam štene staro tri meseca, kod nas je tjedan dana, hranim ga Royal Canin Junior tri puta dnevno po 100 gr prema uputstvu sa pakovanja, ali on samo guta hranu i jede jako brzo, mada je frana dosta krupna, a vodu ne pije baš puno pa mislim da posle ima bolove u želucu. Od juče jede travu, stolica mu je u redu, štuca 3 do 4 puta dnevno, primio je do sada sve vakcine i protiv parazita. Kako da ga naučim da ne guta suhu hranu nego da grize? Hvala unapred, Sandra O: Psima je svojstveno da jedu brzo i halapljivo. Proces probave hrane kod njih ne započinje u ustima kao kod ljudi, već u želucu. Zbog toga, ne postoji ni fiziološka potreba da hranu žvaču i usitnjavaju. Osim toga, zubalo im nije prilagođeno žvakanju, već trganju hrane. Kod ljudi zubi imaju široke žvačne plohe zahvaljujući kojima se hrana bolje namače slinom i priprema za procese probave. Preci današnjih pasa morali su jesti brzo, s obzirom na to da je uvijek postojala prijetnja da će im hranu oteti  veća ili dominantnija životinja ili da će druge životinje saznati za plijen. Iako, živjeći uz čovjeka, najčešće nisu morali loviti i toliko brinuti o hrani, psi su zadržali potrebu da jedu brzo i halapljivo.   Ipak, neki psi jedu brže od drugih, u skladu sa svojim temperamentom. Za usporavanje hranjenja postoje posebno dizajnirane zdjele za hranjenje, koje sadrže ispupčenja, zbog kojih pas mora uložiti više vremena za jedenje. Takve zdjele možete pronaći u Pet centar trgovinama.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Pas, mužjak, kastriran je prije 2 mjeseca. Unazad 10-ak dana primjetili smo da su kod psećih druženja skoro svi psi počeli naskakivati na njega, čak i oni koji inače gledaju svoja posla i nisu previše druželjubivi. Prije kastracije je i on naravno na neke naskakivao, neki njega, ništa posebno neobično. Prvi put sam doživjela ovako nešto. Užasno je druželjubiv kad su u pitanju drugi psi, a ovo je postalo pomalo naporno. Više ne može ni trčati ni igrati se, samo skaču po njemu, čak se i svade kao oko kuje i svojataju ga. Ima li pas nakon kastracije ima neki poseban miris?O: Kastracija je postupak kojim se uklanjaju spolne žlijezde, što znači da se uklanjaju i hormoni koje te žlijezde proizvode. Određeni oblici ponašanja poput markiranja urinom, agresije i seksualnog ponašanja mogu se modificirati kastracijom, ali samo kod određenog postotka pasa. Kastracija kod preostalih pasa uglavnom ne utječe na ponašanje. Naskakivanje koje opisujete može predstavljati oblik socijalnog ponašanja jer se naskakivanjem često pokazuje dominantnost, odnosno podređenost. Podređenost se iskazuje spuštenom glavom i tijelom, okretanjem leđa i micanjem glave od drugog psa, dopuštanjem drugom psu da stoji preko njega, spuštanjem repa i izbjegavanjem pogleda u pravcu dominantnog psa. Postupak kastracije je mogao potencirati ponašanje koje se i ranije ispoljavalo, ali u manje izraženoj formi. Dodatno o ovoj temi možete pročitati u ranije objavljenim odgovorima Naskakivanje psa i Naskakivanje kao posljedica seksualne frustracije.