Pitajte veterinara

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Javljam Vam se u nadi da ćete mi Vi dati konkretniji odgovor. Zapravo, imam njemačkog boksera koji je star pet godina, prije nekih mjesec i pol primjetio sam mu čudnu izraslinu u gornjem dijelu usta. Odmah sam se obratio veterinaru te su mu uradili operaciju i ostranili tumor, ali sada mu je to izraslo ponovo te je znatno veće... S obzirom na to da su veterinari u mom gradu strašno bezobzirni, odlučio sam se pisati vama te Vas zamoliti da mi pomognete te mi date savjet šta da radim. Unapred velika hvala, Enes O: Tumori usne šupljine i ždrijela su dosta česti i obično su zloćudne prirode. Kod pasa, najčešće tri vrste tumora su zloćudni melanom, karcinom skvamoznih stanica i fibrosarkom. U većini  slučajeva zahvaćaju desni. Učestalost ovih tumora povećava se nakon 8. godine života. Klinički znakovi ovise o lokaciji i veličini samog tumora. Neugodan zadah, odbijanje hrane, otežano gutanje i pojačano slinjenje neki su od najčešćih simptoma. Ovi tumori često ulceriraju i krvare, a u slučaju da se tumor proširi u okolno tkivo, lice postaje otečeno. Područni limfni čvorovi obično budu povećani i prije nego sam tumor postane vidljiv. Što se tiče dijagnoze, ona se ponekad može postaviti i citološkom pretragom, ali je obično ipak potrebno napraviti i biopsiju. Zloćudni melanomi znaju se dosta razlikovati, kako izgledom tako i pigmentacijom, pa ih je u svakom slučaju prilikom određivanja vrste tumora potrebno uzeti u obzir. Karcinomi skvamoznih stanica obično zahvaćaju desni i tonzile, slično kao i limfosarkomi. Zbog mogućnosti nastanka metastaza vrlo je važno pregledati i područne limfne čvorove i pluća. Maligni melanomi su vrlo invazivni i brzo metastaziraju pa je tu prognoza nažalost dosta loša. Kirurško odstranjivanje može ponekad i izliječiti ili barem produžiti preživljavanje, ali obično se takvi tumori ponovno vraćaju. Karcinom skvamoznih stanica koji ne zahvaća tonzile je tek lokalno invazivan i sa manjom vjerojatnošću nastanka metastaza pa je i prognoza puno povoljnija ako se odmah krene sa kirurškom obradom ili zračenjem ili jednim i drugim. Kada su ipak zahvaćene i tonzile, prognoza je dosta loša. Fibrosarkomi su također lokalno agresivni i često se, nakon kirurškog odstranjivanja, znaju vraćati pa je ovdje prognoza također dosta dvojbena. Budući da je bez točne dijagnoze i detaljnog pregleda teško reći kakva je prognoza i koja je najbolja metoda liječenja, najbolje bi ipak bilo da se obratite kolegama na Veterinarskom fakultetu, u Ambulanti za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Našoj steriliziranoj francuskoj buldogici staroj godinu i 8 mjeseci prije 4 mjeseca simetrično se prorijedila dlaka na bočnim stranama. Nakon davanja VMP vitamina i Dermonorma stanje se nije popravilo pa su joj rađeni testovi na hormon štitnjače. Kad je ustanovljeno da ima granično sniženu razinu T4, propisan joj je Eutirox koji pije 2 puta na dan po 100 mikrograma (ima 10,5 kg). Od onda joj je sve lošije. Sve sporije i teže hoda, apatična je, jako joj ispada dlaka, a zadnja dva dana samo spava. Vodili smo je veterinaru, opet je vađena krv, krvna slika je u redu, ima malo povišenu razinu natrija, šećer je 4,5. Ima brahikardiju i nizak tlak, normalnu stolicu, pojačani apetit i ne povraća. Imala je povišenu temperaturu (40⁰C), ali i to je spalo nakon što je dobila lijek za snižavanje temperature. Ima i lagano zadebljanje limfnog čvora te šum u prsima. Primila je i 2 injekcije antibiotika te injekciju B vitamina. Ali sve joj je lošije i sve teže diše, jutros ne može ni stajati. Instruirani smo da nikako ne prekidamo terapiju Eutiroxom. I da napravimo test na Cushinga. Molim Vas pomozite ako imate ikakvu ideju što bi joj moglo biti ili za savjet - kome da se obratimo za pomoć? Hvala puno, Ivana O: Hipotireoidizam je poremećaj rada štitnjače, najčešće uzrokovan disfunkcijom štitnjače zbog njene limfocitne upale ili idiopatske atrofije (smanjenja nepoznatog uzroka). Najčešći je u pasa srednje starih i starih. Mladi psi velikih  i gigantskih pasmina obolijevaju rijeđe. Prirođeni hipotireoidizam je iznimno rijedak. Mogu se javiti različiti kožni simptomi. Dlaka može biti bez sjaja i slaba, mogu se javiti bilateralna područja bez dlake, a na ti mjestima koža je hiperpigmentirana, tanka i hladna na dodir. Tanka i obješena koža na licu, kronična suha seboreja te ceruminozna upala uha također mogu biti prisutni. Seboreična koža i uši se mogu sekundarno inficirati gljivicama. Nekožni simptomi kod hipotireoidizma mogu uključivati agresiju, letargiju, mentalnu tupost, teško podnošenje napora, opću slabost, debljanje, nepodnošljivost hladnoće, usporeno disanje, neuromiopatske ili gastrointestinalne simptome, simptome središnjeg živčanog sustava i reproduktivne probleme. Pretragom krvi može se naći blaga neregenerativna anemija, povišen kolesterol i kreatinin. Dermatohistopatološki najčešće nespecifične endokrine promjene ili nalaz tipičan za gnojnu upalu kože, gljivicu Malasseziu ili seboreju. Nalaz koncentracije hormona štitnjače u serumu može ukazivati i na lažno pozitivni i lažno negativni rezultat. Liječenje se temelji na tretiranju kožnih promjena, nadomjesnoj hormonskoj terapiji (levotiroksin- Eutirox), po potrebi drugim lijekovima... Nakon 2-4 mjeseci terapije potrebno je opet kontrolirati razinu hormona 4-6 sati nakon aplikacije lijeka i vrijednosti bi trebale biti u normalnoj razini. Ako su vrijednosti opet snižene doza se poveća i opet kontrolira za 2-4 tjedna. Prognoza je povoljna sa doživotnim nadomjestkom tiroksina mada ponekad neuromuskularni simptomi mogu u nekoj mjeri ostati. O dijagnosticiranju poremećaja rada štitnjače putem njenih hormona pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr. vet. med. ovdje. Hiperadrenokorticizam (Kušingova bolest) u pasa se javlja zbog povećane produkcije endogenih steroidnih hormona (uglavnom glukokortikoida, a nekada i mineralokortikoida i spolnih hormona u kori nadbubrežne žlijezde). Bolest je uzrokovana hiperfunkcionalnim adrenalnim tumorom (u 15-20% slučajeva) ili tumorom hipofize (u 80-85% slučajeva) koja pojačano luči adrenokortikotropni hormon. Jatrogeni hiperadrenokorticizam (uzrokovan nekim lijekovima) može se javiti u bilo koje dobi i najčešći je kod kroničnog svrbeža i imunoposredovanih stanja kod kojij su primjenjivani dugodjelujući kortikosteroidi. Spontani hiperadrenokorticizam javlja se u srednje starih do starih pasa i najviše se javlja kod boksera, boston terijera, jazavčara, pudla i škotskih terijera. Kožni simptomi su mutna dlaka i obostrane simetrične alopecije (područja bez dlake) koja se mogu proširiti i na cijelo tijelo, ali su najčešće na glavi i ekstremitetima. Na tim mjestima se dlaka lako isčupa, a koža je bez tonusa, tanka i hiperpigmentirana. Na trbuhu se pojavljuju strije i komedoni (miteseri) te kalcinoza kože (mala točkasta područja kalcifikacije koja mogu biti jako bolna). Kronična površinska gnojna upala kože, gljivice i demodikoza (šugarac) najčešće su prvi uzroci zbog kojih se vlasnik javlja veterinaru. Pojačana žeđ i glad su česti. Mišićna slabost, proširen trbuh (zbog povećane jetre, redistribucije masti i slabih trbušnih mišića), povećana primljivost na infekcije, pojačano dahtanje i promjenjivo ponašanje ili neurološki simptomi su često prisutni. Krvnom pretragom nalazi se povećan broj neutrofila i smanjen limfocita i eozinofila. U 90% slučajeva povećana je alkalna fosfataza, srednje do značajno povcećana ALT (jetreni enzim) te povećani kolesterol, trigliceridi ili glukoza. U urinu se može naći bakterije, proteimi i šećer. Dermatohistopatološki su promjene općenite za endokrine promjene. Mineralizacija (kalcinoza), tanka koža  mogu ukazivati na bolest, ali ne moraju biti uvijek prisutni. Ulltrazvukom trbušne šupljine može se vidjeti povećanje ili tumor nadbubrežne žlijezde. Objektivna dijagnoza hiperadrenokorticizma zahtjeva provedbu specifičnih endokrinoloških testova koji uključuju ACTH stimulacijski test, deksametazon supresijski test i omjer kortizola i kreatinina u urinu. Liječenje se temelji na terapiranju trenutnih infekcija, uklanjanje nadbubrežne žlijezde, a kod pasa sa neoperabilnim tumorom može koristiti terapija mitotanom ili trilostanom. Prognoza bolesti je dobra do loša ovisno o uzroku i težini bolesti. Savjetujem Vam da se javite na Kliniku za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kod Doc. dr. sc. Vesne Matijatko.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Budući da imam mješanca shar-peia i bretonca, zanima me pripada li on u "opasne pse"? Kako bih mogla prijaviti ljude koji puštaju svoje pse koji su opasni po ulicama? Tina O: Prema Pravilniku o opasnim psima (NN 117/08), Zakonodavac je propisao da je "opasan pas": "(a) bilo koja jedinka te vrste, podrijetlom od bilo koje pasmine koja je:– ničim izazvana, napala čovjeka i nanijela mu tjelesne ozljede ili ga usmrtila,– ničim izazvana napala drugog psa i nanijela mu teške tjelesne ozljede,– uzgajana i/ili dresirana za borbe pasa ili zatečena u organiziranoj borbi s drugim psom;(b) pas pasmine terijera tipa bull koji ne potječe iz uzgoja iz članka 8. stavka 1. ovoga Pravilnika (pit bull terijer) i njegovi križanci,...". Također, Zakonodavac navodi da činjenicu, da li je pas opasan ili ne, utvrđuje veterinarski inspektor po podnesenoj prijavi o ničim izazvanom napadu na čovjeka s nanesenim tjelesnim ozljedama ili usmrćenjem ili ničim izazvanom napadu na drugog psa s nanesenim tjelesnim ozljedama. Korisne informacije možete saznati i u Odluci o držanju životinja za društvo i životinja opasnih za život ljudi i postupanju s njima (Službeni glasnik Grada Zagreba, 09/00).  Također, moguće je obratiti se i nadležnoj ispostavi Veterinarskog ureda Vaše županije. U Zagrebu je to Veterinarski ured grada Zagreba, Utinjska 40 ili na adresu Komunalnog redarstva općine.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Javljam Vam se u svezi moga psa koji je tijekom operativnog procesa u jednoj veterinarskoj ambulanti zadobio opekline (ne znam kojeg stupnja, no to su bile dublje krvave rupe nakon što su popucali baloni na opeklinama), uglavnom, nakon mjesec i pol dana te su rane zacijelile, nakon mnogo previjanja i špricanja Bivacyn sprejem. No u isto vrijeme kako su rane zacijeljivale i kako se počela nazirati mlada ružičasta koža, isto tako se pojavio crni rub oko tog ružičastog dijela koji, kako se smanjivao i zarastao, crni rub je postajao sve širi. Koža koja je bila ružičasta sad je potpuno crna i na njoj nema dlaka. Ne postoje nikakvi drugi simptomi koji bi mogli ukazivati na ikakve procese na toj tamnoj koži (koža je doslovce crna). Moj pas je crni koker i inače mu je koža vrlo svijetla i nigdje na tijelu nema tamnijih dijelova kože osim na ovim mjestima nekadašnjih opeklina. Čini mi se da se to područje crne kože koncentrično širi i da postaje sve veće. Veterinarka nije znala reći o čemu se radi. Možete li mi vi pomoći ikako? Hvala unaprijed, Paola O: Opekline ili lat. combustiones predstavlja oštećenje tkiva nastalo djelovanjem visoke temperature (termička opeklina), jetkih kemijskih sredstava (kiseline, lužine,...), različitog zračenja (sunčevog, rendgensko,...) ili djelovanjem elektriciteta.Stupanj, kao i intenzitet opeklina ovisi o vrsti, jačini te trajanju toplinskog djelovanja kao i o samoj anatomskoj poziciji na koju energija djeluje. Prema kliničkoj manifestaciji, opekline se dijele na:- opekline prvog stupnja (combustio erythematosa) - oštećen je stratum corneum kože, a manifestira se oteklinom i hiperemijom korijuma. U pravilu, opće stanje je nepromjenjeno ili je prisutno blago povećanje tjelesne temperature,- opekline drugog stupnja (c. bullosa) - karakteriziraju mjehuri na mjestu djelovanja topline. Sami mjehuri su bolni i kod ljubimaca često podložni sekundarnim infekcijama (kao posljedica češanja, lizanja,...), -opekline trećeg stupnja (c. esharotica) - karakteriziraju je kraste na mjestu djelovanja topline (nekroza površinskog te često i dubljih dijelova kože). Kraste se formiraju nakon 7 dana i postupno prelaze u crno-smeđu tvorbu čvrste konzistencije. Liječenje traje minimalno 4 mjeseca,- opekline četvrtog stupnja (carbonisatio) - zahvaćeno tkivo je crno, isušeno i pougljeno. Proces, kao i trajanje izlječenja zahvaćenog dijela tijela ovisi o stupnju i površini tijela zahvaćenim promjenama kao i o prikladnom te pravodobnom liječenju. Stoga, savjetujem Vam da se obratite na Klinike Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, kako bi cijenjeni stručnjaci mogli pregledati ljubimca te odrediti kako se razvija cijeljenje promjena. Također, isti će biti u mogućnosti utvrditi da li je potrebno ili moguće još na neki način "ubrzati", kao i poboljšati cijeljenje te u skladu s dijagnozom dalje Vas savjetovati.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Prijateljica mi ima psa koji je prije oko dvije godine imao problema sa zadnjom desnom nogom, jednostavno ga je počela boljeti toliko da nije mogao stati na nju. Kako mu je bivalo sve gore i gore, odvezle smo ga na Veterinarski fakultet, obavili rentgen i utvrđeno je da nije ništa slomljeno. Njegova veterinarka je dijagnosticirala ishijas i prepisala tablete (ne sjećam se kako su se zvale) od kojih mu se stanje popravilo. Isti slučaj ponovio se jos jednom i opet su tablete pomogle. U međuvremenu je pas premješten na spavanje u kuću i od tada nema problema s nogom. Do tada je spavao u drvarni (s poluotvorenim vratima jer navodno voli imati dvorište „pod kontrolom“) i po zimi kada su temperature bile vrlo niske. Pas ima gustu, kratku dlaku. Zanima me: je li možda uzrok oboljenju bilo to što je možda prezebao jer je par godina bio smješten, po meni, na neprikladno mjesto (bez obzira što je imao i stiropor i deke na kojima je ležao) ili to nije imalo nikakve veze s ishijasom? Moram priznati da mi je pomalo čudno da ishijasa nema otkada spava na toplom.Lijep pozdrav,Tanja O: Išijas je  bolest ishijadičkog živca (nervus ischiadcus). To je najduži živac u tijelu, a  sastavljen je od pet manjih živaca koji izlaze iz lumbosakralnog dijela kičme te se spušta niz noge gdje se grana u manje živce. Uzrok boli u stražnjem dijelu leđa i stražnjim nogama može imati niz uzroka koji se općenito mogu podijeliti u dvije kategorije, a to su bolesti mišićno-koštanog sustava i bolesti kralješnice. Sve one mogu utjecati na povremenu ili dugotrajnu, blažu ili izrazitu sliku upale odnosno degenerativnih promjena na samom živcu. Izuzev ako je bol uzrokovana ozbiljnim i teškim poremećajem, oporavak je relativno brz. Životinje koje su navikle obitavati na otvorenom, a kojima je osiguran suh i zaklonjen ležaj, u pravilu bez zdravstvenih problema podnose i relativno niske temperature. Međutim, ukoliko se u starijih pasa pojave simptomi vezani uz tegobe sustava za kretanje, preporuča se spavanje u toplim prostorijama.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Kod mog psa se pojavljuje problem s oticanjem u predjelu donje vilice, veterinar je došao do dijagnoze oticanja pljuvačne žlijezde i davao terapiju koja je bila uspješna. Prije nekoliko dana dolazi do oticanja u predjelu čeone kosti, tj. iznad očiju, oteklina je veličine jajeta i bolna na dodir. Zanima me može li ta oteklina biti uzrokovana poremećajem pljuvačnih žljezdi i ako se taj problem često pojavljuje, je li u pitanju neka kronična bolest ili poremećaj pljuvačnih žlijezda. Hvala, nadam se vašem brzom odgovoru. Mladen O: Kod pasa nalazimo cijeli niz oteklina, što implicira važnost točne dijagnoze veterinara. Tako, često je moguće utvrditi hematome (nakupljanje krvi u novostvorenoj šupljini), ciste (vrećaste ili loptaste tvorbe ispunjene kašastim ili tekućim sadržajem), apsces (novonastale šupljine ispunjene gnojem),... Također, moguće je da je zbog različitih upalnih ili patoloških procesa, na području usta i usne šupljine, došlo do povećanja limfna čvora. Naime, limfni čvorovi su "strateški" raspoređeni na anatomskim regijama po cijelom tijelu te svojim položajem i građom filtriraju, kontroliraju i prepoznaju sve što ulazi i izlazi iz određena tkiva, organa, organska sustav. Poznato je da upalni procesi daju lokalno povećanje regionalna limfna čvora. Tako, svi upalni procesi, u području usta i usne šupljine, posljedično će i dovesti do povećanja limfnog čvora ili limfnih čvorova ispod donje čeljusti te na području gornjeg dijela vrata. Od upalnih procesa mogli bi se izdvojiti lokalni stomatitisi, različite bolesti zuba i okolna tkiva, različite ciste, upale krajnika, parotitis, mukokele,... Slinska žlijezda i njeni izvodni kanal mogu biti upaljeni, mogu biti zahvaćeni neoplazijom, u kanalićima se mogu formirati kamenčići te može doći do rupture izvodnog kanala. Mukokele predstavlja jednu od češćih bolesti slinskih žlijezda koja se očituje nakupljanjem sline u potkožnom tkivu ili u slojevima sluznice ispod jezika s posljedičnom reakcijom okolnog tkiva. Najčešće nastaju kao posljedica traume, primjerice kostima ili čvrstim predmetima koje ljubimac žvače. Prilikom samog formiranja ciste, ona je bolna i temperirana. Kako vrijeme prolazi, ona postaje hladna i na dodir tjestaste konzistencije. Punkcijom se dobiva gust, mukozan, sivo-žut ili sukrvav sadržaj. Također, različite tumorozne tvorbe, bilo maligne ili benigne, dovode do povećanja regionalnih limfnih čvorova. Zbog svega prije navedenog nužno je točno postavljanje dijagnoze. Naime, u slučaju Vašeg ljubimca, moguće je da je prije naveden problem povezan s postojećim jer na području glave postoje mnoge međusobne komunikacije kako šupljina tako i pojedinih anatomskih struktura. Stoga je moguće da proces koji se nalazi na donjem dijelu glave također rezultira pojavom upalnog procesa na gornjim dijelovima glave. U svakom slučaju, savjetujem Vam da s ljubimcem ponovno posjetite veterinara. Isti će po pregledu ljubimca biti u mogućnosti postaviti dijagnozu te Vas dalje, u skladu s njom, savjetovati kao i odrediti najprikladniji način tretiranja postojećeg stanja.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam rotvajlera, muškog, star je 6 godina, nije kastriran. Povremeno, nakon dugog spavanja, kad se proteže ili se „trese“ ili dok sanja, kapne mu par kapljica krvi iz spolovila. Inače, dok mokri u mokraći nema krvi. Što mislite, što je uzrok toga, može li se to povezati s problemima prostate? Unaprijed hvala na odgovoru, Andy O: Tkivo mokraćnog sustava vrlo je krhko i svaka promjena u zdravstvenom stanju psa može uzrokovati pojavu krvi u urinu.  Prisutnost krvi na spolovilu mužjaka moguća je uslijed infekcije mokraćnog sustava, pojave sitnih kamenaca koji oštećuju stijenku uretre i uzrokuju krvarenje, kao i kod otrovanja (najkarakterističnije kod otrova za štakore). Kod trovanja uz prisutnu krv u mokraći javlja se krvarenje iz ostalih prirodnih otvora, povraćanje, proljev i letargija.   Prisutnost krvi u mokraći javlja se kod ubod krpelja zaraženog babezijama (piroplazmoza). Ovaj parazit razara crvene krvne stanice kojih se organizam riješava filtracijom kroz bubrege, što rezultira obojenjem mokraće u crveno ili smeđe. Prostata je žlijezda koja je smještena odmah iza mokraćnog mjehura u muških pasa, a česti je uzrok krvarenja mokraćnog sustava u nekastriranih mužjaka. Sa starenjem psa ova žlijezda povećava svoj volumen, a često se razvije cista ili tumor koji mogu krvariti. Obično je kastracija jedino učinkovito rješenje ovog problema jer se uklanjanjem spolnih žlijezda uklanja i izvor testosterona čijim spuštanjem razine u krvi dolazi do smanjenja veličine prostate. Prisutnost krvi na spolovilu može biti uzrokovano i mehaničkim ozljedama i ranicama na prepuciju, nepoznate etiologije.  Kliničkim pregledom i palpacijom spolnog područja mogu se isključiti promjene na prepuciju i djelomično na prostati. Analiza urina i kultura urina neophodna je jer nam govori da li je to posljedica upale mokraćnog sustava. Ako je nalaz negativan, obično se radi RTG-snimka kako bi se isključila/potvrdila mogućnost mokraćnih kamenaca te procijenilo stanje prostate. Ako je nalaz normalan, potrebno je obaviti ultrazvučnu pretragu bubrega, mokraćnog mjehura i prostate na znakove cista ili tumora. Također je potrebno mjerenje krvnog tlaka i sposobnost koagulacije krvi u potrazi za neuobičajenim uzrocima krvarenja iz spolovila. Ako pas normalno jede, veseo je, skače, igra se i sl., tada vjerojatno nije u pitanju nešto zabrinjavajuće, međutim zbog sigurnosti Vam savjetujem da posjetite veterinara, naročito ako krvarenje potraje više dana i obim krvi bude veći.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Moja kujica ima 6 mjeseci. Zove se Bela. Mješanac je tibetskog španijela i pekinezera. Zanima me što to znači kad pas leži na leđima. Ona tako leži kad spava, a i ovako kad mi gledamo tv. Izgleda opušteno kad tako leži. I ona hrče, dok spava, a i dok gleda u nas. Je li to normalno?Ana O: Psi veliki dio vremena dana provedu spavajući. U prosjeku, ovi intervali se kreću oko 12-13 sati dnevno. Naravno, kod izrazito mladih, kao i kod starijih ljubimaca, ovi intervali su još duži. Tijekom ovih intervala odmora, oni spavaju postrance, na trbuščiću, ali i na leđima. Razlog zbog čega oni spavaju na leđima još nije u potpunosti odgonetnut. Naime, neki smatraju da je razlog u tom što žele da im sami vlasnici obrate više pažnje i malo ih pomaze. Također, mnogi ljubimci ležeći na leđima pokazuju i svoju podređenost vlasnicima. Međutim, u mnogim situacijama je dokazano da ljubimci koji leže na leđima na takav način pokušavaju dodatno olakšati organizmu da se ohladi. Naime, kako je na trbuščiću ljubimca manja količina dlake, lakše se hladi ako ga se izloži otvorenom zraku, kao i samom strujanju zraka. Također, ljubimci koji pokušavaju spavati na leđima osiguravaju i dodatnu opuštenost većine mišića što potpomaže potpunom opuštanju i odmoru. Naravno, ono što je dokazano da ovaj položaj spavanja prakticiraju ljubimci samo kada su u potpunosti sigurni, kada se nalaze na poznatom i sigurnom mjestu okruženi poznatim i pouzdanim članovima svoje "ljudske obitelji". Stoga, ovaj položaj je skoro pa i nemoguće uočiti u pasa koji se nalaze slobodno lutajući jer isti moraju stalno biti na oprezu. U ovim slučajevima, ljubimci pokušavaju zauzimati one položaje koji najmanje izlažu osjetljive dijelove tijela potencijalnim napadačima, kao i predatorima, dijelove tijela kao što su vrat, područje trbuha ili prsni koš. Više o pojavi hrkanja kod ljubimaca možete saznati i u mom ranijem odgovoru ovdje.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: U koje određeno vrijeme krpelj na psa može prenijeti bolest?Hvala i srdačan pozdrav, Daniel O: Nakon što dospiju na tijelo životinje, psa ili mačke, krpelji se kreću tražeći odgovarajuće mjesto gdje će svojim rilom probiti kožu i pričvrstiti se. Krv sišu ženke, za razliku od mužjaka koji se poput parazita pričvrsti na ženku i tu ostaje određeno vrijeme. Mogu se prepoznati po veličini jer su ženke, naročito nakon sisanja krvi, veće od mužjaka. Infektivni materijal krpelji ne prenose odmah kada počnu sisati krv, već nakon 12-24 sata. U slinskim žlijezdama i crijevima krpelja nalaze se potencijalni uzročnici bolesti. Smatra se da se najprije mogu prenijeti virusi koji su smješteni u slinskim žlijezdama. Zbog navedenog, važno je na vrijeme uočiti krpelje i što prije ih odstraniti s tijela. Dodatno o ovoj temi možete pročitati u sljedećim tekstovima Krpelji i Krpelji - odstranjivanje i prevencija.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam srednjeazijskog ovčara starog 7 mjeseci. U pazuhama prednjih nogu i na butu zadnjih nogu pojavilo se crvenilo kao ubod komarca, a okolo je nešto smeđe izgleda kao prljavo. Primjetio sam da se počelo širiti. Bio sam kod veterinara rekao je da za to nema lijeka. Molim vas za savjet. Darko O: Promjene na koži Vašeg psa koje ste opisali mogu biti uvjetovane različitim stanjima. Opisat ću Vam neke od njih. Kod pasa je vrlo čest kontaktni dermatitis, koji može biti alergijski i nealergijski, s tim da se oba mogu javljati u akutnom i kroničnom obliku. Karakteriziraju ga oštećenja površinskog sloja kože, u vidu crvenila, prištića ispunjenih gnojem ili bistrim sadržajem. Svrbež može i ne mora biti prisutan. Kontaktni alergijski dermatitis često je posljedica ugriza buhe, alergija na travu prilikom šetnje, te reakcija na protein iz hrane (koji je najčešće alergen) ili reakcija na materijal od kojeg je napravljen ležaj u kojem pas spava. Ekcem kao pojam, se često koristi u opisu bolesnog stanja kože. Ekcem se očituje pojavom crvenila ili mjehurićima na koži. Ekcemom, u pravilu, najčešće nazivamo dermatozu kojoj ne znamo uzrok. Ekcem najbliže možemo opisati kao upalnu površinsku kožnu bolest sa svrbežom, koja počinje crvenilom i osipom. Nakon pucanja mjehurića površina kože je vlažna i stvaraju se kraste. U kasnijem stadiju prevladava crvenoljubičasta boja kože i česta hiperpigmentacija. Upala kože(dermatitis)predstavlja obrambenu reakciju organizma na vanjske i unutarnje štetne čimbenika. Uzročnici upale kože mogu biti traumatski, infekcijski, toksički, alergijski, parazitarni, gljivični, kontaktni, seboroički, atopički i neurogeni. Tijek upale može biti akutni, subakutni ili kronični, a klinička slika prepoznatljiva je po crvenilu, oticanju, vlaženju, svrbežu ili žarenju, nastajanju krasta i ostalim florescencijama. Piodermija označuje gnojnu upalu kože koja može imati nekoliko oblika. Češće obolijevaju kratkodlake pasmine i mladi psi, a različiti čimbenici poput seboreje, šećerne bolesti, debljine, hormonske neravnoteže te parazitarnih i infekcijskih bolesti pogoduju nastanku piodermije. Dijagnostika i liječenje kožnih bolesti mogu biti veoma zahtijevni, a ovise o primarnom uzroku. Za lokalno liječenje upala i infekcija na koži koriste se antibiotici u obliku kreme, gela ili masti. Kod težih slučajeva veterinar će propisati i opće, ciljano liječenje onim antibiotikom koji je na osnovi bakteriološke pretrage i antibiograma najviše indiciran. Također se preporučuje uzimanje vitamina H (biotin) koji se još naziva zaštitnim faktorom za dlaku i za kožu i "Dermanorm" kapsula koje sadrže esencijalne masne kiseline koje su organizmu potrebne za izgradnju i razvoj zdrave kože i dlake. Indicirana je i uporaba medicinske hrane koja sadrži omega masne kiseline, vitamine C i E, te cink (Hill's Sensitive skin ili d/d, Royal Canin Sensitivity control i Hypoallergenic te Eukanuba Dermatosis).

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Vlasnik sam više pasa i jednog jutra neugodno sam se iznenadio kada sam pogledao svoje pse, naime bili su puni nekih mali sitnih crnih životinjica, najviše oko ušiju i očiju, koje su bile tako reći jedna na drugoj i bilo ih je stotine, strašan prizor. Stvorile su se preko noći. Svoje pse redovno tretirom protiv krpelja i buha. Mislim da to nisu ni krpelji ni buhe. Pošpricao sam ih biokillom i dezinficirao njihove kućice pa su ti nametnici uginuli. Lijepo vas molim da mi objasnite kakvi su to nametnici.Hvala O: Postoje mnogi vanjski paraziti (ektoparaziti) koje možemo naći na ljubimcima i koji mogu narušavati zdravlje kao i kvalitetu života ljubimca. Tako, najčešće se spominju buhe, uši i pauši, krpelji,... Buhe su mali smeđi insekti kojima je tijelo uzdužno spljošteno. U svojoj građi, posjeduju tri para snažnih nogu pomoću kojih skaču i na takav način prelaze s jednog ljubimca na drugog. Karakteristično za ovog ektoparazita jest to da oni skaču na ljubimca samo da bi se hranili, dok sve ostale životne procese obavljaju u njegovoj neposrednoj okolini. Ovo je važno naglasiti jer u tretiranju ove infestacije potrebno je osim samog ljubimca tretirati i njegovu okolinu. Trichodectes canis ili grizuća uš (pauš) je oko 1,5 mm dugi plosnati parazit žutosmeđe boje i pravokutna izgleda glave. Linognathus setosus ili sisajuća uš je smeđe bijele boje i veličine oko 1,7 mm. U svojoj građi ima usni organ i glavu manju od prsišta te abdomen širokog i jajolikog oblika. Ovi paraziti su trajni paraziti, odnosno one provedu cijeli svoj život na domaćinu. Prenose se direktno (kontaktom s nosiocem) i indirektno (preko kontaminiranih predmeta, ležišta, okoline). Više o krpeljima kao vanjskim parazitima možete saznati u odgovoru Krpelji kolegice Silvije Havrle Lovrić, dr. vet. med. Naravno, postoje i mnogi drugi paraziti, kako oni koji parazitiraju na životinjama tako i oni koji parazitiraju na biljkama, koje također s vremena na vrijeme možemo primijetiti na ljubimcima. Kako mi je na ovakav način nemoguće s točnosti utvrditi o kojim je parazitima riječ, savjetujem Vam da uzmete uzorak parazita (npr. pomoću samoljepljive trake) ili se s ljubimcem uputite kod veterinara. Isti će po pregledu dostavljenih uzoraka ili pregledu samog ljubimca biti u mogućnosti tipizirati uzročnika te Vam odgovoriti na sva daljnja pitanja. Više o preparatu Biokil i zaštiti od vanjskih parazita možete saznati u odgovoru Biokill sprej i zaštita ljubimaca od vanjskih nametnika kolegice Dragice Nemeš, dr. vet. med.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Danas mi se pas posjekao na hrđavom željezu. Odmah nakon toga isprao sam mu ranu i namazao sa "betrion masti". Poslijepodne se počela čudno ponašati. Ne veseli nam se kao inače i sva je nekako tužna. Možda je samo tužna jer smo se vratili iz vikendice gdje je bila cijeli dan na slobodi, a sad je ponovno u stanu. Samo, u sjećanju mi je ostalo da se malo porezala pa me strah da se nije nešto inficiralo? Mislite li da je mogla dobiti tetanus ili sl.? Ante O: Posjekotina (vulnus scissum) je rana koja nastaje djelovanjem oštrog i pločastog predmeta (sječiva). Rubovi rane su oštri, a oštećenja su uočljiva u okolini rane. Ako rana zjapi ili je preklopljenih rubova, onda je zatvorena. Najčešće je prisutno manje ili obilnije krvarenje, a uz presjecanje krvnih žila često su presječeni i živci i tetive, što takve rane čini složenim i vrlo bolnim. O obradi rane pisala sam u ranijem odgovoru Ozljeda jastučića (mekuši) na šapi psa / Obrada otvorenih rana. Tetanus uzrokuje Clostridium tetani obligatni, anaerobni, sprotvorni gram pozitivni mikroorganizam koji se nalazi u okolišu u prljavštini te je dio normalne bakterijske flore crijeva sisavaca sa predilekcijom na kontaminirane, nekrotične i anaerobne rane. Germinativne spore u ranu proizvode egzotoksin tetanospazmin (tetanus toksin) koji je otporan na dezinficijense. Simptomi se javljaju par dana do par mjeseci nakon što spore uđu u ranu.  Nekrotične rane često zarastu površinski. Lokalna infekcija maniofestira se blagom ukočenošću mišića ili noge kod mjesta ulaska spora, javlja se ukočenost stražnjih ekstremiteta, štulast hod, slabost i inkoordinacija. Može proći spontano zbog parcijalne imunosti na tetanospazmin. Prodromalni do generalizirani oblik javlja se kada dovoljno toksina dođe do mozga. Tada se javljaju simptomi istegnutog repa, progresivni grčevi mišića, grč ekstremiteta, cijelog tijela i bolnost. Disanje je otežano, otvaranje usta također, što otežava uzimanje hrane, kontrakcije vjeđa i naborano čelo, uspravljene uši, slinjenje, groznica, bolno mokrenje i začep, a smrt nastaje zbog grča muskulature grkljana i disanja. Uzroci i rizični faktori su netretirane rane koje čine ulaz za spore. Pretragom krvi možemo naći početnu leukopeniju koja prelazi u leukocitozu. Mogu biti povišeni AST i CPK zbog oštećenja mišića u kasnijoj fazi bolesti. Pretragom urina nalazimo mioglobin. Liječenje se temelji na dobroj potpornoj terapiji i stalnoj njezi u periodu 3-4 tjedna. Zbog poteškoća u hranjenju hrana mora biti mekana. Prisilno hranjenje i hranjenje na sondu može pogoršati napade pa se ne preporuča. Pacijenta treba rehidrirati, oralno vodom ili parenteralno infuzijom.Pacijenta treba smjesti u mračnu, mirnu i tihu prostoriju na mekanu podlogu da se spriječe dekubitusi. Urinarnia kateterizacija i klizme rade se kada pacijent ne urinira i ne defecira. Od lijekova se daju sedativi za kontrolu grčeva, tetanus antitoksin i antibiotici. Betrion® mast pripada skupini lijekova koji se nazivaju antibiotici za lokalnu primjenu. Betrion® mast se koristi za liječenje bakterijskih kožnih infekcija u bolesnika svih dobnih skupina (Primarne infekcije kože: impetigo, folikulitis, furunkuloza, Sekundarne infekcije: inficirane dermatoze (inficirani ekcem, neurodermitis), inficirana kožna oštećenja (abrazije, ugrizi insekata, postoperativne rane). Betrion® se može koristiti s ciljem sprječavanja bakterijske kontaminacije manjih rana, incizija i drugih čistih lezija te sprječavanja infekcije abrazija te manjih posjekotina i rana. Savjetujem Vam da odvedete psa veterinaru koji će pregledati nogu, obraditi ranu i staviti ga na terapiju da se rana ne inficira.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam maltezera starog 2 godine. Kada ga vodimo van obavlja nuždu normalno i zabilježava teritorij na svakoj travčici. Postoji problem što on ima faze da počne zabilježavati teritorij u stanu. Kod kante, kod stola, ako netko ostavi vrećicu na podu on ju obilježi mokraćom, itd. Imali smo debeli tepih u kojem se nije vidjelo da ga je maltezer obilježio puno puta i jučer kad smo ga prali iz njega je izlazilo sve žuto. Molim Vas pomozite mi kako da ga spriječim da obilježava teritorij mokraćom u stanu jer ima pelenu na koju nekad ide, nekad ne... Stvarno nam je potrebna pomoć. Hvala na odgovoru! Doris O: Psi koriste tjelesne mirise kako bi međusobno komunicirali. Tako, i Vaš ljubimac pokušava s Vama kao i s okolinom komunicirati. Postoje mnogi razlozi zašto Vaš ljubimac označava teritorij. Tako, neki ljubimci označavaju teritorij pogotovo kada njihovi vlasnici donesu neke nove predmete u prostor u kojemu ljubimci žive. Na takav način ljubimci označavaju svoj teritorij kao i sve nove predmete u njemu. Tako, nije neobično da ljubimci "označe" autogume na autima u dvorištu svoje kuće, stvari od gostiju ili same goste. Smatra se da ljubimci imaju pojačanu potrebu za označavanjem u slučajevima kada se osjećaju nesigurnima, kao i u slučajevima kompleksne okoline. Kompleksnom okolinom mogu se smatrati obitelji s više ljubimaca ili prostori u koji dolaze i prolaze mnogi ljubimci, mijenjaju se vlasnici, često dolaze nove stvari s novim mirisima, dolazak bebe u kuću,... U rješavanju ovog problema za početak bi trebalo utvrditi označava li ljubimac teritorij ili jednostavno ima češću potrebu za uriniranjem. Naime, ako se radi o većim količinama urina vjerojatno je riječ o učestaloj potrebi ljubimca za uriniranjem te bi stoga bilo potrebno s ljubimcem posjetiti veterinara kako bi isti mogao pregledati ljubimca te utvrditi njegov zdravstveni status. Ako je ipak riječ o označavanju teritorija, najčešće se započinje s nadgledanjem ljubimca tijekom normalnih dnevnih aktivnosti u kući. Naime, potrebno bi bilo "uhvatiti ljubimca na djelu" i uz glasnu naredbu zaustaviti ga u pokušaju označavanja teritorija. Pritom trebalo bi izbjegavati bilo koji oblik kažnjavanja te za svako "pozitivno" reagiranje ljubimca istog nagraditi poslasticom. Također, u prostoru mu osigurajte mjesto gdje će ljubimac i moći obaviti nuždu. Također, nemojte zaboraviti pritom temeljito očistiti prostor u kojem je ljubimac već mokrio, a sve kako biste dodatno uklonili postojeći miris urina koji ujedno može predstavljati "okidač" za ponovno uriniranje po stanu.   U rješavanju ovog problema mogli biste se obratiti i udrugama za odgoj i edukaciju pasa. Naime, stručnjaci na području odgoja pasa, kao i edukacije vlasnika oko odgoja i ponašanja istih, s velikom dozom uspješnosti ispravljaju različite oblike poremećaja u ponašanju ljubimaca te Vas mogu savjetovati na koji način da prevenirate i ispravite neželjeno ponašanje ljubimca u budućnosti.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam labradora (čokoladni) starog 3 mjeseca. Prilikom kupnje sam uočio da pas ima jedno oko manje i da mu je zjenica puno manja. Manje oko mu i titra. Vlasnik uzgajivačnice mi je rekao da je to normalno jer se jedno oko sporije razvija i da će se to poravnati i da će oči biti jednake veličine. Molim pomoć oko tog problema. Hvala, Damir O: Postoje mnogi razlozi koji mogu dovesti do pojave koju i opisujete. Najčešće se spominju kongenitalni poremećaji, kao što je npr. microphtalmia. Microphtalmia je stanje kod kojeg je jedna ili su obje očne jabučice manje nego što bi trebale biti. U pravilu, i unutrašnje strukture oka su poremećene. Ovaj poremećaj je nasljedne prirode te se relativno često može pojaviti kod australskog ovčara, doge, bigla, dobermana, labradora, mini šnaucera, jazavčara,... Naravno, ne smije se isključiti i ozljeda oka za vrijeme ili po rođenju. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se s ljubimcem uputite kod veterinara ili na Klinike za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta gdje će stručnjaci na području veterinarske oftalmologije biti u mogućnosti pregledati ljubimca te utvrditi da li se radi o normalnoj pojavi ili je riječ o određenom zdravstvenom poremećaju. Nakon što se postavi dijagnoza, isti će biti u mogućnosti dalje Vas savjetovati kao i odgovoriti Vam na sva pitanja.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Interesuje me ako je pas u periodu inkubacije i primi vakcinu protiv štenećaka, hoće li mu ona škoditi još više i hoće li ubrzati tok bolesti? Anderson O: Imunizacijom se smatra svaki postupak poduzet s namjerom da se čovjek i životinja učine specifično otpornim (imunim) prema nekoj zaraznoj bolesti. Ona može biti pasivna kada se u neimuni organizam unose protutijela proizvedena od neke druge jedinke iste ili različite vrste. Drugi način je aktivna imunizacija ili vakcinacija i uključuje unošenje mikrobnih antigena u neimuni organizam sa svrhom da u njemu izazove imunosnu reakciju i stjecanje imunosti. Na unošenje mikroorganizama i njihovih toksina u organizam imunosni sustav odgovara tvorbom protutijela i senzibiliziranih T-limfocita i životinja postane specifično otporna prema infekciji. Korist je od vakcinacije i ta što se njome specifično aktivira imunosni sustav pa imunosna reakcija vakcinirane životinje na spontanu infekciju istom vrstom mikroorganizma koji je sadržan u vakcini, jačinom i tijekom odgovara sekundarnoj imunosnoj reakciji, koja je uvijek brža i jača od primarne. Vakcina protiv štenećaka sadrži živi atenuirani virus štenećaka. Virulencija nekog virusa može se smanjiti određenim postupcima namjerno poduzetim s tom svrhom (lat. attenuare, oslabiti). Da bi mu se oslabila patogenost virusnim se sojem uzastopno zaražavaju životinje neke vrste koja je slabije primljiva za infekciju te kokošji embriji i stanične kulture. Većina virusnih vakcina koje se danas rabe u veterinarskoj medicini pripremljena je od sojeva atenuiranih u staničnim kulturama. Vakcine sa živim atenuiranim mikroorganizmima izazivaju jaču imunosnu reakciju i dugotrajniju imunost.Rijetke se mogu uputrebljavati bez ograničenja. Primjerice, neke nisu prikladne za vakcinaciju gravidnih životinja, mladunčadi ili iznurenih životinja. Atenuiranim vakcinama ne mogu se potpuno isključiti "cijepne nezgode" posebno ako se njima vakciniraju imunodeficijentne životinje. Cijepne nezgode se češće javljaju pri upotrebi vakcina s atenuiranim sojevima. Zbog nedovoljnog atenuiranja cijepnog soja ili neočekivanog povrata patogenosti životinja se cijepnim sojem može inficirati i oboljeti. U provođenju imunoprofilakse zaraznih bolesti uvijek treba uzeti u obzir mogućnost da sve vakcinirane životinje ne postanu imune (oštećeni imunogeni soj tijekom proizvodnje, uginuće atenuiranog vakcinalnog soja, previše alkohola na mjestu aplikacije..). Stjecanje imunosti ovisi i o imunosnoj reaktivnosti organizma, koja može biti smanjena zbog opće iscrpljenosti ili nametničkih invazija. Kontraindicirano je cijepiti bolesne pse, gravidne i pod utjecajem stresa.Cijepiti se može samo zdravi pas, što znači da se psi s povišenom tjelesnom temperaturom, slabim imunitetom i kroničnim bolestima neće cijepiti. Također poželjno je da su očišćeni od parazita. Inkubacija (vrijeme od trenutka kada je organizam izložen patogenim klicama do pojave prvih simptoma) štenećaka iznosi 3-7 dana. Pas ako je cijepljen u inkubaciji neke bolesti sam stres zbog cijepljenja može uzrokovati manifestaciju bolesti te bolesti. Također, stres na imuni sustav može pogoršati samu bolest. Uputno je novonabavljenog psa, za kojeg ne znamo je li prije cijepljen, tjedan dva prvo promatrati i onda ga cijepiti ako ne pokaže kliničke simptome bolesti.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam štence labradora, zove se Uly, star je 5 mjeseci. Neki dan sam ga šetao i napao ga je pas stariji od njega 2 godine, ali nije labrador bio nego neki manji crni i sada ništa nije kao prije. Kada sam ga mazio, igrao se i grickao me i kada bih mu bacio loptu trčao bi za njom i režao. Više ništa ne radi nije više kao prije jer mi možete pomoći? Bojan O: Napad psa na štene svakako se može smatrati znatnim stresom. Osim što je štene doživjelo fizički stres, doživjelo je i psihički što je svakako ostavilo posljedice po njegovo opće stanje. Prije svega bih Vam preporučila da ljubimca odvedete u veterinarsku ambulantu kako bi se pregledom utvrdilo ne postoji li kakvih fizičkih oštećenja nastalih prilikom napada, a kako bi se iste mogle na vrijeme dijagnosticirati te poduzeti odgovarajuća terapija u svrhu sprječavanja komplikacija. Što se tiče psihičkog stresa ili šoka koji ljubimci prožive tijekom ovakvih nezgoda, nije moguće vremenski precizirati kada se oslobađaju nelagodnog osjećaja. Važno je pružiti ljubimcu dovoljno pažnje, toplih riječi i ljubavi kako bi mu se što prije povratio osjećaj sigurnosti i ugode. U ubrzanju procesa oporavka Vašeg ljubimca možete se poslužiti i jedinstvenim dodatkom prehrani: Bachovim kapima, cvjetne mješavine Prva pomoć. Preparat je u obliku granula koje se ovisno o veličini psa dnevno doziraju u količini od 5-10 komada u hrani ili vodi, a specifična mješavina biljaka pomaže upravo u prevladavanju stresa koje životinje dožive u slučajevima iznenadne boli, stresa odnosno nesreća.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Vlasnica sam kokera starog oko 5 godina, inače je zdrav i živ psić pun ljubavi. 09.07.2011. smo bili kod veterinara jer se udario i jer je šepao na zadnju lijevu nogu. Bila je jako otečena i nije dao da se dira. Odmah sam ga stavila u auto i pravac veterinaru. Vetrinarka je rekla da se ili udario ili ga je ubola osa. Dobio je 3 injekcije za bolove. Nakon svega toga počeo je normalno hodati, trčati, skakati. Apetit ne gubi, vodu pije normalno. Međutim, ta kvrga na zadnjoj lijevoj nozi je sve veća, a dlaku na tom dijelu je izgubio. I šapa mu je natečena. Sada ne znam što da radim. Veterinari ne znaju ništa, kažu proći će. Noga mu grozno izgleda s tom velikom kvrgom. Ne da mi da je dodirnem. Molim vas pomoć i savjet. Prilažem sliku rane ako će pomoći. U mom gradu nema ni rendgen, tako da sam u totalnom neznanju. Molim vas pomoć još jednom i unaprijed hvala. Tena O: Nastalo stanje na nozi Vašeg psa može biti različite etiologije, a stvarno stanje moguće je utvrditi jedino kliničkim pregledom. Stoga Vam mogu samo navesti moguća stanja koja mogu biti u pitanju. Nakupljanje gnoja na koži u obliku pustula (gnojni mjehurić), furunkula (čir dlačnog tobolca) ili karbunkula (čir nastao stapanjem više furunkula). Također, moguće je da se radi o cisti, hematomu i o inficiranom dlačnom folikulu te o apcesu (nakupljanje gnoja u novostvorenoj šupljini). Tumori su novotvorevine, izrasline predstavljaju ekcem normalnog rasta tkiva s neograničenim i nesvrsihodnim bujanjem tkiva. Kvržice na koži ili ispod kože koje su mekane i bezbolne obično su benigne naravi. Izrasline mogu biti nekancerogene (bradavice, inficirani dlačni folikuli, hematomi) i kancerogene -  maligne ili benigne naravi, a povremeno imaju oba svojstva Interdigitalna pioderma - infekcija između prstiju. Ako se prvotna infekcija ne može držati pod kontrolom, velika je vjerojatnost javljanja ciste ili razvoja cista i na drugim mjestima na nozi. Prave ciste obično su folikularne ciste ili epidermoidne (ciste lojnih žlijezda) u većine pasa. Ovo su ciste benigne naravi, a kompletnim odstranjenjem više se ne javljaju. U pasa koji su skloni stvaranju cista, a naročito onih epidermoidnih, prisutne su uvijek. Jedna od daljnjih mogućnosti navedenog stanja je klas trave koji je karakterističan za navedeno područje i uzrokuje upalu, otečenje i bolnost. Klas trave se poput strelice može zapiknuti bilo gdje na tijelu, ali najčešće se u uho ili između prstiju na šapama. U većini slučajeva klas trave neće otpasti sam od sebe jer ima tendenciju stalnog probijanja u kožu. Upravo zbog toga klas trave dobio je naziv strelica. Ako je niste primijetili na vrijeme i zabije se duboko pod kožu doći će do upale tkiva, a upalu ćete primijetiti tako što se se između prstiju pojaviti gnoja oteklina. Na vrhu otekline bit će mala rupica kroz koju se klas trave, uvukao. Nažalost, u toj fazi klas trave najčešće nećete moći izvući samostalno jer vrlo vjerojatno se probio i nekoliko centimetara duž noge. Pomoć ćete morati potražiti kod veterinara. U težim slučajevima ovakvi problemi ne mogu se riješiti bez kirurškog zahvata. Potrebno je hitno obratiti se veterinaru kako  bi se odredila dijagnoza i poduzelo liječenje.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Zanima me sve o klikeru za pse. Kako se koristi, može li ga štene koristiti te može li ga se kupiti u Pet centru? Unaprijed hvala i pozdrav iz kišovite Pule!Silvia O: Kliker dresura ili kliker trening je metoda obuke pasa, a i mnogih drugih životinja, u čijem temelju se nalazi pozitivna motivacija. Kliker je ustvari aparatić koji proizvodi zvuk (noisemaker) kada se pritisne. U osnovi obuke je da se poveže pozitivno ponašanje i nagrada sa zvukom klikera. Pri tome, u svakom slučaju, možete obučavati i svoje štene. Opširnije o tome možete pročitati u prijašnjem odgovoru Kliker dresura kolegice mr. Ljiljane Vrhovac Uzur dr. med. vet. U aktualnoj ponudi Pet centra postoji više vrsta kliker aparatića, npr. Karlie kliker za edukaciju i Karlie Speed Clicker za edukaciju psa s rastezljivom trakom i karabinom, 6 cm.