Pitajte veterinara

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam dalmatinericu staru 13 godina koja zadnjih godinu dana ima problema sa zadnjim nogama, teže se kreće, na dane zna hodat tako ukočeno, a i kod ustajanja vidim da joj teže ide. Stepenice jako teško, itd. Dajemo joj Rymadil po potrebi i Caniviton prah. Htjela bih umjesto Canivitona probato s nečim drugim takvog djelovanja za zglobove pa ako mi možete preporučiti preparate koji su najbolji, najučinkovitiji, cijena nije upitna. Također, koji dehidrat da koristim? Čula sam da ima terapijskih dehidrata baš za zglobove Hvala, Doris O: O bolnom i otežanom kretanju kod starijih pasa pisale su moje kolegice u odgovorima Otežano hodanje kod starog psa te Otežano i bolno kretanje psa. Što se tiče hrane namijenjene problemima lokomotornog sustava, u ponudi Pet centra možete naći sljedeće vrste dehidrata: Hill's j/d ili j/d reduced calorie – hrana namijenjena psima koji boluju od artritisa. Sadrži visoku razinu EPA i omega–3 masnih kiselina koje zaustavljaju gene koji potiču proizvodnju enzima koji uništavaju hrskavicu. Osim što pomaže u očuvanju hrskavice, j/d smanjuje bol u zglobovima te tako olakšava psima hodanje, trčanje i penjanje po stepenicama. Hrana je prikladna za trajno hranjenje. Dolazi u pakiranjima od 2, 4 i 12 kg ili u obliku konzerve od 370 grama. Royal Canin Mobility – hrana za pse s osjetljivim i bolesnim zglobovima. Sadrži prah od mesa novozelandske zelenousne dagnje koji pomaže u održavanju pokretljivosti zglobova. Idealna je za starije pse koji su skloni debljanju jer sadrži umjerenu energetsku vrijednost. Postoji i kao Mobility Special Large Dog za pse koji teže preko 25 kg. Također je prikladna za trajno hranjenje. Pakirana je u vrećama o 1,5 kg, 7 i 14 kg ili kao Mobility Large u vrećama od 6 i 14 kg. Eukanuba Joint Mobility – također namijenjena psima s problematičnim zglobovima. Sadrži glukozamin i hondroitin sulfat koji pomažu u obnovi hrskavice i boljoj pokretljivosti zglobova. Manje energije i dodatak L–karnitina pomažu postizanje i održavanje optimalne tjelesne težine kako bi se smanjilo opterećenje zglobova. Hrana je dostupna u pakiranjima od 5 i 10 kg. Purina Joint Mobility – potpuna prehrana za odrasle i starije pse koji boluju od artritisa. Sadrži visoku koncentraciju omega–3 masnih kiselina ribljeg podrijetla, glukozamin i antioksidanse. Također pomaže u održavanju idealne tjelesne težine. Dolazi u pakiranjima od 3 i 14 kg. Od dodataka prehrani, osim Canivitona, u obzir bi došle Cani Agil tablete, Cosequin tablete, Canhydrox GAG tablete ili Arthro Tabs. CaniAgil tablete preporučaju se u slučajevima brzog rasta kod mladih pasa velikih pasmina, velikog opterećenja zglobova kod radnih pasa, problema sa zglobovima i kostima kao posljedica postojećih patoloških promjena te problema sa zglobovima kod starijih pasa. Od vitalnih sastojaka, CaniAgil sadrži ekstrakt novozelandske zelene dagnje, omega-3 masne kiseline, vražju kandžu, vitamine C i E, jaja, ribu, jetru, sirutku i perad koji su bogati esencijalnim masnim kiselinama. Doziraju se na način da se daje 1,5 tableta dnevno na 10 kg tjelesne mase psa. Dostupne su u pakiranjima od 60, 120 i 225 tableta. Cosequin tablete za žvakanje sadrže glukozamin i kondroitin sulfat koji podupiru obnovu hrskavice i čuvaju postojeću od oštećenja. Koriste se tijekom 4 – 6 tjedana iako neki psi mogu reagirati i u kraćem periodu. Za pse težine 22 – 45 kg početna terapija (4 – 6 tjedana) bila bi 2 tablete ujutro i jedna navečer. Kada se jednom dosegne uočljiv napredak, nivo stabilnosti se može održavati na način da se doziranje smanji na svaki drugi dan. Cosequin DS tablete dostupne su u pakiranjima od 40 i 90 tableta. Canhydrox GAG je kompleks prirodnih tvari koje se preporučuju kod već nastalih problema s vezivnim tkivom, zglobovima i tetivama. Sastoji se od osušenih zelenih usnatih školjki, kompleksa kalcijeva fosfata koji je zaslužan je za izgradnju kostiju, njihovu elastičnost i čvrstoću, silicijeve ili kremene kiseline za održavanje čvrstoće vezivnog tkiva i pandža te vitamina C, E i selena. Što se tiče upotrebe, starijim se psima daju 4 tablete dnevno na 10 kg tjelesne težine. Postoji u pakiranju od 60 i 120 tableta. Arthro Tabs tablete primjenjuju se za jačanje slabih zglobova, za usporavanje procesa starenja zglobova, za veću čvrstoću i elastičnost kosti i kralježnice, za ubrzavanje regeneracije kostiju nakon lomova i kirurških zahvata, za brži oporavak kod iščašenja, uganuća, reume, gihta, kod poremećaja u rastu (X i O noge) te za ublažavanje bolova (sadrži Salix iz vrbine kore). Starijim psima daju se u periodu od 30 dana 3 puta dnevno po 1 tableta na 10 kg tjelesne težine. Tretman se ponavlja jednom godišnje. Pakirane su u kutiji od 60 tableta.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam jazavčarku staru dvije godine. Muči me njena kralježnica. Prije nisam to primjećivao jer me nitko nije upozorio na to. Čini mi se kao da poslije prednjih nogu kralježnica ima lagani "luk". Jazavčari bi trebali imati ravnu kralježnicu. Radi li se to jednostavno o deformaciji ili je došlo do kakvog uklještenja pa se tako drži? Može li se to nekako ispraviti? Nekakve vježbe? Je li to ista stvar kao i s ljudima da se kralježnica popravi vježbanjem? Ili samo nastaviti sa šetnjama redovno. I svaki dan ima mogućnost plivanja. Hvala,Luka O: Kralježnica u pasa se sastoji od brojnih kralješaka koji se protežu od baze lubanje pa sve do završetka repa. Između njih se nalaze intervertebralni diskovi. To su ravni i okrugli diskovi sastavljeni od čvrstog omotača i meke unutrašnjosti. Osnovna funkcija im je da amortiziraju (ublažavaju) udarce između kralješaka prilikom kretanja, kao i osiguravanje savitljivosti kralješnice.  U različitim slučajevima, kao što su ozljede, istrošenosti,... oni se mogu pomaknuti ili iskočiti iz svog fiziološkog položaja, odnosno oni mogu puknuti. Posljedično, dolazi do gubitka njihove funkcije s posljedičnom pojavom boli, kao i poremećaja ovisno o položaju problema. Nerijetko, ako se ovakvi poremećaji ne dijagnosticiraju pravovremeno, klinička slika se u kratkom vremenskom periodu pogoršava - gubitak mogućnosti oslanjanja na pojedine ili sve ekstremitete, nemogućnost ustajanja, izrazito sporo hodanje ili "nepravilan" hod, zavijanje ljubimca (bol), osjetljivost područja prilikom dodira ili oslanjanja,... U svakom slučaju, problemi s kralješnicom se moraju dijagnosticirati te utvrditi točna njihova lokacija kao i opseg problema. U tu svrhu, nerijetko je potrebno obaviti kompletni neurološki pregled ljubimca kao i slikanje kralješnice. Ovdje se poprilično često koristi metoda kontrastnog slikanja kralješnice ili mijelografija.  Kako su bolesti kralježnice kompleksne prirode, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru ili na Klinike veterinarskog fakulteta u Zagrebu, gdje će cijenjeno osoblje biti u mogućnosti pregledati ljubimca i utvrditi njegov zdravstveni status. Također, moći će procijeniti i utvrditi stanje kralježnice te eventualne probleme, odnosno u skladu s njima dalje Vas savjetovati oko osiguravanja zdravlja kao i kvalitete života ljubimca. Više o dodacima prehrani kao i o nekim od pristupa u tretiranju bolesti vezanih uz kralješnicu možete pronaći u ranijim odgovorima kolegice Zdravke Rumihe, dr. vet. med. naslovljenim Ozljeda kralježnice - terapija i oporavak te Uklještenje kralješničkog diska – hernija.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Molim Vas, recite mi što znači tamnosmeđa mrlja koju ponekad ispusti moja 2-godišnja buldogica? Dobili smo je prije tri mjeseca i primjetili da se na plahti, nakon što se digne zna naći ta flekica malo intenzivnijeg mirisa, ponekad par dana za redom pa onda neko vrijeme ne. Ima urednu stolicu, sterilizirana je. Hvala puno! Vlasta O: Iscjedak koji spominjete najvjerojatnije potječe iz vagine. Može biti proziran i vodenast, sluzav i gust, krvav ili gnojan. Ovisno o okolnostima iscjedak se može smatrati normalnim (npr. tjeranje) ili može ukazivati na neke od bolesti mokraćnog ili spolnog sustava. Iscjedak iz vagine može tako biti posljedica infekcije mokraćnog sustava (mjehura) ili maternice (piometra), traume ili infekcije vagine, stranog tijela, zaostale posteljice nakon poroda, smrti ploda, tumora, nekih razvojnih anomalija ili čak dugotrajnog davanja antibiotika. Naveli ste da je kujica sterilizirana pa treba napomenuti i to da postoji mogućnost da je iscjedak vezan i uz sam operacijski zahvat. U svakom slučaju, za točnu dijagnozu potrebno je napraviti klinički pregled, izvaditi krv i napraviti pretragu urina, rendgensku snimku i eventualno druge pretrage zato bi Vam svakako savjetovala da Vašu ljubimicu odvedete kod veterinara. O krvavom iscjetku i upali sluznice rodnice (vaginitisu) možete više pročitati i u odgovoru kolege Dragana Vešovića, dr. vet. med. naslovljenom Vaginitis i mogući uzroci.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Želim svome psu prati zube. Koju pastu za pse preporučate? I ima li neki „trik“ kako psa naučiti da otvori usta kada mu želim prati zube? Hvala Vam na pomoći, već ste mi mnogo puta pomogli. Ivana O: Neki psi sasvim mirno i staloženo prihvaćaju pranje zuba dok drugi jednostavno žvaču četkicu ili uopće ne dozvoljavaju otvaranje usta. Stoga je prije svega važno da pas razumije što se od njega očekuje. Počnite s jednostavnim vježbama. Pas treba biti prošetan i miran, ništa mu ne bi trebalo odvraćati pažnju. Naredite mu da sjedne ispred Vas. Izdajte mu kratku naredbu, recimo "A" i lagano mu rukom potisnite donju vilicu tako da zine. Nagradite ga manjom poslasticom, a kasnije ga samo pogladite i pohvalite. Kad nauči sam na naredbu otvoriti usta uzmite četkicu za pranje zuba pasa, namočite je samo u običnu vodu i vrlo kratko pređite preko zuba. Pri tome je važno prestati s pranjem ukoliko pas počne žvakati četkicu. Kad pas prihvati temeljito četkanje zuba, na četkicu nanesite i kaladont za pse. Četkice za zube pasa su u stalnoj ponudi Pet centra. Ukoliko ne uspijete, za pranje zuba možete koristiti i sredstvo u obliku spreja ili tekućinu za pranje zuba i ispiranje usne šupljine.  Sve paste za zube u ponudi Pet centra su pomno odabrane, vrlo učinkovite i psi ih odlično prihvaćaju. Navest ću neke iz naše aktualne ponude: Pasta za zube " Orme naturali", Pasta za zube "Beaphar", Pasta za zube u obliku spreja " Orme naturali",  Sprej s enzimima " Orme naturali" za uklanjanje zubnih naslaga bez četkanja, Gel za zube "Beaphar" koji se nanosi u tankom sloju i za čiju primjenu također nije potrebno četkanje zuba.  Za ispiranje usne šupljine i prevenciju stvaranja zubnih naslaga preporučam i otopinu Dental can "Canina" koja je učinkovita i bez četkice za zube.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Američki staford ima 45 dana, a ima dosta krpelja. Kako da ih odstranim? Treba mi odgovor brzo. Vladan O: Kod ovako mladog šteneta u svakom je slučaju cilj što prije odstraniti prihvaćene krpelje. Kako je to u veliko invaziji gotovo nemoguće učiniti vađenjem pincetom, efikasni i praktični za upotrebu su se pokazali šamponi. S obzirom na dob odabir treba usmjeriti na one preparate koji su načinjeni od prirodnih sastojaka kako ne bi naštetili nježnoj i mekanoj koži štenca. U ponudi Pet centra možete pronaći Orme naturali Protection Šampon za prirodnu zaštitu s uljem Neema, čajevca i zelenom glinom. Šampon se razrjeđuje u omjeru 1:5 pa se takva pripremljena otopina rasporedi po suhom krznu. Masažom i četkanjem se otopina utrljava u krzno i time osigurava da sigurno prodre do kože. U slučaju invazije krpeljima šampon treba ostaviti 10 minuta a potom dobro isprati. Po potrebi se šampon može još jednom nanijeti, ostaviti nekoliko minuta i dobro isprati. Nakon što se krzno osuši, štenetu treba nanijeti neko od sredstava za zaštitu od invazije vanjskim parazitima. Protection linija nudi i ampule i sprej također sa uljem Neema pa su takva sredstva primjerena i za primjenu kod mlađih jedinki.  Ampule ili sprej se primjenjuju svakih 10-15 dana, ovisno o vremenskim uvjetima i riziku infestacije. Ampule se nanose kap po kap na kožu od repa do vrata dok se sprej nanosi po cijelom tijelu jednolično izbjegavajući kontakt sa očima i sluznicama. U pravilu nije potrebno istovremeno nanositi i ampulu i sprej već odabir sredstva ovisi o veličini ljubimca i gustoći njegova krzna a sve u svrhu praktičnosti primjene u osiguravanju adekvatne zaštite. Svakako Vam preporučam da sljedećih desetak dana pomno pratite ponašanje Vašeg ljubimca u slučaju da je koji od krpelja bio zaražen, a kako biste pravovremeno mogli odvesti ljubimca u ambulantu na pregled i poduzeti eventualnu potrebnu terapiju. Više o oboljenjima koje krpelji prenose našim psećim ljubimcima pisala sam u ranijem odgovoru naslovljenom Bolest štenca nakon ugriza krpelja – oboljenja koja prenose krpelji.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam yorkija starog 11 mj. i još mu nisu otpali mliječni zubi. Može li doći do kakvog problema, što da radim? Bio sam kod našeg veterinara i on kaže da još nije imo takav slučaj.Hvala. O: O izmjeni zubiju u štenaca pisala sam u istoimenom ranijem odgovoru Izmjena zubi u šteneta.  Najčešći problem u pasa mlađe dobi je zaostali mliječni zub ili zubi. Dakle, mliječni zub još nije ispao, a stalni zub je počeo rasti. Normalno se korijen mliječnog zuba resorbira kako bi se stvorilo mjesta stalnom zubu da izraste. Ako ovo nije zadovoljeno, stalni zub izrasta krivo što rezultira u lošem poravnanju zubiju ili malokluziji. Također, dvostruki korijeni uzrokuju nepravilno izrastanje i formiranje udubljenja za stalni zub što rezultira ranim ispadanjem zuba. Ovo uzrokuje ne samo loše poravnanje zubiju, već može doprinijeti ranom razvoju bolesti zubiju (pogodovno mjesto za nakupljanje hrane, posljedično plaka i zubnih naslaga te bakterija). Ako se mliječni zub izvadi na vrijeme, stalni zub bez problema izrasta na primjerenom mjestu. Nepravilno poravnanje zubiju često je teško stanje koje dovodi do problema s hranjenjem, deformitetom u rastu usne šupljine, periodontalnim bolestima, trauma mekog tkiva. Prekobrojni zubi, zarotirani ili nagnuti u abnormalnom kutu mogu rezultirati u ranom pojavljivanju zubnih bolesti ili pojačavaju infekciju u usnoj šupljini, zatim, neravnomjerno trošenje zuba što dovodi do trošenja cakline, slabljenja i lakšeg loma zuba i izloženost kanala korijena zuba te boli u zglobovima čeljusti. Iz svega iznesenoga, problem nepravilnosti zubala u Vašeg štenca svakako treba sanirati. Potrebno je u veterinarskoj ambulanti načiniti opći klinički pregled te RTG-snimku zubala kako bi se točno procijenilo stanje te poduzela adekvatna terapija, a za pomoć se možete obratiti na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam ženku šarplaninca koja je tipičan predstavnik svoje rase i baš se radi o kvalitetnom primjerku. Stara je dvije godine i već treći put traži parenje, ali nikako da dobije pravi nagon. Prokrvari, ali nikako da nateče pa sam je sad vodio na ispitivanje i nivo progesterona je bio 0,62 i kasnije je počeo da pada. Posle tjeranja pojavljuje joj se neki žućkasti iscjedak, s vremena na vrijeme i u malim količinama. I ako je dobro držana nikad nije u potpunosti bacila dlaku i imala je neka mjesta na kojima joj je dlaka opadala. Nalazi krvi su joj u redu, samo ima malo povišen urin. Zanima me da li se radi o nekim nekim bakterijama koje mogu da izazovu probleme kod polnih organa i izazovu ciste i da li je moguce liječiti te ciste i dobiti štenad od takve kuje. Dejan O: Šarplaninci spadaju u jako velike pse, koji rastu i razvijaju se do dobi od dvije godine pa je bolje da se ženke ne pare prije nego navrše dvije godine. Kuje spolno sazrijavaju i prije godine dana, ali se ne pripuštaju zbog fizičke i emocionalne nezrelosti. Spolni ciklus kuja ima četiri faze, a opširnije o tome možete pročitati u ranije objavljenom odgovoru Spolni ciklus kod kuje. Normalno trajanje "tjeranja" (period proestrusa i estrusa) u kuja iznosi 9+9 dana.  Prvih 9 dana je faza proestrusa - otečena vulva, krvavi iscjedak, kuja privlači mužjake, ali ne dozvoljava parenje. Drugih 9 dana je estrus - stidnica i dalje otečena, ali iscjedak nije krvav, a kuja dozvoljava parenje. U najvećem broju slučajeva ovulacija nastupa 2 dana od početka estrusa. Parenjem 11. i 13. dana od početka pojave krvavog iscjedka, u većini slučajeva rezultirat će graviditetom. No, svaka životinja je individua za sebe pa se fiziološkom smatraju i varijacije u trajanju proestrusa 2-27 dana, a u trajanju estrusa 3-21 dan. U slučajevima kada se ne može sa sigurnošću odrediti vrijeme nastanka ovulacije, tj. u slučajevima koji odstupaju od uobičajenih vrijednosti trajanja pojedinih faza, najpouzdanija metoda određivanja vremena ovulacije i optimalnog vremena za parenje je određivanje razine progesterona. U mnogim specijaliziranim veterinarskim ambulantama koristi se tzv. brzi kolorimetrijski test za određivanje vremena ovulacije, za čije izvođenje je nakon pripreme seruma potrebno 9 minuta za očitavanje rezultata. Potrebno je uzeti uzorak krvi i to optimalno 7.-8. dan od početka proestrusa pa ga ponavljati 2-3 puta s razmacima od dva dana kako nam ovulacija ne bi promaknula. Opširnije o razini progesterona pročitajte u tekstu Razina progesterona i mogućnost oplodnje. U slučajevima kad su slabo izraženi znakovi tjeranja ili kad se kuja uopće ne tjera ili želimo biti sigurni da će do ovulacije doći upravo 11. dana od početka tjeranja,  mogu se poduzeti metode indukcije estrusa. Kod životinja kod kojih nismo sigurni hoće li do ovulacije doći 5., 10. ili 25. dana, korištenjem indukcije ovulacije, ovulacija će doći pod kontroliranim uvjetima i u točno predviđeno vrijeme. Ukoliko su vanjski znakovi tjeranja izraženi kroz period koji je duži od 25 dana, radi se o prolongiranom / perzistentnom estrusu. Najčešći uzrok su folikulinske ciste na jajnicima, tj. na jajnoj stanici nalaze se folikuli koji nikako ne ovuliraju, a liječe se hormonskim pripravcima. Od ostalih reproduktivnih poremećaja mogu se javiti i prolongirani primarni anestrus, kad kuja nije došla u estrus u dobi od 23 mjeseca, kasni ulazak u pubertet, skraćeni period između dva estrusa i dr. Svaki od navedenih problema zahtjeva individualni pristup, s obzirom na to da uzroci ovih poremećaja mogu biti kompleksni. U slučajevima kada postoje mehaničke prepreke samom aktu parenja kao metoda izbora preporuča se umjetno osjemenjivanje. Što se tiče nalaza krvi, vjerojatno je povišena ureja, koja može ukazivati na neke poremećaje u funkciji bubrega. Možda bi bilo dobro napraviti bakteriološku pretragu mokraće i vaginalni bris, kako bi se utvrdilo je li u pitanju urogenitalna infekcija. Što se tiče izgleda dlake te nepravilne promjene dlake, to jako ovisi o kvaliteti prehrane. Ako hrana nema dovoljno bjelančevina (proteina) i esencijalnih masnih kiselina (omega-3 i 6), ni dlaka se neće moći kvalitetno promijeniti. Osim toga, nedostatak nekih vitamina, a osobito  biotina (vitamin H) i vitamina B kompleksa itekako može utjecati na izgled dlake. Prilikom promjene dlake, psa je potrebno redovito iščetkavati kako se otpala dlaka ne bi splela s novoizraslom dlakom. Ako se to dogodi, nastat će čvorovi koje je jedino moguće izrezati škarama ili isjeći specijalnim noževima za čvorove. Preporučam Vam da kuju odvedete u specijaliziranu ambulantu za kućne ljubimce na pregled kako bi se riješile eventualne infekcije ili poduzela hormonalna indukcija.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Javljam vam se iz Francuske. Zanima me zato moj 10-mjesečni mops već par puta  nakon obavljanja velike nužde ima nešto kao sluzave 2 kapljice u kojima možda ima krvi (nešto je crvenkasto, a nema što biti osim krvi). Nije uvijek, ali dovoljno često da se brinem. Inače, jede, igra se, trči. Sve kao i svaki drugi dan. Hranim ga Royal Canin hranom i jedna žlica Pedigreea iz konzerve da mu nije tako "suho". Svi mi kažu da čekam, da će prestati jer sada jede hranu za odrasle pse (tjedan dana). Ali isto tako kada ima "vjetrove", to je puno drugačije nego prije, miris je prejak. I ako mi možete reći je li prerano kastrirati ga s 10 mjeseci? Inače mu se jedan testis nije spustio i veterinar ovdje mi je rekao da je obavezna ili operacija ili kastracija zbog mogućnosti raka poslije. Kada je uopće pametno raditi kastraciju? Mili O: U stolici ljubimaca ponekad se može pronaći par kapi krvi. Naime, ta pojava najčešće nastaje u slučajevima kada se ljubimac napinje da istisne stolicu iz debelog crijeva, kao i iz anusa te posljedično dolazi do pucanja sitnih malih kapilarica. Slijedom prije navedenog, može se na kraju same stolice pronaći i par kapi krvi. Takvi slučajevi ako se pojavljuju ponekad, ne bi trebali biti zabrinjavajući. Međutim, kako pojavu krvi u stolici mogu uzrokovati i drugi elementi, svakako bi trebalo češće obratiti pažnju i po potrebi odvesti ljubimca na pregled kod veterinara. Naime, različiti unutrašnji paraziti (paraziti koji parazitiraju u crijevima) mogu oštećivati i nadraživati samu sluznicu crijeva. Posljedično, dolazi i do pojave krvarenja, odnosno sama sluznica postaje osjetljivija. Također, mnoge promjene u debelom crijevu ili na analnom otvoru za posljedicu mogu imati pojavu krvi u stolici. Stoga, savjetujem Vam da s ljubimcem posjetite veterinara. Isti će po pregledu ljubimca biti u mogućnosti odrediti njegov zdravstveni status te Vas u skladu s njim dalje savjetovati. Veterinar je u mogućnosti i uzeti uzorak stolice i dati ga na pretragu, što dodatno može pomoći u utvrđivanju problema kao i rasvjetljavanju trenutne zdravstvene situacije kod Vašeg ljubimca.  Također, razmislite možda o promjeni hrane, npr. Royal Canin Sensible. Za ovu hranu proizvođač navodi da, između ostalog, osigurava ravnotežu crijevne mikroflore što dodatno pogoduje i metabolizmu i samoj probavi. Više o ovoj hrani kao i o svim eventualnim sličnim hranama posavjetujte se sa svojim veterinarom. U vezi Vašeg drugog pitanja, moram se složiti s Vašim veterinarom, kao i njegovom preporukom o kastraciji. Naime, kriptorhizam je pojava kada se jedan ili oba testisa ne spuste u skrotum, nego ostaju u abdomenu ili u području ingvinalnog kanala (abdominalni ili ingvinalni kriptorhizam). U pravilu testisi se kod pasa spuštaju između zadnjih nekoliko dana prije poroda i prvih nekoliko dana nakon rođenja. Na tom putu - spuštanju testisa do mošnje, spolna žlijezda može naići na različite prepreke, što uzrokuje kriptorhizam. U određenom slučaju žlijezde ne nailaze na prepreke, već jednostavno ne postoje, odnosno, nisu se razvile. Takva stanja su izrazito rijetka, a razlikuju se od kriptorhizma po uočljivim promjenama u djelovanju ostalih hormona na građu i zdravlje životinje.  Proces spuštanja spolnih žlijezda u mošnju traje još neko vrijeme nakon dolaska ljubimca na svijet, u prosjeku 2 do 3 tjedna. To je svojstvo vezano uz druge znakove rano, odnosno kasnozrelih pasmina i pojedinaca. U pravilu bi se u dobi od 6 do 8 tjedana u svih muških štenaca spolne žlijezde morale moći palpirati. U nekih se pasa proces spuštanja produžuje i po nekoliko mjeseci. No, to više nije normalno i u pravilu se takve jedinke isključuju iz uzgoja. To se radi iz razloga što je kriptorhizam, bilo kojeg oblika, znanstveno dokazana nasljedna mana koja se prenosi u određenom postotku na potomstvo. Kriptorhidni testisi inkliniraju nastanku neoplazija, a ta tendencija raste s obujmom u kojem je testis zadržan u abdomenu. Kod pasa, tumor Sertolijevih stanica se češće javlja u testisu prisutnom u abdomenu, dok su seminomi češći u ingvinalno smještenom testisu. Kontralateralni testis također ima veći rizik nastanka neoplazme, čak i ako je testis lociran u skrotumu. Zadržani testis koji je povećan prisustvom neoplazme sklon je torziji. Obzirom da je kod takvih pasa povećan rizik od tumora, najčešće se preporučuje kastracija. Primarni način liječenja je operativni, orhiopeksija. Obično se izvodi u mlađoj dobi psa, ako se ingvinalni testis nije spustio nakon 4-6 mjeseci, a sam zahvat je gotovo bez komplikacija. Kada je ingvinalni testis u ingvinalnom kanalu ponekad je uspješna hormonalna terapija. Uspješnost je 5-50%. Stoga, u dobi u kojoj je Vaš ljubimac možete slobodno u dogovoru s Vašim veterinarom zakazati zahvat. Na takav način možete prevenirati eventualne zdravstvene poremećaje koji se mogu pojaviti kao posljedica odgađanja rješavanja problema kod ljubimca te mu osigurati optimalnu kvalitetu života.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Zanima me koja je najbolja četka za poddlaku za zlatnog retrivera radi smanjivanja linjanja. Hvala unaprijed! Ante O: Linjanje je fiziološki proces kojim se mrtva dlaka zamjenjuje sa novom. Linjanje je u pasa uvjetovano temperaturom okoliša. U prirodi se životinje najčešće linjaju dva puta godišnje, a slično je i sa psima koji se drže vani. Kod pasa držanih u stanu linjanje je učestalije. Linjanje može biti i posljedica hormonalnog poremećaja, pada imuniteta ili uslijed neke druge bolesti; nedostatka vitamina (najčešće biotina i vitamina A); nekvalitetne i nedostatne ishrane; nakon operativnih zahvata (npr. sterilizacija/kastracija) itd. Dodatne korisne informacije i savjete možete pročitati i našim ranijim odgovorima Održavanje i njega dlake - odabir prikladnog češlja, četke ili rukavice za češljanje te Furminator četka. Kako je i navedeno u priloženim tekstovima, za održavanje dlake najbolje je koristiti kombinaciju češlja i četke te izdvojiti jednom tjedno vrijeme kako bi se izvukla poddlaka. Ako koristite Furminator, koji je temeljit i najbolji za izvlačenje poddlake, tada tretman obavite jednom.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Prije dva dana sam primjetila kod Tare (zlatni retriver) da joj se donji kapak malo spustio, odnosno kao da joj je bijeloočnica natečena, krvava. Također sam primjetila i "opnu" koja počinje iz kuta oka, pretpostavljam da je to treći kapak. Rečeno mi je da joj kapam oko s kapima, međutim nikakvih rezultata. Molim Vas neki savjet. Ivona O: Vjeđe su pokretni nabori kože i drugih tkiva (gornja, donja i treća očna vjeđa). Građene su od kože, potkožnog tkiva, vezivnog tkiva u kojem su mnogobrojne žlijezde, mišićnog tkiva, a s unutarnje strane obložene su sluznicom. Funkcija vjeđa je da štite rožnicu i čitavu očnu jabučicu od isušenja. Stanje izvrtanja vjeđe pri čemu je očna spojnica okrenuta prema van i postaje vidljiva. Uslijed toga što su otvori suznog kanala okrenuti prema van suze ne mogu otjecati prirodnim putem i javlja se kapanje suza. Spojnica (konjuktiva) koja je izvrnuta pocrveni, odeblja i napokon se vjeđe ne mogu zatvoriti više. Uzrok može biti grč vjeđe, disfunkcija orbikularnog očnog mišića uzrokovanog uzetošću živca lica. Vjeđe nisu viđe prislonjene uz očnu jabučicu i donja vjeđa zbog svoje težina visi i izvrne se. Kos starijih pasa uzrok je nemogućnost orbikularnog mišića da drži vjeđu. Može nastati i nakon stvaranja ožiljka nakon rana vjeđa, dermatitisa, zubne fistule... Kao genetsku osobinu nalazimo spuštene donje vjeđe kod bernardinca, španijela... Klinički simptomi su vidljiva, zažarena, otečena konjuktiva izvrnute vjeđe uz pojačano suzenje i kapanje suza preko vjeđnog ruba. Posljedica toga je pojava ekcematoznog dermatitisa kože donje vjeđe i lica. U najtežem slučaju dolazi do lagoftalmusa (nemogućnost pokrivanja rožnice vjeđom) i njene upale. Liječenje se sastoji od liječenja primarnog uzroka, a mora se izvršiti i operacija s tim da se na mjestu izvrnute vjeđe izreže koža trokutastog oblika koje su stranice podjednako duge. Zaraštavanjem se stvara zaraslica, poveća se tonus i vjeđa se vraća u normalan položaj. O konjuktivitusu u psa kod kojeg je konjuktiva također zacrvenjena možete pročitati u ranije objavljenim odgovorima Krmelji i sluzavi iscjedak iz oka psa - konjuktivitis i liječenje te Sluzavo-žuti krmelji na očima psa - gnojni konjuktivitis, a o folikularnom konjuktivitisu pisao je kolega Dragan Vešović, dr. vet. med. u odgovoru Folikularni konjunktivitis i liječenje. O trećem očnom kapku pisala je kolegica Vlatka Erman, dr. vet. med. u odgovoru Treći očni kapak. Za postavljanje dijagnoze i određivanje terapije savjetujem Vam da odvedete psa veterinaru na pregled.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam štene, mješanca čivave i pinča, koje je staro skoro 4 mj. Zanima me zašto mu se iz desnog oka često radi krmelj ili sluz, ne znam kako mu pomoći, jedino što radim je da mu sa kamilicom isperem, ali ponovo je isto. Štene je cijepljeno 2x protiv štenećaka i očišćeno od parazita. Psić ima svijetliju dlaku pa ne mogu točno odrediti boju sluzi (uglavnom, tamno je) nadam se da ćete mi pomoći i odgovoriti o mogućnosti liječenja ili je to normalno? Inače, ne primjećujem da ima nekih drugih simptoma, sve je u redu, jedino me ovo muči. Hvala Vam unaprijed. Pozdrav, Aleta Što je konjuktivitis kod pasa? O: Upala spojnice (konjuktive) naziva se konjuktivitis. Dijelimo ga prema lokalizaciji patološkog procesa na serozni, čija se upala odvija u epitelnom sloju spojnice i često je prijelazni stadij za sve druge oblike, kronični serozni koji se razvija iz akutnog oblika ako se radi o dugotrajnijem i intenzivnijem djelovanju istih uzroka, folikularni i gnojni. Kod folikularnog konjuktivitisa upalni proces se odvija u limfnim folikulima treće očne vjeđe. Uzroci Primarnu upalu spojnica mogu izazvati mehanički (prašina, dim, strano tijelo, trauma), kemijski (lužine, kiseline, hrđava željezna piljevina), toksični uzroci,  ultraljubičaste i rentgenske zrake, virusi, bakterije i paraziti. Sekundarno upala spojnica je simptom nekih bolesti, unutarnjih dijelova oka ili simptom organskih i infektivnih bolesti (kod angine, pneumonije, influence, štenećaka i dr.). Najčešće je posljedica alergijske reakcije. Može biti izazvan i nedostatnom prehranom i manjkom vitamina A i C. Prirođeno ili stečeno suženje izvodnih suznih kanalića može izazvati upalne procese spojnice zbog zadržavanja suza i drugih produkata. Simptomi konjuktivitisa kod psa Najčešće obole oba oka. Spojnica vjeđa je zažarena konjuktivalnom injekcijom (oblik zacrvenjenosti oka), vlažna i otečena te gubi svoju prozirnost. Istovremeno je prisutna povećana sekracija suza. U prvo vrijeme suze su vodenaste da bi kasnije zbog povećane količine sluzi i deskvamata u njima postale mukozne. Životinja pokazuje fotofobiju (osjetljivost na svjetlo) - žmirkanje, svrbež te nastoji češati oči. Uvijek obole oba oka. Nakon 14 dana dolazi do ozdravljenja ili bolest prelazi u kroničan oblik. Dijagnoza se temelji na kliničkoj slici. Od gnojng oblika razlikuje se po tome što je sekret samo uz trepavice. Liječenje konjuktivitisa Liječenje se provodi odstranjenjem uzroka te ispiranjem sredstvima koja ne nadražuju. Često se upotrebljavaju adstrigensi koji dovode do stezanja međustanične tvari taložeči reverzibilno bjelančevine koje su nabubrile zbog upalnog podražaja i na taj način smanjuje se osjećaj boli i pečenja. Sluznica spojnice postaje suha i smanjuje se sekrecija. Adstrigensi se koriste kao simptomatska terapija. Najčešće se primjenjuje borna kiselina, npr. u Optiseptyl kapima. Adstrigensi se mogu kombinirati sa vazokonstriktornim sredstvima koja suzuju krvne žile i tako koje su kod upale proširene (npr. Proculin, Benil, Visine..). Na regenerativne procese dobro djeluje i samo ispiranje fiziološkom otopinom. Ispiranje čajem kamilice djeluje blagotvorno, ali istodobno pogoduje razvoju bakterija. Ostali blagi antiseptici mogu se primijeniti u obliku obloga (rivanol 0,1%, kalijev permanganat 2-5%). U suvremenom liječenju upalnih bolesti spojnice gotovo redovito se koriste antibiotici. Da bi djelovanje bilo uspješno preporučljivo je napraviti antibiogram. Kronični serozni konjuktivitis Kronični serozni konjuktivitis se razvija iz akutnog oblika ako se radi o intenzivijem ili dugotrajnijem djelovanju. Ovdje nalazimo uz spomenute simptome i smeđi ili žutosmeđi iscjedak, obilniju sekreciju suza, vlažnu dlaku ispod oka. Gnojni konjuktivitis Gnojni konjuktivitis se javlja na jednom ili oba oka. Razvija se od akutnog seroznog uzrokovanog gnojnim bakterijama. Da bi do njega došlo mora postojati defekt spojničnog epitela, a to je postignuto prethodnim nastankom kataralnog konjuktivitisa. Djelovanjem bakterija gnojenja Streptococcus pyogenes, Staphylococcus pyogenes, Corynebacterium pyogenes razvija se gnojni konjuktivitis. Vrlo važnu ulogu u nastanku bolesti ima nedostatak odgovarajućih antitijela ili vitamina odgovornih za rast epitela. Liječenje se provodi determinacijom bakteriološke flore ako je ikako moguće, uzeti iz dubine spojnice oštrom žlicom. Ako mikrobiološka pretraga nije moguća, terapirati treba lokalno antibioticima širokog spektra uz prethodno ispiranje očne vrećice fiziološkom otopinom, odnosno 3%-tnom bornom vodom ili 0,1% tnim Rivanolom. Ispiranje ima dvostruku ulogu, uklanja gnoj da bi lokalni antibiotik mogao djelovati i vlaži sluznicu jer su suze iskorištene za stvaranje gnoja. Osim lokalne terapiju treba terapiju provoditi parenteralno (injekcijski) antibioticima, osobito ako je uzrok bolesti nedostatak antitijela, odnosno ako se javlja u sklopu neke bolesti. Osim antibiotika u lokalnom liječenju koriste se sulfonamidi (Sulfasol..). Dobro je parenteralno aplicirati vitamine A, B i C. Kontraindicirano je ispiranje kamilice jer ona djeluje stimulativno na razvoj bakterijske mikroflore. Liječenje traje tjednima. Ako dođe do zatvaranja nazolakrimalnog (nosno suznog) kanala gnojem treba kanal isprati blagom otopinom hipermangana i li 0,1%-tnim rivanolom. O gnojnom konjuktivitisu pisala je i kolegica Slađana Trutin, dr. vet. med. u ranije objavljenom odgovoru Suzenje i zeleni iscjedak iz oka psa - bakterijski konjunktivitis. Za  postavljanje dijagnoze i određivanje terapije savjetujem Vam odlazak veterinaru na pregled.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam westija starog 4 godine, u zadnjih par dana mu se pojavljuju sluzavo žuti krmelji koji nakon nekog vremena potamne? Jako se voli voziti u autu s glavom vani pa ja iskreno mislim da je od toga. Ispirala sam mu oči s kamilicom, smijem li to ili ne? Što mi je činiti? Hvala lijepo, MarinaO: Upala spojnice (konjuktive) naziva se konjuktivitis. Dijelimo ga prema lokalizaciji patološkog procesa na serozni, čija se upala odvija u epitelnom sloju spojnice i često je prelazni stadij za sve druge oblike. Kronični serozni se razvija iz akutnog oblika ako se radi o dugotrajnijem i intenzivnijem djelovanju istih uzroka. Kod folikularnog konjuktivitisa upalni proces se odvija u limfnim folikulima treće očne vjeđe. Gnojni konjuktivitis se javlja na jednom ili oba oka. Razvija se od akutnog seroznog uzrokovanog gnojnim bakterijama. Da bi do njega došlo mora postojati defekt spojničnog epitela, a to je postignuto prethodnim nastankom kataralnog konjuktivitisa. Djelovanjem bakterija gnojenja Streptococcus pyogenes, Staphylococcus pyogenes, Corynebacterium pyogenes razvija se gnojni konjuktivitis. Vrlo važnu ulogu u nastanku bolesti ima nedostatak odgovarajućih antitijela ili vitamina odgovornih za rast epitela. Gnojni konjuktivitis treba smatrati i simptomom niza infekcijskih i općih bolesti: štenećak, respiratorne infekcije, bolesti respiratornih organa ili probavnog trakta. Bolest može biti prenesena s jednog oka na drugo. Bolest se javlja na jednom, češće na oba oka. Sluzavo gnojni iscjedak različite konzistencije i različite boje. Vjeđe su sljepljene naročito ujutro. Otvaranjem vjeđnog rasporka iscijedi se veća količina gnoja. Sluznica je u početku blijeđa, a u kasnijoj fazi bolesti zažarena i otečena. Senzorij životinje je poremećen te se nerado kreću. Zbog gnojnog iscjetka dolazi do pojave upale kože ispod oka zbog stalnog vlaženja. Može biti i poremećeno opće stanje te povišena temperatura. Liječenje se provodi determinacijom bakteriološke flore ako je ikako moguće, uzeti iz dubine spojnice oštrom žlicom. Ako mikrobiološka pretraga nije moguća, terapirati treba lokalno antibioticima širokog spektra uz prethodno ispiranje očne vrećice fiziološkom otopinom, odnosno 3 %-tnom bornom vodom ili 0,1%-nim Rivanolom. Ispiranje ima dvostruku ulogu, uklanja gnoj da bi lokalni antibiotik mogao djelovati i vlaži sluznicu jer su suze iskorištene za stvaranje gnoja. Osim lokalne terapiju treba terapiju provoditi parenteralno (injekcijski) antibioticima, osobito ako je uzrok bolesti nedostatak antitijela, odnosno ako se javlja u sklopu neke bolesti. Osim antibiotika u lokalnom liječenju koriste se sulfonamidi (Sulfasol..). Dobro je parenteralno aplicirati vitamine A, B i C. Kontraindicirano je ispiranje kamilicom jer ona djeluje stimulativno na razvoj bakterijske mikroflore. Liječenje traje tjednima. Ako dođe do zatvaranja nazolakrimalnog (nosno suznog) kanala gnojem treba kanal isprati blagom otopinom hipermangana i li 0,1%-nim rivanolom. O gnojnom konjuktivitisu pisala je i kolegica Slađana Trutin, dr. vet. med. u tekstu Suzenje i zeleni iscjedak iz oka psa bakterijski konjunktivitis. O upotrebi kamilice kod konjuktivitisa možete pročitati u tekstu Zatvoreno i gnojno oko u mačića / Kamilica. Savjetujem Vam ispiranje oka Optiseptyl otopinom, podizanje opće otpornosti VMP vitaminima te za dijagnozu i terapiju odlazak veterinaru na pregled.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Javljam se iz Tuzle. Imam psa bischona koji je star 11 mjeseci. Prije 5 mjeseci prvi put sam vodio psa na šišanje u Osijek. Nakon izvjesnog vremena otišli smo da preuzmemo psa i tada nam je djevojka rekla da pas ima ušni šugarac i preporučila nam je da stavimo Stronghold. Stavili smo Stronghold, nakon mjesec dana smo ponovili pomenuti lijek. Prošlo je od toga par mjeseci, da bi se pas počeo ponovno češati po ušima. Odveli smo ga veterinaru i veterinar je pregledao psa i rekao da ima ušni šugarac, dao nam je jednu ampulicu (Neostomosan) od 5 mg koja se rastvori u 1 l vodi. S tom tekućinom smo mazali i čistili ušnu duplju psa te smo isto nanosili i na dlaku. Poslije toga, pas ima neprijatan miris iz ušiju, s tim da nema crnih tačkica u ušima tj. bubica, ali i dalje ostaje neprijatan miris. Šta bi trebali uraditi po Vašem mišljenju? Hvala i pozdrav, Sanel O: Neugodan miris iz ušiju najčešće ukazuje na neki zdravstveni problem poput bakterijske ili gljivične infekcije, stranog tijela ili ušnih šugaraca. Različite vrste bakterija i gljivica, osobito Malassezia pachydermatis, česti su uzročnici infekcije uha. Normalne i zdrave uši imaju inače prirodnu obranu protiv ovih organizama, ali ako dođe do promjene sredine zbog alergija, hormonskih poremećaja ili povećanja vlažnosti, bakterije i gljivice se toliko razmnože da uspiju oboriti tu zaštitu. Vrlo vjerojatno je do toga došlo i kod Vašeg ljubimca upravo zbog invazije ušnim šugarcima odnosno zbog dugotrajnog tretmana različitim preparatima. U svakom slučaju, uši bi trebalo pregledati otoskopom i uzeti bris kako bi se ustanovilo je li uistinu riječ o gljivicama odnosno bakterijama ili pak nečem trećem. Liječenje će prvenstveno ovisiti o uzroku pa će tako u slučaju bakterijske infekcije biti potrebni antibiotici, a u slučaju gljivica antimikotici. Glukokortikoidi se također često primjenjuju za ublažavanje upale. Što se tiče gljivica, treba imati na umu da će liječenje biti dosta dugotrajno, dok u slučaju bakterija treba paziti da se upala ne proširi na srednje i unutarnje uho. U svakom slučaju, preporuka je da se što prije posjeti veterinara. Ono što sami možete napraviti je da psu redovito čistite i održavate higijenu ušiju nekim preparatom poput Otifree otopine za čišćenje na bazi kalendule ili losiona za uši s propolisom i uljem čajevca (Orme naturali). Koristiti možete također i Otozyme kremu koja ima baktericidno, antiparazitarno, fungicidno i protuupalno djelovanje, što pomaže brzom i sigurnom oporavku ušiju od infekcija. Što se tiče svih ostalih potrebnih preparata (Aurizon, Otonazol, Otiprin...), o tome će Vas više savjetovati Vaš veterinar ovisno o krajnjoj dijagnozi.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam psa, mješanca labradora, starog 8 mjeseci. Katriran je prije nekih 2 tjedna. Ono što mene zanima je: imaju li i kastrirani psi erekciju, je li to uobičajeno? Je li normalno da on sada ganja cure i pokušava znate-već-što? Uglavnom, poludio je više nego prije i svaki dan bježi van iz dvorišta za tom nekom kujicom koju je upoznao. Nisam do sada imala muškog psa niti takvih iskustava pa stvarno ne znam je li to ok ponašanje ili ne? Unaprijed hvala! MartinaO: Kastracija u pasa nerijetko dovodi do "primjerenijeg" ponašanja ljubimca. Naime, oni ne samo što nemaju toliku želju za lutanjem (u potrazi za kujom u tjeranju), ne obilježavaju mokrenjem svoj teritorij (testosteron - muški hormon- glavni je pokretač ovog poriva povezanog sa dominantnosti), nego su i manje agresivni prema drugim psima. Sva ova, kao i mnoga druga nepoželjna ponašanja naročito su pod kontrolom ako se psa kastrira između 9. i 12. mjeseca starosti, odnosno prije spolne zrelosti i razvijanja loših navika. Zatim, pokazalo se kako oni psi pokornijeg ponašanja postaju bolji kućni ljubimci ako se kastriraju. Smatra se da je nakon kastracije potrebno i nekoliko tjedana da se organizam "očisti", odnosno da se nivo hormona smanji. Posljedično, i ponašanje ljubimca se kroz tih nekoliko tjedana mijenja. Međutim, kako se kastriranjem samo smanjuje produkcija hormona testosterona, tako onaj pas dominantnog karaktera zadržava želju za lutanjem i agresivnijim ponašanjem. Ako se kastracija poduzima kao mjera za sprječavanje nepoželjnog ponašanja, bez discipline i preodgoja unutar i van kuće neće sama riješiti problem. U tom slučaju, induciran je rad s ljubimcem, po mogućnosti u nekim od škola za odgoj i edukaciju pasa. Naime, osoblje u prije navedenim školama s velikom dozom uspjeha ispravlja nepoželjna ponašanja kod ljubimaca te dobro educira vlasnike kako da se "nose" s istim ili sličnim problemima kod ljubimaca. Iz svih prije navedenih razloga, savjetujem Vam da se oko rješavanja problema ponašanje ljubimca prvo posavjetujete sa stručnjacima iz škola za odgoj i edukaciju pasa te sa svojim veterinarom. Kombinacijom njihovih savjeta i solucija rješavanja ovih problema vjerojatno ćete doći do najboljeg mogućeg rješenja. Više o erekciji u pasa nakon kastracije pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr. vet. med. u tekstu Erekcija penisa psa nakon kastracije.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam ženku njemačkog ovčara, čistokrvnu. Pred mjesec dana oštenila je 6 štenaca. 3 su crne (s karakteristikama koje se pripisuju čistokrvnim ovčarima), a 3 smeđe boje. Zanima me jesu li ovi štenci koji su smeđe boje također čistokrvni (parena je s čistokrvnim njemačkim ovčarom) i zašto su smeđe boje te je li možda došlo do genetske promjene? Nadam se Vašem skorom odgovoru. Unaprijed hvala! S poštovanjem, KarlaO: Neki od važnih termina u kinologiji predstavljaju: pasmina, čistokrvnost, standard i rodovnik. Pod pasminom (rasom) podrazumijevamo skupinu životinja koja nosi određena karakteristična nasljedna obilježja, što ih čini drukčijim od drugih životinja iste vrste, što ih prenose na svoje potomstvo. Pod pasminom (rasom) podrazumijevamo npr. posavski gonič, istarski kratkodlaki gonič, dalmatiner, doberman,... Uz pasminu se često spominje i čistokrvnost, standard te rodovnik. Čistokrvnost označava točnost, sigurnost i provjerljivost podataka da neki potomak potječe od roditelja koji su pripadnici iste pasmine. Standard definira detaljan opis izgleda psa (eksterijer, narav, karakter,...) određene pasmine kako bi se mogla dalje točno reproducirati njegova slika. Rodovnik predstavlja dokument kojim se potvrđuje da pas (nosilac rodovnika) zaista potječe od roditelja (i daljnjih predaka) s kvalitetama navedenim u njemu. Rodovnik izdaje nadležni kinološki savez i on predstavlja garanciju da je ljubimac iz kontrolirana uzgoja. Iz svega prije navedenog da se zaključiti da se parenjem čistokrvnih pasa iste pasmine dobiva i čistokrvno leglo iste pasmine. U Vašem slučaju, leglo se sastoji od 3 štenca s rasporedom boja karakterističnim za njemačke ovčare i 3 štenca smeđe boje. Razlike u bojama među štencima uvjetovana su recesivnim genima. Naime, u ovom konkretnom slučaju i majka i otac su bili nosioci recesivnih gena te su međusobnim parenjem doveli do njihova sparivanja i ekspresije kod triju štenaca. Takvi štenci su smeđe boje, odnosno crni pigment im je zamijenjen smeđim. Stoga, takvi štenci mogu imati dlaku različitih nijansi smeđe boje koja se može kretati od izrazito svijetlo smeđe boje pa sve do čokoladno tamno smeđih. Nerijetko, takvi smeđi njemački ovčari posjeduju i svjetlije pigmentiranu šarenicu koja s vremenom može poprimiti tamniju nijansu (cca. sa 7-8 godina). Više o ovoj temi možete saznati i od stručnjaka na području kinologije u Hrvatskom kinološkom savezu, Ilica 61.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam kujicu, mješanku, staru dvije godine. Boluje od urođene displazije oba kuka. Do sada nismo imali problema s kukovima, jer su mišići držali sve na svojem mjestu. Ali unazad dva dana počela je šepati na zadnju desnu nogu. Ona je pas srednje veličine, ima 25 kg. Naša veterinarka nam je dala Rimadyl tablete od 100 mg. Trenutno pokušavamo vidjeti koliko još možemo pomoću tableta odgoditi operaciju koja je, na žalost, u ovom slučaju, prijeko potrebna. Budući da svi ljudi s kojima sam pričala nemaju dobra iskustva što se tiče Veterinarskog fakulteta, nisam sigurna da bi im povjerila svoju Betty. Malo smo istraživali što se može učiniti i koji operativni zahvati se mogu primijeniti za displaziju kukova naišli smo na operativni zahvat, u Hannoveru, pomoću zlatne žice, koja uraste u mišić i navodno stvara novu čašicu pa se kuk fiksira. Naravno, tu je i ugradnja umjetnih kukova u Beču (za sada još uvijek nisam čula da se izvodi bliže Hrvatskoj), koja je na žalost, za moje trenutačno stanje preskupa budući da jedan umjetni kuk košta 2500 €, a nama su potrebna dva. I zadnja opcija nam je operacija na veterinarskom fakultetu. Pokušavamo skupiti što više različitih mišljenja da bismo na kraju, nadamo se, donijeli i najbolju odluku kako pomoći našoj Betty. Ja Vas usrdno molim, da nam i Vi kažete svoje mišljenje o cijeloj stvari, jer je ne želimo prerano izgubiti budući da je i ona ravnopravni član naše obitelji. U privitku šaljem RTG snimku kukova. Unaprijed Vam zahvaljujem na pomoći, Anja O: Displazija kukova predstavlja abnormalan razvoj zgloba kuka, koji se najčešće pojavljuje obostrano. Javlja se u različitim stupnjevima nestabilnosti, promjena okolnih mekih tkiva, malformacijama glave bedrene kosti i zglobne čašice te degenerativnim promjenama. Ovisno o intenzitetu kao i svim promjenama na samom zglobu kao i okolnom tkivu, liječenje može biti konzervativno ili operacijsko. Konzervativni pristup u liječenje prvenstveno je namijenjen za pse s blagim promjenama, bez znakova bolnosti, koji tek povremeno imaju poteškoća u kretanju. Za uspjeh takvog liječenja presudni su ograničenje aktivnosti i smanjenje tjelesne težine psa, uz primjenu analgetika i protuupalnih lijekova te fizikalna terapija. U svim drugim slučajevima, kao i u slučajevima kada je ozbiljno narušena kako funkcija ekstremiteta tako i kvaliteta života u cijelosti, određuje se jedan od operativnih pristupa liječenja. Kod nas se najčešće primjenjuju metode poput: ostektomija glave i vrata bedrene kosti (FHO), DARtroplastika, trostruka osteotomija zdjelice i tehnika umjetnog kuka.Više o nekim metodama operativnog liječenja displazije kukova u pasa pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. u odgovoru Kirurški zahvat kod displazije kuka. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se u vezi svih prije navedenih zahvata kao i njihove eventualne uspješnosti obratite na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Stručnjaci na Klinici raspolažu najnovijim saznanjima na području liječenja kao i tretiranja ovog poremećaja te uspješno surađuju sa većinom vodećih europskih i svjetskih klinika i fakulteta u svrhu usavršavanja znanja i postupaka liječenja. Posebno bih izdvojio kolegu prof. dr. sc. Dražena Matačića (ujedno i predstavnika Zavoda) koji je specijalist na području ortopedije i koji bi Vam mogao pomoći, odnosno dati konkretniji kao i stručniji uvid u sami tijek pojedinih operacija kao i uspješnost istih.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam kujicu staru tri godine koja je 23.09.2011. okotila dva šteneta, sve je prošlo u najboljem redu.  Međutim, zanima me je li normalno da sada krvari, tj. danas joj se pojavilo krvarenje i nešto češće mokri. Lijepi pozdrav, Tini O: Poslije okota ili poroda dolazi do ljuštenja sluznice maternice, a vidljivo je kao iscjedak iz stidnice (takozvane lochie) tokom sljedeća tri (do četiri) tjedna po okotu. Lochije su crveno do zeleno crne boje i bez mirisa, ako je sve u redu. Oprez je nužan ako su lochije kremaste konzistencije s upečatljivim neugodnim mirisom. Mliječne žljezde također treba kontrolirati jer ne smiju promijeniti boju, ne smiju biti pretople i ne smiju biti bolne na dodir. Mlijeko je bijele do slabo žućkaste boje u normalnim okolnostima, također ne smije promijeniti konzistenciju, a zeleno-žuta, crvena ili ružičasta boja mlijeka nije normalna boja te se u takvom slučaju hitno obratite svom veterinaru radi terapije kuje i zaštite zdravlja legla. Ako i dalje sumnjate da nešto nije u redu, svakako posjetite najbližu veterinarsku ambulantu.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Psu (ženki) je dijagnosticiran dijabetes početkom 6 mjeseca. Prije nego što je dijagnosticiran imala je simptome čestog mokrenja i odbijala je hranu. Šećer joj je bio 22. Veterinar je prepisao inzulin dozu 0,03 ml 2x dnevno prije hranjenja. Nakon par dana šećer joj se stabilizirao na 7-8. Počela je jesti i prestalo je učestalo mokrenje. Hranimo je isključivo Royal Canin Weight Control u količini koja je navedena po kilaži psa. Pas je sada puno bolje i nema vidljivih fizičkih simptoma osim jedan zbog kojeg sam jako zabrinuta. Uz inzulin i hranu za dijabetes počela je jako gubiti na kilaži, pas izgleda kao da se izgladnjuje koliko je izgubila na težini. Molim Vas za savjet kako postupiti dalje jer kao laiku mi je očito da nešto ne valja ili doza inzulina ili hrana? Uz to u veterinarskoj stanici od kolege veterinara koji je liječio psa čula sam da postoje i tablete za kontrolu inzulina pa Vas molim Vaše stručno mišljenje o njima. Kako su vlasnici psa moji roditelji koji više i nisu mladi, oni bi radije umjesto igle tablete. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru! Srdačan pozdrav, Maja O: O dijabetesu u pasa pisala je kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med. u tekstu Prehrana psa s dijabetesom. Liječenje se započinje uvijek stabilizacijom pacijenta nadoknadom tekućine jer se na taj način korigira dehidracija te uspostavlja ravnoteža između natrija i kalija koja je zbog manjka inzulina poremećena. Nakon toga se pristupa aplikaciji inzulina. Za primarnu stabilizaciju šećerne bolesti koristi se isključivo obični kristalinični inzulin brzog djelovanja, dok se nakon stabilizacije za daljnju kontrolu koriste u pasa NPH i lente inzulini. Kod dijabetesa melitusa tipa 2 dolazi do smanjene osetljivosti tkiva na inzulin ili stanice nedovoljno luče inzulin. Kod ovog oblika dijabetesa inzulina ima, ali ga nema dovoljno ili ga ima dovoljno ali nije djelotvoran. Tada vrlo često nije potrebno uzimati parenteralni insulin (injekcijski), nego tek prilagoditi ishranu i održavati tjelesnu aktivnost. U slučaju daljnjeg napredovanja bolesti neophodno je primijeniti oralne antidijabetike. Postoji nekoliko tipova oralnih antidijabetika: regulatori glikemije uz obroke, pripravci sulfonil-ureje, bigvanidi, tijazolidindioni i inhibitori alfa-glukozidaze. Svaka skupina oralnih anitidijabetika djeluje na nešto drukčiji način. Zajedničko je svim skupinama da na neki način nadoknađuju tjelesnu nemogućnost proizvodnje i iskorištavanja inzulina. Neki potiču gušteraču na proizvodnju više inzulina, neki smanjuju količinu glukoze koju jetra proizvodi, neki povećavaju osjetljivost tjelesnih tkiva na inzulin, a neki usporavaju apsorpciju glukoze u probavnom traktu. Ako ih se uzme previše, mnogi od njih mogu odvesti u hipoglikemiju. Kod pasa se javlja gotovo uvijek tip 1 dijabetesa melitusa. U različih životinja s dijabetesom simptomi mogu biti potpuno oprečni, ovisno o trajanju bolesti prije nego što je životinja dovedena veterinaru. Tako životinje oboljele od šećerne bolesti mogu biti mršave ili debele, živahne i normalnog ponašanja ili letargične sve do kome. O napredovanju mršavljenja uz terapiju savjetujem Vam da se konzultirate sa svojim veterinarom ili kontaktirate Doc. dr. sc. Vesnu Matijatko, Klinika za unutarnje bolesti, na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.