Pitajte veterinara

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam psa mješanca (pekinezer i špic) i htjela biha ga ošišati radi ovih vrućina pa me zanima ako to napravim hoće li joj dlaka, kad naraste, narasti do iste mjere kao i prije ili može postati dosta duža? To me zanima jer njezina sestra ima dosta dužu dlaku pa baš ne bih htjela da se to i meni dogodi jer mi se sviđa dužina i dlaka od mog pasa, ali opet bih htjela psu olakšati barem ljeti. Hvala, Maja O: Dužina dlake je pasminsko svojstvo tako da će psiću dlaka narasti do iste dužine kakva je bila prije šišanja, duža neće biti, ali zdravija i bujnija hoće. Pekinezer ima gustu i dugu dlaku s gustom poddlakom. O njezi i šišanju dlake kod špica pisala je kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med. ovdje. Pse koji se šišaju vodi se na šišanje svaka dva do tri mjeseca. Ako biste psa ošišali na skroz kratko, vrijeme potrebno vrijeme da mu dlaka opet naraste je 3-4 mjeseca.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam kuju zlatnog retrivera koja se okotila prije četiri dana. Štenci su dobro, sisaju, ali kuja odbija hranu od dana prije okota. Ne znam je li to normalno? Molim za pomoć. Unaprijed hvala! Marija O: Komplikacije koje se mogu javiti tijekom gravidnosti i porođaja u kuja nisu osobito česte, no ukoliko se jave obično predstavljaju značajniju poremetnju zdravstvenog stanja te kao takve nerijetko zahtijevaju hitnu veterinarsku pomoć. Prema Vašim navodima samo ste primijetili odbijanje hrane u kujice. Normalna je pojava dan prije okota da kuje ne uzimaju hranu, no apetit se svakako vraća na dan okota i obično je pojačan u sljedećim danima kao reakcija na pojačane potrebe organizma za hranjivim tvarima i produkcijom dovoljne količine mlijeka za potomke. No, kako i četiri dana nakon okota kujica ne uzima hranu, u obzir treba uzeti ovaj simptom kao prvu naznaku komplikacija zdravstvenog stanja. Odbijanje hrane je opći simptom bolesti a obično se javlja i sa drugim općim simptomima (groznica, povišena temperatura, omamljenost...). Porod za organizam kuje predstavlja izniman napor i stres te svakako može pogodovati ispoljavanju pritajene infekcije slabljenjem imunološkog sustava. Osim toga, pri porodu je  prisutna jaka bol koja sama po sebi dovodi do nedostatka želje za uzimanjem hrane. Neovisno o navedenome, nakon okota se može javiti upala maternice koju, osim gubitka apetita, prati i povišena tjelesna temperatura, iscjedak iz vagine neugodna mirisa, izostanak glasanja, gubitka interesa za štenad te redovito i smanjena produkcija mlijeka. Upala maternice ili metritis se obično javlja dan do dva nakon okota, a stanje je koje zahtijeva pružanje pomoći u veterinarskoj ambulanti. Zatim, sljedeća komplikacija koja se može javiti u kuja nakon okota je eklampsija, a nastaje uslijed nedostatka ili slabe resorpcije kalcija. Pri eklampsiji se uočavaju simptomi nervoze i nemira, slabog interesa za štenad, ukočenog i bolnog hoda, smanjenog apetita ili odbijanja hrane, spazma mišića, nemogućnosti stajanja, povišene tjelesne temperature, napadaja. Eklamspija se obično javlja u prva tri tjedna nakon okota a pri prvoj pojavi simptoma pomoć treba potražiti u veterinarskoj ambulanti. Sljedeća komplikacija je mastitis ili upala mliječne žlijezde, o čemu je više pisala kolegica Tanja Krulc, dr.vet.med. ovdje. No, osim ozbiljnih poremetnji zdravlja, odbijanje hrane se u nekih kuja javlja iz sasvim bezazlenih razloga kao što je nuđenje nove hrane koja joj se ne sviđa ili problemi ponašanja (preseljenje, novi ljubimac, nova osoba i sl.). Izuzetno je važno da kuja redovito uzima kvalitetnu hranu tijekom perioda dojenja kako radi vlastitog tako i radi zdravlja i prehrane štenaca. Stoga, svakako, ukoliko opisani simptomi još nisu prestali, preporučujem Vam da se što prije obratite veterinaru. Zbog brojnih uzroka nedostatku apetita, problemu treba temeljito pristupiti: opći klinički pregled, uključujući i pregled usne šupljine (desni), auskultacija i palpacija trbuha, mjerenje tjelesne temperature i težine. Zatim, kompletna krvna slika i analiza urina kako bi se isključile neke bolesti unutarnjih organa, RTG snimka prsne i trbušne šupljine s naročitom pozornošću na reproduktivni sustav, te dodatne pretrage u ovisnosti o inicijalnim nalazima. Prema nalazima kompletnog pregleda preporučit će se odgovarajuća terapija i daljnja njega.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam njemačkog ptičara, 7 mjeseci starog. Već 2 tjedna ima 2 vrste napadaja. Jedan je jako iskašljavanje, a drugi je gubitak daha - poput astme. Bili smo na slikanju i sve je u redu, ništa nije zapelo u grlu, pluća su uredna. Doktori sumnjaju na alergiju ili astmu. Najintenzivnije napadaje ima po noći, kad nema ogrlicu niti bilo kakav pritisak. Normalno se ponaša i igra, nijedan od njegovih psećih prijatelja nema ništa slično. Čitajući po forumima, saznala sam da su moguće i gliste, zadnju tabletu je dobio prije 4 mjeseca. Zanima me vaše mišljenje i znate li otprilike znate cijenu testiranja na alergije (sumnjamo na prašinu ili travu). Hvala, Renata O: Kašalj je iznenadno izbacivanje zraka kroz glotis, najčešće praćeno zvukovima kašlja kojem prethodi jaki udisaj. Kašalj je jedan od najjačih refleksa u organizmu. Induciran je ili aferentnim vlaknima u ždrijelu ili senzornim završecima vagusa  lokaliziranih u grkljanu, dušniku i velikim bronhima. Započinje udisajem, nakon toga udisajnom pauzom, zatvaranjem glotisa, povećanjem unutarprsnog tlaka i na kraju otvaranjem glotisa. Služi kao rani znak upozorenja kod bolesti ždrijela i dišnog sustava te kao zaštitni mehanizam. Prilikom kašlja mogu biti zahvaćeni dišni sustav, mišićno skeletni, krvnožilni i živčani. Može se javiti u pasa i mačaka bilo koje dobi i pasmine. Uzroci kašlja mogu biti infekcije gornjih dišnih puteva, upala nosne sluznice, sinusa, strano tijelo ili tumor, upala glasnica, upala ili ozlijeda ždrijela, upala i infekcija dušnika te strano tijelo, kolaps i tumor dušnika, upala bronha, infekcija, alergija, strano tijelo, tumor, upala pluća, infekcija, upala pluća zbog udisaja sadržaja, edem pluća, paraziti u srcu (srčani crv) koji dovode do edema pluća (nakupljanja tekućine u plućima zbog poremetnje rada srca), tromboze i embolije, plućna hipertenzija.  Rizični faktori mogu biti urođeni ili stečeni poremećaji u jednjaku ili želučano crijevnom sustavu koji mogu dovesti do aspiracione pneumonije. Poremećen rad kore nadbubrežne žlijezde (hiperadrenokorticizam) i kronična administracija glukokortikoida mogu povećati rizik od plućne tromboembolije. Genetska predispozicija za srčane bolesti povećava rizik od edema pluća. Okolišni čimbenici su izloženost psa određenim virusima, bakterijama, gljivicama te parazitima pogotovo izloženost komarcima koji mogu prenijeti srčanog crva – dirofilariozu, o kojoj je pisao kolega Dragan Vešović, dr. vet. med. ovdje. Kašljanje noću može ukazivati na rani stadij lijevostranog zatajenja srca ili kolapsa dušnika, ali i kod astme. O astmi u pasa pisao je kolega ovdje. Kod pasa je često stanje tzv. "obrnuto kihanje" koje često prepadne vlasnike, a o kojem možete pročitati ovdje. Pretragom krvi možemo naći povećanje leukocita kod infekcije ili eozinofila kod alergije ili parazita, potrebno je napraviti i pretragi na mikrofilarije srčanog crva. Za pretragu srca uputno je napraviti ultrazvučni pregled. Infestacija parazitima može izazvati iritirajući alergijski rinitis (upalu sluznice nosa), bronhitis, pneumonitis i arteritis ovisno o lokalizaciji u organizmu. Svakako preporučam detaljniji pregled Vašeg ljubimca. Za informaciju o cijenama određenih pretraga morat ćete kontaktirati veterinare koji ih provode.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Pišem u vezi jednog problemčića kojeg muči mog starog psića (engleskog kokera španijela) i mene (njegovu vlasnicu). Moj Wandal se stalno češka po ušima te sam primjetila da skroz slabije čuje jer se baš ne odaziva kada ga zovem, a prije se odazivao, pa bih Vas zamolila ako mi možete dati nekakav savjet što se tiče ispiranja njegovih ušiju, postoji li neki preparat koji bih mogla kupiti, a da mu bude bolje? Kristina O: Postoje mnogi razlozi koji mogu dovesti do problema s ušima i pojave češkanja područja uha. Tako, u uhu se mogu naći ušni paraziti (šugarci) koji svojim kretnjama i sisanjem krvi u ušnom kanalu iritiraju i izazivaju snažno češanje kod psa. Također, moguća je i bakterijska ili gljivična infekcija. Ponekad je nalaz tipičan pa nije potrebno raditi dodatne dijagnostičke pretrage, a ponekad je radi uspješnije (ciljane) terapije potrebno naslojiti baktero i miko kulturu. Ukoliko se radi o bakterijskoj infekciji poželjno je napraviti antibiogram da bi se saznalo koji bi antibiotik bio najbolji u liječenju infekcije. Više o upali slušnog kanala, kliničkoj slici kao i liječenju možete saznati u odgovoru kolegice Davorke Balantin, dr. vet. med. ovdje. Uzrok češanju može biti i strano tijelo u uhu (klas, trava...) koje se obavezno mora izvaditi jer u protivnom može doći do perforacije bubnjića, maceracije stranog tijela i opsežne infekcije. U održavanju zdravlja ušnog kanala izrazito bitno je redovito kontrolirati stanje kao i čistoću istog te po potrebi čistiti ušni kanal. U održavanju higijene ušnog kanala se najčešće koriste posebne otopine (npr. Otifree, Adolac), namijenjene za tu svrhu i zagrijane na tjelesnu temperaturu te se izbjegava korištenje ušnih štapića zbog opasnosti od ozljeda osjetljivih struktura unutrašnjosti uha. Nakon što se ispuni vanjski slušni hodnik s otopinom, potrebno bi bilo lagano izmasirati (odozdo prema gore) bazu uha i ostaviti neko vrijeme da otopina djeluje. Nakon nekoliko minuta djelovanja, ljubimac će trešnjom glave izbaciti van čestice prljavštine iz udaljenih dijelova ušnog hodnika, te je potrebno samo vaticom prebrisati vanjske dijelove uha.  U svakom slučaju, savjetujem Vam da se s ljubimcem uputite kod veterinara. Isti će po pregledu ljubimca, kao i pregledu ušnog kanala, biti u mogućnosti odrediti što je točno posrijedi s ljubimcem, odnosno postaviti dijagnozu. U skladu s dijagnozom, odredit će se najprikladniji pristup u tretiranju postojećeg stanja, a sve kako bi se osiguralo zdravlje i kvaliteta života starijeg ljubimca. Više o gluhoći u pasa možete saznati u odgovoru kolegice Zdravke Rumihe, dr. vet. med. ovdje.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam kujicu maltezera staru 11 god. koja boluje od dijabetesa. Nažalost, moj veterinar ništa ne zna o tome, a kada se drugima obratim za pomoć svima je bitno da dobro naplate, a od pomoći ništa. Nažalost, sama sam bila prisiljena nabaviti aparatić i inzulin (novomix 30) i sama radim kontrole šećera i inzulin dajem po mojoj pretpostavci (inače sam med. sestra pa se usudim sama oko toga baviti). Za sada jede samo Hill's w/d (suhu hranu), a zanima me što bih joj mogla još dati, a da joj sama doma skuham. Unaprijed hvala. O: Vrlo je teško pripremiti izbalansiranu hranu za pse ili mačke dijabetičare. Obrok bi trebao sadržavati 50-55% visoko kvalitetnih složenih ugljikohidrata (zob, povrće, krumpir), bez jednostavnih šećera kao saharoza, masti do 20%, bjelančevina 15-30%. Hrana bogata složenim ugljikohidratima (vlaknina) usporava probavu i absorpciju ugljikohidrata, a time se sprječava "divljanje" glukoze u krvi (najčešće se odvija 1 do 4 sata iza obroka). Zob, povrće i krumpir se mnogo sporije probavljaju i resorbiraju od riže. Također, i ovdje treba biti oprezan (količina vlaknine) jer pacijenti, psi i mačke, mogu znatno gubiti na tjelesnoj težini koja je već riskantno niska od prije. Za tjelesnu težinu oko 5,5 kilograma za osnovne dnevne potrebe treba osigurati 452 kcl; 24,5 grama proteina; 8,9 grama masti. Jedan od primjera je 165 grama kuhanog pilećeg mesa ili purećih prsa, dvije šalice kuhanog krumpira, nešto zobi i graha uz 30 grama pšeničnih mekinja. Ne zaboravimo na vitamine i minerale koje treba povremeno osigurati i dodati u ishranu. Možete pokušati s pripremom hrane, ali je jednostavnije i izbalansiranije ponuditi Vašoj ljubimici gotovu veterinarsku dijetu za pse dijabetičare (Hill's w/d, r/d; Royal Canin Diabetic special konzerve i Weight control suha hrana).

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam kujicu, mješanku staru 11 godina i za svoje godine se držala jako dobro što se tiče zdravlja, dok prije oko 3 mjeseca nije počela zaostajati u šetnjama iza nas i usporavati u hodu. Šetnje su postajale sve duže i duže i nakon nekog vremena je za rutu od možda 15-ak min.hoda trebalo pola sata i više vremena. Ispostavilo se da grize jastučiće na nožicama i da joj se stvaraju ranice, a i jastučići su joj sami po sebi na više mjesta popucali. Nedavno sam uočio i renice po nogama koje nisu na jastučićima, a ona se nemilice i dalje često grize. Išli smo veterinaru koji joj je u prvom navratu dao tablete za jačanje mišićne mase, a drugi put u istoj klinici dali su nam antiseptički šampon za ispiranje nogu, no ništa joj od toga ne pomaže i stanje je sve gore i gore. Došlo je do toga da je izvedemo van i ona samo stoji i eventualno obavi nuždu s time da je po stepenicama i betonu moramo nositi. Što se ponašanja tiče, ode ispod neke klupe u parku i počne kopati jamu u koju onda legne, što me čudi, jer ako ima rane po jastučićima moralo bi je to boliti, osim ako nije u pitanju neki svrbež, pa to radi iz tog razloga da ublaži isti, a prije toga dok je još mogla hodati često je odlazila da legne u travu. I inače je miran i vrlo inteligentan pas i njeno ponašanje se ne razlikuje mnogo od prije osim što se sad povlači u kut bilo koje sobe u stanu, no voli dok je netko uz nju u toj sobi ili ide u prostorije u kojima smo mi, ali boravi na periferiji. Rečeno je da nema vidljivih poremećaja, osim tumora na dojkama, ali koji je navodno normalan za njene godine i čije stanje moramo pratiti. Zubi su joj puni kamenca i ima laganu paradontozu, ali i to je navodno isto normalno za njene godine. Što nam je činiti da joj pomognemo i u čemu bi mogao biti problem? Hvala Vam, Filip O: Bakterijski pododermatitis je duboka bakterijska infekcija šapa koja se gotovo redovito javlja sekundarno zbog nekog drugog već postojećeg uzroka. To mogu biti strana tijela (klas, trn..), paraziti (demodeks, krpelj..), gljivice, preosjetljivost (alergija) na hranu, travu, materijale.., endokrinopatije, trauma (kamenčić, oštri podovi, opekline). Česta je u pasa. Jedna ili više šapa su zahvaćene crvenilom između prstiju, prištićima, gnojnim prištićima, čvorovima, krvavim mjehurima, fistulama, čirevima, područjem bez dlake ili otečenjem. Svrbež (lizanje šapa i grickanje), bol ili šepanje mogu biti prisutni. Često je i povećanje regionalnih limfnih čvorova. Diferencijalno dijagnostički potrebno je isključiti demodikozu, pododermatitis izazvan gljivicom Malasseziom, ostale gljivice, duboka gljivična infekcija, autoimune kožne bolesti i neoplazije. Dijagnoza se temelji na isključivanju ostalih uzroka, citološki se može naći gnojna upala sa bakterijama. Dermatohistopatološki se vidi gnojna upala okoline dlake, upala dlačnog folikula, gnojni čir i čvorovi. Bakterije se u lezijama teško vide. Bakterijskom kulturom primarni patogeni su obično stafilokoki. Mješane bakterijske infekcije su također česte. Liječenje se temelji na prepoznavanju i eliminaciji primarnog uzroka. Sistemski antibiotici trebaju biti aplicirani kroz duži period i nastaviti još barem dva tjedna nakon poboljšanja. Vlažne maramice (bez alkohola, klorheksidinske ili antimikrobne) svakih 12 do 72 sata mogu pomoći. Lokalne kupke (klorheksidin - npr. Plivasept glukonat) u trajanju od 10-15 minuta prvih tjedan dana terapije. Smanjiti na najmanju moguću mjeru daljnju traumu šapa tako da je pas što više u kući, šeće kratko na povodniku i izbjegava grube površine (šljunak, asfalt..) te šetnje traju što kraće. Prognoza je dobra do upitna, ovisno o mogućnosti eliminacije primarnog uzroka. Kod kroničnih slučajeva mogu ostati ožiljci i višak tkiva pa su šape i dalje osjetljivije na traume. Psa treba obavezno staviti na antibiotsku terapiju i potražiti uzrok što je dovelo do bolesti. Ono što Vi možete učiniti za Vašeg psa je da je redovito tretirate protiv buha, kontrolirate punjenost analnih žlijezda jer i ta stanja mogu dovesti do grizenja šapa. Zubi s puno kamenca i paradontozom su izvor bakterija, što još dodatno pogoršava stanje šapa. Hranite psa kvalitetnom hranom za pse, a preporučam medicinsku hranu za pse koji imaju problema s kožom ili, ako veterinar preporuči, potpuno hipoalergenu hranu ako želi isključiti hranu kao uzrok. Od regularnih hrana birajte kvalitetniju hranu, po mogućnosti onu s ribom koja je bogata masnim kiselinama i tako povoljno djeluje na bolesnu kožu. Također možete davati u hranu dodatke s omega-3 i 6 masnim kiselinama koje će povećavati otpornost kože i smirivati upalu. Kada se šape oporave, preporučam Dr. Clauder´s kremu za zaštitu šapa s pčelinjim voskom koja štiti kožu šapa od raspuknuća na neravnim površinama, a možete ga koristiti i zimi kao zaštitu od leda i soli. Grizenje šapa možete spriječiti stavljanjem zaštitnog ovratnika da ne može dosegnuti šape. Ako je koja šapa jako ranjava možete kupiti i posebnu šlapicu (Karlie) koja se navuče na šapu prilikom šetnje.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam kuju njemačkog ovčara staru 14 god. Kao što i priliči njemačkim ovčarima oslabila je na zadnje noge, ali se do prije dva dana normalno kretala, inače je jako živahna i nije troma i nije nikada imala problema sa zdravljem, no kako ima godina, malo teže diše. No, sada u subotu smo je našli kako leži doslovno na pola života i ne može se uopće dignuti, hitno smo je odveli veterinaru i dobila je antibiotik jer je imala temperaturu. Danas je opet bila na pregledu uz, naravno, još injekcija, ali joj je puno bolje, živnula je, digla bi se iako je slaba, jede malo, ali manje pije vode nego prethodni dan, no, što je zapravo problem, kad je danas došla doma primjetila sam poviše zadnjih nogu da ima malo krvi, znači tu je bila caka i tu je krvarila, iako ni veterinar ni ja to nismo opazili, napipala sam joj to mjesto i jako je tvrdo... Mene zanima vaše mišljenje što joj je, kotila nije nikada, i trebamo li napraviti biokemiju, je li ju možda ugrizla zmija? Ja je ne želim uspavati jer ipak je s nama dugo, ali joj želim pomoći, nije mi drugo ništa bitno, zato vas molim da mi kažete vaše iskreno mišljenje. Unaprijed zahvaljujem,Ana O: Ugrize zmija najčešće nalazimo na području glave i vrata. Oni u području trupa su nešto rjeđi, a imaju i nešto lošiju prognozu. Ugriz zmije može utjecati na jedan ili više organskih sustava pa tako može djelovati na kardiopulmonalni (srce i pluća), živčani ili koagulacijski sustav. Obično, ako zmija nije otrovnica ili otrov nije uštrcan, bol, oteklina i podljev na mjestu ugriza će biti minimalni. Do samog trovanja ne dolazi uvijek jer ono uvelike ovisi o godišnjem dobu, količini otrova u zmiji, mjestu ugriza, broju ugriza i kretanju žrtve nakon ugriza (kretanje pospješuje širenje otrova u organizmu). Znakovi koji mogu ukazivati na ugriz zmije su nalaz jedne, dviju ili nekoliko manjih ugriznih rana, krvarenje, podljev, bolna oteklina na mjestu ugriza i nekroza tkiva. Ozbiljniji znakovi bolesti javljaju se tek nakon nekoliko sati, a oni obuhvaćaju nizak krvni tlak, šok, letargiju i slabost, tremor mišića, mučninu, povraćanje i neurološke znakove, uključujući i usporavanje disanja. Nakon što je došlo do ugriza, važno je da životinja bude mirna te da imobiliziramo ugriženo područje kako bi spriječili daljnje širenje otrova.  Kako bi se spriječilo padanje krvnog tlaka, prilikom liječenja, daju se intravenozno antihistaminici, a za sprječavanje sekundarne bakterijske infekcije antibiotici. Po potrebi se može dati i kisik te lijekovi za ublažavanje bolova.  Moja je preporuka da svakako Vašeg ljubimca ponovno odvedete veterinaru koji će pregledati mjesto krvarenja i, ako bude potrebno, napraviti dodatne pretrage kako bi se ustanovilo o čemu je točno riječ. Analiza krvi, odnosno hematologija i biokemija, su vrlo korisne pretrage koje nam uvelike pomažu u dijagnostici i samoj prognozi bolesti te nam daju uvid u zdravstveno stanje pojedinih organa tako da ih je u svakom slučaju dobro napraviti. Više informacija o ugrizima zmija i ubodima insekata kod pasa možete pročitati i u odgovorima mojih kolega ovdje, ovdje i ovdje.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Moja maltezerica, koja ima tri godine i teška je 4 kg. donedavno je počela obožavati mačju hranu i radije jede mačju nego pseću hranu. Sad jede mokru hranu Gourmet i Whiskas u vrećici i Hill's suhu isto za mačke. Je li to zdravo za nju, bi li mogla imati nekakve posljedice i smijem li je nastaviti tako hraniti jer ona uživa u mačjoj hrani, dok pseću jede tek ako jako izgladni pa nema izbora?Puno hvala, Kristina O: Pseća hrana je prilagođena njihovim nutritivnim potrebama koje se razlikuju od mačjih. Poznato je da su mačke veće "izbirljivice" u odabiru hrane te njihova hrana sadrži više mesa i manje dodataka poput povrća, riže i sličnog. Mačke imaju manji probavni sistem od psa pa zbog toga hrana mora biti lako i brzo probavljiva. Također, mačja hrana mora sadržavati taurin (aminokiselina) koja je znatno nužna u funkciji vida i srčanog mišića nego kod pasa. Na kraju, psi mogu jesti mačju hranu, a ovoj navici sklone su posebno male pasmine poput Vaše maltezerice, koje su poznate po svom izboru hrane. U obrnutom slučaju, kad mačke konzumiraju pseću hranu, javljaju se teže posljedice poput slabog vida i promjena na srcu i srčanom radu mačaka. Nastojte da Vaša maltezerica ipak više konzumira pseću hranu, koja sadrži manji postotak proteina te je tako izbalansirana da pogoduje njenom metabolizmu i zdravlju.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Ako pas ne želi ni frizbi, ni granu, ni loopticu... S čime da se s njim igram na zraku? Barbara O: Većina vlasnika pasa voli vidjeti svoje ljubimce zaigrane na travnjaku, bilo sa loptom, bilo u društvu drugih pasa. Sposobnosti pasa za igru su poznate, međutim, sam akt igranja nije urođen, već se stiče tijekom procesa socijalizacije. Ukoliko Vaš pas kao štene nije bio u prilici igrati se s drugim psima, nije neobično da ga ne interesira igra. Igranje kao takvo psi uče od drugih pasa. U tom smislu presudan je govor tijela koji uključuje niz različitih pokreta i lajanje. U komunikaciji s psima vrlo je bitno i držanje vaseg tijela. Ukoliko čučnete i spustite se na pod, pas će to protumačiti kao poziv na igru. Ne zaboravite da Vas pas čitavo vrijeme promatra i da tumači Vaše pokrete, glasanje, držanje tijela i izraz lica. Nastojte koliko je moguće više oponašati psa u vrijeme igre pa će on to shvatiti kao poziv na igru. Igračke mu nemojte ostaviti dostupne stalno, već samo u vrijeme predviđeno za igru i to izaberite jednu-dvije, ne više. Ukoliko niste sigurni da možete svog psa uvesti u svijet igre, konzultirajte Vaše lokalno kinološko društvo u vezi odgovarajućeg treninga.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Mene zanima može li se pas znojiti? Naime, neko veče se moja kujica vratila iz duge šetnje. Kako je vani vruće i navečer čim je došla doma napila se vode i legla na pločice, tamo joj je najhladnije. Poslije se premjestila na moj krevet. Vidjela sam da je za sobom ostavila mokre tragove, em po krevetu, em po pločicama, te je voda bukvalno kapala sa nje kada je ustala i to oko područja guze i s prednje strane trbuha. Zanima me je li ta pojava normalna i trebamo li ići kod veterinara? Unaprijed zahvaljujem. Lijepi pozdrav, Lucija O: Psi se ne znoje na isti način kao i ljudi. Naime, kada se temperatura tijela povisi, bilo kao posljedica povećanja temperature okoline ili kao posljedica pojačanog rada i aktivnosti, tijelo se počinje znojiti. Dakle, pomoću znojenja, tijelo regulira vlastitu temperaturu.  Kada se unutrašnja temperatura organizma povisi iznad "dopuštenih granica", organizam pokušava takvu temperaturu sniziti na različite načine. Tako, aktiviraju se znojne žlijezde koje osiguravaju određenu količinu vlažnosti na samoj koži. Ona će početi isparavati što će dodatno hladiti kožu te osiguravati da se temperatura organizma smanji. Kako su kod ljudi znojne žlijezde raspoređene po velikoj većini površine tijela, i znojenje je moguće skoro svugdje zamijetiti. Međutim, najčešće ga možemo primijetiti na području pazuha ili oko obrva. Koža pasa je nešto drukčije građe. Većina znojnih žlijezda u pasa je locirana na ekstremitetima, oko mekuši. Iz tog razloga, u određenim slučajevima kada se ljubimac znoji (kada pokušava reducirati povećanu temperaturu organizma), moguće je primijetiti vlažne tragove šapa na parketu ili pločicama. U odavanju topline, psi se uvelike koriste i dahtanjem pri čemu su usta otvorena. Naime, na takav način oni osiguravaju da vlažnost sa jezika ispari, dok se ubrzanim disanjem dodatno osigurava ventilacija zraka kroz pluća s posljedičnim isparavanjem, odavanjem topline u okolinu i značajnim hlađenjem organizma. U osiguravanju optimalne temperature i njegovom sprječavanju pregrijavanja sudjeluju i krvne žile. Tako, krvne žile koje su u neposrednoj blizini površine kože, pogotovo na području lica i uški, dilatiraju (proširi se njihov lumen), a sve kako bi se usporio protok krvi te osiguralo njeno hlađenje. U održavanju optimalne temperature tijela psa sudjeluje i sam dlačni pokrov. Naime, njegova uloga jest da sprječava pothlađivanje organizma za vrijeme hladnijeg vremena, odnosno pregrijavanje istog za vrijeme toplijeg vremena. Stoga, iako je njihov mehanizam održavanja optimalne temperature poprilično dobar i učinkovit, na nama je da im pomognemo i spriječimo eventualna pregrijavanja s posljedičnim pojavama zdravstvenih poremećaja.  Iz tog razloga, za vrijeme ovih sparnih dana preporučuje se psima mijenjati vodu nekoliko puta na dan, ali svakako izbjegavati prehladnu vodu, kako bi izbjegli upale ždrijela, krajnika i dr. Pas mora imati na raspolaganju mjesto koje će biti zaštićeno od sunca, bilo kućica ili dio dvorišta koji je u hladu, te ograničiti mu igru i aktivnost na suncu, odnosno za vrijeme najvećih toplina.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Imam njemačkog ptičara starog 17 mjeseci. Mužjak, dobar, poslušan nije agresivan. Ne planiram ga pariti pa me interesira je li bolje da ga kastriram ili ne?Hvala i pozdrav, Daniela O: Kastracijom mužjaka umanjuje se agresivno ponašanje, nemir, potreba za obilježavanjem teritorija urinom kao i eventualna lutanja u periodu tjeranja ženki. U zdravstvenom pogledu, kastracijom se preveniraju neka oboljenja koja se u pravilu javljaju u starijoj dobi (tumor testisa, bolesti prostate). S druge strane, kastrati su manje aktivni, skloniji su debljanju i stvaranju kamenaca u donjim mokraćnim putevima. Za kastrirane pse postoje posebni programi prehrane kojima se uspješno preveniraju navedene pojave. Ukoliko je Vaš pas miroljubiv i poslušan, a nemate problema vezanih uz neželjena lutanja i što je još važnije neželjena parenja, odluka o kastraciji iz medicinskih razloga nema većeg značaja.   

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam jedan problem koji izgleda djeluje nerješivo. Radi se o psu. Prije par mjeseci došlo je do naglog oboljenja prednje desne šape. Oboljenje u smislu da je se ogulila šapa na gazištu (na većem jastučiću), kao da je nožem odstranjen koža (moje mišljenje da se radi o nekoj bakteriji). Bio sam kod 5 veterinara i svaki je dao drugi dijagnozu, ali pomoći nema. Ne znam više što da radim, koristio sam neke masti, kreme, tablete, ali pomoći nema. Da li vi imate neki savjet što da radim? Unaprijed hvala O: Kod pasa je vrlo čest pododermatitis, o kojem više možete pročitati ovdje. Također, psi često ozlijede mekuš i to tako da se porežu. Kod Vašeg ljubimca je najvjerojatnije došlo do otkidanja ili takve porezotine da je dio jastučića odrezan. Obradi otvorenih ozljeda pristupamo tako da sve svježe rane (manje od 6 sati nakon nastanka) glatkih rubova obrezujemo kirurškim nožem (po Friedrichu) te nakon učinjene hemostaze (zaustavljanja krvarenja) zašivamo. Takva rana zarasta primarno. Takve rane zarastaju za 3-8 dana od obrade, a razvoj i retrakcija ožiljka su minimalni. Nakon toga se rana imobilizira povojem i aplicira se antibiotik. Imobilizacijom osiguravamo mir rane, da nema pokreta te sprječavamo lizanje rane.Ako je prošlo 6 sati od ranjavanja ranu smatramo inficiranom i ona se ne šiva. Potrebno ju je detaljno pregledati i ukloniti iz nje sve neželjene čimbenike kao što su krvni ugrušci, tkivni detritus te sve pojavne oblike stranih tijela. To se zove debridement rane (rasijecanje) i njime još uklanjamo i nekrotično tkivo. Nakon toga zaustavlja se krvarenje. Na ranu se stavlja suhi sterilni zavoj i po potrebi imobilizira ozlijeđeni dio tijela. Pacijentu se aplicira po potrebi atitetanus serum i obavezno odgovarajući antibiotik. Zavoj se periodički kontrolira, mijenja se ako je sekret rane natopio slojeve povoja.Takva rana zarasta sekundarno. Prva tri dana samo se nadgleda sanacija rane. Kroz to vrijeme nastupa granulacija mladim novostvorenim granulacijskim tkivom. Nakon toga ranu čistimo suhim sterilnim tamponom, a eventualna udubljenja ispiremo 3%-tnim vodikovim peroksidom. Otvorene rane glatkih rubova nakon 3-4 dana tretiramo uklanjanjem fibrinske kraste i mazanjem vazelonom kože ispod liječene rane budući da sekret rane draži zdravu kožu i može izazvati reaktivnu upalu. Rane pod zaštitnim zavojem samo očistimo i previjemo. Rane na jastučićima (mekušima) psa jako dugo zarastaju. Obavezno je povijanje rane i spriječavanje hodanja po neravnim i grubim površinama (asfalt...) jer sa svakim korakom, kada pas stane na tlo, dolazi do ponovnog širenja rane. Pa bi trebao mirovati, dobro se hraniti (npr. hrana za oporavak pospješuje zaraštavanje rane jer su bjelančevine osnovna nutritivna tvar za oporavak i liječenje, važne su za cijeljenje rana i podrška su imunološkom sustavu), a šapu kada idete u šetnju možete staviti i šlapicu koja štiti od tvrdih površina (npr. Karlie..).

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Možete li mi reći točno koji su dokumenti potrebni prilikom ulaska u Hrvatsku sa psom (osim EU putovnice i mikročipa)? Dolazim iz Austrije. Radi se o pittbull psu starom 6 mjeseci. Dobila sam neku informaciju da postoje problemi prilikom ulaska u Hrvatsku s ovom pasminom pasa te koje cijepivo je sve potrebno da pas dobije? Tollwutimpfung u Austriji psi dobivaju tek nakon navršene prve godine.Unaprijed hvala,Niki O: O uvozu psa iz Europske unije u Republiku Hrvatsku pisala je kolegica Dragica Nemeš, dr. vet. med. ovdje. Prema Pravilniku o opasnim psima (NN 117/2008) nije dopušten provoz, unošenje i privremeni boravak na području Republike Hrvatske pasa pasmine terijera tipa bull koji nisu upisani u registar Međunarodnog kinološkog saveza (F.C.I.) i njihovih križanaca. Prema Naredbi o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovu financiranju u 2011. godini svi psi stariji od tri mjeseca moraju se jednom godišnje cijepiti protiv bjesnoće na čitavom području Republike Hrvatske, s time da između dva cijepljenja ne smije proći više od 12 mjeseci. Pas koji tijekom godine navrši tri mjeseca, mora biti cijepljen u narednih tri dana, a pas koji nije ranije cijepljen u roku od 14 dana od njegove nabave. Za cijepljenje pasa može se koristiti samo monovalentno cjepivo od umrtvljenih, visokoimunogenih sojeva virusa bjesnoće. Nakon 13. lipnja 2011. godine dozvoljeno je cijepiti protiv bjesnoće samo pse koji su označeni u skladu sa Pravilnikom o označavanju pasa NN 72/10 (psi moraju biti označeni mikročipom najkasnije 90 dana od dana štenjenja, svi označeni psi moraju biti upisani u Središnji upisnik pasa). Savjetujem Vam da još dodatno kontaktirate granične veterinarske inspekcije koje je u priloženom tekstu navela kolegica.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam maltezera starog 2 godine i u zadnje vrijeme je jako nemiran i nervozan te nekada povrati tijekom duže vožnje. Često putujemo na relaciji Dubrovnik-Zagreb pa me zanima mogu li mu dati Draminu te koliku količinu na njegovu masu od 5.5 kg ili možda neku drugu tabletu na vašu preporuku? Unaprijed hvala na odgovoru, Ivona O: U ponudi Pet centra protiv mučnine prilikom vožnja imamo tablete na prirodnoj osnovi Dia-calm. One sadrže đumbir koji se još od davnina koristi za smirivanje mučnine, valerijan; biljku koja djeluje smirujuće te hmelj. Koristi se u slučajevima putovanja, smirivanja straha od grmljavine, petarda i promjena okoline i smiruje u ostalim stresnim situacijama. Djelatna tvar Dramina tableta je dimenhidrinat. Dimenhidrinat je antihistaminik (H1) čija je primjena prvenstveno antiemetička (protiv povraćanja), posebno kod bolesti kretanja. Osnovno djelovanje dimenhidramina je inhibicija acetilkolina jer inhibira vestibularnu stimulaciju koja se javlja tijekom bolesti kretanja i vrtoglavice. Učinak traje i do 3 sata. Djelovanje je i sedativno (smirujuće) zbog njegovog antimuskarinskog učinka. Doza za psa iznosi 25-50 mg i može se dati jednom do tri puta dnevno. Jedna Dramina tableta sadrži 50 mg dimenhidrinata, što znači da ćete Vašem psiću dati 1/4  (ako ima manje od 5 kg) do 1/2 tablete. Tabletu treba dati pola sata prije puta. Doza za mačku iznosi 12,5 mg i može se davati jednom do tri puta dnevno. Maci ćete dati 1/4 tablete, pola sata prije puta.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam štence zlatnog retrivera staro 6 tjedana. Inače je jako radoznao i veseo pas koji obožava kad ga iznesem na travu da obavi nuždu, ali sam se zabrinuo kad sam danas primjetio kako trči. Hoda sasvim normalno, međutim pri trčanju poskakuje kao zec, odnosno odguruje se stražnjim šapicama dok trči. Niže stepenice je savladao bez problema, hoda sasvim normalno, ustaje se normalno, ali me to njegovo trčanje sa poskakivanjem zabrinjava. Trebam li se zabrinuti zbog displazije kukova? Kad ga najranije mogu voditi na snimanje kukova i gdje se to u Zagrebu obavlja?Hvala unaprijed na odgovoru, Josip O: Simptomi poput poskakivanja kao zec, koji opisujete u Vašeg ljubimca, usko upućuju na zdravstveni problem displazije kuka. Više o tome možete pročitati u odgovoru kolegice Elene Tijan, dr. vet. med. ovdje. Točna dijagnoza displazije kuka može se postaviti jedino na temelju rentgenološkog nalaza. Iako se uobičajeno točna potvrda displazije kuka postavlja najranije u dobi 12 mjeseci, odnosno 18 mjeseci kada je glavnina razvoja velike pasmine pasa završena (po kinološkim propisima), rentgenska snimka se može načiniti već i u dobi od 6 tjedana starosti, a naročito je indicirano ukoliko štene već iskazuje neke probleme ili neuobičajenosti u kretanju. Također, neovisno o mogućnosti displazije kuka, kompletan pregled u veterinarskoj ambulanti indiciran je kako bi se determinirao problem sustava za kretanje, dala prognoza stanja te preporučila primjerena njega, prehrana i aktivnosti u svrhu prevencije komplikacija i daljnjih problema. Slikanje kukova možete obaviti na Veterinarskom fakultetu u Heinzelovoj ulici, na Zavodu za rentgenologiju i ultrazvučnu dijagnostiku, od ponedeljka do petka ujutro od 9 - 11 i poslijepodne od 16 - 18 sati. Prilažem Vam i broj telefona centrale Veterinarskog fakulteta u Zagrebu kako bi se mogli dogovoriti za termin pregleda: 01/2390 111 (zatražite da Vas spoje sa Zavodom za rentgenologiju).

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam jedno pitanje za pseću dlaku. Zanima me da se kod veterinara može napraviti analiza da li je  pseća dlaka zaražena? Unaprijed hvala, Mario O: Pretraga dlake kod psa može se napraviti na više načina. Pomoću ljepljive trake (selotejpa) se napravi otisak na dlaci, zalijepi se na predmetno stakalce i gleda pod mikroskopom. Na taj način pregledamo uzorke dlake te površinski kožni debris. Dijagnosticirati možemo uši (Cheyletiella), gljivicu Malasseziu (uzmemo otisak na promijenoj koži), pritisnemo na predmetno stakalce, maknemo selotejp i ofarbamo preparat na predmetnici (mogući su i lažno negativni rezultati). Trihogram je mikroskopska pratraga dlake za dokaz svrbeža, gljivica (specifična oštećenost dlake kod gljivica, te nalaz hifa i mikrospora na dlaci), jajašca uši zalijepljena na dlaku,  ali i pigmentacijskih poremetnji i poremetnji u rastu dlake. Prisutnost nekih gljivica se može dijagnosticirati Woodovom lampom. Woodova lampa je izvor ultravioletne svijetlosti valne duljine 340-450 nm. Ono uzrokuje da metaboliti aminokiseline triptofana kod nekih Microsporum gljivica svjetle fluorescentnom bojom. Ona je korisna u 50 % slučajeva jer ne flooresciraju sve Microsporum gljivice već samo 50% Microsporum canis gljivica. Također se mora paziti da se prije pretrage mjesto pretrage sa ničime lokalno ne tretira. Za detaljne informacije možete se obratiti na Zavod za mikrobiologiju i zarazne bolesti i Zavod za parazitologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Koliko puta dnevno zlatni retriver (7 mj.) treba jesti? I kolika je prosječna težina štenca te pasmine? Ines O: Detaljno o prehrani štenaca zlatnog retrivera možete pročitati u tekstovioma mojih kolega ovdje, ovdje i ovdje.O broju i rasporedu dnevnih obroka detaljnije informacije možete pronaći  ovdje. Što se tiče rasta, nekakvo uvriježeno pravilo kod uzgajivača je da kod štenaca u rastu, dobitak na težini bude polagan i ravnomjeran. Rebra se moraju lagano pipati (palpirati), ali ne smiju biti izbočena. Hrana mora štencima osiguravati sve potrebne hranjive tvari za pravilan rast, ali se pri tom treba paziti da štene ipak ostane u dobroj kondiciji odnosno treba paziti da ne bi došlo do suviška kilograma koji mogu značajno utjecati na razvoj nekih bolesti poput displazije kukova, ali i na samu dužinu i kvalitetu života. Prosječna težina šteneta zlatnog retrivera, s obzirom na dob i spol je otprilike sljedeća: ŽENKE:1. tjedan života – 0.65 kg2. tjedan života – 1.01 kg3. tjedan života – 1.50 kg4. tjedan života – 2.06 kg6. tjedan života – 3.15 kg8. tjedan života – 4.50 kg3. mjesec života – 9.75 kg4. mjesec života – 12.70 kg5. mjesec života – 17.90 kg6. mjesec života – 19.20 kg7. mjesec života – 19.65 kg 8. mjesec života – 23.28 kg9. mjesec života – 24 kg10. mjesec života – 26.60 kg11. mjesec života – 26.75 kg1. godina života – 28.70 kg MUŽJACI:1. tjedan života – 0.71 kg2. tjedan života – 1.12 kg3. tjedan života – 1.65 kg4. tjedan života – 2.30 kg6. tjedan života – 3.75 kg8. tjedan života – 4.70 kg3. mjesec života – 10.73 kg4. mjesec života – 14.40 kg5. mjesec života – 18.20 kg6. mjesec života – 22.80 kg7. mjesec života – 26.75 kg8. mjesec života – 27.37 kg9. mjesec života – 29.43 kg10. mjesec života – 31.70 kg11. mjesec života – 33.10 kg1. godina života – 36.50 kg.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam smeđu labradoricu po imenu Vegga. Na kraju usnica već duže vrijeme ima nešto crveno. Jedna gospođa nam je rekla da su to pseće žvale pa me zanima treba li ih nečim mazati ili će to proći samo od sebe? Hvala, Daniel O: Ono što uobičajeno nazivamo žvalama kod ljudi, označava pojavu crvenila, ranica i krasti na području jednog ili oba kuta usana. Takve ranice budu infiicirane bakterijama ili gljivicama i postaju tvrdokorne za liječenje. Moguće je da se i kod psa jave slični problemi. Jedan od uzroka može biti već i učestali mehanički podražaj kuta usana. Stoga obratite pozornost na način kako životinja uzima hranu, odnosno kako žvače različite igračke, "raskove" ili nejestive predmete. Upala usana u pasa može biti posljedica infekcije koja se proširila iz usne šupljine, parazitarnih i gljivičnih infekcija, kao i autoimunih bolesti kože. Po toku takva upalna stanja mogu biti akutna i kronična, a manifestiraju se svrbežom, bolom i oteklinom. Ukoliko pas češe takva mjesta, pogoršava promarnu bolest.Eozinofilni granuloma kompleks u pasa karakteriziraju promjene u obliku nodula ili plaka, a lezije se javljaju u usnoj šupljini, na usnama ili na bilo kojem dijelu kože. Uzrok ovom oboljenju često je nepoznat. Vašeg ljubimca svakako odvedite na veterinarski pregled kako biste, po točno postavljenoj dijagnozi, započeli s terapijom.