Pitajte veterinara

Odgovara: Albert Finta, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Kunića smo uzeli 8.9. Nije još bio mjesec dana, prije nekih pola sata odgrizao mi je vrh punjača mobitela, dio koji se uključi u mobitel, nema ga nigdje... pretpostavljam da ga je pojeo... što da radimo? Za sada se ponasa normalno, jeo je... Taj dio sadrži metal pa se bojimo. Hvala. Lp, Mirta O: Obratite pozornost na probavu Vašeg kunića. Pokušajte uočiti je li trbuh napet, kakva je stolica, koliko često. Vrlo često probavni problemi mogu biti uzrok potištenosti i nedostatak apetita u kunića. Probavne probleme treba liječiti odmah kako bi se izbjegle komplikacije.Svakako je neizbježan odlazak u veterinarsku ambulantu kako bi se načinila RTG-pretraga sa ili bez kontrasnog sredstva kako bi se uopće dobio uvid u stanje. Ovo je važno iz razloga što progutano strano tijelo može često dugo ostati u želucu, a da ne uzrokuju očite simptome bolesti, dok u drugim slučajevima može uzrokovati gubitat apetita i mršavljenje. Strana tijela koja pak iz želuca dospiju u crijevo mogu dovesti do začepljenja crijeva te se tada javlja krvavi proljev, nekroza crijeva, peritonitis, paraliza crijeva. Samo u vrlo blagim slučajevima kada životinja još ne pokazuju znakove bolesti, možemo riješiti situaciju s parafinskim uljem, kako bi strano tijelo izašlo van prirodnim putem. Ako to ne uspije, preostaje kirurški zahvat.Zbog komplikacija koje mogu nastati, a sigurni ste da se radi o progutanom ostatku od punjača, preporučujem da se obratite za pomoć najbližoj veterinarskoj ambulanti.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam hrčka, s njim je sve u redu. Dala sam mu komadić kuhane piletine bez ikakvih začina i jako mu se svidjelo, pa me zanima da li mu išta može biti? O: Hrčak koji se hrani hranom koja je od strane proizvođača definirana kao hrana namijenjena za hrčke ima sve predispozicije da se može osigurati optimalna kvaliteta života, s nutricionističkog stajališta. Naime, proizvođači ovakvih hrana su uzeli u obzir sve potrebe organizma hrčaka te u skladu s njima osigurali sve nutritivne elemente potrebne za fiziološko funkcioniranje svih organa i organskih sustava. Općenito gledajući, u divljini se ova životinjska vrsta hrani s različiti sjemenkama, biljem i insektima (omnivori). Stoga, mogli bi im kao dodatni izvor proteina dodavati i malo proteina animalna podrijetla, kao što je kuhana piletina, crvi brašnari,... Međutim, ovdje se mnogi uzgajivači ove životinjske vrste slažu da bi to trebalo biti u iznimno malim količinama, odnosno čisto kao poslastica. Također, piletina bi trebala potjecati od bijelog mesa, nezačinjena i kuhana. Više informacija o prehrani hrčaka možete saznati u ranije objavljenom odgovoru kolegice, nasovljenom Prehrana hrčka - meso i hrana za ljude.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam 2 ruska hrčka. Imam ih 2 i pol mjeseca. Smeđi je u početku bio deblji nego bijeli hrčak i to je bilo sasvim ok. Ali nakon 2 mjeseca smeđi je bio mršaviji nego bijeli. Malo sam bila zabrinuta za smeđega jer nije skoro ništa jeo. I nakon 15 dana umro je taj smeđi. Ne znam zašto. Ja sam plakala kao kiša. Samo se bojim, ako je smeđi bio bolestan da se bijeli nije razbolio. Molim odgovor. Maria O: Teško sa sigurnošću znati zašto je hrčak uginuo, pogotovo ukoliko niste primjetili neke druge simptome bolesti osim mršavljenja. Moglo bi se raditi o nekoliko bolesti. Prvenstveno je moguće da je hrčak imao problema u građi zuba, zbog toga nije mogao uzimati na pravilan način hranu što odmah dovodimo u vezu s nedostatkom energije, hranjivih sastojaka, a time i vitamina i minerala ključnih za pravilno odvijanje metabolizma i zdravlje. Posljedično tome dolazi do zaostajanja u rastu i razvoju, mršavljenju,... do razvoja metaboličkih i drugih bolesti. Nedostatak ili višak zuba, nepravilno formirano zubalo, kao rezultat poremećaja u razvoju fetusa ili posljedica genetske mutacije nisu rijedak slučaj kod životinja. U obzir mogu doći i genetski nasljedne bolesti u metabolizmu ugljikohidrata i masnoća kojima su patuljasti hrčci skloni. Ženke također često oboljevaju od tumora mliječnih žljezda, jajnika, maternice i pluća. Patuljasti hrčci su prema prehrambenim navikama omnivori dakle potreban im je i proteinski dio obroka kojeg se može nadomiriti sa posebno izbalansiranim hranama namjenjenima patuljastim hrčcima koje možete naći i u našim dućanima. Pravilno izbalansirani obrok se treba sastojati od 16-24% proteina, 60-65% ugljikohidrata, i 5-7% masnoće, naravno uz uvijek dostupnu svježu vodu. Kako hrčci najčešće prebiru sjemenke koje oni vole bitno je da hrana bude raznovrsna tako da na svakodnevnom meniju bude zastupljeno svega pomalo (uključujući i važna biljna vlakna iz sijena ili svježe zelenjave). Ukoliko je pravilno hranjen i u dobroj kondiciji vrlo su malene šanse da hrčak razvije neku od nutritivnih deficijencija, probavnih tegoba, odnosno metaboličkih bolesti.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Zamorac je prestao jesti prije tjedan dana te sam ga vodila veterinaru. Veterinar je nakon tri dana davanja lijekova za proljev i glukoze (zamorac je smršavio – 0.6 kg) otkrio da mu je vilica nepomična i da ne može zatvoriti usta do kraja te zato ne može jesti. Prvi dan posjeta veterinar mu je skratio zube pošto su bili preveliki. Pošto živim u relativno malom mjestu, veterinar mi je kao rješenje ponudio da čekam 15 dana da nabavi rendgen kako bi mu namjestio vilicu ili da pošaljem zamorca u Zagreb što je zbog mnogo razloga ne moguće. Veterinar mu je pokušao namjestiti vilicu no nikako nije uspio. Također je rekao da samo možda preživi tih 15 dana. Sada me zanima što da radim dalje? Što da dajem jesti zamorcu i koliko često? Ili je bolja opcija uspavati zamorca? Ne znam da li mu ovakvo stanje nanosi bol i da li je stvarno toliko kritično da neće preživjeti tih 15 dana? Zamorac je star dvije i pol godine. Tea O: Problem koji ste opisali, često je rezultat malokluzije, odnosno poremećaja normalnog zagriza, koji nastaje kada zubi prerastu, pri čemu se ne radi samo o prednjim zubima-sjekutićima. Najveći problem je ustvari sa kutnjacima, koji zbog slabog i nejednakog trošenja, dobiju oštre rubove, gotovo šiljke. Zbog toga, zamorac ne može u potpunosti zatvoriti usta, a lako dolazi i do ozljeda oralne sluznice. Ova pojava redovito je praćena jakim slinjenjem (mokra dlaka s donje strane usta), slabijim uzimanjem hrane ili potpunim prestankom hranjenja i gubitkom težine.S obzirom da zamorci moraju unositi hranom vitamin C, može se pojaviti i njegov nedostatak. Malokluzija je redovito posljedica prevelike količine premekane hrane, odnosno hrane koju zamorac ne mora žvakati.Vlaknasta hrana, poput sijena, zahtjeva dugo i temeljito žvakanje, što je pored drugih prednosti, najbolja prevencija malokluzije. Smatra se da određenu ulogu ima i genetska predispozicija, naročito ako se bolest javi kod mladih zamoraca. Liječenje podrazumijeva skraćivanje zuba i/ili njihovo brušenje. Za kompletan zahvat, koji uključuje i tretman kutnjaka, potrebno je dobro poznavanje patologije glodavaca ali i dentalne patologije. Najčešće je već za temeljiti pregled usne šupljine potrebna anestezija. Preporučujem da, ukoliko ste u mogućnosti, zamorca odvedete u Zagreb na Veterinarski fakultet, radi temeljitog pregleda.

Odgovara: Melanija Čelica, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Moja mačka mi je donijela 2 male voluharice, a kako ih neće pojesti, htjela bih ih othraniti, ali ne znam čime. Sara O: Voluharica je mala životinja, valjkastog trupa, široke glave i debele, tupaste njuške. Ima bogato i nježno krzno, koje je žućkasto-sive boje. Prehrana voluharica se većinom osniva na travi, djetelini, žitaricama i sjemenkama. Voluharice su aktivne su danju, kada najčešće provedu vrijeme u potrazi za hranom. Kote se 3-6 puta godišnje, oko 10 mladunaca, a ženka radi gnijezdo u koje polaže svoje mladunce. Životni vijek voluharice je otprilike 2-4 godine. Najveći neprijatelji ove male životinjice su mačka, sova i vidra. Ako životinjice prežive, možete ih nadohranjivati zamjenskim mlijekom za mačiće, koje razmutite u mlakoj vodi i dajete svaka 2-3 sata, količinu ćete sami procijeniti jer će pojedina životinjica odbijati dudu kada će biti sita.  

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam ženku hrčka staru oko 6 mj., kupila sam je prije 4 mj. i u Pet centru su mi rekli da je oko 3 mj. stara. Prije 5-6 dana dobila je neki smeđe-žuti iscjedak, područje oko spolovila, anusa i repa joj je umrljano i mokro. Normalno jede i pije i ima normalnu stolicu, nema proljev. Jede samo suhu hranu za hrčke. Pročitala sam da tako nekakav iscjedak imaju ženke prilikom tjeranja pa me zanima postoji li mogućnost da se tjera ili je nekakva bolest u pitanju? Malo je mirnija nego inače i više spava. Unaprijed hvala. Lijepi pozdrav, Ivana O: Prosječni životni vijek hrčaka je za ženke oko 18 mjeseci, a za mužjake do 2 godine. Smatra se da je razlika u duljini života takva zbog sklonosti ženki da razviju atrijsku trombozu (bolest kod koje dolazi do nakupljanja ugrušaka u glavnoj arteriji tijela). Ženke Sirijskog hrčka spolno sazrijevaju sa 30 dana po rođenju i postaju spolno aktivne. Od tada nadalje one se tjeraju, dakle imaju estrus svaka 4 dana - 5 dana. Pri samom kraju estrusa iz rodnice se često pojavljuje bijelkasto žućkasti iscjedak vrlo intenzivnog mirisa što označava ovulaciju. Prema izgledu iscjetka vrlo je teško odrediti radi li se o fizološkoj pojavi koja će slijediti svaki estrus ili se radi o gnojnom iscjedku koji se pojavljuje kod bolesti spolnih organa kao što je pyometra. Upala maternice koja se pojavljuje i kod drugih životinjskih vrsta, posredovana hormonima prvenstveno estrogenima i progesteronom kojih luče jajnici, može dovesti do ozbiljnih poteškoća sa zdravljem hrčkice. Jedini način na koji Vi kao vlasnik možete razlikovati ova dva stanja je da pratite ostale simptome koji se mogu pojaviti. Ukoliko je doista riječ o upali maternice, od simptoma mogu se još pojaviti povišena tjelesna temperatura, životinja postane vrlo mirna i nezainteresirana za okolinu, odbija vrlo često jesti, a pijenje vode može se ponekada čak i povećati kao i mokrenje. Ukoliko kod Vaše hrčkice ne vidite ostale nabrojane simptome, onda se vrlo vjerojatno radi o tome da se Vaša hrčkica nalazi u onim mjesecima u godini kada su hrčci reproduktivno aktivni, što otprilike traje oko 6 mjeseci. U tom slučaju takav iscjedak će se konstantno pojavljivati dok ženka ne izađe iz sezone parenja. S obzirom da ste naveli da je Vaša hrčkica nešto mirnija, moj savjet bi bio da pozorno promatrate njeno ponašanje i ukoliko primjetite bilo koji od dodatno opisanih simptoma, ne dvojite nego je čim prije odvedite veterinaru, jer ukoliko se zaista radi o pyometri potrebno ju je staviti na terapiju odnosno operativnim zahvatom ukloniti upaljenu maternicu.

 Odgovara: Jerko Špralja, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam hrčka starog 9 mjeseci. Do unazad par dana sve je bilo u redu i onda je odjednom počeo piti puno vode, oči su mu poluzatvorene, slabije jede, ne želi se igrati i stolica mu je svjetlija i mekša nego inače... U mojoj okolici nema veterinara za male životinje, ali su mi u veterinarskoj ambulanti, gdje nemaju iskustva sa hrčcima, dali otopinu sulfadimidin 32% i neke vitamine da mu stavljam u vodu. Može li se s tim izlječiti? Unaprijed hvala na odgovoru.Pozdrav! Ivan O: Hrčak je, kao svaki drugi kućni ljubimac, podložan raznim bolestima virusne, bakterijske, gljivičve, parazitarne etiologije, stoga su česte upale probavnog sustava, dišnog sustava, upale očnih vjeđa (konjuktivitisi) itd. Najčešće bolesti kod hrčka su bolesti probavnog sustava u vidu enteritisa ili enterotoksemije, koja može završiti letalno ukoliko se pravovremeno ne liječi antibioticima ili, u Vašem slučaju, sulfonamidnim preparatima. Jedna od značajnijih probavnih bolesti je "bolest mokrog repa", a očituje se proljevom, bolesni hrčak ima mokar rep. Bolest mogu uzrokovati antibiotici koji u prekomjernim dozama narušavaju balans crijevne mikroflore ili nepravilna prehrana u smislu prevelikog udjela svježe hrane (voća, povrća). Najčešće obolijevaju mlađe životinje, a ponekad i starije. Bolest nije opasna za ljude. Posjet veterinaru je obavezan i ukoliko se pravovremeno ne liječi antibioticima završava letalno u većini slučajeva. Također su aktualni problemi urinarnog trakta u vidu nefritisa (upale bubrega), cistitisa (upale mokraćnog mjehura) te tvorbe mokraćnih kamenaca, koji se očituje povećanim unosom vode, učestalim mokrenjem, nedostatkom apetita, depresivnim stanjem. Prehrana se sastoji u niskoproteinskoj dijeti uz dovoljno vode, u koju možete dodavati vitaminsko mineralne pripravke. Treba posvetiti pažnju higijeni nastambe. Vaš veterinar je pravilno postupio u datim okolnostima jer većinu antibiotskih pripravaka (poput  penicillina, amoxicillina, ampicillina, streptomycina, dihydrostreptomycina, tetracyclina, lincomycina, erythromycina, vancomycina, cephalosporina,  gentamycina) treba izbjegavati. Želim Vam puno sreće u liječenju Vašeg ljubimca.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P:Imam kunića starog 4 godine. Ne uzima hranu već 4-5 dana, hranimo ga na špricu (mljevenim briketima i fiziološkom otopinom). Bili smo kod veterinara, dijagnosticiran mu je gingivitis. Tri dana je već na injekcijama, međutim ne vidim nikakvu promjenu. I dalje ne konzumira hranu sam. Zanima me kako je moguće još lječiti gingivitis kod kunića ukoliko antibiotik ne pomaže? I postoji li opasnost od uginuća? Hvala. Ana O: Liječenje ljubimaca prema postavljenoj dijagnozi i koje je pod stalnom kontrolom veterinara ima za cilj dovesti u što kraćem vremenskom periodu do izlječenja ljubimca i osiguravanja optimalne kvalitete života. Tako, općenito gledano, terapija antibioticima u prosjeku traje 5 dana, a najčešće još 2 dana poslije povlačenja svih kliničkih znakova bolesti. Liječenje kroničnih infekcija može trajati i duže vrijeme, odnosno ono se prilagođava svakom pojedinom slučaju ponaosob. Kako djelovanje lijeka ovisi o brojnim čimbenicima (opće stanje organizma, osjetljivost ili rezistencija mikroorganizama, resorpcija lijeka iz probavnog sustava i sl.), tako će i vrijeme poboljšanja stanja organizma nastupiti kroz različito vrijeme. Osim toga, isti lijek će akutnu infekciju dovesti do ozdravljenja tek kroz 5 - 7 dana, dok za kronične oblike je potrebno i dulje vremena (oko 2 tjedna pa i dulje). Općenito o bolestima zubiju u kunića već sam ranije pisala u odgovoru Bolesti zubiju kod kunića. Kako je gingivitis redovno posljedicom bakterijske infekcije, a najčešće sekundarno učestalijim bolestima zubiju, proces se liječi antibioticima, i vjerujem da će se nakon injekcione terapije znaci poboljšanja stanja vidjeti kroz narednih dana. Svakako je uputno terapiju provesti do kraja. Također, neka Vas ne zabrinjava što kunić nije još u mogućnosti sam uzimati hranu, upala je bolan proces i u ovako ranoj fazi uzimanje tvrde hrane je preveliki zahtjev za organizam. Ukoliko Vaš kunić ima urednu svakodnevnu probavu, hrana kojom ga hranite daje mu dovoljno energije i hranjivih tvari za normalno funkcioniranje i ne bi smjelo doći do komplikacije zdravlja. Ukoliko pak ne primjećujete da kunić svakodnevno vrši nuždu, svakako to napomenite Vašem veterinaru pri slijedećem odlasku na terapiju jer bi ovakav simptom upućivao na komplikaciju zdravstvenog stanja. Također, moram napomenuti kako prognoze stanja nije moguće procijeniti na ovaj način, već se ono čini ambulantno na osnovi kontrolnih pregleda i procjene zdravstevnog stanja. Ukoliko Vam se čini komplicirano hraniti ljubimca mljevenim briketima, u ponudi naše veterinarske ljekarne imamo vrlo dobar preparat, smjesu u prahu potpune hrane za dvojezupce i glodavce kod pomoći pri oporavku, Cunipic Vet line, herbal convalescence, koji je sastavom upravo usitnjeno livadno sijeno, s dodatkom ljekovitog bilja (matičnjak, pjegavi čičak, laneno sjeme, anis, gospina trava,...) i potrebnih vitamina ( prvenstveno vitamin C, A, D, E i B 12). Preparat se vrlo lako priprema mješajući sa vodom i daje do 4x dnevno, a pomoći će u  uspostavi normalne probave i u čim bržem izlječenju.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Dobar dan, imam jedno pitanje. Naime, danas sam kupila hranu za zamorca. Pri kupnji sam se zbunila i nisam mislila kako je to hrana za zamorce, već za hrcke, jer imam Ruskog hrčka. Smijem li dati svom hrčku tu hranu za zamorce? Barbie O: Hrčci i zamorci pripadaju istom redu glodavaca. Iako zbog toga dijele mnogo zajedničkih "dodirni točaka", mnogi vlasnici i uzgajivači ovih životinjskih vrsta se slažu da bi hrane morale biti različite. Gledajući prirodne osobitosti, kao i njihov režim hranjenja (da su u divljini), postoje očite razlike u hranjenju ove dvije životinjske vrste. Tako, zamorci se u divljini hrane primarno travom i sijenom (biljojedi). Upravo sijeno je to što osigurava razvoj i normalnu funkciju žvačnih mišića zamoraca te osigurava normalno trošenje zuba. Za razliku od zamoraca, hrčci su sakupljači primarno sjemenki i žitarica. Međutim, kako njihova prehrana ponekad može imati i poneki maleni insekt, možemo ih smatrati omnivorima. Prema potrebama organizma postoji važna razlika između ove dvije životinjske vrste, koja se očituje u potrebama za vit. C. Naime, organizam zamoraca nije u mogućnosti vlastitim mehanizmima stvoriti dovoljne (potrebite) količine upravo ovog vitamina. Stoga, njihova prehrana mora biti dodatno oplemenjena vit. C. Njihov manjak u prehrani vodi razvoju ozbiljnih zdravstvenih poremećaja, kao što su skorbut i uginuće. S aspekta proizvođača hrana, postoje razlike u proizvodnji hrana između ove dvije životinjske vrste. Tako, hrana namijenjena zamorcima se najčešće peletira (važno da se izbjegne izabiranje među hranom te da se osigura normalno trošenje zuba), dok se hrana za hrčke najčešće sastoji od različitih sjemenki, zrnaca,... Prema određenim istraživanjima, hrana za hrčke bi trebala dodatno biti provjerena po pitanju izvora ugljikohidrata (šećera). Naime, dokazano je da neke vrste hrčaka, kao što su patuljasti hrčci pokazuju veću sklonost pojavi i razvoju dijabetesa. U tu svrhu, prehrana bi trebala sadržavati nisku razinu ugljikohidrata koja se tijekom probave postepeno otpušta te na takav način prevenira oscilacije glukoze u krvi. Zbog svega prije navedenog, poželjno bi bilo da svog ljubimca ipak hranite odgovarajućom hranom, hranom namijenjenom i prilagođenom za hrčke.

 Odgovara: Jerko Špralja, dr. med. vet., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Moj hrčak već duže vrijeme ima veliku izraslinu na desnom uhu, koja podsjeća na vosak, samo tamne boje. To mu je uzrokovalo i jedno poluzatvoreno oko i ne reagira na naše dozivanje. Što mu je? Molim vas pomozite. Luka O: Iz Vašeg opisa teško je odrediti je li riječ o apscesu (kao novonastaloj okruglastoj tvorbi ispunjenoj sadržajem koji bi u ovom slučaju mogao biti gnoj), je li riječ o upaljenom limfnom čvoru koji je apscedirao (tj. postao gnojan) ili je riječ o hematomu. Udarac (trauma) može izazvati povredu tkiva te puknuće krvnih žilica iz kojih izlazi krv i nakuplja se u novonastalu šupljinu koju nazivamo hematom. Nastaje tvorba različite veličine, ovisno o jačini traume i oštećenju krvnih žila. Organizam postepeno resorbira hematom, razgrađuje ga putem krvi i limfnog sustava. Ponekad organizacija hematoma traje vrlo dugo, zbog njegove veličine i smještaja. Postoji mogućnost da se hematom u potpunosti ne resorbira te ostaje u vidu manjih ili većih tvorbi ispunjenih serumom (u vidu cista), naročito kod povremenih ili trajnih iritacija tog područja.Također, razne površinske rane na koži (uslijed traume, uboda insekta, porezotine), mogu se zakomplicirati i inficirati raznim bakterijama. Nastaje tvorba (kao zaštitna reakcija organizma), koja ograničava širenje upale i na taj način je lokalizira. Druga je mogućnost da je upaljen regionalnj limfni čvor kao obrambena reakcija na lokalnu upalu u području vrata ili uha, kao normalan proces obrane od infekcije, a očituje se povećanjem  te nakon suzbijanja infekcije njegovim smanjivanjem. Iz Vašeg se opisa da naslutiti da hrčak ne boluje od neke generalizirane bolesti koje bi se očitovalo poremećenim općim zdravstvenim stanjem. Preporučavam Vam odlazak veterinaru, kako bi stručno procijenio zdravstveno stanje Vašeg hrčka, napravio dodatne preglede, naročito u području uha i njegove okoline.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Poštovani, molila bih savjet u vezi kunića. Dg /na trupu su vidljive jače spondiloartrotične promjene duž lumbalne kralježnice. Bilateralna gonartroza. Kunić je star 10 godina, obavlja nuždu, jede pije, sve kao i inače. Prepisan mu je Neurobion. Desnu zadnju šapicu izbacuje prema van, ovisno koji dan, ne svaki. Mene zanima da li on ima bolove te da li bi bilo bolje da mu radimo vježbe ili da miruje? Ima li kakva pomoć pri tome, usporavanje bolesti? Hvala. Marijana O: U kunića se relativno često javljaju problemi vezani uz promjene na lumbalnom dijelu kralježnice. S obzirom na to da je to pozicija na kojoj su leđa najizloženija različitim inzultima, upravo tu se pojavljuju deformacije ili oštećenja. Pri tome životinja pokazuje znakove pareze i paralize stražnjih ekstremiteta. Spondiloza lumbalnog dijela kralježnice često se javlja u kunića starijih od 4 godine. Smanjena fleksibilnost kralježnice životinjama otežava skakanje i trčanje. Kunići se ponekad vuku ili se pak potpuno odbijaju kretati. Bol se može i ne mora javiti, ovisno o vremenskim prilikama i kretanju kunića. U ovakvim slučajevima odlazak na wc može također predstavljati problem. Druga dijagnoza kod Vašeg kunića, gonartroza ili artroza koljena obostrano (bilateralno) predstavlja oboljenje koja nastaje oštećenjem hrskavice u koljenu. Ovakvo stanje može biti izrazito bolno što i ograničava pokretljivost. Nije česta pojava u kunića, a vjerojatno je uzrok povremenog protuprirodnog kretanja noge prema van Vašeg ljubimca. Liječenju kunića oboljelog od neke poremetnje koštano-zglobnog sustava pristupamo iz nekoliko smjerova. Prije svega potrebno je slijediti upute od strane ambulantnog veterinara o aplikaciji lijekova (lijekovi protiv bolova, eventualno antibiotici, vitaminska potpora i sl.), voditi računa o optimalnoj tjelesnoj težini, osigurati kvalitetnu ishranu obogaćenu i vitaminskim dodacima, svježu vodu, redovito čišćenje kaveza kako bi se osiguralo da prostirka odnosno piljevina u kavezu uvijek bude suha čime se izbjegava nagrizanje kože od urina. Što se kretanja tiče, u svakom slučaju treba osigurati lagane aktivnosti, no isto tako omogućiti mu neklizavu površinu kako nehotice ne bi došlo do daljnjih oštećenja tkiva. Zatim, potrebu za fizikalnom terapijom propisuje veterinar u veterinarskoj ambulanti nakon pregleda, ali u pravilu, ukoliko se kunić redovito kreće i ravnomjerno opterećuje ekstremitete, nije neophodna, pa je vjerojatno to i razlog što Vam je odmah i nisu savjetovali za Vašeg ljubimca. Također, ako kunić ne bude u mogućnosti sam mokriti potrebno je ručno prazniti mokraćni mjehur na redovitoj bazi kako bi izbjegli infekciju mjehura. Masaže i istezanje mišića nogu nekoliko minuta dnevno može također biti vrlo korisno. Svakako Vam preporučam da kroz 10-14 dana načinite, u dogovoru sa Vašim veterinarom, kontrolni pregled kako bi se procijenio oporavak i postavila konkretnija prognoza zdravstvenog stanja.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam ovnolikog kunića koji je star nekih 6 godina i 8-9 mjeseci. Zadnjih par dana su mu se na dlaci počele pojavljivati kao bijele točkice (perut) a pri bližem pregledu njegovog gornjeg tijela uočila sam da ima kao bijele krastice tu i tamo. Ponajviše ima oko vrata i malo dalje. Ako ga se tamo mazi postane osjetljiv i kao da ga cijelo tijelo svrbi pa se počne lizati (čistiti). Dlaka mu je i na tom dijelu puno slabija iako je zima i trebao bi imati zimsku dlaku. Strah me ga je voditi veterinaru jer mi nije u blizini a nemam auto pa da se ne prehladi. Je li mu mogu nekako ovako pomoći? Unaprijed hvala, Lee Kate O: Promjene na koži mogu biti različitog uzroka, od bakterijskih, gljivičnih, parazitarnih, pa do alimentarnih uzroka (deficit vitamina i minerala), metaboličkih bolesti i hormonskih disbalansa (bolesti štitne i nadbubrežne žlijezde), alergijskih reakcija (reakcija preosjetljivosti na neki od alergena iz hrane ili okoline),... Prekidom kontinuiteta kože i sluznica javlja se mogućnost prodora mikroorganizama u organizam pa takve ozljede postaju inficirane rane. Općenito gledajući, svaka rana je primarno inficirana (kontaminirana), što znatno utječe na proces cijeljenja, bilo spontano ili uz primjerenu terapiju. Infekcije na koži predstavljaju posljedicu umnažanja bakterija ili gljivica, koje mogu biti lokalizirane ili generalizirane, odnosno zahvaćaju manja ili veća područja na tijelu. Alergijske reakcije na stelju te alergije alimentarne prirode također mogu biti uzroci promjena na koži. Da biste determinirali koji je uzrok krastica i perutanja kože u Vašeg ljubimca, potrebno je izvršiti klinički pregled te po potrebi i druge dijagnostičke pretrage. Pri sumnji da se radi o bakterijskoj ili gljivičnoj infekciji, potrebno je uzeti bris za mikrobiološku pretragu ili strugotina kože za parazitološku pretragu ako se sumnja na parazite. Osim navedenih, u obzir dolaze i mikroskopske, odnosno histološke pretrage. Stoga, odlazak kod veterinara predstavlja jedini logični slijed u svrhu osiguranja prikladne pomoći ljubimcu. Osim kod svojeg veterinara, potpunu i stručnu dijagnostiku možete potražiti i na adresi Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Prije otprilike mjesec dana sam udomila zamorčića Daisy. Rekli su mi da ju imaju već duže vrijeme i da je već starija. Tom zamorčiću jos niti jednom nisam čula glas. Ostala dva zamorca koja imam reagiraju na šuštanje vrećice, otvaranje frižidera i penju se na kavez i glasaju se. Daisy se također penje na kavez i također reagira na sve, ali se ne glasa. Nekoliko puta sam primjetila kao da hropće glasićem, ali nikada ništa drugo. Je li moguće da zamorci ostaju bez glasa? Zahvaljujem. Lijep pozdrav. Elda O: Osnovni znakovi koji upućuju da sa zdravljem zamorčića nešto nije u redu su odbijanje hrane i vode, potištenost, povraćanje i/ili proljev, promijenjena područja na koži i dlaci, otežano disanje, kihanje, kašljanje, iscjedak iz očiju i/ili nosa i sl.  Općenito je o zvukovima u zamoraca detaljnije pisala moja kolegica, pod naslovom Što znače zvukovi kod zamorca? Gubitak glasa u zamoraca se može javiti kao posljedica upale grla ili gornjih dišnih puteva, ali može predstavljati i normalnu pojavu u smislu same volje zamorca za prestankom glasanja u određenom trenutku, bez uzročno-posljedične veze. Neki vlasnici ove životinjske vrste povezuju ovu "pojavu" i s depresijom kod ljubimaca. U tom slučaju, više interakcije s ljubimcem kao i osiguravanje optimalne kvalitete života može djelomično utjecati na navedeno ponašanje. Respiratorne infekcije u zamoraca mogu započeti kao blage upale gornjih dišnih prohoda, pa uslijed komplikacija završiti kao ozbiljne pneumonije, uglavnom bakterijskog porijekla. Redovito je infekcija gornjih dišnih puteva praćena i drugim simptomima poput blage potištenosti, eventualnog kašljanja ili kihanja, iscjetka iz nosa i/ili očiju, odbijanja hrane i vode. Iako se ovi simptomi u početku infekcije mogu vrlo lako previdjeti, nakon tri do četiri dana redovito postaju jako izraženi ako se ne poduzme terapija. S obzirom na to kako niste naveli neki od spomenutih simptoma, mišljenja sam kako nemate razloga za zabrinutost jer se vjerojatno radi o volji (odabiru) Vašeg ljubimca. U svakom slučaju, savjetujem Vam da s ljubimcem posjetite svojeg veterinara. Isti će biti u mogućnosti pregledati ljubimca te utvrditi njen zdravstveni status. U skladu s njim, utvrdit će eventualnu povezanost zdravlja s izostankom glasanja te Vam dalje odgovoriti na sva pitanja vezana uz zdravlje i kvalitetu života ljubimca.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. med. vet., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Lijepo vas molim za savjet. Imamo dva degua i jedan je jako ozljedio oko. Jako ružna ozljeda tako da je oko visilo. Ova druga deguica je to čistila i nakon nekoliko sati ponovo je oko unutar kapka, jedino što je zatvoreno. Normalno jede, vozi kolut... Ne znam da li bih trebala neki lijek ili nešto za ispiranje oka. Hvala na odgovoru. Lp, Vesna O: Ozljede degua nastaju u većini slučajeva kao posljedica međusobne borbe, iako mogu nastati i od opreme u kavezu, s obzirom da su degui poznati kao razigrani glodavci. Tretman različitih ozljeda ovisi o tome koliko su teške i ozbiljne. Liječenje ozljeda oka, pa tako i prolapsa očne jabučice, delikatno je jer je i samo oko delikatno. Načelno, oko je moguće sačuvati nakon prolapsa očne jabučice, ako se hitno reagira, odnosno ako jabučica nije dugo izložena vanjskom utjecaju i ako je intaktna, bez ozljeda. Ukoliko se repozicija ne obavi brzo, realan je gubitak oka. Pri tome, s obzirom da se radi o kirurškom zahvatu, nužno je poštivanje načela asepse i antisepse. To znači da područje oka treba očistiti, isprati i održavati čistim, a redovno se lokalno priimjenjuje i antibiotik. Za takav zahvat kod degua potrebne su dodatne vještine i dobro poznavanje kirurgije glodavaca.Ukoliko se ozljeda prepusti slučaju, nemoguće je predvidjeti posljedice. Zbog toga, preporučujem da Vašeg ljubimca odvedete veterinaru na pregled, kako bi procijenio stanje oka i potrebe u smislu liječenja.

 Odgovara: Jerko Špralja, dr. med. vet., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Razmišljam o nabavi jednog ili dva kunića orijaša, ali isključivo da ih spasim od lonca... Bili bi u štali, i u dvorištu. Zanima me koje su sve moguće zoonoze. Inače, imam patuljaste kuniće već nekoliko godina i susreli smo se s raznim bolestima. Da li je pametno da se patuljasti kunić iz kuće druži s njima ili je bolje izbjegavati druženje? Također me zanima koje bolesti kunić moze prenijeti na psa? Čula sam da bi bilo dobro te kuniće prvo tretirati 7 dana Panacurom, zatim sulfadminom i svaki mjesec ampula protiv šuge... Što Vi mislite o tome? Hvala. Lijep pozdrav. Jelena O: Zoonoze su bolesti koje su zajedničke ljudima i životinjama, a u slučaju kunića su to: tularemija, kampilobakterioza, listerioza, salmoneloza, pseudotuberkuloza, trihofitoza, limfocitarni horiomeningitis te razne parazitarne i gljivične bolesti. Razne ektoparazitarne bolesti poput buha, šugaraca mogu prijeći s ljubimca na čavjeka te uvjetovati razne promjene na koži čovjeka koje se mogu naknadno inficirati bakterijama. Gljivične bolesti izazivaju oboljenja kože kod ljudi (trichophyton mentagrophites,microsporium canis). Prenose se kontaktom zaražene životinje na ljude, a karakterizira ih okruglasta sivkasto-bjelkasta područja bez dlake koja izazivaju svrab. Bolest se širi sporama koje u okolini mogu biti prisutne mjesecima. Bolest se liječi antifungicidnim sredstvima u obliku tableta, krema i šampona, a terapija je dugotrajna. Kako je navedeno, čitav niz bakterijskih i virusnih, parazitarnih bolesti koje životinje sa svojim izlučevinama (uključujući i Vašeg psa) mogu kontaminirati okolinu i indirektno prenositi zarazu na čovjeka. Kampilobakter, salmonela su crijevne bakterije  koje izazivaju gastrointestinalne poremećaje. Oboljele životinje i ljudi mogu biti doživotne kliconoše. Bolesti su popraćene proljevom i dehidracijom te se najčešće moraju bolnički liječiti. Tularemija je također bakterijska bolest koju prenose zaraženi kunići, zečevi i drugi glodavci, a čovjek se redovito zarazi  kontaminiranim sekretima. Zaključak bi bio da, bez obzira s kojim uzročnikom se susrećemo, najsigurniji način da se bolesti izbjegnu je dobra prevencija. Pridržavanjem osnovnih preventivnih mjera možemo uvelike spriječiti infekcije navedenih bolesti, a to je da se ljubimci redovito tretiraju protiv parazitarnih bolesti po preporuci Vašeg veterinara. Neizostavno je redovito održavanje higijene nastambe ljubimaca te higijena ruku nakon kontakta s ljubimcem. Potrebno je pažljivo rukovanje životinjama kako Vas ne bi ugrizle ili ogrebale, izbjegavati ljubljenje životinje, boravak u krevetu ili mjestima koje je namjenjeno za Vaš odmor. Kontrolirajte redovito zdravstveno stanje Vaših ljubimaca te pravovremeno reagirajte na poremećaje zdravstvenog stanja kako Vašeg tako i Vaših ljubimaca. Izbjegavajte kontakte bolesnih životinja sa zdravima, također i njihove predmete, igračke, zdjelice itd. Terapije Panacurom ili ostalim ektoparazitarnim sredstvima su indicirana kako za liječenje tako i za preventivu, kako je prethodno rečeno. Želim Vam puno uspjeha s bavljenjem Vašim ljubimcima.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Mojoj tvorici je otpala dlaka na dva mjesta, ispod vrata i malo po leđima. Nikakve rane nije imala, samo glatka zdrava koža, već 3 tjedna se dlaka ne pojavljuje na ta dva mjesta. Također, prije dva dana sam primjetila da joj je natečena vulva i to dosta, normalno se igra, trči, pije vodu, malo manje jede (ali uvijek manje jede kad je vruće). Tvorica je sterlizirana u 4. mj. života, sada ima skoro 4 godine‎. Zašto joj je vulva natečena kad je sterilizirana i zašto joj je otpala dlaka?Antonia O: Žao mi je, ali na ovakav način nisam u mogućnosti odrediti pravi razlog zašto se pojavljuje navedena klinička slika kod Vaše ljubimice. Naime, problemi s kožom i dlakom, osim što mogu biti uzrokovane nekim od mikrobioloških uzročnika (gljivice, kožni paraziti,...), upućuju i na probleme s unutrašnjim organima. U slučajevima kada se sumnja na mikrobiološke uzročnike, uzimanje brisa s mjesta gdje je i došlo do gubitka dlake, moguće je utvrditi i izvršiti determinaciju uzročnika. Problemi vezani uz unutrašnje organe, naročito se odnosi na gušteraču i nadbubrežnu žlijezdu, iziskuju drugi pristup u svrhu utvrđivanja kao i postavljanja dijagnoze - potrebno je provesti osnovne pretrage krvi: kompletna krvna slika i biokemija krvi te RTG-snimku ili UZV. Na probleme s nadbubrežnom žlijezdom upućuje gubitak dlake ili prorjeđenje dlačnog pokrivača, naročito na bazi repa, nogama, trbuhu (ali i drugim dijelovima tijela) koja su ograničenog ili neograničenog oblika. Iako postoje brojni uzroci ispadanja dlake u tvorova, na ove probleme treba posumnjati ako se radi o ljubimcu starijem od 3 godine. Treba napomenuti kako se gubitak dlake, iako tipičan simptom, ne javlja u svih oboljelih jedinki. Naime, za razliku od ostalih oboljenja, ne postoje klasični simptomi koji se klinički uočavaju. Spektar simptoma ovisi o lokaciji procesa (najčešće tumora) na nadbubrežnoj žlijezdi, a kako ova žlijezda proizvodi nekoliko hormona, simptomi mogu varirati. Osim gubitka dlake, ovo oboljenje prate sljedeći simptomi: gubitak apetita, letargija, prekomjerno češanje, intenzivniji nelagodan miris kože, prekomjerno uređivanje, otežano mokrenje u mužjaka (uslijed povećanja volumena prostate koje je obično povezano s bolestima nadbubrežne žlijezde), pojačano žeđanje i uriniranje, gubitak tjelesne težine na štetu mišićnog tkiva pa životinjica izgleda napuhnutog i okruglog trbuha, različite manifestacije kliničke slike na spolnim organima (otečenja, iscjedak,...),... Uzroci gubitka dlake moguće je tražiti i u imunološkim poremećajima, alergijskim reakcijama, nutritivnim poremećajima,... Određena ispitivanja provedena upravo na ovu temu daju zaključiti da je poprilično čest slučaj pojave alopecija (djelomični ili potpuni gubitak dlake) upravo u srednjoj dobi ljubimaca (između 3. i 7. godine života) ili ljubimaca koji su sterilizirani. U svakom slučaju, savjetujem Vam da sa svojom ljubimicom posjetite svojeg veterinara ili se obratite na Klinike Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Isti će pregledati ljubimca te utvrditi njeno zdravstveno stanje. Po postavljenoj dijagnozi, veterinar će biti u mogućnosti odrediti najprikladniji način tretiranja postojećeg stanja kao i odgovoriti Vam na sva pitanja.

 Odgovara: Jerko Špralja, dr. med. vet., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Koji su simptomi i kako hrčak na neki način daje do znanja da se pati, tj. da mu bolovi postali veoma jaki i da je jedino riješenje da se eutanizira? Klara O: Odlukom o eutanaziji (tj. bezbolnoj smrti) osiguravamo što humaniju smrt određenoj životinji, u trenucima kada se taj postupak smatra najboljim rješenjem. Takva odluka bi trebala predhodno zadovoljiti nekoliko kriterija:- da smanjuje bol i nelagodu,- da postiže brzi gubitak svijesti popraćen smrću, - da smanjuje strah i muke, - da je pouzdan i nepovratan čin. Naime, smrt je neizbježna za sva živa bića pa tako i za naše ljubimce, međutim patnje prije smrti ne moraju uvjek biti neizbježne te se mogu izbjeći ljudskom intervencijom. Odluka o eutanaziji ponekad može biti jasna i jednostavna (bjesnoća ili druge naročito zarazne  kontagiozne bolesti, uznapredovali stadiji karcinoma, nepokretnost uz nemogućnost konzumiranja hrane i vode, nekontroliranost u obavljanje nužde itd.) ili ne tako jednostavna i nejasna, kada je kvaliteta života za određenu životinju narušena ili neprihvatljiva, što je vrlo subjektivan pojam. U svakom slučaju, odluka o eutanaziji ljubimca je konačna odluka i pri donošenju takve odluke ne treba žuriti, već treba sagledati sve aspekte o kvaliteti života i dobrobiti za Vašeg ljubimca. O ovoj tematici pisala je detaljnije i moja kolegica Zdravka Rumiha, dr.med.vet., pod naslovom Eutanazija psa / Kada se donosi odluka o eutanaziji?

Odgovara: Melanija Čelica, dr. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imamo ženku hrčka staru 7-8 mjeseci. Zadnjih par dana je prestala piškiti. Vidjela sam da pije vodu, ima normalnu stolicu, sve u svemu ponašanje je u redu. Samo se čini manje zainteresirana za poslastice. Također, u zadnje vrijeme spava naizmjenice malo na starom mjestu,  a malo upravo u tom kutu u koji je prestala piškiti. Molim Vas, odgovorite!Hvala unaprijed. Ines O: Do prestanka mokrenja može doći uslijed različitih stanja u organizmu hrčka. Zadržavanje mokraće može biti akutno ili kronično. Često se problemi sa mokrenjem javljaju kao simptom tijekom bolesti bubrega, kronične progresivne nefroze (CPN). Riječ je o bolesti koja je javlja kod starijih životinja i to nešto češće mužjaka, a karakterizira ju gubitak na težini, smanjena fizička aktivnost i neuredno krzno. Količina proizvedenog urina može biti nešto veća nego inače s time da je u urinu znatno povišena koncentracija bjelančevina, osobito albumina, vlasnici primijećuju intenzivni miris mokraće koji se do tada nije osjećao. Što se tiče liječenja, životinje je potrebno prebaciti na prehranu s niskom količinom bjelančevina. Kao izvor bjelančevina najbolje bi bilo davati hranu na bazi soje te smanjiti unos kalorija kako bi se ublažili odnosno spriječili simptomi bolesti. Savjetujem Vam da odvedete svog hrčka na detaljni veterinarski pregled, da se točno utvrdi dijagnoza.