Pitajte veterinara

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Pokušavam udomiti kinesku svinju, ali ne znam puno o njoj. Koliko može težiti i koliko velika naraste? Vidjela sam slike da je jako punašna,  može li ona nekako biti mršavija? Lucija O: Mini svinje izvorno potječu iz Vijetnama i prvo su bile unesene u Sjedinjene Američke Države 1984. godine kada su postale i popularni kućni ljubimci. Američka udruga minijaturnih svinja (AMPA) postavila je neke osnovne smjernice o samoj pasmini.Unutar pasmine minijaturnih svinja razlikuju se pet varijeteta: vijetnamska (potbellied), Juliani, Gvinejska svinja, meksička gola svinja te svinja s otoka Ossabaw. Od tog vremena uzgajivači imaju uspone i padove u postizanju idealne veličine i težine mini svinje kao kućnog ljubimca. Težina nije jedini pokazatelj njezine veličine. Naime, njihovo tijelo čvrsto je i kompaktno. Za primjer, mini svinja teška 50-tak kilograma, može biti veličine psa koji teži od 15-20 kilograma. Bez obzira na navedene prosječne težine mini svinja, kao i sva živa bića unutar vrste, i one dolaze u različitim veličinama i težinama. Stoga, s pravilnim režimom hranjenja te prikladnom aktivnošću mini svinja će izrasti u veličinu kako joj je genetski određeno. No, na težinu svinje može se utjecati odgovarajućom prehranom i naravno kretanjem. Najčešća rasa mini svinje kao kućnog ljubimca je potbellied svinja (također zvana vijetnamska, minijaturna ili kineska), zatim gvinejska svinja koja je veličine veće potbellied svinje, ali izgleda mnogo tanja i viša, te ima dulju dlaku, te takozvane mikromini svinje za koje se navodi kako su one u stvari normalne potbellied svinje, ali kronično pothranjivane i neishranjene u pokušavanju da ostane mala. Životni vijek tako tretiranih svinja je oko 5 godina iz razloga što sama svinja ostane sitna, no njezini organi se razvijaju u one normalne veličine. Još ih nazivaju i teacups, micro-mini's, European bluebutts.  Kao najmanje svinje navode se Royal Dandies (toy svinja). Uzgajaju ih u Sjevernoj Americi u jedinoj uzgajivačnici za sada. Dostižu odraslu težinu od 11,25- 29,25 kg, no to umnogome ovisi o načinu na koji se hrani mini svinja, te koliko se kreće. Ova svinja nastala je selekcijskim radom kroz 19 godina, što je i sam pokazatelj koliko dugo vremena je potrebno za postizanje genetskog mijenjanja same životinjske vrste. S obzirom na to kako su svinje relativno novi kućni ljubimci, ne postoji nikakva garancija bilo od uzgajivača ili dobavljača da će izrasti u tako malu svinju. One rastu do 3 godine starosti. Jedini način kako bi imali uvid koliko je stvarna veličina je da je nabavite kao odraslu u starosti 4 godine. Kao relativno pouzdan podatak o veličini odrasle mini svinje može se dobiti i uvidom u izgled njenih roditelja.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam činčilu več skoro godinu dana i stvarno sve super. Živahna je, jede, ima dobru stolicu i nikakvih problema nema niti je bilo. E sad, u zadnje vrijeme sam ju počeo viđati kako spava na boku. Prije se uvijek onako skupila i na sve četiri spavala ili na zadnjim nogama ali ovo mi je postalo čudno. Da li ima razloga za brigu ili je to normalno? Tražio sam malo po internetu ali ništa konkretno nisam našao. S poštovanjem, Goran O: Uzgajivači povezani uz uzgoj ove životinjske vrste kao i sami vlasnici navode da je ležanje na boku kod činčila u potpunosti normalna pojava, odnosno sama ne ukazuje na određeni zdravstveni poremećaj. Tako, nije rijetkost da činčile prilikom spavanja zauzimaju i poprilično neuobičajene poze, kao što su ležanje na leđima (najčešće ispod pregrada ili polica u gajbici), ležanje na pregradama na način da im glava i prednji dio torza lagano vise prema dnu gajbice, upotrebljavajući predmete ili igračke kao jastuk, "smotani" s drugim činčilama u kavezu,... Nerijetko se navodi da ljubimci zauzimaju za njih "neuobičajene" poze prilikom spavanja samo u onim slučajevima kada se isti osjećaju sigurno. Ako želite biti potpuno sigurni, savjetuje se da s ljubimcem posjetite svojeg veterinara. Isti će biti u mogućnosti pregledati ljubimca kao i utvrditi njegovo zdravstveno stanje te Vam odgovoriti na sva daljnja pitanja.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Moja hrčkica se u zadnje vrijeme ponaša čudno. Jednostavno je prestala piti vodu iz pojilice. Iako sam neki dan kupila novu jer sam mislila da je možda u pojilici problem. I sad sam primjetila da sam je na taj naćin dovela vjerojatno do ruba dehidracije Kao da je preko noći zaboravila kako se pije iz pojilice. Sad sam joj stavila malu posudicu sa vodom, ali je to hrčak koji je smotani i to sruši, a s obzirom da nisam u mogućnosti stražariti nad njom ne znam što da radim.Bilo kakav savjet bio bi dobrodošao.Hvala. Ines O: Pojilica je spremnik s vodom koji završava cjevčicom u kojoj je metalna kuglica, osiguravajući pouzdanu opskrbu čistom vodom za piće. Njihova najveća prednost je eliminacija zagađenja vode, ali i minimalni gubitak vode. Vrlo je bitna visina postavljanja pojilice koja se mora prilagoditi visini životinje. Kod uzimanja vode glava mora biti dignuta prema gore kako bi voda tekla direktno u usta. Mali glodavci su vrlo osjetljivi na nedostatak vode pa im davanje više svježeg voća i povrća bitno umanjuje potrebu za vodom. Uzimanjem povrća ponekad i prestanu piti vodu. Ipak, svježa uva uvijek treba biti ponuđena ljubimcu. Kao zamjena za poilice se koriste keramičke zdjelica, ali krećući se nastambom životinje ih brzo zatrpaju steljom i ostacima hrane. Razlog zašto je Vaša ljubimica "zaboravila "piti iz pojilice možda je vezan za zdravstveno stanje usne šupljine i veličine zuba. O toj temi pisao je detaljnije kolega, u ranije objavljenom odgovoru naslovljenom  Skraćivanje zuba hrčka i moguće komplikacije. Savjetujem Vam pregled ljubimice u ambulanti, kako bi se isključilo poremećeno zdravstveno stanje usne šupljine.

Odgovara: Melanija Čelica, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Molimo Vas za pomoć i savjet. Imamo lavljoglavog kunića starosti cca 6 mjeseci koji cca 2 mjeseca neprestano kiše i curi mu nosic. Bili smo u više navrata kod veterinara koji su nam prepisali antibiotike i preporučili redovite inhalacije. No, nažalost, ne vidimo naročita poboljšanja. Po antibioticima koje smo davali u periodima po desetak dana bude mu malo bolje, ali nakon par dana ponovno počne kihati. Kihanje je vrlo često, a u nekim momentima zna kihati i do 50 puta. Nema gnojnog sekrera, već samo kao vodica. Problem je i što si šapicama razmazuje nosić koji curi pa mu se stvaraju krastice po njemu koje ga vjerovatno dodatno iritiraju. Njih lagano namačemo čajem da mu se skinu, ali ga sve dosta straši. Pije i probiotike i jede kvalitetnu hranu. Sijeno još uvijek ima, ali smo maknuli piljevinu jer smo mislili da ga ona iritira. Veterinari su ga čak mislili sedirati da mu mogu pogledati da mu nije neko strano tijelo u nosu pa da ga to smeta, ali su odustali. Inače je dobro, živahan, znatiželjan i mazan kao i uvijek. Molimo Vas za savjet. Unaprijed puno hvala. Ivan O: Kunići često znaju imati problema sa dišnim putevima. Čest uzročnik respiratornih bolesti u kunića je bakterija Pasteurella multocida, a može biti akutnog ili kroničnog toka. Kunići često budu izloženi ovoj bakteriji te postaju nosioci. Do razvoja simptoma ne mora doći odmah, često se pojave kod pada imuniteta tokom stresa. S obzirom na to da se simptomi ne javljaju odmah, životinja širi bakteriju na kuniće s kojima je u kontaktu. Pastarela se prenosi iz respiratornog trakta ili preko krvi. Bakterija pogađa različite organe i ovisno o tome gdje se nalazi, javljaju se simptomi. Tako, mogu se razviti simptomi od strane dišnog sustava, potkožni edemi, upala uha, upala očiju... Ponekad dolazi do razvitka bolesti te simptoma od stane živčanog sustava koji se očituju tremorom glave, nekontroliranim kolutanjem očiju, bježanje oka u jednu stranu i iskrivljenim vratom. Najčešće ipak pogađa dišni sustav, pri čemu dolazi do iscjetka iz nosa. Sam iscjedak smeta kuniću pri disanju pa si životinja često napravi ranice na nosu, pokušavajući očistiti iscjedak sa nosa; često kišu, dolazi do gubitka dlake na nosu. Da bi se postavila točna dijagnoza potrebno je uzeti uzorak i na taj način  potvrđujemo  da je pasteurella multocida prisutna u organizmu. Kunići koji imaju  negativan  nalaz mogu biti prenosioci. Također je poželjno uzeti uzorak krvi. Liječenje se provodi antibioticima i traje tjednima, ponekad i mjesecima. Većinom su to kronični slučajevi, u kojima je bakterija imala vremena razviti otpornost na antibiotik. Savjetujem Vam da naprevite bris da bi se mogla potvrditi ili isključiti ova bolest, koju sam ukratko opisala. U svakom slučaju, nadam se brzom izliječenju Vašeg kunića.

Odgovara: Albert Finta, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Polovicom 4. mj ove godine dobila sam ovnolikog kunića starog 3 mj (ženka Lola). Sve je bilo dobro do 6 mj kada je Lola počela sa kihanjem i disanjem koje je podsjećalo na blago cviljenje (ne znam kako to objasniti, kao da joj nesto blokira disanje). Odvela sam je kod veterinara gdje joj je napravljen rendgen na kojem je bila vidljiva sjena na području sinusa. Loli je uzet bris nosica i dobila je tri injekcije ( tokom tri dana). Kada su nalazi brisa pokazali da se radi o biološkoj mikroflori, Loli je dana dvotjedna terapija sa sirupom Sinersulom. Nakon terapije Loli je bilo bolje (uz ispiranje nosica barem tri puta dnevno). Sada Lola ponovno kiše i tako neobično diše...ima normalnu stolicu, apetit i živahna je. Da li je potreban ponovni posjet veterinaru ili možda postoji neki razlog njenog kihanja? Da napomenem da sam maknula piljevinu iz gajbe i u njenom wc-u su samo pelete. Nadam se Vašem savjetu i pomoći. Lijepi pozdrav, Marija O: Kunići u pravilu nisu boležljiva stvorenja. Od zaraznih i parazitarnih bolesti kunići kao kućni ljubimci rijetko obolijevaju. Izvori tih bolesti najčešće su druge zaražene životinje i njihove izlučevine (drugi kunići, štakori, miševi, psi, mačke, ptice...), kao i zaražena hrana, voda i prostor na kojemu se boravile bolesne životinje. Kod "kućnih" kunića bolesti najčešće nastaju uslijed pogrešne prehrane te neprimjerenih higijenskih uvjeta držanja. Otežano disanje i pojave različitih zvučnih pojava ukazuje najčešće na različita oboljenja dišnog sustava. Simptomi otežanog disanja može pratiti i različita druga stanja, poput stranih tijela. Npr. ukoliko kunić proguta veću količinu dlake, ona se formira u želucu i predstavlja strano tijelo. Često se pojavljuje kontagiozni rinitis kunića uzrokovan bakterijom Pasteurella multocida. Kod ove bolesti dominira obilan iscjedak iz nosa, a kao posljedica se javlja kihanje i kašalj.Od neifektivnih bolesti treba svakako spomenuti i okolišne iritanse i alergene. Oni mogu biti primarni uzročnici ili tek predisponirajući faktor za razvoj bakterija. Otežano disanje mogu, nažalost, uzrokovati i neki tumori. U svakom slučaju, za točnu dijagnozu trebalo bi obaviti detaljni klinički pregled i ukoliko je potrebno poduzeti adekvatnu terapiju.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam ženku kunića staru 7.g. U posljednje vrijeme joj se pojavljuje bijela sluz u kutu očiju, a dlaka oko očiju je sljepljena. Ona normalno jede, igra se i vesela je kao i obično. Razgovarala sam s veterinarom i on je rekao da joj oči ispirem kamilicom, dok je drugi rekao da to ne radim jer je štetno. Evo sad pitam Vas i molim da mi pomognete. Hvala i lijep pozdrav! Maja O: Pojava iscjedka iz oka može biti znak upale. Infekcije oka relativno su česte u kunića, a najčešći su uzročnici  bakterije. Iscjedak se može zadržavati u unutarnjem kutu oka, a kao posljedica toga javlja se mokra dlaka ispod donje vjeđe jednog ili oba oka, ispadanje ili obojenost dlake. Sadržaj može biti  različite konzistencije (vodenast, sluzav, gnojan). Kao najčešći  bakterijski uzročnici navode se Pasteurella sp., Bordetella sp., ili Staphylococcus sp. ,a infekciju je potrebno odmah liječiti jer se može proširiti na vilicu i respiratorni sustav. Upale očiju često se javljaju kao nastavak infekcije sinusa i ponekad ih je potrebno liječiti i lokalno i sistemski antibioticima. Drugi od uzroka suzenja jednog ili oba oka je obstrukcija suzonosnog kanala kao posljedica upale ili urođene mane. Ovaj kanal služi za protjecanje suza od oka u nosnu šupljinu. Kada je kanal neprohodan, prolaz suza je otežan pa one teku preko ruba kapka. Urođena nepravilnost kapaka (uvrnuće ili izvrnuće kapka) također može kao posljedicu imati  suzenje oka. Ovisno o nalazu poduzima se i kirurško liječenje. Pojačano suzenje može biti posljedica alergije ili iritacije oka, a ona može biti uzrokovana prašinom iz sijena, piljevine,  suhe hrane, itd. Neredovito čišćenje nastambe može dovesti do nakupljanja  štetnih plinova ( npr. amonijak) koji draže sluznicu oka. To također dovodi do iritacije, pa i do upale, a zatim i do pojave suzenja. Kamilica je ljekovita biljka, no unatoč  brojnim korisnim učincima, na rožnicu  oka djeluje tako da je omekšava i čini je podložnom utjecaju bakterija. Kontraindicirano je ispirati kamilicom jer ona djeluje stimulativno na razvoj bakterijske flore. Savjetujem Vam da za čišćenje oka koristite fiziološku otopinu, bornu vodu ili Optiseptyl i Optivet kapi koje imamo u ponudi i u Pet centru.  Optiseptyl kapi sadrže i bornu vodu koja ima blago antiseptičko djelovanje i cink sulfat koji lokalno adstrigentno djelovanje i na taj način pomaže u uklanjanju staničnih ostataka, gnoja prašine, krasta, stranih tijela i ostalih iritirajućih materijala iz vjeđne vrećice i sa rožnice. OPTIVET otopina namijenjena je  za čišćenje očiju pasa, mačak i drugih životinja. To je izotonična otopina koja čisti oko i na higijenski način uklanja dlake, prljavštinu i iscjedak. Zbog svog blagog sastava može se koristiti kao umjetne suze. Osim toga, dodatno se posavjetujte sa veterinarom o tome je li eventualno potrebna i terapija.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Može li zec povratiti? Diora O: Fiziologija probavna sustava u zečeva je takva da iznimno teško mogu povraćati. Naime, u slučajevima kada se hrana nalazi u gornjim dijelovima probavna sustava (iznad ezofagusa), istu mogu evakuirati kroz usta ili nos u okolinu. U slučaju da je hrana pristigla u područje želuca ili početnih dijelova crijeva, smatra se da je skoro pa nemoguće istu povraćanjem evakuirati u okolinu. Tako, više zabilježenih takvih slučajeva nerijetko je rezultiralo uginućem same jedinke.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam kunića starog 8 god. i već 2 dana ne jede ništa, odnosno jako malo, ali mu je ponašanje isto (vedar, trčkara uokolo itd.). Odnijela sam ga veterinaru, no on mi je rekao da mu nije ništa i da oni inače jedu malo po ljeti zbog vrućina, tek navečer nešto gricnu. Mene i dalje malo brine njegovo nejedenje pa me zanima ako mi možete reći što da poduzmem po ovim ljetnim vrućinama, osim davanje sjena i friške vode svako malo. Unaprijed hvala! Karla O: Predlažem Vam da ponudite Vašem kuniću paletiranu hranu drugog proizvođača. U ponudi Pet centra dostupan je i asortiman proizvođača Witte Molen, iz kojeg izdvajam Witte Molen hranu za kuniće koja se sastoji od mješavine 22 različita sastojka bogata proteinima uključujući rogač, zgnječenu mrkvu, grašak i grah te Witte Molen Nature Select meni za kuniće s aromatičnim biljem. Od proizvođača Versele-Laga dostupna je hrana Cuni Natur - potpuna hrana koja zadovoljava sve nutritivne potrebe kunića starijih od 6 mjeseci. Sadrži dodatna vlakna, bilje, voće i povrće te dodatke za odličnu probavu i dlaku.  Od istog proizvođača imamo u ponudi i Cuni Nature Re-balance - hranu posebno proizvedenu kako bi zadovoljila specifične potrebe kunića osjetljivih na sastojke. Također, na raspolaganju je i hrana Cunipic Rabbit Adult, potpuna hrana za odrasle kuniće obogaćena vitaminima i mineralima, prikladna svim tipovima odraslih kunića, a idealna i za kuniće sa smanjenom tjelesnom aktivnošću. Isti proizvođač nudi i hranu u peletama Prestige Cuni Pro koja sprječava selektivno biranje hrane. To je specijalna formula i sprječava mrvljenje peleta koji su bogati vlaknima i probranim biljem. Sadrži i florastimul koji poboljšava crijevnu floru i esencijalna ulja koja pojačavaju imunitet. Dopustite kuniću slobodan pristup do hrane. Kunićima je sijeno idealan izvor svih nutrijenata, a gotovo je nezamjenjiv izvor vlakana i poželjne mikroflore koja naseljava njihov probavni trakt. Stoga se preporuča da im je uvijek na raspolaganju u dovoljnim količinama. Vrste sijena su različite, a neka od njih sadrže ljekovito bilje. Količine dodanog bilja su umjerene i takvo sijeno se može davati kroz duži period. Dobro je povremeno ponuditi različite mješavine sijena jer se time obogaćuje jelovnik raznolikim izvorima visokovrijednih sastojaka. Detaljnije o prehrani kunića pisala sam i u ranije objavljenom odgovoru Izbirljivost i pravilna prehrana kunića.

Odgovara: Melanija Čelica, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Dosta sam zabrinuta pa se nadam da ću dobiti odgovor. Imam sirijsku hrckicu koja ima otprilike 2 i pol godine. Znam da je ona sada stara, ali neki simptomi mi nisu jasni. U Bjelovaru nemamo veterinare za tako male životinje. Ovako, u zadnjih 2 tjedna izgled joj se promijenio. Prije dva tjedna je ponekad vukla lijevu zadnju šapicu, postala je raščerupana, i zadnja 3-4 dana uopće ne može na zadnje noge. Točnije, ona obje zadnje šapice vuče i dok hoda i  sjedne trese se stalno. Nogice su joj se oblikovale onako u slovo O.  Tijekom hoda se zna prekroenuti zbog tih nogica. Dosta spava, ali uporno se želi kretati, pije, jede, kopa po piljevini, slaže sve i čisti se. Mislila sam da će uginuti da se ne muči, ali ona je aktivna i pravi je mali borac. Stalno dobiva salatu, hranu, poslastice i vitamine u vodu. Kao da je paraliza... Kako da joj pomognem? Što joj je? Lijep pozdrav, Valentina i njezina Pipi P.S. Šaljem i slike. Ova slika sa kućicom je od 2.6. kada je imala malo zasušene krvi po repiću i oko guze, ali je bila super. Ostale tri slike su od jučer i danas. O: Sirijski hrčci su idealni mali kućni ljubimci, ali nažalost ne žive dugo. Životni vijek im je oko 2,5 godina do najduže 3 godine. U pravilu, kako životinja stari to češće dolazi do problemi od strane lokomotornog sustava ili novonastalih tvorbi kojima su nažalost skloni. O brizi za hrčka starije dobi pisao je detaljnije kolega, u odgovoru naslovljenom Starost hrčka/ Briga za starog hrčka. Problemi s hodanjem mogu nastati uslijed paralize. Paraliza ili plegija ili kljenut je potpuna nemogućnost izvođenja voljne kontrakcije poprečno-prugastih mišića, a uzrok paralize može biti oštećenje gornjeg ili donjeg motoričkog neurona, neuromuskularne sveze ili propadanje samih mišića (distrofija). Paraliza može biti centralna i periferna. Također, dolazi do problema s hodanjem kada postoje problemi s kardiovaskularnim sustavom, tada dolazi do  ukočenog držanja stražnjeg dijela tijela i otežanog kretanje životinje. Okoštavanje kralježnice kod starijih životinja također je uzrok otežanog kretanja (staračke promjene na kralješcima). Da bi se postavila točna dijagnoza treba odvesti hrčka veterinaru koji ima iskustva s bolestima hrčka. Za postavljanje dijagnoze potreban je detaljni klinički pregled. Dobro je da svojoj ljubimici dajete vitamine, to će joj samo pomoći, ali Vam svakako preporučujem da što prije posjetite veterinara.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Za 20 dana pa će 7 godina kako je rođena moja tvorka (feret). Do sada je sve bilo ok, ali zadnjih 10-tak dana nešto mi nije ok. Slabo jede, napravi nekoliko koraka pa legne na trbuh i nekako mljaca sa usnama. Kako živim u Makedoniji i kako tu nije bilo veterinara koj imaju  iskustvo sa feretima ne znam što da radim, je li me možete savetovati? Napravili smo krvnu sliku, ali vet ne zna koje su vrednosti za ferete. Ja ću da vam prepišem sve pa ako me možete savetovati što dalje, na netu sam našao neke vrednosti za wbc,rbc i drugo, ali razlikuju se od sajta do sajta, zato bi vas zamolio za savet. Znači, radi se o ženki (albino) koja tezi 700 grama i ima punih 7 godina. Boban O: Iz simptoma koje ste naveli da se pojavljuju kod Vaše ljubimice mogu reći da tvorica pokušava ukazati na bolnost u abdomenu i na tegobe sa probavnim sustavom. Niste nažalost naveli jesu li zubi uredni ili, s obzirom na dob ljubimice, imaju naslage plaka ili je možda koji već i ispao. Važna je i informacija o tome kakvo je zubno meso, normalna boja je svijetlo ružičasta ponekad lagano pigmentirana. Pojačano slinjenje i žvakanje na prazno, osim kao izraz boli, mogu ukazivati i na stomatitis odnosno gingivitis (upale usne šupljine te upalu zbubnog mesa). Normalne vrijednosti za tvorove slične su vrijednostima kao što ih imaju mačke, razlika je u vrijednosti kreatinina koji bi za tvoriće trebao biti iznad 0,9mg/dL. Ostali parametri kao što je WBC odnosno leukociti su nešto povišeni 2,5 - 8,0 x 1000/UL je normalno, a kod Vaše ljubimice je 12,6 x 1000 izmjereno. To može ukazivati na blagu sliku infekcije koja negdje bukti u tijelu. Također primjetila sam da su vrijednosti eritrocita odnosno RBC (red blood cells) zajedno sa hematokritom snižene, što može ukazivati na anemiju odnosno stanje koje je definirano smanjenim volumenom crvenih krvnih stanica  u cirkulaciji i/ili smanjenom količinom hemoglobina (proteina koji nosi kisik u crvenim krvnim stanicama). Kao posljedica toga je smanjena sposobnost krvi da prenosi kisik do tkiva, zbog čega se razvija tkivna hipoksija. Među tri glavna uzroka anemije spadaju prekomjeran gubitak krvi (kod krvarenja), prekomjerno uništenje crvenih krvnih stanica (hemoliza) ili nedostatna proizvodnja crvenih krvnih stanica (nedostatna eritopoeza). Ostale vrijednosti, koliko mi se čini, prilično su u normalnim rasponima, iako nije učinjena biokemijska slika krvi pa smo za toliko uskraćeni dati točniji iskaz. Kod tako poprilično postarije životinjice može biti i riječ o hormonalnom poremećaju odnosno o inzulinomu. Kronično povišene razine šećera i šećeru srodnim metabolitima mogu uzrokovati da gušterača zbog konstantnih potreba za izlučivanjem inzulina kako bi se smanjila razina glukoze i iskoristila za potrebe tijela počinje pojačano sintetizirati i izlučivati inzulin. To u konačnici prouzrokuje da razina glukoze u krvi opada i uzrokuje hipoglikemiju. Stanje hipoglikemije je opasno za tvorića i može uzrokovati napadaje i komatozno stanje. Fiziološke razine glukoze kod tvorića kreću se od 80- 120 mg /dl. Nažalost, niste naveli u kojim jedinicama je izražen nivo izmjeren kod Vašeg veterinara, tako da je teško reći išta više. U svakom slučaju, zbog dobi u kojoj se Vaša ljubimica nalazi svakako prema ovim općim simtomima trebate čim prije potražiti stručno mišljenje veterinara praktičara za malene egzotične životinje.  Predlažem Vam da pokušate kontaktirati stručnjake sa Fakulteta veterinarske medicine u Skopju – njihova adresa je Lazar Pop Trajkov 5-7, Skopje, kontakt telefon: +389023114619. Svakako pokušajte potražiti zavod ili kliniku koja se bavi sa bolestima egzotičnih životinja/malih mesojeda.

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam zečicu od godinu dana i primijetila sam da joj se unutar ušiju pojavljuju neka svijetlosmeđa zadebljanja koja su tvrda i zatvaraju ukupnu cjelinu unutrašnjosti uha. Veterinar mi je dao određeni lijek u vidu kapsule koji se pomiješa sa 2 litra vode i rekao da to zeki ispirem i brišem čistom tkaninom. Prvi put sam pokušala i rane su omekšavale i otpadale, međutim, sutradan sve to je pocrnilo, crne rane se šire i iza vrata i idu dalje po tijelu, jako su tvrde i užasno smrdi. ispod vrata je otpao jedan dio dlake, skroz do kože, tako da zeko sad izgleda očajno. Molim vas pomozite mi. I okolo oka mu se stvaraju nabori, oko je skoro zatvoreno. Otkako sam koristila taj lijek, zeko ne jede. Očajno izgleda, ne smijem više ni da ga diram. Pozdrav, Deksida O: Preporučam Vam da kunića svakako ponovo odnesete veterinaru kako bi ga pregledao i pružio mu primjerenu pomoć. Šuga u kunića uzrokovana je najčešće pripadnicima roda Psoroptes, koji zahvaćaju vanjski ušni kanal i ušku. Može se proširiti i na glavu, gdje je moguće naći i uzročnike roda Sarkoptes. Osim kod šuge sarkoptes koja uzrokuje kožno zadebljanje s naborima, ozljede od šugaraca razvijaju se najprije kao crvenilo na koži, zatim se stvaraju vezikule, pustule pa kraste. U oboljelih jedinki se javlja jak svrbež pa se životinje intenzivno češu. Izrazitije ozljede se razvijaju zbog upornog češanja, koje dovodi do dodatnog oštećenja tkiva. Terapija se provodi lokalnom aplikacijom antiparazitika s akaricidnim djelovanjem.  Klinički šuga je uočljiva po markantnim krustoznim naslagama s unutrašnje strane uške, koje započinju od ušnog kanala i šire se prema vrhu. Osim toga, kunić se intenzivno češe i trese glavom, a uslijed češanja, koje je ponekad veoma intenzivno, mogu dodatno nastati ozljede. Veoma često oštećenja na uhu budu sekundarno inficirana pa je nužna i antibiotska terapija. Tretman protiv parazita najčešće uključuje primjenu ivermektina (u obliku ampula ili injekcijom subkutano), a kraste ne treba skidati jer će pogoršati rane na uhu. Nakon primjene lijeka, za desetak dana će same otpasti. Po potrebi mogu se davati lijekovi protiv boli jer ako se ne liječi na vrijeme, sve skupa može biti veoma bolno za kunića.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam činčilu par tjedana i primjetila sam da mrvi hranu (pelete) dok jede, ne brusi zubiće baš često. Ima par drvenih igračaka, no samo ponekad gricka, za razliku od mog skočimiša koji pojede svo drvo i plastiku u jednom danu. Zanima me da li postoji mogućnost malokuzije? Da napomenem da jede, i ono smrvljeno pojede, ne slini, normalno pije i nisam primjetila promjenu u težini. Također, na dva mjesta kod stražnjih nogu ima malo zapetljanu dlaku, kako to otkloniti? Unaprijed hvala na odgovoru.Lijepi pozdrav, Mana O: Činčile su biljojedi, a njihova prehrana bazira se na sijenu i peletama, odnosno gotovoj hrani za činčile. Svježe povrće treba davati u manjim količinama, a voda treba biti stalno dostupna. Voće također treba davati u manjim količinama i to čak svaki drugi ili treći dan, jer previše šećera iz voća može dovesti do probavnih smetnji. Sijeno mora biti dostupno cijeli dan. Zubi činčile rastu neprekidno tijekom čitavog života i moraju se stalno održavati kako bi se izbjegle ozljede, bolesti ili uginuće. Pojava kada zubi nisu fiziološki smješteni u čeljusti naziva se malokluzija, a njena je posljedica nepravilan rast i nepravilno trošenje zuba. U trenutku kada zubi prerastu svoju fiziološku dužinu, dolazi do otežanog ili potpuno onemogućenog uzimanja hrane, slinjenja (najčešće uočljivog na bradi i "podbratku"), usta su često otvorena, mršavljenja, neugodnog zadaha iz usta (ukoliko je došlo do ozljede i infekcije bukalne sluznice), suzenja iz oka, iscjetka iz nosa, ozljeda jezika itd. Navode se tri glavna uzroka malokluziji: najčešće je to genetska predispozicija (skraćena gornja čeljust), zatim ozljeda te bakterijska infekcija. Kod genetskog, strukturalnog defekta, stalno rastući gornji i donji sjekutići ne dodiruju se kada životinja žvače. Posljedično, prerasli sjekutići uzrokuju znatnu traumu na jezik i rubne dijelove usne šupljine. Zubiće koji se ne troše potrebno je redovito skraćivati. Glavni pokazatelji koji upućuju na oboljenje su gubitak apetita, inaktivnost, zadržavanje pretežno u kućici ili jednom kutu kaveza, nezainteresiranost za okolinu, te promjene na koži i dlaci. Osnovni simptom koji se javlja je prekomjerno lučenje sline. Zbog toga je krzno činčile na bradi, vratu, šapama i unutarnjoj strani usta stalno mokro. Dijagnoza se uspostavlja kod veterinara kliničkim pregledom. Ukoliko su zubi već prerasli, najbolje je skratiti ih posebnim klještima ili posebnom turpijom.Preporučuje se da ovaj zahvat radi veterinar, da ne bi došlo do eventualnih ozljeda činčile. Činčile je potrebno hraniti odgovarajućom hranom i davati im prikladne igračke koje će im omogućiti ravnomjerno trošenje zuba . Za to su najpogodnije razne vrsta drveća, koje se mogu ponuditi činčilama za glodanje – jabuka, kruška, bukva, vrba. U obzir dolaze i breza, lješnjak, glog i dud. Drvo se može davati kao svježa grana s korom i lišćem, kao cjepanica ili kao suho drvo. Dodatne korisne informacije o ovoj temi možete saznati i u ranije objavljenom odgovoru Pravilna prehrana i zdravlje činčile. Činčile nije potrebno češljati, njihovo krzno je jako gusto (iz jedne folikule izraste 30 do 80 niti). Ako se eventualno dlaka zapetlja, činčila će je sama izvaditi. Češljanje nije dobro i stoga što činčila, kada je u opasnosti, ispušta krzno.

Odgovara: Albert Finta, dr. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam muškog sirijskog hrčka i primjetila sam da na testisima ima još 2 manje kvržice (onako crvenkaste), jučer ih nije imao. Pa sad, je li to neka upala ili se možda tjera? Lp, Sara O: Testisi nisu vidljivi kod vrlo mladih hrčaka, a u onih stariji i spolno zrelih mogu se bez problema uočiti. Bez kliničkog pregleda teško je dati točnu dijagnozu. Izrasline su vrlo česta pojava u hrčaka kako na koži tako i unutar organizma. Najčešće se radi o novotvorevinama, cistama, apcesima i hematomima. Kod nekih jedinki postoji i genetski predisponirajući faktor. Tumori nastaju kao rezultat izmjene stanica, odnosno kada se izgubi normalna regulacija kontrolnih mehanizama stanice, koje imaju tendenciju nepravilnog i progresivnog rasta. Mogu biti maligni i benigni. Ciste su džepaste šupljine koje se razvijaju unutar kože. Hematom je izljev krvi u novostvorenoj šupljini u tkivu. Nastaje naglo na mjestima gdje krv iz ozlijeđene žile pod tlakom ulazi u tkivo. U hrčaka, hematomi su najčešće posljedica ozljede uslijed udarca u kavezu ili u međusobnim igrama i borbama. Apcesi su novonastale šupljine koju su ispunjene gnojem, a najčešće su posljedica ozlijeđivanja. Često su praćeni bakterijskom infekcijama, a nerijetko se događa  i širenje infekcije unutar organizma, što rezultira sepsom. Svakako Vam savjetujem da svog ljubimca odvedete veterinaru kako bi se postavila točna dijagnoza i započela terapija ukoliko je potrebna.

Odgovara: Albert Finta, dr. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam kunića već 5 godina i od skoro mu se pojavilo nešto ispred zadnjih nogu, liči na nakupljeno salo i nije bolno, ima li razloga za brigu? Marija O: Oteklina koju spominjete može biti različite etiologije: od povećanog limfnog čvora, hematoma, apcesa, tumora, ciste. Tek se pregledom može ustanoviti točna dijagnoza. U kunića su česti potkožni apcesi koji nastaju najčešće kao rezultat trauma, tj. rana ili sekundarno zbog bakterijske infekcije. Kunići sa apcesom mogu biti dobrog gojnog stanja, ali se može razviti gubitak apetita i mršavljenje. Ciste su džepaste šupljine koje se razvijaju unutar kože. Stoga preporučujem posjet veterinaru, kako bi se napravio potpuniji dijagnostički postupak i točnoj dijagnozi. Prema nalazu odredit će se terapija

Odgovara: Jelena Antić, dr. med. vet., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam zečicu, ima pet malih, 16.3. je rodila. Trebam li kastrati zečicu, ima dva mužjaka i oni se među sobom, je li to normalno? Željka O: Ukoliko ne želite budući podmladak ljubimaca, svakako trebate kuniće kastrirati, tj. sterilizirati. Ženku je najbolje sterilizirati, ali tek nakon 90 dana od kada je prošlo koćenje jer će mladi kunići tek s 8 tjedana biti sposobni za samostalan život. S druge strane, nakon toga će se dva nekastrirana mužjaka međusobno tući.  Stoga je moja preporuka da, ukoliko birate, radije kastrirate dva mužjaka.Osim toga, kod nesteriliziranih i nekastriranih kunića javlja se agresivno ponašanje prema vlasniku, drugim kunićima i kućnim ljubimcima nakon spolnog sazrijevanja (poslije 6-8 mjeseca starosti). Da biste spriječili agresivnost i oboljenja Vaših ljubimaca, preporuča se sterilizacija ženki odnosno kastracija mužjaka. Obratite se Vašem veterinaru i raspitajte o detaljima i pripreme kunića za operaciju.  Također, ukoliko vaši kunići kada i ako su pušteni da se slobodno kreću po prostoriji obilježavaju teritorij i tako uneređuju prostor to će se također riješiti kastracijom, tj. sterilizacijom kunića.

Odgovara: Jelena Antić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam za ljubimce macu i miša i planiram povećati družbu, jer mi se miš čini jako usamljen. Nije aktivan kao kad je tek došao, a nije radi toga što je bolestan. Problem br jedan jest što ne znam odredit spol miška. Osim toga zanima me ako je dečko, jeli moguć suživot njega i hrčka ili nekog drugog glodavca? Hvala. Pozdrav! Eva O: Za utvrđivanje spola u miševa pregledava se udaljenost između anusa i mokraćnog odnosno spolnog otvora. Kod mužjaka je ova udaljenost i do pola veća nego kod ženki. Također, ženke imaju bradavice koje se obično vide već sa 10 dana starosti dok ih mužjaci nemaju. Kod starijih ženki bradavice su prekrivene krznom pa kod pregleda treba biti oprezan kako ih se ne bi zamijenilo za mužjake. Što se tiče odraslih mužjaka, kod njih se na bazi repa mogu dobro napipati i testisi.Uglavnom, uzgajivači navode da je u slučajevima kada vlasnici žele nabaviti još jednog ljubimca, potreban određeni vremenski period prilagodbe i postojećeg ljubimca na novog te novog ljubimca na postojećeg i na promjenu okoline. Ovaj period prilagodbe u većini slučajeva uspije i prosječno traje oko tjedan dana (od par dana do par tjedana). Međutim, u određenim slučajevima on nije moguć pa je iz razloga zaštite zdravlja ljubimaca poželjno odvojeno držanje svakog ponaosob. Najbolja kombinacija za suživot bi bio par miševa iz istog legla. U tom slučaju najvjerojatnije će se međusobno dobro slagati. Ako uzimate dva muška miša iz različitog legla, velika je vjerojatnost da će se stalno tući. No, ženke iz različitih legla mogle bi se dobro slagati. Suživot s ostalim glodavcima se nepreporuča.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam činčilu koja povremeno grize krzno, nez nam šta je u pitanju. Od prijatelja sam dobila neki beli prašak koji miriše na jabuku i isti izgleda kao da je vlažan, stavila sam jednu kašičicu praha u kupatilo za pesak i ista je prestala sa grižom. Molila bih Vas za objašnjenje zbog čega činčila grize krzno i koji je prašak u pitanju sa mirisom jabuke jer mi je prijatelj rekao da mu je dao rođak iz Hrvatske i da on ne zna šta je u pitanju. Unapred zahvalna pozdrav. Mica O: Činčile imaju najgušće krzno od svih životinja, s više od 20.000 dlaka na kvadratni centimetar. Iz tog razloga, smatra se kako kožni paraziti (npr. buhe) ne mogu opstati u takvim uvjetima. No, od kožnih oboljenja, u činčila se mogu pojaviti gljivične infekcije. Najčešći uzročnici su: Trychophyton mentagrophytes, Microsporum canis, te Microsporum gypseum. Klinički znakovi su gubitak dlake oko nosa, očiju, te prepona. Zatim, uočavaju se sitna oštećenja kože, prhut, ljuskice, te svrbež. Gljivična infekcija se može pojaviti uslijed vlažnih uvjeta u okolini i nedostatne higijene kaveza, zatim kod bolesnog ili stresom oslabljenog organizma činčile, može se prenijeti zrakom, a nositelji gljivice mogu biti i druge životinje i ljudi. Od oboljenja koja se manifestiraju stalnim nemirom i češanjem je i griženje krzna. Bolest je psihičke naravi, a još uvijek nije poznato zašto se takvo stanje javlja, no smatra se kako veliku ulogu ima nedostatna prehrana ili dosada, te stres. Jedan od simptoma je i čupkanje i žvakanje krzna. Žvakanje krzna ne smatra se normalnim ponašanjem i može biti posljedica dosade, stresa, siromašne ishrane, pretoplog okoliša ili pojačane hormonalne poremecaja. Majke mogu prenijeti ovaj poremećaj na mladunčad, a kod takvih životinja onda postoji sklonost pojavi ovog poremećaja. Gubitak krzna se najčešće opaža na ramenima, zglobovima nogu, šapama i bedrima. Prepostavljam da se radi o prahu Fungi stop (Apetit, Vitakraft, Witte molen), koji nemamo u aktualnoj ponudi Pet centra. Fungi stop je prah koji se koristi za činčile, degue i zamorčiće. Sadrži koloidni sumpor. Prah se stavlja u pijesak u kojem se činčila kupa. Savjetujem Vam da činčilu prvo odvedete veterinaru da se utvrdi ima li zaistagljivičnu infekciju. Na temelju pregleda i rezultata petraga može se utvrditi pravi uzrok gubitka krzna, a zatim odrediti daljnje postupke i terapiju.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam dvije mišice. U početku sam imala samo jednu i onda sam uočila da je izuzetno usamljena i da stalno samo spava i jede. Onda sam uzela još jednu. Odmah su se počele slagati, naravno, i prva mišica je postala izuzetno aktivna. Jela je redovno, pila i stalno trčala po kavezu igrala se i ostalo. Kako je prošlo određeno vrijeme malo se smirila, počela manje da trči, vrti se u kolutu,... ali se ponašala sasvim normalno. Nije se igrala baš toliko, ali je bila aktivna, i vidljivo zdrava. Također, za razliku od druge mišice, nije bila pitoma sve do možda prije mjesec dana. Ja sam se razboljela pa sam izbjegavala da  im prilazim, ne bi li ih zarazila. Sestra im je donosila vode i mijenjala hranu. Ja sam danas ozdravila i otišla da ih provjerim. Druga mišica je oduvijek bila mirnija te nisam uočila ništa neobično. No, prva mišica je postala izuzetno mirna. Prošetala se po kavezu, ali nije ni trčala ni ništa. Probala sam sa njom izvesti jedan trik koji sam je naučila, i ona ga  je izvela točno, te sam pomislila da je sve uredu. No, ponudila sam joj hranu i vodu, te je ona odbila, možda jednostavno nije bila gladna u tom trenu, jer sam sigurna da sam je vidjela jučer kako jede. Ali razlog što sam se zabrinula je što sam uočila "grbu" na njezinim leđima, kao ona koja se pojavi kada jedu te kada se  namjeste u taj položaj; ali ona je i hodala tako, nekako zgurena, kao da se ne može ispraviti. To nikada nisam vidjela na njoj ili bilo kojem drugom mišu. Nisam sigurna što znači ta grba. Nije izraslina, već samo kao da se zgrbila i da se ne može ispraviti. Nije mi jasno što je to. Ostali su mi rekli da je zdrava i da joj nije ništa. Disanje joj je bilo brzo kao što bi i trebalo biti, no povremeno bi malo usporila sa disanjem, posebno dok se čisti, tj liže svoju dlaku. Oči su joj bistre ali kao da su manje otvorene, ne koliko su prije bile. Izuzetno sam zabrinuta da stvarno nije bolesna. Nadam se da će te odgovoriti što prije, jer u slučaju da stvarno ima problem, treba ga zaustaviti i što prije spriječiti da ne ode na gore; iako se ja iskreno nadam da problema nema. Hvala unaprijed! Olga O: Kao svaki drugi kućni ljubimac i miš je podložan raznim bolestima virusne, bakterijske, gljivičve, parazitarne etiologije, stoga su česte upale probavnog sustava, dišnog sustava, upale očnih vjeđa (konjuktivitisi) itd. Na zdravstveno stanje utječe higijena i primjerena prehrana  kao i nedostatak vitamina ili drugih nutrijenata.  Za početak bi bilo preporučljivo odvojiti je od druge mišice u zaseban kavez, do poboljšanja zdravstvenog stanja. Budući da ste naveli da sama ne uzima hranu, načinite radnu otopinu vitamina u posebnoj posudici (stavljanjem određene količine vode i vitaminskih kapi prema preporuci proizvođača dodatka prehrani) i dajte joj brizgalicom na usta, nekoliko puta dnevno, kako bi joj se jačao imunitet i potaknuo apetit. Također, takvu otopinu možete nakapati i na njenu hranu kako bi je učinili drukčijeg mirisa i možda atraktivnijeg okusa. Preporučujem Vam da mišicu utoplite (boca s toplom vodom zamotana u tkaninu). Istovremeno, vodite pojačanu brigu o čistoći nastambe i redovito mijenjajte podlogu da bude što kraće mokra. Odlaskom u veterinarsku ambulantu se može na osnovu općeg kliničkog pregleda i po potrebi dodatnih pretraga procijeniti zdravstveno stanje i postaviti točna dijagnoza, stoga Vam to i preporučujem.