Pitajte veterinara

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Neki dan sam bio kod vas u dućanu te sam se informirao u vezi mojeg hrčka koji na guzi više nema dlaku. Da ne duljim sa pričom, šaljem vam nekoliko slika pa ako je moguće da mi date kakav savjet o čemu se radi te može li se izliječiti. Unaprijed zahvaljujem. Goran O: Promjene na koži mogu biti različitog uzroka - od bakterijskih, gljivičnih, parazitarnih pa do alimentarnih uzroka (deficita vitamina i minerala), metaboličkih bolesti i hormonalnih disbalansa (bolesti štitne i nadbubrežne žljezde). Infekcije na koži posljedica su umnažanja gljivica i bakterija, koje mogu biti lokalizirane ili generalizirane, odnosno zahvaćaju veća ili manja područja na tijelu. Pojava navedenog je češća kod pada imuniteta kod starijih ili mlađih jedinki. Mikrosporoza je zajednička bolest kod svih životinjama. Javljaju se lezije na koži koje su rezultat upalne reakcije na uzročnika - gljivicu. Infekcija zahvaća  dlaku i površinske slojeve kože. Očituje se promjenama na koži, po cijelom tijelu ili pojedinim dijelovima tijela. Promjene su najčešće kružnog oblika, različitih veličina, bez dlake, crvene boje, prekrivene suhom kožom koja se prhuta, vrlo često popraćena svrbežom. Svrbežom i češanjem se oštećuje koža pa su moguće sekundarne bakterijske infekcije. Životinje se u pravilu zaraze direktnim kontaktom, infektivnim sporama gljivica u zatvorenom prostoru ili okolišu ili indirektno preko kontaminiranih predmeta. Jedini put odnosno ulazna vrata infekta u organizam se nalaze u koži, oko dlačica, mikrotraume pogoduju lakšem unosu infekta. Povećana vlaga, prisutnost amonijaka, nedostatna prehrana, nedostatak mikroelemenata, prisutnost ektoparazita na koži, držanje na otvorenom, prisutnost glodavaca kliconoša... sve su to pogodovni čimbenici za nastanak mikrosporoze. Dijagnostičkim metodama isključuju se ostale kožne bolesti sa sličnim simptomima, kao što je bakterijska infekcija i infekcija šugarcima. Posebna lampa, Woodova, može poslužiti kao orijentacijska metoda za postavljanje konačne dijagnoze. Potrebno je u liječenju koristiti sredstvo atifungicid za liječenje gljivičnih infekcija, ali iz razloga što se radi o hrčku, koji je sitna i osjetljiva životinjica, poželjno je da ga odvede na pregled. Iz istih razloga nisam u mogućnosti predložiti Vam određeno sredstvo, već preporučujem posjet ambulanti.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Prije oko mjesec i pol sam nabavila starijeg hrčka. Prije nedelju dana su mu se pojavile ranice na šapicama, ali su danas počele da krvare. Željela bih da znam zbog čega bi to moglo biti? Aleksandra O: Ranice na šapama se mogu početi pojavljivati kao posljedica iritacije kože na šapama, što može biti izazvano grubom ili neadekvatnom podlogom u kavezu, nedovoljnim održavanjem higijene, a na to se nasele bakterije iz okoline. Posljedično se javlja dermatitis, koji se manifestira crvenilom, ranama i krastama, a pošto hrčka to smeta, on može grickati te promjene, koje onda krvare. Stelja može biti neadekvatna ako je piljevina porijeklom od crnogoričnog drveta jer smole izazivaju iritacije po koži. Radi toga se javljaju alergijske reakcije koje životinju svrbe, a ona si može, češući se, izazvati rane. Opširnije o takvim promjenama je pisala kolegica Dragica Nemeš, dr.vet.med., u prijašnjem odgovoru Promjene na koži hrčka / Hrčak grize rešetke kaveza. Preporučam Vam da hrčka pregleda veterinar, kako bi se moglo utvrditi uzrok, ali i odrediti adekvatna terapija. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam muškog kunića, star je oko 6 mjeseci. Planiram da mu nabavim i ženku, ali hoću da jedno od njih dvoje sterilišem. Šta mislite, koje je bolje prije sterilisati? I da li mogu da se drže kunić i domaći zec?Hvala. Jelena O: Kunići postaju spolno zreli u dobi od 3 do 6 mjeseci. Prehrana, uvjeti držanja i pasmina, glavni su čimbenici o kojima ovisi kada će nastupiti spolna zrelost. Manje pasmine postaju spolno zrele ranije od velikih pasmina. Kastracija se preporuča u slučajevima ako vlasnici ne žele podmladak svojih ljubimaca te u slučajevima eventualnih agresija. Na taj način smanjujemo i mogućnost pojave tumorskih oboljenja, osobito tumora koji zahvaćaju reproduktivne organe. Kastracija podrazumjeva uklanjanje testisa kod mužjaka i jajnika kod ženki (ovariotomija) ili i jajnika i maternice (ovariohisterektomija). Potpuna razvijenost  spolnih organa nastupa tek s 5-6 mjeseci starosti i tada je kunić potpuno zreo za reprodukciju. Kunići su vrlo društvena, umiljata, zaigrana i inteligentna bića pa bi bilo idealno kada bi bili u paru, naravno uz pravovremeno obavljenu sterilizaciju. Međutim, nisu svi kunići jednaki i nemaju baš svi potrebu za društvom drugog kunića. Ove životinje vole čuvati svoj teritorij pa držanje više životinja  uključuje dijeljenje svog teritorija sa "suparnikom".  Tada neki kunići mogu biti i agresivni, a ponekad čak i ugristi. Zbog toga je kuniće potrebno upoznavati postepeno na nekom neutralnom terenu. To je naručito važno ako je jedan kunić mlađi odnosno dosta manji rastom od drugog. Budući da imate mužjaka koji je u dobi u kojoj se može obaviti kastracija, bilo bi dobro da se to obavi prije nego dođe ženka. Razlog tome je taj što nakon uklanjanja jajnika i testisa, prestaje produkcija spolnih hormona, ali njihova razina u krvi može još neko vrijeme ostati visoka. Prema tome, kunić još neko vrijeme može ostati sposoban da oplodi ženku. Taj period može trajati od 2 do 8 tjedana, pa se preporuča da se mužjak i ženka tada drže razdvojeno barem mjesec dana. Divlji zec je sisavac iz reda dvojezubaca i razlikuju se od kunića. To su dvije različite vrste. Kunići su sitniji od zečeva. Kunići u divljini žive u skupinama i za razliku od zečeva ne prave rupe u zemlji, nego žive na površini. Zečevi ne žive u skupinama i za razliku od kunića ih je teško ili nemoguće pripitomiti. Ne savjetuje se držanje zeca i kunića zajedno.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Prije godinu dana smo kupili dva gerbila, mužjaka i ženku. Sinoć se ženka okotila, ali imamo problem s mužjakom. Stalno krade mlade, ne znamo želi li ih ubiti ili samo premjestiti pa se svađaju. Savjet?Hvala! Rebeka O: Većina gerbila su odlični roditelji, a o mladunčadi se brinu i mužjak i ženka. Kod njih se rijetko susreće kanibalizam, na koji  nailazimo npr. kod hrčaka. Ako se dogodi da je mladunčad mrtvorođena ili  ugine ubrzo nakon rođenja, može se dogoditi da ga roditelji pojedu. To rade instinktivno jer na taj način čiste nastambu. Ubrzo nakon poroda, ženka često izbacuje mužjaka iz gnijezda kroz 36 do 48  sati i tada se posvećuje samo mladuncima. Mužjaci tada često kradu bebe i nose ih u svoje gnijezdo radi društva. Tada je potrebno vratiti mladunčad kod majke. Prije nego ih se dodiruje potrebno je oprati ruke. Gerbilima u načelu ne smeta ljudski miris, ali ukoliko osjete miris drugih gerbila, stelje ili drugog gnijezda može se desiti da odbace mladunčad. Nakon 48 sati mužjak se vraća u gnijezdo. Ponekad ženka prebacuje mladunce sa jednog kraja nastambe na drugi. To radi ako se osjeća nervozno ili ugroženo. Takvo ponašanje je normalno i zbog toga se ne treba zabrinjavati. Ono obično prestaje nakon nekoliko dana i ženka se smjesti sa mladunčadi u jednom kutu nastambe. Važno je da se u prvih nekoliko dana ne mijenja ništa unutar ili oko kaveza. Nastambu nemojte čistiti niti je premještati. Bilo kakva promjena može navesti ženku da ponovo preuređuje gnijezo i sve vraća na staro. Pri tome može zanemariti mladunčad. Isto tako je jako važno da se mužjak ne uklanja iz gnijezda zbog toga što on pomaže ženki u podizanju mladih. U suprotnom će sve biti previše stresno za ženku koja se neće uspjeti sama brinuti za svu mladunčad. To je naručito važno ako joj je to prvo leglo ili ako se radi o starijoj životinji. Ako se mužjak i ženka razdvoje, potrebno je ostaviti jednu ženku iz prijašnjeg legla koja će pomoći majci u brizi za mladunčad. Graviditet traje 21 do 24 dana, a novo leglo par može imati već pet tjedana nakon prvog legla. Jedan par gerbila može imati legla i do 12 puta godišnje.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Molim Vas pomozite mi, imam zečicu kojoj je 7-8 mjeseci, otkazuju joj zadnje nogice. Može ih koristiti, češe se njima po ušima, ali ne može da hoda, vuče ih da sobom. Kako se može pomoći životinji, može li se postići ozdravljenje? Pozdrav, Deksida O: Različita stanja mogu uzrokovati probleme koje navodite. Prije svega, može se raditi o traumi područja kičme ili zdjelice, koja se reflektira na stražnje noge. Upala zglobova, odnosno osteoartritis, kao i oštećenja međukralježničkih diskova također mogu imati slične simptome. Postoje i parazitarne invazije koje imaju široku paletu simptoma, uglavnom neuroloških, na koje se može posumnjati. Najčešće je riječ o encefalitozoonozi, koju uzrokuje protozoa encephalitozoon cuniculi. Kako i naziv bolesti sugerira, od nje mogu oboljeti i ljudi, u većini slučajeva blago i bez većih poteškoća. Problemi mogu nastati kod imunokompromitiranih osoba, sa kroničnim bolestima. Detaljno o ovoj problematici pisao je kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. u odgovoru Paraziti koji uzrokuju neurološke bolesti u kunića. Kod kunića koji imaju opstipaciju, mogu se pojaviti znaci slabosti stražnjih nogu. Različite organske i metaboličke bolesti kao i pretilost ili izravno oštećenje živaca mogu dovesti do sličnih poteškoća, a u literaturi se navode i tumori, intoksikacije, bakterijske infekcije i poremećaji u cirkulaciji. Zbog svega navedenog, kuniću je nužan temeljit veterinarski pregled, kao jedini način za otkrivanje problema. Za sada, preporučujem da redovito čistite kavez i brinete da prostirka odnosno piljevina u kavezu uvijek bude suha, kako bi se izbjeglo nagrizanje od urina.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Zanima me bolest u zamoraca, po trbušiču si je očupala dlaku i smršavila je – ženka je. Počela se i po leđima čupati. Nisam je dala pariti, kod nas je 2 mjeseca. Ako treba, ja je slikam pa vam pokažem sliku kako izgleda sada, mislim radi procjene bolesti. Martina O: Ovako mi nije u mogućnosti odrediti što je točno posrijedi s ljubimcem, odnosno koji je uzrok specifična ponašanja kao i čupanja dlake po određenim dijelovima tijela u Vašeg ljubimca. Naime, uzroci za takvo ponašanje mogu biti raznoliki: parazitarna invazija (invazije buha, šugaraca, gljivica,...), poremećaj u ponašanju najčešće uzrokovan dosadom (smanjena aktivnost ljubimca i animacija ljubimca), poremećaj u ponašanju uzrokovan novim mirisima (npr. narušen autoritet ljubimca mirisom drugih ljubimaca), nepravilnom prehranom, hormonalnim poremećajem,... Pojačano čupanje dlake može za uzroke imati i graviditet. Naime, poznato je da gravidne ženke pred sam porod pojačano čupaju dlaku, pogotovo na području trbuha ali i po drugim dijelovima tijela. Slična situacija se pojavljuje i kod lažne trudnoće. Pojačano čupanje dlake za uzroke može imati i bolesti kože. Tako, poznato je da upala kože zna nešto češće "pogađati" ljubimce koji piju vodu iz zdjelica. Razlog leži u činjenici da su tako ljubimci pojačano izloženi vlažnosti dlake i kože. Tako vlažna dlaka i koža može voditi i do upala kao i stvarati preduvjete za razvoj sekundarnih bakterijskih infekcija ili razvoju gljivica. Iz tog razloga, primjena visećih pojilica se nerijetko savjetuje u držanju kao i nešto češće čišćenje i održavanje higijene pogotovo područja oko njuškice. Pojavi ovog oblika dermatitisa, vlažnog dermatitisa, pogoduju i različiti drugi poremećaji kao pretilost ljubimca, problemi s usnom šupljinom i dentalnom higijenom (posljedično je pojačano slinjenje i vlaženje područja oko usta i samog vrata), ljubimci s većim naborima na području vrata, nepravilni uvjeti držanja i održavanja higijene prostora,... Naravno, i pretjerano uređivanje može dovesti do pojačanog gubitka dlake kao i pojave crvenila na pojedinim područjima na tijelu. Više o nekim od najčešćih uzroka češanja u zamoraca možete saznati u mojem ranijem odogovoru naslovljenom Zamorac se intenzivno češe i grize / Oboljenja kože i ektoparaziti (vanjski nametnici) kod zamorčića. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se s ljubimcem obratite svojem veterinaru. To je nužno iz razloga jer je Vaš veterinar u mogućnosti provesti temeljitu kliničku pretragu što će u konačnici eliminirati različite prije navedene uzroke te dovesti do postavljanja dijagnoze. U skladu s postavljenom dijagnozom, odredit će se najprikladniji način tretiranja postojećeg stanja kao i dalje Vas savjetovati na koji način je moguće osigurati optimalno zdravlje i kvalitetu života ljubimca.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Trebam pomoć. Naš patuljasti zec već par dana ima crvenilo na jednoj prednjoj i zadnjoj nozi (desna strana). Šapice su mu ogoljene i crvene, kao na slici, i jako slabo se kreće, vjerovatno je bolno. Stalno liže stopalo. Inače nema nekih drugih promijena, samo prije 7 dana smo mu promijenili suhu hranu. Inače jede, ima stolicu, mokri,s ve je redovno i u redu. Interesuje me šta može biti uzrok, s obzirom da on boravi u kavezu i u kući. Savjet ili bilo kakva pomoć bi nam dobro došla. Unaprijed zahvaljujem. Enisa O: Slika je veoma pomogla, zahvaljujem se na tome i moram reći da je područje na stopalima odnosno šapicama prilično loše. Naime, iz viđenoga rekla bih da se kod Vašeg ljubimca radi o pododermatitisu, tj. o upali kože tabana pa čak usudila bih se reći, kao da se vide i žuljevi, na ovim crvenijim mjestima. Kod pododermatitisa dolazi i do odebljanja sloja kože, upale u dubljim dijelovima, samim time jače prokrvavljenosti i nastane oteklina. Držanje životinje na gruboj stelji, žičanoj podlozi, u nedovoljno higijenskim uvijetima, predugački nokti čime je narušen prirodni stav noge, energetski prejaka hrana uz premalo kretanja kao i posljedična pretilost kunića samo su neki od mogućih razloga pojave ovog tipa upale. Navedeni čimbenici držanja uzrokuju oštećenje kože na toj oteklini i nastane rana koja zbog opet istih razloga teško zacijeljuje i nastane čir. Infekcija može prodrijeti duboko u tkivo i uzrokovati upalu kosti. O samoj bolesti i uzrocima iste pisali su već i moji kolege, u ranije objavljenim odgovorima Promjene na stopalima kunića / Pododermatitis i Promjene oko noktiju kunića - ulcerozni pododermatitis, žulj ili gljivice? Moja preporuka bi svakako bila da na pod kaveza neko vrijeme stavljate samo papirnate ručnike ili ga pustite bez podloge kako bi spriječili dodatnu iritaciju i onečišćenje rane sa česticama piljevine, sijena ili slame, te da učestalije mijenjate podlogu kada se kunić pomokri ili obavi "veliku" nuždu. Na taj način, s učestalijim održavanjem higijene, spriječit ćete dodatno nadraživanje kože tabana i razvoj sekundarne infekcije na upaljenoj koži. Isto tako, preporučam Vam da šapice nekoliko puta dnevno čistite nekim od antiseptičkih otopina za kožu poput Betadine otopine na bazi joda ili da potražite u ponudi naših ljekarni antiseptički sprej na prirodnoj bazi sa aromatičnim travama, Vetoqunol Cothivet. Sprej je vrlo uspješan u pospješivanju zaraštavanja rana i sa aktivnim ekstraktom biljaka koje vrlo blago ali učinkovito spriječavanju naseljavanje bakterija i ostalih mikroorganizama na već oštećenu kožu. Nakon što šape tretirate antiseptikom, pustite da se koža posuši te potom na suhu kožu dobro bi bilo aplicirati Flogoderm mast koju također možete naći u ponudi naših ljekarni. Mast sadržava vazelin, lanolin te eterična ulja lavande i namjenjena je za njegu kože izložene vanjskim utjecajima te za ublažavanje upalnih procesa na koži i sluznicama različitog porijekla. Na tako namazane šape može se staviti i sterilna gaza pa preko nje povoj kako bi se masti omogućilo dulji učinak na upaljeno mjesto i naravno spriječilo kunića da poliže sredstvo sa šapica. Svakako pratite situaciju na dnevnoj bazi i redovito previjajte rane, nakon 2-3 dana bi se već polako trebao vidjeti napredak i olakšanje stanja kuniću u smislu da ćete prvo primjetiti da manje šepa. No, ukoliko stanje ne bude niti nakon par dana bolje i ako kunić počinje pokazivati znakove smanjenog apetita ili da se odbija kretati, bude potišten ili se na šapicama pojavi bilo kakav iscjedak i neuobičajen miris upućujem Vas da se javite Vašem veterinaru kako bi se pristupilo ozbiljnijem liječenju. Ne preporučam da sami krenete liječenje antibioticima jer su kunići osjetljivi na neke vrste antibiotika pa se stanje može još dodatno pogoršati. Uz preporuku kako tretirati rane svakako dodajem i preporuku o dodatnom vitaminiziranju kunića (kapi Beaphar Cavi-vit, Versele-laga Opti-vit, Vetnil Vita Vet C)  kako bi se narušeni lokalni imunitet čim prije uspostavio i pospješilo izlječenje Vašeg kunića.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Moj ovnoliki patuljasti kunić ima nešto manje od godinu dana. Da li je moguće da ima gušu? Ima jako izražen podbradak tako da ne mislim da je to od debljine. Da li je to opasno i ako nije guša, što bi još moglo biti? Hvala na odgovoru. Romana O: Oteklina koju spominjete može biti različite etiologije: od povećanog limfnog čvora, hematoma (novonastale šupljine ispunjene sa krvi), apscesa (novonastale šupljine ispunjene gnojem), tumora i ciste... Tek se pregledom može ustanoviti točna dijagnoza. U kunića su česti potkožni apscesi koji nastaju najčešće kao rezultat trauma, tj. rana ili sekundarno zbog bakterijske infekcije korijena zuba, stranih tijela u ustima te upale gornjih dišnih puteva. Obično se uzrok ne može determinirati. Apscesi su mekane formirane otekline koje postepeno rastu tijekom par dana, mogu nastati bilo gdje u tijelu. Apscesi su novonastale šupljine koje su ispunjene gnojem. Kunići sa apscesom mogu biti dobrog općeg stanja, ali se može razviti gubitak apetita i mršavljenje. Dijagnosticiraju se palpacijom otekline i pregledom usne šupljine. Ciste su jednostavne džepaste šupljine koje se razvijaju unutar kože. Hematomi su također šupljine, ispunjene su krvlju, a posljedica su oštećenja krvnih žila (najčešće nakon traume). Tumorozne tvorbe mogu biti prisutne na vanjskim djelovima tijela i unutar organizma, a liječe se kiruškim putem. Stoga Vam svakako preporučujem posjet veterinaru, kako bi se napravio potpuniji dijagnostički postupak i točnoj dijagnozi. Potrebno je pregledati i opipati izraslinu, te prema nalazu preporučiti odgovarajuću terapiju.

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam patuljastog kunića starog 1,3 godine. Kastriran je sa 6 mjeseci, prije čega je bio konstantno nemiran i pomalo agresivan, naskakivao po balonima, igračkama, mojim nogama, mokrio nekontrolirano posvuda... Nakon kastracije stanje se drastično popravilo i zeko je konačno naučio mokriti samo i jedino u wc (jedan u gajbi dok je zatvoren, i jedan vanjski kad je pušten). Prije dva tjedna preselila sam s njim iz stana u obiteljsku kuću, gdje sad živi u mojoj sobi. Dobro se prilagodio, baca se na bok, trči i skače, ali je ovdje počeo mokriti po krevetu. Naučen je spavati samnom i žao mi ga je zatvarati u gajbu preko noći, no zaista mi predstavlja već pomalo veliki problem njegovo mokrenje po krevetu. Ima i dalje wc u gajbi koji koristi kad je zatvoren, a kad je pušten (što je stalno dok sam ja doma) onda koristi krevet, iako sam mu ostavila jedan wc u kutu sobe, ali mu se izgleda ne sviđa. Isprobala sam čini mi se sve - od ostavljanja zamazane posteljine misleći da želi dobro obilježiti krevet, preko čišćenja Petvital Bio Freshom, octom, mjenjanja posteljine 1-2 puta dnevno, do kažnjavanja zatvaranjem u gajbu na 10ak min, međutim ništa nije pomoglo. Čak ako ga zatvorim za kaznu, kad ga pustim prvo skače na krevet. Što bi mogao biti uzrok takvom ponašanju i kako da ga naučim da krevet nije wc? Da li misli da ćemo se vratiti u stan (bila sam podstanar i stan sam otkazala) pa mu je ovo neka vrsta "protesta"?Pozdrav, Martina O: Vaš kunić je očito zbunjen i nesiguran zbog preseljenja. Mokrenjem nastoji ostavljati poruku o ovom, za njega vrlo važnom teritoriju. Pokušajte privremeno postaviti vanjski wc neposredno uz krevet i to na mjestu na kojem se kunić najčešće penje. U wc stavite malo stelje iz nastambe koja je natopljena njegovom mokraćom. Sve dok ne počne koristiti taj WC onemogućite mu penjanje na krevet. Čim se pomokri u taj wc uzmite ga k sebi, mazite ga i dozvolite mu da neko vrijeme ostane na krevetu. Kasnije ćete taj wc polako, otprilike po pola metra dnevno, odmicati prema kutu sobe koji ste i predvidjeli za njega. Kuniću je jako važno zadržati vašu "zajedničku poziciju" pa noću primaknite i njegovu nastambu blizu kreveta kako bi mu bilo jasno da ste u blizini. S vremenom, kad se opusti i shvati da nema potrebe obilježavati krevet nećete ga trebati noću držati u nastambi.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Zašto moj hrčak ima zelenu stolicu? Jeli to normalno ako hrčak ima 2 mjeseca?Unaprijed hvala na pomoći.Irina O: Miris i boja izmeta i mokraće u velikoj mjeri ovise o vrsti hrane koju ljubimac jede. Stoga je moguće da se uvođenjem novih namirnica ili promjenom hrane javio i neobičan miris i boja izmeta. Bolesti  probavnog sustava kod hrčaka (kao i kod drugih sisavaca) najčešće mogu uzrokovati bakterije, virusi i paraziti. Zelena boja stolice nije normalna boja stolice za hrčka, stoga provjerite dali ste mjenjali prehranu Vašeg ljubimca. Promjena prehrane i zelenje u prehrani utječu na boju i konzistenciju stolice. Najčešća bolest koja zahvaća probavni sustav hrčaka je enterotoksemija, a uzrokuju je gram pozitivne bakterije koje se normalno nalaze u probavnom sustavu hrčaka. Simptom bolesti je krvavi ili sluzavi proljev koji posljedično dovodi do dehidracije, životinja nema apetita, tjelesna temperatura je snižena, bolove u trbuhu i otečen abdomen. Terapija  se provodi primjenom antibiotika, probiotika, dijetnom hranom s puno vlakana, a ako nema apetita treba hrčka hraniti te ga treba držati na toplom. Pretpostavljam da Vaš hrčak nema poremećen apetit i ako je prisutna mekša stolica pretpostavka je da se radi o blagom poremećaju probave. Potrebno je, u tom slučaju, primjeniti dodatke probiotika. Pro-digest je u vodi topiv dodatak za probavni trakt za sve glodavce, a stimulira rast pozitivne crijevne flore. Sadrži Pro-biotics, prirodne šećere koji stimuliraju rast pozitivnih, a usporavaju rast patogenih bakterija u probavnom traktu. Rodikolan s biljnim sastojcima je dodatak prehrani koji regulira adsorpciju. Kombinacija biljnih komponenti s Imunocel®-om, što je neaktivirani kvasac, koji omogućuje Rodikolanu da pruži preventivni  učinak pri svim vrstama probavnih nepravilnosti. Kurkuma regulira rad crijeva, listovi sikavice i artičoke podržavaju rad jetre, korijen sirištare i rabarbara aktiviraju proces probave, kamilica ima umirujući učinak na crijeva pogođena grčevima i upalama, pepermint i kim su učinkoviti protiv flatulencije i grčeva, korijen sladića ima umirujući učinak na želučanu ovojnicu, rosopas ima umirujući učinak na osjetljiva crijeva. Hrčak je mala životinjica i svako bolesno stanje može biti smrtonosno pa je savjet da, ne promjeni li se bitno stanje promjenom hrane i dodavanjem probiotika, svakako posjetite veterinara.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam roborovskog hrčka i na njegovu hranu idu mravi, što da napravim? Stvarno ne znam, isprobala sam svašta, a što je najgore bojim se da se može otrovati ili prepasti... Korina O: Mravi su jako čisti i uredni insekti. Određeni mravi 'radnici' rade na čišćenju mravinjaka: vade prašinu i smeće iz mravinjaka i odnose ih u posebne mravlje 'kontejnere' izvan mravinjaka. Mravi funkcioniraju samo zajednički. Primjerice, pojedinačni mrav nije sposoban razlikovati smjerove u nalaženju izvora hrane. Neke vrste mrava mogu prijeći npr. potok tako da formiraju most držeći se jedan za drugog.  Radnici' s vremenom mijenjaju poslove koje rade. Također, ako u mravinjaku dođe do problema, svi će mravi zajednički raditi najbolje što mogu i prilagoditi se kako bi riješili problem. Kada mrav 'radnik'  pronađe dobar izvor hrane, npr. hrpu mrvica na podu sobe, on ostavi mirisni trag kako bi hranu mogli pronaći drugi mravi iz njegove kolonije. I začas ih je tu cijela četa. Najbolje bi bilo da nastambu s ljubimcem preselite na drugo mjesto, ako je moguće, što dalje od mjesta gdje je sada. Odabrano mjesto dobro očistite kako ne bi bilo zaostatka hrane.Također, koristite blaže mirisne deterdžente u pranju, tako ćete uništiti miris mrava. Ako želite tretirati mrave nekim sredstvom protiv mrava, iz naše aktualne ponude izdvajamo proizvod Mravex. Mravex  je specijalni insekticid, čisti biološki preparat s trenutnim i produženim djelovanjem, ne sadrži štetna otapala, biološki je razgradiv. Koristi se za uništavanje raznih vrsta mrava. Za ljude i domaće životinje nije otrovan. Djelatna tvar je vodena otopina prirodnih ulja i njihovih derivata te voćne kiseline. Poprska se staza mrava te djeluje produženo oko 3 tjedna. Zahvaljujući produženom djelovanju, poprskana mjesta su smrtonosna za prolaz mrava jer sastojci preparata prijanjaju za noge, tijelo i rilo mrava te se time uništava njihova kolonija.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Zanima me možete li mi reći koja je ovo pasmina ili vrsta zeca. Znači, u pitanju je zečica. Dobila sam je od ljudi koji već duže vrijeme imaju tu vrstu. Zečica ima izrazito čupavu dlaku dok joj je koža naborana, kao neka vrsta džepića, što se vidi na slikama ako se bolje pogleda. Također, zanima me i zašto imam problema kod parenja zečeva, znači u pitanju nije samo ta vrsta nego i druge jer svaki put skoro da se izrazim "ćorak". Da nisu možda predebeli? I kako debljinu regulirati i odrediti? S poštovanjem, Ines O: Nažalost, ne mogu Vam sa velikom sigurnošću odgovoriti na prvi upit. Vaš kunić izgleda u velikoj mjeri kao Rex pasmina, ali Vam to ne mogu decidirano tvrditi. Pasmina kunića ima puno i velik je broj sličnih pasmina koje dolaze u mnogo boja pa je za precizno raspoznavanje pasmina, potrebno izvrsno znanje o uzgoju kunića. Osim toga, mnogo je kunića koji su samo u tipu određene pasmine, a zapravo su križanci. S obzirom na to da je krzno kod Vašeg kunića gusto i mekano, podsjeća na Rex pasminu, za koju je karakteristično upravo bogato krzno, koje dolazi u različitim bojama. Također, postoje i razlike u standardima između pojedinih zemalja, što dodatno otežava precizno raspoznavanje. Što se tiče parenja, debljina je kod domaćih kunića glavni uzrok neplodnosti. Kunićka na slici koju ste poslali sigurno ima prekomjernu težinu. Najčešće, kunići se debljaju jer u prehrani imaju previše žitarica u odnosu na količinu sijena. Preporučujem da Vašu kunićku hranite u narednom periodu samo sa sijenom, bez ikakvih dodataka.Također, premalo kretanja, odnosno premali kavez dodatno pogoduje prekomjernoj tjelesnoj težini. Povratak u bolju kondiciju nakon određenog vremena, trebao bi biti jasno vidljiv. S obzirom na to da navodite kako problemi s neplodnošću kunića postoje već neko vrijeme, preporučujem da kontaktirate veterinara, radi dodatnih informacija na licu mjesta.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam zamorca malog, kratkodlakog, problem je taj što se ona dosta češka, tj. ne može se to nazvati češkanjem, nego krvoločno grize svoje tijelo na stražnjem dijelu leđa te joj je na tim područjima gdje se češka koža ljuskasta, mislim da je u pitanju neki parazit. Pa ako mi vi možete nešto reći, dati neki savjet, ako znate o čemu se radi kako to izliječiti?Zahvaljujem, Iva O: Problemi s kožom zamoraca mogu biti raznolike prirode. Tako, smatra se da oboljenja kože u zamoraca najčešće nastaju kao posljedica pada otpornosti organizma kao i obrambenog mehanizma kože. Također, postoje i mnogi predisponirajući čimbenici odgovorni za pojavu bolesti kože, npr. trauma, velika vlažnost, nepravilna manipulacija s ljubimcem, stres, paraziti, neurednost dlačnog pokrivača, loši uvjeti držanja ljubimca, nedostatak pojedinih nutritivnih elemenata,... Zamorčići često mogu imati ektoparazite koji žive na koži ili u površinskom sloju kože, a hrane se sišući krv ili detritusom kože. Najčešći ektoparaziti su buhe, uši, pauši i šugarci. Problemi uzrokovani invazijom buha se najčešće manifestiraju kožnim promjenama i gubitkom dlake, što je najčešće i vidljivo na području trbuhu kao i dijelovima nogu zbog češanja i grizenja. One se mogu prenijeti na Vašeg zamorčića s drugih životinja u kućanstvu, kao i sa steljom. Na koži, ako su vidljivi, mogu se primijetiti mali bijeli ili crveni paraziti, ili crne buhe. U tretiranju navedenih potrebno je, osim tretiranja životinje, u potpunosti očistiti kavez i dezinficirati ga te mijenjati stelju dva puta tjedno dva tjedna kako biste eliminirali i izležena jajašca. Uši, kad se umnože, mogu uzrokovati opadanje dlake, svrbež, mršavost i slabokrvnost. Veći broj ušiju može uzrokovati i živčane napade. Šugarci kod zamorčića uzrokuju povremena češanja, opadanje dlake, zadebljanja kože, nastanak krasta, a kod uznapredovale bolesti mogu se pojaviti živčani napadi. Dijagnostika prije navedenih parazita kao i općenito svih kožnih oboljenja se postavlja identifikacijom uzročnika te uzimanjem briseva ili strugotina kože u veterinarskim ambulantama. Upravo to je ono što Vam i savjetujem da učinite, da odvedete svojeg ljubimca kod veterinara. Isti će biti u mogućnosti pregledati ljubimca kao i utvrditi točno ishodište problema. U skladu s postavljenom dijagnozom, isti će biti u mogućnosti prikladno mu pomoći kao i odgovoriti Vam na sva pitanja vezana uz držanje, skrb kao i postizanje optimalne kvalitete i zdravlja ljubimca.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam albino tvora starog 6 g., a prije otprilike 3 g. je kastriran. Prije par mjeseci kada smo ga puštali van primijetili smo slabost u stražnjim nogama, a desnu nogu je par minuta vukao i nakon toga je bilo sve ok. Otišli smo veterinaru koji ga je pregledao i ustanovio da se zaležao i dao mu 2, 3 cjepiva, između ostalog i za gliste, te je nakon toga bilo sve u redu. Problem je bio i taj što je on dosta smršavio, a jede normalno. Rekli su mi da je moguć uzrok stres što je i razumljivo jer se uplašio prije par godina i od onda reagira na najmanji zvuk skrivajući se. Također, s nama u stanu je i pas (doberman), ali nisu u isto vrijeme vani. Drugi posjet veterinaru je bio jučer jer smo vidjeli krv u stolici. Rekao mi je da se radi o bolesti debelog crijeva te mu je dao cjepivo. Stolica mu je bila jednom dobra, a jednom ne. Danas je sve normalno. Također, normalno jede. Nas još uvijek brine njegova mršavost, kao i to da nam se čini da je opet oslabio. Veterinar je rekao i da mu koža nije dobra. Jede samo određenu hranu, a to su krekeri za tvorove i mačke, kao i mekana hrana za mačke koju mu dajemo malo i to samo navečer. Uz to mu znamo dati i maslinovo ulje, kao i pastu za tvorove. Osim toga ništa drugo mu ne paše i ne želi. Lijepo Vas molim Vaše mišljenje o svemu tome, a posebno o mršavosti,  slabosti i koži.Hvala unaprijed. Lijep pozdrav, Iva O: Sjajno i mekano krzno, sjajne oči i jasan pogled obilježja su zdravog tvora, a simptomi koje opisujete u Vašeg ljubimca, nažalost nisu specifični već upućuju na niz različitih zdravstvenih problema. Bilo koja promjena u njihovom ponašanju, kao što je neaktivnost, odbijanje hrane ili promjene na krznu (pretjerano otpadanje dlake s tijela i repa),  znak su da nešto nije u redu sa zdravljem životinjice. Naime, problemi sa kožom i dlakom, osim što mogu biti uzrokovane nekim od mikrobioloških uzročnika (gljivice, kožni paraziti, no i bakterije, a mogu se utvrditi jednostavnom pretragom brisa kože na promijenjenim mjestima), upućuju i na probleme s unutrašnjim organima, naročito s gušteračom i nadbubrežnom žlijezdom, za čiju je potvrdu potrebno provesti osnovne pretrage krvi: kompletna krvna slika i biokemija krvi te RTG-snimku ili UZV. Na probleme sa nadbubrežnom žlijezdom upućuje gubitak dlake ili prorjeđenje dlačnog pokrivača, naročito na bazi repa, nogama, trbuhu; ograničenog su ili neograničenog oblika. Iako postoje brojni uzroci ispadanja dlake u tvorova, na ove probleme treba posumnjati ako se radi o životinjici staroj od 3 pa na više godina. Treba napomenuti kako se gubitak dlake, iako tipičan simptom, ne javlja u svih oboljelih jedinki. Naime, za razliku od ostalih oboljenja, ne postoji klasičnih simptoma koji se klinički uočavaju. Spektar simptoma ovisi o lokaciji procesa (najčešće tumora) na nadbubrežnoj žlijezdi, a kako ova žlijezda proizvodi nekoliko hormona, simptomi mogu varirati. Osim gubitka dlake, ovo oboljenje prate sljedeći simptomi: gubitak apetita, letargija, prekomjerno češanje, intenzivniji nelagodan miris kože, prekomjerno uređivanje, otežano mokrenje u mužjaka (uslijed povećanja volumena prostate koje je obično povezano sa bolestima nadbubrežne žlijezde), pojačano žeđanje i uriniranje, gubitak tjelesne težine na štetu mišićnog tkiva pa životinjica izgleda napuhnutog i okruglog trbuha. Tvorovi doista jesu podložni stresu te se stoga ne smije s njima grubo postupati niti ih dovoditi u situacije koje bi isto izazvale, no na samu kondiciju životinjice utječe i kvalitetna ishrana. Kako niste naveli kojom vrstom hrane ga hranite, predlažem Vam da pročitate prethodno objavljeni odgovor Pravilna prehrana afričkog tvora. Kako ste naveli da Vaš tvorić ima sačuvanu volju za uzimanjem hrane i vode, teško je procijeniti ozbiljnost zdravstvenog stanja bez pregleda u veterinarskoj ambulanti. Također, na ovaj mi je način nemoguće pretpostaviti koje injekcije dobiva Vaš ljubimac od strane veterinara, no dobar je znak za poboljšanje zdravstvenog stanja i oporavak činjenica da se stolica normalizirala, a ovisno o patološkom procesu ponekad je potrebno i tri do četiri dana do vidnog poboljšanja zdravstvenog stanja. Preporučam Vam da se obratite Vašem veterinaru u vezi tipa injekcija koje je davao, kako bi eventualnu antibiotsku terapiju proveli dovoljno dugo vremena (5-7 ili 10 dana), a oporavak bio potpun i bez komplikacija. Sljedeće, porazgovarajte sa Vašim veterinarom o mogućnostima dodatnih pretraga, a ukoliko ne raspolaže potrebnim tehničkim uvjetima za provedbu, možete se obratiti na Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam nekoliko pitanja i jako sam zabrinuta za zdravlje svoje činčile. Naime, muško je, ima 4 godine, cijeli život je proveo sam i u kavezu kod lošeg vlasnika. Prije mjesec dana je dospio u moje ruke i od tada puno vremena provodi van kaveza, puštam ga po sobi gdje nema kablova i samo je drveni namještaj oko njega. Otkada je došao sve je super bilo, dopušta mi da ga mazim, super jede, kaka i općenito je sve bilo savršeno. U velikoj je prostoriji, temperature oko 18 stupnjeva, zračim je često. Nikada nije bio na propuhu ili bilo što tako, niti na višim temperaturama. Međutim, prije nekoliko dana sam primjetila neke razlike u ponašanju. Jučer je počeo jesti vlastiti izmet u toj mjeri da skoro ništa ne pušta da izađe skroz iz njega, već uzima direkt iz analnog otvora. Jede i ostalu hranu što mu dajem i koju ima u kavezu, znači palente, rogač, dopunska hrana, puuuno sjena, voda, grožđice,  (jabuke uopće ne voli, kao ni mrkvu) itd. Kupa se svaki 2. dan. Također, uz jedenje vlastitog izmeta, primjetila sam kroz zadnjih nekoliko dana da naginje glavicu na jednu stranu i 2-3 puta kroz taj period sam ga vidjela da si češe uho, tj područje pored uha. Gledala sam mu unutar uha i nisam primjetila ništa neobično. Kada izađe iz kaveza, ponaša se sasvim normalno, lijepo skače, trči, nije dezorijentiran, niti se tada krivi, samo i dalje jede svoj izmet. Nažalost, živim u gradu gdje ne postoji veterinar za male životinje. Također, večeras sam čula kako je 2 puta kihnuo. Čitala sam da krivljenje glave može upućivati na upalu srednjeg uha pa me zanima možete li mi reći nešto više o tome, i da li je ikako moguće dobiti antibiotik ili bilo što da bi mu pomoglo bez odlaska  veterinaru jer mi je zaista daleko i praktički nemoguće je doći do njega. Također, da li je nužno nabaviti mu sada partnericu jer je cijeli život bez nje a ja zaista puno vremena provodim sa njim.Unaprijed hvala i nadam se da ćete mi pomoći i smiriti me! Antonija O: Činčile su biljojedi, a njihova prehrana bazira se na sijenu i peletama, odnosno gotovoj hrani za činčile. Svježe povrće  treba davati u manjim količinama, a voda treba biti stalno dostupna. Voće također treba davati u manjim količinama i to čak svaki drugi ili treći dan, jer previše šećera iz voća može dovesti do probavnih smetnji. Sijeno mora biti dostupno cijeli dan.   Budući da je biljna hrana teže probavljiva, kod činčila se, kao i kod drugih biljojeda, razvilo nekoliko mehanizama koji omogućavaju njihov organizam dobije sve potrebne hranjive i esencijalne tvari. Nakon što činčila sažvače i proguta hranu, sadržaj prolazi kroz jednjak i želudac i dolazi u tanko crijevo gdje će biti resorbiran dio hranjivih tvari. Ostatak sadržaja dolazi u slijepo crijevo gdje se nalazi većina korisnih bakterija koje razgrađuju ovojnicu biljnih stanica i na taj način se oslobađaju hranjive tvari koje su se nalazile u stanici. U slijepom crijevu se formiraju cekotropi koji se još nazivaju i noćni izmet. Oni sadrže proteine, vitamine i druge hranjive tvari koje su potrebne činčili. Mekše su konzistencije od pravog izmeta i obavijeni sa malo sluzi. Cekotropi dalje dolaze u dio debelog crijeva koji se naziva kolon, gdje resorpcija nije velika, a zatim preko rektuma izlaze kroz anus van. Činčile ih, kao i kunići, zamorčići, hrčci i sl. uzimaju  najčešće direktno iz anusa i jedu. Na taj način dobivaju sve potrebne hranjive tvari koje nisu mogle biti iskorištene pri prvom uzimanju hrane i koje bi bez ovog mehanizma bile izgubljene. Dakle koprofagija je kod činčila normalna pojava. Postoji mogućnost da Vaša činčila hranom nije dobivala dovoljno nekih od nutrijenata, pa je reagirala pojačanim  uzimanjem vlastitog izmeta. Obratite pažnju na kvalitetu prehrane koju Vaša činčila konzumira jer neizbalansirani obrok može imati teške posljedice za organizam.  Pokušajte joj ponuditi nešto novo, svakako neku od najkvalitetnijih gotovih hrana za činčile. Uz gotovu hranu, dodajte neki od vitaminsko-mineralnih pripravaka kako biste povećali otpornost organizma npr. VERSELE-LAGA Opti-Vit multivitaminski preparat  za sve glodavce 50ml. Upala srednjeg i unutarnjeg uha je najčešće uzrokovana bakterijama, a može nastati kao posljedica širenja upale vanjskog zvukovoda, no bakterije mogu doći i hematogenim putem. Simptomi koji se javljaju su gubitak ravnoteže, glava nakrivljena na jednu stranu, padanje na stranu ili kretanje u krug, otežano uzimanje hrane, smanjenje ili potpuni gubitak apetita, škrgutanje zubima zbog mučnine, otežano kretanje, jaka bol, tresenje glavom, neurološki poremećaju poput otežanog treptanja, facijalne asimetrije, iscjedka iz očiju ili uha, itd. Osim bakterija uzroci upale mogu biti i paraziti, gljivice, strano tijelo, tumori, i dr.  Nažalost, opisani simptomi nisu dovoljni da bi se potvrdila upala srednjeg uha. Potrebno je napraviti pregled životinje te pregled zvukovoda otoskopom. Na taj način može se vidjeti stanje zvukovoda i bubnjića. Samo na taj način se može postaviti točna dijagnoza i odrediti terapija s obzirom na vrstu uzročnika. Kod primjene antibiotika treba biti oprezan jer upotreba krivog antibiotika i nepravilna doza mogu dovesti do ozbiljnih posljedica pa i do uginuća životinje. Postoje antibiotici koji se nikada ne smiju koristiti kod glodavaca i kunića. Što se tiče Vašeg pitanja o tome trebate li Vašem ljubimcu nabaviti partnericu, teško je dati precizan odgovor. Činčile jesu društvene životinje i zahtjevaju puno interakcije. Ako im se ne može pružiti dovoljno pažnje bolje je držati dvije činčile jer će u protivnom jedna, uz nedovoljno pažnje biti usamljena. Dvije činčile se mogu međusobno igrati i komunicirati i na taj način neće biti ovisne o vlasniku. Treba napomenuti da se kod nabave nove činčile i stavljanja u isti prostor u kojem se već nalazi jedna odrasla životinja može javiti problem ne slaganja i sukobljavanja. Takve životinje treba razdvojiti da ne bi došlo do međusobnog ozljeđivanja.  Postoje velike razlike u karakteru svake pojedine činčile, neke su umiljate i plahe, a neke dominantne. Ženka činčila može biti duplo veće i teža od mužjaka, što znači da ga, ako dođe do sukoba, može ozbiljno ozlijediti. Ako svom ljubimcu posvećujete dovoljno vremena i omogućavate mu dovoljno kretanja i igre, nema potrebe za nabavkom nove životinje.

Odgovara: Albert Finta, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imamo vijetnamskog praščića, muškog, starog 5 mj. Htjeli bismo mu odstraniti jaja, zanima nas da li se može to sad napraviti i da li bi bile kakve posljedice. Trebamo li ga uspavati ili ne moramo? Maza je, a ima još 2 seke pa ne bismo da se nešto desi. Puno hvala. Barek O: Kastracija je postupak uklanjanja spolnih žlijezda (testisa). Kastracija kao operacijski zahvati mogući su u svakoj dobi životinje, no najbolje je da se ona vrši u mladih životinja u kojih rjeđe dolazi do kastracijskih komplikacija. Kastracija svinja se često izvodi u dobi 1-2 mjeseca. Prije operacije važno je životinju pregledati na eventualnu kilavost jer je u odojaka vrlo česta pojava skrotalne kile. Zanimaju nas anamnestički podaci, prvenstveno  temperatura, bilo, disanje i vidljive sluznice. Može se koristiti metoda paralelnih rezova, jednim rezom i rez iznad ingvinalnog kanala. Kastracija bez anestezije preporuča se jedino u odojaka mlađih od 3 tjedana. Za sve ostale kategorije preporuča se anestezija. Bitna je anestezija kod odraslih svinja jer su dosta osjetljive na bol.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Nedavno sam dobio činčilu i ima stvarno veliki i prostoran kavez, ali uporno ostavlja izmet unutar i na kućici (kućica ima ravan krov pa se može popeti), ne znam što da radim... Pročitao sam i rečeno mi je da su izrazito uredne zivotinje, ali ovaj moj – prava mala svinja... Molim pomoć...hvala, Matija O: Činčile su mali glodavci čiji su prirodni habitat obronci Anda, polupustinjska, sušna područja Južne Amerike. Većina ljudi na spomen činčila ima asocijaciju na njihovo gusto i nevjerojatno mekano i raskošno krzno. Zbog građe njihova krzna, u uvjetima držanja u stanu može doći do toplotnog udara odnosno do pregrijavanja pa je doista važno pripaziti gdje smještate kavez. Hladnije i mirnije mjesto je najbolji izbor. Dnevna rutina činčila svodi se u većini dana na drijemanje i minimalnu aktivnost, dok u predvečernjim satima počinju iskazivati svoje „pravo lice“ i tada je najbolje vrijeme da se Vi kao vlasnik družite sa svojim ljubimcem. Veliki su ljubitelji rutine, kao i većina životinja zapravo, kada se jednom nauče na vrijeme hranjenja i slobodnog puštanja najbolje se držati tog ritma. Dobro je da kavez za činčile bude viši od 1m (životinje se zadržavaju na najvišim katovima) te im se mora napraviti međukat kako bi se spriječili opasni padovi i skokovi. Kavez i materijali od kojega je kavez napravljen najbolje je da budu većinom, ako ne i cijeli, od metala jer su činčile poznati „uništivači“ svega na što naiđu. Takva priroda činčila nije nikakva zla namjera, nego čista potreba da se zubi koji im kao i drugima glodavcima rastu cijeli život troše. Također dobro je kavez namjestiti tako da ima grana od prirodnog drveća (najbolji izbor su voćke i lijeska) s međukatovima na kojima će činčila odmarati. Kao podlogu odnosno stelju možete upotrijebiti drvene strugotine odnosno piljevinu, ili drvene brikete koji imaju dobru moć upijanja. Da, složila bih se s Vama da su činčile dražesna bića koja mogu biti izvrsni, dragi i dresirani kućni ljubimci, no međutim promatrajući njihovu prirodu važno je napomenuti da se do „dobro odgojene“ činčile ne dolazi preko noći i da je potreban period privikavanja životinje na Vas kao vlasnika, na dnevnu rutinu te također i Vas na karakter Vašeg novog ljubimca. Općenito, da, činčile se mogu istrenirati da dolaze na ruku, da ne grizu baš sve stvari po kući, čak većina njih nakon nekog vremena nauči odnosno počne urinirati u samo jednom kutu kaveza. No, moram reći da su po pitanju defeciranja, odnosno ostavljanja izmeta, ipak u većini slučajeva „male svinjice“ (da citiram Vaš opis). Sreća u nesreći, da se tako izrazim, je ta što je većina njihove prehrane sijeno i kroketići koji su na bazi bilja, kako su one izraziti biljojedi, pa taj izmet izgleda vrlo slično kao i kunićji – vrlo suho i praktično nema nekog izrazitog mirisa kao što je to slučaj kod fecesa mesojeda. Defeciranju po krovu kućice možete doskočiti tako da kućicu smjestite na drugo mjesto u kavezu, gdje ljubimac ne može skakati na nju ili na kućicu smjestiti kotač za vježbanje ili granu pa će ta kućica činčili biti samo „međukat“ na kojem se neće toliko puno zadržavati.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Prije 7 dana zamorac star 5 godina postepeno je prestao piti i jesti. Od tad nema stolicu i ne mokri. Danas sam primijetila da mokri krv. Pogled joj je pomalo dezorijentiran, kretnje usporene, a oko očiju ima iscjedak. Jedino ponekad pojede malo voća. Oko stražnjice na dlaci ima sitne sive nakupine poput peruti kod čovjeka. Ne znam što da napravim budući da nigdje u blizini nemam adekvatnog veterinara koji bi nam mogao pomoći. Molim za savjet! Unaprijed hvala! Lijepi pozdrav. Dijana O: Krv u mokraći u većini slučajeva indicira na bolesti urinarnog ili urogenitalnog sustava. To mogu biti infekcije, uglavnom bakterijske ili se nerijetko radi o mokraćnim kamencima odnosno kristalima. Može se raditi i o tumoru u spomenutim organskim sustavima ili tumor može biti lociran u blizini pa svojim rastom ometa normalnu funkciju drugih organa. Mokraćni kamenci nisu rijetki kod zamoraca. Nastaju na sličan način kao i kod drugih kućnih ljubimaca, taloženjem minerala na organski matriks. Smatra se da je kod zamoraca kalcij glavni mineral koji omogućuje formiranje kamenaca, međutim genetska predispozicija u stvari uvjetuje nastanak urolitijaze. Slika bolesti ovisi o veličini i broju kamenaca. Redovito dolazi do upale i bolnosti, što može imati različiti intenzitet, a najozbiljniji poremećaj nastaje kada se prekine prohodnost mokraćnog sustava i zamorac ne može mokriti. To je po život opasno stanje, koje treba hitno liječiti. Manji kamenci se mogu eventualno ukloniti uz pomoć lubrikantnih ulja, ako se nalaze blizu, dok za veće kamence preostaje kirurški zahvat. I za jedno i za drugo potrebno je znanje i iskustvo rada sa glodavcima. S obzirom da je prehrana ključna u prevenciji bolesti, važno je zamorca ne hraniti biljkama koje su bogate kalcijem, poput špinata, kupusa, kelja, maslačka, salate, peršina, također treba izbjegavati voće poput sušenog grožđa, kupina i naranči. Kao glavnu namirnicu, a to je inače pravilo u prehrani zamoraca, treba koristiti sijeno. Kako je Vaš ljubimac očito bolestan, veterinarski pregled, kod veterinara kojem je bliska patologija glodavaca, jedino je rješenje.