Povećana žeđ i pojačano pijenje vode kod zamorca / Dijabetes i bubrežna oboljenja

P: Imam dvije zamorke i primjetila sam da jedna od njih jako puno pije vode. Do nedavno to nisam primjetila jer su i temperature bile jako visoke pa su obje znale i po 2,5 dcl na dan popiti, ali mi se sad čini da jedna puno više pije od druge. Istraživanje po internetu me je zabrinulo da bi se moglo raditi o upali bubrega koja se bez odgovarajućeg antibiotika ne može izliječiit. Možete li mi dati koji savjet, a s obzirom da sam na otoku Cresu gdje veterinar nema puno iskustva sa zamorcima. Jedino što bih možda mogla preko njega ili apoteke napraviti je da mi nabave antibiotik – samo koji? Zamorci imaju brzi metabolizam i antibiotik je teško dozirati, ako sam to dobro shvatila. Neke druge simptome kod nje ne primjetim: vesela je, dlaka je sjajna, ona je raspoložena, normalno jede, izmet je sasvim normalan. Koji bi se simptomi još očitovali da se zaista radi o poremećaju bubrega? Unaprijed zahvalna, Sanja

O: Količina vode koju zdrava životinja popije može znatno varirati, a to u osnovi ovisi o temperaturi okoliša i o vrsti hrane.

Spomenut ću samo ono što Vam je poznato iz iskustva da životinje koje se hrane pretežno svježim voćem i povrćem piju vrlo malo vode, dok one koje se hrane zrnatom koncentriranom hranom i sijenom piju veće količine vode.

Povećana žeđ je jedan od simptoma koji se razvija kod bolesti bubrega i dijabetesa.

Najčešći simptomi koji se zamjećuju u životinja s bubrežnim tegobama su depresija, slabost, pojačana žeđ kao i povećana količina mokraće, otežano i bolno mokrenje u slučaju opstrukcije mokraćnih puteva kamencima, gubitak apetita i dehidracija. Kako bolesti bubrega mogu biti akutnog i kroničnog toka tako i znaci bolesti nisu uvijek isti. U akutnih se bolesti simptomi razvijaju naglo, a uključuju većinu nabrojanih, dok se u kroničnih oboljenja razvijaju vrlo polako i i nerijetko su čak netipični. 

Uzroci bubrežnim oboljenjima mogu biti primarne ili sekundarne bakterijske infekcije, mehanička oštećenja mokraćnih puteva sitnim ili krupnijim mokraćnim kamencima (uroliti), zatim paraziti i dr. Terapija antibioticima provodi se po točno postavljenoj dijagnozi.

Dijabetes u odraslih zamorčića najčešće je onaj tipa 2, koji se u početku uspješno liječi dijetom, povećanjem tjelesne aktivnosti te po potrebi tabletama. Simptomi koji se uočavaju u zamorčića s dijabetesom su također pojačana žeđ kao i povećana količina mokraće, ali i gubitak tjelesne mase uz sačuvan apetit, promjene na očima (katarakta) i česte infekcije urinarnog trakta.

Iz prehrane zamorčića trebalo bi isključiti slatko voće (jabuke, kruške, grožđe, banane, smokve), hranu bogatu masnoćama kao što je kukuruz i sjemenke uljerica, a od povrća mrkvu. Najbolje bi bilo u prehrani povećati udio kvalitetnog sijena. Životinji možete ponuditi i svježe povrće kao što su tikvice, paprika, rajčica, krastavac, razne vrste zelenih salata, peršin, rotkvice, kelj, kolerabu, prokulicu i poriluk. Zamorčići su vrlo osjetljivi na deficit vitamina C te se preporuče, već prema načinu prehrane, dodavati u vodi 1-2 puta tjedno neki od preparata za zamorčiće tijekom cijelog života. Špinat, brokulu i rabarbaru izbjegavajte jer sadrže oksalate koji predstavljaju osnovu za tvorbu mokraćnih kamenaca.

Zbog svega navedenog, preporučam Vam da životinjicu ipak odnesete na pregled u veterinarsku ambulantu koja je u mogućnosti postaviti dijagnozu i preporučiti ciljanu terapiju.