Pitajte veterinara

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam cuku od 2 mjeseca. Prije par sati je piškio i nije mu se pimpek vratio u normalu pa me interesuje šta tu raditi jer cvili cijeli dan?Hvala, pozdrav. Đorđe O: Zaista mi je teško na ovaj način reći o čemu se radi. Štenci u starosti od 4 do 6 mj. ulaze u dob kada  počinju pokazivati prve znakove spolnosti. Tada se često događa i pojava izlaska penisa iz prepucijalne vreće uslijed opuštenosti ili pak uzbuđenja, a sve zbog nedovoljno razvijenog živčanog sustava i mogućnosti kontrole. Događa se i to da  spolovilo  nabrekne, a  štene se tada učestalo liže. Ovakve pojave u pravilu nisu osobiti problem. Budući da se ovdje radi o štenetu od dva mjeseca još je prerano za ovakvu pojavu. Treba obratiti pozornost na pojave kada penis iz zdravstvenih razloga izađe van prepucijalne vrećice kada se uočava otečenje, upala i bolnost područja i tada je neophodna pomoć u veterinarskoj ambulanti. Najčešća  dva uzroka ovakvo stanju su: fimoza koja predstavlja nesposobnost vraćanja prepucija preko glansa penisa i parafimoza koja pak nastaje kada koža koja prekriva penis ostaje povučena i ukliještena iza glansa penisa ili se nabora. Ovakva konstrikcija može uzrokovati zastoj cirkulacije krvi u penisu ili otežava cirkulaciju pa se javlja otečenje i upala glansa penisa i okolne kože. Takva konstrikcija dovodi do nemogućnosti vraćanja penisa u prvobitni položaj što za posljedicu ima nekrozu, nemogućnost uriniranja i intoksikacije te širenje upale na cijeli organizam krvlju (sepsa). Do nemogućnosti vraćanja penisa i komplikacija mogu dovesti i prekomjerno izrasle ili nepravilno izrasle dlake na vrhu prepucijalne vreće pa i na to treba obratiti pozornost. Zbog svega navedenog Vam savjetujem da se što prije odvedete štene veterinaru kako bi nakon pregleda  postavio  dijagnoza i  preporučio odgovarajuću terapiju.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam kuju zlatnog retivera staru 8 godina. Prije 20 dana je sterilizirana i tom prilikom su joj izvađena dva tumora, jedan na stomaku, a drugi ispod vilice. Nalaz jednog je lipom, a drugog hronična upala vezivne induracije. Interesuje me ovaj drugi nalaz, uslijed čega nastaju te upale i induracije i kako ih spriječiti. Trebam li joj davati neku terapiju ili slično? Ima 33 kg i sada je na hrani za sterilizirane pse Purina Pro Plan.Bila bih Vam veoma zahvalna za savjet i pomoć.Unaprijed zahvalna, Ivana O: Induracija predstavlja otvrdnuće tkiva, odnosno povećanje količine fibroznih elemenata u inače mekom tkivu. Može nastati bilo gdje u organizmu, najčešće na koži, a uzroci nastanka ponekad nisu jasni. Induracija se može pojaviti na mjestu stalnog pojačanog pritiska ili trenja, a često se dovodi u vezu s poremećajima imunološkog sustava. Također, ona može nastati i kao posljedica poremećaja u metabolizmu kolagena. Sama po sebi induracija ne mora predstavljati problem; njena lokalizacija u pravilu određuje i eventualne patološke efekte. Na koži ona može biti prvenstveno estetski problem, dok na unutrašnjim organima može izazvati i smetnje u funkciji.Liječenje ovisi o konkretnom stanju i karakteru induracije. Najčešće je simptomatsko i vezano za korigiranje rada unutrašnjih organa, ukoliko su zahvaćeni. Na samo zadebljanje tkiva može se utjecati ako je zahvaćena koža i to mazanjem različitim kremama ili mastima koje omogućuju razmekšavanje. Ako je uzrok pritisak, npr. neadekvatne ogrlice(lanac), potrebno je poduzeti mjere da pritisak prestane. Ako se radi o upali, načelno mogu se koristiti nesteroidni protuupalni lijekovi, ali konkretnu odluku o tome svakako donosi veterinar kliničar. Preventiva je ograničena, najviše zbog nejasne etiologije. Induracija tkiva je rijetko ograničen entitet, uglavnom se radi o dijelu šire cjeline, pa se i moguće mjere i liječenje poduzimaju s obzirom na ukupno stanje.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Vlasnica sam dva aljaška malamuta, ženke (2 godine) i mužjaka (godinu dana). Ženka se tjerala nedavno, u 6. mjesecu, mužjak je, iako mlad, reagirao i parili su se. Nakon toga odvojili smo ih ogradom da ne budu zajedno u istom prostoru, međutim, mužjak je preskočio ogradu od dva metra i opet su se parili, može li to ostaviti kakve negativne posljedice, ima li to veze? Nedugo nakon toga pas lutalica je vjerojatno osjetio da se ona tjera i non stop je kružio oko dvorišta, ne znamo kako je uspio ući u dvorište jer smo oko kuće doslovno postavili barikade upravo zbog toga što su malamuti poznati po tome da vole bježati. U pitanju je neki mješanac malog rasta koji je uspio zaljepiti se za ženku (ne znam kako da se drugačije izrazim), ja sam ih pokušavala razdvojiti, ali nemoguće. Je li moguće da ju dva psa napare?! Bojim se za nju, ne znam još ni je li skotna, tek smo dogovorili termin kod veterinara da ju pogleda. Dakle je li moguće da je naparena od dva psa i ako je, može li doći do komplikacija tijekom poroda? Hvala, lijepi pozdrav. Doris O: Situacija u kojoj se našla Vaša ljubimica je prilično česta u psećem svijetu. Za početak bih Vam ukratko opisala promjene koje se pod utjecajem hormona događaju kod kuja u njihovom spolnom ciklusu. Naime, spolni ciklus započinje krvavim iscjetkom iz vagine, koji vlasnici u pravilu odmah zamijete. Ta prva faza ciklusa koju nazivamo proestrus traje u prosjeku 9 dana, no može trajati od 3 do 17 dana. U ovom periodu kuja je atraktivna za mužjake, no ona u pravilu odbija kopulaciju jer nije spremna  iako ima primjera i da kujice dozvoljavaju mužjaku skok). Nakon proestrusa nastupa faza estrusa u kojoj je kujica spremna za parenje. Estrus traje u prosjeku 9 dana no, kao i prva faza ciklusa, može trajati od 3 do 20 dana. Kod prosječne kuje ovulacija nastupa 2 dana nakon pojave znakova estrusa, odnosno kuja obično ovulira 12-i dan nakon uočavanja krvavog iscjetka. Bistrenje vaginalnog iscjetka općenito označava kraj proestrusa iako nije pouzdana indikacija ovulacije. Optimalno vrijeme za parenje jest 2 dana nakon ovulacije prema nekim izvorima. Ponekad se može pojaviti i skraćeni estrus pogotovo kod mlađih kujica te nakon tjedan ili dva kuja ponovno uđe u estrus i dozvoljava skok. Prilikom samog akta parenja nakon što mužjak zaskoči ženku, psi se okrenu i ostanu spojeni sa spolovilima pa to zaista izgleda kao da su se zalijepili. Ovo je sasvim normalni tok parenja. Na donjem dijelu penisa kod psa tokom erekcije nabreknu dvije kugle koje na neki način učvrste penis u vagini kako ne bi došlo do prekida parenja. Situacija da se kujica u jednom estrusu spari sa više mvužjaka, postoji i čak se često događa. U tim situacijama graviditet traje normalno u prosjeku 63 dana i ukoliko je kuja normalno zdrava nema nekog razloga za paniku. Štenci u tim slučajevima mogu biti od oba mužjaka. Više o spolnom ciklusu kod kuja i o dijagnostici graviditeta pisali su i moji kolege, u ranije objavljenim odgovorima Utvrđivanje plodnih dana, Spolni ciklus kod kuje i Spolni ciklus, tjeranje i parenje kuja / Produženo tjeranje i krvavi iscjedak.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Obraćavam Vam se u nadi da ćete mi pomoći. Imam zlatnog retrivera starog 14 godina i već nekoliko mjeseci otežano diše. Veseo je, dobro jede, no ne može baš dobro spavati, stalno podiže glavu i diše kao da ima neku prepreku u nosu, kao da mu je nos začepljen, pa se "bori" pri svakom udahu. Veterinar ga je pregledao i sumnja na polipe u sinusima. Kako je pas star, ne preporučuje mu se operacija, ali zanima me postoji li koji način da mu pomognem da mu bude barem malo lakše? Smatrate li da psa treba uspavati kako bi mu skratili muke?Lana O: Dispneja ili otežano disanje ponekad može ukazivati na ozbiljan znak poremećaja zdravlja. Disanje i opskrba organizma kisikom u uskoj su vezi s radom srca i krvožilnim sustavom. Stoga znaci otežanog disanja mogu ukazivati na probleme s prohodnosti dišnih puteva kao i na poremećaje u cirkulaciji. Svaki organizam donekle uspijeva kompenzirati manje tegobe, ali one s vremenom mogu ozbiljno narušiti zdravlje životinje. Općenito do opstrukcija zračnih prohoda mogu dovesti: stenotične nozdrve, tonzilitis, polipi, izduženo meko nepce, deformirane laringealne vrećice, paraliza laringsa, hipoplastična trahea, kolaps trahee i astma. Navedeni anatomski problemi mogu biti urođeni, a slika bolesti se pogoršava u neliječenih pasa, pogotovo za vrijeme ljetnih vrućina. Zbog otežanog udisanja zraka kroz nos, stvara se negativni tlak i uzrokuje kolaps larinksa i povećanje sakula koje se nalaze iza glasnica pa je prolaz zraka još više otežan. U početku pas će disati glasno i otežano u situacijama kada je uzbuđen i zaigran, a kasnije zbog slabe opskrbe kisikom dolazi do cijanoze sluznica i nesvjesti. Većina pasa kompenzira nedostatak disanjem na usta, a nakon kolapsa larinksa niti to ne pomaže. Polipi u nosu nisu rijetka pojava u pasa starije životne dobi. Obično su benigne prirode, no svakako bi ih trebalo determinirati pregledom biopsijom. Zbog svoje veličine i posljedično otežavanja disanja ili čak i prehrane preporučuje se kirurško odstranjivanje. Simptomi koji prate ovu pojavu su začepljenost nosa, nosni iscjedak koji se ne povlači i unatoč antibiotskoj terapiji, kihanje, smanjena prohodnost zraka, glasno disanje naročito čujno prilikom udisanja. Uzroci pojave polipa u nosu nepoznati su. Smatra se da se mogu razviti kongenitalno ili se pak razvijaju sa vremenom kao posljedicom upala sluznice nosa. U svakom slučaju, mnoštvo različitih uzroka, govori o važnosti pregleda od strane veterinara i postavljanja točne dijagnoze. U olakšavanju simptoma otežanog disanja Vašem ljubimcu možete pomoći na način da mu ne dajete za piće prehladnu vodu, od hrane ništa direktno iz hladionika (sve se mora zagrijati na sobnu temperaturu). Također, vodite računa o održavanju normalne tjelesne težine te poštedi od stresnih i napornih situacija. Svakako sam mišljenja kako bi se stanje Vašeg ljubimca trebalo pomnije sagledati i postaviti točnu dijagnozu. Naime, općenito se smatra kako ne treba razmišljati o zahvatu eutanazije u slučajevima ako ljubimac koji boluje od kronične ili neizlječive bolesti (koju je najprije potrebno dijagnosticirati) dobiva adekvatnu terapiju i njegu, a sposoban je jesti, piti i spavati bez gubitka daha, djeluje zainteresirano za zbivanja u okolini njega, umjereno se kreće, ima kontrolu nad mokrenjem i defeciranjem (osim ako bolest ne zahvaća neki od navedenih organa), čini se kako dobro podnosi umjerenu pa čak i jaku bol. Onim životinjama sa lošom kvalitetom života, koje pate od neizlječivih bolesti ili trpe stalnu bol, jedino što je moralno učiniti je osigurati im bezbolan kraj. O zahvatu eutanazije treba pomno razmotriti sa ambulantnim veterinarom te zajedno zaključiti da je eutanazija jedino najbolje rješenje za ljubimca. To, naravno nije nimalo laka odluka ali vlasnik i na taj način dokazuje ljubav prema svom ljubimcu pomažući da, u trenutku kad mu život postaje previše bolan, bezbolno zauvijek zaspi. U svakom slučaju, s eutanazijom ne treba brzati, ona je zadnje što se može poduzeti i to tek kad se apsolutno pokaže da drugog izlaza za ljubimca nema, ali odluku o zahvatu ćete ipak morati donijeti Vi.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam kujicu labradora  staru 15 mjeseci i jučer je tijekom igre progutala insekta (pretpostavljamo da je riječ o pčeli pošto ih kod nas ima mnogo s obzirom da živimo na selu). Kako je kujica imala alergijsku rekaciju, odmah smo je odveli veterinaru gdje je dobila dvije doze cjepiva protiv alergije. Međutim, danas je sva neuobičajeno mirna i djeluje veoma preplašeno. Zanima me da li je to jedan od simptoma i kojih sve simptoma može biti? Kujica ima dobar apetit i nema temperaturu. Zahvaljujem i srdačan pozdrav, Suzana O: Psi su po svojoj prirodi stalno zaigrani i zainteresirani za okolinu. Zbog toga, često dolaze u prirodi i u nezgodne situacije. Tako, jedne od njih su i ubodi insekata kao i pojave preosjetljivosti ljubimaca na ubod. Iako postoji oko milijun vrsta insekata, samo manji broj njih uzrokuje alergijske reakcije u pasa. Te su alergijske reakcije najčešće posljedica uboda opnokrilaca, pčela, bumbara, osa, stršljena i mrava. Pčele ubadaju kada su uznemirene. Nakon uboda pčele, na mjestu uboda ostaje žalac s mjehurićem otrova iz zatka kukca. Ubodi su najčešći na koži, a vrlo često se dešavaju i na sluznici genitalnih organa, te na sluznici usne šupljine. Nakon uboda otrov se postepeno oslobađa te uzrokuje lokalne i/ili opće simptome. Vrlo je bitna brza reakcija vlasnika te što je prije moguće žalac ukloniti i odvesti svoga psa kod veterinara kako bi se izbjegla moguća anafilaktička reakcija. Otrov kojeg sadrže pčele najotrovniji su u proljeće. Sadrži štetne tvari koje su odgovorne za alergijsku reakciju. Alergijske reakcije se najčešće dešavaju nakon višekratnih prijašnjih uboda. Za razliku od pčela, ose i stršljeni ne ostavljaju žalac nakon uboda pa mogu ubosti i više puta. Ovi su kukci često agresivni te napadaju i kada nisu uznemireni, osobito u kasno ljeto ili jesen. Alergijske reakcije na ubod ose i stršljena puno su teže i mogu se javiti i nakon prvog uboda. Kod pasa se na mjestu uboda najčešće javlja lokalizirana reakcija u obliku otekline, boli i crvenila, a u senzibiliziranih pasa javljaju se i sustavne reakcije, koje se manifestiraju urtikarijama, oteklinom, mučninom, povraćanjem i proljevom. U kasnijem stadiju, a osobito ako je ubod lokaliziran u usnoj šupljini javlja se oteklina ili angioedem u području vrata, što rezultira otežanim i čujnim disanjem, otežanim gutanjem i nemirom, te otokom očnih kapaka. U težim slučajevima dolazi do kolapsa, pada tlaka, gubitka svijesti i cijanoze vidljivih sluznica. Kod lokalnih reakcija dovoljno je staviti hladan oblog, te kortikosteroidnu kremu i eventualno antihistaminik oralno (Dimidril, Vetaraxoid ili sl.), naravno uz prethodnu konzultaciju s Vašim veterinarom. Ovisno o primijenjenom preparatu, intenzitetu alergijske reakcije kao i trenutnom zdravstvenom stanju ljubimca, moguće je uočiti neke od nuspojava primijenjenih preparata - sediranost, pospanost, pojačana žeđ, poremećena koordinacija pokreta, probavne smetnje,... Sama pojavnost nuzučinaka kao i njen intenzitet ovisi o samoj jedinki. Stoga, savjetujem Vam da se ponovno obratite svojem veterinaru, veterinaru koji je i tretirao Vašu ljubimicu. Naime, on će u skladu s postavljenom dijagnozom, određenom terapijom kao i povijesti bolesti biti u mogućnosti najbolje procijeniti postojeću zdravstvenu situaciju u Vaše ljubimice kao i sve eventualne direktne ili indirektne učinke samog događaja kao i liječenja na postojeće ponašanje ljubimice.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam kuju amstafa kojoj je 14 mjeseci. Još se nije prvi put tjerala pa me to malo brine... Da čekam još prije pretraga ili da je vodim veterinaru? Postoji li kakav jednostavan test na plodnost? Josip O: Spolni ciklus predstavlja razdoblje od početka jednog estrusa do početka drugog estrusa. Naime, spolni ciklus kuja je podijeljen u nekoliko faza koja se jedna od druge razlikuju po vremenu trajanja, kliničkoj slici, ponašanju ljubimca kao i promjenama u organizmu. Tako, spolni ciklus kuja je podijeljen na proestrus, estrus, diestrus i anestrus. Kuje se prosječno tjeraju dva puta godišnje, tj. svakih šest mjeseci, ali to može biti i svakih 4 ili 9 mjeseci. Prvo se tjeranje javlja u rasponu 6-24 mjeseci, ovisno o pasmini. Pravilo je da manje pasmine pasa (poput pudla, patuljastog šnaucera, pinča itd.) spolno sazrijevaju puno ranije, tako da se prvi estrus može očekivati već sa 6-10 mjeseci, dok je uobičajena pojava prvog estrusa kod velikih pasmina pasa u dobi 1,5-2 godine. Odlazak kod veterinara je poželjan. Veterinar će po uzimanju anamneze i same kliničke pretrage, svoju dijagnozu upotpuniti i dodatnim pretragama - vaginalna citologija (utvrđivanje tipa i broja stanica), vaginoskopija, uzimanje krvi i krvna seruma u svrhu utvrđivanja koncentracije progesterona. Pregledom će se moći utvrditi nije li možda kujica imala tzv. tiho tjeranje, kod kojeg izostaju vanjski vidljivi simptomi tjeranja, tako da je sasvim moguće da ste previdjeli tjeranje i ako se već pojavilo. S obzirom na sve navedeno nema razloga za zabrinutost pa stoga savjetujem da pričekate, a ako se u naredna 4 mjeseca ne javi tjeranje, posjetite veterinara.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Nakon cijelog niza pretraga, mome je Yorkiju (mužjak, 14 god.) dijagnosticirana hipertrofija prostate bez strukturalnih promjena. Nakon dijagnoze je kastriran i postoperativni tijek prolazi u redu. Operiran je prije 15 dana. Međutim, posljednjih nekoliko dana (dok spava, kada je relaksiran ili uplašen – grmljavina – za sobom ostavlja tragove urina u malim količinama (kapi), a ponekad mu je spolovilo poprilično vlažno kao da je mokrio. Ove probleme nije imao prije kastracije...  Inače, redovito mokri na svom mjestu na balkonu kao i do sada i, čini mi se, kao laiku, da mokri u regularnim intervalima što prije operacije nije bio slučaj (vraćao bi se i nekoliko puta mokrio u 1 minuti). Ne pije pretjerano, jede suhu hranu Hill's za seniore koju mu malo omekšamo s malom količinom vode. Kao registrirani klijent Pet Centra, pronašao sam Propanol. Molio bih za savjet i pomoć u odnosu na gore navedeno. Srdačan pozdrav, Siniša O: Inkontinencija kod mužjaka dolazi najčešće vezano za starost. Smatra se da u tome presudnu ulogu ima razina testosterona, s obzirom na to da on utječe na muskulaturu u mjehuru (sfinkter) koja omogućuje mokrenje odnosno zadržavanje mokraće. Kod starijih mužjaka može biti snižena razina testosterona što ima za posljedicu inkontinenciju. Osim toga, kod mužjaka nastup inkontinencije može biti vezan uz oštećenja uretre i muskulature mjehura. Smatra se da je inkontinencija kod mužjaka mlađih od 9 godina veoma rijetka, a može se pojaviti kod mužjaka nakon kastracije jer se uklanjanjem spolnih žlijezda smanjuje produkcija testosterona. Kod Vašeg ljubimca se radi o minimalnoj količini mokraće što ne bi trebalo zabrinjavati. Razina testosterona opada oko 45 dana nakon kastracije pa aktualna inkontinencija vjerovatno nije vezana uz opadanje ovog hormona. Što se tiče Propalina, njegova djelatna tvar je fenilpropanolamin koji jača podražljivost sfinktera te tonusa mišićnog sloja uretre i mjehura. Na taj način se spriječava nekontrolirano curenje mokraće. Ovaj efekt naročito je izražen kod kastriranih kuja, kod kojih je uostalom inkontinencija i češća nego kod mužjaka. Propalin je lijek koji se izdaje na veterinarski recept, što znači da svakako morate razgovarati sa svojim veterinarom u vezi njegove primjene.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam kuju križanku staru 8 godina, koja je sterilizirana prije 3 godine. Problemi su se dakle počeli pojavljivati prije 2 tjedna, kada su moja ostala 3 psa mužjaka reagirala kao da se kuja tjera, te su bili van sebe cijela 2 tj. Veterinar ju je prije tjedan dana tretirao ju je "hormonima" nije mi rekao ništa detaljnije, te nakon 3 dana kuja je samo se smirila, prestala jesti, piti vodu, i već 5 dana ne jede niti pije vodu osim tu i tamo malo popije. Terapija su bili antibiotici zbog sumnje na upalu, ali krvna slika ne pokazuje nikakva odstupanja... Abdomen joj je tvrd i napuhnut, ali nema stolice, povraćanja niti se napinje na stolicu. Danas smo obavili uzv i rentgen, te nalaz kaže: u mezogastriju prema medijalnoj ravnini diferenciraju se anatomski nejasne hiperehogene sjene, mogu odgovarati promijenjenom mezenteriju, zavojima crijeva, odnosno prolifereaciji gusterace, odnosno dr. mi je rekao da ne može točno odrediti. Slijedom toga veterinar kod kojeg odlazimo je ustanovio na temelju rtg-a i uzv-a upalu gušterače te joj dao kreon.. malo sam zabrinut s time, te vas molim za savjet pošto kreon koliko sam čuo nije bas idealna terapija, te dijagnoza "napamet" na temelju sjene na rtgu mi se čini malo sumnjivom, ima li kakvih opasnih posljedica pri davanju kreona psu? Unaprijed hvala, Nikola Gušterača i njena uloga O: Gušterača je važna žlijezda u tijelu koja je anatomski smještena uz početni dio tankoga crijeva. Igra vrlo važnu ulogu jer je zadužena za lučenje hormona inzulina i glukagona koji su zaduženi za regulaciju šećera u krvi kao i za lučenje probavnih enzima koji se izlučuju u tankom crijevu. Tek kada dođu u tanko crijevo oni se aktiviraju i sudjeluju u razgradnji i probavi masti, bjelančevina i ugljikohidrata. Što je pankreatitis (upala gušterače) kod pasa? Upala gušterače ili pankreatitis je vrlo ozbiljna bolest koja se manifestira u akutnom obliku kad se bolest razvije vrlo brzo i lako može završiti fatalno po životinju te, u kroničnom koji ustvari ostaje neprimjetan i može trajati godinama, a može se eventualno otkriti posebnim biokemijskim pretragama ili u trenutku kada pređe u akutnu fazu. Uzroci pankreatitisa kod pasa Uzroci nastanka  bolesti još nisu dovoljno poznati. Bakterije, virusi, toksini, alergije, traume i drugi uzročnici pogoduju razvitku bolesti koja se uglavnom pojavljuje u debljih pasa srednje i starije životne dobi. Simptomi upale gušterače kod pasa Klinička slika u pasa je dosta nespecifična. Češće oboljevaju životnje srednje i starije dobi, neovisno o spolu, pretile životinje. Neki od češćih simptoma su povraćanje i bol u prednjem dijelu trbuha, pas zauzima specifičan stav kao da se proteže (prednje noge ispružene, a stražnji kraj podugnut u zrak), bezvoljnost, anoreksija, ponekad se javljaju proljev, povišena temperatura i životinje su često dehidrirane.   Kreon se kao lijek kod dijagnosticiranih poteškoća u radu i izlučivanju pankreasnih enzima koristi i efektivan je ukoliko je dijagnoza točna. Kao i svaki lijek postoji mogućnost nuspojava, ali veterinar koji je lijek prepisao je svakako iste uzeo u obzir prije ordiniranja lijeka Vašem ljubimcu. Dijagnostika Dijagnostika bolesti gušterače odnosno akutnog/kroničnog pankreatitisa u pasa postavlja se na osnovi anamnestičkih podataka, fizikalnih metoda pretrage, biokemijske analize enzima gušterače (amilaza i lipaza) u serumu i rentgenografske pretrage abdomena. Primjenom tih metoda u kombinciji sa uzv pretragom dijagnostika je višestruko olakšana i sigurnija. Upala gušterače koju karakterizira nehomogena masa, povećana sjena i nejasna ocrtanost organa pretraženog područja sa povećanom gustoćom sjena u mezogastriju čest je rtg, odnosno uzv nalaz za akutni pankreatitis. Pretraga jetrenih enzima: alkalne fosfataze, aspartat aminotransferaze, alanin aminotransferaze te ukupnog bilirubina može pomoći u razlučivanju etiologije pankreatitisa. Diferencijalna dijagnostika trebala bi isključiti bolesti kao što su crijevna opstrukcija, mezenterijalna ishemija, renalna insuficijencija i dr. Kako smanjiti rizik nastajanja pankreatitisa kod pasa? Budući da uzroci nastajanja upale gušterače do danas još nisu u potpunosti razjašnjeni, vrlo je važno izbjegavati faktore koji povećavaju rizik od nastajanja te bolesti, a to su debljina, prehrana sa masnom hranom, pothranjenost, fizička trauma, upotreba određenih ljekova, različiti toksini... Terapija Terapija se sastoji u nadoknađivanju izgubljene tekućine i elektrolita te u određivanju strogog posta. Nakon oporavka veliku pažnju moramo posvetiti pravilnoj prehrani. Prehrana kod upale gušterače kod pasa Psima treba davati hranu koja obiluje ugljikohidratima, a oskudijeva mastima (uglavnom dobro raskuhana riža). Od bjelančevina dolazi u obzir sjeckano krto goveđe ili ovčje meso i mliječno-kiseli proizvodi. Životinje treba hraniti nekoliko puta na dan malim obrocima. Masna hrana pogoduje recidivima i stoga je treba izbjegavati.   U veterinarskim ljekarnama u sklopu naših dućana imate u ponudi i posebne veterinarske dijete koje su namjenjene psima sa poteškoćama u radu gušterače. Neke od njih su Prescription diet i/d low fat, Royal Canin Gastro Intestinal low fat, kao dehidrat hrane i u konzervama te  Eukanuba veterinarska dijeta Weight /Diabetic Control u dehidriranom obliku. Pročitajte više o pankreatitisu kod pasa i odabiru hrane te o pravilnoj prehrani u pasa koji boluju od akutnog pankreatitisa. Ukoliko u vrlo kratkom roku ne uočite nekakav napredak u zdravstvenom stanju Vaše ljubimice, svakako Vam savjetujem da posjetite Veterinarski fakultet u Zagrebu, Kliniku za unutrašnje bolesti, gdje će stručno osoblje učiniti sve da osiguraju zdravlje Vaše ljubimice.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Pas mi je na vratu dobio dvije otekline s obe strane, u početku su bile mlohave, a sad su se stvrdnule. Znatno je smršavio te sam primjetio ugriz na desnoj strani glave ispod uha. Sutra ću obavijestiti veterinara, no samo me zanima kakva je ozljeda posrijedi te je li opasna po život. Hvala, Antonio O: Vaš opis snažno pobuđuje sumnju na apsces, naročito uz podatak da ste primjetili ugriz u blizini. Apscesi u većini slučajeva nastaju zbog traumatskog djelovanja različitog porijekla, poput ugriza, samoozljeđivanja, udarca bilo kakve vrste. Apsces predstavlja nakupinu gnoja u novostvorenoj šupljini. To je gnojna infekcija koju je organizam lokalizirao i izolirao. Liječi se lokalno: evakuacijom gnoja, pretraživanjem unutrašnjosti šupljine i tretiranjem sa nekim antiseptikom. Najčešće uz lokalni tretman ide i aplikacija antibiotika parenteralno. Izgleda jednostavno, iako ponekad liječenje može biti dugotrajno zbog zaostajanja infekta u tkivu. Na ispražnjeni apsces može se postaviti dren, ovisno o procjeni stanja. Osim apscesa, može se raditi i o hematomu. On predstavlja izljev krvi u novostvorenu šupljinu u tkivu. Također nastaje zbog djelovanja traume, naglo,na mjestu gdje krv iz ozlijeđene krvne žile pod tlakom ulazi u tkivo. Hematom je bezbolan, za razliku od apscesa koji može biti bolan, i kao i apsces fluktuira. Organizam postepeno resorbira hematom, no to može potrajati dugo i resorpcija ne mora biti potpuna. Veće hematome svakako treba obraditi, odnosno ispustiti sadržaj, a ostale mjere poduzimaju se po potrebi. Najčešće, smještaj hematoma na tijelu diktira eventualne mjere. Diferencijacija apscesa od hematoma vrši se probnom punkcijom na najnižem mjestu. U svakom slučaju, savjetujem Vam da svojeg ljubimca odvedete veterinaru.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam kuju Zlatnog retrivera, staru 8 god. Prije 10 dana je sterilisana. 6 dan nakon operacije, krenula je da pravi leglo, vrti se u krug, grebe šapama o krevet, njuškom grebe po zemlji, kao da zatrpava nešto, kada uzme igračku, cvili i zavija i samo je nosa po kući... Ona je i prije imala lažne trudnoće, ali nikada nije u ovolikoj mjeri ovo radila pa me interesuje da li je to normalno i šta da radim, da li joj nekako mogu pomoći, trebam li nešto uraditi... Bilo kakav savjet je i više nego dobrodošao.Unaprijed veoma zahvalna! Ivana O: Činjenica da kuje pate od lažne trudnoće proizlazi iz njihovog normalnog prirodnog ponašanja u pomaganju preživljavanja štenaca u čoporu. U prirodi, samo su kuje na najvišem hijerarhijskom položaju davale potomke, a ostale su kuje produkcijom mlijeka pomagale u hranjenju štenaca. No, kod kuja kao kućnih ljubimaca ovo zna biti prilično neugodno, kako za vlasnika tako i za kuju. Lažna trudnoća ili pseudogravidnost je dosta česta pojava u kuja koje se nisu parile ili nisu koncipirale, a može se javiti u kuja bilo koje dobi. Znakovi su obično vidljivi 4-9 tjedana nakon što je završilo tjeranje. U većini slučajeva vidljivo je povećanje mliječnih žlijezda i izlazak mlijeka na pritisak, iako neke kuje uopće ne proizvode mlijeko. Također, obično je vidljiva i promjena ponašanja kuje koja je promjenjivog raspoloženja, posesivna prema igračkama i nemirna. Mogu graditi i "gnijezdo" i/ili odbijati hranu. Povremeno se javlja i agresija. Kako je pseudograviditet posljedica poremećaja hormonalne ravnoteže u organizmu ljubimca, nerijetko je on i uzrok promjene ponašanja. Treba imati na umu kako se hormoni u odraslih jedinki zadržavaju u cirkulaciji minimalno tri do četiri tjedna nakon operativnog zahvata, tako da se fizičke i psihičke promjene postepeno događaju. Čak i kuje koje su gravidne ili u tjeranju mogu imati iscjedak iz vagine kroz oko dva tjedna nakon operacije. Lažni graviditet općenito je stanje koje je prolazno i nije potrebna intervencija veterinara jer se spomenuti znakovi sami povlače nakon 2–3 tjedna. Ako je uz promjenu ponašanja prisutno i otečenje mliječnih žlijeda, liječenje ovog stanja svodi se na reduciranje prehrane. Naime, hrane bez previše masti, lako probavljive i bez mnogo tekućine su se pokazale kao dobar izbor. Osim navedenog, bilo bi potrebno pojačati fizičku aktivnost ljubimca. Terapija je direktno usmjerena prema smanjivanju ili eliminiranju laktacije jer se kao posljedica zadržavanja mlijeka u vimenu može javiti mastitis, tj. upala vimena. Za to vrijeme, imajte i na umu da je izdajanje kontraindicirano jer ono ima isti učinak kao da kujica stvarno ima mlade koji sišu, a posljedica izdajanja je još veća produkcija mlijeka. Razlog za veterinarsku intervenciju postoji u težim slučajevima sa izraženim kliničkim znakovima, a u svrhu ubrzavanja njihovog nestanka. Kod izuzetno izraženih psihičkih promjena u ponašanju kuje može joj se pomoći davanjem blagih sedativa, ali uz obavezan savjet veterinara. U trgovinama Pet centra možete pronaći nekoliko preparata koji su preporučljivi u takvim stresnim situacijama. Kalm Aid tablete s okusom govedine za razdražljive i uznemirene pse. Koriste se kod anksioznosti, stresa (vatromet, grmljavina), putovanja, problema u ponašanju i sl. Sadrže L-triptofan - esencijalna aminokiselina koja utječe na proizvodnju serotonina (ima opuštajući i smirujući učinak); L-theanin- aminokiselina koja ima opuštajući učinak; Tiamin (vit.B1) - njegov nedostatak povezan s poremećajem živčanog sustava; nikotinamid; vitamin B6 i dr. sastojci. Može se davati u propisanoj dozi za trenutni učinak, a  za dugoročni učinak davati pola doze dnevno tijekom tri mjeseca. Diacalm tablete za umirenje pasa i mačaka u stresnim situacijama. Dijetetski pripravak za pse i mačke s prirodnim sastojcima, koji pomažu opustiti i umiriti ljubimce u stresnim situacijama kao što su: putovanje, izložbe, promjena okoline, grmljavina, vatromet i sl. Pripravak je bez prekida preporučljivo koristiti u razdoblju 2-3 tjedna, te davati najviše 2 puta dnevno. Djelatni sastojci: hmelj (humulus lupulus), korijen valerijane (valeriana officinalis) ekstrakt đumbira (zinginber officinalis) i dr.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Naručila bih GAG u prahu za svog psa koji boluje do oseteoartritisa i star je 14 g, zadnje vrijeme u pogoršanju. Osim glukozamina u prahu, koje vitaminske tbl preporučate, a da sadrže  B vitamine? Hvala. O: Iz našeg aktualnog asortimana izdvajamo sljedeće prikladne preparate:Caniviton forte prah – dopunsko sredstvo hrani, za stabilizaciju lokomotornog sustava u pasa s visokim sadržajem glikozaminoglikana (hondroitin sulfat). Glikozaminoglikani pripadaju velikoj skupini tzv. šećera s učinkom na zglobove i to tako da regenerira hrskavice, tetive i ligamente, održava ih gipkim, te na taj način olakšava nesmetano kretanje. Caniviton se pokazao izvrsnim nakon velikih opterećenja tetiva, ligamenata i zglobova. Dodatak L-karnitina u preparatu omogućuje bolji rad srca i skeletne muskulature i skraćuje vrijeme odmora nakon sportskih natjecanja. Dodatak joda podupire metaboličke procese te tako potiče vitalnost životinja. Dodani vitamin C i selen povećavaju zaštitu tkiva od njegovog oštećenja toksičnim metaboličkim produktima, te tako preveniraju otok zglobova koji se može javiti uslijed nedostatka. Za efektivno jačanje i dugotrajnu zaštitu hrskavice preporuča se, npr. Caniviton, primjenjivati kroz period od najmanje 3 mjeseca. 1mjerna žlica = 16 g visokokoncentriranog granulata (priložena mjerna žlica u pakiranju).Na 30 kg tjelesne mase početno se daje jednom dnevno 1 mjerna žlica u hrani. Nakon 14 dana može se doza redicirati na pola (1/2) mjerne žlice dnevno. Kod dugotrajnijeg davanja preporučuje se pola (1/2) mjerne žlice dnevno. Dr. Alder's Care&wellness Glukozamin tablete s kondroitinom - dopunska hrana za pse. Pruža potporu zglobno-koštanom sustavu, poboljšanje pokretljivosti, smanjenje simptoma istrošenosti hrskavica, potporu obnovi hrskavica. Moguće je dugotrajno korištenje. Preporučene dnevne količine: male pasmine 1-2 tbl dnevno, srednje pasmine 2-3 tbl dnevno, velike pasmine 3-4 tbl dnevno, vrlo velike pasmine 4-6 tbl dnevno. PETVITAL Arthro Tabs za jačanje zglobova pasa i mačaka, dodatak prehrani za pse i mačke – sadrže  sadrže vitamine, minerale i suho bilje koji povoljno djeluju na izmjenu tvari u kostima i na slabe zglobove. Usporavaju proces starenja zglobova. Zadržavajući ione u tkivu povećavaju gipkost koštane mase i tetiva. Ublažavaju bolove te ubrzavaju regeneraciju kostiju nakon lomova, kirurških zahvata i zaostajanja u rastu. Preporučena doza je  1 puta dnevno po 2 tbl. /10 kg tjelesne težine. COSEQUIN HA tablete – svaka tableta sadrži: Glukozamin HCL (99% čistoće) - 400 mg, Hondroitin sulfat (100% čistoće) CSBIOACTIVE - 300 mg, Hyaljoint DS (hijaluronska kiselina) - 15 mg.  COSEQUIN HA je dodatak prehrani preporučen psima sa problemima zglobova. Hondroitin sulfat je ključni sastojak zglobne hrskavice i najodgovorniji je za pravilnu hidraciju. Esencijalan je za održavanje elasticiteta i fleksibilnosti zgloba, smanjujući degradaciju. Glukozamin HCL povećava u hondrocitima sintezu sastojaka matriksa. Sinergijsko djelovanje Hondroitin sulfata i Glukozamina jamči dvostruku snagu ovog hondroprotektiva. Sinovijalna tekućina zglobova sastavljena je uglavnom od hijaluronske kiseline. Ima podmazujuća svojstva i osigurava pokretljivost zgloba. Kod nekih problema sa zglobovima sinovijalna tekućina može imati smanjenu koncentraciju hijaluronske kiseline što uvjetuje gubitak pokretljivosti zgloba. Hyaljoint DS zahvaljujući svojem sadržaju hijaluronske kiseline doprinosi pravilnom održavanju sinovijalne tekućine koja je glavna za obnavljanje mobilnosti zgloba. Daju se dnevno kroz 40 dana ovisno o tjelesnoj težini. Davanje se može ponoviti 2 - 3 puta godišnje po preporuci veterinara. Tablete se mogu davati odjednom ili u pojedinačnoj dnevnoj dozi.0 - 10 kg 1 tableta10 - 20 kg 2 tablete20 - 40 kg 3 tablete> 40 kg 4 tablete CaniAgil tablete - dodatak prehrani kao zaštita tkiva, hrskavica i zglobova - preporučaju se u slučajevima brzog rasta kod mladih pasa velikih pasmina, velikog opterećenja zglobova kod radnih pasa, problema sa zglobovima i kostima kao posljedica postojećih patoloških promjena, roblema sa zglobovima kod starijih pasa. Doziranje: 1,5 tableta dnevno na 10 kg tjelesne mase psa, davati kao poslasticu tijekom dana. Vitalni sastojci: ekstrakt novozelandske zelene dagnje (dehidrirane hladnim načinom, koja sadrži prirodni kompleks bjelančevina, ugljikohidrate, masti, mineralnei tvari, enzime, nukleinsku kiselinu i kao najvažniji sastojak glukozamin-glikane, taj kompleks aktivnih sastojaka potpora je tkivu, hrskavicama i zglobovima, stoga je i učinak bolji od davanja izoliranih supstanci kao što je kondroitin-sulfat i glukozamin), omega-3 masne kiseline iz hladnovodnih riba (koje pomažu pri upalama zglobova), vražja kandža (koja je poznata po umirujućem učinku aparata za kretanje te blagotvornom učinku na metabolizam hrskavice, jer sadrži prirodne gorke esencije i flavonoide koji podupiru metabolizam hrskavice), vitamin C (koji je važan u procesu sinteze kolagena, a također je i antioksidans pa štiti stanice od slobodnih radikala), vitamin E (važan za metabolizam, tkivo i membrane), jaja, riba, jetra, sirutka i perad (bogati esencijalnim masnim kiselinama). Dr. Clauder's Pro Joint&Active Mobil&Fit - Tablete za zglobove i ligamente pasa - jača zglobove i ligamente, aktivira nastanak sinovijalne tekućine, podržava elastičnost mišićno-skeletnog sustava. Potrebno je  ponuditi uz hranu ili odvojeno, kao poslasticu, 6 tableta dnevno na svakih 10 kg tjelesne mase psa.Savjetujem Vam da koristite jedan od navedenih oblika glukazamina, prema Vašem izboru, a možete još dodati i B kompleks kao potpora organizmu. CANINA Enzym-Hefe Tablete pivskog kvasca za pse 250g, dodatak prehrani za pse – bjelančevine i vitamini B-kompleksa. Kombinacija su bjelančevina, vitamina i mikro elemenata. Reguliraju apetit i probavu, jačaju živce i imaju povoljno djelovanje na kožu dlaku, kandže, otpornost i opće stanje. Preporučuje se davati pothranjenim psima, kod povećanih potreba za energijom (rast, trening), za vrijeme ili nakon bolesti. Tablete su ukusne i pas ih rado uzima. Idealan su dodatak prehrani bez obzira na to čime psa hranite. Preporučena doza je 4 tablete na svakih 10 kg tjelesne mase.   Također, možete koristiti i prema preporuci Vašeg veterinara i Neurobion koji je dostupan u humanim ljekarnama.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Danas sam vidjela da mi je štene pojelo pokvareno jaje koje je vjerojatno pronašlo negdje u dvorištu. Uzela sam mu čim sam primjetila, užasno je smrdilo i unutra je bilo crvi. Pas je zapravo štene, ima malo više od dva mjeseca. Ima skoro 13 kg, križanac je tornjaka i još nekog psa. Zanima me imam li razloga za zabrinutost? Molim Vas odgovorite mi u najkraćem roku. Zahvaljujem! Lijepi pozdrav, Ivana O: Pokvarena hrana može biti uzrok pojave različitih poremećaja zdravstvenog stanja, poput probavnih smetnji, povraćanja, proljeva pa i intoksikacija. Razlog tome je taj što  pokvarena hrana, a naročito jaja mogu sadržavati mnoge vrste toksina. Po sastavu su jaja bogata proteinima, masnoćama i ugljikohidratima, a to je idealna podloga za naseljavanje, rast i razmnožavanje mikroorganizama poput mnogih bakterija i plijesni. Simptomi trovanja  hranom u pasa mogu se javiti  sa blagim simptomima, ali isto tako  i sa vrlo teškim simptomima, uključujući  povraćanje, proljev, tresenje, općenitu slabost cijelog organizma te odbijanje hrane. Simptomi se mogu pojaviti iznenada i vrlo brzo, a ponekad  do njihove pojave  i nekoliko dana. Liječenje trovanja ovisi o uzroku. Tekućina izgubljena povraćanjem se treba nadoknaditi infuzijom ili oralno davanjem elektrolitskih pripravaka. Antiemetici daju se da se zaustavi povraćanje, a terapija antibioticima provodi se u svrhu liječenja ili suzbijanja sekundarnih infekcija. Od hrane treba ponuditi lakoprobavljivu hranu poput Hills i/d, Royal Canin  Gastro Intestinal, Eukanuba Intestinal, ili Purina EN koja je namijenjena normalizaciji probavnog sustava. Hranu treba davati češće u manjim količinama. Ako primjetite bilo koji od navedenih simptoma svakako odmah odvedite psa veterinaru, pogotovo zbog toga što se radi o štenetu. Kod njih može brzo doći do pojave dehidracije, kao posljedice povraćanja ili proljeva, a osim toga i do pojave različitih komplikacija.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam samojeda starog 2 god i 3 mj. Prije otprilike 7 dana sam primjetio da ima ranu okruglog oblika (kao plik na stražnjoj šapi, malo iznad zgloba. Neki dan kada sam ga malo detaljnije pregledao sam istu takvu ranu našao i na drugoj šapi. Čitao sam i tražio po netu i našao slike ljudi koji su imali iste probleme sa svojim ljubimcima i svi spominju mikrosporozu. U prilogu ću poslati i slike. Nadam se skorom odgovoru.Hvala. Alen O: Postoje mnogi uzroci različitih problema sa kožom, a otkrivanje pravog uzroka nije uvijek jednostavno. Bolestima kože su podložni svi psi, bez obzira na pasminu,dob i spol, a rizik je ipak veći kod životinja koje su slabijeg imuniteta, starijih i mladih pasa, onih koji žive u prenapučenim prostorima i koji su izloženi stresu.Općenito o mikrosporozi pisala sam detaljno u ranije objavljenom odgovoru Dugotrajno liječenje mikrosporoze. Kako je mikrosporoza jedna od bolesti zoonoza, savjetujem Vam, iz razloga i Vaše zaštite zdravlja, da se sa ljubimcem uputite u Vašu veterinarsku ambulantu na pregled. Potonje je važno pogotovo stoga što se reakcija na različite uzročnike može manifestirati sličnim simptomima, a nažalost bez pregleda nije moguće postaviti dijagnozu i preporučiti terapiju. Dermatološka dijagnostika uključuje pretragu kože, dlake i potkožnog tkiva. U dermatološkoj dijagnostici minimalno su uključene sljedeće pretrage: uzimanje kožnih strugotina, bris uha i kutana citologija. Cilj je identificirati sve sekundarne infekcije (npr. piodermija, demodikoza, upala uha, pododermatitis..) i zatim formulirati dijagnostički plan za identifikaciju i kontrolu osnovnog uzroka. U svakom slučaju, potrebna je velika upornost i strpljivost u dijagnostici i lijecenju kožnih promjena a napomenula bih kako se stanju puno može pomoći i davanjem dodataka prehrani koji su bogati omega-3 masnim kiselinama koje pomažu koži da ojača svoju otpornost (Brit care Ulje lososa, Dr. Clauders Ulje lososa, Vetoquinol Dermanorm kapsule i dr.), hranjenjem kvalitetnom, lakoprobavljivom hranom, brigom o redovitom pražnjenju analnih vrećica, kontrolom buha i, zajedno s veterinarom, biti uporni i dosljedni u liječenju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam psa mješanca starog 6 godina. U početku nisam previše razmišljala o kastraciji (makar sam trebala), ali što je stariji to me više vuče da ga kastriram. Zanima me da li je 6 godina prekasno za kastriranje psa? Također bih htjela znati cijenu kastriranja te kako i koliko traje oporavak? Nadam se da mi možete pomoći, hvala unaprijed, Matea. O: Dugoročno gledano, kastracija ljubimca može imati i pozitivni i negativni utjecaj na zdravlje ljubimca. Naime, kastracija je zahvat kojim se uklanjaju gonade (spolne žlijezde - testisi). Kastracijom mužjaka umanjuje se njegovo agresivno ponašanje, nemir, potreba za obilježavanjem teritorija urinom kao i eventualna lutanja u periodu tjeranja ženki. Sa zdravstvenog gledišta, kastracijom se preveniraju neka oboljenja koja se u pravilu javljaju u starijoj dobi (tumor testisa, bolesti prostate). S druge strane, kastrati su manje aktivni, skloniji su debljanju i stvaranju kamenaca u donjim mokraćnim putevima. Za kastrirane pse postoje posebni programi prehrane kojima se uspješno preveniraju navedene pojave. Prije same operacije potrebno je napraviti opću kliničku pretragu (promatranje, auskultacija, palpacija, tjelesna temperatura) jer na osnovi nje veterinar procjenjuje kakvog je zdravstvenog stanja životinja bez obzira na njenu dob te odlučuje o samom postupku operativnog zahvata i anestezije. Nije pravilo da se kod životinja za svaki operativni zahvat provode kompletne pretrage (krvna slika, biokemija krvi, RTG, UZV i EKG srca) jer one znatno poskupljuju zahvat, no poželjno ih je napraviti kako bi se dobio bolji uvid u stanje srca i krvožilnog sustava. Više o postoperativnom oporavku možete pročitati u već ranije objavljenom odgovoru kolegice, naslovljenom Kastracija - postoperativni oporavak. Cijena same operacije razlikuje se od ambulante do ambulante pa je najbolje da se o njoj raspitate u ambulanti gdje će se dotična operacija vršiti. Također, cijena može varirati s obzirom na opsežnost operativnog zahvata, mogućnost nepredvidivih komplikacija, količinu potrošene anestezije, postoperativne terapije i sl. I, moram još napomenuti kako je najčešća zabluda s kojom se susrećemo ta da veliki broj vlasnika smatra kastraciju ili sterilizaciju opasnom i bolnom. Činjenica je da je kastracija operativni zahvat koji zahtijeva minimalnu hospitalizaciju. Zahvat je jednostavan i Vaš će se ljubimac brzo oporaviti i nastaviti živjeti normalnim životom već za nekoliko dana. Stoga, odlučiti se za kastraciju ljubimca, podrazumijeva ostaviti po strani vlastitu percepciju te dobro proučiti medicinske i socijalne prednosti. Ako se uz to ne planira imati s ljubimcem neko leglo te ste u mogućnosti osigurati mu prikladnu prehranu (hrane namijenjene kastriranim ljubimcima) velika je vjerojatnost osiguravanja optimalne kvalitete života kao i zdravlja ljubimca.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Moj pas bio je u kontaktu sa psom kojemu je nekoliko dana nakon dijagnosticirana šuga. Da li postoji mogućnost zaraze te da li postoji neka vrsta preventivnog liječenja šuge? Lp,Tomi O: Šugu kod pasa mogu prouzročiti šugarci iz tri roda, i to: Sarcoptes, Otodectes i Notoedres. Prenosi se izravno (dodirom) i neizravno (preko zaraženih stvari). Na infestaciju su najosetljivije mlade životinje, a bolest se javlja kod svih dobnih kategorija. Određeni faktori mogu stvoriti preduvjete za nastanak bolesti. Naprimjer, stres, pad otpornosti organizma, dob, loša kondicija, loši zoohigijenski uvjeti držanja, nepravilna prehrana, virusne infekcije, itd. mogu pogodovati za pojavu  i širenju bolesti. U koži  šugarci buše kanale u kojima polažu svoja jajašca, a hrane se krvlju, limfom i stanicama tkiva. Izazivaju jak svrbež te upalu i crvenilo kože s posljedičnim zadebljanjem površine kože. Često dolazi i do sekundarne infekcije bakterijama. Na promijenjenim mjestima, javljaju ce mali crveni čvorići, vezikule i pustule (mjehurići različitih veličina). Izražen je jak svrbež pa se na koži mogu javiti i ogrebotine i rane zbog češanja. Nastaju kraste i dlaka otpada, a koža postaje suha i zadebljala. Zahvaćene površine s vremenom postaju sve veće. Životinja prestaje jesti, mršavi, a javlja se i anemija koja postaje sve izraženija. Neki psi nemaju klasične znakove šuge nego je izraženo  manje crvenilo na koži i povremeni svrab. Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike i nalaza uzročnika (larvi i odraslih jedinki) u skarifikatu odnosno strugotini kože, no šugarca nije lako naći. Materijal se uzima sa periferije promijenjenih mjesta, gdje su šugarci najaktivniji i gdje ih je najviše. Samo liječenje je dugotrajno. Može se provoditi lokalno, kupkama u specijalnim preparatima, a kod generaliziranog oblika uz potpornu terapiju se primjenjuje i peroralna ili parenteralna (injekciona) aplikacija lijekova. Osim terapiranja životinje potrebna je i dezinfekcija prostora. Prilikom liječenja potrebno je odvojiti bolesne od zdravih pasa. Nakon toga, preporuča se nanijeti na kožu međulopatičnog područja preparate Stronghold ili Advocate u obliku ampula. Navedeni preparati se između ostalog koriste i za suzbijanje šugaraca, no treba napomenuti da ne štite od krpelja. Sadržaj ampule aplicira se na kožu u međulopatičnom području. Stronghold se izdaje isključivo na veterinarski recept. Da bi se temeljito uklonilo uzročnika šuge aplikaciju je potrebno ponoviti za mjesec dana. Za početak bi bilo najbolje da se sa svojim ljubimcem obratite ambulantnom veterinaru i posavjetujete sa njim o daljnjem postupku.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam maltezera starog 3 mj. Jede Royal Canin Extra Small Junior i jednom tjedno kuhanu piletinu s rižom. Problem je u tome da je stalno gladan bez obzira kakvu hranu jede, sve pojede u roku od 4 sekunde, samo guta, vani jede sve što nađe od trave, zemlje, ruža itd. Bili smo kod veterinara i veli da mu fali vitamina, ali ja mu svakog dana dajem nagradne keksiće koje imaju vitamine. Da li mu treba dati inekciju s vitaminima kako je veterinar rekao ili ima nešto drugo za zamjenu ili je problem nešto treće? Unaprijed zahvaljujem na pomoći. Lijepi pozdrav, Ivana O: Općenito su štenci skloni brzom jedenju svojih obroka hrane. Preci domesticiranih pasa su se trebali boriti za svaki zalogaj hrane koji je bilo relativno u oskudnim količinama. Stoga su mnogi psi današnjice sačuvali ovu karakteristiku svojih predaka. Evolucijski, ovakvo ponašanje se može protumačiti samo kao metoda preživljavanja s obzirom da nisu mogli znati kada će imati slijedeći obrok pa su jeli što više u što kraćem vremenu. Također, kako su psi životinje čopora, lovina je uvijek prije pojedena od dominantnijih pasa pa su oni slabiji bili osuđeni na gladovanje pa i uginuće. Tako se pojava halapljivog jedenja u pasa može povezati sa starim navikama svojih predaka. Usto, ne trebamo zaboraviti činjenicu kako i u današnjih pasa postoji kompeticija za hranu što već mogu iskusiti u dobi dok su još u leglu i sišu. Iako se u ljubimaca ova loša navika gubi kroz nekoliko mjeseci boravka u novom domu, može potrajati i dulje vremena pa tako, prebrzo jedenje hrane ima i neke nepoželjne posljedice: povraćanje, zaostajanje hrane u jednjaku pa i aspiracijske upale pluća. Kako bi ga odučili od brzog i halapljivog uzimanja hrane pokušajte slijedeće: u njegovu posudu sa hranom stavite veći nejestivi predmet (kamen, loptu, konzervu i sl.) ili hranu posipajte po podlozi gdje inače jede. Na ove načine neće tako brzo moći uhvatiti veće zalogaje hrane već će ih trebati tražiti pa će sa vremenom obroci sve dulje trajati čime neće ugrožavati svoje zdravlje. U Pet centru možete pronaći i posebno dizajnirane zdjelice Northmate Green mini za usporavanje hranjenja. Također, Vašeg psa možete naučiti kako i kada je vrijeme obroka. Možete ga ograničiti stavljanjem povodca pa ga polako privoditi posudi sa hranom a ne da pojuri do nje. Isto tako, naučite ga da bude poslušan i krene za obrokom kada Vi to dozvolite. Kao donosioc hrane Vi ste u snažnoj poziciji pokazati tko je glavni. U svakom slučaju, kod Vašeg ljubimca uzrok problema (kako iskazivanja stalne gladi i brzog jedenja tako i jedenja svega sa poda sa čime dođe u kontakt) je vjerojatno u samoj starosti ljubimca. Naime, štenad ove dobi pa do otprilike 6.-tog mjeseca starosti imaju stalni poriv istraživanja svijeta oko sebe te grickanja gotovo svake stvari sa kojom dođu u kontakt a što ste i sami primijetili. Učestale promjene hrane, odnosno sastojaka ili nejestivih predmeta mogu dovesti do pojave proljeva (što je češći slučaj) ili neredovite stolice a sve uslijed prilagodbe probavnog sustava na nove sastojke. Moram napomenuti kako bi bilo uputno Vašeg štenca odučiti od ovakvog neprimjerenog ponašanja kako nehotice ne bi došao u kontakt sa predmetom ili stvari koje će mu značajnije narušiti zdravlje. O tome sam već ranije pisala u odgovoru naslovljenom Retriver jede nejestive predmete - kako ga odviknuti metodom nagrade? Svakako Vam preporučujem da hranu ili način hranjenja ne mijenjate, dokle god je ljubimac dobro prihvaća, ima urednu stolicu, sjajnu dlaku i sve ostale karakteristike zdravog i sretnog psa. Osim navedenoga, voda uvijek treba biti dostupna kako psić ne bi žeđao. Nikada ne kupujte hranu u tzv. rinfuzi, prepakiranim manjim vrećicama iz originalnih velikih vreća hrane, jer kod takvih prepakiranih proizvoda nikada ne možete biti sigurni što kupujete, koji je rok trajanja i jesu li očuvani svi hranjivi sastojci. Imajte na umu kako ono najbolje što možete učiniti za Vašeg ljubimca, a što vjerujem već i činite je da vodite računa o kvalitetnoj ishrani premium ili superpremium hranom za štenad velikih pasmina pasa, obavljate redovitu dehelmintizaciju i cijepljenje, držite u higijenskim uvjetima te vodite računa o redovitoj zaštiti od vanjskih parazita.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molim Vas, možete li mi reći koja je razlika u ova dva proizvoda, osim u cijeni i količini - KRKA Fypryst sprej za pse i mačke i  KRKA Fypryst Spot on otopina za pse. Da li ima isto djelovanje, da li isto dugo štiti, koliko dugo može boca od 100 ml stajati, kako se primjenjuje? Molim Vas malo informacija prije nego što odem kupiti. Lijepi pozdrav. Marijo O: Oba navedena pripravka su za istu namjenu – koriste se za suzbijanje i sprječavanje infestacije pasa buhama (Ctenocephalides felis), suzbijanje i sprječavanje infestacije pasa krpeljima (Rhipicephalus spp., Dermacentor spp., Ixodes spp.), suzbijanje i prevenciju infestacije pauši (Mallophaga) u pasa te kao pomoć u liječenju i kontroli alergijskog dermatitisa pasa uzrokovanog ubodima buha. Oba pripravka predstavljaju zaštitu kroz period od minimalno četiri tjedna, a ovisno o brojnosti insekata u okolini. Međutim, razlika postoji u načinu primjene. Iako se oba pripravka primjenjuju izvana na kožu i dlaku, spot-on oblik nanosi se direktno na kožu na među-lopatičnom području dok se otopina za raspršivanje nanosi na cijelu životinju na način da se sa udaljenosti od 10-20 cm poprska cijela životinja i to u smjeru suprotnom od rasta dlake sve dok se cijelo krzno dobro ne navlaži. Tako slijedom, za spot-on oblik preporučena doza je 1 pipeta za jednog psa prema preporučenoj tjelesnoj masi dok se otopina za raspršivanje nanosi, u ovisnosti o duljini dlake, u količini 3-6 ml po kilogramu tjelesne mase. Prema preporuci proizvođača, bočica od 100ml dostatna je za približno 8 tretmana kratkodlake mačke srednje veličine, bočica od 250 ml za približno 4 tretmana kratkodlakog psa srednje veličine (oko 20kg). Otopinu za raspršivanje preporuča se utrošiti u roku 12 mjeseci nakon otvaranja.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Da li promjenu boje nokta kod psa iz prozirne u tamnu uzrokuju gljivice ili nešto drugo i kako bi se to moglo riješiti? Unaprijed hvala. Tomislav O: Boja noktiju ovisi o količini pigmenta melanina koji se stvara u stanicama  melanocitima. Ona može biti jednaka cijelog života ili se mijenjati, pa boja noktiju ili kože postaje tamnija ili svjetlija, ovisno o aktivnosti melanocita. Takve promjene mogu biti normalna pojava, ali se javljaju i kod nekih bolesti. Neke endokrine bolesti kao što su npr. hipotiroidizam ili  Cushingov sindrom, mogu uzrokovati promjenu boje nokta, no osim toga javljaju i drugi simptomi poput  debljine, povećanog uzimanja vode i mokrenja, česte kožne infekcije, gubitak dlake itd.Nadalje uzrok mogu biti bakterijske  i gljivične infekcije, atopije i  autoimune bolesti. Kod bakterijskih infekcija obično je prisutna bol, a vrlo često dolazi i do gnojenja. Kod gljivičnih bolesti dolazi i do pojave bezdlačnih mjesta na prstu u okolini nokta. Sam nokat postaje lomljiv, može promijeniti boju ili nepravilno raste.Liječenje ovisi o uzroku oboljenja. Nekad se koristi sistemska terapija, a najčešće lokalna. Kod gljivičnih bolesti je terapija dugotrajna, a provodi se sve dok iz oboljelog mjesta ne počne izrastati zdrav nokat.  Kod atopijskog dermatitisa i preosjetljivost na hranu dolazi do biti  upalnih promjena na šapama, dakle na koži, ali i na noktima.  Može doći do crvenkaste obojanosti nokta i okolne dlake, a što nas upućuje na sekundarnu infekciju kvasnicom Malassezijom.  Kod autoimunih bolesti promjene su najčešće izražene simetrično na dvije ili više šapa. Nokti postaju bolni na dodir, deformirani, pucaju i bolni su na dodir. Na kraju, iz svega ovoga se može zaključiti da promjena boje kod Vašeg psa može imati različite uzroke. Da bi se ustanovilo da li se radi o nekom zdravstvenom problemu potrebno je da psa odvedete veterinaru da bi se obavio pregled.  Pri pregledu nokta bitno je ustanoviti radi li se o promjeni samo na jednom noktu ili više njih. Kompletnim kliničkim pregledom  psa može se ustanoviti da li se radi o nekoj sistemskoj bolesti koja se može manifestirati i preko noktiju. Osim pregleda, za postavljanje točne dijagnoze potrebno je koristiti i neke od dijagnostičkih metoda npr. bakteriološku i mikološku pretragu, citološku pretragu, itd. U svakom slučaju, savjetujem Vam posjet veterinaru koji će biti u mogućnosti procijeniti točno o čemu je riječ te Vas dalje usmjeriti oko izbora najprikladnijeg načina tretiranja postojećeg stanja kod ljubimca.