*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj pesek je kastriran prošle godine u 9 mj. Dosad je bilo sve ok, ali se zadnjih dana tjera kujica u kvartu i cijelo vrijeme naskakakuje na nju. Ta kujica je njegova “prijateljica” i oni se vole igrati te za vrijeme prethodnih njezinih tjeranja nije ništa poduzimao. Sad je sav usplahiren kad je vidi, naskakuje, daje joj puse, cvili na balkonu kad je vidi da prolazi ispred kuće. S poštovanjem, Iva O: Kastracija u pasa nerijetko dovodi do "primjerenijeg" ponašanja ljubimca. Naime, oni ne samo što nemaju toliku želju za lutanjem (u potrazi za kujom u tjeranju), ne obilježavaju mokrenjem svoj teritorij (testosteron - muški hormon - glavni je pokretač ovog poriva povezanog s dominantnosti), nego su i manje agresivni prema drugim psima. Sva ova, kao i mnoga druga nepoželjna ponašanja naročito su pod kontrolom ako se psa kastrira između 9. i 12. mjeseca starosti, odnosno prije spolne zrelosti i razvijanja "loših navika". Također, pokazalo se kako oni psi pokornijeg ponašanja postaju bolji kućni ljubimci ako se kastriraju. Smatra se da je nakon kastracije potrebno i nekoliko tjedana da se organizam "očisti", odnosno da se nivo hormona smanji. Posljedično, i ponašanje ljubimca se kroz tih nekoliko tjedana mijenja. Međutim, kako se kastriranjem samo smanjuje produkcija hormona testosterona, tako onaj pas dominantnog karaktera zadržava želju za lutanjem i agresivnijim ponašanjem. Također, postoje česti slučajevi kada nakon kastracije ljubimac zadrži isto ili slično ponašanje usmjereno prema ženkama. Smatra se da "ovakvih" ljubimaca ima i do 40% među kastriranim jedinkama. Ovakav oblik ponašanja kastriranih ljubimaca se najčešće dovodi u vezu s naučenim ponašanjem i oponašanjem drugih ljubimaca. Međutim, novija istraživanja na ovu temu otkrivaju da se ovakvo ponašanje kastriranih ljubimca treba interpretirati kroz prizmu želje za pokazivanjem dominacije, a ne, u tolikoj mjeri, seksualno povezano. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se, za početak, ponovno obratite svojem veterinaru i provjerite zdravstveni status ljubimca. Na takav način ćete moći utvrditi da specifično ponašanje nije u direktnoj vezi s određenim anatomskim formacijama ili poremećajima te će Vam isti odgovoriti kao i pomoći u rješavanju postojećeg problema.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 19.07.2013.
Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam havanezericu staru 11 mjeseci koju hranim dehidriranom hranom, a neki put (rijetko) joj dam malo salame (to jako voli) i malu kost. Svaki dan dobije štapić za zube. S obzirom da sam je kupila bez papira, ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je čistokrvna, no jako je sitna i rekla bih dosta manja od prosječnih havanezera, ima nešto malo manje od 3 kile. Zanima me koja je težina optimalna s obzirom na njenu građu (slika u prilogu). Zabrinuta sam jer ne želi jesti, pojede svega nekoliko malih krekera dnevno. Jel' bi možda trebala probati s nekom drugom dehidriranom hranom ili nečim drugim? Hranim je hranom Meradog koju sam kupila u dosta velikom pakiranju prije cca pola godine, pa joj je možda preslaba s obzirom da je to hrana za pse do 5. mjeseca života?! Imam i bernskog planinskog, 2 godine starog čiju hranu sam joj probala davati, od istog proizvođača, ali isto nije baš previše zainteresirana. Hvala na razumijevanju i srdačan pozdrav, Tanja&Taša O: Psi iz pasmine Bichon havanese potječu s Kube, gdje su kao pasmina bili obožavani od strane kubanske aristikracije u 18. i 19. stoljeću. Nastali su miješanjem iz pasmine imena Havanese Silk Dog i francuske odnosno njemačke pudle. Zasluge za činjenicu da se pasmina održala do današnjih dana i postala iznimno popularna kod ljudi koji žive u gradovima, pripadaju ipak Amerikancima koji su pažljivom brigom za razvoj pasmine tijekom 70-tih godina 20. stoljeća održali pasminu od izumiranja te se od 1991. godine nalazi na međunarodnom popisu svjetski priznatih pasmina. Od milja zvani „havanezeri“ su psići koji pripadaju malim pasminama pasa te kao odrasle jedinke dostižu visinu od 20- 28 cm, te težinu od 3 – 6 kg. Štenci sa svojih 10 mjeseci postižu svoju odraslu visinu, a do godine dana mogu formirati svoju mišićnu odnosno tjelesnu masu. Pretpostavka je da će Vaša ljubimica dobiti još nešto na kilaži, ali ako ste i sami rekli da niste sigurni da je doista čistokrvna „havanezerica“, ne možemo u to biti sigurni. Kada napuni godinu dana to će, kao što sam već napomenula, biti njena ukupna težina i visina koju biste trebali pravilnom ishranom uz dovoljno fizičke aktivnosti, održavati. Što se tiče Vašeg upita oko ishrane smatram da hrana koju joj dajete nije loša, dapače nije preslaba za nju jer je hrana namjenjena štencima do 5 mjeseci bogatija hranjivim sastojcima (kako bi štencima u rastu i razvoju čim bolje se osigurao zdrav napredak do odrasle dobi, hrana junior 1 sadrži 29% proteina, 16% masti, 2% vlakana) od hrane za odrasle koja u sebi sadrže 22% proteina i 12% masti. Moguće je prvenstveno da joj ta hrana više nije toliko ukusna jer dugo vremena stoji otvorena i/ili da se je zasitila okusa, što se često zna dogoditi kod manjih pasa da su dosta izbirljivi. Prijedlog je ili hranu dodatno obogatiti nekim od sastojaka poput acidofil jogurta, svježeg kravljeg sira, kuhane riže, palente, ili od proizvoda na tržištu poput konzerva vrhunskih robnih marki sa dobrim sastavom mesa koji možete naći na našim policama, npr. Schesir, Hill's, Royal Canin, Dr.Clauder's. Ukoliko je ne uspijete ni na takav način navesti da konzumira dehidriranu hranu, predlažem da tada ipak kupite novo manje pakiranje hrane za odrasle malene pse, s granulama veličine primjerene zubalu Vaše ljubimice.
Petra Franko, dr. med. vet. | 15.10.2013.
Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam psa koji imam perut i svrbež pa me zanima koji šampon mi možete preporučiti za suhu kožu i perut pasa? Koristili smo Friskies sampon, ali čini mi se da je jako za njega. Postoje li kod vas u dućanu kakvi testeri šampona da mi pošaljete? Unaprijed hvala. Lijepi pozdrav, Jelka O: Neki od šampona koji su dostupni u ponudi naših dućana, a namijenjeni su suhoj i prhutavoj koži kakvu ima Vaš ljubimac su sljedeći: Vetoquinol, LACTADERM gel/šamponRiječ je o medicinskom šamponu koji sadrži etilni laktat iz kojeg se na koži stvara mliječna kiselina i etanol. Mliječna kiselina djeluje antiseptički, blago keratolitički i higroskopski, te perzistira na koži. Tako pridonosi normalizaciji epidermisa, posebno rožine jer reducira (normalizira) bakterijsku floru, odstranjuje prekomjerno stvorenu prhut i povećava vlažnost na površini kože. Etanol podupire antiseptičko djelovanje mliječne kiseline i djeluje dezodorirajuće, čime odstranjuje neugodan miris kože i dlake. Isti učinak ima mliječna kiselina kao inhibitor bakterijske lipaze posebno kod prekomjernog izlučivanja masti i loja. Šampon se može primjenjivati svakodnevno ili svakih 2-7 dana prema potrebi, dlaku i kožu potrebno je dobro navlažiti, te s Lactaderm šamponom intezivno našamponirati i izmasirati. Tako se ostavi djelovati 10 minuta, a potom ispere. INGENYA šampon s uljem čajevca, sojinim proteinima i mljevenim košticama masline Ovaj šampon je posebno pripremljen za pse koji imaju seboreju, perut te za stare pse koji često imaju problem suhe kože. Ulje čajevca za čišćenje kože i kontrolu neugodnih mirisa s hranjivim, rehidratizirajućim i zaštitnim učinkom soje blagotvorno djeluje kako bi se potpomogla obnovu stanica i uspostava normalne ravnoteže kože. Kod šamponiranja najbolje je šampon razrijediti s vodom u omjeru 1:10. Kod velikog zaprljanja dlake možete pripremiti i koncentriraniju mješavinu. Rasporedite tako razrijeđen šampon spužvom na dlaku (krzno nije potrebno prethodno namočiti), umasirajte puštajući da djeluje neko vrijeme i potom temeljito isperite. ORME NATURALI šampon na bazi zelene gline i sojinih proteinaZelena glina mineralizira i hrani kožu i dlaku, dubinski regenerira, ricinusovo ulje revitalizira, daje elastičnost i tonus koži, a proteini soje djeluju na smirivanje prekomjernog ljuštenja epiderme i obnovu stanica. Osim tretiranja seboreje odnosno prhuti nekim od preporučenih šampona, predlažem Vam da razmislite i o hranjenju kože i dlake nekim od dodataka prehrani, kao što je primjerice BRIT care lososovo ulje, koje je prirodni izvor Omega 3 masnih kiselina (EPA + DHA) ili CANINA Biotin Forte - prašak, sa dodatkom B-vitamina, biotin kao vitamin sudjeluje u metabolizmu tijela kao koenzim i potpomaže obnovi stanica u proizvodnji masnih kiselina i kod sinteze aminokiselina. Zdrava koža i sjajna dlaka odraz su zdravlja cjelokupnog organizma i pravilne ishrane psa, posebno u ovo jesensko vrijeme kada psi mijenjaju dlačni pokrivač važno je obogatiti prehranu tvarima koje će tu izmjenu olakšati i ubrzati. Nažalost, testerima navedenih šampona ne raspolažemo, no nadamo se da će Vam ove informacije i savjeti biti od koristi, a za sva Vaša dodatna i buduća pitanja stojimo Vam rado na raspolaganju.
Petra Franko, dr. med. vet. | 15.10.2013.
Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Šaljem Vam upit u nadi da me možete savjetovati. Moj pas, labrador-retriver star devet godina, ima nekakvu izraslinu na tijelu. Tamno smeđe je boje i mekana je, izgleda kao nekakva vrećica i nalazi se s lijeve strane stomaka. On ne pokazuje nikakve znakove boli, a promatrala sam ga u različitim situacijama. Niti u trku, niti dok leži na toj strani, niti na dodir. Ipak, to ima već dugo i primjećujem da se povećava. S obzirom da nam odlazak veterinaru trenutno nije lako izvediv, obratila sam se prvo za savjet ovim putem. Znate li možda za slične slučajeve, može li to biti maligno? Možete li mi dati bilo kakav savjet. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Srdačan pozdrav, Katarina O: Vrlo mi je teško s obzirom na opisano pretpostaviti o čemu se radi jer izrasline na tijelu mogu biti različitog porijekla. Moguće je da se radi o apscesu, herniji ili neoplaziji (tumoru). Hematom (nakupljanje krvi u novostvorenoj šupljini) bih u ovom slučaju isključila jer navodite da pas ima izraslinu već neko vrijeme i da se povećava. Naime, veći hematom bi se trebao u roku otprilike sedam smanjiti i nakon nekog vremena i potpuno resorbirati. Također, apsces (nakupljanje gnoja u novostvorenoj šupljini) bi bio bolan i temperiran (topao) i vjerojatno bi pas izbjegavao ležanje na toj strani te ne bi dopuštao diranje. U pasa je 80% kožnih tumora benigno. Od benignih tumora pojavljuje se lipom, histiocitom, papilomi, adenom tubularnih žlijezda. Najčešći maligni tumori su mastocitom, hemangiosarkom, fibrosarkom, melanom, karcinom bazalnih stanica i karcinom skvamoznih stanica. Naravno, na temelju samog izgleda promjene i bez prethodne patohistološke dijagnostike ne može se znati o kojoj se vrsti tumora radi kao ni o njegovoj naravi, iako se smatra da benigni tumori rastu ograničeno, a sam rast u dužem vremenskom periodu je sporiji i manje invazivan nego je to kod malignih tumora. Također, opće stanje većeg broja pasa sa zloćudnim promjenama je promjenjeno (mršavost usprkos apetitu, slabost, povraćanje, poremećena krvna slika). Hernija (kila) je ispadanje trbušnih organa kroz otvor na trbušnoj stjenci pod kožu. Hernija uglavnom nema utjecaja na opće zdravstveno stanje životinje no ukoliko ona uzrokuje poremećaj peristaltike i probave tada životinja mršavi. Također može doći do ukliještenja crijeva pa samo pravodobna operacija može spasiti psa od uginuća. S obzirom na sve navedeno, bojim se da se bez općeg kliničkog pregleda i temeljite dijagnostike ne može sa sigurnošću tvrditi o kakvoj se izraslini radi.
Nataša Lončar, dr. vet. med. | 15.10.2013.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar,Drvinje 1, Zagreb P: Zanima me vaše mišljenje, je li potrebna operacija ili ima drugih načina za izlječenje. Pas ima dijagnozu : CAUDA EQUINA SYNDROM./SUSPECTA. Nalaz: Na LL projekciji grudne i slabinske kraljeznice po trupovima kraljezaka nema vidljivih degenerativnih promjena. Intervertebralni prostori ne doimaju se suzenima. U lumbosakralnom podrucju vidljiva je blaga suspektna ventralna subluksacija sakruma u odnosu na kaudo dorzalni rub sedmog slabinskog kraljeska. Dorzalni dio intervertebralnog prostora doima se sužen (djelomična protruzija?). Radi se o pasmini cane corso i htjela bih znati vaše mišljenje te ako je potrebna operacija, koliko dugo traje oporavak i koje su posljedice. Hvala, Anamarija O: Živci leđne moždine se nastavljaju unutar donjeg dijela leđa u obliku konjskog repa (cauda equina). Cauda equina sindrom je uzrokovan kompresijom od korijena živaca koji prolazi na donjem dijelu leđa prema repu na lumbosakralnom spoju. Najčešći uzrok cauda equina sindrom je suženje kanala kralješka lumbosacralnog zgloba (lumbosacral stenoza). Lumbosakralna stenoza je najčešće uzrokovana degenerativnim promjenama intervertebralnog diska, artritisa, te abnormalne proliferacije ligamenata. Neoplazije (rak) i infekcije na razini lumbosakralne diska (discospondylitis) također mogu uzrokovati znakove cauda equina sindrom. Izravna trauma također može uzrokovati cauda equina sindrom. Najčešći neurološki znak cauda equina sindroma je bol u donjem djelu leđa, što se izražava u boli kod skoka na povišeno, kod penjanja na stepenice, poteškoćama kod mahanja repom, poteškoćama kod zauzimanja stava za obavljanje nužde, reakcije na dodir na leda cviljenjem. Teška kompresije korijena živca može dovesti do fekalne i mokraćnog inkontinencije, koji je nepovratan u većini slučajeva. Prvi korak u dijagnosticiranju cauda equina sindroma je neurološki pregled. Veterinar će promatrati hod psa, hromost i/ili ukočenosti. Pregled će uključivati i palpaciju kralježnice te odredu mjesta gdje je psu najbolnije. Manipulacija kukova i repom će izazvati bolan odgovor u većini pasa oboljelih od cauda equina. Veterinar će također testirati reflekse.U dijagnostici se korist i rengenski pregled, MRI te kompjuterska tomografija kako bi se bolje vizualizirale kosti kod psa s navedenim sindromom. Liječenje izravno utječe na stupanj simptoma. Psi sa blažim bolovima tretiraju sa strogim odmorom i lijekovima protiv bolova. U slučajevima gdje je pas ne reagira na konzervativne medicinske terapije, kirurški zahvat je neophodan. Potrebno je oslobađanje zarobljenog korijena živca i ukloniti rupturiran intervertebralni disk ako je prisutan. Prognoza je vrlo dobra u pasa s blagim neurološkim znakovima, tj. boli (samo blaga slabost). Psi s teškim kompresijom korijena živca i naknadne mokraćne ili fekalne inkontinencije imaju vrlo lošu prognozu. Mnogi psi s navedenim sindromom imaju i druge bolove u leđima (tj. kronična bolest intervertebralnog diska) i kuka ili druge ortopedske bolesti, što može utjecati na njihov oporavak nakon operacije. Oporavak je sporiji u pretilih pasa, stoga je potrebna stroga dijetu kako bi se smanjila njihova težina. Posebne komplikacije koje se mogu pojaviti nakon operacije uključuju formiranje tekućine ili ožiljak koji komprimira na živčane korijene ili frakture kostiju na mjestu operacije. Kod pasa koji su pretjerano aktivni nakon operacije mnogo je vjerojatnije da će razviti komplikacije te je tada potrebno je mirovanje u kavezu. Nažalost, nisam u mogućnosti ovim putem procijeniti o kolikom se suženju radi (djelomična protruzija) kao niti koliko je neophodan kirurški zahvat. Stoga preporučujem posjet Klinici za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta, gdje veterinari svojom stručnošću imaju više iskustva s navedenom problematikom te će Vam možda moći ponuditi primjereniju pomoć za Vašeg ljubimca. Radi se o velikoj pasmini psa koja je zahtjevna i potrebno je prilagoditi prehranu te primjeniti i hrane koje su namijenjene za oporavak lokomotornog sustava, vrhunske kvalitete i lake probavljivosti.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 29.08.2013.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam 4 mjeseca staru mješanku jorkširskog terijera i maltezera. Izgleda kao mali yorkie (uspravne uši, konstitucija, raspored boja) uz dodatak malo bijele po prsima. Htjela bih da me savjetujete kako odrzavati dlaku - koji češljevi, koliko često je treba kupati, kada prvi put kod "frizera"? Do sada je okupana samo jednom, kad je došla, šamponom za štence. Prije sam imala pse (šnaucere) i uvijek mi je savjetovano da psa ne kupam prečesto (par puta godišnje), no na internetu nalazim da se kod ovih pasmina preporuča češće kupanje – je li to zaista tako i koliko često? Kupila sam četke s metalnim bodljama, sa i bez kuglica na vrhu, i kad je češljam onom sa kuglicama sve je u redu, no onu bez kuglica nikako ne voli - pokušava pobjeći i reži iako je prethodno nasprejam sredstvom za raščešljavanje i raščešljam četkom s kuglicama tako da je ništa ne čupa. Također primjećujem da joj je dlaka oko očiju postala crvenkasta, kako to riješiti (oči joj suze vrlo malo)? Da li da ju nakon ljeta odvedem na malo uređivanje ili to još nije potrebno? U zadnje vrijeme primjećujem da joj se dlaka trbuha prorijedila i ne raste istim intezitetom kao ostala, no koža ispod je u redu, na češe se niti liže. Hranila sam je Hill's puppy mini hranom, no kako ljeto provodimo na moru gdje iste nema za kupiti počela sam joj unazad dva tjedna postepeno uvoditi Purina pro plan puppy mini (trenutno mješam pola-pola). Trebaju li joj kakvi dodaci i imaju li promjene sa dlakom veze s promjenom hrane? Ispričavam se zbog puno pitanja i unaprijed od srca zahvaljujem na odgovorima. Tamara O: Općenito, češljevi za pse se dijele na obične četke, češljeve i 'pseće' rukavice. Češljevi mogu biti metalni ili plastični, a zubi moraju biti zaobljeni ili bojom zaštićenog vrha, kako ne bi ozlijedili kožu i čupali dlaku. Psima finije dlake i pasminama sklonim zamrsivanju dlake i stvaranju čvorova potreban je gušći češalj. Rjeđim češljem možemo razmrsiti čvorove i čuperke, posebno u vanjskom sloju dlake. Gušćim češljem raščešljava se dublji sloj i odstrani se mrtva dlaka koja više nije dobro učvršćena. Pritom ne smije se jako vući jer će psa boljeti, ako se stvara otpor potrebno je raditi na uklanjanju čvorića rjeđim češljem ili prstima. Dobar je i češalj s rotirajućim zubcima koji otpetljava čvoriće dlake, a da pri tom ne čupa i stvara neugodan osjećaj našim ljubimcima. Sljedeće, četka je pribor koji se vrlo često koristi u redovitom uređivanju i njezi dlake. Koristi se nakon češljanja češljem za završno uređivanje, naročito kod dugodlakih pasa te kod brzog uređivanja njegovanih pasa nakon trčanja. Čekinje bi trebale biti dovoljno duge da kroz dlaku dosegnu do kože. Četka dugih i rjeđih čekinja umetnutih na gumenu osnovu primjerena je za pse duge dlake. Prilikom četkanja psa glatke dlake potrebno je slijediti kako ona leži i smjer njenog toka, počevši od glave i idući prema repu. Zatim, što se tiče kupanja pasa, ne postoji generalno pravilo koliko često treba kupati psa. Štenci se mogu okupati već u dobi od 6 tj. blagim šamponom za štence. Učestalost pranja ovisi o više faktora, npr. o stupnju zaprljanosti dlake ili - prema potrebi - kod kožnih bolesti kao potpora terapiji. Vlasnici koji češće kupaju psa (svaki tjedan jednom) uglavnom su uzgajivači i redovito izlažu svoje ljubimce na psećim izložbama, kada dlaka mora biti u "top" formi (raščeljana, sjajna, duga, lijepe boje - ovisno o pasmini). Između izložbi dlaku tretiraju preparatima koji će očuvati ljepotu iste. Normalna briga o dlaci naših psećih ljubimaca ne mora biti tako intezivna. Učestalost kupanja ovisi ponajprije individualno o sklonosti svakog psa ka petljanju dlake, a što ovisi i o okolini u kojoj borave (pse koji mnogo izlaze van treba kupati češće). Nakon svakog šamponiranja mora uslijediti regenerator, a kupanje treba činiti polako i laganim pokretima jer grubo ophođenje sa dlakom dovodi do njezina loma. Prije samog kupanja, poželjno je psića temeljito očetkati kako bi se odstranila mrtva dlaka, zapetljana dlaka i čvorići. U ponudi Pet centra je široka paleta šampona za pse koji njeguju kožu i dlaku životinje, pomažu pri iščešljavanju zapetljane dlake, te dlaku čine podatnom za raščešljavanje. Jorkširski terijeri imaju dugu, ravnu i svilenkastu dlaku te su za njih najprimjereniji specijalni šamponi različitih proizvođača (npr. Orme naturali, Ingenya, All Systems, Pet Silk) a njih se bez bojazni za očuvanje stanja kože i dlake može upotrebljavati jednom u 10-14 dana, naravno, ako za to ima potrebe. Ljubimca možete tretirati i šamponima za suho pranje koji imaju povećanu moć apsorpcije nečistoća i masnoće. Lako se nanose, a psa jednostavno iščetkate nakon 10-tak minuta djelovanja takvog šampona. Naravno, prilikom redovitih dnevnih šetnji psi uprljaju šapice i okolnu dlaku (posebno za vrijeme kišovitog vremena) pa zbog držanja u stanu većine pasa, šapice treba dnevno prati u mlakoj vodi bez ili s jednom kapi šampona, isprati i osušiti. Ako ne stignete redovito prati, možete koristiti i vlažne maramice za kućne ljubimce. Ipak, kod održavanja higijene krzna u pasa je svakodnevno četkanje. Ono je važno jer na taj način odstranjujete mrtvu dlaku i grubu nečistoću s psa. Zaprljanog psa možete češće istrljati vlažnim ručnikom te ga iščetkati. Isto tako mu možete običnom vodom oprati šape ili uprljani donji dio trbuha i područje oko anusa. Iz tog razloga je i najbitnije da se sa redovitim održavanjem i tretiranjem dlake počinje poprilično rano, što već i činite. Razlog leži u činjenici da se kod takvih pasa onda razvije "podnošljivost", odnosno oni se priviknu na redovite tretmane i učestalo održavanje dlake u kasnijoj dobi. Vezano pak uz uočeno prorjeđenje dlake na trbuhu Vaše ljubimice, teško je procijeniti o čemu se točno radi bez da se koža i dlaka ne pregleda. No, mogu pretpostaviti kako bi se moglo raditi o poprimanju izgleda dlake odraslog psa. Naime, štenci obično u dobi od oko 5 mjeseci (moguće i ranije) počinju izmjenu šteneće u odraslu dlaku kada se uočavaju razlike u kvaliteti, duljini, gustoći ali i boji dlake. Takva izmjena obično potraje oko 4-6 tjedana. Stoga, prehrana nije nužno uzrok uočenoj pojavi, ali isto tako, radi se o hrani superpremium kvalitete koja osigurava štenetu visokovrijedne sastojke za optimalan rast i razvoj te se bilo kakvi simptomi nedostatne ishrane ne bi smjeli uočavati. Što se pak tiče promjene boje dlake oko očiju, ona nastaje posljedicom pasminske sklonosti uslijed anatomske građe njuške. No, svakako treba obratiti pozornost na boju i konzistenciju iscjetka iz očiju koje mogu upućivati i na određena patološka stanja. Ako je iscjedak vodenast i sluzav obično ukazuje na alergijsku reakciju. Ukoliko je iscjedak sluzav poput želatine onda ukazuje na infekciju, a ako je žuto-zelen najvjerovatnije se radi o bakerijskoj infekciji. Dakle, iscjedak iz očiju može poslužiti i kao pokazatelj određenih zaraznih bolesti, stoga ako niste sigurni radi li se o patološkom iscjetku ili samo o suzama, posjetite veterinara kako bi Vam pomogao riješiti dilemu. Mrlje na dlaci ispod očiju javljaju se kao posljedica nemogućnosti odvođenja suza, pa se suze izlijevaju iz očiju i to nazivamo epifora i česta je pojava kod pasmina s kratkom njuškom (pudl, mops, yorkširski terije, maltezer...). Da bi se uklonilo to neugodno crvenilo ispod očiju potrebno je redovito upotrebljavati preparate koji otklanjaju krmelje i obojenost ispod oka. Nabrojati ću Vam neke od preparata koje možete koristiti za tu svrhu: Orme Naturali Losion za njegu očiju, Optiseptyl, Optivet te AugenPflege od Canine, Amici&Felici Maramice za čišćenje očiju, te Orme Naturali Hybrid - jedinstveni proizvod na tržištu kao dodatak prehrani u obliku tableta. Pozivam Vas da posjetite naše trgovine i o svim preparatima popričate s osobljem koje će Vam predložiti najbolje rješenje. Svakako je za vrlo pohvalna briga koju posvećujete njezi Vaše ljubimice, a Vašom upornošću i strpljivošću vjerujem da će njezina dlaka biti redovito u odličnoj formi. U dobi od oko 6 mjeseci, možete se uputiti sa ljubimicom do salona za uređivanje pasa kako bi joj se dlaka malo skratila te sa obzirom na tip i duljinu dlake koju će poprimiti u toj dobi, moći će Vas savjetovati o daljnoj njezi.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 08.08.2013.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Imam mopsa starog 14 mjeseci. Odmalena ima problem s analnim žlijezdama i redovito ga vodim kod veterinara. Pročitala sam Vaše teme vezane uz ovu problematiku i muči me što u našem slučaju nikad nije bilo ispiranja jer po mišljenju naših veterinara, nije bilo potrebe. Vodim ga u duže šetnje, od hrane smo pokušali s Hill'som i Pro Planom, čak i kuhanom hranom, ali problem i dalje postoji. Razmišljam o RC za mopseve.Imate li Vi neki savjet?Unaprijed zahvaljujem, Đurđica O: Uobičajene preporuke za probleme s analnim žlijezdama su vezane za prehranu koja bi trebala imati više vlakana, kako bi ekskrementi bili voluminozniji i na takav način poticali pražnjenje analnih vrećica. U većini slučajeva, smatra se da je meka stolica uzrok problema, što onda vodi i zaključku kako hranom treba postići tvrđu, formiranu stolicu. Često puta je meka stolica posljedica prevelike količine ugljikohidrata u prehrani, npr. tjestenine ili naprosto u gotovoj hrani ima previše (najčešće) žitarica. Osim toga, smatra se da je jedan dio problema i anatomski. Slabost mišića i vezivnog tkiva u okolici analnih žlijezda, kao i prevelike same vrećice i njihova formacija, mogu predstavljati dio problema. U većini slučajeva, pražnjenje vrećica je dovoljno za poboljšanje, no to ovisi o konkretnom stanju, da li je sadržaj stvrdnut, inficiran, da li postoji apsces i sl. Medikamentozno liječenje se primjenjuje kada postoji infekcija. Kirurški zahvati se primjenjuju obično kada uobičajene metode ne daju rezultat. Ispiranje analnih žlijezda se sve rjeđe koristi, zbog mnoštva nuspojava i kontroverznih rezultata, a moguć je i kirurški zahvat uklanjanja analnih žlijezda. On se primjenjuje kada zaista sve druge metode ne daju efekta i kada je procjena da takav zahvat može donijeti najveću dobrobit životinji. Preporučujem da o tome razgovarate sa svojim veterinarom.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 07.08.2013.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Imam malo štene staro 2 mjeseca, dobila sam ga sa suznim i krmeljavim okom. Hoće li pomoći mast Tobrex za oči za ljude? Katarina O: Iscjedak iz oka nikada ne treba ignorirati. To ne mora predstavljati ozbiljan problem, ali to može postati, pa je pozornost potrebna. Bistar iscjedak obično ne predstavlja problem, za razliku od žućkastog ili zelenkastog koji upućuju na bakterijsku infekciju. Osim toga, pojedine pasmine pasa sklonije su nastanku iscjetka, što treba uzeti u obzir.To su pasmine sa kratkom njuškom i urođenim egzoftalmusom poput mopsa, pekinezera, boksera, buldoga, shi-tzua. Konjuktivitis je vjerojatno najčešći problem kod kojeg se javlja iscjedak, a njegovi uzroci mogu biti razni: infekcije, ozljede, strana tijela, urođene malformacije itd. Drugi simptomi, pored iscjetka, mogu biti i crvene konjuktive, osjetljivost na svjetlo, treptanje, češanje oka ili držanje oka zatvorenim. Entropium predstavlja uvrtanje vjeđa- kapaka, prema unutra i obično je praćen iscjetkom.Smatra se da je bolest genetski uvjetovana i javlja se uglavnom kod mladih životinja.Uvrtati se mogu obje vjeđe ili samo jedna.Rješenje problema je isključivo u kirurškoj korekciji, kod koje se uklanja dio kože na vjeđi. Prevelika količina iscjetka javlja se i kada je zatvoren suzni kanal. Tobrex je antibiotska mast za lokalno liječenje vanjskih infekcija oka. Preporučujem da Vašeg štenca odvedete veterinaru na pregled; jedino na takav način je moguće odrediti je li ona primjerena za upotrebu u konkretnom slučaju.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 06.08.2013.
Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar,Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo mopsa starog 19 mjeseci, ženku koja ima unazad 3 mjeseca problema s dlakom. Prvo je jela hranu Hill's pa smo joj promjenili na Royal Canin, međutim i dalje joj se na koži pojavljuju kako male krastice i na tim mjestima otpadne dlaka, tako da ona izgleda prošarana s mailm točkicama po cijelom tijelu. U početku je bilo manje pojavljivanja i s vremenom je nestajalo, međutim sada joj se sve više pojavljuje i to dosta ružno izgleda. Nju to uopće ne smeta jer ona to ne dira. Vodili smo je kod veterinara koji joj u dva navrata pružio neku terapiju od 3 dana i uzimali su uzorak i nije bilo nametnika. Čistili smo joj žlijezdu i rekli su možda da je od vrućine, međutim vrućine su prestale, a ona i dalje ima problema. Zaboravila sam reći da na tim mjestima ubrzo raste nova dlaka i dajemo joj biotin za dlaku. Lijepi pozdrav! Maja O: Postoje mnogi uzroci različitih problema sa kožom, a otkrivanje pravog uzroka nije uvijek jednostavno. Bolestima kože su podložni svi psi, bez obzira na pasminu,dob i spol, a rizik je ipak veći kod životinja koje su slabijeg imuniteta, starijih i mladih pasa, onih koji žive u prenapučenim prostorima i koji su izloženi stresu. Najčešći simptomi koji se javljaju kod kožnih bolesti su češanje, lizanje i grickanje kože zbog svrbeža, crvenilo kože, perutanje, prorijeđivanje dlake, pojava bezdlačnih mjesta, pojava prištića i krasti, promjene u pigmentaciji, zadebljanja, upalne promjene, rane od samoozljeđivanja. Vrlo česti uzročnici bolesti su paraziti, a to mogu biti buhe, šugarci, pauši i uši. Buhe već samim svojim prisustvom izazivaju svrab svog domaćina, a ubodom ubrizgaju u kožu svoju slinu kojom sprečavaju grušanje krvi. U slini se nalaze enzimi koji izazivaju alergiju u obliku manjih ili većih crvenih otečenja i neprestanog češanja. Jedna od kožnih bolesti je demodikoza čiji je uzročnik jedan od šugaraca iz roda Demodex. D.canis se može pronaći kao normalan stanovnik kože. Uzročnik najčešće prelazi sa majke na štence tijekom prvih par dana sisanja. Kada je organizam pod stresom u situacijama kao što su na primjer tjeranje, graviditet, parazitarne invazije, loša prehrana, imunosupresivna terapija, itd. Simptomi mogu biti lokalizirani ili generalizirani, a najčešće su to lezije u obloku bezdlačnih mjesta na glavi,ušima, pazusima i šapama. Mjesta mogu biti dodatni inficirana bakterijama pa to još otežava kliničku sliku. Potrebno je uzeti životinji duboki strugotinu (uzorak) s par mjesta na koži kako bi se u uzorku identificirao uzročnik. Problem je u tome što svako uzimanje strugotine kože ne treba dati pozitivan rezultat, a uzročnik ipak postoji. Stoga uzorkovanje zbog mogućeg lažno negativnog rezultata treba ponoviti kako bismo sa sigurnošću mogli isključiti demodikozu. Mikrosporoza je zarazna kožna bolest uzrokovana gljivicama iz roda Microsporum - M. canis i M. gypseum. Često se javlja u pasa i mačaka, a obolijevaju i ljudi. Najviše slučajeva ima u mačića i štenaca te imunokompromitiranih životinja i onih u stresu. Mikrosporoza se najčešće manifestira pojavom jedne ili više alopecija - bezdlačnih područja na tijelu životinje. One mogu biti kružne, nepravilne ili je dlaka difuzno prorijeđena, a ponekad promjene mogu zahvatiti i veći dio tijela. Na takvim promjenama obično nalazimo ljuskavu kožu, kraste i crvenilo, a dlaka preostala na tim mjestima lako se čupa i lomi. Svrbež najčešće nije prisutan. Alergije su također vrlo čest problem pod pasa, a može se raditi o reakciji na alergene iz hrane ili iz okoliša. Alergeni iz hrane mogu biti neki najčešći sastojci hrane kao što su piletina, govedina, kukuruz, soja,žitarice, različiti aditivi, umjetne boje, pojačivaći okusa ili mirisa, i ostalo. Alergije na alergene iz okoliša (atopije) mogu biti sezonske ili pak prisutne cijele godine. u ovom slučaju uzročnici problema mogu biti pelud, prašina, grinje, plijesni... Dijagnosticiranje alergija je složeno, a osim uzimanja detaljne anamneze i pregleda psa, moguće je napraviti i krvne ili kožne alergološke testove ili posebne eliminacijske dijete. Budući da su testovi dosta skupi, vlasnicima su najčešće prihvatljivije eliminacijske dijete koje uključuju prehranu posebnom medicinskom hranom sa hidroliziranim proteinima, kroz minimalno 8-12 tjedana. Važno je da za vrijeme trajanja ove dijete pas ne dobiva nikakvu drugu vrstu hrane, a to znači niti poslastice niti hranu sa stola. Nakon završetka eliminacijske dijete, postepeno se uvodi hrana koju je pas jeo prije (ali jedna po jedna), da bi se ustanovilo koja od hrana je izazvala alergiju. Različiti šamponi i proizvodi za njegu dlake također mogu iritirati kožu, a osim toga i različiti metabolički i hormonalni problemi mogu izazivati promjene na koži. Iz svega se može zaključiti da je dijagnostika kožnih bolesti vrlo složena i opširna, pogotovo stoga što se reakcija na različite uzročnike može manifestirati sličnim simptomima. Zbog toga Vam savjetujem da se ponovo obratite veterinaru i posavjetujete sa njim o daljnjim pretragama i nastavku terapije. Možete se obratiti za drugo mišljenje na Kliniku za unutarnje bolesti na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.
Sonja Vojnović, dr. med. vet. | 27.09.2013.
Odgovara: Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Krenut ću od početka jer ne znam šta vam je sve bitno. Udomila sam kujicu staru dvije godine srednjoazijskog ovčara koju je udruga za zaštitu životinja sterilizirala. Kod mene je sad već 5 mjeseci. Došla je s teškim proljevom, jako mršava i u jako lošem stanju. Vodila sam je kod veterinara i dobila je antibiotik i neki prašak protiv proljeva i nakon tjedan dana terapije i svakodnevnog davanja riže proljev je prestao. Sad se udebljala i stvarno jako lijepo izgleda, baš se oporavila. Prije 4 dana sam vidjela da ima opet mekan izmet i malo svježe krvi oko izmeta. Nakon dva dana sam opet vidjela isto. Danas je izmet bio normalan i nije bilo krvi, ali danas se počela tjerati. Temperatura je normalna. Kako je moguće da se sterilizirana kuja tjera? Pričala sam s veterinarkom koja ju je sterilizirala kaže da je operacija protekla u najboljem redu. Kako je to onda moguće i što da radim? Saša O: O spolnom ciklusu i tipičnim znacima tjeranja u kuja detaljno je pisao kolega u već objavljenom tekstu Spolni ciklus, tjeranje i parenje kuja / Produženo tjeranje i krvavi iscjedak. Kao niste naveli koje znake tjeranja zamjećujete, moguće je da su se javile određene promjene koje se mogu zamijeniti s onima u tjeranju. Ukoliko kujici nije odstranjena maternica već samo jajnici moguća je pojava iscjetka koja ukazuje na promjene maternice. Nadalje, iscjedak može biti iz rodnice što za posljedicu ima pojavu otekline i crvenila vulve. Ponekad se nakon izmjena konzistencije izmeta (proljev, meka stolica, izrazito suha i tvrda stolica) javljaju poremetnje u pražnjenju analnih vrećica uslijed čega psi povlače stražnjicu po podu. Pri tome kujice nerijetko iziritiraju vulvu koja se zacrveni i otiče. Ukoliko nema promjena na spolovilu, a primjećujete da kujica zaskakuje noge ljudi to bi bio tipičan znak iskazivanja privrženosti osobama koje je okružuju. U konačnici ipak postoji vjerojatnost da kujici prilikom sterilizacije nisu potpuno uklonjeni jajnici (dovoljno je da ostane sasvim mali dio žljezdanog tkiva) i da se spolni ciklus nastavlja. Kao što je kolega naveo u priloženom tekstu, postoje različite metode kojima veterinar može utvrditi hormonalni status životinje te vjerujem da ćete po temeljitom veterinarskom pregledu dobiti točan odgovor.
Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet. | 04.10.2013.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Moj 4-godišnji pas redovito se cijepi svake god u 5.mj. protiv bjesnoće, a u 9. mj protiv zaraznih bolesti. Zanima me koliko vremena može proći između dva cijepljenja protiv tih zaraznih bolesti? Prošle godine to smo obavili 27.09., a ove god još nismo bili. Danas je 3.10., a kroz nekoliko dana bi to svakako obavili.Hvala unaprijed. Vlasta O: Docjepljivanje pasa protiv određenih zaraznih bolesti odvija se u skladu sa preporukama proizvođača cjepiva. Najčešće se radi o godišnjoj revakcinaciji; pri tome nekoliko dana, pa čak i tjedana, ne predstavlja nikakav problem. Oko potrebe za godišnjom revakcinacijom postoje i određene kontroverze unutar veterinarske struke jer jedan broj veterinara smatra kako tako česta cijepljenja imaju nuspojave, poput alergija, artritisa i iscrpljivanja imunološkog sustava, koji postaje slab za borbu protiv prirodnih, "divljih", infekcija. Također, postoje rasprave i u vezi učestalosti revakcinacije. Tako određen broj veterinara smatra da je godišnje docjepljivanje nepotrebno i da je dovoljno da ono bude dvogodišnje ili trogodišnje. U svakom slučaju, najpouzdanije je držati se preporuka proizvođača cjepiva.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 07.10.2013.
Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar,Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo ženku engleskog koker španijela staru 9 mj. Teška je 10 kg. Hrani se Pro plan puppy janjetina-riža, dobro napreduje. Možete li mi reći koja je dnevna doza te hrane u njenoj dobi (u gramima), kada da pređemo da hranu za odrasle pse, koju preporučujete i koja je dnevna doza? Koliki je broj obroka dnevno idealan kod odraslog psa? Margaret O: Purina Pro Plan janjetina riža je potpuna hrana koja pruža zaštitu osjetljivom probavnom sustavu štenaca. Ova hrana je visoko probavljiva, a sadrži janjetinu i rižu kao glavne sastojke. Pro Plan Puppy Digestion osigurava Vašem štencu sve što mu je potrebno za pravilan rast i razvoj, za održavanje jakog imunološkog sustava te zdrave kože i krzna. Za štence mlađe od 3 mjeseca preporučena dnevna količina hrane se treba podijeliti na 4 obroka, a svaki obrok možete namočiti mlakom vodom. Nakon tri mjeseca starosti hranu možete prestati namakati sa vodom, ali treba zadržati 4 dnevna obroka sve do 5 mjeseci starosti kada se ukupna dnevna količina hrane dijeli na 3 obroka. Nakon 6 mjeseci starosti možete davati 2 obroka na dan i tako hraniti psa cijelog života. Neki vlasnici daju svom ljubimcu jedan obrok na dan, ali na taj način se želudac odjednom optereti sa većom količinom hrane, a preostali veći dio dana pas može gladovati. Osim toga, prema nekim se istraživanjima pokazalo da se psi koji jedu jednom dnevno debljaju više nego psi koji dobivaju dva obroka na dan (naravno, prema preporučenim dnevnim količinama). Preporučene dnevne količine hrane potrebno je prilagoditi dobi, razini aktivnosti, fizičkoj spremi, i uvjetima u kojima živi životinja. Psi koji žive na otvorenom, za vrijeme hladnih dana trebaju više energije pa se prema tome odabire i odgovarajuća hrana i njezina količina. Hranu treba čuvati dobro zatvorenu, na sobnoj temperaturi, na suhom i čistom mjestu. Na pakiranju hrane nalazi se tabela prema kojoj možete odrediti koju količinu hrane treba dati psu tijekom dana. U tabeli je navedena dob u mjesecima, težina koju se se očekuje da će postići kao odrasli paas i dnevna preporučena količina hrane. Naprimjer, za pse koji su stari 9 do 11 mjeseci, a kao odrasli će imati 10 do 25 kilograma dnevna količina hrane je 150 - 370 grama. Prosječna težina engleskog koker španijela je 12.5 do 14.5 kg (mužjaci su obično krupniji od ženki). Preporuča se da Vaš pas jede hranu za štence do godinu dana kada treba prijeći na hranu za odrasle pse. Promjena hrane se nikada ne radi naglo nego postepeno kroz period od 7 do 10 dana. Možete nastaviti hraniti psa sa Purina Pro Plan Digestion (janjetina riža), Adult Original (piletina riža) ili Adult Sensitive (losos riža). Preporuča se psa hraniti jednom vrstom hrane koja mu odgovara. Za razliku od ljudi, psi ne podnose dobro nagle i česte promjene hrane. Takve promjene mogu dovesti do probavnih smetnji u obliku proljeva i povraćanja. Osim navedenih vrsta hrane za odrasle pse koje se nalaze u asortimanu Purine Pro Plan, postoji i čitav niz drugih vrsta hrana različitih proizvođača. Purina Pro Plan pripada kategoriji hrana superpremium kvalitete, a u tom rangu nalaze se i Royal Canin (Adult medium ili Cocker adult- specijalno za odrasle engleske i američke koker španijele starije od 12 mjeseci), Hill´s (Adult Advanced Fitness Medium Breed piletina, Tuna/riža ili Janjetina/riža), Eukanuba (Maitanance Adult Medium breed, Adult small/medium janjetina riža, adult all breed losos riža, Cocker Spaniel), Brit Care (Adult medium janjetina riža, losos krumpir ili divljač krumpir). Na svakom pakiranju bilo koje od navedenih vrsta hrane također se nalazi tabela sa preporučenim dnevnim količinama hrane pomoću koje možete samostalno odrediti koja je količina potrebna Vašem psu.
Sonja Vojnović, dr. med. vet. | 09.10.2013.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Na svojoj maloj kujici sam pronašla nesto nalik bradavici, ne znam je li je ili nije. Stara je 11 mjeseci i sterilizirana je, čitala sam da je moguće da je pao imunitet. Stavit ću fotografiju te bradavice pa ako mi možete savjetovat što je najbolje da napravim. Lijep pozdrav, Valentina O: No, nažalost, na osnovu fotografije u privitku teško je definirati o kakvoj se točno promjeni radi. Naime, dijagnozu je jedino moguće postaviti na osnovu kliničkog pregleda i po potrebi dodatnih pretraga u veterinarskoj ambulanti. Vezano pak uz pad imuniteta, mogu se u pasa javiti i bradavice, najčešće virusne etiologije. O potonjem više možete pročitati u odgovoru kolegice Vlatke Erman, dr. vet. med. naslovljenom Bradavice (papilomatoza) i kvržice na koži psa. No, promjena na njušci Vaše ljubimice može biti i limfoidno tkivo, zatim cista lojne žlijezde, pustula itd. Stoga Vam preporučujem odlazak u veterinarsku ambulantu. Navedene se promjene na osnovu dijagnostičkih postupaka u veterinarskoj ambulanti mogu razlikovati, a to je jedini način na koji je moguće poduzeti pravovremenu i primjerenu terapiju, a sve u svrhu osiguravanja optimalnog oporavka.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 11.10.2013.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa mješanca s engleskim mastifom. Stara je 13 mjeseci. Odjednom joj se stvorila nekakva okrugla izraslina na gornjem zglobu prednje noge. Izgleda kao neka mekana loptica koja se kreće amo-tamo, znači nije čvrsto uz nogu (na kosti), nego kako ona hoda tako se i ta loptica miče. Dirala sam i stiskala, međutim nema nikakve reakcije, ne boli je očito ništa. Zanima me što bi to moglo biti! Hvala unaprijed, Ivana O: Na ovakav način nisam u mogućnosti točno odrediti što je posrijedi s Vašim ljubimcem. Naime, prema opisanom moguće je da se radi o higromu. Higrom najčešće nastaje kao kronična trauma ležanjem na tvrdoj podlozi te je lokaliziran na npr. laktu. Najčešće obole psi velikih pasmina pasa kratke dlake, obično adolescentske dobi. Na laktu se primjećuje mekana oteklina na jednom ili oba lakta, koja je ispunjena tekućinom, a predstavlja odgovor organizma na kroničnu iritaciju u području lakta. Pas koji leži na tvrdoj podlozi traumatizira meka tkiva oko lakta. Normalno, kalus će se razviti za zaštitu koštane strukture koja prominira (lakat) no ako je pritisak ili trauma pretjerana, upala uzrokovana pritiskom premosti novi kalus i formira tekućinom ispunjen džep. Sam higrom ne mora uzrokovati bol - jednostavni higrom. Takav higrom prvenstveno predstavlja estetski problem. U pravilu, promjena ležaja rješava problem, ali su ponekad potrebni posebni podlošci ili povezi za lakat. Ako pas počne s ležanjem na mekanom i savitljivom materijalu, higrom će se riješiti kroz 2-3 tjedna. Nije preporučljivo punktirati oteklinu jer se probadanjem može unijeti infekt što stvara komplicirani higrom. Osim jednostavnog higroma, isti se može i zakomplicirati. Komplicirani higrom nastaje inficiranjem jednostavnog higroma. On postaje mekši te je tada neophodna kirurška drenaža. Ako se površina higroma ulcerativno ne promijeni, problem se može riješiti jednostavnom drenažom, a i povezima. Kako je vrlo važno prepoznati higrom u ranom stadiju, smatram da bi za početak najbolje bilo da s ljubimcem posjetite svojeg veterinara. Isti će po pregledu ljubimca biti u mogućnosti postaviti dijagnozu. U skladu s postavljenom dijagnozom moći će se odrediti i najprikladniji način tretiranja postojećeg stanja kao i odgovoriti Vam na sva pitanja. Korisne informacije o sličnoj tematici možete saznati i u odgovoru kolegice Vlatke Erman, dr. vet. med. naslovljenom Burzitis.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 11.10.2013.
Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Molim vas za savjet u vezi kujice male pasmine (3,5 kg) stare 12 god. Unazad nekoliko dana vrši nuždu po stanu, a to nikada ne radi ukoliko je se, naravno, redovito izvodi u šetnju 1-2 dnevno, ali sada unatoč šetnjama obavlja nuždu u stanu. Primjetila sam da se "sanjka" i da ima problema sa velikom nuždom u šetnji, vrpolji se i malo cvili i muči se, ali ne uspijeva obaviti nuždu. Primjetila sam također da se intenzivno liže oko analnog otvora, koji joj je natekao i ima nekakav iscjedak. Prije je imala već problema s analnim žlijezdama, ali nikada nisu bili ovakvi simptomi. Nema povišenu temperaturu i nije potištena. Ne odbija hranu. Sara O: Pražnjenje stolice (defekacija) je voljom kontrolirana aktivnost, a gubitak voljne kontrole naziva se fekalna inkontinecija. Nekoliko različitih čimbenika igra ključnu ulogu u kontroli defekacije: - uredna funkcija odgovornih živaca i mišića koja omogućuje širenje i osjet ispunjenosti završnog crijeva (rektuma), - uredna konzistencija stolice te- mogućnost pravovremenog pražnjenja. Kod pasa starije dobi nije rijetka pojava fekalne ili urinarne inkontinencije (nemogućnosti kontroliranja mokraće), a povezana je u većini slučajeva sa oslabljenom funkcijom živaca te regije tijela ili sa smanjenom tjelesnom aktivnosti koja posljedično utječe na smanjenje peristaltike i razvoj konstipacije. Začep crijeva može biti uzrokom inkontinencije jer tvrde i zapečene stolice zatvaraju prolaz kroz rektum pa danima nakupljena stolica iznad „čepa“ povremeno „bježi“ i stvara sliku inkontinencije. Osim fekalne inkontinencije prema simptomima koje ste opisali može se posumnjati i na upalu analnih žlijezda (sacculitis), naročito ako je Vaša ljubimica, kao što ste i sami naveli, imala već problema s "analkama". Simptomi koji upućuju na upalu su lizanje perianalnog područja i baze repa, vučenje stražnjeg dijela tijela (sanjkanje), te bolna defekacija i napinjanje pri obavljanju velike nužde. Liječenje upale analnih vrećica započinje se njihovim pražnjenjem, od strane veterinara i po potrebi sa ispiranjem fiziloškom otopinom i primjenom antiseptičkog sredstva. Kod jakih upala potrebno je primjeniti i antibiotik uz dodatak kortikosteroida. Ponekad se može dogoditi da i neredovito tretiranje preparatima protiv unutrašnjih nametnika i njihova brojnost u crijevima uzrokuju to tzv. sanjkanje, no ukoliko ste to ipak redovito činili svaka 3-4 mjeseca godišnje, ne bi smjelo biti problema. Svakako se može i preventivno dati u obliku tablete neko od sredstava protiv unutrašnjih nametnika, npr. Pratel, Dehinel, Drontal. Dakle, moj savjet je da ipak posjetite Vašeg veterinara kako bi obavio kompletan pregled Vaše ljubimice i mogao postaviti točnu dijagnozu i započeti liječenje. Svakako nije dobro da se kujica dugo vremena muči s bolnim defekacijama, a i Vi sa čišćenjem po kući. Osim posjete veterinara, preporuka bi bila da kujici dajete hranu bogatu vlaknima koja djeluje blago laksativno i čini stolicu obilnijom te takva radi veći pritisak na analne vrećice, a opet ukoliko je riječ o nekontroliranoj defekaciji vlakna usporavaju i reguliraju probavu i pomažu u uspostavljanju regulatornog ritma defekacije. Neke od medicinskih dijeta, odnosno hrana koje obiluju vlaknima, a koje možete potražiti u našim veterinarskim ljekarnama su: Hill's Prescrition diet r/d i w/d u suhom obliku i konzervama, Royal Canin Sensitivity control i Gastro-intestinal, te Dr.Clauder's Special diet High fibre.
Petra Franko, dr. med. vet. | 11.10.2013.
Odgovara: Dinko Kralik, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Imam ženku mopsicu, staru 3 god. Vrlo je vesela, pokretna, voli puno hodati i trčati. Hranim je briketima Pro Plan losos, riža. Kujica nema više od 9 kg. Ne dajem joj često poslastice za pse, voli glodati goveđu kost, pojede sirovu mrkvu. Primjetila sam da se ponekad vuče, 'hoda' po guzi, rekli su mi da su možda u pitanju analni kanali. Danas sam primjetila, nakon što je obavila veliku nuždu da na izlaznom otvoru, na čmaru ima nešto slično hemeroidu. Izgledalo je kao da je upaljeno, crvenkasto, ali se kasnije povuklo. I dalje se vidi, izgleda kao čvorić. Molim Vas za savjet, postoje li i kod pasa hemeroidi? Što učiniti?Tanja O: Psi uobičajno nemaju hemoroide pa pretpostavljam da je posrijedi neki drugi problem, a to je najčešće vezano uz analne vrećice koje se nalaze perianalno. Naveli ste da ljubimica vuče stražnjicu po podu, a to je često znak da su analne žlijezde u pitanju. Već kod same upale analnih vrećica (sakulitis) psi počinju vući stražnjicom po podu. Najčešći uzrok crvenila, boli i otekline analnog područja bi bio apces analne vrećice. Ukoliko je Vaša ljubimca duže vrijeme imala proljev ili se jako naprezala prilikom pokušaja defekacije, može se dogoditi da dođe do prolapsa rektuma. Isto tako, postoji mogućnost da je posrijedi neki od tumora, najčešće je to perianalni adenom, ali kako ste naveli da je stara tek tri godine, to se uglavnom ne bi pojavilo u mlađeg psa. U svakom slučaju, trebate odmah posjetiti veterinara, a u međuvremenu svo tkivo koje je izašlo iz rektuma treba održavati vlažnim fiziološkom otopinom ili vazelinom. Idealna bi bila Flogoderm mast koju možete kupiti i u našim dućanima ili neki drugi lubrikant jer će isušivanjem doći od oštećenja tkiva. Naime, prilikom čina defekacije, kako se mišićni sfinkter opusti, mogli biste vidjeti same analne vrećice ili samu sluznicu, koja ako je upaljena bi bila crvene boje, ali brine me to što se naveli da se i dalje se vidi čvorić pa Vam svakako savjetujem da uz držanje vlažnim opisano tkivo što prije odete kod vašeg veterinara. Ovisno o tome što će Vaš veterinar otkriti i koja terapija će biti potrebna, porazgovarajte s njime o promjeni prehrane koja će sadržavati više vlakana i tako će Vaša ljubimica imati formiraniju stolicu i samim time bolje istiskivati sadržaj analnih vrećica. Također, savjetuje se i pojačana tjelesna aktivnost (što po Vašem opisu njene aktivnosti ne bi trebao biti problem) za zatezanje mišićnog tonusa i češće davanje svježe vode da biste potakli Vašeg psa da pije više.
Dinko Kralik, dr. vet. med. | 11.10.2013.
Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam štene labradora. Ima 3 mj. Bili smo jučer na jedoj proslavi gdje joj je svatko ispod stola gurao janjeće kosti, kožice, pohane šnicle itd., a ja je hranim samo suhom pasjom hranom. I idemo mi doma, ona napuhnuta kao balon, ali zaspala je i sve ok. I sada, jutro nakon, počela je povraćati i povraća cijelo jutro, sada već samo tekućinu, ali imam osjećaj kao da bi kosti izbacila, a ne može. Sada sam je nahranila pa možda s time izbaci ostatak. Ne znam što da drugo radim?!Ivona O: Kod svake nagle promjene hrane probavni sustav pasa (naravno i drugih životinja) reagira na razne načine. Najčešće je to proljev i povraćanje kao što je slučaj kod Vašeg šteneta. Povraćanje se javlja zbog nadraženosti želučane sluznice hranom koju pas inače ne konzumira, a proljev radi burne reakcije probave na sastojke hrane na koju pas nije naviknuo (povećani udio masnoće, začini). Ukoliko Vaše štene i dalje povraća savjetujem da što prije posjetite Vašeg veterinara iz razloga što se povraćanjem gubi puno tekućine i elektrolita, a posebno je kod štenaca ovo stanje opasno (bez obzira na to što se radi o labradoru) jer brzo dolazi do dehidracije i potrebna je što hitnija intervencija u smislu nadoknade izgubljene tekućine (infuzija). Također je potrebno procijeniti (ukoliko je štene jelo kosti) u kojem dijelu probavne cijevi se kosti nalaze. Za ovu svrhu potrebno je napraviti rengensku dijagnostiku abdominalne šupljine. Ako se stanje ipak malo primirilo u međuvremenu, tada možete u našoj ljekarni u sklopu Pet centra kupiti prah za spravljanje rehidracijske otopine (npr. Rehydration support- Royal Canin) te štene hraniti laganom dijetnom prehranom (bijelo pileće meso i riža) ili medicinskom hranom za probavne smetnje npr. Gastrointestinal junior - Royal Canin. Bez obzira hoćete li kuhati ili kupiti gotovu hranu, potrebno ju je davati barem dva tjedna i nakon toga postepeno prijeći na štenetovu redovnu prehranu. Ono što me brine u Vašem upitu je napuhanost trbuha šteneta. Ako napuhanost nije splasnula, savjetujem što hitniji odlazak veterinaru jer se dilatirani želudac sa velikim sadržajem plina može lako izvrnut - dilatacija (proširenje) i torzija (zavrnuće) želuca predstavljaju već i opasnost za život Vašeg ljubimca.
Nataša Lončar, dr. vet. med. | 15.10.2013.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Moja kujica ima 3 mj. i tamo gdje piški joj se nakuplja neka sluz. Vidjela sam to tek danas jer ona odmah kad to izađe, očito poliže i makne, a sada sam pratila Ujutro je sluz bila onako prozirna, rastezljiva... a sada je žutkasta. Što je to? Ivona O: Bakterijske infekcije donjeg mokraćnog sustava i mokraćne cijevi vrlo su učestale. Više od 85% infekcija mokraćnog sustava uzrokovano je bakterijama iz vlastitih crijeva ili rodnice iste jedinke. Obično se, međutim, te bakterije ispiru za vrijeme pražnjenja mokraćnog mjehura, ukoliko se pije dovoljno tekućine. Bakterijske infekcije su česte i u malih štenaca lošijeg imunitetnog stanja. Upala mokraćne cijevi popraćena je žarenjem i pečenjem nakon mokrenja, postojanje čestog nagona na mokrenje s ponekad oskudnom količinom urina. Može se pojaviti iscjedak iz mokraćne cijevi na spolovilu, koji može biti sluzav ili gnojan ovisno o uzročniku upale. Preporučujem posjet veterinaru koji će učiniti klinički pregled abdomena, spolovila, a zatim bilo bi dobro učiniti i laboratorijske nalaze krvi i urina kao i briseve uretre na bakterije, urinokulturu i po potrebi ultrazvučni pregled abdomena. Radi se o štenetu koje je u osjetljivoj dobi izloženom stresu kao posljedica cijepljenja, odvajanje od mame i promjeni prehrane s mlječnog na vlažnu/suhu hranu. Potrebno je štene hraniti kvalitetnom hranom primjerenom za njenu dob i veličinu pasmine. Veterinari u Pet centar trgovinama rado će Vas savjetovati o pravilnom hranjenju štenaca i pomoći Vam pri odabiru hrane.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 17.10.2013.