Pitajte veterinara

Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam francuskog buldoga. Od proljeća do jeseni boravim u južnoj Dalmaciji gdje su puno veća opasnost komarci od krpelja. Koji komarac prenosi srčane gliste da znam koje sredstvo upotrijebiti. Proizvod koji sam do sad koristila - "ExSpot" ima repelentni i insekticidni učinak na papatače (flebotome - Phlebotomus perniciosus), a ne znam je li to dovoljno za zaštitu od srčanih glista. Stronghold navodno štiti od dirofilarioze, ali ne znam štiti li od lišmanije, tj. ugriza papatača. Zbunjuju me komarci i ne znam koji proizvod (u ampuli) da izaberem.  Također me zanima postoji li opasnost u našim krajevima od zaraze Ankilostomijazom (crijevni okrugli crv, bilo Ancylostoma duodenale, bilo Necator americanus)? Hvala. AnaO: Pet centar u svojim dućanima nudi više preparata u zaštiti ljubimaca od vanjskih parazita poput krpelja, buha, komaraca i drugih kožnih nametnika. U "borbi" protiv određenih parazita možemo preporučiti dva proizvoda, a to su Bayerov Advantix spot on i Intervetova ogrlica Scalibor Protector Band.L išmanijozu  pasa prenosi Phlebotomus perniciosus. Sezona prijenosa bolesti putem ovih papatača ili sitnih komaraca traje 5-6 mjeseci u mediteranskim zemljama (srednja Dalmacija). Dirofilariju (nametnika srčanog mišića) prenose komarci iz roda Aedes spp. i Culex spp Na navedene prenosnike (papatače i komarce) odbijajuće ili repelentno djeluju oba navedena preparata, odnosno Advantix ampula u trajanju od 4 tjedna, a Scalibor ogrica djeluje do 6 mjeseci.Naravno, oba preparata djeluju i na druge nametnike odnosno buhe, krpelje, muhe...Ampula ima kraći vijek djelovanja od ogrlice, koja svoje zaštitno djelovanje ima i do 6 mjeseci i ima insekticidni učinak (ubija),"anti-feeding"učinak protiv  patača (prevencija od ujedanja i akta hranjenja na domaćinu), repelentni učinak (parazit ne dolazi na domaćina),"knock-down" učinak (parazit postaje nekondiniran), rezistentan je na vodu (učinkovitost zadržava i nakon moćenja ili kupanja u moru i rijeci, na kiši) bez mirisa (u zatvoernom prostoru ne osjeti se miris insekticidne ogrlice kao kod drugih ogrlica).Advantix ampula se lako primjenjuje (nakapati na kožu pasa uzduž kičme  na više mjesta), repelentni učinak na krpelje unutar dva sata , ne dozvoljava prijanjanje i hranjenje parazita, pojačana učinkovitost protiv buha i njenih stadija, repelent i karacid u okolini s krpeljima,smanjuje potencijalni prijenos bolesti čiji su posrednici krpelji (boerlioza, erlihioza, babezioza), komarcima (dirofilarioza) i paptačima (lišmanioza). Stronghold spot on otopina izdaje se isključivo na recept i nema repelentni učinak na prenosnike Vama ineteresantnih bolesti, već se daje psima koji su testirani i pozitivni na dirofoilariju.Prema nama dostupnim podacima, na području Hrvatske ima dosta slučajeva pozitivnih na Ancylostoma caninum, kao i i na Uncinariu stenocephala. Zabilježeni su slučajevi na podruju Istre ( psi tartufari) i u okolici samoborskog gorja. Redovito tretiranje pasa i mačaka preparatima protiv vanjskiih i unutarnjih nametnika,održavanje vlastite higijene (redovito pranje ruku), uklanjanje izmeta naših ljubimaca na javnim i privatnim površinama, redovito pranje voća i povrća,djeci ne dopustiti da se igraju bosa ili leže na površinama koji su možda zagađena izmetom raznih životinja (pješčanici), piti samo vodu iz vodovoda ili u bocama, održavanje higijene naših ljubimaca redovitim četkanjem i kontrolom dlake i kože  (paraziti), kupanjem ljubimaca trećeg dana nakon aplikacije preparata protiv unutarnjih parazita (jajašca); svime gore navedenim štitite sebe i svoju obitelj, a ponajviše svoje ljubimce od mogućih zoonoza..

Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula    P: Kupila sam štene zlatnog retrivera koje je sada staro 7 tjedana. Šene je još s majkom a ostala braća su od nedavno kod novih vlasnika. Planirala sam štenca ostaviti s majkom još tjedan dana misleći da će biti i s ostalom braćom. Obzirom da će on još tjedan dana biti sam pomalo sam zabrinuta neće li se majka i štene previše vezati pa će i njoj i njemu rastanak teško pasti a štene će možda biti više uznamireno. Da li da štene uzmem čim prije ili da pričekam da navrši 8 tjedana? Diana O: Uobičajeno se preporučuje da štence treba odvajati od majke u dobi od 7-8 tjedana, odnosno to se smatra najranijom dobi za odvajanje. Do tada je veoma važno da štenci budu kako sa majkom tako i sa drugim štencima u leglu jer se uče socijalnim vještinama. Najkasnija dob za odvajanje štenaca od majke  je 12 tjedana i starije štence ne bi trebalo ostavljati više u leglu. S obzirom da su svi štenci već kod novih vlasnika, čini se da nema osobitog razloga da Vaš štenac ostaje sa majkom. Period učenja, međutim, nije završio i Vašeg kućnog ljubimca čeka period  tzv.sekundarne socijalizacije odnosno ulazak u ljudski svijet i upoznavanje sa svim onim što će susretati tijekom života. Dodatno, korisne savjete  o odgoju šteneta možete pročitati  na tekstu  Odgoj šteneta

Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula    P: Imam psa njemački terijer, dobili smo je kao štene. Slobodno se kreće, svaki dan se igramo sa njom i mazimo je. Jako je umiljata i luckasta. Od malena reži i hvata svoj rep kad treba jesti. Veterinar nam je rekao da su to gliste, pa smo joj dali lijekove i to riješili. Međutim to se nastavilo, uglavnom kad dobije hranu, kao da se boji da joj rep ne otme hranu. Prije 7 dana se okotila prvi. Sad još intenzivnije je opasnije juri svoj rep, čak ga i grize kao da napada nešto, prokrvarila ga je. Počne se okretati u krug i gaziti po štencima. Onda ih stane lizati. Istisnuli smo joj analne žljezde, bilo je gnoja (tako kaže veterinar), stavili frontline. Imam osjećaj da je ljubomorna na svoj rep i da ne zna da je on dio nje.O: Više je razloga zbog kojih pas može intenzivno gristi svoj rep.Najčešći su razlozi vezani uz kožne promjene poput invazije buhama sa posljedičnom alergijskom reakcijom, naročito s obzirom da se buhe znaju nakupiti oko baze repa.Osim toga,bakterijske infekcije kože također mogu biti neugodne i uzrokovati jako češanje odnosno grizenje Problemi sa analnim žlijezdama također.Osim ovih "kožnih" uzroka, razlog može biti i psihološki odnosno grizenje repa može biti kompulzivno što kod nekih pasa započne u ranoj dobi.Takvo ponašanje može biti posljedica stresa i anksioznosti a često puta slučajne ozljede repa služe kao okidač.Kako bi se procijenila ozbiljnost problema i ustanovio uzrok hvatanja repa, uzima se iscrpna anamneza - ponašanje psa, detalji o trajanju, učestalosti i intenzitetu ovog oblika ponašanja, pa i povijest bolesti psa i njegovih roditelja. Liječenje ovisi o uzroku ponašanja. Ukoliko ste sigurni da je ovakav oblik ponašanja naučen (možda ste i sami nenamjerno poticali hvatanje repa smijehom ili posebnom pažnjom), tada terapija uključuje uklanjanje elemenata koji potiču ponašanje. U ovakvom slučaju bilo kakva pažnja (pohvala ili kazna) treba prestati i morate se suzdržati svaki put kada vidite psa kako hvata rep. U početku pas će možda povećati učestalost hvatanja repa kako bi zadobio vašu pažnju ili nagradu koju ste mu prije davali. Važno je da ne nagradite takvo ponašanje. To je kritičan period prije samog odvikavanja od hvatanja repa. Neophodno je da svi članovi obitelji shvate da je izostanak poticaja vrlo bitan i da se hvatanje repa mora ignorirati pod svaku cijenu. Bilo kakva pažnja ili kazna će samo pogoršati problem. Također i amputacija repa može izazvati ovakvo ponašanje jer se zahvatom mogu oštetiti i pojedini nervni završeci što uzrokuje snažnu iritaciju.Ponekad nije jednostavno detektirati uzrok problema a preporučujem da nastavite suradnju sa Vašim veterinarom u pronalaženju rješenja.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb P: Interesira me dali je dobro dodavati gag tablete u hranu. Trenutno hranim psa sa kuhanim mesom i pro plan performans hranom, pošto ću sada prijeći na royal canin energi 48oo dali je potrebno dodavati gag tablete u tu hranu. Pošto i dalje bude dobivao kuhano meso u obroku od cca 5oo g. i uz to rižu i gotovu hranu u omjeru cca 3oo g. Pošto sa psom puno radim i u takmičarskoj je sezoni i dosta uzgaivača preporuča royal canin energi 48oo da ta hrana sadrži puno energije i svih potreba psa za izdržavanje napornih treninga i takmičenja. Željko   O: Osnovna tvar vezivnog tkiva sastoji se od glikoaminoglikana i glikoproteida te ima zadaću pohrane i prijenosa vode i mineralnih tvari u organizmu. I najmanja promjena biokemijske ravnoteže, naročito glikoaminoglikana, ugrožava izmjenu tvari u vezivnom tkivu. To se događa prilikom ozljeda, upalnih oboljenja i tijekom starenja. Najčešći problemi sa vezivnim tkivom su akutne i kronične upale zglobova, upale i degeneracije tetiva i vezivnog tkiva, ukočenost zglobova, bolesti koje onemogućuju kretanje (spondiloza i artroza). Petvital GAG je kompleks prirodnih tvari koje imaju ključnu ulogu u izmjeni tvari vezivnog tkiva. Sadrži glikoaminoglikan (GAG) najveće kvalitete dobivenog iz osušenih zelenih usnatih školjki-za stabiliziranje kolagena, regulaciju vode, zdravlje vezivnog tkiva i zglobnih hrskavica. Omega 3 masne kiseline smiruju upalu. Sadrži aminokiseline, brašno morskih algi za nadomještanje sumpora, hondroitin sulfat (osigurava stvaranje sinovijalne tekućine u zglobu (a time i prehranu zglobnih struktura, te zaštitu od mehaničkih oštećenja), štiti zdravu hrskavicu od preranog propadanja (sprječavajući stvaranje određenih enzima koji oštećuju vezivna tkiva, te neutralizirajući učinak drugih enzima koji sprječavaju transport hranjivih tvari u hrskavicu), heparin i heparin sulfat te vitamin E i selen za zaštitu od štetnih produkata izmjene tvari.Preporuča se za postizanje i održavanje veće fizičke izdržljivosti, kod većih napora (trening, natjecanje, lov, skotnost, laktacija), za povećanje kvalitete života, naročito kod starijeg psa, u zadnjoj trećini skotnosti, za optimalnu izgradnju vezivnog tkiva štenadi i za obogaćenje dnevne hrane vrijednim prirodnim tvarima visoke biološke vrijednosti tako da svakako preporučam upotrebu GAG preparata pošto pas jede kombinaciju sa kuhanom hranom i s obzirom na povećan napor.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb    P: Molim Vas za pomoć, pas Bobi, mješanac, ne znamo točno koje rase, došao je kao mali i onda smo ga zadržali. Sve je bilo super do prije nekoliko mjeseci kada je Bobi počeo imati napade slične epilepsiji, izgubi svijest na nekoliko minuta, počne da se trza, zapjeni, izgubi svijest i nakon nekoliko minuta se vrati u normalu, samo što tada bude nejak, prestrašen, premiran...nakon toga obično se povuče i spava. Napadi u početku nisu bili česti, no u zadnje vrijeme se isti pojavljuju sve češće i češće. Bobi je redovno cijepljen, čak smo mu kupili i vitamine za jačanje organizma, no ništa ne pomaže i napadi se nastavljaju. Molim Vas za pomoć, da li znate šta bi moglo biti u pitanju, šta nije u redu, da li postoji bilo kakav lijek koji bi mu mogao pomoći i što predlažete? Hvala Vam unaprijed. MirelaO: Epilepsija je određen, karakterističan i vrlo specifičan način reakcije mozga na različita moguća patološka stanja. Epilepsija sama po sebi, predstavlja simptom nekog prisutnog oboljenja. Iako ovo oboljenje pripada neizlječivim bolestima, uz adekvatnu terapiju je moguće osigurati kvalitetan i "normalan" život ljubimca. Epilepsija se očituje napadima gubitka ili poremećajima svijesti, motornim simptomima kao što su grčevi, te vegetativnim simptomima kao što su slinjenje, povraćanje, nekontrolirano mokrenje i defekacija. Ona može biti urođena ili izazvana drugim bolestima (ozljeda mozga, moždani ožiljak, tumor mozga, niska razina kalcija u krvi, niska razina šećera u krvi, toplotni udar, migrirajuća larva crijevne gliste, hidrocefalus, encefalitis nakon štenećaka, otrovanje, hepatička encefalopatija, bolesti bubrega, toksoplazmoza, hipoksija, izrazito jaki psihički ili emocionalni stres). Više o epilepsiji možete saznati u odgovoru kolegice Zdravke Rumiha, dr. vet. med., na sljedećem tekstu Epilepsija - liječenje, potomstvo i prehrana . Kao što sam prije i naveo, primjenom adekvatne terapije moguće je ljubimcu osigurati optimalnu kvalitetu života. U tu svrhu, nužno je da Vaš veterinar pregleda ljubimca i utvrdi njegovo zdravstveno stanje, odnosno dijagnosticira oboljenje. Kao i kod svih drugih oboljenja, u skladu s dijagnozom poduzeti će se odgovarajuća terapija. U slučaju epilepsije, određena terapija od strane veterinara se ne bi smjela prekidati (osim iz određenih razloga koje je utvrdio i odredio veterinar). Naime, u većini slučajeva nakon nekog vremena (više mjeseci ili godina) pas nastavlja s normalnim životom bez napada i bez lijekova. Stoga, savjetujem Vam da se ipak probate obratiti svom veterinaru, ili kontaktirate Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Stručnjaci na prije navedenoj klinici posjeduju opremu kao i prikladno stručno znanje i iskustvo kako u dijagnosticiranju tako i u prikladnom tretiranju ovakvih i sličnih oboljenja.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb P: Htio bih vas pitati o jednom nedavnom slučaju koji mi se dogodio. Imam psa križanca njemačkog ovčara i roveliera već 9 godina težak 60 kg. Kao štene volio se igrat sa drugim psima, no nakon godinu dana počeo ih je klati i odtada ne može vidjet niti jednog psa u svojoj blizini. Ja imam 22 godine i mene je odabro kao gazdu, i ja sam se stvarno brinuo o njemu vodio ga u šetnje 2 puta na dan ga hranio. Prije 3 dana sam ga vodio u šetnju na povodcu, prolazio sam ulicom i on je uočio drugog psa, kada je on krenuo na drugog psa ja sam se poskliznuo i pao na pod i moj pas nije krenuo na psa nego se okrenuo prema meni i ugrizo me za glavu, te nanio ozljednu ranu od 10 cm. Ja bih Vas zamolio da mi pokušate na neki način odgovoriti koji je povod toj njegovoj reakciji i da li zaslužuje drugu šansu ili ga se treba uspavati? Hvala unaprijed. Dario O: Prema Pravilniku o opasnim psima (NN 117/2008) opasan pas je bilo koja jedinka te vrste, podrijetlom bilo koje pasmine koja je ničim izazvana napala čovjeka i nanjela mu tjelesne ozljede ili ga usmrtila, ničim izazvana napala drugog psa i nanijela mu teške tjelesne ozljede ili uzgajana. Činjenicu da je pas opasan utvrđuje veterinarski inspektor po podnesenoj prijavi o ničim izazvanom napadu na čovjeka s nanesenim tjelesnim ozljedama ili ničim izazvanom napadu na drugog psa s nanesenim teškim ozljedama. Nakon provedenog postupka obavezan je upis psa u Upisnik pasa u rubriku "Opasan pas" te je potrebno u knjižici o cijepljenju također upisati "Opasan pas".Vlasnik opasnog psa mora osigurati njegovu kastraciju u roku od 14 dana nakon proglašenja psa opasnim, o čemu vlasnik životinje kao dokaz nadležnom veterinarskom inspektoru dostavlja preslik računa za obavljenu uslugu. S obzirom da je Vas ugrizao vlastiti pas i nema prijave ovo su Vam informacije da znate kako se inače postupa u ovakvoj situaciji (kastracija, upis u knjižicu..).Vlasnik mora opasnog psa držati u prostoru (zatvoreni kavez) ili objektu primjerene veličine iz kojeg ne može pobjeći, a ulazna vrata u prostor ili objekt u kojem se nalazi takav pas moraju biti zaključana. Na ulazu u prostor ili objekt u kojem se nalazi opasan pas mora biti vidljivo istaknuto upozorenje: "Opasan pas".Izvođenje opasnog psa na javne površine dopušteno je jedino s brnjicom i na povodcu, od strane vlasnika i u skladu s komunalnim odredbama o uvjetima i načinu držanja pasa.Vlasnik opasnog psa, psa ne smije ustupati drugoj osobi na čuvanje i privremeni smještaj osim u slučaju osiguranja veterinarskog tretmana.Vlasnik koji na dan stupanja ovoga Pravilnika na snagu posjeduje opasnog psa ovoga Pravilnika mora posjedovanje takvog psa prijaviti pravnoj ili fizičkoj osobi ovlaštenoj za upisivanje u središnji upisnik pasa zbog upisivanja psa u Upisnik pasa u rubriku »Opasan pas«. O agresivnosti u pasa pisala je kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr.med.vet. na Agresivan pas te, mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.med.vet. na Agresivan tornjak, te na Agresivan doberman 

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60,Zagreb P: Imam psa mješanca starog oko 11 godina. Pas je veseo, živahan i nema neka ponašanja starosti. Od mladih dana imali smo problema sa probavom (proljevi) koju smo pokušali rješavati na razne načine prehranom. Obzirom da ne želi svaku vrstu hrane na kraju isprobavanja završili smo sa hranom "Darling". Promjenom bilo čega opet bi došlo do pogoršanja stolice. Uz to godinama se mučimo i sa povremenim krastama i ljuštenjem kože. Prije je to bila krasta koja bi zarasla, a onda bi se negdje pojavila druga koju bi pas lizao do iznemoglosti. Ove godine se situacija jako pogoršala jer uz jako ljuštenje kože otpala mu je i dlaka na velikim površinama tijela. Što se tiče higijene, psa kupam jednom mjesečno šamponima za pse. Češljali smo ga i šišali ali sad ga samo šišam jer toliko je malo dlake da se ne usudim to češljati.  Kod vas sam počela kupovati hranu za starije pse koji  su možda alergični. Moje pitanje bi bilo. da li je to dovoljno ili bi mi vi savjetovali nešto drugo? Ljiljana O: Alergije, odnosno netolerantnost na hranu česti su problemi koji se javljaju u pasa, bez obzira na njihovu dob, veličinu, spol ili pasminu.Uzroci preosjetljivosti, tzv. alergeni, mogu biti različitog podrijetla. Tako, najčešće su uzrok pojedini elementi prisutni u hrani, ali i bilo koje druge tvari iz same okoline ljubimca (trave, pelud, sredstva za održavanje čistoće prostora, buhe, grinje,...). Do alergijske reakcije dolazi kad imunološki sustav životinje pretjerano reagira na određene tvari (alergene) koje pas udahne, pojede ili s njima dođe u kontakt na neki drugi način. Alergijski odgovori mogu utjecati na kožu psa, izazivajući svrbež; sluznicu dišnih prohoda, izazivajući kihanje, kašljanje i otežano disanje; sluznice želučano - crijevnog sustava, izazivajući povraćanje ili proljev. Sama alergija se najčešće razvija tijekom života. Naime, psi se ne rađaju s alergijom, već je mogu razviti nakon učestalog izlaganja osjetljivog organizma određenom alergenu. Često je vrlo teško postaviti točnu dijagnozu alergije. Naime, za dijagnostiku bi bilo potrebno točno utvrditi na što je ljubimac preosjetljiv te po mogućnosti ukloniti ili maksimalno reducirati kontakt ljubimca s istim. Iz tog razloga, danas se sve više koriste klasični alergološki testovi. U liječenju alergija uzrokovanih različitim preosjetljivostima organizma na neke od sastojaka u hrani, danas se koriste različite medicinske hrane posebno prilagođene za tu namjenu. Takve hrane su pomno pripravljene i kao takve prilagođene da s jedne strane samom ljubimcu osiguraju sve potrebito s nutritivnog stajališta, a s druge strane da dodatno ne potenciraju preosjetljivost. Dakle, takve hrane na različite načine su svele sve potencijalne alergene na minimum. Hranjenje ljubimca s takvim hranama osigurava dovoljno vremena kod ljubimca da njegov organizam vlastitim snagama "očisti" svoj organizam od prisutna alergena. Iz tog razloga, u slučaju primjene takvih medicinskih hrana, iste bi trebalo koristiti kroz minimalno dva mjeseca prilikom čega bi trebalo apsolutno ukloniti sve druge dodatke, kao što su poslastice, dodaci sa stola, miješanje s drugom hranom,... U određenim slučajevima, i prije navedena metoda eliminacije alergena iz organizma ne uspijeva pa je potrebno primijeniti i različite druge pristupe u tretiranju postojećeg stanja. Ako se ukloni alergen kao i njegov kontakt s preosjetljivim organizmom, isti ne reagira znakovima preosjetljivosti. Posljedično, kroz nekoliko tjedana, dolazi do poboljšanja zdravstvenog stanja ljubimca. U svakom slučaju, iz razloga što je Vaš veterinar pregledao ljubimca s istim se i ja moram složiti. Stoga, pridržavajte se svih naputaka veterinara te pokušajte riješiti postojeći problem uz pomoć hipoalergenskih hrana. Po potrebi, kontaktirajte svojeg veterinara. Korisne informacije o alergiji u pasa možete saznati i u odgovorima kolegica na sljedećim stranicama Hot Spot ili alergija na hrani i Alergija i atopija atopični dermatitis terapija medicinskom hranom

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Već par dana, moj pas (pekinezer) ponaša se čudno. Prestala je jesti,stolica joj je bila loša skroz,ali eto sad je malo,malo bolje. Bila je vesela,a sad se izdvoji od sviju nas, i uvijek je u čošku spava. Čak je i u nesvjest padala. Bili smo kod veterinara, no oni su slabo opremljeni,pa su joj dali samo inekcije, koje joj nisu pomogle. Temperatura joj je prilično visoka 39,40 pa cak i 41.Nakon svakog uzbuđenja ona padne u nesvjest, i to joj se jučer dešavalo čak 3 puta. Ne sumnjam da joj je to zbog hrane, jer apsolutno ništa ne jede. Čak je i dehidrirala, koliko mi vidimo.Tužna je, a ima i grčeve u stomaku, a zna se desiti da nekad povrati. Hvala. Amar O: Kako niste naveli koliko je Vaš pas star i je li se gubitak svijesti javljao ranije te koje je lijekove pas primio vrlo mi je teško procijeniti što je uzrok narušenom zdravstvenom stanju. Gubitak svijesti nakon uzbuđenja može ukazivati na srčane tegobe koje su u pasa malih pasmina relativno česte. Dehidracija i gubitak elektrolita mogu dovesti do disbalansa u organizmu, a simptomi dehidracije razlikuju se ovisno o njenoj težini. Neki od simptoma dehidracije u pasa su suhe sluznice, grčevi u nogama, brzi otkucaji srca, slabost, mučnina i povraćanje.  Dehidracija može dovesti do zatajenja unutarnjih organa i kome. Stoga Vam preporučam da psa ponovo odvedete veterinaru koji će joj putem infuzije (preko vene ili potkožno) nadoknaditi tekućinu i elektrolite. Ovaj postupak treba ponavljati svakodnevno do stabilizacije životinje. Ukoliko pas pije vodu, a ne povraća učestalo, ponudite mu više puta tijekom dana (svakih pola sata) male količine vode (mala žličica). Pomoći će i rehidracijska otopina namijenjena djeci koju možete kupiti u humanoj ljekarni. Različite bolesti se liječe različito dugo, a uspješnost terapije nije uvijek vidljiva u kratkom roku. Vjerujem da će veterinari koji su započeli liječenje nastavkom terapije ipak pomoći Vašem psiću. Odnosno, dat će Vam informaciju u kojoj najbližoj ambulanti možete potražiti specijalističu pomoć.

: ., Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam retrivera starog 2 godine i 3 mjeseca. Jako je lijep pas, ali mrsav i slabo je odlakan u odnosu na ostale retrivere. Ima loš apetit,  s vremena na vrijeme povrati žutu masu, nikad sadržaj hrane, i nekad mu se javi proljev. Probali smo sa različitim hranama, u početku ih jede dobro, a onda ih počne odbijati. Danas je povratio žutu masu, a dva dana prije toga je jeo travu u većim količinama. To sve traje od njegovog trećeg mjeseca,  u početku je to bilo dosta češće , ali sada ta problematika se javlja rijedje ali apetit je uvijek loš. Halapljiv je na domaću hranu, pokušavali smo ga hraniti i sa njom ali se problem pojavljivao nakon sedam dana. Redovno smo kod veterinara, slušamo njegove upute, ali stanje se ne mijenja. Jeo je mjesec dana royal intestinal, i tada nije bilo povracanja, ali nije bilo ni boljeg apetita u odnosu na ostale dane. Kada izgubi apetit tada mu se jako osjeti iz usta, i tijelo mu čudno miriši. Imate kakav savjet? MilanO: O retriverima pisano je na Labratdor-retriver. O rastu retrivera je pisala kolegica  Elena Tijan, dr. vet. med., na Rast i razvoj šteneta zlatnog retrivera Umanjena volja za hranom ili oslabljeni apetit je opći simptom bolesti i obično se javlja sa drugim općim simptomima (groznica, povišena temperatura, omamljenost...). Bolesti probavnog sustava (jednjak, želudac, crijeva, jetra, pankreas), bubrega, očiju, usta, nosa i grla, kože, mozga i mnogih drugih organa mogu biti uzrokom nedostatka apetita. Bol bilo koje vrste može izazvati u životinje nedostatak želje za uzimanjem hrane. Za razliku od navedenog, neki psi odbijati će hranu iz sasvim bezazlenih razloga kao što je nuđenje nove hrane koja im se ne sviđa ili problemi ponašanja, preseljenje, novi ljubimac, nova osoba, tjeranje i sl. Za poticanje apetita se obično i koriste vitamini B skupine u kapima (Beaphar), zatim pivski kvasac u tabletama (Canina, Dr Clauder)Oni reguliraju apetit i probavu, jačaju živce i imaju povoljno djelovanje na kožu dlaku, kandže, otpornost i opće stanje. Preporučuje se davati pothranjenim psima, kod povećanih potreba za energijom (rast, trening), za vrijeme ili nakon bolesti. Tablete su ukusne i pas ih rado uzima. Idealan su dodatak prehrani bez obzira čime psa hranite. Preporučljivo je i redovno čišćenje od crijevnih nametnika. Od dehidriranih hrana savjetujem Vam da koristite premium (Alleva, Belcando, Bosch, K-9) ili super premium (Hill's, Eukanuba, Pro Plan i Royal Canin) hrane za pse. To su hrane koje su proizvedene od visoko kvalitetnih sirovina, najiskoristivijih za pseći organizam. S obzirom da su retriveri poznati kao psi koji vole jesti i stalno su gladni ,moguće je da se kod Vašeg ljubimca radi o zdravstvenom poremećaju pa stoga treba obaviti detaljne dijagnostičke pretrage  gušterače,jetre,bubrega ,probavnog sustava, koprološka.. O dijagnostici sam pisala na Dijagnostika bolesnog stanja / opasnost od dehidracije zbog povraćanja i proljeva. Korištenje medicinske hrane za probavne poremećaje moguće je i duži period od nekoliko mjeseci pa i godina ako se radi o kroničnom stanju, stoga je Vaša primjena bila prekratka da bi se očitovala.

: ., Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Moj pas se čudno ponaša. Pokušava se ugristi za stražnjicu, i vuče ju po podu. Što bi to moglo biti? Hvala. Ilija O: U većini slučajeva ponašanje koje opisujete vezano je uz probleme sa analnim žlijezdama. Različiti procesi u perianalnom području mogu imati za posljedicu slično ponašanje. Invazija crijevnim parazitima također. Analne žlijezde  se nalaze lijevo i desno od anusa, kod pasa su veličine zrna graška, a luče mirisnu uljasto-masnu tvar.Sadržaj tih žlijezda-vrećica se prazni prilikom prolaska fecesa, a služi obilježavanju terena. Svi mesožderi, osim medvjeda i morske vidre, posjeduju analne žlijezde, a poznate su kod tvorova, kod kojih služe za obranu od predatora. I mačke izlučuju van sadržaj analnih vrećica kada su uplašene. Potencijalni problemi vezano za analne žlijezde nastaju kada ne dolazi do njihovog redovitog pražnjenja, što ima za posljedicu infekcija. Često lizanje i grizenje perianalnog područja te češanje, kao i neugodan miris, znaci su koji upućuju na takvo stanje, a moguć je i nastanak promjena na koži po cijelom tijelu. Ponekad dolazi do nastanka fistule ako je infekcija dugotrajna i jaka. Najčešće je dovoljno manualno pražnjenje vrećica, a ponekad je u težim slučajevima potrebna aplikacija antibiotika i dodatni tretman, ovisno o komplikacijama. Prehrana bogata vlaknastim tvarima se preporučuje kao preventiva problema, iako ponekad izostaje očekivani efekt.Kod nekih pasa problemi ove vrste sezonski su uvjetovani.U svakom slučaju preporučujem da se obratite svojem veterinaru.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb    P: Moj pas je opet imao simptome kašljanja i vidim krvi.Mislim da je izbacivao krv iz usta. Što bi to moglo biti? Hvala. Marina O: Kašalj s primjesama krvi nije uvijek znak teškog oboljenja, ali ga treba ozbiljno shvatiti. Nerijetko se tragovi krvi u iskašljanom sadržaju javljaju kod dugotrajnog i jakog kašlja uslijed ozljeđivanja sluznice dišnog sustava, no ovaj simptom se u ovakvim slučajevima brzo izgubi. Krv u iskašljanom sadržaju može upućivati i na trovanje antikoagulansima koje sadrže mamci za trovanje štakora. Te tvari ometaju zgrušavanje krvi, a djeluju i na cijeli krvožilni sustav tako što oštećuju stijenke krvnih žila s posljedičnom pojavom krvarenja u svim tkivima i organima. Otrovane životinje mogu imati krvavi proljev ili povraćati krv, mogu krvariti na nos ili mokriti krv. Potvrđena dijagnoza zahtijeva hitnu terapiju visokim dozama vitamina K. Iako rijetko i uz razvoj drugih simptoma, krv u iskašljanom sadržaju može biti znak prisustva tumoroznih tvorbi u plućima. Stoga bi bilo najbolje odvesti psa na veterinarski pregled kako bi se postavila točna dijagnoza i provela terapija Općenito o uzrocima kašlja u pasa možete pročitati na tekstu Kašalj i iskašljavanje sluzi.

Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka    P: Danas ujutro nam je uginuo ljubimac (ženka samojeda stara 2,5 godine). U subotu ujutro je cijepljena protiv bjesnoće a navečer smo zamijetili već poznatu promjenu u ponašanju i prve simptome piroplazmoze (već je preboljela pa otprilike znamo kako izgledaju simptomi). Odmah u nedjelju ujutro smo otišli kod veterinara koji je na temelju krvne slike potvrdio naše sumnje. Primila je uobičajenu terapiju no stanje se pogoršavalo sve dok danas ujutro nije uginula. Je li moguće da se njen imunološki sustav nije uspio izboriti protiv piroplazmoze zbog primljenog cjepiva protiv bjesnoće? Ne moram ni reći kako nas je to pogodilo i u kolikoj smo sada tuzi. Osjećam veliku odgovornost zbog svega. Hvala na odgovoru. SandraO: Jako nam je žao zbog gubitka Vašeg ljubimca. Nažalost teško je reći da li je uginuće posljedica piroplazmoze, cjepiva ili pak kombinacije jednog i drugog. Što se tiče samog cjepljenja ono bi trebalo provoditi isključivo kod zdravih životinja. To znači da se životinje koje boluju od neke autoimune bolesti, tumora, parazitarnih invazija, životinje koje su neishranjene, pod stresom ili se oporavljaju od nekog kirurškog zahvata ne bi smjele cijepiti. U protivnom učinak vakcine može izostati ili pak izazvati vrlo opasne reakcije. Bolesne životinje su u takvim slučajevima općenito izložene većoj opasnosti od reakcije na vakcinu, uključujući anafilaktički šok i nažalost smrt. U drugim pak slučajevima učinak vakcine može potpuno izostati odnosno životinja neće biti zaštićena kao što bi inače bila da je cjepljena zdrava. Kad je životinja bolesna njezin se imunološki sustav već bori protiv navedene bolesti što će značiti da ako ju u tom periodu još i cjepimo zapravo "preusmjeravamo" imunološki sustav da se nosi još i sa samom vakcinom.Više informacija o cjepljenju, mogućim nuspojavama i reakcijama možete pročitati i u sljedećim naslovima: Cijepljenje protiv štenećaka psa koji je u periodu inkubacije / Svrha i djelovanje vakcine , Cijepivo novibac rabies / Nuspojave nakon cijepljenja psa protiv bjesnoće, Cijepljenje protiv bjesnoće i moguće reakcije.Što se tiče same piroplazmoze ona je i sama po sebi mogla uzrokovati smrt, s time da treba napomenuti da su i preparati koji se koriste u njezinu liječenju vrlo toksični za jetru i bubrege, ali nažalost neophodni su za ozdravljenje. U svakom slučaju točan uzrok smrti može se ustanoviti isključivo obdukcijom životinje, osobito u ovakvim slučajevima kada je moguć veći broj uzroka odnosno njihova međusobna kombinacija.O samoj piroplazmozi, simptomima te njezinu liječenju više možete pročitati ovdje: Piroplazmoza terapija i oporavak,  Babezioza piroplazmoza,  Piroplazmoza

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb    P: Imam Američkog pit bull terijera i imam problem s njegovom glavom, pas ima godinu i pol i prije par dana mu je dosta natekla glava s desne strane,veterinar je rekao da je upala oka i dao mi kapi ali sada mu je natekla ljeva stana i nos a desna je u redu. Što da radim? Hvala. AnteO: Otečenje glave u pasa redovito ima više uzroka, od kojih se neki češće, a neki rjeđe javljaju.  Otečenje se može javiti kao posljedica alergijske reakcije na neke od inhalacionih tvari ili tvari koje je ljubimac unio hranom ili samostalno. Ako se primijeti nagla manifestacija simptoma, govori se o anafilaktičkoj alergijskoj reakciji. Alergijsku reakciju anafilaktičkog tipa prate i simptomi kao što su bljedilo vidljivih sluznica, hladnoća ekstremiteta, otok glave, jezika, ždrijela, otežano disanje, srčana aritmija, ubrzani rad srca, ali vrlo slabo bilo, te drugi simptomi respiratornog, kardiovaskularnog i živčanog sustava. Kod pojave ovakvih simptoma vrlo brzo se mora reagirati epinephrinom (unutar 10 minuta), intravenoznim otopinama, kisikom i drugim lijekovima u veterinarskoj ambulanti. Zatim, reakcija se može javiti na davanje lijeka, kemikalija unesenih u organizam ili infektivnih mikroorganizama Otečenje glave se može javiti i kao posljedica infekcije, reakcije na neke lijekove protiv bolova (paracetamol, acetaminofen i sl.), hematoma, tumora, upale mišića, uboda insekata. Ponekad se otečenje javlja jednostrano, na samo jednom dijelu ili je otečena cijela glava.Nadam se da sam Vam pomogla razjasniti što je mogući uzrok uočene pojave na Vašem ljubimcu, no savjetujem Vam da se ponovno obratite Vašem veterinaru i iznesete nastalu problematiku. Ukoliko Vam on neće moći pružiti adekvatno objašnjenje i rješenje problema, obratite se za mišljenje drugog veterinara. Preporučujem Vam Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu

Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula    P: Kupila sam Mađarsku Vižlu u poznatoj uglednoj uzgajivačnici u Hrvatskoj. Sve je izgledalo dobro dok nije navršila 5 mjeseci, tada mi se cini da je prestala rasti. Veterinar, je rekao da sve izgleda normalno, nije imala gliste, jela je duplo od preporucene doze, dobivala je dovoljno sna i kretanja. Ona sada ima 8 mjeseci i nije narasla skoro ništa od petog mjeseca. Znam da su ženke manje od mužijaka, ali mađarska vižla je velik i elegantan pas, a moja je sva proporcionalna, ali joj fali centimetara. Čula sam od nekih lovaca, da postoje tablete koje psu nadoknade tamo gdije je gušterača zakazala, pa me zanima dali je to pouzdana tableta, da li je štetna po psa u bilo kojem segmentu u životu kasnije? Meni treba radni pas, koji je kupljen radi određenih standarda te vrste, i ako je ikako moguće da još naraste molim vas da me informirate. LeaO: Mađarska vižla je  lovački, srednje velik pas i prema pasminskim standardima, visina odraslog mužjaka se kreće od 57-64 cm a ženke 53-60 cm.Težina im se kreće od 20-30 kg, odnosno za ženke 18-25 kg. Najintenzivniji rast i razvoj odvija se  u periodu do 5-6 mjeseci starosti, nakon čega se razvoj usporava i prestaje u dobi od oko 12 mjeseci(srednje veliki psi). Moglo bi se reći da do dobi od 5-6 mjeseci srednje velik pas dosegne oko 80% svojih tjelesnih proporcija.U skladu s tim, čini se da nemate razloga za zabrinutost, naročito s obzirom na činjenicu da je Vašeg psa pregledao i veterinar i utvrdio da je sve u redu.Nisu mi poznate tablete koje spominjete, pretpostavljam da se radi o probavnim enzimima koje, u slučaju insuficijencije gušterače, treba nadoknađivati.O tome bi u svakom slučaju trebali razgovarati sa svojim veterinarom.O bolesti gušterače možete više pročitati u tekstovima: Insuficijencija gušterače i prehrana, te Pankreatitis

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Što mogu uraditi kad mi je mops (4 god) popio malo ulja od prženja?  Da li opasno, ako je, što uraditi? Unaprijed  hvala. Zvonko O: Postoje određene opasnosti ukoliko pas konzumira ulje koje mi koristimo za kuhanje odnosno pečenje.To prvenstveno ovisi o količini i vrsti konzumiranog ulja, kao i o tome da li je ulje korišteno i da li je vruće.Najčešća reakcija ukoliko se radi o značajnijoj količini je povraćanje i proljev.Povraćanje će zapravo kao obrambeni akt pomoći da se izbaci određena količina ulja, što je dobro.Ovakve reakcije obično traju prolazno nekoliko dana, bez većih posljedica.Naravno, ukoliko je proljev prisutan ili povraćanje ne prestaje, postoji opasnost od dehidracije o čemu treba voditi računa.S obzirom da sadrži visoke koncentracije masti, ulje međutim, može izazvati akutni pankreatitis,ukoliko se konzumiraju veće količine.Pankreatitis je ozbiljno stanje i u svakom slučaju zahtjeva veterinarsku pomoć. O tome možete više pročitati na tekstu Pankreatitis  Pratite ponašanje Vašeg psa i ukoliko niste sigurni u njegovo stanje, kontaktirajte svojeg veterinara.

Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek    P: Imam kujicu hrvatskog ovčara, stara je 9 godina. Prije 2 mj su joj se pojavile bakterije u unutrašnjosti uha, i veterinar ju je liječio sa lijekom. Međutim već puna 2 tj njoj je stanje jako loše, iskrivljen joj je vrat i glava joj je cijelo vrijeme u lijevo, ne može je nikako ispraviti kao da ju je uklještilo, a kada hoda stalno gubi ravnotezu, i nestabilna je. Veterinar je rekao da je dobila jaku upalu uha te da joj je to oštetilo centar, i da se neće izvući. Molila bih vas odgovor, što bi joj točno moglo biti i da li moguće liječiti. Hvala. Josipa O: O  upali vanjskog uha možete pročitati u prijašnjem odgovoru  Upala uha. Prema opisanim simptomima upala uha kod Vaše kujice nije adekvatno liječena pa se proširila na srednje uho. Pod adekvatnim liječenjem upale uha smatram terapiju antibiotikom koji je određen prema antibiogramu ili u slučaju nemogućnosti bakteriološke pretrage,  liječenje antibiotskim kapima lokalno u uho te sustavno u obliku tableta ili injekcija. Terapija antibiotikom mora biti u propisanoj dozi i dužini trajanja, a obično dok se simptomi ne povuku. Ako antibotik koji smo upotrijebili, nije doveo do povlačenja simptoma, treba ga  promijeniti i početi liječiti sa drugim u propisanoj dozi i vremenu trajanja. Prije lokalne aplikacije lijeka preporuča se ispiranje i čišćenje uha. Uho se čisti od upalnog eksudata, prašine i ušnog voska ( cerumena)  s otopinama  kao što su Otifree, Adolac ili Canina Losion za uši, koje možete kupiti u veterinarskim ljekarnama Pet centra ili drugim veterinarskim ljekarnama.Te otopine otapaju cerumen i prljavštinu, pri čemu se postže značajno smanjenje broja bakterija i gljivica u vanjskom zvukovodu. Vanjski zvukovod se u potpunosti ispuni otopinom, masiranjem se tekućina pomiče gore-dolje, tekućina se upije vatom, a kad životinji  pustimo glavu , ona se tresnjem izbaciti ostatke tekućine iz dubljih dijelova. Ne preporuča se čišćenje štapićima za uho, jer se na taj način eksudat potiskuje na bubnjić i dolazi do zgušnjavanja eksudata. Pošto upala uha kod vaše kujice već ima kronični oblik , a kujica ima i simptome od strane živčanog sustava , prognoza nije povoljna, ali svakako se može probati sa sustavnom terapijom u trajanju od barem 2 tjedna.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj pas je imao giardiju koja je sada izlječena. Imao je proljeve I sluz,  jede gastrointestinal hranu Purina već mjesec dana ima tvdu, kompaktnu stolicu ali nekada zna biti obavijena sluzi. Da li je to zato što je brzo  probavljiva ili je neki drugi razlog? Hvala. MarinelaO: O Giardiji je pisala koleca na Giardia i liječenje. Sluz u stolici najčešće je klinički simptom poremećaja probavnog sustava, i to debelog crijeva.Sluznica debelog crijeva ima brojne sluzne žlijezde koje štite debelo crijevo od ozljeda i podmazuju prolaz stolici.  Osnovna funkcija debelog crijeva je apsorbiranje vode i zadržavanje stolice. Upala debelog crijeva (kolitis) dovodi do stanja da se voda ne apsorbira kako treba i otežana je sposobnost debelog crijeva da zadržava stolicu.Zatim velike količine sluzi,čak i krvi , često izlaze sa stolicom kod pasa koji pate od kolitisa zbog oštečenja na zaštitnoj podstavi sluznice.  Debelo crijevo pomice stolicu gore dolje, što omogućava maksimalnu apsorpciju tekućina.  Upala debelog crijeva može usporiti pokrete debelog crijeva. Kada su navedeni pokreti usporeni, sadržaj brzo prolaze kroz debelo crijevo i tako nastaje proljev. Najčešcim uzrocima kolitisa u pasa smatra se da su paraziti, infekcija bakterijom, pa cak i stres.  Također povečane količine sluzi javljaju se kod stanja:crijevnih parazita (g, Giardia), bakterija  (g, Salmonella),tumori i / ili polipa (g, rectoanal polipa), upala debelog crijeva ili rektuma, sužavanje rektalnog otvora,zatvor i druga stanja koja bi mogla otežati obavljanje stolice. Zatim prevelika osjetljivost na  odredene sastojke u hrani mogu uzrokovati alergijske reakcijene koje posljedično dovode do upale debelog crijevan i sva druga popratna stanja Gliste,  su paraziti koji se nastane u debelom crijevu i uhvate na sluznicu i na taj način umanjuju sposobnost  crijeva da apsorbira vodu. Odredene bakterije također mogu uzrokovati kolitis. Ovakve se bakterije inace i nalaze u debelom crijevu, ali kada se pojave uvjeti za njihovo razmnožavanje i širenje , razvija se kolitis. Potrebno je psa hraniti više puta tokom dana u malim obrocima. Također ponoviti  odlazak veterinaru i koprološke pretrage kako bi se dobio uvid u stvarno stanje. Izuzetno malu količinu sluzi u stolici vašeg ljubimca ne trebaju zabrinjavati jer sluz je fiziološka kako bi sluznica debelog crijeva bila  podmazana i vlažna. Kako bi bili sigurni dali se javlja fiziološki ili usljed bolesnog stanja posjetite veterinara.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb    P: Vlasnica sam Aljaškog malamuta starog 16mj. Naši problemi su počeli kada  je izbjegavao maženje pogotovo po glavi i izmicao se kada bi krenuli prema njemu. Kako imaju jako gustu dlaku nisam ništa mogla vidjeti samo sam osjetila nekakav neugodan miris na glavi. Prije 4 dana sam ga odvela veterinaru, obrijao mu je dio glave i tek tada smo vidjeli velike rane koje su bile ugnojene. Tada sam 1, puta čula za analne žlijezde. Naime veterinar ga je pregledao  i rekao da su se žlijezde napunile i da  je sam sebi napravio rane češanjem. Odmah  mu je ispraznio vrećice  i započeo s terapijom antibioticima. Danas je 4. dan otkako smo počeli liječenje i zanima me zašto mu je od jučer počeo izlaziti neizdrživ smrad iz analnog otvora. Pas se i dalje češe i grize po tijelu. Jesu li ovo znakovi da nešto nije dobro napravljeno? Hvala. AdrijanaO: Problemi s analnim žlijezdama nisu rijetki kod pasa, a smatra se da se kod nekih pasmina javljaju češće. Također, kod pojedinih pasa se problem rješava jednostavnim pražnjenjem žlijezda, dok kod drugih liječenje uključuje i druge mjere. Naime, samim manualnim istiskivanjem i prema izgledu sadržaja možemo ustanoviti koji je najvjerojatniji uzrok. Ukoliko je sadržaj zaostao u vrećicama, on je pastozni i smeđi. Ukoliko su i žlijezde upaljene, sadržaj je kremasto žuti ili žuto zeleni. Kod apscesa, tj. nakupljanja gnoja u vrećicama sadržaj je crveno smeđi i gusti. Proces manualnog istiskivanja može biti veoma bolan, toliko da su neki psi u stanju agresivno češati i gristi perianalnu regiju sve do samoozljeđivanja. Osim toga, može se formirati i apsces odnosno fistula, čime se cijeli proces znatno komplicira i zahtijeva kirurški zahvat.  Općenito o problemu analnih vrećica u pasa već ranije je opisala Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. na Analne vrećiceZa svakog psa je nužno u suradnji s veterinarom odrediti odgovarajući tretman jer nema jednostavnog i univerzalnog rješenja. Tako, kolega u ambulanti je prema izgledu i istisnutom sadržaju analnih vrećica odlučio provesti samo antibiotsku terapiju a vjerujem radi infekcije kože na glavi i sprječavanja širenja procesa. U pravilu se kod samo prepunjenih analnih vrećica odmah ne poduzima ispiranje već se ono čini i ukoliko je prisutna upala. Kod učestalih problema sa analnim vrećicama razmatra se najprije intenzivna terapija ispiranjem a za pse kod kojih se proces ponavlja i liječi bez većeg dugoročnog uspjeha, preporučuje se kirurško odstranjivanje analnih žlijezda. No, kirurško odstranjivanje analnih žlijezda nosi sa sobom dvije najčešće komplikacije: inkontinecniju fecesa i trajnu perianalnu fistulu pa se kao takva nikada ne razmatra u početku liječenja problema sa analnim vrećicama. Što se tiče svrbeža, sasvim je normalno da se četvrti dan po poduzetoj terapiji istiskivanja lagano smiruje jer je uobičajeni period od 7 do 10 dana do potpunog prestanka svrbeža uzrokovanog promijenjenim analnim vrećicama a u pojedinih pasa taj period je i nešto dulji. Ipak, ukoliko je svrbež nesnosan i znatno remeti kvalitetu života ljubimca poduzima se aplikacija kortikosteroida koja smiruje svrbež u kraćem vremenu (u prosjeku 3-4 dana). No, kako kortikosteroidi imaju niz nepoželjnih učinaka na organizam (supresija imunosnog sustava, opći simptomi poput pojačanog pijenja vode ili pojačanog apetita, i sl.) čak i ako se jednokratno daje, nikad nisu terapija izbora kod ovakvih problema. Slijedeće, nelagodan miris iz anusa koji ste osjetili moguće je uslijed vjetrova ukoliko pas ujedno pati od probavnih smetnji bilo promjenom hrane ili kao reakcija na antibiotsku terapiju ali ukoliko mislite na nelagodan miris sadržaja upalno promijenjenih analnih vrećica moguće je povezano sa ponovnim nakupljanjem sadržaja nakon njihova pražnjenja pa uslijed nedavnih manipulacija izvodni kanali propuštaju sadržaj i kod manjih napora, odnosno pritisaka oko analnog otvora. U svakom slučaju na ovaj mi je način teže pretpostaviti o čemu se točno radi a isto tako sumnjati u komplikacije prilikom oporavka. Prije svega, uputila bih Vas da Vašeg veterinara obavijetite o uočenim simptomima i sa njime razmotrite dvojbe a svakako je to uputno učiniti upravo iz razloga što se na osnovu procjene odgovora organizma na poduzetu terapiju i preporučene mjere njege može pretpostaviti prognoza stanja a poduzeta terapija promijeniti ili prilagoditi s obzirom na zatečeno stanje i tijek oporavka.