Pitajte veterinara

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molim Vas da napišete nešto vezano za nasljeđivanje tipa dlake kod križanja pasa. Konkretno, da li je tip dlake spolno vezano svojstvo, kako se prenosi, i kakvog će tipa dlake biti štenad ukoliko parite/spajate nekog oštrodlakog i mekodlakog psa? Jesu li i tu u pitanju odnos dominantnih i recesivnih gena ili će doći do intermedijarnosti, odnosno da će štenci biti nešto između po pitanju dlake? Hvala lijepo. Miro O: Osnove o nasljeđivanju postavio je Mendel idejom o individualnom nasljeđivanju, koja kaže kako se tijekom spolnog razmnožavanja na potomke ne prenosi svojstvo već čestice unutar stanice koje kontroliraju to svojstvo; te čestice zadržavaju svoj identitet i zasebnost, a predaju se iz generacije u generaciju u nepromijenjenom i stalnom obliku.  Mendelove stanične čestice ili jedinice nasljeđivanja Johannsen naziva genima (1909.), a od tuda potječe i naziv genetika (Bateson) za znanost o nasljeđivanju. Mendel je u svojim istraživanjima došao do tri važna zaključka: nasljeđivanje svojstava određuju činioci ili faktori (danas zvani geni) koji se na potomke prenose nepromjenjeni, zatim, potomak nasljeđuje jedan alel gena za svako svojstvo od svakog roditelja te jedinka - potomak ne mora fenotipski naslijediti neku osobinu, ali je može prenijeti na sljedeću generaciju. Osnova za život leži u vrlo velikoj molekuli nazvanoj deoksiribonukleinska kiselina (DNK). DNK je genetički materijal kod svih organizama a kod nekih virusa može biti i RNA. RNA (ribonukleinska kiselina) je srodna DNK. Kromosomi su nukleoproteinske strukture u jezgrama stanica, koje sadrže molekulu DNA. Pojam se često koristi kao sinonim za molekulu DNA. Kada životinja proizvede spolnu stanicu (jajašce ili spermij - gamete) stanice prolaze posebnu podijelu te su u konačnici sa samo jednom kopijom svakog kromosoma. Kada se spoje spermij i jajna stanica, stvorena je nova stanica koja ima ponovno 2 kromosoma u jezgri. Istraživanja su pokazala kako je nasljeđivanje tipa ili teksture dlake u pasa pod utjecajem tri gena i njhovih varijanti. Iako istraživači procjenjuju kako su suvremene pasmine pasa divergirale od vukova prije oko 15 000 godina, promjene u genomu koji u konačnici daje nekoliko tipova dlake tek se zbivaju unazad 200 godina. Pokazalo se čak kako kratkodlaki psi, poput bigla, pokazuju originalne, slične vuku verzije tri gena koji utječu na tip dlake. Jedan gen određuje oštru i kratku dlaku pasa a varijante ovog gena rezultiraju i izrastom dlake oko njuške koja daje dojam kako pas ima brkove kao što je prisutno u škotskog terijera, šnaucera ili irskog terijera. Duga dlaka koja je svilenkasta ili čupava povezuje se sa drugim genom (npr. koker španijeli, pomerijanci i dugodlake čivave) a treći gen daje krzno koje je kovrčavo ili ravno (npr. pudle). Pri tome se pokazalo kako su varijante gena za dugu dlaku recesivna no isto tako i da je dužina varijabilna među jedinkama iste pasmine. Npr. ako duljinu dlake označimo slovom L, dominantna je kratka (L) dok je duga recesivna (l). Tako će npr. homozigotni mužjak duge dlake (ll) u parenju sa homozigotnom ženkom kratke dlake (LL) dati heterozigotno potomstvo (Ll) koje nalikuje majci ali u sebi nose i recesivan gen za dugu dlaku. Naravno, ovo svojstvo recesivnosti može se fenotipski ispoljiti u slijedećim generacijama u ovisnosti o tome da li je parenje sa homozigotnom jedinkom ili heterozigotnom. Gen za kovrčavu ili ravnu kosu pokazuje dominantnost ka ravnoj dlaci (R) u odnosu na recesivnu kovrčavost (r). Vezano pak uz oštrinu dlake, vrijedi isto pravilo, odnosno, svojstvo nije prenosivno po spolu već je određeno dominantnim i recesivnim genima. Pri tome je oštra dlaka (W) dominanta u odnosu na meku dlaku (w). Dakle, ukoliko se pari homozigotan mužjak oštre dlake (WW) sa ženkom meke dlake (ww) dati će potomke oštre dlake. No, kako potomci u sebi nose i recesivan gen za meku dlaku, u ovisnosti o tome da li će se pariti sa homozigotom ili heterozigotom, njihovi potomci mogu biti i meke dlake. Ukoliko se sagleda samo oštrina dlake, potomci će biti ili oštre dlake ili meke dlake (u ovisnosti o kojoj se generaciji radi), no u obzir treba uzeti kako na tip dlake imaju utjecaja tri gena pa su moguće varijacije duljine, glatkoće ili kovrčavosti vezano pak uz kombiniranje dominantnih i recesivnih svojstava a sve u ovisnosti u kojoj će se generaciji ta svojstva ispoljiti s obzirom na kombinacije. Npr. životinje koje su homozigotne na dugu dlaku (ll) ali u sebi nose i dominanost na oštru dlaku (WW ili Ww) fenotipski će imati dugo, meko krzno sa "brkovima" prije nego li će se ispoljiti dominanto svojstvo oštre dlake. Naime, ova tri gena odgovorna za duljinu i teksturu dlake međusobno su u interakciji što u konačnici daje 7 različitih fenotipa: kratka, oštra, kovrčava i oštra, duga, duga sa prisustvom "brade", duga i kovrčava i duga, kovrčava s "bradom".

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam kuju zlatnog retrivera, 09.02. je oštenila prekrasnih 7 psića, parili smo je isto sa retriverom 2 puta, ostalo vrijeme je bila zatvorena i prilično smo sigurni da nije bilo nikakvih pasa sa strane, no na jednom štencu je malo crne dlake oko jednog oka veličine nokta, hoće li se to promijeniti tijekom vremena ili ostaje, kako je to moguće? Ostali su prelijepi štenci, i sigurno čistokrvni. Unaprijed hvala! Alen O: Boja dlake ljubimca ovisi o genetici i genetskom nasljeđu, nasljeđu koje je ljubimac naslijedio od svoja oba roditelja. Osnove o nasljeđivanju postavio je Mendel idejom o individualnom nasljeđivanju. Ova teorija nam kaže da se tijekom spolnog razmnožavanja na potomke ne prenosi svojstvo već čestice unutar stanice koje kontroliraju to svojstvo; te čestice zadržavaju svoj identitet i zasebnost, a prenose se iz generacije u generaciju u nepromijenjenom i stalnom obliku. Naime, ispoljavanje (fenotip) određene osobine ovisi o genima, i to o dominantnom i recesivnom genu te njihovoj kombinaciji. Za nasljeđivanje boje dlake u pasa odgovorna su 2 mjesta na kromosomu gdje se nalaze određeni gen. Ovisno o naslijeđenoj kombinaciji gena i njena ekspresija će ovisiti. To otprilike znači da će, ako se pare dva psa s dominantnim genima za boju (npr. crna boja dlake), svi štenci biti crne boje. Ako netko od roditelja ima kombinaciju gena (dominantni i recesivni gen za boju), postoji vjerojatnost da 50% štenaca nosi i recesivni gen (gen za drugu boju). Ta činjenica nas navodi da postoji mogućnost da u slučaju kasnijeg parenja nekih od gore navedenih štenaca (koji nose recesivni gen) s nekim od drugih ljubimaca, koji također posjeduju recesivne gene, može doći i do ispoljavanja druge boje. Treba napomenuti kako nema miješanja gena, oni ostaju intaktni kroz različite kombinacije i generacije, a boja dlake će ovisiti o odnosima dominantnih i recesivnih gena. Također, prilikom određivanja genetike i vjerojatnostima u ekspresiji boja ljubimaca, potrebno bi bilo obratiti i pažnju na određene pasminske specifičnosti. Također, mnogi uzgajivači navode da se kod mnogih čistokrvnih pasmina pasa ponekad može pojaviti i tamnija obojenja dlake iako ona nisu specifična i karakteristična za tu pasminu pasa. Ovaj fenomen je posebno prisutan kod pasmine pasa kao što je zlatni retriver ili žuti labrador te se nerijetko povezuje sa somatskom mutacijom.  Somatska mutacija predstavlja genetsku pogrešku do koje dolazi tijekom rutinske stanične podjele. U ovom konkretnom slučaju, genotip koji osigurava specifičnu boju dlake kod zlatnih retrivera i žutih labradora je mutirao na staničnoj osnovi s posljedičnim fenotipom - lokalno promijenjenom bojom dlake. Iz razloga što je posrijedi somatska mutacija, ista se ne prenosi s generacije na generaciju. Stoga, parenje ovakvih jedinki s drugim jedinkama unutar iste pasmine neće dovesti do njihove ekspresije kod potomaka.  

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Moja kuja pasmine Shih-tzu (s rodovnikom) okotila je 5 prekrasnih štenaca. Međutim, jedan muški štenac nakon prvog cijepljenja (8 tj.) je počeo šmrcati nosom i smiješno hrkati kao praščić. Činilo se kao lagana prehlada. Na drugom cijepljenju veterinar ustanovio da disanje otežano zbog suženja nosnica (nozdrva). Inače, štenac naglo raste. Sada ima 3 mj. i teži 4 kg, dok je najmanja ženkica ima 2,7 kg. Veterinar, kojeg jako poštujem, objasnio mi da se kad štenac navrši 1 godinu, ako se stanje samo ne popravi, preporučuje operiranjem proširiti nosnice, a do tada treba paziti na aktivnosti i ljetne vrućine. Dobro bi mi došao još jedan savjet i konzultacija. Štenac nam je jako drag i napravimo sve potrebno za njegovo ozdravljenje, ali ostavljati muško štene uz majku baš nije preporučljivo, zato hoću biti sigurna da novi vlasnici budu zadovoljni i sigurni u njegov oporavak. S poštovanjem, Jessy O: Sužene nosnice kod brahicefaličnih pasa (bokseri, buldozi, mops, pekinezeri, ši-cu i slične pasmine) predstavljaju urođeni defekt hrskavice nosa, uz koji se još može javiti i produženo meko nepce te kolaps larinksa i povećanje laringealnih sakula. U početku su obično samo sužene nosnice uz produženo meko nepce, a kako vrijeme prolazi javljaju se sve više respiratorne poteškoće. Zbog otežanog udisanja zraka kroz nos, stvara se negativni tlak i uzrokuje kolaps larinksa i povećanje sakula koje se nalaze iza glasnica pa je prolaz zraka još više otežan. U početku pas će disati glasno i otežano u situacijama kada je uzbuđen i zaigran, a kasnije zbog slabe opskrbe kisikom dolazi do cijanoze sluznica i nesvjesti. Većina pasa kompenzira nedostatak disanjem na usta, a nakon kolapsa larinksa niti to ne pomaže. Sužene nosnice mogu se kirurški korigirati, ali je važno prije toga utvrditi je li i meko nepce produženo i postoje li još neke poteškoće. Kirurška korekcija nosnica izvedena na vrijeme može prevenirati ostale probleme. Pregled mekog nepca i larinksa radi se u narkozi, a obično se uz korekciju nosnica radi i resekcija nepca ako je produženo. Do izvođenja operativnog zahvata psa treba poštedjeti većih napora, a važno je onemogućiti pretilost i stresne situacije.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam pitanje. Imam japanskog čina, podvrsta pekinezera. Kupio sam ga kod ljudi koji su mislili da će uginuti jer je bila najmanja u leglu. Ona je sada u redu. Razigrana, vesela. Problem je u disanju. Znam da imaju problema s dišnim putevima radi svoje građe, ali je hvataju napadaji kao da ima bronhitis. Suho hroptanje ne kašljanje. Nisu stalni, nekad 1 put mjesečno nekad 1 put tjedno,  u prosjeku 2/4 puta mjesečno. Ljeti, kada šetamo i kad se hoće napiti onako umorna halapljivo pije i zna se dogoditi da je uhvati to "hroptanje". Veterinar mi je rekao da je to radi anatomije tijela, ali želim i drugo mišljenje. Molim Vas pomozite, trebam li biti zabrinut?  Ona mi je kao kćer, Zaljubljeni smo jedno u drugo. Unaprijed Vam zahvaljujem.Lijepi pozdrav. Roko O: Nažalost, niste nam naveli je li ljubimac dobre konstitucije, jede li normalno prema svojoj težini ili puno jede s malom tjelesnom težinom, kada ste zadnji put koristili preparate protiv crijevnih nametnika, jeste li dali izmet na analizu (utvrđivanje eventualne prisutnosti parazita). Ukoliko ste obavili sve prethodno navedeno i kujica je normalne tjelesne građe s normalnim apetitom, tada možemo posumnjati na tzv. "kolaps traheje" koji se javlja uglavnom kod malih pasmina sa simptomima poput opisanih koji se javljaju kod Vašeg psa. Traheja ili dušnik, odnosno hrskavica, su vrlo mekani kod malih pasa i ne spajaju se u čvrsti krug kao kod većih pasmina, primjerice njemačkog ovčara. Uslijed nošenja ogrlica u šetnji i natezanja od strane psa, navedena hrskavica se savija ili spljošti te dolazi do gušenja ili hripanja. Vlasnik  tada mora obratiti posebnu pažnju svom ljubimcu, stati ako ste u šetnji, mirnim glasom uvjeriti psa da je sve u redu, gladiti ga po tijelu jednakim kretnjama kako biste ga smirili i usporili naporno disanje. Sljedeći korak je: staviti prste na otvore nosnica svoga psa, kako bi došlo do podtlaka pri čemu se hrskavica "odlijepi" i vrati u normalnu poziciju. Posljednjih godinu dana veterinari u SAD-u i Velikoj Britaniji pokušavaju ovaj problem riješiti kirurški, ali za sada nema dovoljno sigurnih rezultata. Preporučam Vam da u šetnji koristite ormicu (oprsnik, ham) umjesto ogrlice, ne izlazite u šetnju pri velikim hladnoćama ili vrućinama, nakon ovakovog napadaja kroz para dana psu ponudite mokru hranu (kuhanu ili konzerviranu).

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam žutog labradora Maxa, koji ima 5 godina. Zadnjih godinu dana jako šepa na zadnju lijevu nogu, i pri kretanju često ju štedi, pogotovo nakon većeg fizičkog napora. Nekad je čak podigne i ne spušta pri hodanju , od bolova. Na toj nozi u zglobu se napravila nekakva kugla, za što sam pretpostavila da je okoštavanje zgloba. To se i pokazalo točnim nakon rengena tog zgloba i posjeta veterinaru. Ovo je drugi veterinar kojeg sam posjetila jer mi je prvi uvijek govorio da to nije ništa, da se pas vjerojatno udario u nogu i sl., te mi preporučio davanje nekih vitamina. Kad smo ispili sve te vitamine nastala je ta tvrda kugla na zglobu. Zatim sam posjetila drugog veterinara pošto nije bilo boljih rezultata, već se pas počeo sve teže kretati. Tu sam dobila dijagnozu da pas ima artritis i dobili smo lijekove protiv bolova i Decortin koji pije već mjesec dana. Pas se osjeća puno bolje, veseliji je, puno bolje skače, uglavnom bolje je. Znam da je Decortin steroid jer ga i sama pijem zbog bolesti. Zanima me da li će mog psa čekati cjeloživotno ispijanje tih tableta ili se to može povući. Veterinar kaže da je to možda već prešlo u kronično. Smije li plivati kad je toplije vrijeme? kad je hladno ne puštam ga da pliva ni inače. Držimo ga u kući odmalena i uvijek je slobodan. Smije li se umarati i koliko? Hvala, Roberta O: Artritis ili osteoartritis predstavlja upalu zgloba. Prema određenim istraživanjima provedenim u SAD upala zglobova - artritis, pogađa 20% pasa starijih od jedne godine. Općenito, od artritisa mogu oboljeti svi psi, ali češće pogađa starije pse, pse velikih pasmina, trkaće i lovačke pse te pse s viškom kilograma.  Osnovna značajka artritisa je propadanje zglobne hrskavice brže nego što se ona može nadomjestiti, što uzrokuje bolnost i oteknutost zglobova s posljedičnom smanjenom pokretljivosti. Općenito, artritis nije izlječiv, osim kirurškog zahvata zamjene zgloba. Ono što je moguće jest usporiti napredovanje bolesti i smanjiti bolove. U tom smislu važno je na vrijeme uočiti rane znake bolesti kao što su: otežano ustajanje ujutro, otežano i bolno uspinjanje po stepenicama, izbjegavanje skokova, zaostajanje u šetnji, hramanje u vrijeme aktivnosti, ukočen hod. Briga za psa koji ima problema sa zglobovima obuhvaća nekoliko područja: kontrola tjelesne težine i aktivnosti, fizikalna terapija, dodaci prehrani za stabilizaciju lokomotornog sustava, kontrola boli te drugi dodaci prehrani koji smanjuju upalu (nezasićene masne kiseline, a osobito omega-3). Tijekom desetljeća se glukozamin pokazao vrlo učinkovitim u olakšavanju tegoba zglobova i polaganim povećanjem pokretljivosti zglobova. Neka istraživanja pokazala su i da ima veliku ulogu u izgradnji hrskavice koje tradicionalni nesteroidni protuupalni lijekovi nisu u mogućnosti pružiti. Glukozamin i kondroitin zajedno poboljšavaju zdravlje zglobne hrskavice. Više o dodacima prehrani koji sadrže prije navedene suplemente možete saznati u odgovoru kolegice Dunje Herceg, dr. vet. med., na stranici Dodaci prehrani koji sadrže kondroitin i glukozamin  Stoga, savjetujem Vam da se oko svega prije navedenog dodatno posavjetujete sa svojim veterinarom, koji će moći pratiti tijek liječenja te Vas o istom dalje savjetovati, a sve kako bi se ljubimcu osigurala pravilna skrb i optimalna kvaliteta života. Također, savjetujem Vam da se obratite i na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu gdje cijenjeni stručnjaci na području ortopedije mogu pregledati ljubimca te u skladu s dijagnozom dalje Vas savjetovati.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Dobar dan. Imam ženku njemačkog ovčara, staru 5 godina. Na zglobu veličine kosti ispod uha pojavila joj se tvrda oteklina veličine oraha, vilica ima ograničenu funkciju i može se otvoriti samo do pola, ali osim toga pas je živahan, normalno jede i ponaša se. Veterinar misli da je došlo do okoštavanja viličnog zgloba, sto da radim povodom toga i kome da se obratim?Hvala,  Aleksandar O: Problemi s temporomandobularnim zglobom nisu česti kod pasa. U većini slučajeva vezani su uz različite traume, a kao primarni proces na ovom zglobu spominje se osteopatija kod mladih pasa i to vestija i nekih terijera, starih 3-7 mjeseci. Bolest je vezana uz razvoj, a ne zna se njezin točan uzrok. Uz primjerenu terapiju prolazi kada su psi stari oko godinu dana. Na temoromandibularnom zglobu može doći do ankiloze kao i artritisa što ima za posljedicu otežano i bolno otvaranje usta. Također, i upala žvačnih mišića može imati iste posljedice, kao i prisustvo tumora i apscesa. Nemogućnost otvaranja usta javlja se i kod tetanusa. Ankiloza temporomandibularnog zgloba javlja se najčešće nakon traume u okolici zgloba, a za rezultat ima ukočenost i nemogućnost pokretanja zgloba, odnosno otvaranja usta. Posljedice su obično izostanak apetita, dehidracija, pothranjenost, atrofija žvačnih mišića. Liječi se kirurški. Upala temporomandibularnog zgloba je rijetka kod pasa, a može biti i dio displazije potonjeg, što je također rijetko. Ocjena stanja i stupnja eventualnih promjena najčešće se vrši rendgentski. Ukoliko se radi o apscesu, nužna je pažljiva kirurška obrada s obzirom na okolne anatomske strukture. U vezi liječenja nužna je suradnja s Vašim veterinarom koji će odrediti potrebne mjere..

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam samojeda (muškog, od godinu i 4mjeseca) kojeg držimo vani u dvorištu. Ima svoju kućicu i unutra dvije deke. Ulaz je okrenut tako da mu ne puše vjetar unutra, ali ipak me zanima je li njima može biti hladno? Znam da imaju dobro, toplo krzno, ali bez obzira na to, koja im je granica udobnosti vani? Min i max temperatura? Probala sam naći nešto u knjigama i na internetu, ali nigdje ne piše konkretno. Pročitala sam da neki stavljaju slamu u kućicu, pa što vi mislite o tome?  Nadam se da ćete mi pomoći. Pozdrav, Ivana. O: Za psa smještenog u dvorištu dobro je da ima  boks  koji omogućava bolji smještaj. Preporuka je da  su kućice otporne na sve vremenske utjecaje, izrađene od masivnog drveta, izolirane – lamperija, stiropor, MDF ploče, izoliran pod, pokrivene šindrom. Dobro je da je ulaz u kućicu natkriven zbog kiše i snijega. Kućica mora biti odignuta od poda i smještena na prostoru gdje nema udara vjetra. Na vrata kućice je potrebno staviti gumeni pokrov koji pokriva cijeli otvor što će smanjiti prolaz hladnog vjetra, snijega i susnježice. Kao prostirku za kućicu dobrao je koristiti slamu, a može i sijeno ili drvene strugotine (ne sitna piljevina). Treba izbjegavati stare deke, novine i sl. jer  su manje udobne i manje tople  za psa. Najčešće korištena i najjeftinija stelja je od slame. Pšenična slama najbolja je za stelju jer čini dobar, topao i udoban ležaj . Slama od ječma čini adekvatnu stelju, ali može bockati i iritirati kožu. Slama od zobi se brzo navlaži i natopi.  Potrebno je da je kućica primjerene veličine, odnosno da pas u njoj može sjediti i ležati ispružen, međutim  prevelike kućice nisu adekvatne jer se gubi temperatura. Također, možete uzeti u obzir mogućnost da svoga pse ostavljate i noću u kući i pritom ga ograničite samo na dio prostora, primjerice kuhinje, zatvorenog trijema ili podruma, a zatim ga  stavite natrag na otvoreno tijekom dana. Psi koji žive na dvorištu prilagode se živjeti u vanjskim promjenjivim uvjetima, ali uvijek moraju imati mogućnost da uđu u zaštićen prostor kad osjete da je hladno. Koja temparatura psu odgovara vidi se po ponašanju psa. Ako boravi kratko u kućici i veselo skače može ostati vani, ali ako boravi duže u kućici ležeći u kružnom položaju i drhti potrebno ga je staviti u topliju prostoriju. O odabiru kućice i uređenju boksa za pse  pisao je kolega Dragan Vešović, dr. vet. med., na stranici Odabir kućice i uređenje boksa za psa .

: ., Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Javljam se u vezi problema koji je poceo prije cca tjedan dana (dan poslije početka proljeća). Imamo štene od 5 mjeseci, Američki Stafford terrier (čistokrvna je), ženka koja dobiva plikove po tijelu i glavi. Išli smo kod doktora te je dobila alergo injekcije te su iste kroz 30-50 minuta pomogle njoj ali sve joj se isto vraća konstantno te više nismo sigurni što napraviti. Hrana koju je jela do tada je bila Meradog Junior. Prije tog datuma nije nimalo reagirala na hranu no u isto vrijeme tj. dan prije nego li je dobila prve plikove počeli smo je pomalo privikavati sa royal canin junior. Plikovi kao takvi su samo izbočine po tijelu sa malo crvenila na vratu i njušci i šapicama tj. crvenkasti su ti plikovi. Ne ispada joj dlaka niti ima takvih problema. Od jučer na večer nismo joj davali Royal vec smo ostali ka staroj hrani no opet je dobila. Ona kao takva gricka kost, malo slabije jede doduše i sretna je no opet vidi se po njoj da joj malo smeta. Molim Vas za savjet. Nevio O: Kvalitetna prehrana preduvjet je za zdravlje organizma, pa tako i kože. Izbalansirani unos aminokiselina, masnih kiselina, vitamina i elemenata u tragovima čini kožnu barijeru i imunu zaštitu kože djelotvornom. Ako to nije u skladu s tim koža postaje puno osjetljivija na infekcije i puno lakše razvije alergijsku reakciju. Da li će se razviti promjene na koži ne ovisi isključivo o kvaliteti već i individualnim faktorima i psihološkom statusu, tipu dlake i predispoziciji za određene metaboličke i alergijske bolesti.Termin preosjetljivost na hranu pokriva sve dermatoze uzrokovane ingestijom hrane koja izaziva štetnu reakciju u zdrave jedinke. Ta preosjetljivost, također zvana intolerancija može biti imunološka i neimunološka. Imunološka preosjetljivost je alergija na hranu. Klinički simptomi su vrlo različiti i mogu uključivati gastrointestinalne, respiratorne, kožne, bubrežne ili generalizirane simptome.Najčešći alergeni iz hrane su meso (govedina, piletina, janjetina), jaja, mliječni proizvodi i soja, ali i svaki protein u hrani može biti potencijalni alergen.Neimunološka preosjetljivost uključuje nealergijske reakcije koje su vrlo različite. Ovdje neke hrane mogu uzrokovati urtikarije i atopični dermatitis ako sadrže puno histamina (rajčica, špinat, govedina, svinjska jetra, tuna, suhe kobasice, sir..), komponente koje oslobađaju histamin (čokolada, jagode, riba, svinjetina..) te triptamin (čokolada, kuhani sir).Najčešći uzroci urtikarije (urtike ili  u pasa su: hrana, lijekovi (penicilin, ampicilin, tetraciklin, cefaleksin, vitamin K, oxopirvedin, vakcine, dietilkarbamazin, amitraz, doxorubicin), kontrasti za rentgen, antiserumi, ekstrakti alergena, ubodi insekata, bilje, crijevni paraziti, vrućina, hladnoća i aeroalergeni.Ako se želi isključiti hrana kao uzrok manifestira se na temelju uvođenja u prehranu proteina koji do sada životinja nikada nije konzumirala. Vrlo je važno te dijete se rigorozno pridržavati.Propisujemo je nakon detaljnog ispitivanja vlasnika. Potrebno je otkriti sve što je pas mogao pojesti. Najbolje je da vlasnik tijekom dva tjedna vodi bilješke o svemu što pas pojede.Dodaci prehrani i lijekovi se također moraju uzeti u obzir (npr. ako sadrže jetru za okus ili sl..)Izvori proteina su najčešće srnetina, patka, kunić, bijela riba (Eukanuba dermatosis, Royal canin sensitivity control, Hill`s d/d patka i losos). Proteinski hidrolizati smanjeni na manju molekularnu veličinu mogu biti bilo koji. Najčešće su to hidrolizati ekstrahirani iz peradi ili sojinih proteina (Purina hypoallergenic, Royal vanin Hypoallergenic ili  Hill`s z/d).Funkcija hidrolizata je frakcioniranje proteina na male peptide niske molekularne težine i takve hrane su najpogodnije za eliminacijske dijete. Takva hrana je i lakše probavljivija i reducira antigeno svojstvo hrane i tako pozitivno djeluje na imunološki sustav crijevne sluznice.Peludna sezona obično traje od veljače do listopada. Podijeljena je na 3 faze alergije na pelud:  Proljetna peludna alergija ( od veljače do travnja): drveće tada cvijeta; pelud breze, oraha, hrasta, brijesta i javora se smatraju osnovnim izazivačima alergije na pelud.Ljetna peludna alergija  ( od svibnja  do srpnja): ovo je doba kada raste trava i doba žetve. Pelud raži je vrlo dosadna. Jesenja peludna alergija (od kolovoza do listopada): izazivači alergije u jesen su i pelud trave kao što je kopriva, platana, divlji pelini ambrozij.Psa treba hraniti kvalitetnom ili jednom od navedenih medicinskih hrana, redovito stavljati zaštitu protiv buha, kontrolirati punjenost analnih vrećica, izbaciti poslastice (osim onih integralnih npr. Animonda Integra i Rocky biskviti za pse i ljudsku hranu), obrisati zrnca peludi sa psa vlažnim maramicama (npr. Karlie vlažne maramice).Antihistaminici također mogu pomoći u smirivanju simptoma. Sa vašim veterinarom ćete zajedničkom suradnjom sistemom eliminacije pokušati otkriti što psu izaziva navedene promjene. .

: ., Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Danas se dogodilo nešto strašno. Kuja je toliko lizala štene da ga je u jednom trenutku počela gristi. Malog štenca sam jedva maknula od nje. Bila sam sa štenetom kod veterinara na pregled, on mu je to dezinficirao nečime i dao mi neki prah da mu stavljam na ranu, mada je rekao da mogu upotrebljavati i baby prah za bebe. Da li možda znate razlog zašto je kuja to napravila? Zahvaljujem unaprijed na odgovoru. Anamaria O: Lizanje i grickanje štenaca od strane kuje predstavlja normalnu fazu razvoja štenaca. Smatra se da ono može početi već u prvim danima života i trajati sve do otprilike 8 tjedna života štenaca. Njegova uloga je važna jer na takav način ona svoje štence pokušava prilagoditi novonastalim uvjetima, odnosno pomoći im u preživljavanju. Kuja prilikom lizanja štenaca iste može nerijetko i ugristi, a sve kako bi iste disciplinirala i navela na "prihvatljivo" ponašanje. To podrazumijeva sve oblike ponašanja i interakcija između štenaca unutar legla, ali i prema majci. Ona im pokušava dati do znanja kolika je važnost u samom činu međusobnog grizenja, gdje isti nerijetko pokušavaju uspostaviti određenu poziciju na hijerarhijskoj ljestvici unutar legla. Stoga, moglo bi se reći da kuja nerijetko instinktivno pokušava disciplinirati svoje leglo te neprimjereno ponašanje pojedinaca ispravlja režanjem ili čak kontroliranim ugrizom. Međutim, postoje mnogi slučajevi kada neposredno nakon samog okota ili čak nekoliko dana nakon okota majka odbaci štenca ili ga čak počne jače gristi. Mnogi uzgajivači povezuju ovu pojavu s određenim osjetilima kod kuje koja ona razvije, a sve u svrhu održavanja i preživljavanja legla. Tako, zabilježeni su slučajevi kada kuja odbacuje štenca/štence ili ih na bilo koji drugi način ukloni, kada smatra da isti neće preživjeti ili za to postoji mala vjerojatnost (avitalni štenci, različite razvojne anomalije, mrtvorođenja,...). Na takav način može spriječiti da takav štenac ne predstavlja direktnu ili indirektnu opasnost za ostatak legla. Iz svega gore navedenog da se zaključiti da uzrok specifičnom ponašanju može biti raznolik. Kako konkretni odgovor, odnosno uzrok specifičnog ponašanja Vašeg ljubimca prema štencu u leglu nisam u mogućnosti pružiti, isti probajte potražite kod svojeg veterinara.

Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Već duže vremena ja i moji roditelji razmišljamo da nabavimo psa. Gledali smo među pasminama i odabrali australskog ovčara jer bi htjeli psa koji je aktivan i društven. U zadnje vrijeme čitamo jako puno o toj pasmini i sve češće nailazimo na ''upozorenje'' da je australski ovčar prilično aktivan pas i ako se s njim ne radi postane destruktivan.Problem je u tome što moji roditelji rade,a ja sam u školi do 3 sata popodne,tako da bi ostajao samo od 7 pa do 3 popodne sam.Iako bi živio u dvorištu bojim se da će zbog našeg nedostatka vremena postati destruktivan i na neki način nesretan. Zanima me isto treba li pas za agility imati pune papire kao i izložbeni pas? Hvala na odgovoru. Jelena O: Australski ovčar je zapravo američka pasmina i na tamošnjem kontinentu je veoma raširen i popularan.Izuzetno je pogodan kao radni pas, za različite sportske aktivnosti i agility općenito. Veoma često koristi se i u spasilačkim ekipama, u policiji, kao vodič i kao terapijski pas. Krasi ga inteligencija, energičnost, privrženost vlasniku i domu u kojem se nalazi kao i potreba za aktivnošću. Umnogome sličan je Border Colliju. Činjenica da će takav pas biti sam do tri popodne ne mora govoriti ništa o eventualnim poremećajima u ponašanju, međutim, nema jednoznačnog odgovora na Vaše pitanje. Postoje primjeri koji govore i za i protiv držanja koje Vi namjeravate realizirati. Idealno je kada ovaj pas ima "posao" veći dio dana jer je spreman i sposoban za cjelodnevnu aktivnost i ona mu je primjerena. Odluku o tome morate u konačnici donijeti sami, s obzirom da preuzimanjem psa, preuzimate i odgovornost za njega. Takva odluka nije uvijek jednostavna ali ju svako donosi individualno.Što se tiče sudjelovanja na natjecanjima, prema Agility Pravilniku Međunarodne kinološke federacije,na neslužbenim agility utrkama mogu sudjelovati svi psi, sa i bez rodovnice, stariji od 18 mjeseci, a čiji su vlasnici članovi kinološkog kluba koji je član nacionalnog kinološkog saveza, koji je priznat od Međunarodne kinološke federacije.Na službenim agility utrkama mogu sudjelovati samo psi sa rodovnicom.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imamo Jack Russel Terijera oštrodlakog, i imamo jedno pitanje: Već mu neko vrijeme stavljamo Advocate svaka 3 mjeseca i dobivamo različite odgovore od veterinara vezano za naše pitanje da li Advocate štiti i od trakavice? Neki tvrde da štiti, a drugi da ne štiti, pa mu mi uz Advocate svaka 3 mjeseca dajemo i Drontal tabletu. Psić ima 8,3 kg i čak smo mu jednom dali 1 Drontal tabletu i za 8 dana još jednu, tako je rekao veterinar, jer kao dugo nije dobivao Drontal a nije ga dobivao jer nam je drugi veterinar rekao da Advocate pokriva dakle sprječava zarazu trakavicom. Molim Vas za odgovor da li Advocate je djelotvoran za trakavicu? Hvala. Vedrana. O: Advocate spot-on za pse sadrži djelatne tvari imidakloprid i moksidektin. Imidakloprid se distribuira tijelom ljubimca kako bi štitio protiv buha i pasjih pauši, a moksidektin se apsorbira kroz krvotok gdje djeluje na unutarnje parazite i šugarce. Advocate se primjenjuje za suzbijanje i profilaksu infestacije buhama (Ctenocephalides felis/canis), također za suzbijanje pasje pauši (Trichodectes canis). Djelotvoran je i za suzbijanje ušnih šugaraca (Otodectes cynotis), srkoptes šuge ( Sarcoptes scabiei var. canis) i demodikoze (Demodex canis), zatim za sprječavanje invazije s Dirophilaria immitis (L3 i L4 ličinke), suzbijanje oblića (Angiostrongylus vasorum) te suzbijanje invazije želučano-crijevnim nematodima (L4 ličinke, nedozreli odrasli i odrasli stadiji Toxocara canis - pasja glista, Ancylostomum caninum - krivousta pasja glista i Uncinaria stenocephala - krivousta uskoglava pasja glista, te adulti Toxascaris leonina i Trichuris vulpis - bičasti nematod.Stoga, na trakavice ne djeluje pa Vas je kolega pravilno savjetovao da Vašem ljubimcu svaka 3 mjeseca dajete Drontal tablete.  

Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam mužjaka mađarske vizle starog 8 mjeseci, imao je Giardian do prije tjedan dana uspjeli smo sa trećom terapijom, a uz to ima i gastritis. Bude mu dobro mjesec dana i onda opet povraća žutu vodu ujutro u isto vrijeme bili smo kod veterinara dao nam je zaštitu za želudac i još neke tablete bio je 2 mjeseca na dijetskoj hrani ali nije pomoglo gastritis se uvijek vraća, ali mene najviše brine što je on mršav ne znam da li je to radi toga što je imao taj parazit ,ranije smo ga hranili sa royal caninom ali je imao stalno gasove i krčao mu trbuh, sad evo već dva mjeseca jede hranu u konzervi i to dobro podnosi. Hranim ga 4 puta dnevno i još malo mu dam kasno uveče kako je doktor rekao radi gastritisa u toku dana ima 4-5 puta, ne znam dali je to dobro ja mu dajem skoro duplo hrane da dobije na težini, jednostavno ne mogu shvatiti  zašto je tako mršav,inace puno smo vani svaki dan 4 sata odprilike.Hvala. Zoran O: Nije neobično da je Vaš pas izgubio na težini s obzirom na probleme. Giardioza uz gastritis u svakom slučaju može iscrpiti psa. U vezi giardioze postoje nepoznanice, smatra se da ne dolazi kao ozbiljna bolest. Iako u vezi giardioze postoje brojne kotroverze i nepoznanice, smatra se da kod odraslih pasa ne dolazi kao ozbiljna bolest. Ona može kod štenaca uzrokovati proljeve različitog intenziteta a smatra se da je često udružena sa drugim infekcijama gastrointestinalnog sustava, što otežava objektivnu procjenu njenog značaja .Psi obično zadrže apetit ali mogu izgubiti na težini jer giardie remete i slabe apsorpciju hranjivih sastojaka iz crijeva.Gastritis, s druge strane, također predstavlja poremećaj probave pa uz giardiozu,predstavlja znatno opterećenje za Vašeg psa. Rješenje za gastritis je obično odgovarajuća dijeta uz eventualnu antibiotsku terapiju. Trajanje dijete i vrstu terapije može odrediti jedino Vaš veterinar u skladu sa stanjem životinje.Mršavost je u ovom slučaju, rekao bih, uobičajena posljedica bolesti a važno je da je Vaš ljubimac dobrog apetita. Nakon punog ozdravljenja postupno možete, u dogovoru s Vašim veterinarom, psa hraniti gotovom, medicinskom hranom za stanja oporavka. Takva hrana omogućuje bržu restituciju organizma i povratak vitalnosti kao i izgubljenih kilograma.U svakom slučaju, s obzirom na probavne poremećaje, preporučujem da usko surađujete s Vašim veterinarom i pridržavate se njegovih uputa u vezi prehrane.

Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Molio bih Vas za stručno mišljenje vezano za čišćenje od parazita. Samoyed stare 2 godine i 2 mjeseca. Čišćenje smo vršili redovito i to kao štene do 6 mjeseci svaka 2 mjeseca, zatim do godine dana svaka 3 mjeseca, te do 2 godine svaka 4 mjeseca, jednom je samo ponovljeno, nakon 14 dana, a i za to nismo bili sigurni jer smo primijetili samo bijele točkice, pa smo mislili da nisu neka jajašca što najvjerojatnije nije biti bilo, al ponovili smo radi sigurnosti. Prije par dana izvršeno je redovno cijepljenje i čišćenje tabletama Pratel te bi sada htjeli nakon 6 mjeseci napraviti čišćenje tabletama Prazinon do ponovnog cijepljenja i čišćenja Pratel-om za godinu dana. Što mislite o tome, te da li biste predložili nešto drugo? Hvala. PetarO: U svrhu prevencije odnosno redovite dehelmintizacije pasa preporuča se davati tablete svaka 3 mjeseca odnosno 4 puta godišnje. U slučaju da se radi o težim invazijama parazita, u tom slučaju se dehelmintizacija ponavlja još jednom nakon 14 dana. Što se tiče preparata protiv unutarnjih parazita kod nas se najčešće upotrebljavaju Pratel, Drontal Plus i Prazinon. Što se tiče njihovog sastava Pratel kao djelatne tvari sadrži prazikvantel i pirantel embonat dok Drontal Plus i Prazinon uz prazikvantel i pirantel embonat sadrže još i febantel. Prazikvantel djeluje cestocidno protiv zrelih i nezrelih stadija trakavica odnosno protiv Echinococcus granulosus i Echinococcus multilocularis, Dipylidium caninum, Taenia spp., i Mesocestoides spp.  Pirantel emboat djeluje na nematode odnosno crijevne obliće i to na Toxocaru canis, Toxocaru leoninu, Uncinariu stenocephalu, Ancylostomu caninum i Trichuris vulpis. Febantel djeluje također na navedene obliće, ali drukčijim mehanizmom. U tome i jest zapravo jedina razlika između gore navedenih tableta odnosno Prazinon i Drontal Plus djeluju na više osnova, zbog sinergističkog djelovanja febantela i pirantel emboata, iako u konačnici djeluju na iste parazite kao i Pratel. Doziranje Pratela i Prazinona je također jednako jer je jednaka količina djelatne tvari pa se tako na 10 kg tjelesne težine daje jedna tableta. Nešto više informacija o navedenim preparatima možete pročitati i u sljedećem naslovu Tableta za čišćenje od unutarnjih parazita / Prazinon plus i Pratel.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb    P: Imamo mješanca labradora i hrvatskog ovčara starog oko 8 godina. Do sada nikada nije bio bolestan, osim što je imao vanjske nametnike i otvorene rane koje smo riješili benzodermom. Prije mjesec dana je čipiran i ponovo cijepljen protiv bjesnoće. Prije par minuta imao je nekakav neobičan napad. Ležao je, najednom se ustao i izgledao je kao da mu je šapa utrnula. Počeo se dirati s njom po uhu, po ustima, po cijelog glavi, pri čemu se vrtio u krug i gubio ravnotežu. Na trenutak se smirio, legao i počeo drhtati. Tada se upiškio, i ponovo je nastavio trljati šape po glavi. Sve četiri noge su mu drhtale. Izgledao je kao da se grči cijelo vrijeme. Sve skupa je trajalo 3-4 minute, nakon čega je izvršio nuždu, pojeo  malo mesa i popio puno vode. Sada je potpuno normalan, kao da se ništa nije dogodilo - maše repom, trči i igra se.  O čemu se ovdje radilo? Veterinar je preko telefona rekao da je moguće sve - od najobičnijeg uboda ose do infarkta i epilepsije. Hvala. MirnaO: Epilepsija je određen, karakterističan i vrlo specifičan način reakcije mozga na različita moguća patološka stanja. Epilepsija sama po sebi,  predstavlja simptom nekog prisutnog oboljenja. Očituje se napadima gubitka ili poremećajima svijesti, motornim simptomima kao što su grčevi, te vegetativnim simptomima kao što su slinjenje, povraćanje, nekontrolirano mokrenje i defekacija. Epilepsija može biti urođena ili može biti izazvana drugim bolestima (ozljeda mozga, moždani ožiljak, tumor mozga, niska razina kalcija u krvi, niska razina šećera u krvi, toplotni udar, migrirajuća larva crijevne gliste, hidrocefalus, encefalitis nakon štenećaka, otrovanje, hepatička encefalopatija, bolesti bubrega, toksoplazmoza, hipoksija, izrazito jaki psihički ili emocionalni stres).Više o epilepsiji možete saznati u odgovoru kolegice Zdravke Rumiha, dr. vet. med., na sljedećem tekstu Epilepsija - liječenje, potomstvo i prehrana Također, kliničku sliku koju i navodite da se pojavljuje kod ljubimca mogu izazvati i mnoga druga stanja. Tako mogao bih izdvojiti i bolesti unutarnjeg uha, vestibularnog živca ili vestibularne jezgre, bolesti srca i krvotoka, dišnog sustava.Više o vestibularnom sindromu, sunčanici ili toplotnom udaru možete saznati u odgovoru kolegice Vlatke Erman, dr. vet. med, na sljedećem tekstu Vestibularni sindrom / Sunčanica / Toplotni udar .Iz svega prije navedenog da se zaključiti da mnoga stanja mogu za posljedicu imati kliničku sliku koju opisujete kod svog ljubimca. Stoga, morao bih se složiti s Vašim veterinarom koji je naveo da klinička slika koja se pojavljivala/pojavljuje kod ljubimca može nastati kao posljedica različitih zdravstvenih poremećaja. Iz tog razloga je izrazito bitno potražiti i pružiti ljubimcu prikladnu skrb što obuhvaća provođenje temeljite kliničke pretrage i utvrđivanje točno što je posrijedi s ljubimcem. U svakom slučaju, savjetujem Vam da s ljubimcem posjetite svog veterinara ili se obratite na Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.

Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Imam psa mješanca koji ima 3 godine. Tijekom zime, i općenito kad je hladno, krvari mu na vrhovima ušiju. Bolje rečeno, stvaraju mu se kraste veličine 1-2 cm. Veterinar mu je dao neku kremu za rane i redovno je cijepljen protiv parazita. Krema baš i ne djeluje kako sam očekivala, jer mi pas uvijek protrese ušima kad mu je stavim pa onda i nema neke koristi od tog jer krema spadne. Veterinar mi je rekao da je to uobičajeno kod psa s većim ušima, i da nije ništa opasno, al ipak se brinem i nije mi lako gledati psa da svaki dan krvari. Da li ima neko sredstvo namijenjeno za to? Osjećam se bespomoćno i ne znam kako mu pomoći. Preko ljeta te rane zarastu, ali zimi se pojave. Zahvaljujem unaprijed na savjetu. Marija O: Promjene koje opisujete kod Vašeg psa mogle bi se svesti pod termin dermatoza ruba uške. Ova dermatoza može uključivati alopeciju, seboreju, stvaranje krasti, ulceracije, nekroze, češanje. Najčešći uzrok ovoj dermatozi su šugarci tj šuga kod koje je češanje veoma intenzivno i dominanto a promjene uključuju i druge zahvaćene dijelove tijela. Rijetko se desi da promjene budu locirane isključivo samo na rub uške. Dermatoza ruba uške može se javiti i kod hipotiroidizma ali također uz brojne druge simptome poput gubitka težine, letargije, gubitka dlake, hiperpigmentacije itd. Kod nekih pasmina javlja se seboreja ruba uške kao posljedica umnažanja kvasnice Malassezia ili poremećaja u keratinizaciji.S obzirom da se kod Vašeg psa promjene dešavaju po zimi, može se posumnjati na smrzavanje kod kojeg najprije strada upravo rub uške. Niste naveli da li Vaš pas ima kratku dlaku i da li su mu uške duge, jer to svakako pridonosi ovom problemu. Tipično je stvaranje ulceracija, krasti i nekroza ruba uške. Uške s jedne strane predstavljaju krajnju periferiju tijela, što znači da je protok krvi najslabiji a istovremeno su u velikoj mjeri izložene hladnoći i slabo zaštićene, bez debelog dlačnog pokrova i potkožnog masnog tkiva. Zbog toga, čini se važnim zaštititi uške Vašeg ljubimca u vrijeme hladnih dana. U tom smislu, na raspolaganju Vam stoje brojni kaputići i vjetrovke s kapuljačom u ponudi Pet Centra, kojima možete spriječiti nastajanje opisanih poteškoća.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam pitanje i u vezi psa ali i mačke. Mačka cijelu zimu  kiše i kao da joj cure sinusi, baš ima žuti iscjedak iz nosa, kako to spriječiti? Pas, par dana kao da mu nije dobro, počela mu je curiti krv iz samo jedne nosnice, skoro svaki dan mu curi, star je 6 godina, također kiše, i jako slini, i ne može glasno lajati. Jede i pije vodu normalno. Maja O: Epistaxis (krvarenja iz nosa) može biti rezultat tri uzroka: koagulopatija (poremećaja zgrušavanja krvi), lezija koje djeluju na nosni prohod i vaskularnih ili sistemskih bolesti. Zahvaćeni sustavi su dišni (krvarenje, kihanje), krvni, limfatični i imuni (anemija) te želučanocrijevni (krv u stolici. Klinički simptomi ovise o primarnom uzroku. Anamnezom veterinar dobiva podatke od vlasnika o krvarenju iz nosa, kihanju, zatim povezano sa poremećajem zgrušavanja krvi krv u stolici, mokraći ili drugim dijelovima tijela. Kliničkim pregledom ustanovi se krv u stolici koja može potjecati od progutane krvi, krv u nosu, povezano sa koagulopatijom; točkasta krvarenja po koži, hematomi te povezano sa koagulopatijom i povišenim tlakom moguća su retinalna krvarenja. Uzroci krvarenja iz nosa mogu biti koagulopatija, trombocitopenija (manjak trombocita), imunoposredovana bolest, reakcija na lijek, erlihioza, bolesti koštane srži (neoplazija, aplastična anemija), infekciozni uzrok (gljivice, rikecije, virusi). Prirođeno; von Willebrandova bolest, poremećaji zgrušavanja krvi, hemofilija. Stečeno zbog nesteroidnih protuupalnih lijekova, trovanja otrovom za štakore, lezije u nosnim prohodima, strano tijelo trauma, povišen krvni tlak (bolesti bubrega, hipertireoidizam, hiperadrenokorticizam), vaskulitis (upala krvnih žila) koja se može javiti imunoposredovano ili je uzrokovana rikecijama (parazit unutarstanični). Pretragom krvi nalazimo promijenjene parametre svojstvene određenoj bolesti. Dijagnostika se temelji na rinoskopiji, nosnoj lavaži, biopsiji nosa.Liječenje se provodi tako da se aktivnost smanji na minimum, da se epizode krvarenja što više prorijede. Potrebno je educirati vlasnika kako da prepozna ozbiljno krvarenje (slabost, kolaps, bljedilo i gubitak krvi. Kod jake anemije potrebna je transfuzija. Kod trovanja štakora daje se antidot-vitamin K. Ostale bolesti liječe se prema uzroku. U Pet centru je dostupna Vitamin K pasta i tablete. Vitamin K je potreban jetri za sintezu faktora koagulacije te nema sinteze bjelančevina koje sudjeluju u koagulaciji krvi. Neki lijekovi poput antibiotika, nesteroidnih protuupalnih lijekova, salicilata, antikonvulziva i sulfonamida mogu smanjiti količinu vitamina K zbog štetnog djelovanja na jetru ili crijevne resice. Simptomi nedostatka ovog vitamina su krvarenje iz nosa i desni, krv u stolici i mokraći i pretjerano krvarenje tijekom trovanja. Sudjeluje u zgrušavanju krvi, sprečava unutarnja krvarenja i sudjeluje u metabolizmu kostiju. O krvarenju iz nosa psa možete još pročitati u objavljenim tekstovima: Krvarenje iz nosa , Krvarenje iz nosa psa . Kod mačke se najvjerojatnije radi o virusnom mačjem rinotraheitisu o kojem možete pročitati na sljedećem tekstu Iscjedak iz nosa i kuhanje / Virusni mačji rinotraheitis . Savjetujem da oba ljubimca odvedete veterinaru koji će postaviti točne dijagnoze i odrediti terapije.

: ., Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Štene staro 5 mjeseci je doživjelo udarac automobila.  Nema vanjskih ozljeda, a niti unutarnjih prijeloma, ali se on ne može baš samostalno kretati. Zabacuje stražnjim djelom i cijelo vrijeme samo leži.  Veterinar kaže da mu nije ništa slomljeno jer može stati, ali mu možda jest nešto sa kralježnicom.  Dao mu je antibiotike kroz cjepivo i kaže da mora mirovati i da se ne smije kretati. Je li to tako?  Da li je bolje da mu se ne daju tablete protiv bolova ili imate neki savjet? Unaprijed hvala! NenoO: Smetnju u normalnoj upotrebi ekstremiteta, koja se očituje raznim protuprirodnim pojavama pri kretanju ili stajanju životinje, može nastati zbog procesa koji su locirani u mišićima, zbog oštećenja živaca, poput paralize nervusa radialisa ili problema sa međukralježničnim diskovima. Stanja koja mogu uzrokovati smetnje u kretanju su različite traume npr. iščašenja, nagnječenja, ozljede šape, strana tijela itd. Preporučujem da se obratite veterinaru ortopedu na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Kolege će uz pomoćne pretrage (rendgen) dobiti uvid u zdravstveno stanje Vašeg ljubimca. U skladu s dijagnozom provodit će se liječenje. Traume nastale nakon udara automobila dovode do stanja šoka. Šok je popraćen  poremećajima  cirkulacije, koji dovodi do  smanjenja snabdijevanja tkiva i organa krvlju (mozga, srca, bubrega, jetre) i nedovoljne opskrbe stanica kisikom. Liječenje šoka se svodi na normalizaciju cirkulacije krvi u smislu održanja potrebnog udarnog volumena srca(infuzija). Najčešće se koristi Ringerova otopina koja se daje nakon udesa. U navedenom stanju preporučljivo je ograničeno kretanje i po mogućnosti mirovanje kako bi se oporavilo mogući nastao poremećaj u smislu nategnuća i udara. Da li koristiti sredstva protiv bolova  ili ne, teško je odrediti s moje pozicije iz razloga što ne mogu iz navedenog zaključiti dali Vašeg ljubimca nešto boli .Potreban je ponovni pregled i rendgenska pretraga.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam francuskog bulldoga starog godinu dana,ima problema sa nepcem i suženim nosnicama.Predložena nam je operacija nepca i proširenje nosnica. Zanima me rizičnost te operacije te da li se to nepce ponovo može "produžiti" nakon što se skrati tj. da li postoji mogućnost da se mora ponavljati operacija? Ivana O: Određeni problemi vezani su uz brahiocefalne pasmine (pasmine "kratke glave"). Ovi psi imaju srazmjerno normalnu donju čeljust, dok je gornja stisnuta i kratka.Pri tome nepovoljni anatomski odnosi gornjih dišnih puteva dovode do otežanog disanja i smetnji u cirkulaciji krvi. Jedan od najčešćih oblika obstrukcije dišnih prohoda u brahiocefalnih pasmina pasa je izduženo meko nepce pa, tako, pretpostavljam da se o ovom zdravstvenom problemu radi i kod Vašeg ljubimca. Meko nepce predstavlja prudužetak tvrdog nepca koji tvori "krov" usne šupljine. Svrha mekog nepca je preveniranje prolaska hrane i tekućina u dišne prohode tijekom gutanja. Izduženo meko nepce stvara probleme kod pasa jer ili visi ispred dušnika ili pak pada u ždrijelo prilikom inhalacije pa se u njih uočava glasno disanje a naročito prilikom uzbuđenja. Osim navedenoga, za ovo je stanje karakteristično i disanje na usta, hrkanje i frktanje. Ove se pojave pojačavaju za toplijeg vremena ili tijekom aktivnosti, a ponekad se uočava i pojava pojačanog slinjenja ili pjene prilikom hranjenja ili pojenja. Nerijetko se ovo stanje točno može dijagnosticirati samo kada je pas anesteziran a tada se obično i čini korektivni zahvat. Rezultati zahvata općenito su vrlo dobri (vezivno tkivo nema osobitu regenerativnu sposobnost) i traju doživotno ali ako je operacija načinjena prije nego li su se dogodile destruktivne promjene na ždrijelu. Što se pak tiče zdravstvenog problema suženih nosnica, treba napomenuti kako se isključivo javlja u brahiocefalnih pasmina pasa i urođenog je karaktera. Hrskavica koja pomaže u oblikovanju nosnica je premekana pa se prilikom udisaja prolaz suzuje ili kompletno priječi prolasku zraka. Ova se pojava uočava već u štenećoj dobi a u teškim slučajevima uočava se i plosnatost prsnog koša. Ovo stanje obično prati iscjedak iz nosa vodenaste konzistencije ili je on pjenast, disanje je otežano i praćeno frktanjem. Tijekom aktivnosti ili uzbuđenja psi dišu na usta a ovakvo duboko disanje tijekom aktivnosti vrši dodatan pritisak, odnosno stres na cijeli organizam te uz smanjenu opskrbu kisikom redovita je pojava zaostajanja u rastu. Ovaj zdravstveni problem zahtijeva što hitniju kiruršku obradu gdje se odstranjuje dio nosne hrskavice u svrhu proširenja nosnih otvora.Kirurški zahvat korekcije izduženog mekog nepca i proširenja nosnica psi uglavnom vrlo dobro podnose i oporavak nije dugotrajan i kompliciran. U prvih tjedan dana do dva tjedna potrebno je voditi računa da se pas hrani mekom hranom a ujedno je preporučljiva i pošteda od većih aktivnosti, odnosno preporučljive su samo redovite i lagane šetnje na povodcu.Što se samog zahvata tiče a s obzirom na dišne probleme u Vašeg ljubimca, opća narkoza svakako može predstavljati ozbiljan problem, a jedini način da se isključe potencijalni rizični faktori narkoze je potpuna i temeljita klinička pretraga uz radiološku pretragu traheje. No, općenito se kod planiranja kirurškog zahvata kojem prethodi anestezija, prethodno mora pregledati pacijenta da se dobije uvid u njegovo fizičko stanje, a sa posebnom pažnjom pregledava se funkcija srca i pluća. Veterinar tada radi EKG, Rtg i UZ pregled srca, a također obraća se pažnja i na jetru (povećanje). Mlađi i zdraviji psi lakše podnose narkozu od starijih i bolesnih jer imaju veću tzv. "kardio-vaskularnu rezervu" i bolje će podnijeti moguću depresiju i pad tlaka u tijelu, uzrokovane od strane medikamenta koji se koristi kao anestetik. Stariji psi se teže bude iz anestezije i sporije se oporavljaju poslije kirurškog zahvata, a u ovu skupinu ulaze i psi prekomjerne težine jer se veći dio anestetika resorbira u masni depo tijela te se oslobađaju iz istog tokom slijedećih tjedan dana, a pas se za to vrijeme ponaša "pospano". Za veterinara je važno da je upoznat sa zdravstvenim stanjem pacijenta, da zna od čega je pacijent nedavno bolovao ili još boluje te je pod određenom terapijom koja može promijeniti ili preusmjeriti djelovanje medikamenta koji se koristiti u anesteziji.Preporučila bih Vam da se sa ljubimcem obratite na Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju. Kolege raspolažu potrebnim znanjem i tehničkom opremom za pružanje optimalne pomoći u rješavanju zdravstenog problema Vašeg ljubimca a prilažem Vam i telefonski broj Klinike kako bi se mogli dogovoriti za termin pregleda: 01/ 2390 - 390, 01/ 2390 - 376. .