Pitajte veterinara

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa starog 3 god pasmine dogo canario. Prije mjesec dana češao se i napravio 5 ranica na vratu. Otišao sam u veterinara očisto mu je analke i mislili smo da je problem u tome,ali rane nisu zarastale.Veterinar mu je propisao Cedax koje je pio 2 tjedna i nije bilo nikakvog pomaka, pa je dobio Clavax kojeg je isto pio 2 tjedna bez i najmanjeg pomaka. Problem je u tome što se te ranice non-stop gnjoje, ne zarastaju i intezivno se osjećaju (on se više ne češe na ta mjesta a ja čistim rane rivanolom, probao sam hidrogenom, betadinom,veterinar mi je dao i Flogoderm mast za životine) Radio sam bris i testirao ga na lišmanijozu ali oba rezultata su bila negativna. Da li mozda znate o čemu je riječ i što dalje poduzeti u vezi s tim.(Rane ne zarastaju i ne šire se ali se u jedan dan od kada ih očistim gnjoje i usmrde). Hvala. ZdravkoO: Teško je s moje pozicije točno utvrditi o čemu je riječ jer je za to neophodno obaviti kompletan pregled i pretrage kao i što je potrebno je diferencijalno dijagnostički  eliminirati demodikozu i gljivice. Zaraštavanje rana  povoljnije je u mladih i zdravih organizama nego u starih, slabih, zakržljalih životinja držanih u lošim uvjetima i loše hranjenih također je i individualna  za svakog ponaosob. Rana kože ili sluznice koja ima lošu tendenciju zaraštavanja zove se ulcus (čir). Ima prisutnost gnojenja te  se stalno izmjenjuju razaranje i raspadanje tkiva Lokalno liječenje usmjereno je na liječenje uzroka, uz primjenu toplo-vlažnih antiseptičkih obloga, a nakon prestanka gnojenja primjenjujemo zavoje s antibiotskim mastima ili u slučaju obilne sekrecije čira antiseptičkim prašcima za posipavanje rane (Hibisept-antiseptički prašak). Preporuka je da ponovite mikrobioločku pretragu  po završetku antibiotske terapije i da u tom periodu ne tretirate navedena područja kako nebi došlo do prikrivanja uzročnika. Za detaljnije informacije vezano za navedene pretrage obratite se na Veterinarski institut ili Veterinarski fakultet .

Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula    P: Imam Francuskog buldoga starog 5 mjeseci, 10 kg. Hranim ga Royal Caninom (2 puta dnevno 1 mjerica), svaki dan dobije 1/2 tabletu VMP, perem mu šapice svakodnevno, a kupam ga svakih 20-ak dana (Lactadermom), no on već drugog dana malo smrdi, zatim sve više. Ponekad ga prebrišem octom i vodom u omjeru 1:3. Pretpostavljam da u nečemu griješim, a htjela bi da je čist i da ne smrdi, pa se nadam Vašem savjetu. Spava na fotelji na koju i sa koje skače bez problema, ide gore uz stepenice, ali niz stepenice ga nosimo. Zanima me kada ga mogu početi puštati da ide sam i niz stepenice? LejlaO: Više različitih uzroka može dovesti do pojave neugodnog mirisa psa.Normalno, psi imaju svoj karakterističan miris koji nije intenzivan i u normalnim okolnostima ga ne opisujemo neugodnim.On može potjecati iz pojedinih dijelova tijela ili dolazi ravnomjerno sa cijelog tijela. Mogući razlozi su alergije, različite kožne bolesti (gljivične ili bakterijske infekcije),seboreja,bolesti uha kao i nepravilno održavanje higijene pa čak i učestalo kupanje. Pas se može i učestalo lizati i češati na pojedinim mjestima. Pas i nakon obroka može imati izrazitiji miris pojedinih sastojaka iz hrane, koji se izlučuju i preko kože. Miris psa može biti intenzivniji uslijed poremetnji u lučenju žlijezda lojnica ali i kao posljedica drugih kožnih ili organskih oboljenja(bubrezi, dijabetes). Mogući uzrok je i loš zadah iz usta ili dlaka na kojoj je zaostao sadržaj perianalnih vrećica, čiji je miris vrlo intenzivan i neugodan. Često kupanje pasa šamponom može dovesti do odmašćivanja zaštitnog sloja kože i dlake. Koža gubi elasticitet i slabi joj prirodna obrambena funkcija. Često se pri tom javljaju i stanja pojačanog lučenja lojnih žlijezda što ima za posljedicu neugodan miris kože psa. Razgovarajte sa svojim veterinarom da li je opravdano tako učestalo kupanje medicinskim šamponom. S obzirom na sve navedeno, preporučujem da psa odvedete veterinaru na pregled kako bi se utvrdio uzrok neugodnom mirisu. Za Francuske buldoge se često navodi kako spadaju među pse sklone problemima sa zglobovima i kralježnicom, iako im je tijelo zbijeno i kompaktno.Zbog toga u svakom slučaju treba izbjegavati stepenice do završetka tjelesnog razvoja(starost od 12 mjeseci) a nakon toga i dalje zadržati određenu rezervu prema njima.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo malog šnaucera, na žalost prije pet dana  dobio je prvi napad epilepsije mi to tada nismo znali, ali pošto je tog dana dobio još jedan odjurili smo veterinaru,on je to sanirao injekcijom apaurina pas je malo spavao i kad se probudio uslijedili su serijski epi napadi  tako da je za nekih 12 sati imao do 20 napada.Pošto taj veterinar kod kojeg smo bili i nije bio optimističan što se tiče epilepsije kod pasa promijenili smo veterinara, tu su se potrudili i objasnili nam sve i dali nam terapiju Lamictal na 8 sati i apaurin.Međutim kad smo ga doveli kući pa do sutrašnjeg dana imao je opet preko 20 napada kao i da ne koristi ništa.Uspjeli smo nekako nabaviti jednu tabletu fenobarbitola a od kako je uzeo prvu tabletu nije više dobio niti jedan epi napad. Očajni smo, interesira me da li državljani BiH u RH mogu kupiti taj lijek sa receptom veterinara odavde ili možda znate da postoji neki drugi lijek sličnog sastava? Hvala DinaO: Epilepsija je određen i karakterističan način reakcije mozga na različita patološka stanja. Epilepsija samo predstavlja simptom nekog oboljenja. Očituje se napadima gubitka ili poremećajima svijesti, motornim simptomima kao što su grčevi, te vegetativnim: slinjenje, povraćanje, nekontrolirano mokrenje i defekacija. Epilepsija može biti urođena ili može biti izazvana drugim bolestima (ozljeda mozga, moždani ožiljak, tumor mozga, niska razina kalcija u krvi, niska razina šećera u krvi, toplotni udar, migrirajuća larva crijevne gliste, hidrocefalus, encefalitis nakon štenećaka, otrovanje, hepatička encefalopatija, bolesti bubrega, toksoplazmoza, hipoksija, izrazito jaki psihički ili emocionalni stres). Općenito, liječenje se provodi jedino kada se napadi češće ponavljaju po određenim pravilima i razmacima (onim psima koji imaju više od jednog napada mjesečno). Cilj medikamenata je smanjenje intenziteta i jačine napada jer nije moguće u potpunosti ukloniti epileptične napade. Phenobarbitol i primidon su lijekovi za liječenje epilepsije u ljudi ali se upotrebljavaju i u veterinarskoj medicini. Nuspojave u pasa su obično znatan umor i pojačano žeđanje i glad, ali ove nuspojave nestaju nakon duljeg davanja lijeka. Kao što sam i naveo, prije navedeni preparati se mogu kupiti u običnim ljekarnama. Stoga, za sve informacije vezane uz izdavanje lijekova iz humanih ljekarni namijenjenih liječenju životinja, savjetujem Vam da kontaktirate neku od ljekarni lokaliziranih bliže graničnom prelazu s Vašom zemljom. Cijenjeni farmaceuti će biti u mogućnosti odgovoriti Vam na sva pitanja vezana uz izdavanje takvih preparata kao i cijene istih. U svakom slučaju, savjetujem Vam također da kontaktirate i Veterinarski fakultet u svojoj zemlji. U sklopu Veterinarskog fakulteta, nalazi se i Odjel za farmakologiju i toksikologiju, gdje možete dobiti sve informacije o svim lijekovima zastupljenim u svojoj zemlji kao i o eventualnim zamjenskim preparatima pod drugim nazivljem, a s istim ili sličnim djelovanje aktivnih djelatnih tvari.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb    P: Imamo kujicu Belgijskog ovčara staru 4 i pol godine sterilizirana je 2010 godine u 9.mjesecu veterinari su nam rekli da je ostao komadić tkiva koji će ona izbaciti,međutim ona i dalje ima tjeranje svako 6 mjeseci a poslije ovoga zadnjeg prije 2 mjeseca otekle i nabrekle su joj sise a poslije toga stvorile su joj se 2 kvržice između sisa. Prije 10 dana su joj te kvržice pukle i stvorile su se 3 rupice iz kojih curi gnjoj. Mi joj mažemo to acidi boriciom cinkvitaminskoj masti i  nivea baby puderom što nam je preporučio veterinar. Veterinar je dolazio da je pregleda i rekao je da će se to povući, međutim nije nema joj više crvenila ali ipak iz tih krugića teče gnjoj. Zadnjih nekoliko dana počela je da kopa  po namještaju,tepihu i nije nam jasno šta se događa sa njom. Hvala na savjetu. NerinaO: Lažna trudnoća ili pseudograviditet je relativno česta pojava u kuja koje se nisu parile ili nisu koncipirale, a pojavljuje se najčešće unutar prvih nekoliko mjeseci po tjeranju. Klinička slika poprilično varira te se simptomi mogu kretati od jedva primjetnih pa sve do ozbiljnih problema, koje prati upala mliječnih žlijezda i velike promjene u ponašanju kuje. mlijeko, a ponekad i vaginalni iscjedak. Kako je pseudograviditet posljedica poremećaja hormonalne ravnoteže u organizmu ljubimca, nerijetko je on i uzrok promjene ponašanja. Liječenje ovog stanja svodi se na reduciranje prehrane. Naime, hrane bez previše masti, lako probavljive i bez mnogo tekućine su se pokazale kao dobar izbor. Osim gore navedenog, bilo bi potrebno pojačati fizičku aktivnost ljubimca. Terapija je direktno usmjerena prema smanjivanju ili eliminiranju laktacije jer se kao posljedica zadržavanja mlijeka u vimenu može javiti mastitis, tj. upala vimena. Više o mastitisu možete saznati u odgovoru kolegice Zdravka Rumiha, dr. vet. med., na  tekstu Mastitis / Tumor mliječne žlijezdePrema određenim istraživanjima provedenim na temu lažne trudnoće kod steriliziranih jedinki, došlo se do zaključaka da je tkivo mliječne žlijezde izrazito osjetljivo te nerijetko senzibilizirano i na male oscilacije u lučenju pojedinih hormona, kao što je prolaktin. Naravno, to je povezano s naglim sniženjem nivoa progesterona, uvjetovanim sterilizacijom. Klinički gledano, sve ovo što ste u pitanjima i opisali, upućuje na gore opisana stanja. Međutim, kako mi je na ovakav način apsolutno nemoguće odrediti točno što je posrijedi s Vašim ljubimcem, savjetujem Vam da potražiti još jedno mišljenje veterinara. Pod mišljenjem veterinara podrazumijevam da odvedete ljubimca na pregled. Također, kako nemam informacija o zastupljenosti pojedinih veterinarskih ambulanti, stanica i privatnih praksi u Vašoj zemlji, savjetujem Vam da probate stupiti u kontakt s Veterinarskim fakultetom u svojoj zemlji. U sklopu njega, nalazi se i Klinika za porodništvo gdje će cijenjene kolege na tom području moći utvrditi točno o čemu je riječ te u skladu s dijagnozom i trenutnim zdravstvenim statusom ljubimca odrediti najprikladniji način tretiranja postojećeg stanja. Također, biti će i u mogućnosti da Vam odgovore na sva pitanja vezana uz ovu temu.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb    P: Prilikom zadnjeg cijepljenja protiv bjesnoće, veterinar nam je rekao da je od ove godine uvedeno pravilo/zakon da bi se pas trebao cijepiti uz bjesnoću i protiv nametnika odnosno cijepiti protiv "5 nametnika" tj. ona dodatna cijepiva koje je primio kao štene neposredno prije prvog cijepljenja protiv bjesnoće (bio je još sitan za cijepivo protiv bjesnoće). Konkretno radilo se od slijedećim cijepivima: Leptospira Canicola - Icterohaemorrhagiae Bacterin  Canine Distemper - Adenovirus Type 2 - Parainfluenza - Parvovirus Vaccine. Inače redovno se pas cijepi protiv bjesnoće + tableta Pratel-a svake godine. Do sada nije imao nikakvih problema sa nametnicima niti ikakvim parazitima. Pas je normalnog/živahnog ponašanja uz normalan apetit. Moje pitanje je, da li to dodatno cijepivo mu nije potrebno ili je stvarno tako nešto uvedeno od ove godine? AlanO: Prema Naredbi o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2012.godini („Narodne novine“, broj 17/12) u RH se kao obavezne mjere za pse navode samo cijepljenje protiv bjesnoće i dehelmintizacija, citiramo: " Psi stariji od tri mjeseca moraju, jednom godišnje, biti cijepljeni protiv bjesnoće na čitavom području Republike Hrvatske, s time da između dva cijepljenja ne smije proteći više od 12 mjeseci.  Pas koji tijekom godine navrši tri mjeseca mora biti cijepljen u narednih 14 dana, a pas koji nije ranije cijepljen u roku od 14 dana od dana njegove nabave." " Prilikom cijepljenja pasa protiv bjesnoće mora biti provedena dehelmintizacija pasa protiv trakavice Echinococcus granulosus, pripravkom koji sadrži prazikvantel. Radi sprječavanja širenja jajašaca u okoliš, obvezno je najmanje 48 sati nakon tretiranja pasa, njihov izmet neškodljivo uništiti." Dakle, obavezno je tretirati pse protiv trakavice E. granulosus, a Pratel je lijek širokog spektra djelovanja koji dijeluje i na većinu ostalih crijevnih nametnika u pasa (više od 5). "5 nametnika" koji su spomenuti vrlo vjerojatno je 5 virusnih zaraznih bolesti protiv kojih se psi cijepe višekratno u ranoj životnoj dobi, a za održanje imuniteta potrebna je revakcinacija svake godine. Ovo je prije svega dobra preporuka, ali svakako ne i zakonom propisano cijepljenje za pse u RH.

Odgovara: Tanja Krulc,dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Može li se psu, ako ima temperaturu, dati Lupocet 500 mg? Molim vas brzo odgovorite.Hvala. Klaudija O: Djelatna tvar Lupocet tableta je paracetamol. Paracetamol je derivat p-aminofenola koji se koristi u ljudi kao antipiretik (za snižavanje tjelesne temperature) i analgetik (protiv bolova). Njihova upotreba zamijenila je salicilate ili aspirin zbog svog manjeg rizika od želučanih ulceracija. Acetaminofen se brzo apsorbira iz probavnog trakta. Vrhunac koncentracije u plazmi zabilježen je nakon sat vremena. Nakon što je progutao tabletu, kod čovjeka se sastojci razdvajaju na enzime u jetri. Dakle, za ljude je paracetamol općenito sigurno i korisno sredstvo protiv boli. Međutim, psi (posebice manji) su podložni oštećenju jetre i tkiva od toliko male doze kao što su dvije tablete paracetamola normalne jačine, a doze koje se ponavljaju značajno povećavaju rizik. Znakovi se brzo razvijaju i mogu obuhvaćati slinjenje, povraćanje, slabost i bolove u želucu. Zbog značajnog stupnja otrovnosti za ljubimce u razmjerno minimalnim dozama, jasno je kako se paracetamol nikad ne bi smio davati ni psima, ni mačkama. U pasa doze i više od 100 mg zabilježene su bez znakova trovanja. U pasa liječenim dozama od 200 mg/kg opisani su simptomi methemoglobinemije. Methemoglobinemija je bolest kod koje je hemoglobin u oksidiranom obliku i ne može vezati kisik. Toksičnost se može pojaviti i u manjim dozama. Trovanja paracetamolom karakteriziraju methemoglobinemija i hepatotoksičnost (toksičan je za jetru). Također je moguća pojava bubrežnih lezija. Često se javlja tahikardija (ubrzan rad srca), slabost i letargija. Ostali simptomi su hiperventilacija (ubrzano kratko disanje), žutica, povraćanje, pothlađenost, edem lica ili noge, cijanoza, nekroza jetre i smrt. Liječenje trovanja paracetamolom su rana dekontaminacija, prevencija i liječenje methemoglobinemije i oštećenja jetre te potporna terapija (infuzija, vitamini, hrana za jetru). Izazivanje povraćanja je korisno kada se provodi ubrzo nakog uzimanja paracetamola. Nakon pregleda Vaš će veterinar propisati odgovarajuću terapiju za Vašeg psa.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek    P: Problemi sa pretjeranim linjanjem počeli su krajem siječnja. Primijetili smo da je gubitak dlake za to doba intenzivan uz konstantno češanje  Nakon posjeta veterinaru prešli smo na hipoalergenu hranu, jer je dijagnoza bila alergija. Linjanje i svrbež se nisu povukli narednih mjesec dana, dok smo u međuvremenu primijetili da u području zastavica pas nema dlake,te da je područje prekriveno sitnim ranicama, a dlaka sljepljena gnojem. Veterinar mu je očistio analne vrećice, povezao prijašnje simptome s upalom analki, savjetovao nam da pas ostane na hipoalergenoj hrani i da će se simptomi povući. Iako se stanje oko analih vrećica poboljšalo i na tom području mu je dlaka ponovno narasla, pas se i dalje linja, iako u manjoj mjeri jer je većina podlake otpala (dlaka mu konstantno otpada od siječnja do danas). Također, ostao je i svrbež kože, posebno na području između grebena i nadlaktice, koje je jako osjetljivo na dodir. Ako ga se po tom predjelu dotakne, počinje se češkati, unatoč tome što koža izgleda normalno i nema nikakvih ranica niti područja bez dlake. Riječ je o sibirskom haskiju, muškom, starom godinu i osam mjeseci. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. SaraO: Svrbež kože je simptom uglavnom svih kožnih bolesti, ali i bolesti unutrašnjih organa. Svrbež može vrlo često biti posljedica nedostatne prehrane, tj. hrane sa premalo nezasićenih masnih aminokiselina (Omega-3 i 6),  što izaziva isušenost kože. Vrlo često upale analnih žlijezdi uzrokuju svrbež po tijelu pa čak i po ušima, tako da bi trebalo kontrolirati analne žlijezde što češće ,jer se one mogu vrlo brzo ponovno napuniti . Psa bi trebalo redovito četkati radi stimulacije cirkulacije kože i iščetkavanja stare , otpale dlake. Osim toga, u ljekarnama Pet centra možete pronaći medicinske šampone koji pomažu pri svrbežu , alergijskim dermatozama,   čak i težim dermatitisima i s kojima se može kupati psa 2-3 puta tjedno.  Takvi šamponi čiste, dezodoriraju, vraćaju vlažnost i masnoću koži i koriste se kao pomoćna terapija pri kožnim bolestima. Opširno o problematici dermatoloških bolesti i svrbežu možete pročitati i u prijašnjim odgovorima, pod sljedećim naslovima:Svrbež kod pekinezeraSvrbež i češanje psa Kod svih alergijskih dermatoza se preporuča davanje ribljeg ulja  koje je najbogatije sa Omega-3 i 6 masnim kiselinama, iako  danas u svim kvalitetnijim dehidriranim  hranama ima ribljeg ulja. Kod svrbeža treba uvijek razlučiti primarni uzrok , jer kod dugotrajnog svrbeža obično dođe do sekundarnih komplikacija sa bakterijama, gljivicama ili demodeksima. Kod takvih komplikacija moramo liječiti prvo posljedične upale da bi otkrili pravi uzrok svrbeža.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb > P: Molim vas savjet. Mislim da moja Kony (maltezer,1,5g) ima upalu očiju. Kad joj dignem kapak, bjeloočnica nije bijele, već crvenkaste boje. Krmelja na oku nema puno. Zato bi baš molila da mi preporučite kapi ili mast za oči koje bi mogla koristiti bez posjete veterinaru. U apoteci su mi preporučili jedne kapi za oči, i rekli da su blage i da bi ih mogla kapati psu.  Čitala sam i za Tobrex kapi. Ili je dovoljno da joj čistim oko bornom vodom? Andreja O: Crvenilo očiju  može biti posljedica virusnih, gljivičnih ili bakterijskih infekcija te alergija i mehaničkih iritacija (propuh, prašina i sl.). Očna spojnica (konjunktiva) je prozirna, glatka i sjajna sluznica koja povezuje stražnju površinu vjeđa i očnu jabučicu. Akutni kataralni konjunktivitis (conjunctivitis catarrhalis acuta) je bakterijska upala spojnice karakterizirana povećanom prokrvljenošću oka, zbog čega je oko crveno. Bolest ima sklonost ka spontanom izlječenju - prolazi i ako se ne liječi, ali tada traje duže. Na spojnici oka vidljivi su znakovi upale: hiperemija (crvenilo), bolnost, otečenost. Oko postaje crvenkaste boje  i izraženog crteža krvnih žila. Otok se manifestira kao zadebljanje spojnice (chemosis). Sekret je u početku bistar, vodenast, a kasnije postaje gnojan. Pri buđenju sasušeni sekret slijepi trepavice (krmelji). Terapija konjunktivitisa se provodi lokalnom aplikacijom kapi i masti čiju djelatnu tvar čine antibiotici ili antibiotici u kombinaciji s kortikosteroidima. Terapiju treba provesti na pravilan način, što znači da se lijek treba aplicirati u točno navedenim vremenskim intervalima i kroz određen broj dana, koje će odrediti terapeut. Mast i kapi se apliciraju tako da se donji kapak lagano povuče prema dolje, a sam lijek se nanosi direktno u konjunktivalnu vrećicu. Ukoliko se lijek nanosi samo izvana, uspjeh će svakako biti upitan. Bistar iscjedak, bez bolnosti, obično ukazuje na mehaničku ili alergijsku iritaciju. U blagim slučajevima mogu pomoći pripravci za pse i mačke koji se izdaju bez recepta. U ponudi ljekarni Pet centra su Optiseptyl i Optivet kapi s blagim antiseptičkim učinkom kojima možete terapirati oči 3-5 dana. Ukoliko ne dođe do poboljšanja svakako psića odvedite na veterinarski pregled kako bi se po točno postavljenoj dijagnozi provela ciljana terapija. Odabir svakog drugog lijeka, a posebice onih koji su namjenjeni ljudima, treba prepustiti veterinaru.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mješanca njemačkog ovčara i šarplaninca starosti 10 godina, koji obitava u boksu veličine 5 x 3 metara, svaka 2-3 dana sa njim odlazim u šumu po sat, dva vremena gdje se on istrči i izigra. Unazad 7 dana u dva sam navrata primjetio dok je bio u boksu da je izuzetno nesiguran na nogama, da se jednostavno zanosi, to bi potrajalo par minuta i onda bi sve bilo normalno. isto tako sinoć sam ga oko 21,30 sati pronašao kako u boksu leži beživotno, kada sam došao do njega jednostavno se nije micao, no disao je. nakon desetak minuta ustao je te se dalje normalno ponašao, bio razigran kada sam uz njega, znači normalno ponašanje. jedino sam primjetio da također manje konzumira hranu te da prilikom boravka na otvorenom prostoru više nema onu brzinu i agilnost koju je inaće imao.  Možete li mi okvirno reći o čemu se radi te kako dalje postupati. DavorO: Jedan od relativno čestih zdravstvenih problema koji dolazi sa starošću kod pasa jest problem sa sustavom za kretanje koji prate klinički simptomi šepanja ili hromosti. Hromost definiramo kao smetnju u normalnoj upotrebi ekstremiteta, koja se očituje raznim protuprirodnim pojavama pri kretanju ili stajanju životinje. Hromost može nastati zbog bolnih procesa (upala u području kože, fascija, mišićja, tetiva, tetivnih ovojnica, ligamenata, kostiju, zglobova, limfnih čvorova, živaca, hrskavica), zbog mehaničkih smetnji (kontrakture mišića, tetiva, ligamenata, ankiloza zgloba, lom kostiju), zbog paraliza živaca ili mišića ekstremiteta ili zbog tromboza većih krvnih žila. Smatra se ipak da je najčešći uzrok hromosti kod starijih pasa artritis, tj. degenerativna bolest zglobova. O samoj bolesti, kao i o specifičnosti preparata i medicinirane hrane koja se preporučuje za takva stanja, možete više pročitati u našim ranijim odgovorima: Artritis, Upala zglobova i prehrana.No, s obzirom na činjenicu kako Vaš ljubimac spada u skupinu velikih pasmina pasa ne treba odbaciti i mogućnost problema sa zglobovima kukovlja o čemu možete više pročitati na Chow - Chow.Zatim, spomenuli ste kako ste primijetili i manje konzumiranje hrane u odnosu na ranije. Ova pojava može biti povezana sa zdravstvenim problemom i bolnošću unutar koštano-zglobnog sustava no isto tako može biti i posljedicom više temperature okoline. Ovaj razlog se vrlo lako može potvrditi ili opovrgnuti nuđenjem hrane u ranijim jutarnjim satima ili pak u večernjim satima kada vrućine malo popuste. Vodite računa i da Vaš ljubimac uvijek ima ponuđenu svježu vodu za konzumiranje tijekom dana. Svakako bih Vam preporučila da s Vašim psom posjetite specijaliziranu ambulantu za male kućne ljubimce ili pak Veterinarski fakultet Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju. Bilo bi dobro da se napravi kompletni pregled lokomotornog sustava te neurološki pregled s pripadajućim probama testiranja živaca koji izlaze iz leđne moždine. Također, poželjno bi bilo napraviti i RTG pregled kralježnice kao i zglobova kukovlja. Nakon svega toga će se moći postaviti dijagnoza te pristupiti kvalitetnom rješavanju problema kod Vašeg ljubimca ali i dati daljnja prognoza stanja i preporuka za njegu i prehranu.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam mužjaka cavalier king charles spanijela starog 3,5 mjeseca. Na trbuhu ima mali bruh za kojeg je veterinar rekao da bi ga, ukoliko ne dođe do poboljšanja, bilo poželjno operirati. No, istovremeno je predložio i kastraciju budući da pas neće biti namijenjen daljnjem uzgoju. Kao okvirni termin ovih dvaju zahvata sugerirano mi je napunjenih 6 mjeseci starosti štenca tj. prije ulaska u pubertet i dosezanja spolne zrelosti. Učinilo nam se praktično da obje stvari riješimo odjedanput kako štenac ne bi trebao dva puta pod narkozu i na operaciju. No, da li je 6 mjeseci starosti prerano za spomenute zahvate, odnosno da li bi trebalo pričekati da pas bude stariji ili je ta dob ipak prihvatljiva? Pozdrav. Željka O: O herniji (bruh, kila) u psa pisala je kolegica mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.med.vet na Pupčana hernija kod štenca, kolegica Dragica Nemeš, dr.med.vet na Pupčana hernija – kila kod štenca, i Zdravka Rumiha, dr.med.vet na Kvrga na trbuhu štenca – hernia. O kastraciji psa pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.med.vet na Utjecaj kastracije na zdravlje i ponašanje pasa. Optimalno vrijeme za kastraciju je nakon 6-og mjeseca starosti kad se oba testisa spuste u u skrotalnu vreću. To je preporučeno vrijeme kada pas još nije ušao u pubertet i počeo ispoljavati tipično vladanje za mužjake (bježanje, agresija) koje se javlja u nekih pasa. Zahvat je lakši za operatera, smanjena je opasnost od krvarenja i reproduktivni organi su manji. Mlađe životinje se lakše oporave.U inozemstvu se kastracije rade već u starosti od 12 tjedana i nemaju podataka o problemima sa daljnjim rastom psa.Monohridni psi (psi sa jednim testisom) i kriptohridni psi mogu rasplođivati i zato je kastracija preporučljiva jer se takve mane nasljeđuju i kao takvi, psi se ne smiju koristiti za rasplod. Kastracija je operativni zahvat koji mužjaci uglavnom lako podnose i od koga se brzo oporavljaju. Kastracija ne mijenja karakter i radne osobine životinje.  

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam Američkog stafordskog terijera starog 2 ipo godine. Kao mali je imao demidekozu koju smo uspjesno izliječili ali od tada on se uvijek jako linja (pas je kompletno bijeli i nekad mu toliko opadne dlaka da se svugdje po tijelu vide crne pjege i koža) Dajem mu VMP i još neke dodatke ishrani ali me zanima da li mogu psu davati vitamine za ljude u tabletama, B kompleks ili pivski kvasac, vitamin C i cink, (naravno u umjerenim dozama po jednu tabletu na dan od svega) To je puno jeftinije nego svaki mjesec kupovati VMP ili neki zamjenski preparat s obzirom da njemu konstanto treba nešto što će mu držati imunitet stabilan. Hvala. DejanO: VMP tablete (Pfizer) predstavljaju vitaminsko-mineralno-proteinski pripravak namijenjen psima i mačkama. U svom sastavu posjeduje, u određenim količinama, sirove proteine, sirove masti, minerale, sirovu vlakninu, kalcij, fosfor, magnezij. Proizvođač navodi da je ovaj preparat induciran kod: - mladih životinja, kada je potrebno osigurati sve nutritivne elemente zbog  rasta i razvoja mladog organizma- u svrhu poboljšanja općeg stanja kod starijih životinja - u svrhu podmirenja povećanih potreba organizma ljubimaca koji se koriste u radu, pojačanim aktivnostima, lovu, agilityju,...,- u svrhu poboljšanja elastičnosti kože i kvalitete dlake,... Također, kako ovaj preparat u svom sastavu posjeduje i vitamine B-kompleksa (B1, B2, B6, B12), možemo govoriti da je i učinkovit u poboljšavanju (otvaranju) apetita ljubimaca. Većina vitaminsko-mineralnih pripravaka (suplemenata) namijenjenih ljudima nije prikladno za uporabu kod pasa. Naime, dnevne nutritivne potrebe pasa se znatno razlikuju uspoređujući s dnevnim nutritivnim potrebama u čovjeka. Stoga, i svi suplementi namijenjeni ljudima su prilagođeni po koncentracijama, potrebama kao i zahtjevima ljudskog organizma. Naravno, ovdje je poprilično teško generalizirati pa se ipak određeni suplementi mogu primijeniti i kod pasa (pivski kvasac, riblje ulje, glukozamin,...). U ovim slučajevima, odabir prikladnih preparata iz asortimana namijenjenih ljudima kao i određivanje prikladnog doziranja trebao bi se određivati u skladu s konzultacijama i preporukama svog veterinara.  Više o demodikozi kao i primjeni preparata namijenjenih oporavku dlake i kože možete saznati u odgovoru kolegice Zdravka Rumiha, dr. vet. med., na Demodikoza preparati za oporavak dlake i kože.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb    P: Imam njemačkog ovčara starog dvije godine, u posljednje vrijeme stalno si grize nokte. Da li je to normalno ili ima pomanjkanja nekih vitamina. Željko O: Grizenje i lizanje noktiju u pasa nerijetko je samo dio dnevnog rituala čišćenja. Isto kao lizanje krzna ili povremeno češkanje u pravilu nije "poziv na uzbunu". Međutim, ukoliko to pas uzastopno ponavlja kroz dulji period potrebno je potražiti pomoć veterinara. Znaci koji ukazuju da je u pitanju zdravstveni problem su: intenzivno ili konstantno lizanje i griženje noktiju, otekline ili promjena boje kože u poziciji izrastanja nokta, promjena boje i lomljivost noktiju, promjene koje zahvaćaju veći broj noktiju te problemi pri hodanju i ustajanju.  U podlozi ovih promjena mogu biti traume (udarac, prerasli nokti koji zapinju, oštećeni nokti...), bakterijske i gljivične infekcije, atopijski dermatitis ili autoimune bolesti. Eliminacijom ovih uzroka dolazi se do isto tako relativno česte pojave, a to je griženje noktiju iz dosade. Za njeno uklanjanje ponekad je potrebno mnogo strpljenja jer je u uskoj vezi s opsesivno kompulzivnim poremećajem u pasa. O vjerojatnosti ovog poremećaja posavjetujte se s veterinarom koji će pregledati Vašeg ljubimca, a nešto više o tome možete pročitati u već objavljenom tekstu  Prekomjerno lizanje šapa i opsesivno kompulsivni poremećaj

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar,Heinzelova 60,Zagreb P: Imam westya starog 12 tjedana. Uši su mu u potpunosti spuštene. Zanima me do koje dobi bi se uši trebale dići? Hranim ga Royal Canine hranom za štence.  Postoji li kakav dodatak prehrani koji bi mu trebala dati? Štencima iz njegovog legla su se uši digle već do 8 tjedana starosti pa sam sad već zabrinuta. Uši su mu dosta čupave, ne znam ima li to kakve veze s dizanjem. Hvala puno unaprijed! Vanja O: Uši West Highland White Terriera su male, uspravne i čvrsto nošene te završavaju s oštrim vrhom. Na glavi su usađene proporcionalno, odnosno, nisu međusobno udaljene niti preširoko niti preblizu. Dlaka koja prekriva uške je kratka i glatka, bez ikakvih resa na vrhu. U dobi od 5 tjedana starosti uške bi se trebale početi formirati prema standardu, tako da štene u dobi od 8 tjedana (kada većina uzgajivača prodaje štence) u pravilu ima uške u položaju koji odgovara standardu pasmine. Naime, kada je štenac malen, hrskavica je mekana i savitljiva. Kako vrijeme prolazi, a organizam raste i razvija se, razvijaju se i okolni mišići, a sama hrskavica postaje jača, manje savitljiva te zauzima svoj položaj. Na takav način, uške zauzimaju svoj položaj određen standardom pasmine. Prema određenim istraživanjima, podizanje uški bi trebalo završiti do perioda završetka izmjene mliječnih u trajne zube i njihova potpuna izrastanja. Razlog leži u činjenici da su tijekom ovog vremenskog perioda (izmjena i izrastanje zubi) velike potrebe organizma za određenim mineralima, koji su i između ostalog važni u odlaganju u hrskavice i posljedičnoj konsolidaciji njenih struktura. Iz tog razloga, tijekom ovog perioda moguće su oscilacije u položaju jedne ili obije uške. Ako se uzme u obzir, da bi se period izmjene zubića kod ove pasmine pasa trebao kretati u rasponu od 4. do 7. mjeseca života, do tada bi i uške trebale zauzeti svoj položaj koji i odgovara standardu pasmine. U određenim slučajevima, moguće je da do podizanja uški uopće i ne dođe. Razlozi tome mogu se nalaziti i u genetici jedinke. Iz tog razloga, uputno je informirati se kod uzgajivača i u leglu kakva je situacija. U svakom slučaju, ako se do 6 mjeseca starosti ljubimca uške ne podignu, odnosno ne zauzmu položaj određen standardom pasmine, obratite se svojem veterinaru ili uzgajivaču (od kojeg ste nabavili psa) koji će Vas savjetovati što dalje napraviti. Za to vrijeme, osigurajte ljubimcu prikladnu prehranu s kvalitetnim hranama. Na takav način osigurati ćete optimalne količine svih potrebitih elemenata, s nutricionističkog stajališta, te prevenirati uzroke problema u nedostatnoj i nepravilnoj prehrani.

Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula    P: Mog psa je ugrizao drugi  pas. Imao je ranu ispod uha i našpircao sam ga sprejem kojim sam mu rane zacjelio, ali nakon nekoliko dana svaki put kad bi mu napipao mjesto oko čmara i početak repa uvijek bi cvilio i jaukao te bjezao od mene da mu ne diram to. Stalno je ležao i odlazio u prostore gdje je hladovina. Znao sam da nešto nije u redu sve dok nisam prije možda nekih 2 dana skužio da on rep uopce više ne osjeća. Istiskao sam mu malo rep rukom i on ga uopce ne osjeća, samo kada dođem negdje kod početka repa on se odmakne i ne da mi da to diram. Mislio sam ispočetka da cvili zato što ima neke čepiće u čmaru pa da ne moze vršiti nuždu, ali vidio sam ga da uredno obavlja Što bih trebao poduzeti? Hvala unaprijed. Luka O: Različite ozljede repa, uključujući i frakture nisu nesvakidašnja pojava kod pasa. Do njih dolazi s jedne strane zato što su psi beskrajno radoznali i razigrani a s druge strane zato što do frakture dolazi veoma lako. Pas može sam slomiti svoj rep ukoliko ga postavi u neodgovarajući kut u odnosu na tijelo odnosno tjelesnu težinu. Brojne su i svakodnevne situacije u kojima postoji mogućnost za ozljedu ili lom repa kao što je otvaranje tj zatvaranje bilo kojih vrata:u kući, autu, dvorištu a nije rijetko da se psu slučajno stane na rep.  Psi sa dugim repom su naročito izloženi mogućnosti za takvu vrstu ozljede.Nakon frakture, kosti počinju cjeliti neovisno o položaju u kojem se nalaze i zato je za repoziciju važno da se reagira odmah.Rep se može vješto sakriti a i nije po život bitan, pa se može dogoditi da lom prođe neopaženo.Procjena situacije nakon što fraktura već zaraste, ovisi o novonastalom položaju i izgledu repa, odnosno o estetskom i funkcionalnom aspektu. Estetski izgled treba procjenjivati uvijek misleći primarno na dobrobit psa. U funkcionalnom smislu važno je da pas nesmetano obavlja sve fiziološke funkcije poput mokrenja i defeciranja i da mokraća i feces ne padaju na sam rep ili neki drugi dio tijela.Lomovi oko sredine repa ili bliže vrhu mogu se ostaviti da zacijele sami, dok lomovi bliže korijenu repa često zahtijevaju amputaciju zbog utjecaja na kralježnicu i perianalno područje.Za procjenu stanja preporučujem da kontaktirate svojeg veterinara.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar,> Heinzelova 60, Zagreb P: Pas je u četvrtak počeo imati neke napade nalik epilepsiji, išla mu je pjena na usta i nakon toga bi trčao po dvorištu kao izgubljen, imao je neke kvržice nalik prištićima po unutrašnjoj strani bedara. Imao je kao neke grčeve odveli smo ga veterinaru i zaključili da ima štenećak. Primio je 4 injekcije, dan nakon, nije imao volje za kretanjem i potpuno je izgubio vid. Odveli smo ga veterinaru i primio je još 4 inekcije (vitaminske) Problem je taj što mu se vid nije vratio (ništa ne vidi, orijentira se pomoću njuha i sluha) Star je 7 tjedana i cijepljen je protiv štenećih bolesti sa 6 tjedana. Zanima me hoće li se psu vratiti vid i može li se to kako potpomognuti, te koliko stoji očni pregled za psa i gdje se može obaviti. Lijep pozdrav te zahvaljujem na savjetima. Drago O: Simptomi koje opisujete u Vašeg ljubimca prate doista mnoge zdravstvene probleme i osim epilepsije i zarazne bolesti mogu upućivati i na alergijsku reakciju s obzirom na prisutnost kvržica i prištića na trbuhu. U svakom slučaju dijagnostika kod ovakvih problema je ponekad zahtjevna a naročito što se tiče epilepsije. Više o samoj bolesti više sam već ranije opisala na Epilepsija Ipak, iz iznesenoga se može zaključiti kako u ovom trenutku ne treba postaviti konačnu sumnju na epilepsiju u Vašeg ljubimca s obzirom na nedostatak gubitka ili poremećaja svijesti koji je redoviti simptom. Slijedeće, što se štenečaka tiče, kolega u ambulanti je vjerojatno mislio na nervni oblik. No, neurološki znakovi se redovito viđaju u onih pasa u kojih je očit i simptom hiperkeratoze na mekušima, zatim lokalizirano nevoljno trzanje mišića ili grupe mišića (mioklonus, hiperkinezija, spazam fleksora) ekstremiteta ili mišića lica; pareza ili paraliza najuočljivija u stražnjim nogama kao ataksija, a koju slijedi tetrapareza ili tetraparaliza; konvulzije karakterizirane pojačanom salivacijom i prekomjernim pokretima donje čeljusti poput žvakanja. Napadaji s vremenom postaju sve češći i jačeg stupnja kada se može uočiti i padanje psa na pod, inkontinencija urina ili fecesa (grand mal napad, epileptiformne konvulzije). U psa se može javiti bilo koji od navedenih neuroloških znakova uz već postojeće tipične znakove ovog oboljenja (slabiji tek, neveselost ili pak ekstremno izraženi opći infekciozni simptomi). Isto tako, tijek sistemske infekcije može biti kratak i 10 dana, no pojava neuroloških znakova može biti odgođena i nekoliko tjedana ili mjeseci. Također, zabilježena je i specifičnost, može se javiti kronična upala moždanih ovojnica uzrokovana virusom štenećaka koju često prati ataksija i kompulzivne kretnje i u onih pasa u kojih nisu zabilježeni znakovi koji se mogu povezati sa sistemskom infekcijom. U takvih je pasa razvitak neuroloških znakova često progresivniji.Takvi psi, pokazalo se, ne mogu biit prenosioci bolesti, a oboljenje je uzrokovano upalnom reakcijom povezanom sa kronično prisutnom virusnom infekcijom virusom štenećaka u SŽS. Liječenje štenećaka usmjereno je na sprječavanje sekundarne bakterijske infekcije, nadoknadu tekućine i kontrolu menifestacije neuroloških simptoma. Antibiotici, uravnotežene otopine elektrolita, nadoknada hrane putem infuzije, dodaci prehrani, protuupalni lijekovi, analgetici te antikonvulzanti uključeni su u terapiju, a karakteristično je kako je svaki slučaj poseban za sebe te se upravo tako individualno terapija prilagođava, mijenja i upotpunjuje. Neki se psi u potpunosti oporave od sistemske infekcije, no neki i unatoč izvrsnoj kućnoj njezi ne poluče zadovoljavajućim oporavkom. Također, štenećak sa akutnom manifestacijom neuroloških simptoma nije izlječiv i redovito ima fatalan završetak. Čak i kod ovako teških slučajeva u literaturi nije zabilježeno kao redovita pojava gubitak vida. Općenito do ove pojave može doći uslijed nekoliko uzroka o čemu sam više pisala na Naglo sljepilo u pasa. Svakako je uputno ljubimca odvesti na specijalistički oftalmološki pregled a možete se obratiti na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta. Prilažem Vam i njihov broj telefona kako bi mogli dogvoriti pregled a isto tako i raspitati se o cijeni: 01/ 2390 - 390..

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb    P: Moj četverogodišnji zlatni retriver ima velike probleme sa svrbeži te se zbog iste javljaju gadne rane po cijelom tijelu (od glave do repa). Pas ima problema s mirisnim vrečicama, no svakih 6 mjeseci dobiva cijepivo koje djeluju. Svakih mjesec dana dobiva ampule protiv buha i krpelja tako da i ta na sebi nema nikakvih nametnika. No zadnjih par tjedana se počeo jako češkati. Uz rane koje sam već navela jako mu otpada dlaka. Što da napravim? Iva  O: Uzroci svrbeža u pasa su mnogobrojni. Međutim, postoje oni koji su najčešći i koje vlasnik uz kontakt s veterinarima može uspješno držati pod kontrolom.  Prvi i najčešći uzrok, koji ste eliminirali, su iritacije uslijed ugriza vanjskih nametnika.  Sljedeći je vezan uz problem nepravilnog pražnjenja mirisnih vrečica (paraanalne žlijezde) što ima za posljedicu intenzivan i nesnošljiv svrbež cijelog tijela, a posljedice su oštećenja kože različitog stupnja s upalnim promjenama. Psi se u pravilu pojačano linjaju. Mirisne ili analne vrečice u pasa su parne žlijezde čiji se sadržaj iscjeđuje u lumen crijeva i time mirisom oblaže izmet. Ono što je značajno znati je činjenica da se nakon pražnjenja žlijezde ponovo pune, tako da se u njima uvijek nađe određena količina sadržaja.  Problemi koji se javljaju vezano uz ove žlijezde su u stvari vezani uz zadebljanje, otečenost i neprohodnost izvodnih kanalića. Ona se javlja uslijed upalnih procesa ili alergijskih reakcija, a za ova stanja ne postoje zaštitna cjepiva već veterinari nakon čišćenja žlijezda provode antimikrobnu i potpornu terapiju.  Jedan od mogućih uzroka nepravilnog pražnjenja analnih žlijezda je alergija na hranu. Isto tako, alergija na pojedine sastojke iz hrane vrlo je često uzrok češanja. Stoga Vam preporučam da Vašem ljubimcu promijenite način prehrane. Idealan izbor bi bio neki od hipoalergenih programa prehrane koji sadrže isključivo hidrolizirane bjelančevine ( "Hypoallergenic" Royal Canin, "Z/D ultra allergen free" Hill`s, "HA" Purina). Svi navedeni programi su u stalnoj ponudi ljekarni Pet centra. Nakon stabilizacije bi bilo dobro ponuditi hranu za osjetljivu kožu, odnosno neki od programa koji do sada pas nije jeo.Da bi se postiglo poboljšanje psu je potrebno isključiti iz prehrane sve što može provocirati ova stanja: polutrajne i trajne suhomesnate proizvode, pečeno ili pohano meso, meso i kosti s roštilja, slatkiši i grickalice kao i masne sireve, namaze i sl.Više informacija o svrbežu u pasa i mogućim uzrocima možete pročitati na sljedećim tekstovima: Svrbež i češanje psa, Svrbež i češanje, Poteškoće s analnim žllijezdama i češanje psa / Povećanje prostate i kastracija

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam crnog labradora starog 14 godina. U zadnje vrijeme mu baš i nije dobro jako kašlje kao da se guši dok kašlje, a nema šta za iskašljati. Do prije par tjedana taj kašalj je bio povremen, no sada je počeo konstantno kašljati i muči se. Pitala sam veterinara kako da to izlječimo no oni kažu da je već dosta star i da je to zbog starosti isto tako kažu da nije sve dok ima volju da jede da ga ne uspavljujem. Ja vidim da on još uvijek ima volju za životom iako je već dostastar ali ne znam šta da poduzmem u vezi tog kašlja. Hvala. Erna O: Kašalj je važan zaštitni reflex organa za disanje, a kao simptom može biti pokazatelj različiti oboljenja kod vašeg kućnog ljubimca. Kašalj je složeni refleks  koji počinje nadražajem  specifičnih zona (tusigene zone) a sa ciljem da eksplozivno izbaci alveoralni zrak iz  pluća a time i  razne iritirajuće čestice, sluz, produkti upale  iz  disajnih puteva. Kašalj se može javiti kao simptom problema organa za disanje odnosno infekcije grla, dušnika, bronhija, pluća  ili  također može biti simptom kardioloških problema tj.sekundarni kao poremećaj funkcije srca. Kašalj može biti provociran gutanjem i inhalacijom nečega što iritira  grlo.  Potrebno je razlikovati kašljanje od kihanja, jer ovi slični znaci mogu da se jave kod rinitisa (upale sluznice nosa), sinuzitisa (upale sinusa) i regurgitacije. Kod kihanja  se javlja snažna protok zraka  bez otvaranja usta,dok kod kašlja su usta obično otvorena. Postoji jak, eksplozivan i suh kašalj  koji se javlja  kod iritacije  ždrijela, grkljana, zatim kod  virusnih infekcija (zarazni kašalj, štenećak..) i obično je bolan. Vlažan ili produktivan kašalj gdje je prisutan sluzavim  sekretom u iskašljanom  sadržaju se javlja kod alegrija ,upale pluća, plućnog  edema. Kašalj  koji se javlja tokom jela može da ukaže na eventulani problem sa jednjakom ili opstrukcijom gornjih dišajnih puteva. Mek i povremen kašalj je obično rezultat plućnih  bolesti ili slabosti srca koje su popračene  i drugim simptomima kao što su pospanost psa,smanjena radna sposobnost,brzo zamaranje. Često se javlja u velikih pasmina pasa  u starijoj dobi. Noćno kašljanje često je udruženo sa slabošću srca i kolapsom traheje. Kašalj koji  se javlja pri viježbanju i uzbudjenju životinje  obično je vezan za iritaciju  i upalu  grkljana,dušnika i bronhija. Ponekad se dešava da kašalj bude uporan i dugotrajan što čini životinju uznemirenom, neraspoloženom  i dovodi do iscrpljenosti. Moguće je  i širenje infekcije  zračnim putem  koje se obično dešava  pri kontaktu (u šetnji, medjusobnom njuškanju, igri...) Nešto o toj temi pisala je kolegica u naslovu Suhi kašalj – bolest srca ili upala.  Kašalj u starijim godinama može biti posljedica i kronične opstruktivne bolesti pluća ili kronične bolesti srčanih zalistaka zatim upale disajnih puteva ,tumora,alergije, paraziti . Stoga je neophodno da kašalj kao znak  kod vašeg ljubimca ozbiljno shvatite i odvedete ga kod veterinara koji će utvrditi pravi razlog i dijagnozu,a zatim prepisati adekvatnu terapiju. Preporučujem potražiti drugo mišljenje druge ambulante i napraviti rengenski nalaz.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam ženku mađarske vižle staru osam mjeseci i imam tri pitanja. Ono što me zanima je prvo tjeranje u ženskih pasa. Kada se ono javlja? U kojoj mjeri smeta psu kada u moru stane na ježa? Da li tu bodlju ježa koju je pokupila, tijelo normalno odbaci uz male poteškoće ili bih ja to ipak trebao pokušati izvaditi? Razlog je taj što ipak malo šepa na tu nogu, a sad možda sam i ja krivo procijenio pa se ne radi o šepanju zbog bodlje od ježa nego je u nečemu drugom problem. Treće pitanje je vezano za istrčavanje psa. Kako sam ja počeo s vožnjom bicikla s dolaskom lijepog vremena, pa tako nekad i svog psa povedem sa sobom. Neki mi kažu kako to nije dobro do godine dana zbog kukova. Molim Vas za mišljenje. Hvala. Goran O: Prvo tjeranje u kuja javlja se u dobi od 6 – 12 mjeseci. Manje će pasmine tako spolnu zrelost dostići nešto ranije dok će većim pasminama trebati ipak nešto duži period do sazrijevanja. Detaljno o prvim znakovima tjeranja te općenito o spolnom ciklusu možete pročitati u sljedećim naslovima Prvo tjeranje kujice krvarenje i promjene u mokrenju, Prvo tjeranje kujice, Prvo tjeranje retriverice. Što se tiče uboda ježa općenito možemo reći da će Vašeg ljubimca iglica smetati isto kao što bi i nas. Kada životinja nagazi na ježa tu zapravo dolazi do nastanka ubodne rane, a ponekad i do alergijske reakcije. Mjesto uboda je obično crveno, otečeno i bolno, a sama iglica često ima tendenciju da se zabije duboko u kožu izazivajući infekciju, dermatitis i različite komplikacije. Ukoliko je ovdje zaista riječ o tome najbolje bi ipak bilo bodlju izvaditi, mjesto uboda dezinficirati te po potrebi lokalno aplicirati antibiotik. U svakom slučaju moj je savjet da ljubimca odvedete na pregled kod veterinara kako bi se ustanovio točan uzrok šepanja, koji između ostalog može biti i posljedica pretjerane fizičke aktivnosti.   Što se toga tiče, iako je vižla vrlo energičan i izdržljiv radni pas sa fizičkim aktivnostima bi trebalo ipak pripaziti osobito dok je u fazi razvoja. Odrasli psi će svakako uživati u svakodnevnim dugačkim šetnjama te istrčavanju, osobito kao pratnja uz bicikl ili role, ali kod mladih životinja treba fizičku aktivnost ograničiti kako ne bi došlo do oštećenja te nepravilnog razvoja još nezrelog koštano – mišićnog sustava. Veće pasmine pasa su u takvim slučajevima sklone ozljedama križnih ligamenata, artiritisu i displaziji kukova, iako je ova posljedna prvenstveno nasljednog karaktera. U svakom slučaju do 6 mjeseci starosti ne bi se smio provoditi nikakav forsirani trening. Tek od 6. - 14. mjeseca starosti može se započeti s vježbama snage, ali ne i sa vježbama izdržljivosti. U ove prve spada općenito igra s drugim psima, plivanje na kratke udaljenosti, igra lovice i ostale aktivnosti koje štenci normalno rade. Što se pak tiče šetnji postoji neko općenito pravilo da se za svaki mjesec starosti doda 5 minuta šetnje. To znači da se štene od 2 mjeseca starosti preporuča šetati otprilike10 minuta. Treninzi izdržljivosti su pak oni gdje pas ponavlja određene pokrete kroz jedan duži period kao što je slučaj kod dugačkih šetnji, džoginga ili trčanja uz bicikl. Za takve se aktivnosti ipak preporuča pričekati dok se koštano - mišićni sustav u potpunosti ne razvije odnosno do nekih 14 mjeseci starosti.