Pitajte veterinara

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Dobili smo štene, naša kujica je okotila samo njega pa pošto ima puno mlijeka on jako puno jede. Star je sada 24 dana i još ne staje na nogice, isto tako jedna nogica mu bježi na van pa izgleda malo izdeformirano. Kada je normalno da štenci prohodaju i postoje li nekakve vježbice da se ta nogica ispravi? Hvala, Iva O: Štene starosti nešto više od tri tjedna još je jako mlado i većinu vremena ili jede ili spava. Uglavnom je nesigurno na nogama i ne može puno hodati. S vremenom mišići nogu postaju čvršći i štene se sve više igra, skače, trči, postaje sve spretnije. No, u svakom slučaju nije uobičajena pojava kako štenetu noga "bježi" prema van i nema normalan izgled. Ovakvi se problemi najčešće povezuju s deformacijama nastalim bilo u embrionalnom ili fetalnom razvoju, a vrlo su rijetke one nastale prilikom samog poroda. Više o uzrocima i samim deformacijama lokomotornog sustava u malih štenaca pisala sam u ranije objavljenom odgovoru Poteškoće s nogom i kretanjem štenca.Simptom koji opisujete u Vašeg štenca upućuje na jednu od najčešćih urođenih bolesti lokomotornog sustava u pasa: hondrodisplaziju, ahondroplaziju ili hondrodistrofiju. Naime, ovo oboljenje karakterizira abnormalno formiran ekstremitet ili više njih uslijed oblaganja zglobova hrskavičnim tkivom što uzrokuje deformiraje samih zglobova ali i abnormalan rast kostiju koje se spajaju sa ovakvom hrskavicom. Bolest je prenosiva na potomstvo recesivnim genom, a najčešće je udružena s drugim medicinskim problemima uključujući gluhoću, patuljasti rast i abnormalno kratak životni vijek. No, ipak, ima široki raspon težine stanja po samog štenca pa tako u onih u kojih su zahvaćene prednje noge naizgled je štene normalno ili su prednje noge neznatno savinute. U težim slučajevima štenetu će uopće biti onemogućeno kretanje uslijed teško deformiranih ekstremiteta. Na žalost, ne postoji učinkovita terapija kod ovog oboljenja. Oni psi u kojih se javi u blagom obliku ne osjećaju bolnost ili otežano kretanje, a u onih sa težim oblikom bolesti pokušava se olakšati stanje kirurškim zahvatima s različitim postotkom uspješnosti izliječenja. Zahvatima se pristupa tek u dobi psa od oko jedne godine kada je rast i razvoj koštanog sustava gotovo završen. No, točno tvrditi da se o ovako teškom stanju radi i u Vašeg ljubimca bilo bi neprofesionalno pa Vas, stoga, upućujem u Vama najbližu veterinarsku ambulantu ili pak na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta gdje će se načiniti potrebne kliničke pretrage, a sve u svrhu postavljanja točne dijagnoze te prema tome i optimalne terapije za Vaše štene.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam mopsa starog 14 mjeseci. U posljednjih mjesec dana je sve krenulo nizbrdo, ozlijedio si je oko, pregledan je pa je bio na terapiji, međutim, najviše me zabrinjava što ima sve češće "napadaje". To izgleda kao da se guši, traje od par sekundi pa do par minuta, koči se i sav je izbezumljen. Noćas je bilo još gore, koprcao se u svojoj košari, puštao čudan zvuk kao da plače i pomokrio se, što nikad ne radi. Možete li mi reći što se zbiva? Hvala! MarinaO: Problem koji navodite može biti posljedica različitih poremećaja, prvenstveno živčanog  sustava, ali potencijalno i nekih drugih. Najprije, može se raditi o epilepsiji u čijoj osnovi leži poremećaj u prijenosu nervnih impulsa. O tome možete više pročitati u istoimenom ranijem odgovoru Epilepsija. Postoji mogućnost da se radi o vestibularnom sindromu, a radi se o općenitom pojmu koji opisuje bolesti vestibularnog sustava. Vestibularni sindrom može biti tzv. "periferni" i "centralni". Simptomi su vrlo slični kod jednog i kod drugog. Uzroci perifernog su: bolesti srednjeg ili unutarnjeg uha (infekcije ili tumor), nazofaringealni polipi, traume glave, toksičnost nekih lijekova, slabije aktivna štitnjača, kongenitalno ili idiopatski.  Uzroci centralnog vestibularnog sindroma: krvarenje mozga ili infarkt, infekciozni encefalitis (bakterijski, virusni ili gljivični), meningoencefalitis, trauma glave, toksični lijekovi, cista mozga, tumor mozga (primarni ili metastatski), nedostatak tiamina, neurodegenerativne bolesti. O iznenadnim gušenjima pisala je kolegica Davorka Balantin dr. med. vet. u ranije objavljenom odgovoru Iznenadna gušenja. S obzirom na, kako navodite, sve češće napade, preporučujem Vam da psa što prije odvedete veterinaru.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam kujicu shih-tzua, staru 11 mj. Neki dan sam joj na njuškici, među brkovima, pronašla nešto nalik na bubuljicu, nakon pritiska je iscurilo nešto krvi i gnoja. Ne primjećujem da raste ili da nestaje, ali ni da njoj to nešto posebno smeta. Ponaša se i dalje normalno, jede i igra se, ali naravno ne dozvoljava mi baš da to diram. Ne znam što bi to moglo biti, koliko je to opasno? Nadam se da ćete mi moći nekako pomoći. Unaprijed hvala,Ivana O: U mladih ljubimaca je poprilično često uočiti ovakve promjene po koži. One se najčešće povezuju s padom imuniteta, ali mogu imati i mnoge druge uzroke. Opisati i navesti ću Vam neke od njih. Pemfigus je imunološki uvjetovana bolest koja se pojavljuje u nekoliko oblika (pemphigus foliaceus, pemphigus vulgaris, pemphigus erythematosus i pemphigus vegetans). Sva stanja uključuju autoimuni odgovor gdje organizam psa proizvodi protutijela protiv vlastitog epidermisa (vanjskog sloja kože). Ovo se događa kada imunosni sistem detektira protein koji je sastavni dio organizma, ali ga ne uspijeva prepoznati kao takvog. U tom slučaju se tijelo pokušava oduprijeti ili odbaciti vlastiti dio tijela. Najčešće mjesta na kojem dolazi do kliničke manifestacije su na području usta, nosa, očiju, anusa i genitalija. Promjene se mogu proširiti i na druge dijelove kože kao što je područje ispod i između ekstremiteta. Od svih oblika pemfigusa najčešći je pemphigus foliaceus kojeg karakteriziraju pustule (gnojem ispunjeni prištići) ispod površine kože. Obično prsnu i sasuše se u kraste. Zatim, uzrok opisanoj promjeni može biti i infekcija ili pak kontaktna alergija. U oba slučaja javljaju se akne na vanjskim rubovima usana, odnosno po njuškici. Infekcija se obično javlja u slučaju korištenja plastičnih posuda za hranu i vodu jer se bakterije zadržavaju i namnažaju u sitnim oštećenjima plastike. Tada se, u onih pasa koji su skloni topičnim bakterijskim infekcijama, javlja reakcija. Kontaktna alergija se redovito ispoljava u onih pasa koji su znatiželjni i guraju njušku gotovo gdje god stignu. Na takav način dolaze u kontakt s potencijalni alergenima što uzrokuje lokalnu reakciju na koži. Problem se rješava već prema uzroku, ili mijenjanjem materijala posuda za hranu i vodu (preporučuje se keramičke ili one od nehrđajućeg čelika) ili pak prema nalazu uzetog brisa kože antibioticima. Kako osim gore navedenih uzroka, problemi mogu nastati i kao posljedica različitih drugih poremećaja, savjetujem Vam da se s ljubimcem uputite kod veterinara na pregled. Isti će po pregledu biti u mogućnosti odrediti ozbiljnost promjena te Vas u skladu s njom dalje savjetovati kao i po potrebi poduzeti odgovarajuće liječenje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molila bih Vas za pomoć. Na mojoj Tari sam primjetila neku masu između prstiju. Pretraživala sam Vašu stranicu i nisam našla ništa slično što  bi mi pomoglo prije no pođem u veterinara. Poslat ću Vam fotografiju u prilogu. Zahvaljujem Vam. PaulaO: Prema slikama koje ste mi poslali još uvijek je poprilično teško utvrditi točno o čemu je riječ. Naime, oteklina među prstićima može imati različite uzroke te ću Vam nabrojiti neke od njih. Nakupljanje gnoja na koži u obliku pustula (gnojni mjehurić), furunkula (čir dlačnog tobolca) ili karbunkula (čir nastao stapanjem više furunkula). Također, moguće je da se radi o cisti, hematomu i o inficiranom dlačnom folikulu te o apscesu (nakupljanje gnoja u novostvorenoj šupljini). Tumori su novotvorevine, izrasline koje predstavljaju ekcem normalnog rasta tkiva s neograničenim i nesvrsishodnim bujanjem tkiva. Kvržice na koži ili ispod kože koje su mekane i bezbolne obično su benigne naravi. Izrasline mogu biti nekancerogene (bradavice, inficirani dlačni folikuli, hematomi) i kancerogene -  maligne ili benigne naravi, a povremeno imaju oba svojstva Interdigitalna pioderma - infekcija između prstiju. Ako se prvotna infekcija ne može držati pod kontrolom, velika je vjerojatnost javljanja ciste ili razvoja cista i na drugim mjestima na nozi. Prave ciste obično su folikularne ciste ili epidermoidne (ciste lojnih žlijezda) u većine pasa. Ovo su ciste benigne naravi, a kompletnim odstranjenjem više se ne javljaju. U pasa koji su skloni stvaranju cista, a naročito onih epidermoidnih, prisutne su uvijek. Jedna od daljnjih mogućnosti navedenog stanja je klas trave koji je karakterističan za navedeno područje i uzrokuje upalu, otečenje i bolnost. Klas trave se poput strelice može zapiknuti bilo gdje na tijelu, ali najčešće se u uho ili između prstiju na šapama. U većini slučajeva klas trave neće otpasti sam od sebe jer ima tendenciju stalnog probijanja u kožu. Upravo zbog toga klas trave dobio je naziv strelica. Ako je niste primijetili na vrijeme i zabije se duboko pod kožu doći će do upale tkiva, a upalu ćete primijetiti tako što se se između prstiju pojaviti gnoja oteklina. Na vrhu otekline bit će mala rupica kroz koju se klas trave, uvukao. Nažalost, u toj fazi klas trave najčešće nećete moći izvući samostalno jer vrlo vjerojatno se probio i nekoliko centimetara duž noge. Pomoć ćete morati potražiti kod veterinara. U težim slučajevima ovakvi problemi ne mogu se riješiti bez kirurškog zahvata. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se s ljubimcem obratite svom veterinaru. Isti će po pregledu ljubimca biti u mogućnosti odrediti i postaviti dijagnozu te u skladu s njom pristupiti na najprikladniji način tretiranju postojećeg stanja.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P:Interesuje me vaše mišljenje u vezi mog slučaja. Veoma mi je bitno da utvrdim gde je greška. Imam Cane Corso leglo i desilo se da se svi štenci zaraze od parvoviroze. Interesantno je da su svi primili vakcinu i prvu revakcinu. Prva vakcina je data 12.08., revakcina 03.09., a prvi simptomi kod prvog štenca su se pojavili 22.09. Svi štenci su u roku od 5 dana projavili simptome i svi su prošli isti tok bolesti. Prestali su da jedu i da piju, povraćanje i veoma redak, kao voda, tamno braon izmet, krv u izmetu, oporan i jak miris izmeta i povraćenog. Svi su bili na infuziji više dana, i rezultat je sledeći. 3 su prošla ok, već su zdravi i dobili na masi, jedno nije izdržalo i jedno je još u lošem stanju, danas je 7. dan kako je na infuziji. Interesantno je da je ravakcina data kod nas, ne u ambulanti i da je težina štanaca utvrđena iz oka, bez vage. Štenci su čuvani u uslovima visokog standarda, izolirani od ljudi i ostalih životinja. Higijena je redovno je održavana, superpremium dehidrat hrana za tek rođene štence. Majka je fizički bila odvojena od štenaca još 20. dana, s tim da je 20.-35.dana još jednom do 2 puta na dan bila puštana štencima da sisaju malo, što smatram da je bilo dobro i za majku, a i za imunitet. Da dođe u kontakt sa štencima, majka je prvo gazila na spužvu natopljenu dezifektivnim sredstvom. Štenci su bili odlični, hiperaktivni i jaki, na 43. dan starosti svi su bili od 7,8 do 8,5 kg teški. Kad je prvo štene pokazalo simptome parva, urađen je brzi test, koji je bio pozitivan. Jedno od štenaca je bilo 2 dana prije prvog simotoma fizički odvojeno od ostalih zbog pripreme za kupiranje i kupiranja, ali se i to štene, zadnje, isto tako razboljelo. Mene interesuje kako je moguće da se obole svi štenci 20 dana poslije završetka karantina? Kako je moguće da se to desi kad smo mnogo pazili tko dolazi u dodir sa štencima. Kontakt s ostalim psima ili kontakt s travom nikako. Da li je moguće da je ustvari vakcina razlog oboljenja, loša vakcina ili nepropisno rukovanje, a ne donesen parvo virus sa strane? Čuo sam da je i Corona sa sličnim simptomima, ali da li i u slučaju Corone brzi testovi za parvo daju pozitivan test? Ovo je vrhunsko leglo, skupih i kvalitetnih roditelja... zato sam i mnogo pazio da sve bude u redu. Unapred zahvalan i ako vam trebaju još informacija, stojim vam na raspolaganju. Pozdrav, Alek O: Iskreno mi je žao što su štenci prošli kroz ovako tešku epizodu. Pojava bolesti u leglu koje je čuvano i tretirano na ovako brižan način gotovo je neobjašnjiva. Iako ste očito vrlo detaljno upućeni u problematiku  vezanu uz ovu bolest, navest ću neke podatke koji će ujedno biti odgovor na Vaš upit. Dijagnoza parvoviroze se brzim aglutinacijskim testom postavlja s 99,12% sigurnošću. Pozitivan rezultat na coronu je isključen obzirom na visoko selektivnu prirodu testa. Osim toga, infekcije corona virusom su daleko blažeg tijeka, gotovo nikad se ne pojavljuje krv u stolici, a uginuća se javljaju samo u izrazito oslabljene štenadi narušenog imuniteta. Vakcine koje se koriste za vakcinaciju štenadi su obično viševalentne i sadrže živi, atenuirani parvo virus. Virulencija nekog virusa može se smanjiti određenim postupcima namjerno poduzetim s tom svrhom (lat. attenuare, oslabiti). Da bi mu se oslabila patogenost virusnim se sojem uzastopno zaražavaju životinje neke vrste koja je slabije primljiva za infekciju te kokošji embriji i stanične kulture. Većina virusnih vakcina koje se danas rabe u veterinarskoj medicini pripremljena je od sojeva živih, oslabljenih (atenuiranih) virusa u staničnim kulturama. Vakcine sa živim atenuiranim mikroorganizmima izazivaju jaču imunosnu reakciju i dugotrajniju imunost. Atenuiranim vakcinama ne mogu se potpuno isključiti "cijepne nezgode" posebno ako se njima vakciniraju imunodeficijentne životinje. Cijepne nezgode se češće javljaju pri upotrebi vakcina s atenuiranim sojevima. Zbog nedovoljnog atenuiranja cijepnog soja ili neočekivanog povrata patogenosti životinja se cijepnim sojem može inficirati i oboljeti. Virus štenećaka je vrlo otporan, a ostaje virulentan duže od šest mjeseci na otvorenom kao i na priboru, odnosno opremi za životinje. Prenosi se lako obućom ili npr. na automobilskim gumama. Prenose ga glodavci i insekti, a odrasli psi mogu biti izvor zaraze iako ne ispoljavaju niti jedan od kliničkih znakova bolesti. Temeljitu dezinfekciju nastambi i opreme treba provesti otopinom natrijeva hipoklorida (bjelilo), a preporuka razrjeđenja je 1:10 (1 dio hipoklorida razrijediti s 10 dijelova vode). Nadalje, konzultirajte Vašeg veterinara i dogovorite cijepljenje na način da ste potpuno sigurni kako su vakcine čuvane u rashladnom uređaju sve do aplikacije (vakcina se zagrije u dlanu neposredno prije aplikacije), a isto tako cijepljenje treba provesti prema shemi koju preporuča proizvođač (posebnu pozornost treba obratiti terminu cijepljenja majki).

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Moj boston terijer (star 7 mjeseci) počeo je prije desetak dana u hodu odizati stražnju nogu - ne u smislu da je nosi gore nego je u sekundi digne i onda spusti i opet normalno nastavi dalje hodati. Inače je jako živahan, razigran, puno trči za lopticom i dosta šetamo. S obzirom na to da smetnja nije u tolikoj mjeri izražena, par dana smo ga štedili aktivnosti i dajemo mu CaniAgil tablete (1 dnevno). Poboljšanje je primjetno, ali još uvijek ponekad odigne nogicu. Zanima me Vaše mišljenje, prvenstveno oko toga je li moguće da je pojava samo razvojne prirode (jer još uvijek raste) ili progresivan proces?Unaprijed hvala na odgovoru. VedranaO: Općenito, bolesti lokomotornog sustava obuhvaćaju patološke promjene na zglobovima, kostima, tetivama, ligamentima i mišićima. U mladih pasa je česta pojava i rahitisa, a to je poremećaj metabolizma kalcija i fosfora pri kojem dolazi do nedovoljnog odlaganja mineralnih soli u koštano tkivo organizma u rastu. Panostitis je također bolest mladih pasa koji intenzivno rastu (najčešće se javlja u njemačkih ovčara i kod pasa u tipu križanaca njemačkih ovčara). To je zapravo upala cjevastih kostiju nogu. Najčešća bolest u pasa je displazija kukova, koja se očituje lošom prilagodbom glave femura uz acetabulum s protuprirodnom pokretljivošću femura, reakcijom mekih tkiva i zglobnih tijela na kontinuirane mikrotraume. Bolest je nasljedna, a tok bolesti je progresivan. Iako su daleko češće zahvaćeni štenci velikih pasmina pasa, nije rijetkost da navedena bolest predstavlja problem i u malih pasmina pasa. Odizanje noge ili šepanje je jedan od najčešćih razloga posjeta veterinaru. Ponekad je uzrok vrlo jednostavan za dijagnosticirati i liječiti, a ponekad je isto vrlo otežano.  Smetnje u funkciji udova općenito se očituju šepanjem koju uzrokuje: bol (najčešće) uvjetovana upalnim procesima, mehanička smetnja koja onemogućuje gibljivost pojedinih dijelova uda (ankiloza zgloba, kontrakture tetive i mišića), paraliza živaca, a time i pojedinih mišićnih grupa, tromboza veće krvne žile. Ovisno o patološkom procesu i njegovom trajanju, i opseg šepanja različito se očituje, od jedva zamjetljivog do visokog stupnja, te se na osnovi toga procjenjuje njezin stupanj. Šepanje se uočava ili u fazi opterećenja ili predvođenja oboljelog uda, te se ove razlike koriste kao smjernice u dijagnostici. Životinja se promatra u mirovanju i u kretanju. Promatranjem bolesne noge nastoje se uočiti promjene i asimetrija (atrofija mišića, oteklina, izraslina) u usporedbi sa zdravom. Palpacijom se utvrđuje bolnost i eventualna pojačana pulzacija arterija. Vrlo je važno pregledati šape i prostor između mekuši. Ako se ovim pretragama ne može utvrditi lokalizacija i uzrok šepanja, dijagnostika se nadopunjuje provodnom anestezijom senzibilnih živaca udova i rendgenskom pretragom. Liječenju problema sa kretanjem u pasa pristupa se iz više kuteva: kontrola tjelesne težine, lijekovi protiv bolova, dodaci prehrani koji poboljšavaju pokretljivost zglobova i opteretljivost vezivnog i potpornog tkiva (glukozamin i hondroitin: Dr. Alder Glucosamin tabc, Dr. Clauders Mobil&Fit prašak ili tablete, Vetoquinol Caniviton forte, Petvital GAG tablete i prašak), akupunktura, fizikalna terapija, prehrana (medicinske linije hrane: Purina Joint Mobility dehidrirana hrana, Royal Canin Mobility support dehidrirana hrana, Hills j/d dehidrirana i konzervirana hrana, Eukanuba Joint Mobility dehidrirana hrana). Sve nabrojane metode svrstavaju se u konzervativne metode, a postoji još i kirurško liječenje isključivo prema indikaciji. Patologija lokomotornog sustava obuhvaća jedno kompleksno područje te je za točnu dijagnozu, a iz nje i prognozu stanja, potrebno načiniti osnovne kliničke pretrage lokomotornog sustava u veterinarskoj ambulanti. Možete se obratiti na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta gdje kolege raspolažu potrebnom tehničkom opremom i stručnim kadrom u specifičnoj problematici. Više pak o luksaciji patele možete pročitati u istoimenom odgovoru kolege Dragana Vešovića, dr. vet. med. Luksacija patele.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Nadam se da ćete mi moći pomoći. Imam labradora starog 9 godina. U zadnje vrijeme je počeo šepati, ništa strašno, primjeti se u hodu da se malo više oslanja na jednu prednju nogu. Inače je jako aktivan, ozlijedio se nije. Je li je problem u tome što on već ide prema seniorima? I postoji li nešto što bi možda poboljšalo njegovu pokretljivost (od Hill'sa ili vitamini) u vašem prodajnom centru? Puno hvala, TatjanaO: Jedna od relativno čestih promjena, koja dolazi sa starošću kod pasa, jest hromost. Definiramo je kao smetnju u normalnoj upotrebi ekstremiteta, koja se očituje raznim protuprirodnim pojavama pri kretanju ili stajanju životinje. Hromost može nastati zbog procesa koji su locirani u mišićima (upale, traume i sl.), zbog oštećenja živaca, poput paralize nervusa radialisa ili problema sa međukralježničnim diskovima. Veoma često uzrok hromosti je vezan uz zglobove, npr. kod displazije kuka odnosno lakta, o čemu možete više pročitati u ranije objavljenom odgovoru kolege Liječenje displazije kuka psa. Hromost može biti i posljedica iščašenja patele - koljene čašice, kao i pucanja križnih ligamenata u koljenu. Smatra se ipak da je najčešći uzrok hromosti kod starijih pasa artritis, tj. degenerativna bolest zglobova. O samoj bolesti, kao i o specifičnosti preparata i medicinirane hrane koja se preporučuje za takva stanja, možete više pročitati u našim ranijim odgovorima Upala zglobova (artritis) i prehrana te Artritis. Ostala stanja koja mogu uzrokovati hromost su različite traume npr. iščašenja, nagnječenja, ozljede šape, strana tijela itd. S obzirom na to da je jedino pregledom moguće utvrditi o čemu se radi, preporučujem da svojeg ljubimca odvedete veterinaru.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Kujica koker španijela prije tjedan dana liječena je od trovanja - vjerojatno otrov za štakore; simptomi klasični: malaksalost, teško disanje, krv u stolici. Od veterinara je tri dana primala terapiju i poslije toga potpuno došla sebi, živahna, jela je... da bi joj se nakon 8 dana ti svi simptomi trovanja vratili. Veterinar joj je sada samo dao tablete vitamina K. Zar nema još nešto što bi je vratilo u normalu? Temperatura je bila 39⁰C, sada je pala ispod normale, teško diše, uopće ne mokri, a puno pije. Lošije mi izgleda nego prije 8 dana. Postoji li nešto da taj otrov brže izađe iz tijela? Pozdrav, Branka O: Otrov za štakore je antikoagulant i to kumarinski derivat. Te tvari su inhibitori vitaminu K u procesu grušanja krvi. Javlja se oštećenje kapilarni endotel pa se toksiči učinak očituje u hemoragičnoj dijatezi. Otrovi se kumuliraju u organizmu i toksički učinak se pojavljuje tek nakon što se probavila određena doze otrova. Vrlo velike doze unesene u organizam odjedanput mogu uzrokovati akutnu vazodilataciju (širenje krvnih žila) i pad krvnog tlaka te smrt zbog hemodinamičkog kolapsa. Osjetljivost prema kumarinskim derivatima povećana je pri nestašici vitamina C jer je tada fragilnost kapilara povećana. Liječenje trovanja se provodi specifičnim farmakološkim antidotom, a to je vitamin K (Konakion). Dajemo ga s infuzijom glukoze i fiziološke otopine, čime suzbijamo dehidraciju i nadomještamo volumno izgubljenu krv. Također se može davati injekciono ili u tabletama. Stanje kardiovaskularnog sustava poboljšavamo vitaminom C, a komplikacije bakterijske prirode sprečavaju se davanjem antibiotske terapije. Dobro je kada povraćanjem pas izbaci pojedeno s otrovom, da ga ne probavi i na taj način otrov ne ode u organizam. Ako pas nije povratio, otrov je probavljen. Sada je potrebno reagirati kao da je nastupilo trovanje i aplikaciju antidota ponavljati najmanje 10 dana od dana trovanja. Samo unutar prvih 30-ak min nakon trovanja pomaže izazivanje povraćanja ili ispiranje želuca. Aktivni ugljen pomaže ako je prošlo sat vremena od unošenja otrova jer veže na sebe većinu otrovnih tvari (ali i korisne tvari), međutim pomaže samo dok su tvari još u probavnom sustavu (želudac i crijeva). Ukupno terapija kod trovanja traje i 10 do 14 dana jer zbog kumulativnog djelovanja (sporo se izlučuje i sporo se razgrađuje) svaka rezidua ("zaostala") u organizmu može uzrokovati recidiv (ponovne pojavu znakova i povrat stanja). Nažalost, jedini način liječenja je vitamin K. U prehrani koristite hrane koje su lakoprobavljive (npr. Intestinal formule - Eukanuba, Royal Canin, Hill's i/d ili Purina EN).

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molim Vas bi li mi mogli ukratko opisati standardni postupak veterinarske prakse koji se odvija u hitnim situacijama kada dođe do trovanja psa. Naime, nedavno mi je uginuo mladi pas, a sumnjam da veterinari jednostavno nisu napravili sve što su mogli, tj. ostavljen je takav dojam. Pušten je da pati, bez nekih "pain killer" tableta, osoblje se odnosilo pomalo neprofesionalno jer su na naše upite samo slegnjivali ramenima i nisu psa tjerali na povraćanje. Pošto sam za ovu proceduru povraćanja doznao prekasno i pošto se osoblje odnosilo neprofesionalno (tretiranje umirućeg psa od strane medicinske sestre, a ne veterinara) zamolio bih Vas da mi ukratko opišete kako izgleda standardna procedura liječenja psa koji dođe u veterinarsku ambulantu sa simptomima trovanja. Cijelo vrijeme sam bio s psom i znam što su radili pa me zanima prava procedura da je usporedim. Također me zanima je li normalna stvar da medicinska sestra liječi tako teške slučajeve trovanja, a ne veterinar. Srdačan pozdrav! Nick O: Najčešći otrov s kojim se ljubimci susreću jest otrov za štakore. Naime, prilikom provedbi različitih postupaka suzbijanja štetnih glodavaca (deratizacije), otrov za štakore se miješa sa pšenicom tvoreći "meke". Otrov koji se koristi je antikoagulant i to kumarinski derivat. Te tvari su kompetitivni inhibitori vitaminu K u procesu grušanja krvi. Osim toga, otrov djeluje i na krvožilni sustav tako što oštećuje kapilarni endotel sa posljedičnom hemoragičnoj dijatezi. Ono što nama čini najveći problem kod njih je činjenica da se kumuliraju u organizmu i toksički učinak se pojavljuje tek nakon ingestije određene doze. Izuzetno, vrlo velike doze unesene u organizam, odjedanput mogu uzrokovati akutnu vazodilataciju i pad krvnog tlaka te smrt zbog hemodinamičkog kolapsa. Osjetljivost prema kumarinskim derivatima povećana je pri nestašici vitamina C jer je tada fragilnost kapilara povećana. Klinička slika otrovanja ljubimca varira kako po manifestnim znakovima tako i po intenzitetu istih. Najčešće se pojavljuje napredujuća slabost životinja, bljedilo vidljivih sluznica i krvarenja po tijelu, u obliku većih ili manjih hematoma po uškama, butovima, u okolici zglobova, posebno skočnog zgloba te po vidljivim sluznicama. Krvarenja se zapravo razvijaju u svakom tkivu, u potkožnom tkivu, mišičju, pod poplućnicom, potrbušnicom u mozgu itd. Otrovane životinje mogu imati krvavi proljev ili povraćati krv, mogu krvariti na nos ili mokriti krv. Pri postupku s otrovanim životinjama treba imati na umu da mehanički inzulti prilikom hvatanja životinja mogu uzrokovati potkožne hematome, a ubod i najtanjom iglom može izazvati nezaustavljivo krvarenje. Kao i pri svakoj "obradi" pacijenta, potrebno je uzeti temeljitu dijagnozu koja će veterinara usmjeriti radi ostavljanja konačne dijagnoze. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze (vlasnikovih podataka o pojavi, tijeku i simptomima bolesti), kliničkoj slici i nalazu laboratorijske pretrage krvi. Sam tijek pretrage kao i eventualni pristup u liječenju određeni su i trenutnim zdravstvenim statusom životinje, odnosno prema urgentnosti i kritičnosti svakog pojedinog slučaja (procjena veterinara). Samo pravilno postavljena dijagnoza može osigurati ispravno i točno liječenje. Prilikom sumnje na trovanje, nerijetko se poduzima i evakuacija sadržaja iz probavna sustava. Na takav način se može izbacivanjem sadržaja eventualno umanjiti količina unesena otrova, odnosno smanjiti koncentracija otrova koji će se resorbirati u organizmu. U tu svrhu mogu se koristiti preparati za povraćanje (emetici) najčešće u injekcionom obliku. Njihova primjena kao i odabir prikladna preparata i same doze utvrđuje se na licu mjesta u skladu s dijagnozom, tjelesnom težinom ljubimca kao i samim vremenom koji je prošao od trenutka uzimanja "meke" ili pojave kliničke slike. Liječenje se provodi specifičnim farmakološkim antidotom, a to je vitamin K (Konakion). Dajemo ga s infuzijom glukoze i fiziološke otopine, čime suzbijamo dehidraciju i nadomještamo volumno izgubljenu krv. Stanje kardiovaskularnog sustava poboljšavamo vitaminom C, a komplikacije bakterijske prirode sprječavaju antibiotici. U slučajevima kada je veća količina otrova resorbirana te kada je prisutna jače izražena klinička slika trovanja, liječenje se provodi više dana (najmanje 10 dana). Veterinarski tehničar pomaže veterinaru u liječenju oboljelih ili ozlijeđenih životinja, kao i prilikom provođenje postupaka prevencije širenja zaraznih bolesti te pri različitim postupcima uzgoja životinja. U određenim slučajevima, kao što su jednostavniji poslovi (npr. davati lijekove propisane od strane  veterinara, čistiti i povijati rane,...), veterinarski tehničar može ih obavljati samostalno, ali po nalogu kao i uputi veterinara. Zbog Vaše specifične situacije savjetujem Vam da se konzultirate sa stručnjacima na području veterinarstva na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, i to na Klinici za patologiju, Klinici za unutarnje bolesti kao i Zavodu za sudsko veterinarstvo. Više o eventualnim mogućnostima vezanim za utvrđivanje i nepravilnosti prilikom pružanja veterinarske usluge, kao i o Vašim eventualnim daljnjim mogućim postupcima možete saznati u mom ranijem odgovoru Sumnja u grešku veterinara kao uzrok uginuća ljubimca nakon operativnog zahvata.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam maltezericu staru dvije i pol godine. Prije 8 dana oštenila je prve štence, četiri štenca. Još za vrijeme gravidnosti počela je dahtati i drhtati. Odmah sam je odvela veterinaru koji je rekao da joj manjka kalcija te je primila injekciju kalcija. Dan prije štenjenja, opet je dahtala, te sam ju opet odvela na injekciju kalcija. Sada joj redovno dajem tablete kalcija, ali opet povremeno dahće, pa onda povećam dozu. Oduvjek ju hranim Royal canin hranom za maltezere, a sada Royal canin starter mini, ali ona ima vrlo slab apetit, pa dodajem i konzerviranu pseću hranu da bi više pojela. Dajem joj i vitaminsku pastu. Bojim se da ne pretjeram s kalcijem. Ona je inače vrlo vesela i dobro raspoložena. Zanima me Vaše mišljenje, je li zaista dahtanje zbog pomanjkanja kalcija ili može biti i nešto drugo? Zanima me još jesu li možda štenci u opasnosti i je li potrebno da ih dohranjujem s mlijekom za štence? Kada trebam štencima dati suhu hranu? Srdačan pozdrav od DaneleO: Simptomi dahtanja i drhtanja koji opisujete u Vaše ljubimice, a koji se kontinuirano javljaju od druge polovice graviditeta i nastavljaju nakon okota, mogu upućivati na sniženu razinu kalcija u krvi. Vrlo često navedeni simptomi prethode težem stanju, odnosno komplikaciji koja se najčešće javlja u kuja malih pasmina pasa (ali i velikih pasmina) nakon okota - eklampsija, a nastaje uslijed nedostatka ili slabe resorpcije kalcija. Naime, pojačane količine kalcija u prehrani gravidne kuje, pogotovo u kasnijim dijelovima graviditeta, mogu dovesti i do pojačane vjerojatnosti od eklampsije u periodu laktacije. Ovo se događa iz razloga što povećani udio kalcija u prehrani smanjuje učinkovitost resorbcije kalcija iz crijeva, inhibira sekreciju paratireoidnog hormona i stimulira sekreciju tirokalcitonina. Ovo smanjuje mogućnost mobiliziranja kalcija iz kosti kada je to organizmu neophodno, odnosno u vrijeme dojenja a potrebno je jedan do tri tjedna vremena kako bi se proces mogao obrnuti. Stoga je pogodnije kalcij dodavati tijekom dojenja pa do četvrtog ili petog tjedna starosti štenaca, ukoliko je neophodno za zdravlje. Općenito, pri eklampsiji se ponajprije uočavaju simptomi dahtanja i/ili drhtanja pa se nakon 1 ili više sati ili pak dana simptomi pogoršavaju te se uočava: nervoza i nemir, slabi interes za štenad, ukočen i bolan hod, smanjen apetit ili odbijanje hrane, spazam mišića, nemogućnost stajanja, povišena tjelesna temperatura, napadaji. Eklamspija se obično javlja u prva tri tjedna nakon okota a pri prvoj pojavi simptoma pomoć treba hitno potražiti u veterinarskoj ambulanti. Moram spomenuti i kako trzanje i grčenje u pasa može biti i znak hipoglikemije (abnormalan pad razine šećera u krvi). Kako mozak zahtijeva šećer za normalno funkcioniranje, a ima vrlo slabu sposobnost deponiranja šećera, prvi je organ zahvaćen kada se razina šećera u krvi spusti prenisko. Kod malih pasmina pasa se vrlo često događa da je unos glukoze u organizam smanjen, a kako imaju slabiju sposobnost pohranjivanja energije od većih pasmina pasa, potrebno im je davati minimalno dva obroka dnevno. Simptomi hipoglikemije uključuju slabost, letargiju, inkoordiniranost, napadaje, nervozu, tresenje. Tek u teškim slučajevima dolazi do nesvjestice. Iako je uz redovito uzimanje hrane mala vjerojatnost da se radi o hipoglikemiji, ovo je vrlo česta pojava u malih pasmina pasa. Općenito rečeno, tresenje ili tremor (vidljivo drhtanje tijela ili grupe mišića) može biti i posljedica povišene temperature tijela, osjećaja hladnoće, smanjene funkcije štitnjače, infekcije vanjskog slušnog kanala, parazita u ušima, gubitka ravnoteže, straha, trovanja, virusne infekcije, zaraznog kašlja pasa, parvo infekcije, bolnosti (vezano uz probleme kičme i herniju diska pršljenova), neuroloških uzroka, skeletnih i mišićnih problema. Dahtanje pak, osim stresa i nervoze te okolišnih čimbenika poput visoke vanjske temperature, može imati nekoliko ozbiljnih uzroka: respiratorni problemi, kardiovaskularni poremećaji, hematološki i neurološki poremećaji te naravno, graviditet (plodovi vrše pritisak na ošit), prisutnost tekućine u trbušnoj šupljini, razna trovanja i sl. Sama razina kalcija iz svega gore navedenoga može pogodovati pojavi, no kako je dahtanje počelo u zadnjoj trećini graviditeta vjerojatniji je mehanički uzrok pritiska plodova a naročito jer se dahtanje smanjilo nakon okota. Svakako, ovo ne znači da nije potrebna kontrola u veterinarskoj ambulanti, naročito ako se simptomi nisu u potpunosti povukli. Naime, potrebno je pretragom krvi odrediti točnu razinu kalcija, te prema tome preporučiti eventualnu nadopunu prehrani ili nastavak davanja kalcija. Također, kompletna krvna slika i biokemija krvi dati će najbolji uvid u zdravstveni status kujice. Više o nadohranjivanju štenadi možete saznati u ranijem odgovoru kolegice Prehrana štenaca ako kuja nema mlijeka.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam štene staro tri meseca, kod nas je tjedan dana, hranim ga Royal Canin Junior tri puta dnevno po 100 gr prema uputstvu sa pakovanja, ali on samo guta hranu i jede jako brzo, mada je frana dosta krupna, a vodu ne pije baš puno pa mislim da posle ima bolove u želucu. Od juče jede travu, stolica mu je u redu, štuca 3 do 4 puta dnevno, primio je do sada sve vakcine i protiv parazita. Kako da ga naučim da ne guta suhu hranu nego da grize? Hvala unapred, Sandra O: Psima je svojstveno da jedu brzo i halapljivo. Proces probave hrane kod njih ne započinje u ustima kao kod ljudi, već u želucu. Zbog toga, ne postoji ni fiziološka potreba da hranu žvaču i usitnjavaju. Osim toga, zubalo im nije prilagođeno žvakanju, već trganju hrane. Kod ljudi zubi imaju široke žvačne plohe zahvaljujući kojima se hrana bolje namače slinom i priprema za procese probave. Preci današnjih pasa morali su jesti brzo, s obzirom na to da je uvijek postojala prijetnja da će im hranu oteti  veća ili dominantnija životinja ili da će druge životinje saznati za plijen. Iako, živjeći uz čovjeka, najčešće nisu morali loviti i toliko brinuti o hrani, psi su zadržali potrebu da jedu brzo i halapljivo.   Ipak, neki psi jedu brže od drugih, u skladu sa svojim temperamentom. Za usporavanje hranjenja postoje posebno dizajnirane zdjele za hranjenje, koje sadrže ispupčenja, zbog kojih pas mora uložiti više vremena za jedenje. Takve zdjele možete pronaći u Pet centar trgovinama.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Pas, mužjak, kastriran je prije 2 mjeseca. Unazad 10-ak dana primjetili smo da su kod psećih druženja skoro svi psi počeli naskakivati na njega, čak i oni koji inače gledaju svoja posla i nisu previše druželjubivi. Prije kastracije je i on naravno na neke naskakivao, neki njega, ništa posebno neobično. Prvi put sam doživjela ovako nešto. Užasno je druželjubiv kad su u pitanju drugi psi, a ovo je postalo pomalo naporno. Više ne može ni trčati ni igrati se, samo skaču po njemu, čak se i svade kao oko kuje i svojataju ga. Ima li pas nakon kastracije ima neki poseban miris?O: Kastracija je postupak kojim se uklanjaju spolne žlijezde, što znači da se uklanjaju i hormoni koje te žlijezde proizvode. Određeni oblici ponašanja poput markiranja urinom, agresije i seksualnog ponašanja mogu se modificirati kastracijom, ali samo kod određenog postotka pasa. Kastracija kod preostalih pasa uglavnom ne utječe na ponašanje. Naskakivanje koje opisujete može predstavljati oblik socijalnog ponašanja jer se naskakivanjem često pokazuje dominantnost, odnosno podređenost. Podređenost se iskazuje spuštenom glavom i tijelom, okretanjem leđa i micanjem glave od drugog psa, dopuštanjem drugom psu da stoji preko njega, spuštanjem repa i izbjegavanjem pogleda u pravcu dominantnog psa. Postupak kastracije je mogao potencirati ponašanje koje se i ranije ispoljavalo, ali u manje izraženoj formi. Dodatno o ovoj temi možete pročitati u ranije objavljenim odgovorima Naskakivanje psa i Naskakivanje kao posljedica seksualne frustracije.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Molila bih neke informacije o parazitozama u pasa. Hvala, NikolinaO: Parazite možemo općenito podijeliti u dvije grupe, odnosno u one koji žive na koži (ektoparaziti) i one koji žive unutar tijela (endoparaziti). Među najčešće ektoparazite ubrajamo buhe i krpelje te uši i pauši o čijim karakteristikama možete detaljno pročitati u odgovorima mojih kolega naslovljenim Vanjski paraziti te Krpelji. U ovu skupinu spadaju još sarkoptes šuga o kojoj više možete saznati u istoimenom odgovoru Sarkoptes šuga te ušni šugarci o kojima se možete informirati u ranijem odgovoru Ušni šugarci. Što se tiče unutarnjih parazita probavnog sustava, ovdje ubrajamo gliste i trakavice o kojima možete više informacija pročitati u odgovoru Pseće gliste i trakavice i opasnost za čovjeka / Ugriz psa kao i u odgovoru Trakavice koje parazitiraju kod pasa - dijagnoza i liječenje. Od ostalih značajnijih endoparazita potrebno je svakako još spomenuti demodexa o kojemu više možete saznati u odgovoru Demodikoza i liječenje, zatim lišmaniju i dirofilariju (srčani crv) o kojima su detaljnije informacije dostupne u odgovorima Lišmanioza - opasnost za čovjeka i mjere opreza te Dirofilarioza. Također, ovdje pripada i piroplazmoza čiji su uzročnici protozoi iz roda Babesia. Više o ovoj bolesti i njezinim karakteristikama možete pročitati u odgovoru Babezioza (piroplazmoza). Iako je broj mogućih ekto i endoparazita u pasa mnogo veći i raznolikiji od gore navedenog, ovo su ipak neki najčešći i najznačajniji uzročnici parazitoza pasa na našem području pa je edukacija o njima svakako vrlo važna, kako zbog prevencije bolesti naših ljubimaca, tako i zbog očuvanja zdravlja ljudi.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Dobio sam štene zlatnog retrivera staro 2,5 mj i primijetio sam da zadnju lijevu šapu lagano okreće prema unutra kada hoda. Štene je inače veselo i uredno jede. Htio bih pitati što mi je činiti i hoće li se to s vremenom ispraviti samo ili uz nekakvu terapiju? Hvala, BoNeSO: Budući da je Vaše štene još mlado, tek se počelo intenzivnije kretati, noge mogu izgledati malo krivo, a sve se može promijeniti kad izraste do pune veličine. Kod velikih pasmina intenzivniji rast počinje u dobi od oko 4 mjeseca do 12 mjeseci. U tom razdoblju kosti rastu u dužinu i popunjavaju se čvrstim koštanim tkivom. Rast je fiziološki zahtjevan proces koji traži unos zadovoljavajuće količine energije te ujedno i unos esencijalnih hranjivih tvari. Štenad velikih pasmina ima genetsku predispoziciju brzom rastu koji može opteretiti razvoj koštanog sustava prilikom čega dolazi do raznih poremećaja. Prekomjerno hranjenje može dovesti ne samo do prekomjerne tjelesne težine, već i prebrzog rasta kostiju s abnormalnim remodeliranjem. Konačni rezultat je kost većeg obujma, ali manje gustoće. Kontroliranje brzine rasta davanjem optimalne količine hranjivih tvari, može pomoći smanjenju rizika pojave koštanih poremećaja uzrokovanim brzim rastom štenaca velikih pasmina. Štenci u vrijeme intenzivnog razvoja trebaju hranu s dovoljnom količinom kvalitetnih, probavljivih bjelančevina, koje se troše na rast i razvoj i određenom količinom masti koja se troši na energiju. Ovisno o aktivnosti tijekom dana, štene potroši jedan dio na rast, a drugi na kretanje. U tom razdoblju je važno i svakodnevno umjereno kretanje bez velikih opterećenja zglobova, kako bi se razvili i očvrsnuli  mišići ekstremiteta i trupa. Svakako je važno napomenuti da teže aktivnosti (istrčavanje uz bicikl, skakanje uvis ili preko stepenica i sl.) u doba intenzivnog rasta, nisu dozvoljene. O tome sam više pisala u ranije objavljenom odgovoru Nesiguran hod i mala aktivnost štenca starog mjesec dana / Displazija kukova. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imamo pekinezera starog 6 godina, prije nekoliko dana nažalost izgubio je oko (cijelu očnu jabučicu) kad ga je napao drugi pas. Odveli smo ga odmah veterinaru, ali mu nisu mogli spasiti oko. Zašili su mu oko, i zanima me da li je moguće dati izraditi i staviti psu očnu protezu? Gdje i kome se može obratiti za izradu očne proteze? Kakav je proces sa umetanjem proteze i kako se pas ponaša s protezom? Bio bih vam jako zahvalan kada bi me mogli uputiti na nekoga jer sam pretražio cijeli internet i ne znam od kud da počnem i kome da se obratim, a na internetu nigdje ne piše gdje se izrađuju te proteze. Iz okolice Zagreba smo. Unaprijed zahvaljujem. Dejan O: Danas postoje mnogi mehanizmi kao i pomagala kojima se izgled ljubimaca, narušen iz bilo kojeg razloga, može popraviti ili poboljšati. Tako je slučaj i kod ljubimaca koji su zbog glaukoma ili različitih trauma ostali bez oka. Naime, postoje mnogi slučajevi kada je oko ozlijeđeno u većoj mjeri te veterinari-oftalmolozi savjetuju enukleaciju (odstranjivanje oka iz očne šupljine). Nakon enukleacije, najčešće se šavom fiksiraju očne vjeđe kako bi se zatvorila očna šupljina. Danas se sve više koriste i različiti implantati i prostetički umeci koji mogu ispuniti očnu šupljinu kao i poboljšati vizualni identitet ljubimca. Postoje nekoliko različitih oblika proteza. Tako, postoji orbitalna proteza. To je najčešće malena crna prostetička kuglica koja se stavlja u očnu šupljinu nakon čega se šivaju očne vjeđe. Ona ima ulogu da stvori prividni dojam kao da je oko zatvoreno, odnosno prevenira da dođe do pojave da sašivene vjeđe splasnu i "udube" se u očnu šupljinu. Također, postoji i intraskleralna proteza. Ona se primjenjuje na takav način da se sadržaj oka ukloni i na njeno mjesto se stavi sivi prostetički implantat. U tom slučaju, vjeđe se ne šivaju. U određenim slučajevima veterinari-oftalmolozi ne savjetuju primjenu očnih implantata. To je relativno često slučaj kada je oko i "izgubljeno" kao posljedica tumorozne tvorbe kao i u slučajevima kada je očna šupljina izrazito plitka. Kako nemam egzaktnih podataka o mjestima gdje se može izraditi očna proteza, savjetujem Vam da se obratite na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu gdje će Vam stručnjaci na području oftalmologije možda moći i pomoći. Naime, cijenjeni stručnjaci na području oftalmologije dobro surađuju i sa mnogim drugim renomiranim kako međunarodnim tako i svjetskim sveučilištima i klinikama. Stoga, velika je vjerojatnost, ako oni i nisu u mogućnosti direktno Vam pomoći, da imaju informaciju ili savjet gdje se obratiti i "na koja vrata pokucati".

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Već sam se jednom javljala pa evo opet. Imam malog mješanca, već 6 godina je s nama i do prije godinu dana nismo s njim imali problema, osim tu i tamo upala uha. Od lani ima neke ružne promjene na koži za koje veterinar kaže da su manifestacija alergije na hranu (napominjem da nam veterinar nije blizu pa je i to problem), izgubio je puno dlake i gotovo uginuo, ali se ne prestajemo boriti za nj. Hranimo ga po veterinarskoj dijeti kako već pronađemo jer nema izbora, koža je prhutava kao da je seboreja u pitanju, često se češe i otresa, puno mu dlake opada, stalno, a sada, u posljednje vrijeme, kada ga pustimo slobodno, puno kopa rupe u koje sjeda ili liježe. Traži li možda olakšanje zbog analnih vrećica? Što mislite? Zahvaljujem, Ružica O: Nije neobično vidjeti psa da kopa rupe u zemlji. Postoje različita objašnjenja za takvo ponašanje, ali se nigdje ne dovodi u vezu sa problemima poput upale analnih žlijezda. Najčešće se kao objašnjenje navode želja za bijegom, različite tjeskobne situacije, pretjerana uzbuđenost ili suprotno od toga – dosada. Kod pasmina poput terijera navodi se lovački instinkt koji ih tjera da kopaju rupe u potrazi za miševima, štakorima ili čak krticama. Može se raditi i o strahu, koji psa tjera da traži neko sigurno mjesto gdje se može sakriti. Ponekad je to način da pas skrene pažnju na sebe. Često puta psi koji borave u ograđenom dvorištu pokušavaju kopanjem rupa pobjeći jer ih nešto privlači s druge strane ograde, npr. kuja koja se tjera. O problematici analnih žlijezda možete više pročitati u ranijim odgovorima Analne vrećice i Analne vrećice ili začep.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Štene je mješanac star 2 i pol mjeseca. Prije tjedan dana bili smo kod veterinara na prvom cijepljenju i dobio je pastu protiv glista, no on još uvijek ima gliste. Zvala sam veterinara i oni su rekli da je to normalno i da ne treba češće davati pastu, ali on je zadnjih par dana sav nikakav, neće jesti, na grlu mu se vidi stalno kao da ga tjera na povraćanje, na njuškici mu se čuje kao da otežano diše i ne znam što da sad napravim. Veterinar mi je rekao da to sve može biti od glista, ali ja nisam baš sigurna u to. Trenutno nisam u mogućnosti voditi ga po skupim pregledima pa me zanima mogu li mu ja kako pomoći i može li to stvarno biti od glista?Jasna O: Dehelmintizacija (čišćenje) štenadi od glista je važna za njihovo zdravlje te imunitet. Preporučljivo je štene dehelmintizirati prije vakcinacije protiv virusnih bolesti zato jer invadirano štene neće imati dobar imuni odgovor na cjepivo. Najveći gubici štenadi u leglu se obično javljaju oko 14 dana nakon okota i traju sve do trećeg tjedna života, a nastaju zbog napada glista. Štenad dobije gliste još kad je u majci, četiri dana prije poroda jer se tada gliste, koje su učahurene u majčinom mišićju, djelovanjem hormona iz te dobi graviditeta, aktiviraju i majčinom krvlju krenu kroz posteljicu u tkiva štenaca. Nakon dvadesetak dana gliste će doći u pluća šteneta, kad će se očitovati klinička slika bolesti. Kod težih invazija štenad ima napuhnut trbuh, može biti mršava, može se javiti proljev,krv u izmetu, upala kože, krzno može biti zamućeno, a također i štucanje može biti jedan od simptoma invazije crijevnim parazitima. To je doba kad štene navršava dva tjedna života. Iz tog je razloga potrebno provoditi dehelmintizaciju štenadi već u dobi od dva do tri tjedna starosti s Banminth pastom za pse i čišćenje treba ponoviti još dva puta s razmakom od 10-14 dana. Do prve godine starosti, štene je potrebno čistiti svaka tri mjeseca. Detaljnije o pasti protiv glista možete pročitati u ranije objavljenom odgovoru Banminth pasta. Kad štene dobije pastu, djelatna tvar iz paste  paralizira gliste u crijevima te ih štene izbacuje peristaltikom kroz 2- 3 dana. Kao što je navedeno , preporuča se ponoviti tretman za 10 - 14 dana. Invazija glistama može oslabiti mladi organizam šteneta, koje ionako nema razvijen imuni sustav. Navedeni simptomi - gubitak apetita, nujnost, povraćanje, otežano disanje mogu ukazivati na invaziju glistama, ali isto tako i na probavne i dišne smetnje koje su nastale posljedično. Gliste mogu biti uzrok pada imuniteta te sekundarnih infekcija bakterijama ili virusima. Gubitak apetita može biti posljedica promjene hrane ili disbalansa u crijevima nakon davanja paste. Preporuča se nakon dehelmintizacije štenetu davati probiotike kako bi se razvila normalna mikroflora (korisne bakterije) u crijevima. Teško gutanje i gubitak apetita može ukazivati na upalu ždrijela. Štenetu bi trebalo izmjeriti temperaturu (fiziološka temperatura kod šteneta je od 37,5 do 39,5°C), a ako je povišena, preporučljivo ga je odvesti kod veterinara na terapiju. Ono što Vi možete kod kuće je ponuditi mu kuhano meso s rižom, lagano ugrijano, vodu sobne temperature i kisele mliječne proizvode s probioticima (AB, LGG) sobne temperature. Nadam se da će štene ubrzo ozdraviti.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Dobila sam kujicu, pekinezericu, kada je imala godinu dana iz zlostavljajuće obitelji, traumatiziranu situacijom u kući. Vlasnici su je, uz sve, zanemarivali i nisu je izvodili van, tako da je ona obavljala nuždu posvuda po kući, a najviše na tepihu u hodniku, na ulazu u stan. Kada je došla kod mene odmah se se pomokrila na prvu krparu na koju je naišla. Istovremeno odmah je naučila i sama išla na novine na koje je već išla moja pekinezerica, 6 mjeseci starija od nje. Shvatila sam da moram sve krpare i tepihe skloniti s podova. Svaki pokušaj vraćanja makar jedne krpare rezultirao je mokrenjem danima dok ne bih primjetila ili je uhvatila na djelu. Sada ona ima 5 godina. Prije godinu dana pomalo sam ponovo počela vječito gole podove zastirati, na nekoliko mjesta, i kada nakon nekog vremena primjetim da je se negdje pomokrila, ja perem. Unatrag par mjeseci cijelu sam kuću zastrla i svakih nekoliko dana pronađem pomokreno i perem. Zabijem joj njuškicu u to kad je uhvatim i kažem ne. Izvičem se, ignoriram je, ona se malo pokunji, uplaši i ponovo. Toćno zna da ne smije. To me sve jako deprimira jer su podovi hladni i znatno nam je svima toplije jer imam još i 3 mace, svi su došli prije nje. I naravno samo perem i sušim, perem i sušim... Kako je došla zadnja i bila zlostavljana najviše  traži pažnju i najviše dobije maženja. Ako nema krpara ni tepiha ona piški samo na novine i naravno vani... Ne znam što da radim, na koji način da iskorigiram ovakvo ponašanje, s obzirom na to da ona ipak uredno mokri na novine... Ako sam jako koncentrirana i nadgledam je svake sekunde i ako vidim da su novine suhe pa je pozovem da ide mokriti na novine i čekam da obavi, malo se nećka, ali obavi, i meni se tada čini da je sve u redu, a onda ustanovim da se opet pomokrila negdje... Da napomenem, sterilizirana je. Mladena O: Rješavanje problema s kojim se borite već nekoliko godina neće biti nimalo lako. Naučiti štene dobrim higijenskim navikama je ponekad iznimno zahtjevno, kako vremenski tako iziskuje i strpljenja a kada se radi o psu odrasle dobi zadatak je kudikamo teži. No, utješno je što psi ipak uče dok su živi, štenad nešto brže, ali se i odraslog psa može naučiti kućnim pravilima, samo treba upornosti i dosljednosti. Budući da bi svaki pas u dobi od 5 godina trebao biti odgojen da zna što smije, a što ne, u ovakvim slučajevima rješavanje problema je najbolje započeti pregledom u veterinarskoj ambulanti kako bi se isključio zdravstveni problem nemogućnosti zadržavanja mokraće kao uzrok. O inkontinenciji u pasa pisala sam u ranije objavljenom odgovoru Nekontrolirano mokrenje – inkontinencija. Ukoliko se na osnovu nalaza pretraga u veterinarskoj ambulanti utvrdi da ne postoji zdravstveni problem, može se raditi o poremećaju ponašanja. Neki psi uriniraju po stanu zbog neadekvatnog odgoja u mlađoj dobi pa ih, na teži način, treba iznova učiti normama ponašanja koje su trebali usvojiti u ranijoj dobi. Psi imaju prirodnu potrebu za obavljanjem nužde nakon obroka, igre, vježbe ili uzbuđenja. Prije obavljanja nužde pas signalizira, vrti se u krug njuškajući pod. Kada uočite ove signale odmah kujicu izvedite van. Vani budite strpljivi - ne započinjite igru. Kada kujica počne obavljati nuždu, mirno joj govorite riječi koje ste odlučili povezati s vršenjem nužde. Te riječi je potrebno dosljedno koristiti i s vremenom će Vaša kujica povezati taj zvuk s vršenjem nužde. Obavezno je nagradite nakon obavljene nužde. Produžite vrijeme boravka vani. Ukoliko ne obavi nuždu vratite se kući, ali budite spremni na brz izlazak. Također, kako biste sebi olakšali održavanje higijene stambenog prostora, odustanite od stavljanja tepiha ili prostirki dok kujica u potpunosti ne usvoji obavljanje nužde vani. Za svaki slučaj, ostavite novine na uobičajenom mjestu, a kod nezgoda van novinskog papira, metoda ignoriranja se ipak pokazala najučinkovitijom. Ne postoji brzo izlječenje, treba biti strpljiv i uporan. Spori način je u ispravljanju nepoželjnog ponašanja najučinkovitiji. U odgoju Vaše ljubimice, Vi ste glavni i odlučujući faktor. Kakav će odnos biti između vlasnika i psa ovisi o tome što želimo od svog ljubimca i o našem prethodnom iskustvu s psima ili o neiskustvu. Jedan od glavnih faktora u ovom odnosu, vlasnik - pas, je saznanje da je vlasnik gazda u kući, on hrani, odgaja i njeguje svog psa koji ne smije pokazivati neposlušnost prema vlasniku i ostalim članovima obitelji. Navedene metode trebale bit dati učinkovite rezultate kroz dva do tri tjedna, no ukoliko ne poluči željenim, preporučila bih Vam upotrebu psećjih umirujućih feromona o čemu je više pisao kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. u ranije objavljenom odgovoru Umirujući feromoni.