Pitajte veterinara

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Za pudlicu staru 14 godina veterinarka je rekla da je očito dobio Kušingov sindrom/bolest. Međutim, utvrđivanje dijagnoze zahtjeva dodatne skuplje pretrage, a ne želi nam prepisati terapiju bez tih pretraga. Zanima me je li zaista potrebno ići toliko u širinu da bi se utvrdila točna terapija ili se mlada doktorica na nama "uči"? Također, pas koristi Phenobarbitol zbog napadaja prije godinu dana pa me zanima je li to mogući uzrok i postoji li neko "neslaganje" s drugim lijekovima? Bi li pomoglo uzimanje nekih vitamina, vidim na stranicama da ima prilično dobrih i da li su štetni u kombinaciji sa fenobarbitolima? Hvala unaprijed, IvanaO: Hiperadrenokorticizam (Kušingova bolest) u pasa se javlja zbog povećane produkcije endogenih steroidnih hormona (uglavnom glukokortikoida, a nekada i mineralokortikoida i spolnih hormona u kori nadbubrežne žlijezde). Jatrogeni hiperadrenokorticizam (uzrokovan nekim lijekovima) može se javiti u bilo koje dobi i najčešći je kod kroničnog svrbeža i imunoposredovanih stanja kod koji su primjenjivani dugodjelujući kortikosteroidi. Spontani hiperadrenokorticizam javlja se u srednje starih do starih pasa i najviše se javlja kod boksera, boston terijera, jazavčara, pudla i škotskih terijera. Kožni simptomi su mutna dlaka i obostrane simetrične alopecije (područja bez dlake) koja se mogu proširiti i na cijelo tijelo, ali su najčešće na glavi i ekstremitetima. Na tim mjestima se dlaka lako iščupa, a koža je bez tonusa, tanka i hiperpigmentirana. Na trbuhu se pojavljuju strije i komedoni (miteseri) te kalcinoza kože (mala točkasta područja kalcifikacije koja mogu biti jako bolna). Kronična površinska gnojna upala kože, gljivice i demodikoza (šugarac) najčešće su prvi uzroci zbog kojih se vlasnik javlja veterinaru. Pojačana žeđ i glad su česti. Mišićna slabost, proširen trbuh (zbog povećane jetre, redistribucije masti i slabih trbušnih mišića), povećana primljivost na infekcije, pojačano dahtanje i promjenjivo ponašanje ili neurološki simptomi su često prisutni. Krvnom pretragom nalazi se povećan broj neutrofila i smanjen limfocita i eozinofila. U 90% slučajeva povećana je alkalna fosfataza, srednje do značajno povcećana ALT (jetreni enzim) te povećani kolesterol, trigliceridi ili glukoza. U urinu se može naći bakterije, proteimi i šećer. Dermatohistopatološki su promjene općenite za endokrine promjene.  Mineralizacija (kalcinoza), tanka koža  mogu ukazivati na bolest, ali ne moraju biti uvijek prisutni. Ulltrazvukom trbušne šupljine može se vidjeti povećanje ili tumor nadbubrežne žlijezde. Objektivna dijagnoza hiperadrenokorticizma zahtjeva provedbu specifičnih endokrinoloških testova koji uključuju ACTH stimulacijski test, deksametazon supresijski test i omjer kortizola i kreatinina u urinu. Pojačana žeđ i glad koji se javljaju kao simptomi Kušingove bolesti mogu se javiti  i kod pasa koji primaju Phenobarbitol. Što se interakcije lijekova tiče, Phenobarbitol će bitnije utjecati na djelovanje antikoagulansa, kortikosteroida i nekih antibiotika (npr. doxycycline, griseofulvin). Istraživanja pokazuju da se kod dulje primjene fenobarbitala u organizmu psa javljaju defitici folne kiseline, vitaminima D, K, B6 i B12, kao i kalcija. Stoga Vam preporučam da u prehranu psa uvedete neki od vitaminsko mineralnih dodataka.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Po povratku s dresure kod mog psa (mužjak pasmine zlatni engleski koker španijel) primjećujem gnoj na spolnom organu. Preporuka veterinara je jedna injekcija antibiotika. Gnoj nestaje, da bi se ponovo isti problem javio nakon mjesec dana. Sada trenutno uzima, po preporuci veterinara, Synulox. Molim vas da mi odgovorite što je moglo uzrokovati ovakav problem. Pas je kućni, a na dresuri je bio s ostalim psima, po meni, u neuslovnim uvjetima i u vrijeme najvećih temperatura. Molim vaš savjet što učiniti da se problem pravilno riješi. Unaprijed zahvalna, MelihaO: S obzirom na, kako navodite, iscjedak iz područja spolovila, pretpostavljam da pas ima balanopostitis - upalu penisa i prepucija. Različiti uzroci mogu izazvati ovu upalu: ozljede, bakterijske infekcije, fimoza i tumori. Balanopostitis je jedan od najčešćih zdravstvenih problema koji zahvaćaju prepucij, a češće se javlja u nekastriranih jedinki. Balanopostitis prate sljedeći simptomi: žuti ili zeleno-žuti iscjedak (gnoj) vidljiv na vrhu penisa ili prepucija neugodnog mirisa, ponekad i krvavi iscjedak, moguće je i otečenje i upala u području oko penisa i prepucija, prekomjerno lizanje prepucija, neugoda i manjak interesa za parenjem a kod težih infekcija letargija, vrućica te gubitak apetita. Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkog pregleda penisa i prepucija. Osobita se pozornost postavlja na prisutnost ozljeda, stranih tijela te tumora. Ovakav pegled ponekad zahtijeva sedaciju ili pak anesteziju, a naročito ako je prisutna bolnost u tom području. Osnovni testovi poput kompletne krvne slike i biokemije krvi te analiza urina su obično u granicama normale, osim ako nije prisutna i infekcija mokraćnog mjehura, prostate ili sistemska infekcija. Bakterijska kultura i citološka analiza iscjetka potrebna je u identifikaciji uzročnika te točne preporuke antibiotske terapije. Liječenje blagih oblika upala vrši se održavanjem penisa i prepucija čistim, ispiranjem fiziološkom otopinom te stavljanjem zaštitnog ovratnika u svrhu sprječavanja lizanja. U težim i kroničnim slučajevima liječenje se sastoji od: uklanjanja uzroka (ako se determinira; tumor, priraslice ili abnormalan rast tkiva), antibiotska terapija, svakodnevno ispiranje prepucijalne vrećice antiseptikom, lokalnom aplikacijom antibiotika u prepucijalnu vrećicu,kastracija. Dodatno o ovoj temi možete pročitati u ranije objavljenom odgovoru Bakterijska infekcija spolovila.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Zanima me kakva Vi iskustva imate sa pudlama jer ja i dečko planiramo kupiti dvije pudle. Pa nismo sigurni da li da kupimo muško-žensku kombinaciju ili ženka-ženka, mužjak-mužjak? Ja cijeli život imam pudle. Međutim, nikada nismo imali dvije u isto vrijeme. Prvo smo imali ženku, nakon nje dečka i sada opet imamo ženku i naravno, koliko ima sličnosti kod njih toliko su i različiti bez obzira što su ista pasmina. Pa eto, tek toliko da nam date neki savjet i preporuku u vezi te kupovine. Bila bih Vam jako zahvalna! Slađana O: Općenito o pudlama i njihovim karakteristikama pisala je više kolegica Danijela Biban, dr. vet. med. u ranijem odgovoru Pudla - osnovne karakteristike i težina šteneta. Što se tiče spola, odabir ovisi prvenstveno o Vama i Vašim željama. Ženke su općenito gledano manje po veličini, privrženije su i toplijeg su temperamenta. Također, zbog svog majčinskog instinkta neki će ih uzgajivači preporučati kao bolji izbor nego mužjake za obitelji s djecom. Drugo što je potrebno uzeti u obzir kod kuja je spolni ciklus pa ukoliko se niste spremni nositi s tjeranjem i svim posljedicama koje uz njega idu, onda je najbolje razmišljati o sterilizaciji. Što se tiče mužjaka, oni su više teritorijalni nego ženke pa tako znaju postati i dosta agresivni ako osjete da drugi pas želi zauzeti njihov teritorij. U tu svrhu često markiraju područje urinom što nekada zna biti problem ako to običavaju raditi u kući ili stanu. Također, kada se neka kuja u blizini tjera skloni su bježanju od kuće što ponekad može vrlo biti opasno (borbe s drugim mužjacima, trčanje po cesti itd.). S druge pak strane mužjaci su vrlo energični i razigrani. Što se tiče držanja para, idealna je kombinacija ona suprotnog spola odnosno mužjak – ženka. Vrlo često se zna dogoditi da se psi istog spola tuku, nekada čak i do smrti. Tako će dominantan mužjak, u kombinaciji s drugim mužjakom, postati još i dominantniji prema drugim psima nego što bi normalno bio. Dvije ženke pak znaju biti još i gore nego mužjaci što se tiče borbe. To je zato što će ženke teže popustiti da je ona druga "jača", dok će mužjaci to ipak nešto lakše napraviti iako će to više uzeti k srcu. Neki uzgajivači napominju i to da se prilikom suživota dvaju pasa istog spola umanjuju radne sposobnosti pa je to razlog zašto ih oni drže zajedno samo kraći period. U svakom slučaju kakvu god odluku donijeli nadam se da ćete biti zadovoljni i da će Vam ove informacije biti od koristi.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam štene špringer španijela staro mjesec i pol, sve je u redu, normalno jede, igra se... Samo kad navečer zaspe teško diše, kao da joj je vruće pa se probudi, promijeni položaj i zaspe opet. Nije bilo nikakvih problema kod odvajanja od mame, spava s nama i inače je jako vesela. Puno Vam hvala. Maja O: Štenci, za razliku od odraslih ljubimaca, imaju povećane vrijednosti trijasa (temperatura, bilo, disanje). Tako, normalna frekvencija disanja, kod odraslog zdravog psa, kreće se u granicama 18-34 udisaja u minuti. Prema određenim veterinarskim priručnicima, brzina disanja štenaca može se povećati i dvostruko, u odnosu na frekvenciju disanja odraslog zdravog psa, a da i dalje ostane u okvirima zdravog mladog ljubimca. Kako ljubimac bude rastao, frekvencija disanja, kao i ostale vrijednosti trijasa, polako će se smanjivati, odnosno doći će u okvire i granice vrijednosti trijasa za odraslog zdravog psa. Također, poznato je da ljubimci, kao i ljudi, često ubrzano i/ili nepravilno dišu kada spavaju. Za vrijeme sna, osim ubrzanog disanja, ljubimci mogu i brzo pokretati očima, veslati nogama, trzati usnama i nosom, a ponekad i lajati i cviljeti u snu kao da plaču. Gore navedeni simptomi ne ukazuju na alarmantnu situaciju, već na zdrav razvoj neurološkog sustava ljubimca. Naravno, otežano disanje može ukazivati i na određene zdravstvene probleme. Najčešće problemi su vezani uz dijelove dišnog sustava, kao što su upala pluća, paraliza ili opstrukcija dušnika, slučajevi astme,... Naravno, i mnogi drugi zdravstveni poremećaji mogu se u kliničkoj slici reflektirati i manifestirati simptomima na dišnom sustavu, kao što su zatajenje srca, alergijske reakcije, pojava boli,... Iako smatram da je vjerojatno kod Vašeg ljubimca to poprilično normalna i fiziološka pojava, radi Vaše sigurnosti kao i samog zdravlja ljubimca, savjetujem Vam da se obratite i kod veterinara zakažete s ljubimcem pregled. Isti će po pregledu biti u mogućnosti odrediti njegov zdravstveni status te Vas dalje informirati na koji način je moguće postići kao i održati visoki stupanj kvalitete života i zdravlja ljubimca.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam labradoricu staru 9 mj. i prije 18 dana se počela tjerati, do prije 4 dana je imala krvarenje pa me zanima je li još opasno ili se može početi igrati s drugim psima. Hvala, Danijela O: Normalno trajanje "tjeranja" (period proestrusa i estrusa) u kuja iznosi 9 + 9 dana. Prvih 9 dana je faza proestrusa - otečena vulva, krvavi iscjedak, kuja privlači mužjake, ali ne dozvoljava parenje. Drugih 9 dana je estrus - stidnica i dalje otečena, ali iscjedak nije krvav, a kuja dozvoljava parenje. U najvećem broju slučajeva ovulacija nastupa 2 dana od početka estrusa. Parenje 11. i 13. dana od početka pojave krvavog iscjetka, u većini slučajeva rezultirat će graviditetom. No, svaka životinja je individua za sebe pa se fiziološkom smatraju i varijacije u trajanju proestrusa 2-27 dana, a u trajanju estrusa 3-21 dan. Opširnije o spolnom ciklusu kuje možete pročitati u tekstu Spolni ciklus kod kuje. Mislim da postoji mogućnost da je Vaša kujica još uvijek u estrusu. To možete lako provjeriti pri susretu sa muškim psom, ali  kuja mora biti na povodcu kako biste je mogli kontrolirati. Ako kuja diže rep na stranu i stoji te dozvoljava naskakivanje, onda je sigurno u estrusu. Pošto je Vaša kujica još mlada i vjerojatno joj je to prvo tjeranje, ciklus još nije stabilan i period " krvarenja" je trajao duže nego je uobičajeno. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molim Vas da mi odgovorite ako možete. Udomila sam psa iz skloništa za nezbrinute životinje. Ne znam koliko ima godina, cijenim da ima oko 7 i mješanac je pekinezera. Od kada ga imam svakih nekoliko dana povraća, ali samo vodu. Možete li mi reći je li to uobičajeno ili se radi o nekom problemu? Pas jede normalno i osim toga nema nekih vidljivih tegoba. Poštovanje. Irena O: Za svaku je pohvalu što ste se odlučili na udomljenje psa. Općenito, povraćanje (vomitus, emesis) u pasa često prati razna oboljenja, no može biti i bezopasno ukoliko se javlja jednom u desetak dana i ukoliko se pas prije i nakon povraćanja ponaša normalno. Ali, može imati i vrlo ozbiljne posljedice kao što su: aspiracijska upala pluća te hipovolemički šok uslijed gubljenja tekućine i elektrolita. Naveli ste da se Vaš ljubimac inače normalno ponaša i ima apetita pa za sada stanje nije po život opasno. No, tijekom opetovanih povraćanja dolazi i do iritacije sluznice jednjaka, grla i tonzila. Vrlo često uslijed tako nadraženih tonzila dolazi do pojačanog slinjenja ili izlaska bijelog pjenastog sluzavog sadržaja. Uzroci povraćanja u pasa mogu biti brojni. Najčešće su posljedica hranjenja smećem, prejedanja, nepodnošenja hrane, nepravilne prehrane (masna hrana, ostaci od ručka, pečeno meso, salame, kobasice...), upale sluznice želuca (gastritis), parazita, stranih tijela, upale sluznice crijeva, stranog tijela u crijevima, zapletaja crijeva, začepa. Do probavnih poremećaja dovode i metaboličke i hormonalne bolesti (zatajenje bubrega, bolesti jetre, dijabetes, slabije aktivna nadbubrežna žlijezda (hipoadrenkorticizam), hipertireoza, poremećaji elektrolita i acido-bazne ravnoteže) pa čak i strah i fobije. Kod povraćanja naših ljubimaca dobro je obratiti pozornost na sljedeće: uočiti kada se povraćanje najčešće javlja (ujutro, navečer, prije jela, poslije jela, neovisno o obroku i/ili aktivnostima i sl.), kakav je povraćeni sadržaj (neprobavljena hrana, sluz žute ili bijele boje, pjenasti, sadržaj sa primjesama krvi i sl.). Psi povraćaju vodenasti sadržaj redovito samo nakon konzumiranja vode, a ukoliko su previše popili ili je pak voda bila prehladna. No, ako se ipak radi o prozirnom sluzavom sadržaju koji Vaš ljubimac najčešće izbaci u jutarnjim satima, moguće se radi o kroničnoj upali želuca, odnosno gastritisu. Ovakvo stanje za sada ne zahtijeva hitan posjet veterinaru i opsežne pretrage i terapije, već kod ovakvih situacija možete pomoći prilagođavanjem režima hranjenja – psa treba hraniti u više manjih obroka dnevno, umjesto uobičajena jednog ili dva obroka, s kvalitetnom lakoprobavljivom hranom (npr. Brit Care Adult small breed, Hills Adult janjetina i riža ili Sensitive stomach, Royal Canin Mini Sensible, Purina Pro Plan Adult Digestion, Eukanuba Sensitive digestion te Alleva Sensitive digestion), a vodu davati uvijek svježu sobne temperature. Također, pripazite da ga ne izlažete većim aktivnostima neposredno nakon obroka. Svakako, ukoliko bi se stanje zakompliciralo općim znakovima poput opće malaksalosti, odbijanja hrane i vode, učestalijim svakodnevnim povraćanjem ili pak proljevom, neizbježan je posjet veterinarskoj ambulanti kako bi se točno procijenilo o kakvom se zdravstvenom poremećaju radi te pravovremenom terapijom osigurao što brži oporavak.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam psa maltezera, ženkicu. Već tri puta joj se pojavio mjehurić na donjem dijelu oka, ispod donjeg kapka i nakon nekog vremena nestane, vjerojatno pukne. Kad se pojavi nakapam joj oko Tobrexom. Je li riječ o nekoj ozbiljnoj bolesti koju bi trebalo liječiti i koji je uzrok nastanka tog mjehurića? Marijana O: Vjeđe ili kapci su pokretni nabori kože koji štite oko od  ozljeda i  isušenja refleksom žmirenja. Građene su od kože, potkožnog tkiva, vezivnog tkiva u kojem se nalaze mnogobrojne žlijezde, mišićnog tkiva, a s unutarnje strane obložene su sluznicom(konjuktivom). Na unutarnjem bridu slobodnog ruba kapaka nalaze se izvodni kanali žlijezda, čija je funkcija da maste rubove kako suze ne bi curile van rubova vjeđa. Upale oka mogu biti uzrokovane virusima i bakterijama, zatim lokalne i opće naravi. Upalom vjeđa mogu biti zahvaćeni samo rubovi (površinska upala) ili dublji dijelovi kapaka (duboka upala). Ako joj pomaže Tobrex, za pretpostaviti je da se radi o bakterijskom infektu. Preporučujem da prevenirate higijenu oka na način da oko ispirete otopinom Opteseptyl i jačate otpornost oka mašću Opticorn. Navedenim preparatima smanjujete iritaciju oka, a dostupni su u ljekarnama Pet centra. Korisna je i Vitaminska krema s A i D3 vitamonom za njegu i zaštitu cornae. To je sterilna vitaminska mast za njegu, omekšavanje i zaštitu corneae kod pasa i mačaka. OPTICORN AD pomaže ukloniti suhoću ili iritaciju oka. Portebno je aplicirati malu količinu direktno u donju očnu spojnicu 2-3 puta dnevno. Da se spriječi zagađenje proizvoda, ne dodirivati vrhom tube bilo koju površinu (oči ili trepavice). Može se kombinirati sa potrebnim antibioticima. OPTISEPTYL je sterilna izotonična vodena otopina preporučljiva za čišćenje očiju i područja oko očiju. Ne iritira oči niti očne kapke. Zink sulfat ima lokalno adstringentno djelovanje, a acidi borici ima blago antiseptičko djelovanje u slučaju očne iritacije. Benzalkonium chloride  također se upotrebljava kao antiseptik. Koristi se za čišćenje očiju,očnih kapaka i područja oko očiju .Zatim za uklanjanje staničnih ostataka gnoja, prašine, krasta, stranih tijela i   ostalog iritirajućeg materijala iz vjeđne vrećice i s corneae. Koristi se za ispiranje očiju prije početka medicinskog tretmana u slučajevima očne infekcije. Maltezer pripada  skupini pasa koja je biološki sklona komplikacijama s očima pa preporučujem pregled na Veterinarskom fakultetu, na Klinici oftamologije, gdje će se uz pretrage i antibiogram provesti pravilna terapija.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Trebam jedan savjet ako mi možete pomoći. Htio bih kupiti jednu ženku bernskog planinskog psa, starosti 2,5 g. Do sada nije imala male. Međutim, vlasnik koji je prodaje kaže da je "lupila" jedno oko te ne vidi na to oko, to su kao izlječili, ali još je mrežnica natečena te će se ona s vremenom smanjiti i nestati. Mene sad zanima može li ta ženka bez posljedica imati male te se koristiti za uzgoj ili ne? Šaljem Vam u prilogu slike da vidite otprilike kako to izgleda. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, te Vas lijepo pozdravljam! Denis O: Trauma oka i očne regije je pojava koju najčešće uzrokuju udarci automobila, noge, tupog predmeta, veće životinje, pad... Ozljede nastale na ovaj način obično su tupe ozljede glave pa tako i oka. Najčešće se odmah razvije orbitalni hematom uslijed krvarenja. Oko je sa svih strana podliveno krvlju, te su i kapci i bjeloočnica tamno crvene boje. Zbog otekline koja nastaje istovremeno sa krvarenjem, oko više ne stane u očnu duplju već je izbočeno. Zbog toga je onemogućeno normalno treptanje, kapci više ne mogu pokriti površinu oka te vrlo brzo dolazi do suženja rožnice. To predstavlja dodatnu komplikaciju u liječenju oka. U ovom slučaju oko štitimo lokalnom aplikacijom lijekova u obliku kapi i masti, a ponekad moramo pristupiti operativnom zahvatu na kapcima kako bismo spriječili isušivanje rožnice. Ukoliko su očuvane unutarnje strukture oka, u roku desetak dana trebalo bi doći do spontane resorpcije hematoma. U ovakvim slučajevima preporučljivo je napraviti i rendgenski snimak glave kako bismo isključili frakturu orbitalnih kosti.   Ponekad nije jednostavno ustanoviti što se zapravo događa s unutarnjim strukturama oka. Moguće je krvarenje u prednju očnu komoricu, dislokacija leće pa i odljepljivanje mrežnice. Na slici koju ste priložili se vidi ili otečenost i zacrvenjenost spojnice i spuštenost gornjeg očnog kapka kao posljedice traume ili prolapsus žlijezde treće očne vjeđe, o čemu je pisala kolegica Vlatka Erman, dr. vet. med. u tekstu Treći očni kapak. Prolapsus se rješava parcijalnom ekcizijom izvrnutog dijela. Psa treba terapirati (sistemski i lokalno antibiotici) sve dok se promjene ne povuku ili izliječe (ako je riječ o prolapsusu). Savjetujem Vam da posjetite veterinara koji će napraviti detaljan pregled oka i na temelju toga dati prognozu.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: U trgovini su mi ponudili Herba Max kao sredstvo protiv buha kod pasa. Na bočici ne piše način uporabe pa bih vas molila ukratko savjet kako se sredstvo koristi? Koliko puta mjesečno se može koristiti? Imam dvogodišnju haskicu na kojoj smo primijetili učestalo češanje. Prvo smo stavili ampulu, ali češanje nije prestalo pa su mi u trgovini ponudili sprej Herba Max i ogrlicu protiv buha. Unaprijed zahvalna, Irena O: Herba Max sprej je proizvod na bazi prirodnih biljnih ulja koji odstranjuje buhe i krpelje. Prije primjene bočicu je potrebno protresti, a zatim cijelu životinju dobro našpricati s udaljenosti od 30-ak cm. Kako bi se postigao bolji rezultat dlaku špricajte suprotno od smjera rasta i pritom ju malo podignite od kože. Pazite da sprej ne dođe u dodir s očima, nosom i ustima životinje. Sprej nije toksičan i potpuno je bezopasan za životinju pa se može koristiti i nekoliko puta tjedno, odnosno po potrebi. Ovaj se proizvod može kombinirati i s ostalim antiparazitnim preparatima, o kojima možete nešto više pročitati u ranijim odgovorima mojih kolega Sredstvo protiv buha i krpelja, Canina češnjak tablete za odbijanje buha i krpelja te Usporedba Advantix/Frontline/ogrlica protiv buha. U slučaju da, usprkos navedenim preparatima, češkanje i dalje ne prestaje moj bi savjet bio da svakako posjetite veterinara kako bi se isključili i ostali mogući uzroci svrbeža (npr. alergije, unutarnji paraziti, upala analnih vrećica, bakterijske ili gljivične infekcije itd.).

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam maltezericu staru 8 godina. Ima jaki iscjedak oko očiju i dlaka joj je oko očiju posve smeđe boje. Koristila sam neka sredstva za izbjeljivanje, ali bez neke veće koristi. Sad joj se sličan problem javio i na šapicama. Čula sam da se radi i nekoj bakteriji, ali ne znam kojoj i što se koristi u liječenju. Budući da živim u Dubrovniku dosta nam je sužen izbor veterinarskih stanica te vas molim za savjet i pomoć ovim putem. Ima li u vašem Pet centru nešto što biste mi mogli preporučiti? Unaprijed zahvaljujem, Nikica O: Kod većine maltezera javlja se iscjedak iz očiju pa je dlaka oko i ispod očiju žute do smećkaste boje, no svakako treba obratiti pozornost na boju i konzistenciju iscjetka koje mogu upućivati i na određena patološka stanja. Ako je iscjedak vodenast i sluzav, obično ukazuje na alergijsku reakciju. Ukoliko je iscjedak sluzav poput želatine onda ukazuje na infekciju, a ako je žuto-zelen najvjerovatnije se radi o bakerijskoj infekciji. Dakle, iscjedak iz očiju može poslužiti i kao pokazatelj određenih zaraznih bolesti. Najčešći je ipak problem u maltezera pojačano suzenje kao nemogućnost odvođenja suza pa se suze izlijevaju iz očiju, što nazivamo epifora i česta je pojava kod pasmina s kratkom njuškom (maltezer, shih-tzu, pudl, mops,...). Takvi uvjeti pojačane vlage i topline pogoduju razvoju kvasnice Malassezia pachydermatis pa je infekcija uglavnom lokalizirana (na njuški, uškama, na šapama - između prstiju ili u perianalnoj regiji), iako se u težim slučajevima javlja i generalizirani oblik. Osnovni simptom je dugotrajan svrbež, a budući se životinja konstantno češe, liže ili gricka, moguće su i dodatne traumatizacije kože, što može biti „pogodno tlo“ za razvoj sekundarnih bakterijskih infekcija. Vlasnici najčešće primijete da im pas konstantno trlja njušku o razne predmete, da liže ili gricka šape ili područje oko anusa. Osim ovih simptoma, javlja se i gubitak dlake, crvenilo kože, hiperpigmentacija (pojava crnih točkica koje u početku većina vlasnika zamijenjuje s prljavštinom na koži ili pak dolazi do promjene boje dlake, kao posljedica konstantnog lizanja) na određenom području, a u težim slučajevima, uglavnom kod dugotrajnih infekcija, javljaju se i zadebljanja kože. Kod generaliziranog oblika dlaka je uglavnom masnija, bez sjaja, a koža perutava i karakterističnog mirisa. Bolest se dijagnosticira uzimanjem brisa, otiska ili strugotina kože u kojima se pod mikroskopom uočavaju Malassezie. Međutim, kako su ove kvasnice normalni stanovnici kože, mikroskopski nalaz se kombinira sa pozitivnom reakcijom na terapiju. Tada je i potvrđena dijagnoza bolesti. Za liječenje se obično koriste antimikotici (u obliku šampona ili krema za lokalnu terapiju, odnosno antimikotici koji idu peroralno u kombinaciji sa šamponima kod generaliziranog oblika) ili preparati na bazi klorheksidina i sumpora. Liječenje je dugotrajno, najčešće traje oko mjesec dana (u težim slučajevima i duže) i uvijek treba biti pod nadzorom veterinara. Za početak, kujici možete pomoći nekim od sredstava za čišćenje očiju koje je navela kolegica u svom odgovoru Preparati za čišćenje očiju maltezera. Osim navedenoga, u ponudi Pet centra možete pronaći i vlažne maramice za čišćenje očiju od Amici&Felici, Orme Naturali Losion za čišćenje očiju te preparate u obliku praška (Angels Glow ili Pet spark) što se dodaje u hranu ili vodu, a služi suzbijanju i kontroli pojave mrlja na bijeloj dlaci. Preparat se može dodati u dnevni obrok ili ga dati jednom dnevno kao poseban obrok pomiješan s bilo kojom vrstom jela koju ljubimac voli (mliječni, sirni obrok i sl.). Preparat se uvodi polako kao dodatak hrani. Tijekom prvog tjedna postupno se povećava količina praha sve dok se ne dosegne preporučena količina koja odgovara težini ljubimca. Ujedno je potrebno dotjerivati i održavati (šišati) obojena područja sve dok se suzenjem ona ne očiste. Nakon 2 mjeseca kontinuiranog uzimanja preporučene doze, preporučena količina se smanjuje na polovicu. Nakon 3 tjedna bez ponovnog pojavljivanja simptoma smanjuje se na 3 puta tjedno sa polovicom preporučene količine. Nakon sljedeća 2 tjedna ponovno se doza smanjuje. Postepeno smanjivanje i strpljivost ključni su za uspješne rezultate unatoč smanjenom doziranju pripravka. Budući da svaka životinja reagira individualno, sami morate procjeniti koliko često nakon nestanka simptoma treba davati smanjenu količinu. Ako se tokom perioda doziranja smanjene količine ponovno pojave mrlje to znači da kvasnice nisu uništene, već su i dalje prisutne. Tada je potrebno odmah nastaviti doziranje s duplom količinom od propisane tokom mjesec dana.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam kuju, čistokrvnu mješanku, staru 7 godina. Molio bih Vas da mi napišete nešto o menopauzi kod životinja. Hvala i lijepi pozdrav, Matjaž O: Za razliku od žena, u kuja ne postoji period u njihovom reproduktivnom i spolnom ciklusu koji bi se mogao nazvati ili biti sličan menopauzi. Naime, one ostaju sposobne za oplodnju tijekom cijelog svojeg života. Spolni ciklusi, kao i sposobnost za oplodnju, započinju u većini slučajeva u dobi od 8 do 9 mjeseci starosti ljubimca. Stoga, od tog vremenskog perioda kuje su sposobne za oplodnju. Naravno, tijekom vremena njihov "rasplodni kapacitet", odnosno sposobnost za oplodnju postupno opada. To otprilike znači da ženke u dobi od 8 do 9 godina (male pasmine pasa), odnosno već nakon 6 godine života (kod velikih pasmina pasa) imaju izrazito malu vjerojatnost za oplodnju. Prema određenim istraživanjima taj postotak se kreće između 0-2%. Također, sama pojavnost spolnih ciklusa, odnosno intervali između pojave spolnog ciklusa se prolongiraju. Naravno, među spolovima postoje određene razlike. Tako, mužjaci ostaju duži vremenski period fertilni, odnosno sposobni oploditi jajnu stanicu. Više o ovoj temi možete saznati kod svog veterinara ili na Klinici za porodništvo Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Uginuo mi je psić star samo 6 mjeseci zbog trovanja pužomorom kojeg je našao u šetnji. Nakon što sam uvidio što je napravio, odmah sam ga hitno odveo veterinaru, ali su nažalost napadaji i konvulzije počele odmah i jako oslabile psa. Proveo je 14 sati u veterinarskoj ambulanti primajući standardne terapije koje se koriste u ovakvim slucajevima. Nažalost, iscrpljen neprestanim napadajima i grčevima izdahnuo je nakon 14 sati junačke borbe. Molim Vas. možete li mi reći je li moj psić patio tih 14 sati jer su mi rekli u ambulanti da njegovo tijelo pati, ali da on nije toga svjestan te da se nalazi u stanju sličnom komi. Očajno tražim nekakvu utjehu pa Vas molim da mi opišete to stanje u kojem je moj psić bio tih 14 sati.Srdačan pozdrav, s poštovanjem.O: O trovanju pasa "pužomorom" opisao je kolega Dino Karakaš, dr. vet. med. u ranije objavljenom odgovoru Trovanje pužomorom. Većini otrova za puževe osnova je metaldehid kojeg trovanje karakteriziraju grčevi u trbuhu, napadaji, povraćanje i u konačnici uginuće. Metaldehid je otrov koji je vrlo toksičan ako se inhalira, a nešto manje toksičan ako se unese ingestijom. Simptomi trovanja mogu biti vidljivi već nakon 1-3 sata s teškom trbušnom boli, povraćanjem, konvulzijama i komom. Metaldehid je toksičan za sve sisavce i ptice, ali ne i za vodene organizme, a u okolini se brzo razgrađuje. Otrov za puževe najčešće je u obliku peleta od posija ili mekinja, često obojan plavom bojom, a obično sadrži 4 i manje % metaldehida. Prosječna količina otrova fatalna za psa je varijabilna, sa najnižom količinom od 100 mg/kg pa sve do 1000 mg/kg tjelesne težine psa. Ugrubo, radi se o količini od samo jedne jušne žlice otrova za puževe. Za mačke je pak najniža razina otrova s fatalnim ishodom dvostruko veća po kg tjelesne težine, što znači količinski nešto manje od čajne žličice. Glavni način djelovanja ovog otrova ili njegovih metabolita je depresija ili pak ekscitacija središnjeg živčanog sustava. Metaldehid se brzo resorbira u opću cirkulaciju iz probavnog sustava, nakon čega uslijedi razgradnja u organizmu do tvari acetaldehid, kemijskog spoja koji ima narkotička svojstva. Ovaj spoj vrlo lako prelazi barijeru krvih žila i moždanog tkiva, a kao dokaz tome je učinak na razinu svijesti u životinja. Stoga, uginuće uslijed trovanja metaldehidom općenito rezultira prekomjernom depresijom centara u mozgu odgovornih za normalno funkcioniranje respiratornog i vazomotornog sustava, odnosno ne može se govoriti o patnji s obzirom na to kako je u tom trenutku ljubimac u besvjesnom stanju. Vjerujem da je u ovakvim slučajevima teško pronaći utjehu. Voljela bih Vam dati i neki savjet kako lakše prebroditi gubitak ljubimca, no mogu Vam poželjeti samo mnogo snage i unutarnjeg mira.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam štene samojeda, staro 2 mj. Moja veterinarka mi je rekla da mu dam tabletice Vermox - pola ujutro i pola navečer, i tako 3 dana. Zanima me jesu li te tablete dobre i jesam li ja nju dobro razumjela kako da njemu dajem te tablete?NikaO: Svaka Vermox tableta sadrži 100 mg mebendazola. Mebendazol je sistemski antihelmintik skupine benzoimidazola i ima širok spektar djelovanja koji u pasa i mačaka djeluje na gliste i trakavice. Ako želimo suzbiti gliste, a to je najčešće u mačića i štenadi do 2 mjeseca starosti, potrebno je dozirati na sljedeći način: Štenad i mačići do 2 kg tjelesne težine: 1/2 tablete ujutro i uvečer, 2 dana uzastopce;Štenci i mačići te odrasli teži od 2 kg: 1 tabletu ujutro i uvečer 2 dana uzastopce. Mješovite invazije oblićima i trakavicama:Psi i mačke do 2 kg: 1/2 tablete ujutro i uvečer 5 dana uzastopce;Psi i mačke od 2 do 30 kg: 1 tabletu ujutro i jednu uvečer, 5 dana uzastopce;Psi teži od 30 kg: 2 tablete ujutro i 2 tablete uvečer 5 dana uzastopce. Da bi psi i mačke bili stalno slobodni od parazita savjetuje se ponavljati aplikaciju kod mladih i odraslih pasa 3-4 puta godišnje. Na jajašca nematoda djeluje ovicidno. Učinkovitost mebendazola protiv trakavice Ehinococcus granulosus nije 100% pa suzbijanje te trakavice u Hrvatskoj nije navedeno u indikacijama. Vermox tablete su tablete iz humane medicine. Upute za doziranje preuzete su iz uputa za Verpanyl tablete koje također sadrže 100 mg mebendazola. One su namijenjene za upotrebu u veterinarskoj medicini, međutim trenutno ih nema na tržištu, a djelovanje je isto.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam kujicu pasmine shiba inu, staru 13 mjeseci. Prije 12 dana je pri pokušaju da naglo potrči jako cvilila (bilo je užasno mada je za ovu pasminu karakterističan shiba-screaming) i nakon toga šepala na zadnju desnu nogu, a par sekundi je držala dignutu. Nakon 2-3 minute se nastavila normalno igrati. Međutim, nakon par dana isto se ponovilo i to, kako mi se učinilo, kod normalnog kretanja sa mjesta. Ostale dane normalno se ponaša i igra sa drugim psima pa i s dosta većima od sebe. Posjetio sam veterinara koji je pregledao i utvrdio kako nema nikakvih ozljeda zglobova. Pretpostavlja da se radi o uklještenju živca i savjetuje napraviti rendgen kukova i kralježnice. Koliko sam informiran, rentgen se radi pod anestezijom, što mi baš nije osobito drago pa Vas molim za mišljenje. Pozdrav. Damir O: Smetnje u kretanju se najčešće dovode u vezu s bolestima lokomotornog sustava, koje obuhvaćaju ozljede ili patološke promjene na zglobovima, kostima, tetivama, ligamentima i mišićima. Najčešći simptom bolesti mišića, kosti ili zglobova je hromost (svaka smetnja u normalnoj upotrebi ekstremiteta), do koje obično dolazi kao posljedica boli. Uzrok boli u donjem dijelu leđa, kao i stražnjim ekstremitetima, može imati niz uzroka koji se mogu podijeliti u dvije kategorije: bolesti mišićno-koštanog sustava i bolesti kralježnice. Većina mišićno-koštanih bolesti uzrokovana je ozljedama nekog od mišića, ligamenata ili zglobova leđa. Mišićno-koštanu bol je teško lokalizirati, odnosno odrediti jedno bolno područje, te se postupno pojačava nakon odmaranja ili mirovanja. Psi mogu istegnuti jedan ili više mišića prilikom igre, skakanja s povišenog  ili  uvis, pri naglom pokretu nakon mirovanja. Bolnost koja se očituje prilikom mirovanja se može smanjiti, kad se mišići razgibavaju ili "zagriju", tj. kad izađete s psom u šetnju. Psi često i zanemare bolnost u želji da izađu van, kako bi istražili nove mirise i sreli svoje pseće prijatelje. Prilikom istegnuća mišića dolazi do prekomjernog istezanja mišićnih vlakana, koja mogu i djelomično popucati, ali tada dolazi do oticanja i hematoma (podljeva) koji se može primijetiti samo ako je mišić ispod kože. Bol u stražnjim nogama često je simptom mišićnih grčeva, oštećenja ligamenata, upale ovojnica zglobova ili uklještenja kralješničkog diska (discus hernia). Pretraga na hromost obuhvaća: temeljno i temeljito uzimanje anamneze, inspekciju, palpaciju, dijagnostičke injekcije, rentgensku pretragu, te ultrazvučnu pretragu. Cilj ortopedskog pregleda je lokalizacija uzroka šepavosti. U Vašem slučaju, veterinar je pregledao ljubimca te se odlučio na rentgenski pregled kralješnice kao i kukova. Ovo je bitno napraviti, a sve kako bi se dobio bolji uvid u stanje ovog segmenta lokomotorna sustava kao i usmjerili daljnji pregledi radi postizanja same dijagnoze. Kao što je vidljivo iz svega navedenog, gotovo su nebrojeni mogući uzroci opisanog stanja, te je nužno provesti cjeloviti dijagnostički postupak, a da bi se utvrdilo o čemu se točno radi kod Vašeg ljubimca. Stoga Vam savjetujem da se pridržavate savjeta veterinara koji je i pregledao ljubimca. Sam rentgenski pregled kukova i kralješnice je relativno bezbolan postupak te se provodi nerijetko u prisustvu samog vlasnika (radi umanjivanja stresa kod ljubimca). Kod mnogih životinja se to može obaviti relativno brzo i ne iziskuje prethodnu anesteziju ljubimca. Naravno, u određenim slučajevima kada je ljubimca teško kontrolirati ili je ljubimac agresivan, moguće je poslužiti se određenim preparatima za umirivanje ljubimca. Na takav način je moguće osigurati nekoliko minuta da ljubimac bude miran, a sve kako bi osigurali nesmetano pozicioniranje i snimanje željenih anatomskih lokacija. Više informacija možete dobiti od svog veterinara. Naravno, možete se obratiti i na Kliniku za Kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta gdje raspolažu stručnim osobljem za ovu problematiku, a tako i primjerenom tehnologijom za utvrđivanje i postavljanje dijagnoze.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imamo štene koje će 6.11. navršiti tri mjeseca. Ženkica JRT-a. Od uzgajivača smo dobili savjet da je hranimo suhom hranom Eukanubom Puppy koju namočimo u malo vode i omekšana zrna dajemo u obrocima 4 puta dnevno. Kupili smo u Pet centru i dajemo joj od prvog dana kako je došla kod nas jer u Bjelovaru nitko ne drži Eukanubu (?!). Na prvom pregledu kod naše veterinarke dobili smo na poklon Hill'sovu suhu hranu, na kojoj smo pročitali da je za štenad od 1 do 12 mj. Također piše da se polako prelazi ili pomalo dodaje hrani na koju je štene naviklo. Tako joj pomalo stavimo koje zrno u Eukanube. Probava joj je ok i stolica uredna. Uzgajivač nam je savjetovao da joj ponekad stavimo u koji obrok  sirovi žumanjak, a kako je ona mala, jednom u tjedan dana umješamo pola žumanjka u jednom obroku. Je li to malo ili dosta? Molim Vas da nam odgovorite: 1. Koliko puta i u kojoj količni smijemo tj. trebamo davati žumanjak? 2. Smijemo li joj ponekad dodati u prehranu i kravlji sir (jer smo gledali emisiju o štencima na programu Animal Planet u kojoj se preporučuje  kravlji sir s objašnjenjem da je hrana za štence jaka, tj. od nje se brže i naglo razvijaju štenad pa kravlji sir taj nagli razvoj usporava...)? 3. Kuhana piletina ili junetina, koliko često nadodavati u Eukanubu? 4. Preko Pet centra web shopa bi naručili i neke poslastice za našu ljubimicu (npr. Brit Care puppy  i Dr.Clauder's puppy) pa nas zanima da li joj se smije početi davati koji komadić poslastica, barem kao nagrada za nešto što zaslužuje. Ako ne još, kada bi naručene poslastice smijeli dati? Evo, toliko, možda će vam se učiniti previše  suvišnih pitanja, no ne želimo griješiti pa se obraćamo Vama. Naš strah oko toga smijemo li joj i što davati sada je opravdano puno veći  jer smo nedavno izgubili 6-godišnju biglicu - zatajenje bubrega. Naravno, svašta si predbacujemo i nikada nećemo biti sigurni u čemu smo griješili i zašto je nismo uspijeli spasiti? Napominjemo da smo išli redovito na infuzije u Zg. Veterinarski fak. te napravili SVE pretrage. Nalazi na bakterije bili su negativni. Sada smo oprezni, možda i previše, ali... Molim vas da nam odgovorite na ova pitanja kada možete, tj. stignete jer znamo da pisama i pitanja imate sigurno puno, možda i previše. Unaprijed Vam se zahvaljujemo i sa štovanjem Vas pozdravljamo, oprezna obitelj male slatke Elize JRT-keO: Naravno, normalno je da ste se kao vlasnik psećeg ljubimca našli u dvojbi kako je najbolje hraniti u svrhu osiguravanja optimalnog zdravlja. Obje hrane koje ste naveli predstavljaju odličan odabir za Vašu ljubimicu, no kakva prehrana njenom metabolizmu najbolje odgovara morat ćete sami vidjeti s vremenom. Kujici, također, u pravilu uz kvalitetan dehidrat nije potrebno nikakvih dodataka prehrani ili kuhani ili sličan obrok. Obrok mekane ili domaće hrane u pravilu neće naštetiti, ali uvijek postoji opasnost da zbog takve konzistencije hrane počne odbijati bilo koju dehidriranu hranu, a također uz mekani obrok, a naročito kuhani, se svakako preporučuje dodavanje i vitamina i minerala, budući da takva prehrana nije izbalansirana svim psu potrebnim sastojcima, a naročito za štene u rastu i razvoju. Pri davanju "domaće" hrane iznimno je važno da se ne daju otpaci, brza i pržena hrana, slatkiši te bilo koji prehrambeni proizvod koji sadrži umjetne sastojke, bogati su masnoćama, soli ili zaslađivačima. Mnogi znanstvenici smatraju zdravim dodacima prehrani gotovim hranama: čisto meso, rižu, tjesteninu, zobenu kašu, kuhani krumpir, a naročito svježe ili kuhano na pari povrće te svježe voće. Umjerenost pri davanju domaće hrane je najvažnija za pravilnu prehranu u pasa, a posebno treba naglasiti kako se ugljikohidratna komponenta obroka mora prethodno prokuhati ili kuhati na pari jer su kao takvi lakše probavljivi za pseći metabolizam. Vezano specifično uz žumanjak jajeta, ono se u prehranu ne treba dodavati, no može se. Naročito se preporuča iz razloga boljeg stanja kože i dlačnog pokrivača s obzirom na visoki udio biotina u sastavu jednom do tri puta tjedno u količini jednog žumanjka. Svakako moram napomenuti kako je bitno davati sirovi žumanjak iz kontroliranog uzgoja,a prvenstveno iz razloga zaražavanja bakterijom Salmonelom. Sliedeće, kravlji sir se povremeno može dodavati u prehranu (jednom do dva puta tjedno u jednom obroku). No, oko ove namirnice, naime, ipak očito postoji nekoliko razmišljanja i to suprotnih: kalcij u kravljem siru može dovesti do njegovog prekomjernog nakupljanja u organizmu te remetiti normalan metabolizam sa najvećom komplikacijom kalcifikacijom mekih tkiva. Stoga, bitna je umjerenost u davanju a s obzirom kako se u Vašem slučaju radi o maloj pasmini pasa nemate razloga za zabrinuti se. Nagli rast i problemi koji nastaju iz njega zdravstveni su problem velikih pasmina pasa. I, posljednje, piletina i govedina se isto kao i riba ili puretina mogu kombinirati sa gotovim hranama svakodnevno. Pažnju treba obratiti na činjenicu kako svaka termički neobrađena namirnica predstavlja potencijalni rizik za prijenos oboljenja pa se bilo koje od navedenih mesa mora kratko prokuhati. U tako pripremljeni obrok nije potrebno dodavati začina pa čak niti soli. Najbolji način prehrane pasa vjerojatno ima najviše mišljenja pa tako i dilema, kako među uzgajivačima, vlasnicima pasa, tako i među znanstvenicima i veterinarima praktičarima. Imajte na umu kako je iznimno bitno u ljubimca pratiti, osim same palatabilnosti, i probavljanje hrane, bez obzira radilo se samo o gotovoj hrani, kombinaciji prehrane ili kuhanim obrocima. Stolica bi trebala biti uvijek ujednačene čvrste konzistencije, količinski ne bi trebala biti veća nego je to količina konzumirane hrane. Isto tako, kujica ne bi trebala imati čujne peristaltičke pokrete od hrane, a tijekom perioda oko 4-6 tjedana dlaka bi trebala ostati sjajna, a koža čvrsta i elastična. Naime, koža i dlačni pokrivač "ogledalo" su zdravlja. Također, prilikom odabira hrane morate, naravno, voditi računa i o dostupnosti na policama trgovina jer se čestim mijenjanjem proizvođača i tipa hrane nerijetko probava vrlo teško ili pak nikako ne stabilizira. I, naravno, promjena hrane mora biti postepena. No, bez obzira na to koju hranu odaberete za svoju kujicu, svakako Vam preporučujem da je ne mijenjate, dokle god je ona dobro prihvaća, a ima urednu stolicu, sjajnu dlaku i sve ostale karakteristike zdravog i sretnog psa. Osim navedenoga, voda uvijek treba biti dostupna kako kujica ne bi žeđala. Nikada ne kupujte hranu u tzv. rinfuzi, prepakiranim manjim vrećicama iz originalnih velikih vreća hrane, jer kod takvih prepakiranih proizvoda nikada ne možete biti sigurni što kupujete, koji je rok trajanja i jesu li očuvani svi hranjivi sastojci. I posljednje, navedene poslatice možete davati. One jesu namijenjene za pse najmlađe dobi pa su, osim teksturom, prilagođene i sastavom njihovom rastu i razvoju. Iznimno je važno sa odgojem početi čim psić stigne u novi dom, a svakako da je nagrada hranom najučinkovitija u savladavanju kućnih pravila. O osnovama učenja pasa možete više pročitati u odgovoru kolege Dragana Vešovića, dr. vet. med. Učenje psa poslušnosti.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Prijatelj mi je vlasnik samojeda i ima veliki problem, a taj je da pas odbija hranu. U principu, jede dok je drugi pas uz njega, ali mislim da to nije rješenje. Inače, pas se hrani trenutno Royal Caninom, a promjenio mu je skoro sve vrste super premium hrane. Postoji li rješenje? I još jedno pitanje, i sam sam vlasnik labradora koji je isto na Royal Caninu (Labrador 9) i zanima me trebam li mu u zimskim mjesecima nadopunjavati prehranu nekakvim vitaminima?Unaprijed hvala, DinoO: Već od malih nogu psa treba odgajati tako da pojede cijeli obrok. To je vrlo važno jer ćemo poslije tek tako moći znati odbija li naš pas hranu zbog bolesti ili mu se trenutno ne jede, a zna da neće ostati gladan ili čeka da dobije nešto od ljudske hrane ili se prejede poslastica pa nikada nije u potpunosti gladan. Psi koji nisu navikli da odmah pojedu svoj obrok mogu zaostajati u razvoju. Ako štene odmah ne počne jesti ponuđenu hranu ili ostavi pola obroka i ode se igrati, valja mu oduzeti posudu s hranom tako da gladuje do sljedećeg obroka. Ako je potrebno, na taj ćemo način i nekoliko puta za redom oduzeti psu hranu, čak i kroz dva do tri dana. U tom će periodu, možda, malo smršaviti, ali mu se ništa bitno neće dogoditi. Za taj odgojni postupak vlasnik mora biti tvrda srca. Ako psu popustimo u tom odgojnom postupku, možemo biti sigurni da će on uskoro gospodariti nama, a ne mi njime. Isto se to odnosi na slasne zalogaje ispod stola za vrijeme dok mi jedemo. Pas mora imati prehrambene navike. To je uvjet za normalan razvoj i za očuvanje zdravlja. Traženjem hrane kod stola pas samo izvodi trik koji su ga sami vlasnici naučili; on traži, a ako dobije znači da je pohvaljen za to što traži kod stola. Prehrambene navike razvijaju se i davanjem hrane uvijek u isto vrijeme, u istoj posudici i na istom mjestu. Vrlo je važno da na određenom mjestu u kući stalno stoji njegova posuda sa svježom, ali ne i hladnom vodom, a pokraj nje se u vrijeme objeda stavlja posuda s hranom. Ukoliko odbija samo suhu hranu izbacite mu u potpunosti konzervice. Od suhe hrane zadržite se na onoj koja mu daje lijepu dlaku i formiranu stolicu. Ne mijenjajte prečesto proizvođače, ali ukoliko je u trenu pronalaska najprikladnije hrane to potrebno, pripazite da se uvijek prijašnja hrana s novom prvo par dana miješa, da se napravi postupni prijelaz. Naravno toplo preporučam prvo isključiti organske uzroke odbijanja hrane (npr. upala grla koja otežava gutanje, temperatura..) što će napraviti veterinar pregledom psa. Štenetu možete davati dodatke prehrani koji sadrže vitamine B kompleksa (Canina tablete kvasca, Beaphar kapi B kompleksa, Dr. Clauders kvasac za pse i Trixie Pro fit tablete kvasca) koji djeluju povoljno na probavu, apetit te na još mnogo funkcija u organizmu. Ukoliko pas jede superpremium hranu nije potrebno dodavati vitaminske preparate. Međutim, ako je pas bio bolestan ili je osjetljiviji pa je češće bolestan te ako u šetnji čujete od vlasnika pasa da među psima ima viroze, prehlada, kašlja, proljeva... uvijek ih možete dati za podizanje otpornosti i prevenciju bolesti.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam kuju križanku hrvatskog ovčara i još neke pasmine, stara je godinu dana. Udomili smo je s dva mjeseca. Međutim, muž je pomorac, a ja čekam bebu za mjesec dana pa sam je nakon puno pokušaja udomljavanja bila prisiljena dati u azil. Tu će biti mjesec dana, a nakon toga je ubijaju. Ja sam se jako vezala za nju i užasno sam tužna što je otišla. Zanima me koliko seže pasje pamćenje, kad sam se već morala odvojiti od nje, da me bar zaboravi jer sigurna sam da joj nigdje neće biti kao sa mnom pa ne bih htjela da pati. Zanima me koliko dugo unatrag se psi sjećaju ljudi i situacija. Znam da je pitanje glupo, ali nisam ni znala kako je to vezati se za životinju pa je izgubiti. Unaprijed hvala, Ivana O: Znanstvena istraživanja vezana uz pamćenje u pasa dovela su do zaključaka kako i kod pasa postoji kratkoročno i dugoročno pamćenje. Osim toga, za bolje razumijevanje psećeg pamćenja važno je načiniti razliku između asocijativnog pamćenja, odnosno dugoročnog i stvarnog, odnosno kratkoročnog pamćenja. Pseće pamćenje je prije svega asocijativno. Psi se prisjećaju ljudi i mjesta na osnovi asocijacija s tim ljudima i mjestima. No, kada se kao primjer uzme odlazak u šetnju (pas se veseli čim u ruke uzmete vodilicu ili oblačite jaknu), a ponekad se veseli šetnji bez vidljivh predradnji koje činite, upućuje na to da se pas sjeti nekih trenutaka prijašnjih šetnji (odnosno mogućnosti postojanja pravog dugoročnog pamćenja). Najpoznatiji primjer asocijativnog pamćenja je svakako miris čemu su dokaz npr. službeni psi koji služe pronalasku droge. No, asocijativno pamćenje može biti usmjereno i na negativna iskustva, a za što je najbolji primjer odlazak u veterinarsku ambulantu pa tako, npr. ukoliko je ljubimac vožen automobilom do ambulante, a taj susret mu je bio negativan, on će pokazivati odbojnost i prema automobilu kao prijevoznom sredstvu sve do onog trenutka kada će to pamćenje biti zamijenjeno nekim ugodnim (npr. vožnja automobilom do parka). Također, pokazalo se da što je jača asocijacija to je pas teže promijeni u pamćenju. Što se stvarnog pamćenja tiče, ono je u pasa vrlo kratko, prema mnogim istraživanjima ono se mjeri u 10-20 sekundi. Ovo znači, ako se ljubimac pomokri u stanu, a Vi ga 5 minuta kasnije kaznite, on to neće povezati s mokrenjem na krivom mjestu. Odnosno, ovo je dokaz kako je učenje najučinkovitije ako nagrada ili kazna uslijedi odmah nakon izvršenog čina ili naredbe. Sigurno je pak da se psi mogu prisjetiti jezika i signala rukom kroz nekoliko godina, ali za potonje nije još točno razjašnjeno je li to asocijativno ili stvarno pamćenje. Pas može povezivati riječ "sjedni" s dobivanjem poslastice pa tako, iako poslastica nije prisutna, željet će sjesti kada Vas čuje da izgovarate te riječi jer postoji mogućnost da dobije poslasticu. Smatra se da ako pas nema neki vanjski stimulans, nije sposoban razmisliti o tome ili se sjetiti ljudi i mjesta gdje je bio prije. No, čim pas čuje glas svoga vlasnika, osjeti njegov miris ili osjeti na daljinu njegovu prisutnost aktivira se njegovo asocijativno pamćenje. Vezano pak uz emocije psa, prema nekim istraživačima, ako je pas razdvojen od vlasnika više od 10 sati i nakon početne nervoze i/ili tuge od razdvajanja pas je sposoban situaciju obrnuti, odnosno promijeniti loše ili nelagodne osjećaje u nešto pozitivno. Neki smatraju i kako psa napušta njegova emocionalna napetost sve dok u glavi ima sliku svoga vlasnika što mu omogućava miran život sa novim vlasnikom ili novoj okolini. No, potonje je više zaključak na osnovi iskustva jer još ne postoji metoda kojima bi se potonje moglo egzaktno dokazati. U svakom slučaju, vezano uz prirodu asocijativnog pamćenja te veliku sposobnost pasa da negativne emocije transformiraju u nešto pozitivno, vjerujem da Vaša ljubimica neće osjećati patnju, već živjeti lagodnim životom s novim vlasnicima i lijepim sjećanjima na Vas.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam zlatnu retrivericu staru 2 i pol godine. Sinoć sam primjetila da ima plinove i kada ima plinove izlazi joj neka tekućina iz stražnjice. Sad joj je dlaka oko stražnjice masna. Mislim da to još uvijek traje jer se dlaka ne suši. Nije proljev jer to što izlazi nema nikakvu boju. To me zabrinjava. Jeste li imali slične slučajeve? NinaO: U vezi s defeciranjem, ali i neovisno o njemu životinje ispuštaju iz crijeva i plinove (flatus). Umjerena flatulencija ili ispuštanje plinova iz crijeva kod biljojeda i mesojeda normalna je pojava. Učestali flatusi kod mesojeda posljedica su hranjenja preobiljem ugljikohidrata, znači hranidbenih nepravilnosti ili gastrointestinalnih bolesti. Plinovi iz crijeva sastoje se od dušika, kisika, vodika, metana i ugljičnog dioksida i oni su svi bez mirisa. Plinovi koji imaju miris (amonijak, sulfid, skatoli, indoli, merkaptani, hlapljivi amini i masne kiselne kratkih lanaca) čine manje od 1% sastava intestinalnog plina. Psi i mačke su intolerantni prema laktozi (mliječnom šećeru) jer ne posjeduju laktazu, enzim koji da može razgraditi laktozu, pa svježe mlijeko može izazvati proljev i plinove. Jedna šalica mlijeka sadrži 11 grama laktoze. Nagla promjena hrane ili povećanje količine ugljikohidrata te vlakana mogu uzrokovati pojačanu tvorbu plinova tijekom adaptacije na hranu, a također i halapljivo gutanje i prejedanje. Bolesna stanja koja uzrokuju slabiju apsorpciju nutrijenata mogu isto biti uzrok (egzokrina insuficijencija gušterače, paraziti, bakterijska i virusna upala crijeva...). Kliničkom slikom prevladavaju pojačano ispuštanje plinova popraćeno neugodnim mirisom, blaga abdominalna neugodnost zbog distenzije (napetosti) trbušne stijenke te mogući i proljev i povraćanje. Za dijagnozu je vrlo važna anamneza; što pas jede, koliko često jede dnevno, da li je hrana mijenjana te da li je postupno mijenjana te uvjeti u kojima se životinja hrani (prehalapljivo hranjenje)... Potrebno je napraviti detaljnu kliničku sliku koja uključuje abdominalnu palpaciju i rektalnu pretragu. Pretraga krvi je u većini slučajeva normalna, a od ostalih laboratorijskih pretraga potrebno je napraviti pretragu izmeta na parazite, pretragu na enzime gušterače, fekalnu kulturu na salmonelozu i kampilobakteriozu te pratragu na giardiu. Ono što izlazi iz anusa tijekom ispuštanja plinova je rijetka stolica što navodi da pas najvjerojatnije ima i proljev. Liječenje započinjemo liječenjem primarne bolesti, korigiranjem hranidbe, stavljanje životinje na medicinsku dijetu za probavne poremetnje (Hill`s i/d, Royal Canin intestinal, Purina gastroenteric, Eukanuba intestinal), čišćenjem od unutarnjih parazita te aplikacijom lijekova ako dijeta ne pokazuje poboljšanje. Nakon što se stanje popravi potrebno je postepeno vratiti životinju na hranu koju inače jede i izbjegavati kravlje mlijeko ukoliko ga je pas dobivao, radije dati gotovo zamjensko mlijeko oslobođeno laktoze i redovito čistiti od crijevih parazita. Ako pas prehalapljivo jede obroke davati više puta u manjim količinama. Korigirati ako je u pitanju koprofagija (jedenje izmeta) te ostataka sa stola. Osigurati više aktivnosti za psa tako da se plinovi i izmet potaknu na izbacivanje dok je pas vani.