Pitajte veterinara

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam ženku šarplaninca koja je tipičan predstavnik svoje rase i baš se radi o kvalitetnom primjerku. Stara je dvije godine i već treći put traži parenje, ali nikako da dobije pravi nagon. Prokrvari, ali nikako da nateče pa sam je sad vodio na ispitivanje i nivo progesterona je bio 0,62 i kasnije je počeo da pada. Posle tjeranja pojavljuje joj se neki žućkasti iscjedak, s vremena na vrijeme i u malim količinama. I ako je dobro držana nikad nije u potpunosti bacila dlaku i imala je neka mjesta na kojima joj je dlaka opadala. Nalazi krvi su joj u redu, samo ima malo povišen urin. Zanima me da li se radi o nekim nekim bakterijama koje mogu da izazovu probleme kod polnih organa i izazovu ciste i da li je moguce liječiti te ciste i dobiti štenad od takve kuje. Dejan O: Šarplaninci spadaju u jako velike pse, koji rastu i razvijaju se do dobi od dvije godine pa je bolje da se ženke ne pare prije nego navrše dvije godine. Kuje spolno sazrijavaju i prije godine dana, ali se ne pripuštaju zbog fizičke i emocionalne nezrelosti. Spolni ciklus kuja ima četiri faze, a opširnije o tome možete pročitati u ranije objavljenom odgovoru Spolni ciklus kod kuje. Normalno trajanje "tjeranja" (period proestrusa i estrusa) u kuja iznosi 9+9 dana.  Prvih 9 dana je faza proestrusa - otečena vulva, krvavi iscjedak, kuja privlači mužjake, ali ne dozvoljava parenje. Drugih 9 dana je estrus - stidnica i dalje otečena, ali iscjedak nije krvav, a kuja dozvoljava parenje. U najvećem broju slučajeva ovulacija nastupa 2 dana od početka estrusa. Parenjem 11. i 13. dana od početka pojave krvavog iscjedka, u većini slučajeva rezultirat će graviditetom. No, svaka životinja je individua za sebe pa se fiziološkom smatraju i varijacije u trajanju proestrusa 2-27 dana, a u trajanju estrusa 3-21 dan. U slučajevima kada se ne može sa sigurnošću odrediti vrijeme nastanka ovulacije, tj. u slučajevima koji odstupaju od uobičajenih vrijednosti trajanja pojedinih faza, najpouzdanija metoda određivanja vremena ovulacije i optimalnog vremena za parenje je određivanje razine progesterona. U mnogim specijaliziranim veterinarskim ambulantama koristi se tzv. brzi kolorimetrijski test za određivanje vremena ovulacije, za čije izvođenje je nakon pripreme seruma potrebno 9 minuta za očitavanje rezultata. Potrebno je uzeti uzorak krvi i to optimalno 7.-8. dan od početka proestrusa pa ga ponavljati 2-3 puta s razmacima od dva dana kako nam ovulacija ne bi promaknula. Opširnije o razini progesterona pročitajte u tekstu Razina progesterona i mogućnost oplodnje. U slučajevima kad su slabo izraženi znakovi tjeranja ili kad se kuja uopće ne tjera ili želimo biti sigurni da će do ovulacije doći upravo 11. dana od početka tjeranja,  mogu se poduzeti metode indukcije estrusa. Kod životinja kod kojih nismo sigurni hoće li do ovulacije doći 5., 10. ili 25. dana, korištenjem indukcije ovulacije, ovulacija će doći pod kontroliranim uvjetima i u točno predviđeno vrijeme. Ukoliko su vanjski znakovi tjeranja izraženi kroz period koji je duži od 25 dana, radi se o prolongiranom / perzistentnom estrusu. Najčešći uzrok su folikulinske ciste na jajnicima, tj. na jajnoj stanici nalaze se folikuli koji nikako ne ovuliraju, a liječe se hormonskim pripravcima. Od ostalih reproduktivnih poremećaja mogu se javiti i prolongirani primarni anestrus, kad kuja nije došla u estrus u dobi od 23 mjeseca, kasni ulazak u pubertet, skraćeni period između dva estrusa i dr. Svaki od navedenih problema zahtjeva individualni pristup, s obzirom na to da uzroci ovih poremećaja mogu biti kompleksni. U slučajevima kada postoje mehaničke prepreke samom aktu parenja kao metoda izbora preporuča se umjetno osjemenjivanje. Što se tiče nalaza krvi, vjerojatno je povišena ureja, koja može ukazivati na neke poremećaje u funkciji bubrega. Možda bi bilo dobro napraviti bakteriološku pretragu mokraće i vaginalni bris, kako bi se utvrdilo je li u pitanju urogenitalna infekcija. Što se tiče izgleda dlake te nepravilne promjene dlake, to jako ovisi o kvaliteti prehrane. Ako hrana nema dovoljno bjelančevina (proteina) i esencijalnih masnih kiselina (omega-3 i 6), ni dlaka se neće moći kvalitetno promijeniti. Osim toga, nedostatak nekih vitamina, a osobito  biotina (vitamin H) i vitamina B kompleksa itekako može utjecati na izgled dlake. Prilikom promjene dlake, psa je potrebno redovito iščetkavati kako se otpala dlaka ne bi splela s novoizraslom dlakom. Ako se to dogodi, nastat će čvorovi koje je jedino moguće izrezati škarama ili isjeći specijalnim noževima za čvorove. Preporučam Vam da kuju odvedete u specijaliziranu ambulantu za kućne ljubimce na pregled kako bi se riješile eventualne infekcije ili poduzela hormonalna indukcija.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Javljam vam se iz Francuske. Zanima me zato moj 10-mjesečni mops već par puta  nakon obavljanja velike nužde ima nešto kao sluzave 2 kapljice u kojima možda ima krvi (nešto je crvenkasto, a nema što biti osim krvi). Nije uvijek, ali dovoljno često da se brinem. Inače, jede, igra se, trči. Sve kao i svaki drugi dan. Hranim ga Royal Canin hranom i jedna žlica Pedigreea iz konzerve da mu nije tako "suho". Svi mi kažu da čekam, da će prestati jer sada jede hranu za odrasle pse (tjedan dana). Ali isto tako kada ima "vjetrove", to je puno drugačije nego prije, miris je prejak. I ako mi možete reći je li prerano kastrirati ga s 10 mjeseci? Inače mu se jedan testis nije spustio i veterinar ovdje mi je rekao da je obavezna ili operacija ili kastracija zbog mogućnosti raka poslije. Kada je uopće pametno raditi kastraciju? Mili O: U stolici ljubimaca ponekad se može pronaći par kapi krvi. Naime, ta pojava najčešće nastaje u slučajevima kada se ljubimac napinje da istisne stolicu iz debelog crijeva, kao i iz anusa te posljedično dolazi do pucanja sitnih malih kapilarica. Slijedom prije navedenog, može se na kraju same stolice pronaći i par kapi krvi. Takvi slučajevi ako se pojavljuju ponekad, ne bi trebali biti zabrinjavajući. Međutim, kako pojavu krvi u stolici mogu uzrokovati i drugi elementi, svakako bi trebalo češće obratiti pažnju i po potrebi odvesti ljubimca na pregled kod veterinara. Naime, različiti unutrašnji paraziti (paraziti koji parazitiraju u crijevima) mogu oštećivati i nadraživati samu sluznicu crijeva. Posljedično, dolazi i do pojave krvarenja, odnosno sama sluznica postaje osjetljivija. Također, mnoge promjene u debelom crijevu ili na analnom otvoru za posljedicu mogu imati pojavu krvi u stolici. Stoga, savjetujem Vam da s ljubimcem posjetite veterinara. Isti će po pregledu ljubimca biti u mogućnosti odrediti njegov zdravstveni status te Vas u skladu s njim dalje savjetovati. Veterinar je u mogućnosti i uzeti uzorak stolice i dati ga na pretragu, što dodatno može pomoći u utvrđivanju problema kao i rasvjetljavanju trenutne zdravstvene situacije kod Vašeg ljubimca.  Također, razmislite možda o promjeni hrane, npr. Royal Canin Sensible. Za ovu hranu proizvođač navodi da, između ostalog, osigurava ravnotežu crijevne mikroflore što dodatno pogoduje i metabolizmu i samoj probavi. Više o ovoj hrani kao i o svim eventualnim sličnim hranama posavjetujte se sa svojim veterinarom. U vezi Vašeg drugog pitanja, moram se složiti s Vašim veterinarom, kao i njegovom preporukom o kastraciji. Naime, kriptorhizam je pojava kada se jedan ili oba testisa ne spuste u skrotum, nego ostaju u abdomenu ili u području ingvinalnog kanala (abdominalni ili ingvinalni kriptorhizam). U pravilu testisi se kod pasa spuštaju između zadnjih nekoliko dana prije poroda i prvih nekoliko dana nakon rođenja. Na tom putu - spuštanju testisa do mošnje, spolna žlijezda može naići na različite prepreke, što uzrokuje kriptorhizam. U određenom slučaju žlijezde ne nailaze na prepreke, već jednostavno ne postoje, odnosno, nisu se razvile. Takva stanja su izrazito rijetka, a razlikuju se od kriptorhizma po uočljivim promjenama u djelovanju ostalih hormona na građu i zdravlje životinje.  Proces spuštanja spolnih žlijezda u mošnju traje još neko vrijeme nakon dolaska ljubimca na svijet, u prosjeku 2 do 3 tjedna. To je svojstvo vezano uz druge znakove rano, odnosno kasnozrelih pasmina i pojedinaca. U pravilu bi se u dobi od 6 do 8 tjedana u svih muških štenaca spolne žlijezde morale moći palpirati. U nekih se pasa proces spuštanja produžuje i po nekoliko mjeseci. No, to više nije normalno i u pravilu se takve jedinke isključuju iz uzgoja. To se radi iz razloga što je kriptorhizam, bilo kojeg oblika, znanstveno dokazana nasljedna mana koja se prenosi u određenom postotku na potomstvo. Kriptorhidni testisi inkliniraju nastanku neoplazija, a ta tendencija raste s obujmom u kojem je testis zadržan u abdomenu. Kod pasa, tumor Sertolijevih stanica se češće javlja u testisu prisutnom u abdomenu, dok su seminomi češći u ingvinalno smještenom testisu. Kontralateralni testis također ima veći rizik nastanka neoplazme, čak i ako je testis lociran u skrotumu. Zadržani testis koji je povećan prisustvom neoplazme sklon je torziji. Obzirom da je kod takvih pasa povećan rizik od tumora, najčešće se preporučuje kastracija. Primarni način liječenja je operativni, orhiopeksija. Obično se izvodi u mlađoj dobi psa, ako se ingvinalni testis nije spustio nakon 4-6 mjeseci, a sam zahvat je gotovo bez komplikacija. Kada je ingvinalni testis u ingvinalnom kanalu ponekad je uspješna hormonalna terapija. Uspješnost je 5-50%. Stoga, u dobi u kojoj je Vaš ljubimac možete slobodno u dogovoru s Vašim veterinarom zakazati zahvat. Na takav način možete prevenirati eventualne zdravstvene poremećaje koji se mogu pojaviti kao posljedica odgađanja rješavanja problema kod ljubimca te mu osigurati optimalnu kvalitetu života.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Zanima me koja je najbolja četka za poddlaku za zlatnog retrivera radi smanjivanja linjanja. Hvala unaprijed! Ante O: Linjanje je fiziološki proces kojim se mrtva dlaka zamjenjuje sa novom. Linjanje je u pasa uvjetovano temperaturom okoliša. U prirodi se životinje najčešće linjaju dva puta godišnje, a slično je i sa psima koji se drže vani. Kod pasa držanih u stanu linjanje je učestalije. Linjanje može biti i posljedica hormonalnog poremećaja, pada imuniteta ili uslijed neke druge bolesti; nedostatka vitamina (najčešće biotina i vitamina A); nekvalitetne i nedostatne ishrane; nakon operativnih zahvata (npr. sterilizacija/kastracija) itd. Dodatne korisne informacije i savjete možete pročitati i našim ranijim odgovorima Održavanje i njega dlake - odabir prikladnog češlja, četke ili rukavice za češljanje te Furminator četka. Kako je i navedeno u priloženim tekstovima, za održavanje dlake najbolje je koristiti kombinaciju češlja i četke te izdvojiti jednom tjedno vrijeme kako bi se izvukla poddlaka. Ako koristite Furminator, koji je temeljit i najbolji za izvlačenje poddlake, tada tretman obavite jednom.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Prije dva dana sam primjetila kod Tare (zlatni retriver) da joj se donji kapak malo spustio, odnosno kao da joj je bijeloočnica natečena, krvava. Također sam primjetila i "opnu" koja počinje iz kuta oka, pretpostavljam da je to treći kapak. Rečeno mi je da joj kapam oko s kapima, međutim nikakvih rezultata. Molim Vas neki savjet. Ivona O: Vjeđe su pokretni nabori kože i drugih tkiva (gornja, donja i treća očna vjeđa). Građene su od kože, potkožnog tkiva, vezivnog tkiva u kojem su mnogobrojne žlijezde, mišićnog tkiva, a s unutarnje strane obložene su sluznicom. Funkcija vjeđa je da štite rožnicu i čitavu očnu jabučicu od isušenja. Stanje izvrtanja vjeđe pri čemu je očna spojnica okrenuta prema van i postaje vidljiva. Uslijed toga što su otvori suznog kanala okrenuti prema van suze ne mogu otjecati prirodnim putem i javlja se kapanje suza. Spojnica (konjuktiva) koja je izvrnuta pocrveni, odeblja i napokon se vjeđe ne mogu zatvoriti više. Uzrok može biti grč vjeđe, disfunkcija orbikularnog očnog mišića uzrokovanog uzetošću živca lica. Vjeđe nisu viđe prislonjene uz očnu jabučicu i donja vjeđa zbog svoje težina visi i izvrne se. Kos starijih pasa uzrok je nemogućnost orbikularnog mišića da drži vjeđu. Može nastati i nakon stvaranja ožiljka nakon rana vjeđa, dermatitisa, zubne fistule... Kao genetsku osobinu nalazimo spuštene donje vjeđe kod bernardinca, španijela... Klinički simptomi su vidljiva, zažarena, otečena konjuktiva izvrnute vjeđe uz pojačano suzenje i kapanje suza preko vjeđnog ruba. Posljedica toga je pojava ekcematoznog dermatitisa kože donje vjeđe i lica. U najtežem slučaju dolazi do lagoftalmusa (nemogućnost pokrivanja rožnice vjeđom) i njene upale. Liječenje se sastoji od liječenja primarnog uzroka, a mora se izvršiti i operacija s tim da se na mjestu izvrnute vjeđe izreže koža trokutastog oblika koje su stranice podjednako duge. Zaraštavanjem se stvara zaraslica, poveća se tonus i vjeđa se vraća u normalan položaj. O konjuktivitusu u psa kod kojeg je konjuktiva također zacrvenjena možete pročitati u ranije objavljenim odgovorima Krmelji i sluzavi iscjedak iz oka psa - konjuktivitis i liječenje te Sluzavo-žuti krmelji na očima psa - gnojni konjuktivitis, a o folikularnom konjuktivitisu pisao je kolega Dragan Vešović, dr. vet. med. u odgovoru Folikularni konjunktivitis i liječenje. O trećem očnom kapku pisala je kolegica Vlatka Erman, dr. vet. med. u odgovoru Treći očni kapak. Za postavljanje dijagnoze i određivanje terapije savjetujem Vam da odvedete psa veterinaru na pregled.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam štene, mješanca čivave i pinča, koje je staro skoro 4 mj. Zanima me zašto mu se iz desnog oka često radi krmelj ili sluz, ne znam kako mu pomoći, jedino što radim je da mu sa kamilicom isperem, ali ponovo je isto. Štene je cijepljeno 2x protiv štenećaka i očišćeno od parazita. Psić ima svijetliju dlaku pa ne mogu točno odrediti boju sluzi (uglavnom, tamno je) nadam se da ćete mi pomoći i odgovoriti o mogućnosti liječenja ili je to normalno? Inače, ne primjećujem da ima nekih drugih simptoma, sve je u redu, jedino me ovo muči. Hvala Vam unaprijed. Pozdrav, Aleta Što je konjuktivitis kod pasa? O: Upala spojnice (konjuktive) naziva se konjuktivitis. Dijelimo ga prema lokalizaciji patološkog procesa na serozni, čija se upala odvija u epitelnom sloju spojnice i često je prijelazni stadij za sve druge oblike, kronični serozni koji se razvija iz akutnog oblika ako se radi o dugotrajnijem i intenzivnijem djelovanju istih uzroka, folikularni i gnojni. Kod folikularnog konjuktivitisa upalni proces se odvija u limfnim folikulima treće očne vjeđe. Uzroci Primarnu upalu spojnica mogu izazvati mehanički (prašina, dim, strano tijelo, trauma), kemijski (lužine, kiseline, hrđava željezna piljevina), toksični uzroci,  ultraljubičaste i rentgenske zrake, virusi, bakterije i paraziti. Sekundarno upala spojnica je simptom nekih bolesti, unutarnjih dijelova oka ili simptom organskih i infektivnih bolesti (kod angine, pneumonije, influence, štenećaka i dr.). Najčešće je posljedica alergijske reakcije. Može biti izazvan i nedostatnom prehranom i manjkom vitamina A i C. Prirođeno ili stečeno suženje izvodnih suznih kanalića može izazvati upalne procese spojnice zbog zadržavanja suza i drugih produkata. Simptomi konjuktivitisa kod psa Najčešće obole oba oka. Spojnica vjeđa je zažarena konjuktivalnom injekcijom (oblik zacrvenjenosti oka), vlažna i otečena te gubi svoju prozirnost. Istovremeno je prisutna povećana sekracija suza. U prvo vrijeme suze su vodenaste da bi kasnije zbog povećane količine sluzi i deskvamata u njima postale mukozne. Životinja pokazuje fotofobiju (osjetljivost na svjetlo) - žmirkanje, svrbež te nastoji češati oči. Uvijek obole oba oka. Nakon 14 dana dolazi do ozdravljenja ili bolest prelazi u kroničan oblik. Dijagnoza se temelji na kliničkoj slici. Od gnojng oblika razlikuje se po tome što je sekret samo uz trepavice. Liječenje konjuktivitisa Liječenje se provodi odstranjenjem uzroka te ispiranjem sredstvima koja ne nadražuju. Često se upotrebljavaju adstrigensi koji dovode do stezanja međustanične tvari taložeči reverzibilno bjelančevine koje su nabubrile zbog upalnog podražaja i na taj način smanjuje se osjećaj boli i pečenja. Sluznica spojnice postaje suha i smanjuje se sekrecija. Adstrigensi se koriste kao simptomatska terapija. Najčešće se primjenjuje borna kiselina, npr. u Optiseptyl kapima. Adstrigensi se mogu kombinirati sa vazokonstriktornim sredstvima koja suzuju krvne žile i tako koje su kod upale proširene (npr. Proculin, Benil, Visine..). Na regenerativne procese dobro djeluje i samo ispiranje fiziološkom otopinom. Ispiranje čajem kamilice djeluje blagotvorno, ali istodobno pogoduje razvoju bakterija. Ostali blagi antiseptici mogu se primijeniti u obliku obloga (rivanol 0,1%, kalijev permanganat 2-5%). U suvremenom liječenju upalnih bolesti spojnice gotovo redovito se koriste antibiotici. Da bi djelovanje bilo uspješno preporučljivo je napraviti antibiogram. Kronični serozni konjuktivitis Kronični serozni konjuktivitis se razvija iz akutnog oblika ako se radi o intenzivijem ili dugotrajnijem djelovanju. Ovdje nalazimo uz spomenute simptome i smeđi ili žutosmeđi iscjedak, obilniju sekreciju suza, vlažnu dlaku ispod oka. Gnojni konjuktivitis Gnojni konjuktivitis se javlja na jednom ili oba oka. Razvija se od akutnog seroznog uzrokovanog gnojnim bakterijama. Da bi do njega došlo mora postojati defekt spojničnog epitela, a to je postignuto prethodnim nastankom kataralnog konjuktivitisa. Djelovanjem bakterija gnojenja Streptococcus pyogenes, Staphylococcus pyogenes, Corynebacterium pyogenes razvija se gnojni konjuktivitis. Vrlo važnu ulogu u nastanku bolesti ima nedostatak odgovarajućih antitijela ili vitamina odgovornih za rast epitela. Liječenje se provodi determinacijom bakteriološke flore ako je ikako moguće, uzeti iz dubine spojnice oštrom žlicom. Ako mikrobiološka pretraga nije moguća, terapirati treba lokalno antibioticima širokog spektra uz prethodno ispiranje očne vrećice fiziološkom otopinom, odnosno 3%-tnom bornom vodom ili 0,1% tnim Rivanolom. Ispiranje ima dvostruku ulogu, uklanja gnoj da bi lokalni antibiotik mogao djelovati i vlaži sluznicu jer su suze iskorištene za stvaranje gnoja. Osim lokalne terapiju treba terapiju provoditi parenteralno (injekcijski) antibioticima, osobito ako je uzrok bolesti nedostatak antitijela, odnosno ako se javlja u sklopu neke bolesti. Osim antibiotika u lokalnom liječenju koriste se sulfonamidi (Sulfasol..). Dobro je parenteralno aplicirati vitamine A, B i C. Kontraindicirano je ispiranje kamilice jer ona djeluje stimulativno na razvoj bakterijske mikroflore. Liječenje traje tjednima. Ako dođe do zatvaranja nazolakrimalnog (nosno suznog) kanala gnojem treba kanal isprati blagom otopinom hipermangana i li 0,1%-tnim rivanolom. O gnojnom konjuktivitisu pisala je i kolegica Slađana Trutin, dr. vet. med. u ranije objavljenom odgovoru Suzenje i zeleni iscjedak iz oka psa - bakterijski konjunktivitis. Za  postavljanje dijagnoze i određivanje terapije savjetujem Vam odlazak veterinaru na pregled.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam westija starog 4 godine, u zadnjih par dana mu se pojavljuju sluzavo žuti krmelji koji nakon nekog vremena potamne? Jako se voli voziti u autu s glavom vani pa ja iskreno mislim da je od toga. Ispirala sam mu oči s kamilicom, smijem li to ili ne? Što mi je činiti? Hvala lijepo, MarinaO: Upala spojnice (konjuktive) naziva se konjuktivitis. Dijelimo ga prema lokalizaciji patološkog procesa na serozni, čija se upala odvija u epitelnom sloju spojnice i često je prelazni stadij za sve druge oblike. Kronični serozni se razvija iz akutnog oblika ako se radi o dugotrajnijem i intenzivnijem djelovanju istih uzroka. Kod folikularnog konjuktivitisa upalni proces se odvija u limfnim folikulima treće očne vjeđe. Gnojni konjuktivitis se javlja na jednom ili oba oka. Razvija se od akutnog seroznog uzrokovanog gnojnim bakterijama. Da bi do njega došlo mora postojati defekt spojničnog epitela, a to je postignuto prethodnim nastankom kataralnog konjuktivitisa. Djelovanjem bakterija gnojenja Streptococcus pyogenes, Staphylococcus pyogenes, Corynebacterium pyogenes razvija se gnojni konjuktivitis. Vrlo važnu ulogu u nastanku bolesti ima nedostatak odgovarajućih antitijela ili vitamina odgovornih za rast epitela. Gnojni konjuktivitis treba smatrati i simptomom niza infekcijskih i općih bolesti: štenećak, respiratorne infekcije, bolesti respiratornih organa ili probavnog trakta. Bolest može biti prenesena s jednog oka na drugo. Bolest se javlja na jednom, češće na oba oka. Sluzavo gnojni iscjedak različite konzistencije i različite boje. Vjeđe su sljepljene naročito ujutro. Otvaranjem vjeđnog rasporka iscijedi se veća količina gnoja. Sluznica je u početku blijeđa, a u kasnijoj fazi bolesti zažarena i otečena. Senzorij životinje je poremećen te se nerado kreću. Zbog gnojnog iscjetka dolazi do pojave upale kože ispod oka zbog stalnog vlaženja. Može biti i poremećeno opće stanje te povišena temperatura. Liječenje se provodi determinacijom bakteriološke flore ako je ikako moguće, uzeti iz dubine spojnice oštrom žlicom. Ako mikrobiološka pretraga nije moguća, terapirati treba lokalno antibioticima širokog spektra uz prethodno ispiranje očne vrećice fiziološkom otopinom, odnosno 3 %-tnom bornom vodom ili 0,1%-nim Rivanolom. Ispiranje ima dvostruku ulogu, uklanja gnoj da bi lokalni antibiotik mogao djelovati i vlaži sluznicu jer su suze iskorištene za stvaranje gnoja. Osim lokalne terapiju treba terapiju provoditi parenteralno (injekcijski) antibioticima, osobito ako je uzrok bolesti nedostatak antitijela, odnosno ako se javlja u sklopu neke bolesti. Osim antibiotika u lokalnom liječenju koriste se sulfonamidi (Sulfasol..). Dobro je parenteralno aplicirati vitamine A, B i C. Kontraindicirano je ispiranje kamilicom jer ona djeluje stimulativno na razvoj bakterijske mikroflore. Liječenje traje tjednima. Ako dođe do zatvaranja nazolakrimalnog (nosno suznog) kanala gnojem treba kanal isprati blagom otopinom hipermangana i li 0,1%-nim rivanolom. O gnojnom konjuktivitisu pisala je i kolegica Slađana Trutin, dr. vet. med. u tekstu Suzenje i zeleni iscjedak iz oka psa bakterijski konjunktivitis. O upotrebi kamilice kod konjuktivitisa možete pročitati u tekstu Zatvoreno i gnojno oko u mačića / Kamilica. Savjetujem Vam ispiranje oka Optiseptyl otopinom, podizanje opće otpornosti VMP vitaminima te za dijagnozu i terapiju odlazak veterinaru na pregled.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Javljam se iz Tuzle. Imam psa bischona koji je star 11 mjeseci. Prije 5 mjeseci prvi put sam vodio psa na šišanje u Osijek. Nakon izvjesnog vremena otišli smo da preuzmemo psa i tada nam je djevojka rekla da pas ima ušni šugarac i preporučila nam je da stavimo Stronghold. Stavili smo Stronghold, nakon mjesec dana smo ponovili pomenuti lijek. Prošlo je od toga par mjeseci, da bi se pas počeo ponovno češati po ušima. Odveli smo ga veterinaru i veterinar je pregledao psa i rekao da ima ušni šugarac, dao nam je jednu ampulicu (Neostomosan) od 5 mg koja se rastvori u 1 l vodi. S tom tekućinom smo mazali i čistili ušnu duplju psa te smo isto nanosili i na dlaku. Poslije toga, pas ima neprijatan miris iz ušiju, s tim da nema crnih tačkica u ušima tj. bubica, ali i dalje ostaje neprijatan miris. Šta bi trebali uraditi po Vašem mišljenju? Hvala i pozdrav, Sanel O: Neugodan miris iz ušiju najčešće ukazuje na neki zdravstveni problem poput bakterijske ili gljivične infekcije, stranog tijela ili ušnih šugaraca. Različite vrste bakterija i gljivica, osobito Malassezia pachydermatis, česti su uzročnici infekcije uha. Normalne i zdrave uši imaju inače prirodnu obranu protiv ovih organizama, ali ako dođe do promjene sredine zbog alergija, hormonskih poremećaja ili povećanja vlažnosti, bakterije i gljivice se toliko razmnože da uspiju oboriti tu zaštitu. Vrlo vjerojatno je do toga došlo i kod Vašeg ljubimca upravo zbog invazije ušnim šugarcima odnosno zbog dugotrajnog tretmana različitim preparatima. U svakom slučaju, uši bi trebalo pregledati otoskopom i uzeti bris kako bi se ustanovilo je li uistinu riječ o gljivicama odnosno bakterijama ili pak nečem trećem. Liječenje će prvenstveno ovisiti o uzroku pa će tako u slučaju bakterijske infekcije biti potrebni antibiotici, a u slučaju gljivica antimikotici. Glukokortikoidi se također često primjenjuju za ublažavanje upale. Što se tiče gljivica, treba imati na umu da će liječenje biti dosta dugotrajno, dok u slučaju bakterija treba paziti da se upala ne proširi na srednje i unutarnje uho. U svakom slučaju, preporuka je da se što prije posjeti veterinara. Ono što sami možete napraviti je da psu redovito čistite i održavate higijenu ušiju nekim preparatom poput Otifree otopine za čišćenje na bazi kalendule ili losiona za uši s propolisom i uljem čajevca (Orme naturali). Koristiti možete također i Otozyme kremu koja ima baktericidno, antiparazitarno, fungicidno i protuupalno djelovanje, što pomaže brzom i sigurnom oporavku ušiju od infekcija. Što se tiče svih ostalih potrebnih preparata (Aurizon, Otonazol, Otiprin...), o tome će Vas više savjetovati Vaš veterinar ovisno o krajnjoj dijagnozi.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam psa, mješanca labradora, starog 8 mjeseci. Katriran je prije nekih 2 tjedna. Ono što mene zanima je: imaju li i kastrirani psi erekciju, je li to uobičajeno? Je li normalno da on sada ganja cure i pokušava znate-već-što? Uglavnom, poludio je više nego prije i svaki dan bježi van iz dvorišta za tom nekom kujicom koju je upoznao. Nisam do sada imala muškog psa niti takvih iskustava pa stvarno ne znam je li to ok ponašanje ili ne? Unaprijed hvala! MartinaO: Kastracija u pasa nerijetko dovodi do "primjerenijeg" ponašanja ljubimca. Naime, oni ne samo što nemaju toliku želju za lutanjem (u potrazi za kujom u tjeranju), ne obilježavaju mokrenjem svoj teritorij (testosteron - muški hormon- glavni je pokretač ovog poriva povezanog sa dominantnosti), nego su i manje agresivni prema drugim psima. Sva ova, kao i mnoga druga nepoželjna ponašanja naročito su pod kontrolom ako se psa kastrira između 9. i 12. mjeseca starosti, odnosno prije spolne zrelosti i razvijanja loših navika. Zatim, pokazalo se kako oni psi pokornijeg ponašanja postaju bolji kućni ljubimci ako se kastriraju. Smatra se da je nakon kastracije potrebno i nekoliko tjedana da se organizam "očisti", odnosno da se nivo hormona smanji. Posljedično, i ponašanje ljubimca se kroz tih nekoliko tjedana mijenja. Međutim, kako se kastriranjem samo smanjuje produkcija hormona testosterona, tako onaj pas dominantnog karaktera zadržava želju za lutanjem i agresivnijim ponašanjem. Ako se kastracija poduzima kao mjera za sprječavanje nepoželjnog ponašanja, bez discipline i preodgoja unutar i van kuće neće sama riješiti problem. U tom slučaju, induciran je rad s ljubimcem, po mogućnosti u nekim od škola za odgoj i edukaciju pasa. Naime, osoblje u prije navedenim školama s velikom dozom uspjeha ispravlja nepoželjna ponašanja kod ljubimaca te dobro educira vlasnike kako da se "nose" s istim ili sličnim problemima kod ljubimaca. Iz svih prije navedenih razloga, savjetujem Vam da se oko rješavanja problema ponašanje ljubimca prvo posavjetujete sa stručnjacima iz škola za odgoj i edukaciju pasa te sa svojim veterinarom. Kombinacijom njihovih savjeta i solucija rješavanja ovih problema vjerojatno ćete doći do najboljeg mogućeg rješenja. Više o erekciji u pasa nakon kastracije pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr. vet. med. u tekstu Erekcija penisa psa nakon kastracije.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam ženku njemačkog ovčara, čistokrvnu. Pred mjesec dana oštenila je 6 štenaca. 3 su crne (s karakteristikama koje se pripisuju čistokrvnim ovčarima), a 3 smeđe boje. Zanima me jesu li ovi štenci koji su smeđe boje također čistokrvni (parena je s čistokrvnim njemačkim ovčarom) i zašto su smeđe boje te je li možda došlo do genetske promjene? Nadam se Vašem skorom odgovoru. Unaprijed hvala! S poštovanjem, KarlaO: Neki od važnih termina u kinologiji predstavljaju: pasmina, čistokrvnost, standard i rodovnik. Pod pasminom (rasom) podrazumijevamo skupinu životinja koja nosi određena karakteristična nasljedna obilježja, što ih čini drukčijim od drugih životinja iste vrste, što ih prenose na svoje potomstvo. Pod pasminom (rasom) podrazumijevamo npr. posavski gonič, istarski kratkodlaki gonič, dalmatiner, doberman,... Uz pasminu se često spominje i čistokrvnost, standard te rodovnik. Čistokrvnost označava točnost, sigurnost i provjerljivost podataka da neki potomak potječe od roditelja koji su pripadnici iste pasmine. Standard definira detaljan opis izgleda psa (eksterijer, narav, karakter,...) određene pasmine kako bi se mogla dalje točno reproducirati njegova slika. Rodovnik predstavlja dokument kojim se potvrđuje da pas (nosilac rodovnika) zaista potječe od roditelja (i daljnjih predaka) s kvalitetama navedenim u njemu. Rodovnik izdaje nadležni kinološki savez i on predstavlja garanciju da je ljubimac iz kontrolirana uzgoja. Iz svega prije navedenog da se zaključiti da se parenjem čistokrvnih pasa iste pasmine dobiva i čistokrvno leglo iste pasmine. U Vašem slučaju, leglo se sastoji od 3 štenca s rasporedom boja karakterističnim za njemačke ovčare i 3 štenca smeđe boje. Razlike u bojama među štencima uvjetovana su recesivnim genima. Naime, u ovom konkretnom slučaju i majka i otac su bili nosioci recesivnih gena te su međusobnim parenjem doveli do njihova sparivanja i ekspresije kod triju štenaca. Takvi štenci su smeđe boje, odnosno crni pigment im je zamijenjen smeđim. Stoga, takvi štenci mogu imati dlaku različitih nijansi smeđe boje koja se može kretati od izrazito svijetlo smeđe boje pa sve do čokoladno tamno smeđih. Nerijetko, takvi smeđi njemački ovčari posjeduju i svjetlije pigmentiranu šarenicu koja s vremenom može poprimiti tamniju nijansu (cca. sa 7-8 godina). Više o ovoj temi možete saznati i od stručnjaka na području kinologije u Hrvatskom kinološkom savezu, Ilica 61.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam kujicu, mješanku, staru dvije godine. Boluje od urođene displazije oba kuka. Do sada nismo imali problema s kukovima, jer su mišići držali sve na svojem mjestu. Ali unazad dva dana počela je šepati na zadnju desnu nogu. Ona je pas srednje veličine, ima 25 kg. Naša veterinarka nam je dala Rimadyl tablete od 100 mg. Trenutno pokušavamo vidjeti koliko još možemo pomoću tableta odgoditi operaciju koja je, na žalost, u ovom slučaju, prijeko potrebna. Budući da svi ljudi s kojima sam pričala nemaju dobra iskustva što se tiče Veterinarskog fakulteta, nisam sigurna da bi im povjerila svoju Betty. Malo smo istraživali što se može učiniti i koji operativni zahvati se mogu primijeniti za displaziju kukova naišli smo na operativni zahvat, u Hannoveru, pomoću zlatne žice, koja uraste u mišić i navodno stvara novu čašicu pa se kuk fiksira. Naravno, tu je i ugradnja umjetnih kukova u Beču (za sada još uvijek nisam čula da se izvodi bliže Hrvatskoj), koja je na žalost, za moje trenutačno stanje preskupa budući da jedan umjetni kuk košta 2500 €, a nama su potrebna dva. I zadnja opcija nam je operacija na veterinarskom fakultetu. Pokušavamo skupiti što više različitih mišljenja da bismo na kraju, nadamo se, donijeli i najbolju odluku kako pomoći našoj Betty. Ja Vas usrdno molim, da nam i Vi kažete svoje mišljenje o cijeloj stvari, jer je ne želimo prerano izgubiti budući da je i ona ravnopravni član naše obitelji. U privitku šaljem RTG snimku kukova. Unaprijed Vam zahvaljujem na pomoći, Anja O: Displazija kukova predstavlja abnormalan razvoj zgloba kuka, koji se najčešće pojavljuje obostrano. Javlja se u različitim stupnjevima nestabilnosti, promjena okolnih mekih tkiva, malformacijama glave bedrene kosti i zglobne čašice te degenerativnim promjenama. Ovisno o intenzitetu kao i svim promjenama na samom zglobu kao i okolnom tkivu, liječenje može biti konzervativno ili operacijsko. Konzervativni pristup u liječenje prvenstveno je namijenjen za pse s blagim promjenama, bez znakova bolnosti, koji tek povremeno imaju poteškoća u kretanju. Za uspjeh takvog liječenja presudni su ograničenje aktivnosti i smanjenje tjelesne težine psa, uz primjenu analgetika i protuupalnih lijekova te fizikalna terapija. U svim drugim slučajevima, kao i u slučajevima kada je ozbiljno narušena kako funkcija ekstremiteta tako i kvaliteta života u cijelosti, određuje se jedan od operativnih pristupa liječenja. Kod nas se najčešće primjenjuju metode poput: ostektomija glave i vrata bedrene kosti (FHO), DARtroplastika, trostruka osteotomija zdjelice i tehnika umjetnog kuka.Više o nekim metodama operativnog liječenja displazije kukova u pasa pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. u odgovoru Kirurški zahvat kod displazije kuka. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se u vezi svih prije navedenih zahvata kao i njihove eventualne uspješnosti obratite na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Stručnjaci na Klinici raspolažu najnovijim saznanjima na području liječenja kao i tretiranja ovog poremećaja te uspješno surađuju sa većinom vodećih europskih i svjetskih klinika i fakulteta u svrhu usavršavanja znanja i postupaka liječenja. Posebno bih izdvojio kolegu prof. dr. sc. Dražena Matačića (ujedno i predstavnika Zavoda) koji je specijalist na području ortopedije i koji bi Vam mogao pomoći, odnosno dati konkretniji kao i stručniji uvid u sami tijek pojedinih operacija kao i uspješnost istih.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam kujicu staru tri godine koja je 23.09.2011. okotila dva šteneta, sve je prošlo u najboljem redu.  Međutim, zanima me je li normalno da sada krvari, tj. danas joj se pojavilo krvarenje i nešto češće mokri. Lijepi pozdrav, Tini O: Poslije okota ili poroda dolazi do ljuštenja sluznice maternice, a vidljivo je kao iscjedak iz stidnice (takozvane lochie) tokom sljedeća tri (do četiri) tjedna po okotu. Lochije su crveno do zeleno crne boje i bez mirisa, ako je sve u redu. Oprez je nužan ako su lochije kremaste konzistencije s upečatljivim neugodnim mirisom. Mliječne žljezde također treba kontrolirati jer ne smiju promijeniti boju, ne smiju biti pretople i ne smiju biti bolne na dodir. Mlijeko je bijele do slabo žućkaste boje u normalnim okolnostima, također ne smije promijeniti konzistenciju, a zeleno-žuta, crvena ili ružičasta boja mlijeka nije normalna boja te se u takvom slučaju hitno obratite svom veterinaru radi terapije kuje i zaštite zdravlja legla. Ako i dalje sumnjate da nešto nije u redu, svakako posjetite najbližu veterinarsku ambulantu.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Psu (ženki) je dijagnosticiran dijabetes početkom 6 mjeseca. Prije nego što je dijagnosticiran imala je simptome čestog mokrenja i odbijala je hranu. Šećer joj je bio 22. Veterinar je prepisao inzulin dozu 0,03 ml 2x dnevno prije hranjenja. Nakon par dana šećer joj se stabilizirao na 7-8. Počela je jesti i prestalo je učestalo mokrenje. Hranimo je isključivo Royal Canin Weight Control u količini koja je navedena po kilaži psa. Pas je sada puno bolje i nema vidljivih fizičkih simptoma osim jedan zbog kojeg sam jako zabrinuta. Uz inzulin i hranu za dijabetes počela je jako gubiti na kilaži, pas izgleda kao da se izgladnjuje koliko je izgubila na težini. Molim Vas za savjet kako postupiti dalje jer kao laiku mi je očito da nešto ne valja ili doza inzulina ili hrana? Uz to u veterinarskoj stanici od kolege veterinara koji je liječio psa čula sam da postoje i tablete za kontrolu inzulina pa Vas molim Vaše stručno mišljenje o njima. Kako su vlasnici psa moji roditelji koji više i nisu mladi, oni bi radije umjesto igle tablete. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru! Srdačan pozdrav, Maja O: O dijabetesu u pasa pisala je kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med. u tekstu Prehrana psa s dijabetesom. Liječenje se započinje uvijek stabilizacijom pacijenta nadoknadom tekućine jer se na taj način korigira dehidracija te uspostavlja ravnoteža između natrija i kalija koja je zbog manjka inzulina poremećena. Nakon toga se pristupa aplikaciji inzulina. Za primarnu stabilizaciju šećerne bolesti koristi se isključivo obični kristalinični inzulin brzog djelovanja, dok se nakon stabilizacije za daljnju kontrolu koriste u pasa NPH i lente inzulini. Kod dijabetesa melitusa tipa 2 dolazi do smanjene osetljivosti tkiva na inzulin ili stanice nedovoljno luče inzulin. Kod ovog oblika dijabetesa inzulina ima, ali ga nema dovoljno ili ga ima dovoljno ali nije djelotvoran. Tada vrlo često nije potrebno uzimati parenteralni insulin (injekcijski), nego tek prilagoditi ishranu i održavati tjelesnu aktivnost. U slučaju daljnjeg napredovanja bolesti neophodno je primijeniti oralne antidijabetike. Postoji nekoliko tipova oralnih antidijabetika: regulatori glikemije uz obroke, pripravci sulfonil-ureje, bigvanidi, tijazolidindioni i inhibitori alfa-glukozidaze. Svaka skupina oralnih anitidijabetika djeluje na nešto drukčiji način. Zajedničko je svim skupinama da na neki način nadoknađuju tjelesnu nemogućnost proizvodnje i iskorištavanja inzulina. Neki potiču gušteraču na proizvodnju više inzulina, neki smanjuju količinu glukoze koju jetra proizvodi, neki povećavaju osjetljivost tjelesnih tkiva na inzulin, a neki usporavaju apsorpciju glukoze u probavnom traktu. Ako ih se uzme previše, mnogi od njih mogu odvesti u hipoglikemiju. Kod pasa se javlja gotovo uvijek tip 1 dijabetesa melitusa. U različih životinja s dijabetesom simptomi mogu biti potpuno oprečni, ovisno o trajanju bolesti prije nego što je životinja dovedena veterinaru. Tako životinje oboljele od šećerne bolesti mogu biti mršave ili debele, živahne i normalnog ponašanja ili letargične sve do kome. O napredovanju mršavljenja uz terapiju savjetujem Vam da se konzultirate sa svojim veterinarom ili kontaktirate Doc. dr. sc. Vesnu Matijatko, Klinika za unutarnje bolesti, na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Kupila sam u Hrvatskoj psića, sad je 4 mjeseca, zapravo ja sam kupila chihuahuau, ali preko oglasa sam vidjela da jedna žena prodaje i ja sam se zainteresirala i stupila u kontakt s njom, psića sam vidjela dok je bio manji na slici i rekoh „to je to“, međutim kako je sad veći i kad sam bila na feriju u Hrvatskoj, kad sam ga vidjela, pretpostavila sam da nije čisti nego mješanac i kad smo se vratili u Švicarsku otišla sam s njom kod veterinara, da bi mi veterinar rekao da je to podengo rasa manjeg rasta, možda miješan s chihuahuom, ali ne mogu biti sigurni, jedino da provjere putem krvi. Ne mogu da vjerujem da netko, kao što je ta gospođa, prodaje psiće pod čistokrvne chihuahua i to preko oglasa i dan danas prodaje, a u biti to uopće nije chihuahua. Možete li mi reći malo o toj pasmini podengo, to je neka portugalska pasmina? Hvala unaprijed i srdačan pozdrav od Marijane O: Portugalski Podengo dolazi u tri veličine: mali, srednji i veliki. Pripada u skupinu lovačkih pasa i u davna vremena koristio se za lov kunića, zečeva i druge divljači. Psi ove pasmine dolaze u dvije varijante, kratkodlaki s poddlakom ili dugodlaki bez poddlake. Svi podengo tipovi su izdržljivi, inteligentni, sve novo brzo nauče, živahni su psi, vrlo su aktivni i  miroljubivi s drugim životinjama i vole djecu. Uživaju provoditi vrijeme s ljudskom obitelji. Odani su i neustrašivi, a također su i dobri čuvari  kuće te ako se podvrgnu obuci i dresuri  iskusnih ljudi možete svakako uživati u ponašanju ovih psa. Vole trčati po livadi i na suncu pa im je potrebno osigurati boravak u prirodi. Ako se manje kreću, u želji za aktivnošču počnu trčati po stanu i skakati po namještaju pa je potrebno biti oprezan jer se mogu ozlijediti. Vole se igrati, ali su oprezni sa strancima. Ako se drže u dvorištu potrebno je imat dobro ograđen prostor kako pas ne bi odlutao od kuće. Kad im nešto zaokupi pažnju, to izražavaju lajanjem i općenito vole lajati. U šetnji ih je poželjno stalno imati pod kontrolom, odnosno na povodniku. Visina za pasminu portugalski Podengo Peqeuno je 20-30 cm: za mali varijetet 8-12 cm i težine je 4-6 kg; srednji su 12-22 cm u grebenu, a veliki 22-28 cm.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Moj mopsić star tri godine u zadnje vrijeme često (svaki drugi do treći dan) ima glasno kruljenje u crijevima i traži van da jede travu. Jednom je i povratio. Ne dajemo mu ljudsku hranu i ne vjerujem da je progutao nikakvo strano tijelo. Što bi moglo biti uzrok? Veliki pozdrav i hvala na odgovoru! GoranaO: Gastrointestinalne bolesti uključuju svaki poremećaj koji pogoršava probavu, apsorpciju ili prolaz hrane kroz želudac ili crijeva. Općenito o kruljenju u crijevima pisala je kolegica mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr.vet.med., u istoimenom tekstu Kruljenje u crijevima. Spomenuli ste kako ste primijetili da se poremetnje probave javljaju u intervalima od oko 2-3 dana. Ovakva se pojava može povezati sa različitim uzrocima, kao što su unutrašnji paraziti, upala želuca i/ili crijeva,... Crijevni paraziti koji se najčešće javljaju kod pasa su gliste i trakavice. Ti unutarnji ili endoparaziti oštećuju crijeva tako što perforiraju sluznicu crijeva, mogu začepiti crijevo, sele se po organizmu oštećujući druga tkiva (jetra, pluća, mišičje najčešće, ali mogu dospjeti i u oko, srce, kosti i mozak). Klinički se uočavaju prvenstveno simptomi od strane probavnog sustava (povraćanje, proljev koji se izmjenjuje sa opstipacijom, napetim trbuhom čiji je volumen obično povećan, pa životinja djeluje kao da se prejela, grčevima), ponekad pojačanom žeđi, a često i cviljenjem. U težim se slučajevima invazije uočava bljedilo sluznica, zaostajanje u razvoju, nedostatak apetita. U tom slučaju, inducirana je upotreba preparata - endoparazitika, koji se primjenjuju u skladu s točnim preporukama svakog pojedinog proizvođača, a sve prema tjelesnoj težini ljubimca. Stoga, ukoliko dehelmintizacija nije obavljena unutar posljednjih mjesec dana, najbolje bi bilo da Vašem ljubimcu date neki od preparata za čišćenje. Također, možete probati i promijeniti hranu koju momentalno dajete ljubimcu i to na takav način da pređete na neku od hrana namijenjenih osjetljivijim ljubimcima, odnosno ljubimcima koji imaju osjetljiviju probavu. Ukoliko se simptomi ne povuku, ljubimicu odvedite veterinaru na pregled kako bi se kao uzrok isključio neki ozbiljniji poremećaj probavnog sustava (upala gušterače, jetre i sl.). Jedenje trave u pasa predstavlja metodu olakšanja probavnih problema koji prate akutnu ili kroničnu upalu sluznice želuca. Nakon takve "prirodne terapije" pas se vraća u normalu i normalno nastavlja svoje dnevne obveze i igrice. Jedenje trave može biti i prekomjerno, u kojem slučaju ipak treba potražiti veterinarsku pomoć kako bi se dijagnosticirao uzrok gastritisu i prema tome preporučila odgovarajuća terapija i medicinska prehrana do stabilizacije probavnih funkcija.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Koliki je životni vijek njemačkog ovčara? Može li hranjenjem superpremium hranom koju godinu duže  živjeti? Zahvaljujem, Felix O: Prosječno ova pasmina pasa živi oko 12-13 godina. Međutim, ove vrijednosti je poprilično teško generalizirati jer ovise o mnogo faktora, kao što su zdravlje, bolesti, način držanja, genetska predispozicija,... Naravno, jedan od njih je i pravilna prehrana. Pravilna i uravnotežena prehrana ima veliku ulogu o održavanju zdravlja kućnih ljubimaca. Pod pravilnom i prikladnom prehranom se podrazumijeva prehrana hranom prilagođenoj dobi (starosti), aktivnosti, spolu kao i samim potrebama ljubimca. Ako se ljubimac prikladno hrani, moguće je na dnevnoj osnovi osigurati sve nutritivne potrebe organizma u cijelosti. Super premium hrane su izbalansirane, proizvedene od pomno biranih sastojaka, te kao takve u potpunosti zadovoljavaju dnevne potrebe pasa za hranjivim tvarima. Iz svega gore navedenog da se naslutiti da je prehranom superpremium hranama moguće osiguravajući sve nutritivne dnevne potrebe zadovoljiti jedan od važnijih aspekata zdravlja kao i kvalitete života ljubimca. Stoga, i na takav način je moguće doprinijeti kvalitetnijem i dužem životu ljubimca.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam psa koji je star 5 i pol godina te u zadnjih par dana kašlje, kao da mu je kost zapela u grlu. Ne kašlje stalno, nego samo kad je sretan, i kad laje, ali to mu sad teže ide. Bili smo kod veterinara te je dobio dvije injekcije i opet moramo doći danas i u petak. Veterinar nam nije rekao ništa konkretno, ali ja sam čitala da kad pas tako kašlje da najvjerojatnije ima upalu dušnika. Zanima me je li ta terapija injekcijama bolja opcija ili su ipak bolje tablete? I za koliko bi mu trebalo bit bolje, mi smo u ponedjeljak bili kod veterninara. I da, moj pas Don, koji je inače mješanac gordon setera i rotvajlera, se obožava kupati i to svaki dan kad idemo u šetnju, u bilo koje godišnje doba, pa me zanima koliko njemu to može štetiti, iako do sad nije imao problema sa zdravljem?Hvala unaprijed! Pozdrav, KlaraO: Kašalj općenito nastaje kao posljedica iritacije dišnog sustava, ali također može biti vezan i za bolesti srca. Zvuk samog kašlja može ponekad ukazati na uzrok pa će tako metalni prizvuk, gakanje i suhi kašalj uglavnom ukazivati na bolesti dušnika ili većih bronha. Kod malih pasmina čest je kolaps traheje koji se očituje karakterističnim gakanjem ili roktanjem slično kao i kod traume dušnika uzrokovane pritiskom ogrlice. Vlažan, produktivan kašalj najčešće ukazuje na infekciju pluća. Vrijeme pojave kašlja je također važno za određivanje uzroka pa će tako kod srčanih bolesnika biti izraženiji navečer, dok će kod kroničnog bronhitisa kašalj potaknuti aktivnost i uzbuđenje. Uzročnici kašlja mogu tako biti različite bakterije (upala pluća), virusi (traheobronhitis), paraziti, gljivice, tumori na plućima, bolesti srca, alergije i iritacije (dim cigareta, alergijski bronhitis), traume (ogrlica, lajanje), kolaps traheje, strana tijela, tonzilitis (upala krajnika) itd. Dijagnoza se postavlja uzimanjem anamneze, kompletnim kliničkim pregledom te po potrebi rendgenskom snimkom prsnog koša, pretragom krvi i urina te pretragom izmeta za isključivanje parazita. Od dodatnih testova, tamo gdje postoji mogućnost za to, mogu se još napraviti ultrazvuk, laringoskopija ili bronhoskopija, trahealna i bronhoalveolarna lavaža. Liječenje se provodi ovisno o uzroku pa se tako u slučaju bakterijskih infekcija daju antibiotici, tumori se liječe kirurški te kemoterapijom, kašalj uzrokovan bolestima srca liječi se pripravcima za jačanje srčanog mišića, zatim se daju antitusici za ublažavanje ili blokiranje kašlja itd. U svakom slučaju, vjerujem da je Vaš veterinar odredio najadekvatniju terapiju na temelju pregleda odnosno postavljene dijagnoze, ali u slučaju da želite čuti i drugo mišljenje, možete se obratiti kolegama na Veterinarskom fakultetu u Ambulanti za unutarnje bolesti. Što se tiče kupanja, moj je savjet da ga za sada izbjegavate, barem dok pas potpuno ne ozdravi. Više o uzrocima kašlja, bolestima dušnika te njihovu liječenju možete pročitati u ranije objavljenim odgovorima mojih kolega Kašalj i promjene na dušniku psa, Upala dušnika i Traheobronhitis ili "kašalj čopora".

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Kupili smo ženku staforda sa izvrsnim porijeklom. Stara je 9 mjeseci i izgleda savršeno! Mnogo je dobre naravi s obzirom da su psi njene vrste na lošem glasu...(nebuloza)! Imala je buhe kojih smo se riješili uz pomoć preparata Frontline. S obzirom da je sa nama tek sedmicu, mislim da se brzo prilagodila. Imamo kćerkicu od 10 god. i prosto se raznježim kada vidim kako je nježna prema njoj. Ono zbog čega vam se obraćam je, naime, problem koji primjećujem na njoj... Na njušci vidim tragove ogrebotina kao od mačke. U šali sa njom smo oponašali mačku i taj strah od tog zvuka je nevjerojatan! Na ulici kada šetamo ne primjećuje apsolutno nikoga pa ni druge pse, mačke... ništa. Mali pas je krenuo na nju, a ona je prosto pobjegla iza men. Kao da se ne zna braniti, a ogromna je!? Boji se prosto svega. Kao da ima traume... Da li će se to promijeniti?Hvala, Scarlet O: Problem sa kojim se susrećete u Vaše ljubimice, na žalost, bez Vaše intervencije neće se sanirati. Naime, strah u pasa može se prevladati, no uz našu pomoć, a ukoliko se ništa ne poduzme, redovito se događa da se strah samo pojačava i/ili "širi" i na druge situacije, predmete i sl. Više o plašljivosti i prevladavanju straha u štenadi opisao je kolega Dragan Vešović, dr. vet. med. u odgovoru Preplašeno štene - prevladavanje straha i socijalizacija. Općenito se kod pasa zapaža racionalan i iracionalan strah. Racionalni razvijaju po negativnom iskustvu (npr. strah od veterinara i veterinarske ambulante, jedinki iste ili drugih vrsta, strah od štapa...), a iracionalan strah npr. čovjek sa štapom, kišobran i sl. Prije svega, u rješavanju problema bitno je uočiti koje situacije mogu prethoditi strahu Vaše ljubimice jer se prilikom rješavanja problema plašljivosti najprije treba pokušati identificirati inicijalnu situaciju i/ili stvari koje su potakle takvo ponašanje. Samo rješavanje problema plašljivosti započinje snižavanjem nivoa stimulacije i izlaganja predmetu kako bi se osiguralo pozitivno iskustvo sa spornom stvari. Ovo znači odmicanje od "strašne" stvari (npr. mačke ili oponašanje mačke) ili restrukturiranja plašeće situacije. Cilj je postepenog približavanja stvari koja je izazvala strah kako bi se pas s istom suočavao bez iskazivanja straha. Pri tome treba imati na umu da se u početku suočavanje sa plašećom stvari čini vrlo, vrlo polako. Svako poželjno ponašanje treba nagraditi njezinom omiljenom poslasticom, a plašljivo ponašanje nikako kažnjavati, već pokušati ignorirati. Svaka neugodna situacija vraća Vas na početak učenja, a može i načiniti suprotno, pojačati plašljivost. U gore navedenim situacijama potrebno je osigurati sigurnu atmosferu kujici, odnosno stvoriti sve preduvjete kako bi se ljubimica što sigurnije osjećala. Također, u određenim težim situacijama potrebno je posegnuti i za različitim preparatima, koji se nalaze danas na tržištu, a svrha im je da umanje kod ljubimca pojačane podražaje na stresne situacije. Tako, u našoj ponudi se nalazi npr. Canina Petvital Bachova cvjetna terapija, u obliku kuglica. Njihov sastav je aspen, crvenolisna šljiva, obična sunčanica, mimulus,... U ovakvom obliku, granulice se otope u vodi ili daju u hrani kako bi se sanirale situacije duševnih kriza ljubimaca. Također, na tržištu postoje i drugi preparati u obliku tableta ili pasti koji se ljubimcima mogu prepisati u prevladavanju kratkotrajnih strahova. No, za početak, razradite plan i strategiju za pristupanje rješavanju problema plašljivosti u Vaše ljubimice. Najprije krenite sa stjecanjem samopouzdanja (nagrađivanjem pozitivnog ponašanja) i povjerenja kujice, a tek nakon toga na suočavanju s problemom. Što se ranije intervenira sa određenim problemom, veća je vjerojatnost da se kuja oslobodi straha. Ne postoji brzo izlječenje, treba biti strpljiv i uporan. Spori način je u ispravljanju nepoželjnog ponašanja najučinkovitiji. Pokušajte s ovim metodama, a ukoliko se ponašanje ne popravi kroz period od dva do tri tjedna, pokušajte pronaći profesionalnu pomoć gdje bi stručna osoba pokušala riješiti plašljivost u Vaše ljubimice.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Večeras sam dala psu jesti suhe hrane i neposredno nakon toga par minuta je nešto grickao i nakon toga počeo je jako cviljeti. Gledali smo mu guši li se, ali nije. Gledali smo mu šape, ali ništa. Onda je prestao cviljeti. Bojim se da nema ozbiljnih problema. Ima 4 mjeseca i ubrzano diše i hrče dok spava, je li to ozbiljan problem? Hvala, Lucija O: Razlozi zašto je Vaš ljubimac zacvilio za vrijeme hranjenja ili neposredno nakon njega mogu biti različite prirode. Tako, ako se uzme u obzir njegova dob, moguće je da je suha hrana ozlijedila osjetljive strukture unutar usne šupljine što je dodatno isprovociralo ljubimca da zacvili. Naime, ljubimci u dobi u kojoj je i Vaš ljubimac postupno ulaze u period izmjene zubića, unutar kojega se mliječni zubići mijenjaju u trajne (stalne) zubiće. Tijekom tog perioda, koji se kreće i do nekoliko mjeseci, postupno ispadaju mliječni zubići koje zamjenjuju trajni zubići. U određenim slučajevima, prije nego li izraste novi (trajni) zubić u usnoj šupljini mogu se pojaviti sitne ozljede što dodatno može zakomplicirati situaciju uzimanja kao i usitnjavanja pogotovo krute hrane. Iz tog razloga, savjetuje se vlasnicima pasa da u ovom vremenskom periodu češće i redovito kontroliraju usnu šupljinu ljubimca, a sve kako bi pratili izmjenu zubića i po potrebi "intervenirali". Pod "intervencijom" podrazumijevaju se situacije kada mliječni zubić još nije ispao, a već se pojavljuje trajni. U tom slučaju, potrebno je ljubimca odvesti kod veterinara, a sve kako bi isti pregledao ljubimca te mu pomogao na prikladan način. Također, za to vrijeme, a sve u skladu sa stanjem zubića u zubalu, moguće je prilagoditi prehranu i na takav način spriječiti eventualne ozljede usne šupljine. Prilagoditi prehranu podrazumijeva ili razmočiti suhu hranu (mlaka voda, jogurt, acedofil, sirutka,...) ili ju pomiješati sa mokrom hranom i na takav način olakšati taj početni dio probave. Naravno, osim problema s usnom šupljinom, bol se može pojaviti i kao posljedica problema na bilo kojem drugom dijelu tijela, odnosno može biti povezana s bilo kojim drugim organom kao i organskim sustavom. Tako, moguće je da je ljubimac zauzeo krivi stav, da je sjeo na ili udario repom od okolne predmete, da je bol kao posljedica problema s probavnim sustavom, ... U svakom slučaju, radi rasvjetljavanja specifične problematike koja se pojavila kod Vašeg ljubimca potreban će biti odlazak kod veterinara kao i cjelokupni pregled ljubimca. Nakon toga će veterinar biti u mogućnosti odrediti njegov zdravstveni status kao i odgovoriti Vam na sva pitanja. Više o ubrzanom kao i otežanom disanju štenaca za vrijeme sna možete saznati u mom ranijem odgovoru Ubrzano ili otežano disanje šteneta za vrijeme sna.