Pitajte veterinara

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam pekinezeicu staru 11 godina. Normalno se hrani, odnosno jede kupovnu pseću hranu (suhu i konzerviranu). Posljednjih nekoliko mjeseci uporno prije spavanja liže plahtu, odnosno bilo koju tkaninu na kojoj leži i to potraje čak i više od pola sata. Nedostaje li joj nešto u prehrani ili je to uporno lizanje tkanine znak nekog poremećaja u ponašanju? Ivana O: Kao i kod štenaca, tako se i kod starijih pasa ponekad mogu javiti problemi u ponašanju. Stariji psi, u većini slučajeva razumiju pravila, ali ih iz nekog razloga nisu kadri slijediti. Anksioznost, odnosno tjeskoba zbog razdvojenosti od vlasnika jedan je od najčešćih poremećaja u ponašanju starijih pasa. Takvi psi, kada vlasnik ode, postaju destruktivni, laju, zavijaju, grizu različite predmete, vrše nuždu po stanu ili pojačano sline. Stariji psi se općenito teško nose i s promjenama rutine, ali je također moguće da na to djeluju i neke neurološke promjene. Od ostalih poremećaja koje kod njih možemo naći je, na primjer, i agresija. Ona može biti rezultat medicinskog problema, odnosno boli (artritis, bolesti zubiju i sl.), gubitka vlasnika, preseljenja  ili dolaska novog člana ili kućnog ljubimca u obitelj. Uriniranje i defeciranje po stanu može također biti posljedica nekih bolesti (dijabetes, mokraćni kamenci itd.), ali može opet biti povezano s promjenama u ponašanju. Strah od buke (grmljavina), pojačana vokalizacija (lajanje, zavijanje, cviljenje), promjene u rasporedu spavanja ili kognitivna disfunkcija ostale su promjene koje se mogu povezati s procesom starenja u pasa. Prema nekim novijim  istraživanjima, 62% pasa starijih od 10 godina pokazuje bar neki od simptoma kognitivne disfunkcije. Tu se ubrajaju konfuzija i dezorijentacija, budnost i hodanje po kući tijekom noći, gubitak izvježbanih vještina, smanjena aktivnost, buljenje u prazno, neprepoznavanje prijatelja ili članova obitelji. Moguće je da se kod Vašeg ljubimca također radi o nekom obliku poremećaja ponašanja  pa je važno  da ga što manje izlažete stresu te da sve promjene  uvodite postupno. Družite se s njime što više, posvetite mu puno pažnje i budite strpljivi kako bi svom ljubimcu olakšali starost i osigurali kvalitetan život. Također, ono što bi Vam još preporučila je svakako kvalitetna prehrana. U ljekarnama Pet centra možete nabaviti hranu b/d od Hill'sa koja je posebno namijenjena psima sa znakovima starenja mozga. Hrana sadrži klinički dokazanu, učinkovitu antioksidativnu formulu koja aktivno pomaže održavanju zdrave kognitivne funkcije. Sadrži također i sve potrebne vitamine i minerale, L-karnitin i omega–3 masne kiseline.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam mješanku između mame labradora i tate retrivera, stara je 7 godina. Možete li mi reći kolika bi bila njezina prosječna/optimalna težina? I zanima me još što mi preporučujete od prehrane i vitamina za nju? Mislim da je malo prebucmasta, nisam je vagao. S obzirom da se danas na tržištu nudi i preko 10-ak robnih marki hrane, zanima me Vaše stručno mišljenje. Hvala, Romeo O: U dobi 5-7 godina (ovisno o veličini pasmine, velike pasmine s 5 godina, srednje i male sa 7 godina) pas ulazi u stariju dob. To je vrijeme kada je potrebno napraviti promjenu u prehrani Vašeg psa. Fizičke promjene povezane sa starenjem javljaju se u koži i dlaci koje gube sjaj i mekoću, probavnom sustavu kod kojeg je smanjena mogućnost probave i apsorpcije nuzritivnih tvari, tjelesnoj kondiciji jer postoji potencijalna opasnost od prekomjerne težine, pokretljivost zglobova se smanjuje, otežava se skakanje i hodanje uz stepenice. Hrane za starije pse napravljene su tako da su manje kalorične, lakše probavljive (sadrže prebiotska vlakna koja potiču rast dobrih bakterija u crijevima), antioksidanse koji djeluju protiv štetnih slobodnih radikala te podupiru kongnitivne funkcije (mozak). Od vitamina za pse u našoj aktualnoj ponudi imamo Pfizer VMP vitaminsko-mineralno-proteinski dodatak za pse, Beaphara Top 10 vitamine i minerale, Canina V25 multivitaminski pripravak i Dogovit tablete sa vitaminima i mineralima. Prosječna težina odraslog zlatnog retrivera je za mužjaka 26-31,5 kg, ženku 25-27 kg. Prosječna težina odraslog labradora je 25-30 kg. O procjeni gojnog stanja psa možete više pročitati ovdje i ovdje, a o pretilosti i dijetnoj ishrani ovdje. Ukoliko ustanovite da je Vaša ljubimica prekomjerne tjelesne težine, postoji nekoliko opcija za gubljenje kilograma. Možete je početi hraniti hranom za starije pse koja je manje kalorična i lakše probavljiva, uz to i light varijanta. To je primjerice Hill`s Mature medium light piletina. Također, svaka hrana superpremium kvalitete ima light varijantu, npr. Brit Care light puretina, Eukanuba large light piletina ili Daily care za pretile i kastrirane pse, Hill`s light piletina i Royal Canin light. Ukoliko lakša hrana ne pomogne ili Vaš veterinar procjeni da ljubimica treba više smršaviti u ponudi imamo medicinski program za mršavljenje Purina Obesity menagement, Eukanuba restricted calorie, Royal canin Obesity menagament i Hill`s r/d. Vrlo je važno psa točno izvagati (digitalna vaga na decimale) i povremeno ga opet izvagati da biste točno znali je li težina krenula prema dolje, naime, ako primjerice uz jednu medicinsku hranu ne primjetite promjenu, tada možete pokušati s nekom drugom jer psi znaju reagirati bolje na drugu, svaki organizam će na svaku hranu za mršavljenje drugačije reagirati. Pozivam Vas da nas posjetite u Pet centru, gdje ćemo Vam rado pomoći pri odabiru hrane koja bi odgovarala Vašoj ljubimici.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Prije mjesec dana sam kupio njemačkog ovčara, štenca. Sada mu je negdje oko 2 i pol mjeseca. Od samog početka se čudno kreće na zadnjim nogama. Vlasnik legla me uvjeravao kako je to normalno i kako će to s vremenom proći kad mu se kosti učvrste. Iskreno, meni to baš i ne djeluje najnormalnije. Naime, pas zbilja lijepo izgleda, ima lijepu liniju, razigran je, dobro jede, snažnih nogu lijepe dlake, pametan je, hranim ga Royalom i Hill'som za štence. Ali na zadnje noge hoda čudno, kao da su u gornjem dijelu blizu, a dolje ih izbacuje prema van. Zatim, kad trči kao da skakuće na njima poput zeca. Cijepljen je protiv svega, vitamine dobiva i sve moguće najbolje. Možete li mi odgovoriti radi li se ovdje o nekakvoj deformaciji ili će to proći kako uzgajivač kaže? On kaže da je mekanih zglobova još i da bi trebalo što više šetati s njim.  O: Neke od bolesti kojima su njemački ovčari posebno skloni, a nasljeđuju se po genetskoj osnovi, su displazija kukova i laktova, krvni poremećaji, probavni poremećaji, dilatacija želuca, epilepsija, kronični ekcemi, upala rožnice, patuljasti rast i alergija na buhe. Prema onome što ste opisali, moguće je da se kod Vašeg ljubimca nažalost radi baš o displaziji kukova. Radi se o najčešćoj nasljednoj ortopedskoj bolesti u velikih pasmina pasa. Displazija kukova je zapravo povezana s abnormalnom strukturom zgloba i slabošću mišića, vezivnog tkiva i ligamenata koji inače podupiru zglob. Kada se razvije navedena slabost, zglobne površine glave bedrene kosti i zdjelice gube kontakt jedna s drugom što nazivamo subluksacijom. Takvo stanje uzrokuje drastične promjene u veličini i obliku zglobnih površina. Većina se pasa ošteni s normalnim kukovima, ali se zbog nekih genetskih predispozicija, a vjerojatno i drugih faktora, mekano tkivo koje okružuje zglob ne razvija kako bi trebalo uzrokujući tako nastanak subluksacije. Sama subluksacija i preoblikovanje odnosno pregradnja zgloba dovodi do nastanka simptoma koje povezujemo s ovom bolešću. Displazija kuka može, ali i ne mora zahvaćati oba kuka. U nekim slučajevima, simptomi displazije kukova mogu se javiti i u štenaca mlađih od 5 mjeseci iako se češće javljaju u starijih pasa. Simptomi su slični onima kod artritisa. Psi obično šetaju i trče izmijenjenim hodom odnosno držanjem. Često, kao što ste i Vi naveli, trče skakutajući poput zeca. Životinje pokazuju ukočenost i bol u zadnjim nogama nakon vježbanja ili ujutro kad se ustanu. Također, mogu imati poteškoće prilikom hodanja po stepenicama. Neki mogu šepati, a i sve manje pokazuju volju za normalne dnevne aktivnosti. Kako bolest napreduje, većina pasa gubi mišićni tonus kada će možda biti potrebna i pomoć prilikom ustajanja. Osim genetike vrlo važnu ulogu u nastanku bolesti imaju prehrana (pretilost) i fizička aktivnost. Fizička aktivnost može biti rizični faktor osobito ako se štence već od malena preforsira. Umjerena aktivnost koja će učvrstiti glutealne mišiće, poput trčanja i plivanja, može goditi dok su aktivnosti koje iziskuju puno snage i opterećuju zglob, poput skakanja, svakako kontraindicirane. Sama dijagnoza postavlja se na temelju kliničkih znakova, pregleda i rendgenske snimke oba kuka. Što se tiče liječenja postoje preparati koji se daju za ublažavanje bolova (Rimadyl), dodaci prehrani za "podmazivanje" zglobova (Caniviton Forte) te različiti kirurški zahvati koji se provode ovisno o starosti i veličini psa te ozbiljnosti bolesti. U svakom slučaju moja je preporuka da psa odvedete na pregled kod svog veterinara koji će na temelju pregleda postaviti ili isključiti sumnju na displaziju kukova te Vas po potrebi uputiti u daljnje postupke. Do tada pazite na fizičku aktivnost ljubimca, neka bude umjerena, ali svakodnevna. Držite ga na toplom, osigurajte mu udoban ležaj i svakako izbjegavajte stepenice. Nešto više o displaziji kukova možete pročitati i u odgovoru kolegice Silvije Havrle Lovrić, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Moj pas bio je nešto bolesan, po cjeli dan se treseo, nos mu je bio suh. Odnela sam ga na vetrinar, dali su mu inekcija, počeo je da se oporavi. Po dva dana na tijelo mu se pojavila crna damka, dlake mu ne padaju, to nije kao rana, baš je normalna koža osim što namesto belo to je crno, boim se puno. Makedonija nema ni jedan dobar vetrinar. Sanja O: O promjeni boje kože u pasa pisala sam ovdje. Kod ovakve pojave, osim praćenja stanja kože na promijenjenom mjestu preporuča se posvetiti pažnju na prehranu i njegu ljubimca kako bi se sve mjere usmjerile na rješavanje problema kože i pokušalo ubrzati njen oporavak: specijalizirane medicinske hrane (Hills d/d, Royal Canin Skin Support, Purina Hypoallergenic ili Eukanuba dermatosis), zatim dodaci prehrani bogati nezasićenim masnim kiselinama i/ili biotinom: Dr. Clauder's Ulje lososa, Hefe&Biotin tablete, Canina Biotin forte ili Dermcaps kapsule, Vetoquinol Dermanorm kapsule i ulje, Supplexan Dermafit Dog ulje ili Anivital Caniderm tablete. Sljedeće, od izuzetne je važnosti redovita zaštita ljubimca od vanjskih parazita, buha i krpelja, stavljanjem ampulica jednom u dva tjedna ili jednom mjesečno, odnosno sprejeva jednom u desetak dana ili jednom mjesečno ili ogrlica jednom mjesečno ili jednom u šest mjeseci, a sve u ovisnosti o proizvođaču zaštitnog sredstva. I posljednje, kupke specijaliziranim šamponima u svrhu smirivanja iritacija na koži i sprječavanja komplikacija sekundarnom balterijskom infekcijom: Ingenya Šampon sa uljem čajevca, Orme Naturali Šampon sa zelenom glinom ili Vetoquinol Meladerm šampon. Kako bi svaki od navedenih postupaka polučio očekivanim povoljnim učinkom potrebna je upornost i strpljivost; hraniti ljubimca isključivo medicinskom hranom (minimalno 8 do 12 tjedana), a poslastice birati prema sastavu kako ne bi dolazile u suprotnost sa samom hranom, dodatke prehrani svakodnevno davati kroz minimalno 6 do 8 tjedana a kupke primjenjivati u prvih tri tjedna dva puta tjedno a nakon toga smanjiti učestalost kupanja na jednom tjedno kroz nekoliko tjedana ili dok se simptomi u potpunosti ne povuku. Na žalost, na ovaj način nije moguće postaviti dijagnozu problema kod Vašeg ljubimca, ali se nadam da će Vam navedene informacije biti korisne. Svakako o nastalom stanju Vašeg ljubimca obavijestite veterinara kako bi mogao pravovremeno načiniti dodatne pretrage sa ciljem postavljanja dijagnoze i poduzimanja adekvatne terapije.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam velikog psa mješanca od 50 kg. Prije dva tjedna smo primjetili čvoriće veličine oraha na obje strane u predjelu vrata. Veterinar je rekao da se radi o angini te mu 5 dana davao antibiotike. Čvorići su se povukli, ali nakon tjedan dana ponovno se pojavili, s tim da je na jednoj strani manji čvorić, za razliku od drugog koji je poprilično velik. Sada dajemo Klavocin već 2 dana, ali ne vidim da se čvorići povlače. Inače pas mi je aktivan, nema nikakvih problema kod ishrane. Unaprijed zahvaljujem na savjetu što učiniti. Lijepi pozdrav, Kristina  O: Upala sluznice ždrijela (faringitis) za kliničku manifestaciju kod ljubimaca može imati sliku otežanog gutanja, pojačanog slinjenja, ljubimac nerijetko ispruži glavu i vrat prilikom gutanja ili uzimanja vode ili hrane,... U težim slučajevima, ljubimac nerado uzima hranu ili vodu, povećani su regionalni limfni čvorovi, disanje je otežano, prisutan je i iscjedak, a sama sluznica ždrijela je zažarena. Kod pasa obično upala tonzila (tonzilitis) uzrokuje upalu ždrijela koja posljedično uzrokuje i suženje ždrijela (anginu). Postoje mnogi razlozi koji mogu dovesti do ovih zdravstvenih poremećaja, kao što su hladnoća, uzimanje hladne vode ili hrane, uzimanje snijega, pojačani napor, različiti mikroorganizmi,... Također, pojavi i razvoju bolesti pogoduju svi drugi čimbenici koji lokalno slabe otpornost organizma te stvaraju predilekciona mjesta za rast i umnožavanje mikroorganizama. Od uzročnika bi se mogli izdvojiti streptokoki, ali i različiti virusi dolaze u obzir. U liječenju je dobro osigurati ljubimcu prikladno mjesto za mirovanje, davati mekanu hranu (kako dodatno ne bi iritirali osjetljivu sluznicu) te osigurati dovoljne količine tekućine. U liječenju se nerijetko kombiniraju i antibiotici, sulfonamidi. Kako mi je na ovakav način teško procijeniti što je s Vašim ljubimcem, teško mi je i odrediti najprikladniji pristup u tretiranju postojećeg stanja. Moguće je da terapija primijenjena tijekom Vašeg prvog odlaska kod veterinara nije bila dovoljna ili se nije primjenjivala dovoljno dugo. Također, moguće je da je posrijedi neka od "tvrdokornijih" upala koja iziskuje duže i intenzivnije liječenje. Iz tog razloga, kao i zdravlja Vašeg ljubimca savjetujem Vam da se uputite kod veterinara, a sve kako bi isti po pregledu mogao postaviti dijagnozu te Vas dalje usmjeriti prema ozdravljenju ljubimca. U svakom slučaju, s terapijom biste trebali biti uporni i strpljivi te pod kontrolom veterinara, u što kraćem vremenu, osigurati najprikladnije i najbrže ozdravljenje ljubimca.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Obraćam Vam se ovim putem jer sam pronašla mail adresu na netu. Naime čula sam sve najbolje o Vama i htjela sam vas zamoliti za savjet. Naime, vlasnica sam ženke bernskog planinskog psa koja se unatrag 12-ak dana teško ozlijedila. Naime, razrezala je venu i sve tetive na prednjoj desnoj nozi na pivsku bocu. S obzirom na to da se nalazimo u Gorskom kotaru, u jednom malom mjestu, naš lokalni veterinar je jedino uspio uz dosta poteškoća pokrpati tu venu da ne iskrvari, a tetive nije niti dirao. U subotu smo je vozili na kontrolu i on je zadovoljan kako to zarasta, ali mene ipak brine ono što je još uvijek potrgano, a to su tetive. Noga joj je imobilizirana i zamotana uz udlagu. Zanima mi dakle što bi se moglo desiti ako sve to ostane u ovom stanju u kojem je, dakle potrgano. Hoće li se moći služiti tom nogom ili bi bilo dobro da je ipak dovedemo na neki pregled ili eventualnu operaciju da bi ta noga ostala u što boljem stanju i da bi mogla normalno živjeti i dalje. Molim vas vaše stručno mišljenje jer sam duboko potresena ovim događajem i želim joj pružiti svu moguću pomoć i njegu. Hvala unaprijed, Zorana O: Tetive su snažno fleksibilno tkivo koje ujedinjuje, odnosno povezuje mišiće s kostima. Njihova funkcija je prijenos sile kontrahiranog mišića na kost i gibanje zglobova potrebnih za kretanje životinje. Kako bi obavljale ovu zadaću, trpe veliku napetost i moraju biti elastične. Bilo kakav poremećaj u njihovoj funkciji, uzrokovan bilo upalom ili prekidom kontinuiteta, rezultira značajnom nemogućnošću kretanja ili šepanjem. Nakon ozljede tetiva slijedi upala, zatim reparatorni procesi i procesi remodeliranja novog tkiva. Na cijeljenje utječu brojni čimbenici, npr. vrste ozljede, koja tetiva je zahvaćena, tip tkiva koje je okružuje i liječenje. Krajnji rezultat je formiranje vezivnotkivnog ožiljka. Ovo tkivo može vratiti tetivi njezin kontinuitet, ali joj ne osigurava dovoljno snage i elasticiteta. Također, postoji mogućnost nastanka adhezija koje potom ugrožavaju fiziološku funkciju tetiva. O ortopedskom pregledu kod pasa pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr. vet. med. ovdje. Preporučam Vam da se obratite stručnjacima sa Klinike za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od kojih i potječe izvor ovog teksta.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Vlasnica sam malog šteneta koje će ove godine ići po prvi put na more s nama. Naime, bojim se da će biti i neizbježni ubodi pčela, osa i drugih insekata koje svi psi, pa tako i moj, vole loviti. Ono što me zabrinjava jest činjenica da se mjesto gdje mi ljetujemo nalazi odsječeno satima, a ponekad i danima od najbližeg veterinara. Opcija da pas ne ide s nama na more je apsolutno neprihvatljiva i bila bih Vam zahvalna kada biste mi rekli koje su mjere opreza te potrebni koraci koji nastupaju ukoliko pas zadobije ubod. Postoje li neki preparati koje bih mu mogla samostalno davati protiv alergijskih reakcija i oteklina te kako općenito psa liječiti ukoliko nastupe ovakvi problemi? Unaprijed zahvaljujem i srdačno Vas pozdravljam. Nina O: Ljetovanje s psom može predstavljati uzbudljivo iskustvo i zadovoljstvo, ali može biti praćeno i nizom problema pa je odgovarajuća priprema, kao i svijest o mogućim poteškoćama, važna. Ubodi različitih kukaca nisu ništa neobično kad govorimo o odlasku kućnih ljubimaca u prirodu. Općenito, ubodi kukaca mogu proći s bezazlenim i blagim simptomima, koji relativno brzo prolaze, ali mogu imati za posljedicu i po život opasne reakcije. Na žalost, nije moguće predvidjeti na koji način će Vaš ljubimac reagirati. Lokalne reakcije organizma na ubod kukaca manifestiraju se na koži u vidu crvenila, oteknuća i boli koje nastaju kao posljedica toksina kukaca. Samo kod prethodno senzibiliziranih životinja mogu nastati alergijske reakcije na ubod i one se pored promjena na koži mogu manifestirati u vidu sistemskih reakcija. Sistemska alergijska reakcija se manifestira urtikarijom po cijelom tijelu, oteklinama, povraćanjem i proljevom. U težim slučajevima životinja otežano diše, guši se i otežano guta najčešće zbog oteknuća jezika. Kao najteži oblik preosjetljivosti na ujed insekata može nastati anafilaktički šok kojeg prati  pad krvnog tlaka, kolaps, gubitak svijesti, cijanoza sluznica i na kraju smrt. Otrovi ose i stršljena sadrže kemijski aktivnije supstance pa su i alergijske reakcije teže naročito kod ujeda stršljena.Ose i stršljeni mogu ubosti životinju više puta za razliku od pčele koja prilikom uboda ostavlja žaoku iz koje se oslobađaju toksini. Nakon ujeda pčela potrebno je što prije pincetom ili noktima odstraniti žaoku iz kože. Na mjesto uboda insekta staviti hladne obloge i mjesto uboda premazati antihistaminskim ili kortizonskim kremama. U većini slučajeva to je dovoljno. Ukoliko se javi urtikarija, otežano disanje, gušenje, oticanje kapaka neophodno je što prije zatražiti pomoć veterinara. Kod koprivnjače, otežanog disanja i gušenja daju se antihistaminici i to intravenski, a ukoliko se jave znaci šoka (pad krvnog pritiska, kolaps, cijanoza) sprovodi se antišok terapija koja podrazumijeva davanje adrenalina, antihistaminika i kortikosteroida. Prije odlaska na odmor, dobro bi bilo da se savjetujete sa svojim veterinarom kako da Vas eventualno obuči i opremi za postupanje u takvim situacijama, s obzirom da, kako kažete, neće biti veterinara u blizini. Dodatno o problematici uboda kukaca pisali su moji kolege ovdje i ovdje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Možete li  mi malo više reći o čestim bolestima dugodlakog škotskog ovčara? Unaprijed zahvaljujem! Kristina O: Dugodlaki škotski ovčar (eng. Rough Collie) je umiljata, vjerna i izrazito inteligentna pasmina pasa koja je prema klasifikaciji Međunarodnog kinološkog saveza (FCI - Fédération Cynologique Internationale) pozicionirana u Grupu 1, Sekcija 1.  Iako se ova pasmina pasa smatra poprilično otpornom i zdravom, postoje određeni zdravstveni poremećaji kojoj su skloni. Tako, poznat je genetski poremećaj koji se očituje kao anomalija oka (eng. Collie eye anomaly). Naime, zbog nepravilnog razvoja oka, ova je pasmina pasa sklona mogućoj sljepoći. Također, kod ove pasmine pasa je zabilježena i progresivna atrofija retine, koja uzrokuje obostranu degeneraciju retine s posljedičnim gubitkom vida. Iz tog razloga, često se u SAD-u provode testiranja malenih štenaca već u dobi od 6 do 8 tjedana života prilikom kojeg se, od strane veterinara - oftalmologa, pregledava oko. Od drugih bolesti mogli bi izdvojiti dermatomiozitis, hipotireoidizam, dilatacija želuca, problemi sa srcem,...    Više korisnih informacija, kako o ovoj pasmini pasa tako i o nekim od najčešćih bolesti kojoj inklinira ova pasmina pasa, možete saznati i na adresi Kinološkog saveza u Zagrebu, Ilica 61.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam labrador retrivera starog 7 mjeseci koji je nedavno počeo šepati te smo primjetili otvorenu ranu na šapi. Odveli smo ga kod veterinara gdje mu je postavljena dijagnoza leukodermije, dermatitis. Dobio je dozu antibiotika i kortikosteroida te Dermoret sprej. S obzirom da je bolest autoimuna, zanima me kojim faktorima se može prevenirati i održavati te ako možete malo detaljnije opisati bolest. Unaprijed hvala. S poštovanjem, obitelj Šugić O: Leukoderma je termin koji označava gubitak pigmenta u koži, leukotrihija gubitak pigmenta u dlaci, a zajedničkim imenom nazivaju se vitiligo. Promjene se najčešće primjećuju kod mladih pasa i najčešće zahvaćaju nos, usne, lice, obraznu sluznicu i mekuši. Nije jako česta u pasa, a najčešće se javlja u belgijskih ovčara, njemačkih ovčara, rotvajlera i dobermana.  Diferencijalno dijagnostički potrebno je isključiti uveodermatološki sindrom, depigmentaciju nosa, autoimune kožne bolesti i kožni limfom Dermatohistopatološki nalazimo normalnu kožu bez melanocita. Može se uočiti prolazna upalna faza. Stanje se ne tretira jer je uglavnom kozmetički problem i ne utječe na kvalitetu života psa. Gubitak pigmenta je doživotan, ali u nekih životinja zabilježeno je da se spontano povukao. U nastavku navodim autoimune bolesti pasa. Pemphigus kompleks: pemphigus vulgaris (intraepitelne vezikule i sekundarne erozije i ulceri na sluznici usta i koži izloženoj mehaničkim utjecajima, najteži oblik), pemphigus foliaceus (mjehurići koji brzo prelaze u gnojne prištiće na nosu, ušima, oko očiju, na vratu, ventralnom dijelu trbuha, mekušima,najblaža forma), pemphigus vegetans i pemphigus erithematosus (blaže promjene koje rijetko dovode do sistemskih promjena). Dijagnoza svih pemphigusa postavlja se na osnovi anamneze, fizičkog pregleda i biopsije kože. terapija traje dugo i sastoji se od peroralne aplikacije visokih doza glukokortikoida. U nekim slučajevima traje i doživotno. Bulozni pemphigoid je rijetka bolest u pasa koje se manifestira oštećenjima kože i sluznice usta. Sistemski lupus eritematosus je autoimuna, multiorganska bolest pasa za koju postoji izvjesna genetska predispozicija, a etiologija je multifaktorijalna i na nastanak bolesti utječu virusne infekcije, hormoni i UV zračenje. Dolazi do poremećaja u imunosnoj reakciji i kao posljedica vezanja antigena i protutijela stvaraju se imuni kompleksi koji se talože u raznim tkivima i koži i dovode do oštećenja. Simptomi su sistemski i lokalizirani na glavi i stražnjim ekstremitetima. Diskoidni (lokalizirani kutani i fotosenzibilizirani) se manifestira promjenama na glavi koje se na suncu pogoršavaju. Lupus panikulitis pojava čvorova na trupu i gornjim dijelovima nogu. Eritema multiforme manifestira se okruglim područjima crvenila. O upali kože (dermatitisu) pisao je kolega Dragan Vešović, dr. vet. med. ovdje. Kod pasa je česta pojava izraslina između prstiju koje mogu prijeći u rane. Riječ je o interdigitalnoj furunkulozi o kojoj možete pročitati ovdje. Ono što Vi možete napraviti je da hranite Vašeg psa kvalitetnom medicinskom hranom za kožu (npr. Purina Hypoallergenic, Eukanuba Dermatosis, Royal Canin Hypoallergenic, Sensitivity control i Skin support, Hill`s z/d i d/d patka, losos ili jaja) ili hranom za pse s osjetljivom kožom (npr. Brit Care i Alleva riba ili patka) te mu dodavati dodatke prehrani koji sadrže omega-3 i omega-6 masne kiseline, cink, biotin, vitamin C i E (npr. Anivital Caniderm, Canina Petvital Dermcaps, Vetoquinol Dermanorm, Dermafit..) kojima ćete povećavati otpornost kože.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam ženkicu mopsa staru 4 mjeseca. Sve je bilo u redu do jučer, odjednom je počela desno uho drugačije držati nego drugo (odignuto od glave), a prije toga su joj oba isto stojala priljubljena uz glavu („dugme“ način). Negdje sam na internetu pročitao da im se to dešava u dobi do 13 mj. života i da bi se trebalo podvezati. Sada me zanima je li se to može kod vas napraviti u vašim ordinacijama i je li uopće potrebno? Od hrane jede samo Pro plan puppy sensitive. I još smo primjetili, kad spava i probudi se zna šepati. Nadam se da ćete odgovoriti na pitanje jer nas je jako strah za malu mazu. Unaprijed hvala, Ivan O: Problem koji navodite isključivo je estetski. Prema kinološkim standardima dva položaja ušiju su dozvoljena: ružino uho - malo, viseće uho koje je sa strane i prema natrag nabrano i ostavlja vidljivom ušnu školjku i  preklopljeno uho (tzv. dugme) kod kojeg koža visi prema naprijed, vrh uha je priljubljen uz lubanju tako da se unutrašnjost uha ne vidi, a vrh uha usmjeren je prema očima. Korekcija se radi vezivanjem uha, odnosno omotavanjem trakom, pri čemu je važno reći kako nema garancije da će postupak uspjeti. U svakom slučaju, postupak se preporuča započeti prije starosti od šest mjeseci. Također, valja napomenuti da je uho koje ste opisali zdravo i funkcionalno i da nije riječ o zdravstvenom poremećaju, već isključivo o estetski postavljenim zahtjevima. Vezivanje uha obično rade sami uzgajivači, s obzirom da se ne radi o kirurškom zahvatu. O hromosti kod mladih pasa možete više pročitati ovdje.

Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam pekinezera starog 7 mjeseci. Jede normalno, a dajemo mu Hill's premium za štenad, pošto nam je to uzgajivačica preporučila. Prije par dana je povraćao bjelkastu sluz i izgleda zapjenjeno, i k tome ima proljev. Bili smo kod veterinara i on je rekao da je to gastritis koji se javlja svako proljeće i ljeto kod pekinezera i preporučio je ruski, tj. indijski čaj. Ne povraća više, ali još uvijek ima proljev te iz usta jaki miris, tj.smrad se osjeti. Bismo li možda trebali promjeniti hranu ili je nešto drugo u pitanju? Unaprijed hvala! Valentina Što je gastritis kod pasa? O: Gastritis je relativno česta bolest kod pasa. On predstavlja upalu želučane sluznice uz posljedično njeno oštećenje, a rezultira poremećenom probavom, apsorpcijom ili prolazom hrane. Najčešće se javlja u obliku kataralnih promjena na sluznici, akutne ili kronične naravi. Upalu želučane sluznice izazivaju mikroorganizmi te različite tvari koje sluznicu draže mehanički, kemijski, termički ili toksički, te nesteroidni protuupalni lijekovi, stres (psihosomatska bolest). Posebno značenje pripada pogreškama u prehrani, nutritivnoj alergiji te bolestima drugih organa (bolesti zubi, jetre, gušterače, bubrega). Akutni gastritis Akutni gastritis uključuje nekoliko zasebnih oštećenja sluznice: akutne želučane erozije, erozivni gastritis i akutni hemoragični gastritis. Simptomi akutnog gastritisa Simptomi koji se javljaju kod akutnog gastritisa najčešće su povraćanje koje može ubrzo pratiti i dehidracija, gubitak apetita, gubitak tjelesne težine te neugodan zadah iz usta. Ako se radi o lezijama na želučanoj sluznici koje krvare, može se javiti hematemeza (povraćanje krvi) i melena (crna stolica). Kronični gastritis Kronični gastritis dijeli se na superficijalni (površinski) koji je lakši oblik bolesti te atrofični gastritis koji je teži oblik bolesti. Superficijalni gastritis najčešće zahvaća gornje dijelove želuca, a karakteriziran je stvaranjem protutijela na posebnu vrstu želučanih stanica i na molekulu koja je važna za stvaranje crvenih krvnih stanica. Kao posljedica bolesti dolazi do razvijanja perniciozne anemije. Atrofični gastritis najčešće zahvaća donje dijelove sluznice. Liječenje kod akutnog gastritisa provodi se antacidima, histaminskim H2 blokatorima. Kod kroničnog gastritisa, uz navedene lijekove, primjenjuju se vitamini B kompleksa za zaštitu želučane sluznice te ako je došlo do perniciozne anemije vitaminom B12 (injekciono). Akutni flegmonozni gastritis kod pasa Kod pasa može se javiti i posebni oblik gastritisa, akutni flegmonozni gastritis kao rezultat infekcije želučane sluznice bakterijama streptokoka, stafilokoka, Escheria coli, Proteus vulgaris ili Clostridium perfringens. Klinički, flegmonozni gastritis karekteriziran je naglim nastankom boli u epigastriju, povraćanjem i groznicom. Kod pasa i mačaka istražen je i eozinofilni gastritis koji se javlja rijetko, a uzrokovan je infiltracijom eozinofila kao reakcija na nematode. Dijeta za gastritis kod pasa Dijeta je kod gastritisa važna i u tom smislu je medicinirana hrana dobro rješenje. Hranu s oznakom Intestinal, odnosno Gastrointestinal, bolesni pas bi trebao jesti do stabilizacije, odnosno još tjedan dana nakon prestanka simptoma. Takvu hranu možete nabaviti u ljekarnama Pet centra, a proizvode je Eukanuba, Hill's, Royal Canin i Pro Plan.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Smije li se kuja cjepiti protiv bjesnoće dok doji štence? Hvala unaprijed, Željka O: Kuja koja doji štence nalazi se u specifičnom stanju, koje, iako je fiziološko, možemo uvjetno kategorizirati kao stres, s obzirom na njezin intenzivan metabolizam nužan za prehranu i brigu o štencima. Imuni odgovor organizma uvijek je slabiji u stanjima stresa pa je zbog toga bolje cijepljenje uraditi kasnije, odnosno u dogovoru s veterinarom koji će procijeniti epizootiološku situaciju i preporučiti termin za cijepljenje. Cjepivo koje bi aplicirali kuji koja doji, moglo bi zaštititi nju, ali ne i štence, prvenstveno zbog toga što je potrebno vrijeme za stvaranje učinkovite imunosti oko tri tjedna, ovisno o vrsti vakcine. Osim toga, štenci dobivaju zaštitu preko kolostruma koji se luči samo prvih 48 sati nakon poroda i ta pasivna zaštita traje do starosti štenaca od 2-3 mjeseca. O cijepljenju gravidnih kuja možete pročitati ovdje.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Zanima me treba li kuja srednjeg do malog rasta, stara dvije godine, koja je okotila 10 mladunaca i oddojila ih, ikakvu pomoć da bi joj se dojke povukle na normalnu veličinu. Jesu li potrebni ikakvi steznici i možemo li joj ikako pomoći jer joj trbuh i dojke jako vise i estetski nije lijepo za vidjeti. Unaprijed zahvaljujem, Ana O: Zasušivanje kuje je prirodan proces i osim intervencije vlasnika u smislu korekcije prehrane, za povratak mliječne žlijezde u prvobitno stanje nije potrebna nikakva pomoć. Općenito je poznato kako se produkcija mlijeka potiče stimulacijom mliječnih žlijezda prilikom sisanja pa se istovremenim prelaskom štenaca na krutu hranu postepeno smanjuje stimulacija, odnosno daljnja prudukcija mlijeka. Ujedno, kako se uvodi kruta hrana u ishranu štenaca potrebno je postepeno smanjivati i količinu hrane koju se daje majci kako bi i na taj način utjecali na smanjenje produkcije mlijeka. Ukoliko se kuja u vrijeme dojenja hranila komercijalnom hranom posebno formiranom za vrijeme dojenja, u dobi štenaca od 4 do 5 tjedana je vrijeme kada je kuji potrebno postepeno nuditi standardnu hranu za odrasle pse. Mliječnu žlijezdu ne treba izdajati niti dirati u to vrijeme. Ukoliko se mladunci naglo odbijaju od sisanja, bez tog postepenog prijelaza, kuje redovito obolijevaju od upale mliječne žlijezde odnosno mastitisa. Nagomilavanje mlijeka u mliječnoj žlijezdi predisponirajući je faktor za infekciju i oboljenje mliječne žlijezde. U mliječnoj žlijezdi epitel mlijekovodnih kanala alterira, sisni kanal se proširi i bakterije lakše prodiru u mliječnu žlijezdu. Osim toga, mlijeko se razgrađuje i mliječna kiselina oštećuje sluznicu mliječne žlijezde. To se zove stazni mastitis. Liječi se antibioticima sistemski, lokalno hladnim oblozima ili tvarima koje djeluju protuupalno, anestetički i antiseptički. Vrlo rijetko u kuja ne dolazi do upale mliječne žlijezde, već oko mamarnih žlijezda zaostaje višak kože koja ponekada kod manjih pasmina pasa i dodiruje tlo. Ovisno o stupnju opuštenosti kože stanje se ostavlja kakvo jest ili se pristupa kirurškom korektivnom zahvatu. U pravilu se kirurški zahvat zatezanje kože ne obavlja u estetske svrhe, već samo kada takvo stanje predstavlja rizik za zdravlje kuje. Postoje neki trendovi, prvenstveno u SAD-u, činjenja takvih zahvata kod onih pasa koji su napušteni, a u svrhu atraktivnosti novim vlasnicima, no, u praksi se to ne provodi svakodnevno. Naime, veći problem predstavlja lizanje šavova i rastvaranja rubova rane te komplikacija nakon samog zahvata.   Savjetujem Vam da ipak odvedete kujicu u veterinarsku ambulantu kako bi kolega po pregledu razlučio ne radi li se o nekom od upalnih procesa, koji su mnogo češća pojava, a kako bi se eventualna terapija poduzela pravovremeno. Ukoliko se radi samo o opuštenoj koži u Vaše ljubimice, možete joj pomoći svakodnevnim masiranjem dva do tri puta dnevno po desetak minuta kako bi potakli cirkulaciju kože i izmjenu tvari. Steznici se nikako ne preporučuju s obzirom na to da remete normalan protok krvi te bi time samo smanjili kvalitetu i udobnost života Vaše ljubimice.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam štenca, kujicu staru 3 mjeseca, pasmine coton de Tulear, koja je dobila malu kilu u promjeru 1 cm. Je li je potrebno odmah operirati ili treba pričekati da se vidi hoće li kila sama nestati ili će se povećati? Unaprijed hvala, Marijana O: Pupčanu kilu kod štenadi prepoznamo kao malenu oteklinu na sredini trbuha. Na dodir je obično mekana, nije bolna pa štene neće reagirati ako je diramo, a ponekad nestane dodirom, tj. sadržaj kile povuče se u trbušnu šupljinu.  Ventralna stjenka trbuha formira se tijekom embrionalnog razvoja na način da se dijelovi buduće stjenke spajaju formirajući otvor kroz koji prolazi pupčana vrpca. Rođenjem, taj se otvor zatvara, a na njegovom mjestu ostaje pupčani ožiljak, a pupčana kila nastane kada pupčani prsten nije formiran kako treba.  Mnoge pasmine pasa su predisponirane za nastanak pupčane kile, tj. postoje genetski faktori. Najčešće ih viđamo kod pekinezera i njihovih mješanaca, mopsa te kod pointera. Pupčana kila može nastati i ako se štencima previše skrati pupčana vrpca.  Pupčana vrpca trebala bi se skratiti tako da ostane  barem 3 cm duga, no ako to napravi čovjek (vlasnik ili veterinar) kujice ponekad  same još dodatno skraćuju pupak, pri čemu se dogodi da ga  skrate do samog trbuščića. Pupčanu kilu primjete vlasnici psa već kada je štene staro samo nekoliko dana. Obično se može reponirati, dakle pristiskom na oteklinu, masa u kili se potisne natrag u trbušnu šupljinu kroz pupčani prsten. Kada su kile male one obično sadrže samo mast, no ponekad u njoj može biti i crijevo ili drugi trbušni organi. Organi  skliznu u vreću koja formira kilu, a prsten kroz koji skliznu u kilu se može stisnuti. Ukoliko dođe do skiskanja organa, to se manifestira jakom boli i povraćanjem. U tom slučaju kila je na dodir topla i bolna te je neophodan hitni kirurški zahvat. Kod malih pupčanih kila u kojima se nalazi samo mast, kirurško liječenje obično nije potrebno. No, ponekad se vlasnici takvih pasa ipak odluče odstraniti kilu iz čisto estetskih razloga. Malene kile se s vremenom mogu smanjiti i kao takve nikada ne uzrokuju nikakve probleme. Ako je u kili bilo koji trbušni organ, a najčešće je to crijevo, onda je operaciju bolje obaviti što prije. Savjetujem Vam da odvedete svog ljubimca veterinaru kako bi se ustanovilo stanje hernije i prema nalazu postupilo.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam zlatnog retrivera, star je 4 godine, zove se Ari. Vrlo je aktivan, mnogo voli da se igra i obožava da jede. Međutim, u zadnja 2 dana baš slabije jede i kad idemo u šetnju, prvo ima normalnu stolicu pa poslije toga 2, 3 puta neko cijeđenje, kao voda. Jutros nije ni doručkovao, a povraćao je vodu, prvo što je popio pa onda pjenu neku bijelu i žućkastu. Što mi savjetujete? O: Poremećaji funkcije probavnog trakta u pasa mogu biti izazvani nepravilnom prehranom ili organskim i funkcionalnim promjenama u probavnim organima.  Povraćanje može biti bezopasno ukoliko se javlja jednom u desetak dana i ukoliko se pas prije i nakon povraćanja ponaša normalno. Ali, može imati i vrlo ozbiljne posljedice kao što su: aspiracijska upala pluća te hipovolemički šok uslijed gubljenja tekućine i elektrolita. Tijekom opetovanih povraćanja dolazi i do iritacije sluznice jednjaka, grla i tonzila. Vrlo često uslijed tako nadraženih tonzila dolazi i do promjena u vidu pojačanog slinjenja ili izlaska bijelog pjenastog sluzavog sadržaja. Povraćanje je refleksne naravi, odnosno posljedica podražaja iz ždrijela, jednjaka i želuca. Povraćanje žute sluzi u pasa najčešće je povezano s gastritisom (upala želučane stijenke). Gastritis je jedna od čestih bolesti koja prati naše ljubimce. Može biti akutnog ili kroničnog tijeka s akutnim napadajima. Prati ga povraćanje te oslabljen apetit. No, povraćanje može biti znak i ozbiljnih bolesti - bolesti bubrega, jetre ili pankreasa ili može biti potaknuto lijekovima, disbalansom elektrolita ili stresom. Želudac je najvažniji organ probave. Tu se razgrađuju brojni proteini, pod utjecajem enzima pepsina. Pepsin se aktivira samo u kiseloj sredini. Stoga, ako je došlo do poremećaja kiselosti, uslijed neadekvatne prehrane, upalnih promjena na stijenci želuca, erozivnih i ulceroznih promjena, neoplastičnih tvorbi, oštećenja uslijed djelovanja nekih lijekova itd., dolazi do poremećaja kiselosti, što dovodi do nepotpune probave i razgradnje proteina, sinteze vitamina i minerala (B12, biotin, cink itd.). Gastritis je samostalno oboljenje ili pak nastaje u okviru drugih bolesti, zarazne ili nezarazne naravi. Vrlo često se na povraćanje nadovezuje ili je povraćanje uska posljedica problema u donjem probavnom sustavu, odnosno tankom i debelom crijevu. Stolica kakvu opisujete u Vašeg ljubimca usko upućuje na probleme donjeg dijela crijeva, odnosno debelog crijeva (kolona). Upala debelog crijeva ili kolitis može biti uzrokovan parazitima, bakterijama, alergijama, promjenom crijevne mikropopulacije, stresom. Uzrok može biti i hranjenje smećem, prejedanje, nepravilna prehrana (masna hrana, ostaci od ručka, pečeno meso, salame, kobasice i sl.), upala sluznice želuca (gastritis), strana tijela, upala sluznice crijeva, strano tijelo u crijevima, zapletaj crijeva, začep. Simptomi povraćanja i nepravilne konzistencije stolice simptomi su koji udruženi sa općim lošim stanjem organizma i odbijanjem hrane upućuju na ozbiljniji poremećaj zdravlja te kao takvo zahtijeva odlazak u veterinarsku ambulantu kako bi se načinio opći klinički pregled te potrebne dodatne pretrage u svrhu postavljanja dijagnoze i poduzimanja pravovremene i adekvatne terapije. Vašem ljubimcu za oporavak, osim potrebne terapije u veterinarskoj ambulanti, morat ćete osigurati veterinarsku dijetu: Purina Gastroenteric, Hill's i/d, Eukanuba Intestinal ili Royal Canin Intestinal. Sve navedene hrane dostupne su u suhom i mokrom obliku, a preporučam započeti dijetu mokrom hranom (u obliku konzerve) prvih nekoliko dana te nakon toga uvoditi suhu hranu pod istim nazivom. Ovakva dijeta mora trajati minimalno 7 do 10 dana, u dnevnoj dozi prema tabeli naznačenoj na pojedinom pakiranju, a koju treba podijeliti u više manjih obroka, od pet do šest. Nakon dijete preporučam da Vašem ljubimcu ponudite neku od lakoprobavljivih hrana superpremium kvalitete: Brit Care, Eukanuba, Hill's, Purina Pro Plan, Royal Canin za odrasle pse velikih pasmina pasa.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam labradora starog 5 mjeseci i imam jedno pitanje. Pas hrče dok spava i ponekad "rokće" dok njuši tlo. Što moram učiniti ako je to neki problem ili je to nešto normalno? Unaprijed hvala! Emanuel O: Psi osjetu njuha posvećuju veliku važnost. Naime, psi njušenjem dobivaju mnoštvo informacija iz okoline. Prilikom njušenja oni nerijetko proizvode različite zvukove, npr. prilikom frekventnog mirisanja nečega što ih interesira. U tom slučaju, "roktanje" koje i Vi navodite predstavlja zvuk koji se može pojaviti i kao takav se ne bi trebao smatrati alarmantnim.  Također, prilikom njušenja oni u prednje dijelove dišnih prohoda unose mnoštvo čestica koje ponekad mogu dodatno iziritirati sluznicu i provocirati je na različite reakcije. Tako, različiti iritanti iz okoline (kao što su prašina, pelud, čestice zemlje,...) mogu iziritirati sluznicu što za posljedicu može imati stanje poznato kao obrnuto kihanje. Obrnuto kihanje uzrokuje spazam mekog nepca i područja grkljana. U tom slučaju, pas frekventno i intenzivno udiše zrak umjesto da ga brzo izbaci van (kao što je to slučaj kod kihanja). Stoga, savjetujem Vam da se radi svoje sigurnosti kao i zdravlja ljubimca za dodatne informacije obratite svom veterinaru. Isti će po pregledu ljubimca biti u mogućnosti utvrditi da li je riječ o normalnoj pojavi ili određenom stanju koje treba prikladno tretirati. Više o hrkanju u pasa možete saznati i mom ranijem odgovoru ovdje.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam problem i iskreno se nadam da ćete mi  pomoći jer sam očajna. Imam malu samojedicu od 2 mj. i danas su joj svježe ofarbali boks i ona se na sekundu, kad sam okrenula glavu, naslonila na drvena vrata koja su bila tek pofarbana i sad ne znam kako da to skinem. Nekako sam nešto sitno uspjela ukloniti vodom i četkom, ali svejedno mi je dosta obojana. Ne želim je šišati jer se to ne bi smjelo, a ima tu baby dlakicu koja je jedino što je sad štiti od sunčeka. Da je ostavim ovako ili ima neki način, molim vas pomozite. Nina O: Obojanog ljubimca, na kojem je još svježa boja, potrebno je u što kraćem roku isprati sapunom i vodom ili deterdžentom za pranje posuđa ako je zahvaćena manja površina, a šamponom za psa ako je u pitanju veliko područje. Kod izbora sapuna treba biti pažljiv kako da ne biste iritirali njihovu kožu.  Ako se boja osušila, možete pokušati s uljem (za salate biljno, suncokretovo) ili vazelinom, koje utrljate u krzno s prstima. Potrebno je povlačiti boju prstima i zatim ukloniti višak ulja ili vazelina papirnatim ubrusom. Nakon navedenog postupka potrebno je psa okupati šamponom za pse ili štence ako je u pitanju štenac. Naime, na taj način će se uklonit ostaci boje i ulja kako bi se smanjila moguća iritacija kože. Ponovite prema potrebi. Ako se boja teško skida, postupak je potrebno ponoviti više puta. Ako nakon višekratnih postupaka ne uspijete, potrebno je obojani dio ošišati ili obrijati.  Također se možete obratiti za savjet salonima za njegu i uređenje pasa, gdje će Vam dati savjet i preporuku. Ako se na mjestu gdje se ljubimac obojao pojavila reakcija (svrbež) ili su se obojili osjetljivi dijelovi tijela (oči, nos, unutar uha), potrebno je odmah ljubimca odvesti veterinaru.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Namjeravam dovesti Jack Russell terijera iz Slovenije. To je štene od 2 mjeseca i bit će 2x cijepljeno, ima EU putovnicu, mikročip (znači pas ima slovenske papire). Ja sam hrvatski državljanin i zanima me da li bih mogao imati problema na granici pri uvozu psa i znate li možda koja je dokumentacija potrebna za uvoz. Puno hvala, Milan O: Psi koji ulaze u Hrvatsku moraju biti označeni mikročipom i imati važeću putovnicu ili veterinarski certifikat, izdan od ovlaštenog veterinara, kojom se potvrđuje da je važeće cijepljen protiv bjesnoće (u vremenskim razmacima koji su u  skladu s preporukom proizvođača cjepiva).  Također, dopušta se unos i pasa mlađih od tri mjeseca i necijepljenih protiv bjesnoće ako imaju putovnicu i ako su od rođenja boravili na istom mjestu i nisu bili u kontaktu s divljim životinjama ili drugim životinjama koje su mogle biti izložene infekciji ili su u pratnji majke o kojoj su još ovisni. Sve potrebne i detaljne upute možete dobiti od granične veterinarske inspekcije na graničnom prijelazu te Vam savjetujem da ih direktno kontaktirate. Obratite pozornost na popis graničnih prijelaza na kojima je dozvoljen unos kućnih ljubimaca u Republiku Hrvatsku. Ako Vaš kućni ljubimac po dolasku na granični prijelaz ne ispunjava zahtjeve, ulazak u Republiku Hrvatsku može Vam biti odbijen, odnosno životinja može biti vraćena u zemlju podrijetla ili stavljena u karantenu. U tom slučaju, vlasnik životinje snosi sve troškove koji su nastali provođenjem tih mjera, a ukoliko nije u mogućnosti platiti troškove, životinja  može biti usmrćena (eutanazirana).