Pitajte veterinara

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb   P: Imamo ženku njemačke doge staru 10 mjeseci. Pas je odlično razvijen, visok 80 cm i težak 63 kg. Za psa smo napravili boks u dvorištu koji je sa dvije strane zatvoren zidom a sa dvije, prema dvorištu otvoren, u boksu se nalazi velika kućica od drveta izolirana sa svih strana sa 5 cm stiropora, samo je ulaz otvoren. Moje pitanje je da li se u takvim uvjetima ova pasmina može držati vani bez obzira na temperaturu? Naš pas ponekad boravi kraće vrijeme u kući, oko sat dva, da li je dobro poslije toga izvesti ga u kućicu na spavanje ako je vani temperatura u minusu? Hoće li mu škoditi ako duže vrijeme bude u kući? Mario O: Držati psa u dvorištu ili u kući (stanu) ovisi uzeti u oprvenstveno o odluci vlasnika. Naravno, pri tome treba uzeti u obzir pasminsku pripadnost i klimatske uvjete (pastirski i ovčarski psi idealan su izbor ukoliko želite psa držati na dvorištu).Za držanje ljubimca u boksu potrebno bi bilo isti prilagoditi, kako po veličini samog ljubimca tako i po samoj građi (materijalu) i položaju u dvorištu. Sam boks je potrebno smjestiti na takvo mjesto da nije izložen udarima vjetra, da ima nadstrešnicu koja će štititi ulaz od kiše i snijega i naravno podnica bi trebala biti odignuta od poda barem 10-20 cm. Također, treba omogućiti psu slobodno kretanje dvorištem, za što je preduvjet ograđeno dvorište.Kako je za ispravan odgoj svakog psa potrebno biti dosljedan i truditi se ne zbunjivati ga previše, savjetuje se da se odlučite gdje ćete držati Vašeg ljubimca (u kući ili vani), i toga se pridržavati. U protivnom, stalnim premještanjem dovodite svog ljubimca do zbunjenosti i nerazumijevanja jer će on smatrati da ga udaljavate i na takav način kažnjavate, a da u isto vrijeme ne zna što je učinio.  Više o veličini boksa za ljubimca možete saznati i u odgovoru kolegice Martine Kuzmanić, dr. vet. med. ovdje.Mnogi uzgajivači navode da bi ovu pasminu pasa ipak po zimi trebalo držati u stanu ili kući. Naime, razlog leži u nekoliko važnih činjenica. Prva je, naravno, u tome što ova pasmina pasa posjeduje kratku dlaku. Iako se linjanjem ona mijenja, a sve kako bi mogla osigurati ljubimcu održavanje optimalne tjelesne temperature tijekom nepovoljnih vremenskih uvjeta, smatra se da ova pasmina "nešto lošije" podnosi temperaturne oscilacije (pretoplo, prehladno). Također, mnogi vlasnici ove pasmine pasa navode da je ova pasmina izrazito povezana s ljudima te da ostavljanje ljubimca u boksu ili dvorištu na duže vremenske periode može rezultirati razvojem različitih poremećaja kod psa.Mnoge korisne informacije o ovoj pasmini kao i o njihovom najprikladnijem načinu držanja možete saznati i na adresi Kinološkog saveza ili u školama za odgoj i školovanje pasa.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa, muškog, pasmine pudl. Star je 7 godina. Prije nekoliko dana doživio je nesreću na cesti. Udario ga je automobil, više nekako u stražnji dio tijela. Više nije mogao stati na stražnje noge. Veterinar je rekao da nema nikakvih  znakova prijeloma, što je rentgen i pokazao. Dobio je iznimno visoku temperaturu, ubrzano je disao. Liječen je tri dana uzastopno od dana nesreće, dobio je injekcije za bolove, infuziju prvi dan. Ali motorike ni četvrti dan u njegovim nogama nema, kao da ih ne osjeća. Veterinar je zaključio da je to od šoka i da sumnja kako će uopće ikada više stati na noge. Preporučio je odlazak na Veterinarski institut Zagreb, te da mu se tamo još jedom napravi kompletan pregled, te da će operacija bit ineizbježna. On normalno jede, veseo je. Ali sa stražnjim nožicama uopće ne reagira. Ne znam što da radim, kako da mu pomognem.Veterinar je spomenuo tu operaciju, koja je dosta skupa. Ima li nekakvo drugo rješenje? Hvala Vam unaprijed! Valentina O: Važno je naglasiti da nikada ne treba podcjenjivati zatvorenu ozljedu naročito kada se radi o udarcu automobila. Prilikom traumatskih ozljeda, ako i nije ozlijeđena i koža, ipak može doći do ozljede unutarnjih organa koje mogu biti očite tek nakon nekoliko dana, kada je nerijetko i prekasno.Općenito, paraliza ekstremiteta najčešće se pojavljuje kao posljedica oštećenja perifernih spinalnih živaca. Paraliza stražnjih ekstremiteta se najčešće dovodi u vezu s ozljedama, odnosno traumom korijena živca na području lumbalnog i/ili sakralnog dijela ili ozljedama živaca na samim ekstremitetima. Klinička slika ovisit će o lokalizaciji problema. Sposobnost ili nemogućnost da se ljubimac osloni na ekstremitet, prisustvo ili odsustvo boli, mogućnost fleksije u zglobu, prisustvo refleksa na različitim dijelovima ekstremiteta u korelaciji je s mjestom oštećenja živca. Za određivanje prirode, stupnja i točne lokacije poremećaja koji uzrokuju nemogućnost hodanja ili otežano hodanje, potrebno je provesti nekoliko dijagnostičkih postupaka: palpacija (pretraga diranjem rukama), dijagnostičke injekcije, rentgensku pretragu, te mijelografiju. Osim navedenih, u dijagnostici se koriste i sljedeće metode: nuklearna scintigrafija, kompjuterizirana tomografija (CT) i magnetska rezonanca (MRI).Od navedenih pretraga izuzetno je važno načiniti mijelografiju kako bi se mogao dobiti uvid u stanje kralježničke moždine, odnosno, provodljivosti živčanih impulsa. Ujedno je od velike važnosti pratiti sposobnost defeciranja i uriniranja koji su dobar pokazatelj sposobnosti provodljivosti.Zahtjev za brži oporavak je i strogo mirovanje uz potpornu terapiju. Oporavak obično potraje oko 4-8 tjedana, kada se ljubimac postepeno vraća svojim normalnim aktivnostima. Do tada i u dogovoru sa veterinarom, ljubimcu je poželjno omogućiti pravilnu ishranu zbog bržeg ozdravljenja. Za početak preporučamo konzerve a/d od Hillsa, Convalescence od Purine ili Recovery od Royal Canina. Ovi veterinarski pripravci su vrlo ukusni, mali po količini, ali dostatni da organizmu osiguraju dovoljan unos nutricionističkih tvari (od vitamina, proteina, aminokiselina i slično). Obroci moraju biti manji i učestaliji kako ga ovakvim načinom hranjenja dodatno ne bi opterećivali.Svakako se obratite Vašem veterinaru ukoliko uočite pogoršanje simptoma kako bi se pravovremeno moglo pomoći Vašem ljubimcu. Također, ukoliko je defeciranje neredovito, odnosno, prošlo je više od tri do četiri dana od zadnjeg defeciranja, morat ćete posjetiti veterinara. Što feces dulje zaostaje u nepomičnom debelom crijevu, postaje teže da taj materijal nesmetano kroz anus izađe van. Ako se doista radi o začepu, treba napomenuti kako ono s vremenom (5-8 dana) dovodi do nakupljanja toksina, što dovodi do brojnih zdravstvenih komplikacija.Na žalost, konačnu prognozu stanja kao i mogućnosti konzervativne terapije morat ćete raspraviti sa Vašim veterinarom po načinjenim dodatnim pretragama.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa cavaliera starog 3,5 god. U subotu ga je netko udario metalnim predmetom po kralježnici uslijed čega je došlo do loma i pomaknuća jednog kralješka. Hitno je operiran te je kralježak vraćen na svoje mjesto i učvršćen vijkom. Naša vetreinarka kaže da je operacija bila uspješna i da nije došlo do prekida leđne moždine, već da je samo udarena i otekla (dala je neku injekciju protiv otekline). S obzirom na to da volim čuti mišljenja više veterinara obraćam se vama. Da li bi moglo doći do potpunog ozdravljenja, tj. hoće li prohodati? Primijetili smo da puno pije, puno dahće (nekad i previše, što nas zna i uplašiti), također smo primijetili da mu godi ako mu lagano masiramo zadnje šapice i da pomiče rektumom. Da li su ti dobri znakovi i kada se obično nakon takve ozljede pas počinje služiti nogama?Maja O: Ozljeda kralježnice je jedan od najozbiljnijih poremećaja zdravlja u pasa. Za svaku je pohvalu Vaša trenutna reakcija i traženje stručne pomoći jer kod ovakvih trauma najveću zaslugu u bržem oporavku ima pravovremena terapija.S obzirom na tip ozljede kirurški zahvat je indiciran, a povoljan je prognostički znak neoštećenost same kralježničke moždine te prisutnost reakcije sfinktera anusa. Svakako kroz sljedeće dane pratite učestalost defeciranja i mokrenja jer su to dodatni znakovi koji daju uvid u provodljivost živčanih impulsa niže od mjesta ozljede na kralješnici.Ujedno, zahtjev za brži oporavak je i strogo mirovanje jer npr. davanje lijekova protiv bolova može rezultirati u preranom vraćanju normalne aktivnosti. Ona pak može dovesti do mogućeg ponovnog izguravanja materije diska, što dovodi do pogoršanja kliničkih znakova ili pak paralize. Oporavak u prosjeku traje od 2-3 tjedna pa do 3-4 mjeseca.U literaturi se spominje postotak od oko 85 onih pasa koji se u konačnosti oporave od protruzije diska usprkos terapiji koja je poduzeta. Iako je ovo vrlo optimističan postotak, mnogo oporavljenih pasa doživi protruziju diska na drugom mjestu na kralješnici. U velikom broju slučajeva ovu pojavu prati i okoštavanje diska. Na žalost, protruzija ili hernija diska je ozljeda koja se može dogoditi opetovano, na različitim kralješcima, a najčešće mjesto poremećaja je donji dio leđa i područje vrata, s obzirom da su to dijelovi tijela najizloženiji kretanjama, čime uzrokuju napor za kralješnicu.Prognozu stanja Vašeg ljubimca morat ćete raspraviti sa Vašim veterinarom. Vjerujem da ste upućeni na kontrolni pregled kroz tjedan dana kada će se načiniti RTG-snimka te po potrebi i mijelografija, a ja Vam mogu savjetovati sljedeće: oporavak možete podržavati održavanjem dobre tjelesne težine psa jer prekomjerna tjelesna težina dodaje biomehanički napor i stres na diskove. Ako je moguće, izbjegavajte nagla zaustavljanja i kretanja koji mogu biti napor za kralješnicu, kao i skakanje sa povišenih mjesta (npr. krevet, trosjed i sl.). Ujedno, od pomoći su i dodaci prehrani za stabilizaciju lokomotornog sustava, kontrola boli te drugi dodaci prehrani koji smanjuju upalu (nezasićene masne kiseline, a osobito omega-3) te fizikalna terapija.Od preparata koji se koriste za jačanje zglobova, ligamenata, tetiva i hrskavica u Pet centrima možete nabaviti: Petvital GAG - preparat koji pruža odličnu opskrbu sustava za kretanje s glikozamin glikanom (GAG). Njegovim djelovanjem obnavlja se i stabilizira struktura vezivnog tkiva (tetive, ligamenti, zglobna hrskavica, diskovi). Ovaj preparat je visokovrijedan kompleks prirodnih tvari koje povoljno djeluju u vrijeme skotnosti, u fazi rasta, kod povećanog opterećenja sustava za kretanje, a isto tako i kod starijih životinja. Sadrži aminokiseline i brašno morskih algi, osušene zelene usnate školjke te vitamin E i selen kao zaštitu od štetnih tvari koje nastaju staničnom mjenom tvari. Preparat je u prodaji u obliku tableta te praška.Također, u našoj ponudi je i Caniviton forte prah s visokim sadržajem glikozaminoglikana (hondroitin sulfat). Caniviton je dopunsko sredstvo hrani za stabilizaciju lokomotornog sustava u pasa s visokim sadržajem glikozaminoglikana (hondroitin sulfat). Glikozaminoglikani pripadaju velikoj skupini tzv. šećera s učinkom na zglobove i to tako da regenerira hrskavice, tetive i ligamente, održava ih gipkim te na taj način olakšava nesmetano kretanje. Caniviton se pokazao izvrsnim nakon velikih opterećenja tetiva, ligamenata i zglobova. Dodatak L-karnitina u preparatu omogućuje bolji rad srca i skeletne muskulature i skraćuje vrijeme odmora nakon sportskih natjecanja. Dodatak joda podupire metaboličke procese te tako potiče vitalnost životinja. Dodani vitamin C i selen povećavaju zaštitu tkiva od njegovog oštećenja toksičnim metaboličkim produktima te tako preveniraju otok zglobova koji se može javiti uslijed nedostatka. Za efektivno jačanje i dugotrajnu zaštitu hrskavice preporuča se, npr. Caniviton, primjenjivati kroz period od najmanje 3 mjeseca. Također, spomenut ću i programe medicinske hrane renomiranih proizvođača kod takvih indikacija: Hill's Prescription Diet "j/d", Royal Canin Veterinary Diet "Mobility support", Eukanuba Veterinary Diets, program "Joint Mobility" te Purina "Joint Mobility".I posljednje, fizikalna terapija koja pomaže vraćanju mobilnosti zahvaćenog ekstremiteta, smanjivanju neugodnosti te prilagodbe na novo fizičko stanje. U fizikalnoj terapiji koriste se sljedeće metode: masaža i manipulacija - služi kod smanjivanja ukočenosti i boli pri povećavanju aktivnosti oboljelog ekstremiteta te dovodi do bržeg oporavka potičući cirkulaciju krvi. Masaža održava i tonus mišićja te prevenira koštano-mišićnu degeneraciju. Zatim, stimulacija električnom strujom - niska jakost struje spriječava atrofiju mišićnog tkiva i ubrzava oporavak. Sljedeća, terapija toplinom - hladni oblozi smanjuju otečenost i upalu tkiva nakon 24-36 sati nakon ozljede dok topli oblozi olakšavaju simptome, stimuliraju cirkulaciju ozljeđenog tkiva te opuštaju mišićna vlakna. Terapijski uzltrazvuk - ultrazvučni valovi ciljano se usmjeravaju prema oštećenom tkivu što stimulira cirkulaciju krvi i ugrijava oštećeno mišićno tkivo dublje od toplih obloga. Najčešće se koristi u kombinaciji sa masažom čime se ubrzava vrijeme oporavka. Terapijsko vježbanje - posebne vježbe koje pojačavaju stupanj pokretljivosti i povratak normalne funkcije ozlijeđenog ekstremiteta. Vježbe se preporučuju u ovisnosti o zdravstvenom stanju psa isto kao i trajanje izvođenja vježbi i njihov intenzitet. I, posljednja, terapija vodom - izvodi se u posebnim bazenima sa pokretnom trakom čime se povećava jačina, fleksibilnost i izdržljivost mišićnog tkiva.Za pomoć se možete obratiti na Veterinarski fakultet na Zavod za rentgenologiju, ultrazvučnu dijagnostiku i fizikalnu terapiju, gdje Vas stručno osoblje može uputiti u pravilan način vježbanja, kako bi se funkcija kretanja u Vašeg ljubimca što prije oporavila. Prilažem Vam i telefonski broj Veterinarskog fakulteta kako biste se mogli dogovoriti za termin pregleda ili konzultacije: 01/2390-111.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam psa pasmine cane corso (ime mu je Afro) starog 4,5 godine. Prije 4 dana primjetio sam da je jako loše volje i da nije živahan kao inače, tj. vidjelo se da mu je loše. Sljedeće jutro odmah sam ga odvezao kod veterinara gdje je izmjereno 40 stupnjeva temperature, veterinar ga je pregledao, srce, pluća, opipavo 10 min i rekao da nije našao ništa sumnjivo... Odmah su mu izvadili krv i nalaz pokazuje na visoke leukocite, dok je sve ostalo prema krvnoj slici uredno kako treba biti... Dao mu je 2 injekcije Synuloxa 40 ml (6,00 ML) i Enroxil 5% A 100Ml inj./Krka (4,10 ml) te rekao da dođem sutra dan opet. Sljedeće jutro izmjereno mu je 40 temperature i dao mu je opet iste injekcije i reko da dođem sutra, ali da mu donesem i mokraću, ako mogu. Danas ujutro opet smo išli i izmjerena mu je temperatura 39,5 C i pogledao je mokraću i rekao da su leukociti u mokraći isto visoki, a ostalo da je uredu te isto tako mu dao iste 2 injekcije. Rečeno mi je da dođem sutradan opet i da bi ga snimao rentgenom da vidi preko rentgena da li bi uočio išta. Sad ne znam šta da radim, da li da se svjetujem kod drugog veterinara jer Afru je uvijek isto, znači bezvoljan je, samo leži, sporo hoda, tu i tamo pretrči par metara i odmah stane. On uredno jede i pije, kao da i nije bolestan te također uredno mokri i urednu, redovitu stolicu ima. Molim vas za savjet i ako možda znate u čemu bi bio problem. Zahvaljujem vam se unaprijed, DenisO: Leukociti, odnosno bijela krvna zrnca predstavljaju jedan od glavnih faktora obrane organizma. Ima ih više vrsta, od kojih svaka ima svoju funkciju. Organizam pojačano proizvodi leukocite u situacijama kada je zdravstveno stanje ugroženo različitim bakterijskim, virusnim ili gljivičnim infekcijama, kao i parazitarnim invazijama. Oni se proizvode u koštanoj srži i limfnim čvorovima i smanjenje njihova broja zovemo leukopenija, a povećanje leukocitoza.Postoji više vrsta leukocita i sve one imaju dosta toga zajedničkog, ali i neke osobine po kojima se razlikuju. Osnovna podjela je na granulocite i agranulocite. Granulociti sadrže specifične granule u svojoj citoplazmi i dijele se prema boji tih granula na: neutrofile, eozinofile i bazofile. Neutrofila ima oko 60%, neobojeni su, sitni te veoma pokretni, sadržavaju niz enzima koji sudjeluju u razgradnji fagocitiranih tvari, kao npr. amilaza, katalaza, nukleaza. Eozinofila ima 2-4 %, manje su pokretni, sadrže histamin i sudjeluju u alergijskim reakcijama, a bazofila ima do 5%, oni sadrže heparin koji sprječava koagulaciju krvi tijekom cirkulacije.Agranulocitni leukociti su limfociti i monociti. Limfocita ima oko 30%, imaju veliku okruglu jezgru i oskudnu citoplazmu. I oni su pokretne stanice. Funkcija limfocita je stvaranje globulina, a imaju i važnu ulogu u imunološkoj obrani organizma jer su antitijela pretežno gama-globulini. Stvaranje i propadanje limfocita je veoma brzo, te se čitava populacija može izmijeniti u 24 sata. Monocita ima oko 6%, imaju veliku jezgru, a glavna funkcija im je fagocitoza, tj. oni odlaze u tkiva zahvaćena upalom i tu se pretvaraju u makrofage koji proždiru strana tijela poput bakterija.Prema tome, povećanje ukupnog broja leukocita uz povišenu temperaturu, govori da u organizmu postoji žarište, odnosno infekcija. Zbog toga je Vaš veterinar aplicirao antibiotik. Daljnja detekcija problema moguća je samo na temelju kliničkog pregleda životinje pa Vam preporučujem usku suradnju sa svojim veterinarom.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pas večeras drhti, ali ne jako, pije jako puno i oblizuje se stalno, malo kao da su mu noge ukočene dok hoda. MarinoO: O drhtanju (tremoru) pisala sam ovdje.Kao što sam navela u priloženom tekstu, postoji više razloga koji bi mogli uzrokovati nastalo stanje drhtanja kod ljubimca. No, radi li se o povišenoj tjelesnoj temperaturi ili o nekom drugom organskom poremećaju, teško je ustanoviti ovim putem. Pijenje puno vode može biti povezano sa šećernom bolesti (diabetes melitus), diabetes insipidusa, kod kuja se može raditi o piometri (gnojna upala maternice), a javlja se i kod bubrežnih oboljenja, kod bolesti jetre, hormonalnih poremećaja ili čak neki lijekovi mogu uzrokovati pojačano žeđanje i mokrenje (kortikosteroidi, diuretici...). Stalno oblizivanje jezikom u pasa može biti predznak da dolazi do jačeg lučenja sline i/ili upućuje na zdravstvene probleme u usnoj šupljini, bilo da se radi o nekom problemu sa zubom/zubima, desnima ili sluznicom obraza...Ukočen hod može se javiti kod stanja hipokalcemije (niža razina kalcija), tetenije, mišićne distrofije, progresivne degeneracije mišićnog tkiva, a također i kod upaljenih i natečenih zglobova. S obirom na to da se može raditi o širem opsegu bolesnih stanja, savjetujem Vam da svakako potražite pomoć kod Vašeg veterinara, koji će kliničkim pregledom i dijagnostikom dobiti kompletan uvid u zdravstveno stanje psa i prema potrebi provesti liječenje.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Molim vas za pomoć. Imam labradorku staru godinu i dva mjeseca. Unazad tri mjeseca nam je povremeno šepala. Kada smo pitali veterinara za pomoć, koji ju je vodio od početka, rekao nam je da treba malo se paziti na kilaži i da to ništa nije. Gdje ona na izgled nije nikad bila strašno debela. Unazad tjedan dana kad je ona počela malo jače šepat otišli smo god drugog veterinara, gdje joj je ustanovljena displazija lakta ljeve nogice. Jučer smo dobili nalaz s zagrebačkog fakulteta ED-3. Također smo dobili tablete Rimadyl koje bi trebala piti jednu i pol dnevno. Rekli su nam da je u njenom slučaju operacija nemoguća. Totalno smo šokirani i ne znamo što dalje. Molimo vas za savjet kako joj pomoći. Unaprijed se zahvaljujemo, Azra O: Displazija lakta termin je kojim se označava abnormalni razvoj određenih dijelova lakatnog zgloba tijekom faze rasta u životu psa. Neki dijelovi zgloba mogu imati poremećaj normalnog razvoja hrskavice ili nesposobnost sraštavanja tijekom rasta što rezultira nejednakim površinama zgloba, upalom, otečenjem zgloba, šepanjem i artritisom. Displazija lakta obuhvaća sljedeće kliničke i RTG manifestacije: izolirani ankonealni izdanak, fragmentirani medijalni koronoidni izdanak, osteochondritis dissecans (OCD) lakta, erozivna oštećenja hrskavice i inkongruentnost zgloba. Posljedično ova stanja rezultiraju artrozom lakta koja može biti klinički skrivena ili se manifestira vidljivom šepavošću. Ova stanja mogu se dijagnosticirati rutinskom ili specijaliziranom RTG pretragom, a u nekim slučajevima se uzrok artroze ili šepanja ne može odrediti. Pasminsku sklonost ovoj bolesti imaju rottweileri, bernski planinski pas, labrador, zlatni retriver i njemački ovčar. U nekih pasmina javlja se sklonost ka jednom od oblika displazije lakta, ali se mogu javiti i više od jedne zahvaćene komponente. Dakle, ovisno o kakvom se procesu radi, obavlja se i primjeren kirurški zahvat uz neizostavnu medikamentoznu terapiju (npr. Rimadyl) te kontrolu prehrane i aktivnosti. Liječenju displazije lakta cilj je minimalizirati neugodu kod psa i usporiti razvoj artritisa. Konzervativne metode poput ograničavanja aktivnosti, redukcije tjelesne težine i protuupalnih lijekova obično znače olakšanje kroz neko kraće vrijeme, ali ne uspijeva se usporiti razvoj artritisa. U pasa s konstantnim šepanjem, sa ili bez artritisa, kirurška intervencija je trenutno metoda izbora liječenja. U zahvatu odstranjuju se svaki abnormalni koštani ili hrskavični fragmenti iz zgloba. Rezultati ovise o pasmini, stupnju artritisa i tipu prisutnih patoloških promjena. No, čak i uz kirurški zahvat u zglobu se može razviti artritis ali opsežnost upale i boli je znatno smanjena. Zamjena lakatnog zgloba novi je zahvat koji je prisutan tek nekoliko zadnjih godina, a iako ne osobito raširen, nudi mnogo povoljnije prognoze u budućnosti. Kako displazija lakta uzrokuju mnogi čimbenici, najveći problem u liječenju je dugotrajnost procesa i kasno uočavanje problema prije traženja pomoći. Teška ankiloza prisutna je u 60-70% slučajeva. U ovih pasa implantacija redovito umanjuje bol, ali mnogi psi ipak pokazuju ukočen hod. Osim toga, dvojba nastaje i kad je u pitanju kirurško odstranjivanje ankonealnog izanka prije implantacije. Rađena su istraživanja implantiranja prije i poslije operacije. Iako su u oba slučaja rezultati bili vrlo dobri, vjerojatnije je da će do boljeg oporavka doći ukoliko se prethodno odstrani izolirani ankonealni izdanak ako se radi o vrlo mladom psu.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Želio bih znati koja je razlika između Frontline Combo i Spot On ampule za pse? Unaprijed hvala O: Frontline je ektoparazitik koji posjeduje djelatnu tvar Fipronil. Fipronil je insekticid/akaricid iz skupine fenilpirazola. U buha, krpelja, uši i pauši koči presinaptički i postsinaptički tok iona klora kroz membrane živčanih stanica. Fipronil se upliće u fiziološki integritet kanala za klor čijem zatvaranju/ otvaranju posreduju neurotransmitori (gama-amino-maslačna kiselina). Posljedično, to će uzrokovati ekscitaciju CNS-a kod insekata i akara te njihovo uginuće. Frontline Spot-on ukapa se na kožu pasa i mačaka između lopatica i na šiju, te mu treba 24 sata da se raspodijeli po cijeloj koži (transdermalno). Nakuplja se u mastima kože i dlačnim folikulima odakle se kontinuirano otpušta. Protiv krpelja Frontline djeluje mjesec dana, a protiv buha dva mjeseca. Međutim, savjetuje se Frontline stavljati na psa svakih 6 tjedana, a kod pasa koji pate od alergijske reakcije na ugriz buhe svaka 4 tjedna te na takav način osigurati i održavati visoki stupanj zaštite ljubimaca od vanjskih parazita. Nakon tretmana Frontline ampulom krpelji se mogu primiti, međutim biti će uništeni u roku 24 sata. Za razliku od Frontline Spot On (gore navedeno), Frontline Combo sadrži osim fipronila i S-methopren. Njegova uloga je da kao regulator rasta kukaca prekida rast i razvoj razvojnih ciklusa buha. Dakle, Frontline Combo djeluje kao i Frontline Spot On s tim da Frontline Combo posjeduje djelatnu tvar koja prekida razvojne cikluse buha te ujedno smanjuje i kontaminiranost s buhama u prostoru u kojem ljubimac i boravi. Naime, poznato je da se buhe samo hrane na ljubimcu, a sve ostale životne procese obavljaju u njegovoj neposrednoj blizini. Zato, primjenom ovakvih preparata, moguće je umanjiti infestiranost s buhama u prostoru te zaštititi i samog ljubimca od vanjskih parazita. Primjena, kao i učinkovitost na pojedine ektoparazite, kod oba preparata se podudaraju.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molim Vas za informaciju kako izgleda parenje argentinskih doga. Naime, moj mužjak doge ima 7 godina i još nikad se nije pario, a kujica ima 2 godine i strašno je dominantna. Jučer su se prvi put sreli i dosta je dobro prošlo, s tim da su se igrali i njušili, ona je čak u jednom trenutku njemu dopustila da joj se približi, on je skočio na nju, ali ona mu nije dala preblizu, zauzela nekakav stav kao da će napasti, a opet rep je cijelo vrijeme bio podignut. Ne znam da li je bitna informacija da je kuja u prisustvu vlasnice izrazito dominanta i ne može se opustiti, a kad nje nema, priča je već drukčija. Molim Vas za bilo kakvu informaciju, nama je prvi put pa ne znamo kako to sve ide.  Unaprijed se zahvaljujem i srdačno pozdravljam! Mariana O: Moderan pas se udaljio od od svojih vučjih izvora, međutum njegova rutina parenja još uvijek vuče korijene iz vremena života u čoporu. Ženke se pare s dominantnim i poznatim mužjacima, a pare se više pita s više mužjaka, uspješnost skotnosti tada je veća. Moderne okolnosti su neprirodne jer često vlasnici svoju kuju dovedu nepoznatom mužjaku i očekuju od nje da se svojevoljno spari, ali često je ona tome nesklona. Odabir vlasnika ne mora nužno odgovarati ženki, stoga se nerijetko dešava da ga ona tjera i ne dozvoljava parenje. Ako Vam vrijeme i mogućnosti to dozvoljavaju, ne bi bilo loše da kujica provede određeni vremenski period s mužjakom, kako bi se razvila međusobna prisnost. Također, možete odabrati "neutralni teren" za parenje. Mužjak je spolno aktivan tokom cijele godine i privlači ga miris ženke koja se tjera. Ženka se tjera dva puta godišnje, što znači da je većinu vremena i spolno neaktivna. Kad ženka izabere mužjaka, počinje faza udvaranja. Čin parenja započinje igrom mužjaka i ženke. Ženka zahtjeva igru, spuštanjem na koljena ili penjanjem na mužjaka, te međusobno njuškanje i lizanje spolnih organa. Također, dobro je kuju odvesti na kompletan zdravstveni pregled, kako bi utvrdili da je organizam zdrav, u dobroj kondiciji i sposoban za parenje. Ne bi bilo na odmet napraviti i vaginalni pregled, kako bi se utvrdilo da je rodnica prohodna i da nema nekih prirodenih anomalija koje bi mogle otežavati štenjenje. Najbolje je dopustiti parenje kuje kada u potpunosti završla svoj fizički rast. Kinološkim propisima regulirana je i dob psa u kojoj je parenje dozvoljeno. Tako se patuljasti psi smiju pariti nakon 12 mjeseci starosti, srednje veliki psi nakon 15 mjeseci, a veliki psi nakon navršenih 18 mjeseci starosti. To je najniža dobna granica nakon koje je parenje dozvoljeno. Za sve pasmine se preporučuje da prvo parenje ne bude nikako ranije od 3. teranja. U toj dobi kuja je i psihički bolje pripremljena za majčinstvo, a njezin fizički razvoj je završen i skotnost ne predstavlja rizik za njezino zdravlje. Prerano parenje nezrele kuje ne mora, ali može završiti negativnim iskustvom, u smislu neprihvaćanja štenaca, rađanja mrtvorođene ili deformirane štenadi, a dešava se i proždiranje vlastitog legla. Za očuvanje zdravlja kuje trebalo bi je pariti jednom godišnje, najbolje  u proljeće. Nije nepoznata činjenica da psi obitelj u kojoj žive smatraju svojim čoporom, stoga je i dominacija ljudi prisutna i očitovana u njihovom ponašanju. Nerijetko su kuje čak i "zaljubljene" u svoje vlasnike, naročito one starije,  pa nikad i ne pristaju na  parenje s mužjakom. S obzirom da se u Vašem slučaju radi o mladoj kuji, vjerojatno bi pomoglo da njezina vlasnica ne bude prisutna u vrijeme parenja.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Vlasnik sam predivnog labradora retrivera starog 1,5 godinu. 10. decembra prošle godine dijagnosticirana mu je piodermija (lokalna sa hot spotom veličine teniske loptice). Bolest je uz antibiotike i klorheksidin izliječena i potpuno se povukla. Dlaka na mjestu gdje je bila opala potpuno je narasla, čak se formirala i poddlaka. Međutim, veterinari su radi sprječavanja širenja zaraze  ošišali jedan dio okolo hot-spota i na njemu još uvijek nije narasla dlaka. Rana se nalazila na leđima i sada je jako ružno vidjeti kako u sredini ima dlaku, a okolo ne. Pogotovo je nezgodno raspravljati se sa neukima da pas nije "šugav" niti bolestan. A još više me brine razlog što dlaka ne raste. Da li se radi o nekom oboljenju ili je to sasvim normalno? Koji period je potreban da ošišana dlaka naraste (opala dlaka se izuzetno brzo vratila)? Da li imam problem ili...? Molim Vaš brz odgovor. S poštovanjem, Adnan O: Mišljenja sam da nema mjesta zabrinutosti. Naime, ošišana dlaka jednostavno je već dosegla potpunu dužinu ( koja je u pasa limitirana i ne raste neprestano kao kod ljudi), te je njen rast sasvim usporen. U svakom slučaju, nakon faze linjanja i izmjene zimske dlake na tom će području narasti zdrava dlaka srazmjerene duljine. Rast dlake u pasa se odvija sezonski. Svaki se ciklus sastoji od 3 faze: anagen ili faza rasta (raste do 0,3mm dnevno), catagen ili faza mirovanja kad se zaustavlja rast i traje prosječno oko 130 dana. U trećoj fazi dolazi do promjena u dlačnom folikulu i u konačnici dlaka ispada. Kao potporu zdravlju kože i dlake preporučam Vam da psu uvedete u prehranu neki od kompleksnih dodataka za kožu. U ponudi Pet centra su "Dermanorm" kapsule koje sadrže esencijalne masne kiseline za jačanje otpornosti kože te "Biotin" prah ili tablete koje su također dobar izbor kod linjanja i općenito za popravljanje stanja dlačnog pokrivača. Iako je naš izbor uistinu velik, izdvojit ću još i "VMP" tablete koje širokim spektrom vitamina, minerala i proteina pridonose općoj otpornosti organizma kao i rastu zdrave i sjajne dlake.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Prije pet dana moj devetogodišnji pas je doživio nezgodu. Napadnut je od strane njemačkog ptičara do je bio na povodcu. Suprug ga je pokušao obraniti, no u svoj toj strci se zapetljao o povodac i sa svojih 80 kg pao na našeg psa koji ima oko 25 kg. Osim što je pas doživio šok, teško se može dignuti na noge. veterinar je bio i kaže kako je dobio udarac u slabinskom dijelu. Dao mu je injekciju i dvije šprice infuzije. Nakon toga je uspio mokriti i vratila mu se želja za hranom i vodom, no probavu je imao tek nakon trećeg dana i jedne tabletice dulkolaks. No, na spomen odlaska van on se počne nekontrolirano tresti i ne želi ustati, iako može uz puno skrike, zavijanja i plakanja. Po cijele dane samo leži... Ne znam kako mu olakšati, da li postoje neki analgetici koje bi mi preporučili? Veterinar je siguran da je njegova dijagnoza ispravna, no razmišljam o eventualnom rengenu. Ne znam, zaista... Unaprijed Vam hvala što ste pronašli vremena za pročitati i odgovoriti na ovu poruku. Katarina O: Lijekovi za reguliranje boli kod pasa razlikuju se ovisno o vrsti problema odnosno bolnog stanja. Osnovna podjela je na nesteroidne protuupalne lijekove i narkotike. Upotreba narkotika strogo je kontrolirana i nemoguće ih je nabaviti i koristiti bez veterinara. U veliku skupinu nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSPUL) spadaju široko rasprostranjeni lijekovi poput aspirina, paracetamola te derivati propionske kiseline (karprofen, ketoprofen, ibuprofen, vedoprofen, naproksen), derivati pirazolona (fenilbutazon), oksikami, indolimi itd., od kojih se samo neki koriste kod životinja.To su vrijedni i korisni lijekovi za brojna bolesna stanja, ali je pri upotrebi potreban oprez i određeni nadzor jer mogu imati nuspojave. Koriste se kod kronične neinfekcijske upale i boli (osteoartritis), kao i kod akutne neinfekcijske boli (sinovitis, burzitis, keratitis, skleritis, gingivitis, kolike), kao i kod traumatskih ozljeda i ponekad kod operativnih zahvata. Kod akutnih infekcijskih upala koriste se obavezno sa antibioticima. Neki od ovih lijekova (npr. Rimadyl) veoma su rasprostranjeni i učinkoviti za različite probleme koštanog sustava. Upotreba ovih lijekova također je pod nadzorom veterinara. Postoje i dijetetski pripravci koji uglavnom sadrže prirodne sastojke i koji se mogu koristiti u lakšim slučajevima kada je potrebno životinje opustiti i umiriti u stresnim situacijama kao što su putovanje, izložbe, promjene okoline, vatromet, grmljavine i sl. Takvi pripravci su Kalm Aid i DiaCalm i možete ih dobiti u ljekarnama Pet centra bez recepta. Za eventualnu upotrebu drugih preparata procjenu mora napraviti veterinar na temelju pregleda životinje.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam muškog psa starog 7 godina, nije kastriran, ozbiljnijih problema do sada nije imao. Prije 2 mjeseca, na preporuku veterinara, počeli smo ga hraniti Trovet hranom za pse, nakon čega je počeo piti mnogo vode. Za vrijeme zadnje šetnje primjetila sam problem sa mokrenjem, prva 2-3 mlaza bila su normalna, nakon čega je mlaz bio pomješan sa krvi i na kraju je mokrio nekoliko kapi same krvi. Unatoč tome i dalje se normalno ponaša, normalno jede i pije, nikakvim čudnim zvukovima ne pokazuje da ga boli, ne reagira ni na dodir u području genitalnih organa. Zanima me Vaše mišljenje o tome zbog čega bi sve to moglo biti i kakve pretrage je potrebno napraviti da bi se ustanovilo o čemu je točno riječ. Lijepi pozdrav! Ines O: Pojava krvi u mokraći (hematurija) je moguća kod  bolesti donjih mokraćnih prohoda, poput upale mjehura ili uretre i mokraćnih kamenaca. Također se može javiti kod bolesti bubrega i prostate. Kod pojave kamenaca i bolesti urinarnog sustava javlja se učestalo mokrenje malih količina mokraće, dugo čučanje i naprezanje pri tome, pa i bolnost. Za dijagnozu je potrebno uhvatiti mokraću i odnijeti je na analizu u veterinarsku ambulantu. Kod sumnja na infekciju i prisutnost bakterije u mokraći, napravit će se bakteriološka pretraga i životinji propisati antibiotska terapija. Ukoliko se analizom mokraće utvrdi prisutnost kamenaca, daljnja terapija ovisi o vrsti istih. Neki se mogu otopiti posebnom medicinskom hranom, dok se drugi moraju odstraniti operativno. Kamenci mogu nastati u bubregu ili u mokraćnom mjehuru, mogu biti kao pijesak ili pak veći i oštrih bridova koji oštećuju sluznicu mokračni puteva, što se očituje kao krv u mokraći. Kod bolesti bubrega dolazi do poremećaja općeg stanja, povišena je temperatura, uočava se gubitak apetita, bolnost u području bubrega, pojačano pijenje vode, te pojačano ili smanjeno mokrenje. Krv tijekom cijelog mokrenja ukazuje na oboljenje bubrega, uretera, te mjehura. Krvarenje na kraju mokrenja najčešće znači da se patološki proces nalazi u  mjehuru ili da je riječ o bolesti prostate. Kod bolesti prostate uz navedene simptome još se javlja i otežano obavljanje velike nužde. Pretraga koja se tad  preporučuje je ručna palpacija prostate kod Vašeg veterinara, te rtg ili ultrazvučna pretraga kako bi dobroćudno povećanje žlijezde mogli razlikovati od apscesa ili tumora. O poteškćama s prostatom u pasa pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr. vet. med. ovdje. Čak ako i ne uočavate druge promjene, a krv u mokraći se ponavlja, to je dovoljan razlog da  ljubimca odvedete na pregled u ambulantu.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Za sada sam oduvijek imala njemačke boxere, no zbog majčinog djelomičnog invaliditeta nabavili smo malenog psa. Doduše ona je dolutala i mi smo ju prihvatili. Radi se o malenoj brak jazavčarki po imenu Mishka. Ona je uredno očišćena od glista, cjepljena, čipirana, te očićena od buhica i šugaraca. No odbija jesti. Realno "ćoka" kao ptičica.... ujutro pojede malo jako malo ali kuhane hrane ne želi kupovnu iako smo pokušali i sa medicinskom Royal Caninovom i sa hranom za lovačke pse, te sa Happy dog hranom.... a popodne jedva da nešto pojede. Ima oko 15 kila. No, ja bih htjela znati kako da joj tempiram točno vrijeme obroka da jede 2 puta dnevno normalan obrok. Uredno se vodi u šetnju i jako je sretan pas. Ima svoje posebno mjesto u kući potpuno je osigurana. Krećem na studij veterine, no ovakvi slučajevi mi nisu poznati. Puno Vam hvala unaprijed! S poštovanjem, Ivana O: Broj obroka za ljubimca ovisi o njegovoj dobi kao i o samim prohtjevima ljubimca. Naime, kada su ljubimci štenci, potrebno im je osigurati veći broj obroka (5-6 puta dnevno). Na takav način, moguće je osigurati na dnevnoj osnovi dovoljne količine energije kao i smanjiti opterećenost osjetljivog mladog organizma velikim količinama hrane odjedanput.  Kako ljubimac postaje stariji, tako se i broj obroka smanjuje da bi u konačnici, za odraslog psa, broj obroka bio 1-2 puta dnevno. Sam broj obroka kao i vrijeme davanja obroka prilagođava se, kako prema mogućnostima vlasnika (kada ste i prisutni kod kuće), tako i samim prohtjevima ljubimca. Naime, baš su oni ti koji ponekad izbjegavajući određeni obrok daju do znanja svojim vlasnicima da je vrijeme da se broj obroka smanji. Najčešće se vlasnici ljubimaca odlučuju da odrasli psi dobiju dva obroka dnevno, i to na takav način da je prvi obrok ujutro (cca 1 sat po povratku iz šetnje) te navečer (također, 1 sat nakon šetnje). Razlog u vremenskom odgađanju davanja obroka do trenutka povratka iz šetnje ljubimca leži u činjenici da je na takav način moguće prevenirati različite probavne poremetnje koje za posljedicu mogu imati i ozbiljnije poremećaje zdravstvenog stanja. Više o broju i rasporedu dnevnih obroka kod štenaca možete saznati i u mom ranijem odgovoru naslovljenom Broj i raspored dnevnih obroka za štene.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imamo psa koji je star tri mjeseca, rase zlatni retriver, danas u šetnji napao ga je drugi pas koji je mješanac i nije uredno pelcovan kao prethodni. Ugriz je bio za glavu, tačnije oko oka, ali se ne vidi trag ugriza. Oko je krvarilo nekih 10-tak minuta i na glavi iznad oka primjećujemo veću čvorugu. Koliko je opasno ovo stanje, kakve posledice mogu da budu i kako mu pomoći. Hvala unaprijed, Dida O: Ozbiljnost ugrizne rane ovisi o veličini psa koji je ugrizao Vašeg ljubimca, jačini ugriza (dubina ozljeđenog tkiva) i mjestu ugriza (blizina centralnog nervnog sistema i očnog aparata u ovom slučaju). Prilikom ugriza stradava tkivo ispod kože te vanjsko vidljivo oštećenje kože i nije znatno bitno koliko se se ispod može zateći vrlo teško ozljeđeno i inficirano tkivo. Slina iz usne šupljine psa sadrži razne bakterije koje ulaskom pod kožu mogu izazvati tazvoj teške infekcije te zbog toga rana mora biti stručno obrađena i očišćena od strane veterinara. Samo par sati po ugrizu može doći do razvitka upale i povišene temperature cijelog tijela. Znakovi koji se razvijaju kod infekcija rana su: oteklina oko same rane, crvenilo, toplina oštećenog dijela kože, bolnost istog prilikom kretanja ili dodirivanja, iscjedak(gnoj), neugodan miris, gubitak apetita, depresija, sepsa (trovanje). Zbog svega navedenog nužan je odlazak veterinaru radi pregleda, obrade rane i terapije.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Cijepila sam kujicu shi-tzu staru 10 mj.i tešku 4 kg protiv bjesnoće i isti dan sam joj dala pola Prazinon tablete protiv parazita. Veterinarka je sugerirala da joj dam pola, inače sam prije, dok je imala 3,30 kg, davala četvrtinu. Taj dan je povraćala 4-5 puta pa ne znam da li je pola tablete bilo previše ili se nije smjela dati isti dan? Zanima me također može li to imati kakve posljedice po njeno zdravlje? Inače je nakon tog cijepljenja puno nervoznija nego prije, čak zna i režati ako je mazimo, a ona npr. leži na svojoj spužvi, što prije nikada nije činila?! Još smo je nakon toga i ošišali na kratko i sad drhti često, čak i kada je u kući, gdje je stvarno toplo. Da li je to posljedica hladnoće ili nečeg drugog? Unaprijed zahvaljujem, Adrijana O: Nakon dehelmintizacije nije neobično da psi, osobito ako su mladi, povrate i prolazno imaju poremećen apetit. To se smatra normalnim, a jačina takvih prolaznih simptoma stoji u korelaciji sa jačinom parazitarne infestacije pa kod jačih invazija možemo očekivati i nešto jaču reakciju organizma. Takvi simptomi, uz eventualno pojačanu salivaciju i proljev, brzo prolaze pa dehelmintizaciju smatramo neizostavnom mjerom u prevenciji zdravlja kućnih ljubimaca i ljudi. Ukoliko bi takvi simptomi potrajali duže od nekoliko dana, veterinarski pregled je nužan. Istodobno cijepljenje protiv bjesnoće i dehelmintizacija nisu problematični, dapače obavezno ih je provoditi u skladu s odredbama Naredbe o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti u 2011. godini,koju propisuje Ministarstvo poljoprivrede. Različite reakcije nakon cijepljenja, ali i drugih zahvata kod veterinara, često nisu organskog porijekla, već se radi o psihološkim reakcijama koje se razlikuju individualno kod pasa i ponekad ovise o socijalizaciji psa.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam pudlicu staru 15 god, ima noću dosta jak kašalj. Uzima lijekove, onda mu je malo bolje. Pitanje je: možemo li mu dati prije spavanja malo meda? Primjetila sam da onda manje kašlje. Inače je preko dana veseo, laje, trči, igra se itd. Unaprijed se zahvaljujem na vašem brzom odgovoru. Lijepi pozdrav, Ana O: Nutritivna i ljekovita vrijednost meda poznata je odavno. Poznato je da kontinuirano uzimanje meda "podiže" imunitet, antibakterijska i antiseptička svojstva meda koriste se za cijeljenje rana, također rašireno je korištenje meda kod upala grla i kašlja. Antialergijska svojstva meda koriste se kada je riječ o alergijama na pelud. Osim ovih, postoje i brojni drugi pozitivni učinci meda, poput pospješivanja procesa probave zahvaljujući enzimima koje sadrži. U narodnoj medicini med je nezamjenjiva tvar i lijek za mnogobrojne poteškoće. Kod domaćih životinja, odnosno pasa, nema puno podataka o učincima meda. U svakom slučaju, ne smije se davati u velikim količinama zbog visoke koncentracije šećera koja je štetna za pse. Postoje podaci da jedna čajna žlica (nikako ne više) dnevno može pomoći kod artritisa, poboljšati probavne procese, djelovati kao tonik i izvor energije. Dakle, Vašem psu davanje meda može koristiti, ukoliko se pridržavate preporučenih količina.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam kuju staru 4 god i probao sam ju pariti 3 puta, bezuspješno. Sad smo zadnji put vadili krv i radili progesteron test, prvi smo radili 9. dana i rezultat je bio c1 c2, drugi smo radili 14. dana i rezultat je bio isti, progesteron joj ne raste. Odgodili smo parenje za jesen, ali veterinar mi predlaže da ju treba staviti na hormonsku terapiju 10 dana pa ju tek onda pariti zbog toga što, po njemu, treba izazvati pucanje jajašca. Sad me zanima vaše mišljenje općenito o tome i da li se može ugroziti zdravlje ženke, da li može izazvati tumore ili slično? Inače, kuja je zdrava i ima redovna tjeranja svakih 6 mjeseci. Unaprijed zahvaljujem, Antonio O: O problemima s gravidnošću kuje pisala je kolegica Martina Kuzmanić, dr. vet. med. ovdje. O pripremi za parenje pisala je kolegica Vlatka Erman, dr. vet. med. ovdje. O parenju kuje pisala je kolegica Davorka Balantin, dr. vet. med. ovdje. Jajnici su ženske spolne žlijezde koje imaju dvostruku funkciju: sekretornu (oslobađanje jajnih stanica) i inkretornu (lučenje ženskih spolnih hormona estrogena i progesterona). Oogeneza je proces stvaranja jajnih stanica. Ženske životinje se rađaju sa već određenim brojem jajnih stanica koje se nalaze u primarnom folikulu. Samo mali dio folikula ovulira (izađe jajna stanica), ostali podliježu degeneraciji. Iz primarnog folikula nastanu sekundarni i tercijarni folikuli. Tekućina unutar folikula sadrži estrogene hormone. Količina folikularne tekućine se povećava sa rastom folikula i dospijeva u krv sa estrogenom što izaziva znakove tjeranja. Najvažnija i završna faza zrenja folikula na jajniku je ovulacija. Na najispupčenijem mjestu folikula nastane mali otvor kroz koji istekne jajna stanica sa folikularnom tekućinom u jajovod. Ovulacija kod kuje nastaje 9.-13 . dan nakon početka krvarenja. Na mjestu prsnutog folikula na jajniku stvara se žuto tijelo kao glavni izvor progesterona. Za stvaranje folikula odgovoran je folikulostimulirajući hormon, a za stvaranje žutog tijela nakon ovulacije luteinizirajući hormon. Oba su hormoni prednjeg režnja hipofize (gonadotropni hormoni). Žuto tijelo u početku izlučuje progesteron u maloj količini i tako održava žuto tijelo. Međutim kasnije ako nije došlo do oplodnje, razgrađuje se žuto tijelo i opet počinje djelovati folikulostimulirajući hormon za  koji potiče rast novih folikula. Ukoliko je došlo do graviditeta žuto tijelo opstaje i dalje izlučuje progesteron koji čuva graviditet i onemogućuje ponovno stvaranje folikula za novu ovulaciju (na taj način djeluju i kontraceptivi). U spolno zrelih ženki, dobro hranjenih i njegovanih estrusni ciklus se redovito ponavlja u određenim intervalima. Međutim, zbog neadekvatne i deficitarne ishrane često je u praksi potrebno stimulirati estrus i ovulaciju. Prvo se radi kliničko-ginekološki pregled, biokemijske pretrage te korekcije obroka. Za stimulaciju estrusa i ovulacije koriste se gonadotropni hormoni (folikulostimulirajući hormon koji potiče stvaranje folikula i luteinizirajući koji izaziva konačno sazrijevanje folikulana jajnicima, ovulaciju i stvaranje žutog tijela). Podatke o iskustvima s aplikacijom određenog pripravka i mogućim nuspojavama možete saznati od specijalista na Klinici za porodništvo i reprodukciju, Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 01/2390-111.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam mopsa starog 7 godina i vid mu slabi! Čini mi se kao da mu se nešto na očima stvara nekakva mrena. Čitao sam na portalima o psima da je moguće da je to katarakta, ali po slikama vidim da je to siva mrena a njemu je crno oko onako zamućeno i po jakom suncu slabo vidi.Možete li mi reći nešto više o tome i uputiti me? Hvala,Marin O: Pod kataraktom podrazumijevamo zamućenje leće koje nastaje zbog poremećaja u metabolizmu. Naime, leća prima hranu preko očne vodice koju luči cilijarno tijelo pa će zato i poremećaji u prehrani leće biti izazvani poremećajima u lučenju očne vodice ili njezine cirkulacije. Razlikuju se prirođene, juvenilne, senilne, simptomatske i traumatske katarakte. Prirođene mrene vidljive su odmah (već kod štenaca starosti mjesec dana) ili se razviju tijekom života. Većina prirođenih mrena specifična je za određene pasmine, npr. koker španijeli. Simptomatska katarakta nastaje kao posljedica različitih promijenjenih stanja u metabolizmu organizma. Ta zamućenja mogu nastati ne samo zbog niza poznatih i nepoznatih uzroka u organizmu (šećerna bolest, bolesti štitnjače i nuzštitne žlijezde). Pri toj vrsti katarakta zamućenja nisu specifična po obliku, boji ni po mjestu, a progresivna su i redovito dovode do potpune neprozirnosti leće. Staračka katarakta (c. senilis) pojavljuje se u kasnim godinama života, a promjene se mogu protumačiti regresivnim i degenerativnim promjenama na vlaknima leće koje su izazvane promjenama u cirkulacijskom sustavu. Zamućenja se razvijaju postupno, i to redovito na oba oka. Simptomi će osobito biti izraženi kada se radi o potpunom zamućenju leće i tada će biti maksimalno proširena zjenica oboljelog oka. Boja zamućenja može biti bijela kao mlijeko, sivkastobijela, te žućkastobijele do smeđe boje, kada se radi o lažnoj katarakti (cataracta spuria), nastaloj zbog sinehija šarenice s prednjom lećnom plohom. Korisne informacije o mreni možete saznati i u odgovoru kolegice Zdravke Rumiha, dr. vet. med. ovdje. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se s ljubimcem uputite kod veterinara ili na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu gdje će cijenjeni stručnjaci na području oftalmologije biti u mogućnosti pregledati ljubimce te utvrditi točno o čemu je riječ. Kada se i postavi dijagnoza, isti će biti u mogućnosti dalje Vas savjetovati o najprikladnijem načinu rješavanja postojećeg problema kod ljubimca.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imamo pekinezera starog godinu i pol i vrlo rijetko zna se desiti kao da kašlje, onako nekako kao da se guši, teško je objasniti, a to se zna dogoditi kad vani puno trči i igra se, a ponekad iz čistog mira, ali, ponavljam, to se događa jako rijetko. To nas brine, a čitali smo o tome da se to događa kod pekinezera jer imaju malu tupastu njuškicu i izraženu kost u grlu i teže dišu, ali htjeli bi stručno mišljenje o tome. I preporučite nam kojom superpremium hranom da ga hranimo, pošto on voli veće brikete, a inače svaka hrana za juniore i puppy su mali briketi? Hvala unaprijed, Ivana i Matija O: Kašalj (tussis) je refleksna obrambena reakcija izazvana nadražajem određenih dijelova dišnog sustava, odnosno nadražajem tusigenih zona. Posebno je osjetljiva sluznica grkljana i sluznica u području račvanja dušnika. Drugi dijelovi dušnika i veliki bronhi znatno su manje osjetljivi, dok su sitni ogranci bronhalnog debla i alveole potpuno neosjetljivi za refleks kašlja. Porebrica i dio ždrijela i nosa pripadaju vrlo osjetljivim tusigenim zonama. Podražaji na kašalj najčešće su upalni proces, sekret, krv, slina, prašina, strana tijela, plinovi, dim, hladni zrak. Svojom snagom zračna struja iz dišnih prohoda odnosi u usnu šupljinu sekret, strana  tijela i bakterije. Osjetljivost na kašalj u zdravih je životinja različita. U nekih je životinja sluznica više, a u nekih manje osjetljiva. Pojačano strujanja zraka u preosjetljivoj sluznici dostatna je da izazove refleks kašlja. Umjetno izazvan kašalj dijagnostički je značajan u slučaju kada ne čujemo da životinja spontano kašlje i također kada želimo saznati da li životinja kašlje zbog draženja sluznice u stražnjem ili prednjem dijelu dišnih prohoda. Kada je kašalj tih, patološki proces leži u stražnjem dijelu dišnih prohoda, kada je snažan, patološki proces nalazi se u prednjim dišnim prohodima. Intenzitet umjetno izazvanog kašlja u zdrave je životinje umjeren, životinja zakašlje jedanput ili dvaput. Na temelju intenziteta i učestalosti kašlja zaključujemo da li je sluznica dišog prohoda normalno ili prekomjerno nadražljiva. Prvo treba procijeniti kašlje li životinja spontano ili podražljivo, učestalo ili rijetko, javlja li se bol pri kašlju te da li je vlažan ili suh. Najvjerojatnije se radi o tzv. "obrnutom kihanju" Takvo stanje nije povezano sa kihanjem, već je to vrsta spazma, tj. grča uzrokovanog iritacijom stražnjeg nepca. Stražnje nepce je produžetak mekanog, mesnatog tkiva prednjeg dijela nepca. Ovakvo kihanje češće se javlja kod manjih pasmina pasa, a neke pasmine imaju čak i predispozicije za obrnuto kihanje. Neki psi pate od takvog kihanja cijeli svoj život, a u nekih pasa se javlja s godinama. Tijekom spazma pas će u većini slučajeva pognuti glavu dok uvlači zrak sa karakterističnim hriptajučim zvukom. Nježno masiranje grla ili začepljivanje nosnica kako bi pas bio prisiljen disati kroz usta može skratiti napad. Čak i odvođenje psa na svjež zrak može zaustaviti spazam. Nakon prestanka napada, sve se vraća u normalu. Spazam nepca može biti uzrokovan velikim brojem iritanata, uključujući prašinu i pelud, pa cak i kućne kemikalije. U nekih pasa spazam se javlja nakon jedenja, pijenja ili trčkaranja, a i nakon navlačenja povodnika. Ako se Vašem psu takvi napadaji javljaju relativno često i ukoliko su ozbiljne prirode posjet veterinaru je opravdan kako bi se utvrdili moguči uzroci koji uključuju u infekcije, polipe, bujanje mekog tkiva u nepcu i nametnike u nosnoj šupljini. No u većini slučajeva napadaj se javlja zbog neutvrđenih razloga. Ponekad utjecaj različitih okolnosti – godišnjeg doba, alergenata, stresa može dovesti do pojave napadaja. Obrnuto kihanje na prvi pogled izgleda mnogo strašnije i opasnije nego što u biti je jer ne predstavlja nikakvu opasnost za zdravlje Vašeg psa. U tipičnim slučajevima napadaj će brzo proći sam od sebe. Superpremium hrane za štence s većim granulicama koje bi odgovarale Vašem ljubimcu su Brit care junior janjetina, Pro plan losos za štence, Hill`s puppy piletina ili janjetina za srednje pasmine, Eukanuba janjetina za sve pasmine i Royal canin za štence srednjih pasmina piletina. Hrana za male pasmine ima nešto više proteina, no ukoliko uzmete onu za srednje pasmine neće biti nikakvih problema, mnogo pasa koji gutaju male granule jedu hranu za srednje pasmine zbog većih granulica. Važno je samo ukoliko promijenite proizvođača da napravite postupan prijelaz na novu hranu miješajući je sa starom.