Pitajte veterinara

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Zanima me da li se pas može otrovati od daždevnjaka? Naime, večeras sam primjetila da strašno slini i vidjela sam daždevnjaka pored. Ne mislim da ga je pojeo, ali mu je sigurno bio u ustima. Povratila je i prestala je sliniti. Zanima me da li da idem kod veterinara ukoliko je to ozbiljnije od žabljeg "otrova". Molim vas što hitniji odgovor. Sandra O: Daždevnjaci pripadaju razredu vodozemaca redu repaša (Amphibia, Caudata). Karakterizira ih vitko tijelo, dugačak rep i četiri ekstremiteta jednake duljine. Prema okolišu u kojem provode cijeli život, dijelimo ih na kopnene i vodene. Također, postoje i oni daždevnjaci koji većinu svog života provode na kopnu, a u vodu odlaze samo kako bi se razmnožavali.  Ova životinjska vrsta najveću aktivnost pokazuje za vrijeme noći. U svojoj obrani od potencijalnih predatora, posjeduju žlijezde koje produciraju otrovne izlučevine. Takve izlučevine najčešće iritiraju usta i oči samog predatora te osiguravaju dovoljno vremena samom daždevnjaku da se udalji sa mjesta nemilog događaja, kao i od samog predatora. Prema nekim istraživanjima provedenim prije više desetaka godina, ingestija ove vrste životinja za većinu sisavaca može biti kobna. U svakom slučaju, kako ste i naveli da se polako situacija s Vašim ljubimcem smiruje, vjerojatno je isti samo polizao daždevnjaka što je i uzrokovalo povraćanje i pojačano slinjenje ljubimca. Stoga je i za pretpostaviti da će vjerojatno sve biti uredu. Naime, kako se situacija kod ljubimca polako poboljšava, dodatno ga kontrolirajte kroz narednih nekoliko dana, posebnu pažnju obraćajući na njegovo/njeno ponašanje (eventualno povraćanje, pojačano slinjenje, proljev, nekontrolirano mokrenje) kao i na sve druga eventualna odstupanja od "normalnog i uobičajenog" ponašanja svog ljubimca. Ako i dođe do nekih od gore navedenih simptoma, obratite se svom veterinaru.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Zanima me da li štene od 10 mj. može dobiti maligni tumor dojke (mliječne žlijezde)? Naime, imam Am.Staff. terriera, ženku, prvo tjeranje je prošlo normalno, namjeravala sam ju sterilizirati, zbog novčanih problema nisam stigla prije prvog tjeranja. Po pretpostavkama mislim da je imala i lažnu trudnoću, zbog promjene ponašanja i povećanih dojki. Tek prije otprilike par dana napipala sam joj čudne kvržice na zadnje dvije dojke (otprilike veličine 1 cm), čini se da je jedna porasla od jučer-prekjučer, po mojim pretpostavkama. Inače se ponaša normalno i ova lažna trudnoća čini se da prestaje, no, nisam posve sigurna. Je li uopće postoji šansa da štene ima tumor dojke? Hvala unaprijed, Ivana O: Tumor mliječne žlijezde se najčešće javlja u kuja starijih od 6 godina, najčešće u dobi oko 10-11 godina. Prema tome, mogućnost da Vaša kujica ima tumor mliječne žlijezde je minimalna, ali se ne može posve isključiti. Problematika tumora mliječne žlijezde u kuja veoma je učestala i kvržice na mliječnoj žlijezdi ne treba olako shvatiti. Veterinarski pregled je neophodan da bi se potvrdila odnosno otklonila opasnost od tumora. Više o tumorima u kuja možete pročitati ovdje i ovdje.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Da li se psi mogu špricati Biokill sprejom ili je Biokill samo za prostor u kojem borave? S poštovanjem, Snježana O: Buhe su ektoparaziti i napadaju mnoge životinjske vrste (pas, mačka, mali glodavci, ...), uključujući i čovjeka. Spadaju u bezkrilne insekte s dobro razvijenim zadnjim parom nogu koji im služi za skakanje. Povremeno se nalaze na tijelu ljubimaca, pretežno se zadržavaju u kavezu u raznim pukotinama ili u okolini, tako da treba  uz životinju tretirati i prostor.   Biokill je tekući insekticid i akaricid koji ne ostavlja tragove, stoga je primjeren i za zaštitu tekstila, krzna i tepiha. Biološki je razgradiv i bez mirisa i djeluje 4 tjedna. Djelatna tvar je permetrin koji je sintetski piretroid koji djeluje na živčani sustav insekata, te ih na taj način ubija.   Permetrini su vrlo često upotrebljavani kao insekticidi, a kod nas je najpoznatiji Pitroid. Međutim, na permetrine su osjetljive mačke i mlade životinje, stoga je potreban oprez kako nebi došlo do trovanja.  Znakovi trovanja  podsjećaju na epilepsiju, no dolazi do povraćanja, proljeva te jakog slinjenja. Preporuka je ne dozvoliti ljubimcu da se kreće  po kući/prostoru  dok je još površina mokra od insekticida Biokilla. Sušenje traje oko 15-30 minuta. Nakon toga ne postoji nikakva opasnost od trovanja. Zbog mogućnosti predoziranja kod pasa, a  i štetnosti za mačke ne preporučuje se stavljati Biokill na ljubimce, već se ovaj preparat isključivo koristi za prostor. Pet centar ima široku paletu proizvoda za zaštitu od parazita i za prostor i za ljubimce. Neke Vam predlažem u nastavku, a možete nas i posjetiti te uz pomoć našeg osoblja izabrati Vama najprihvatljiviji preparat. Petvital-bio-insect-shocker je  biološki, potpuno prirodan višenamjenski proizvod za zaštitu svih kućnih ljubimaca od vanjskih nametnika kao što su buhe, uši, krpelji, njihovih larvi i jajašaca. Po sastavu je to kokosovo ulje, ulje uljane repice, ulje jojobe, eterična ulja. Nadalje, dostupan je i Pet soft sprej - vodena otopina prirodnih ulja i njihovih derivata i voćne kiseline, a koristi se za uništavanje nametnika na koži, krznu, dlaci i perju kućnih ljubimaca. O različitim preparatima za zaštitu pasa od vanjskih parazita pisao je kolega Ivan Marić, dr. vet. med. detaljnije ovdje.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Liječim psa od kašlja već dulje vrijeme i dobiva dugo injekcije antibiotika. Molim vas da mi preporučite neke vitamine iz vašeg dućana za podizanje imuniteta. Bruno O: Iz aktualne ponude Pet centra možete izabrati između nekoliko vitaminsko – mineralnih pripravaka, podijeljenih prema proizvođačima i načinu primjene, odnosno obliku pripravka (tablete, pasta, tonik, gel). VMP tablete (Pfizer): sadrže vitamine A, D3, E, B1, B2, B6, B12, nikotinsku kiselinu, folnu kiselinu, biotin, bakar, željezo, mangan i cink. Tablete se daju peroralno, a životinje ih rado uzimaju i to prosječno 1 tableta na 10 kg tjelesne težine dnevno. Pakiranje sadrži 50 tableta. V25 tablete (Canina): sadrže vitamine A, D3, C, E, B1, B2, B6, K3,  nikotinsku kiselinu, biotin, kalcij-pantotenat. Tablete se doziraju tako da se psima do 10 kg daje ½ tablete dnevno, psima do 20 kg 1 tableta dnevno i psima preko 20 kg težine 1 ½ do 2 tablete dnevno. U pakiranju se nalazi 60 tableta.  Calo – Pet pasta (Vetoquinol): sadrži vitamine A, D, E, B1, B2, B6, B12, biotin, kalcij-pantotenat, nikotinamid, taurin, jod, željezo, mangan, a daje se 1 velika žlica (15 g) na 10 kg tjelesne težine dnevno. Pasta se može dati direktno u usta ili u hranu, a može se također dati i u vodi. Pasta je u tubici od 120 g.  Canivita emulgirani multivitaminski tonik s 12 vitamina (Canina): sadrže vitamine A, D3, C, E, B1, B2, B6, B12, K3,  nikotinsku kiselinu, folnu i pantotensku kiselinu. Daje se u hranu ili vodu i to  ½ čajne žlice na dan za male pasmine, 1 čajna žlica za srednje i 1 ½ čajna žlica dnevno za velike pasmine pasa. Pripravak se može davati i ostalim kućnim ljubimcima (mačke, glodavci, ptice). Pakiran je u ambalaži od 250 ml.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Trebao bih jednu informaciju, tj. stručno mišljenje oko problema s psom. Naime, nedavno sam primjetio da su mi kod psa rase pitbull terijer otečeni testisi. Jako su otečeni i tamno-plave crvenkaste boje, te sama koža je takve teksture kao da se ljušti. Na jednom dijelu ima ogrebotina te dlake skoro da nema ili čak ne postoji nikako. Pas sam po sebi normalno reagira, normalno jede i normalno se ponaša izuzev što izbjegava sjedeći položaj te ne dopušta dodir bolnog mjesta. Moj veterinar je po dolasku psu dao antibiotik, dvije injekcije, međutim nikakvih daljnih informacija mi nije mogao dati. Svaku informaciju koju mi možete dati će biti od pomoći u daljnem liječenju. Unaprijed zahvaljujem, Kemal O: O uzrocima povećanih i bolnih testisa plavkasto-ljubičaste boje možete pročitati ovdje. Upala testisa (orchitis) nastaje zbog traume ili infekcije (najčešće bruceloza). Manifestira se kao bolna tvrda oteklina testisa, ponekad i skrotuma (mošnje), životinja teško hoda, povišena je temperatura, a moguće su i kolike. Akutnu upalu liječimo antibioticima, postavljanjem suspenzorija te hladnim oblozima. Upala testisa i sjemenovoda (orchitis i epididymitis)  javlja se kao jedinstvena bolest čiji su uzročnici najčešće bakterije. Najčešće je posljedica  upale mjehura, prostate ili u trbušnoj šupljini te posljedica inficiranih rana (ugriznih rana najčešće) na mošnji. U akutnoj fazi znakovi su otećenje testisa koji su na dodir bolni, a koža je napeta i tjestasta, i na lagani dodir resgira bolno, pas je nemiran i traži hladnija mjesta za sjesti i stalno liže skrotum. Liječenje se vrši antibioticima, kortikosteroidima i hladnim oblozima. Zbog nepovoljne prognoze za daljnju plodnost preporuča se kastracija. Hidrokele je nakupljanje serozne tekućine između parijetalnog i visceralnog lista tunike testisa, a nastaje kao posljedica nakupljanja tekućine u trbušnoj šupljini, upale testisa ili novotvorevine na testisu. Karakterizira je mekana, elastična oteklina skrotuma u akutnim slučajevima bolna i temperirana. Liječenje se vrši sa odstranjenjem zahvaćenog testisa. Hematokela je nakupljanje krvi u ovojnici testisa kao posljedica traume testisa ili skrotuma. Liječenje se sastoji od aspiracije krvi iz ovojnice te ispiranja da ne nastanu priraslice.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Mučim se sa češljanjem retrivera, osobito sada u ovo vrijeme (Spira i Marli su vani) pa vas molim da mi preporučite ispravnu četku. Unaprijed zahvalna, Marijeta O: Nažalost, niste naveli jesu li psi duže ili kratke dlake.  Češljevi se dijele na obične četke, češljeve i 'pseće' rukavice. Češljevi mogu biti metalni ili plastični, a zubi moraju biti zaobljeni ili bojom zaštićenog vrha, kako  ne bi ozlijedili kožu i čupali dlaku. Svim pasminama pasa potreban je češalj rjeđeg zuba, razmaka 2 mm. Psima finije  dlake i pasminama sklonim zamrsivanju  dlake i stvaranju čvorova potreban je gušći češalj.  Rjeđim češljem možemo razmrsiti čvorove i čuperke, posebno u vanjskom sloju dlake. Gušćim češljem raščešljava  se dublji sloj i odstrani se mrtva dlaka koja više nije dobro učvršćena. Pritom ne smije se jako vući jer će psa boljeti, ako se stvara otpor potrebno je raditi na uklanjanju čvorića rjeđim češljem ili prstima. Dobar je i  češalj s rotirajućim zubcima koji otpetljava čvoriće dlake, a da pri tom ne čupa i stvara neugodan osjećaj našim ljubimcima. Četka je pribor koji se vrlo često korist u redovitom uređivanju i njezi dlake. Koristi se nakon češljanja češljem za završno uređivanje, naročito kod dugodlakih pasa te kod brzog uređivanja njegovanih  pasa nakon trčanja. Čekinje bi trebale biti dovoljno duge da kroz dlaku dosegnu  do kože. Kratke guste četke su dobre za kratkodlake pse. Prilikom četkanja psa glatke dlake potrebno je slijediti kako ona leži i smjer njenog toka, počevši od glave i idući prema repu. Ukoliko Vaš pas ima dugu dlaku, treba Vam četka dugih i rjeđih čekinja umetnutih na gumenu osnovu.  Rukavice i gumene četke pogodne su za kratkodlake pse jer one na principu elektriciteta privlače dlaku i tako je uklanjaju. Kolega Dragan Vešović, dr. vet. med. pisao je o Furminator četki ovdje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam štene američkog staforda starog 5 mjeseci. Pas je fenomenalan, zaigran i velika maza, jedino što mu lijevo uho visi i pada da stranu, dok mu desno stoji dobro. Kupirati se ne smije niti bih to htio pa me zanima da li  postoji neki drugi način. Hvala, Vily O: Podizanje ušiju i formiranje "pravilnog" izgleda ušne hrskavice nerijetko varira od jedinke do jedinke. Naime, one se počinju uspravljati već u dobi od nekoliko tjedana pa sve do nekoliko mjeseci (6-8 mjeseci). Također, tijekom ovog perioda moguće je često uočiti i ponovne padove i podizanja uški. Uzrok takvog podizanja i padova je u nejednolikosti trošenja kalcija koji odlazi u rast zubiju i nedovoljno u ušnu hrskavicu. Stoga, vlasnici nerijetko primjećuju da se nakon perioda izmjene zubi konsolidiraju položaji ušne hrskavice, odnosno one zauzmu svoj specifičan položaj. Iz tog razloga, kao i iz razloga što je Vaš ljubimac još štenac potrebno bi mu bilo osigurati dostatne količine svih nutritivnih elemenata prilagođenih njegovim/njenim dnevnim potrebama. Zato struka savjetuje, a vlasnici i uzgajivači se često odlučuju, za odabir nekih od renomiranih proizvođača unutar superpremium i premium asortimana hrana te na takav način osigurati sve osnovne uvjete za normalan rast i razvoj štenca. Također, takve hrane imaju pravilno izbalansirane odnose kalcija i fosfora te ostalih tvari koje uravnotežuju odnos rasta i potrebe za određenom količinom pojedinih elemenata i minerala.  Također, moguće je prije navedene minerale unositi i u obliku dodataka (tablete, prah) postojećoj prehrani primijenjene prema naputcima svakog pojedinog proizvođača. U protivnom, veća količina kalcija i neuravnoteženost s drugim mineralima mogla bi izazvati druge neželjene posljedice u zglobovima i hrskavičnoj masi. Uzrok padajućih ušiju može biti i posljedica genetskog nasljeđa bližih ili daljnjih predaka. To se suzbija odabirom rasplodnih jedinki koje imaju korektne i tvrde uši.  Ukoliko i nakon 6-7 mjeseci starosti ljubimca uši ne zauzmu "pravilan položaj", potrebno je potražiti pomoć veterinara ili znalca koji može izraditi potporu i privremeno je zalijepiti u uho, kako bi se uho zadržalo u ispravnom položaju. Potpora se izrađuje od tankog i lakog plastičnog materijala (sličan materijalu od plastičnih boca za mineralnu vodu) u obliku uške. Takva osnova potpore se oblijepi s pričvrsnim flasterom, kako ne bi izazvala povrede uslijed trenja o ušku. Ušku je potrebno prije lijepljenja potpore obrijati s unutrašnje strane. Potpora se stavlja do korijena uške, gdje počinju ušne neravnine. Lijepljenje se vrši neoprenskim ljepilom koje ne iritira kožu i dovoljno je izdržljivo da drži potporu s unutrašnje strane slijepljenu oko 14 dana. Više o ovim kao i drugim tehnikama možete saznati kod svog veterinara ili uzgajivača.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam mopsa mjesec i pol dana, star je 4 mjeseca i danas sam primjetila crne hrapave točkice (mrlje) na kojima se izgubila dlaka. Zanima me šta bi to moglo biti i je li neka bolest ili nešto drugačije? Molim Vas da mi odgovorite. Unaprijed hvala, pozdrav, Marina O: Kod štenaca je nekoliko bolesti na koje prvo pomislimo kada je riječ o koži. Parazitarne invazije mogu biti problem, prvenstveno demodikoza. U nastanku ove bolesti presudnu ulogu ima imunitetno stanje jer uzročnik se nalazi na koži svakog psa, a do razvoja bolesti dolazi zbog narušenog imuniteta. Bolest može imati dva oblika: lokalizirani i genaralizirani, pri čemu je generalizirani naročito opasan. Opširnije o toj bolesti pisala je kolegica Zdravka Rumiha dr. vet. med. ovdje. Osim demodikoze može se javiti i šuga. Šuga je kožna parazitarna bolest uzrokovana skupinom mikroskopski sitnih grinja poznatih pod nazivom šugarci, a svrstavaju se u nekoliko rodova. Svi oni žive na koži ili u koži životinja i čovjeka, gdje se hrane i razmnožavaju. Svojim prisustvom i raznim aktivnostima na ili u koži uzrokuju upalne promjene, što se manifestira jakim svrbežom, odebljanjima i perutanjem kože, a sve to prati stvaranje krasta i gubitak dlake. U pasa se najčešće javljaju sljedeći šugarci: - Otodectes cynotis koji živi na sluznici vanjskog zvukovoda u pasa. Hrani se cerumenom i time iritira sluznicu. Najčešći je uzročnik upale vanjskog zvukovoda. - Zatim, Sarcoptes canis koji parazitira u koži glave i vrata, a u težim slučajevima se može proširiti i na cijelo tijelo. U koži buši kanale u kojima polaže svoja jajašca, a hrani se krvlju, limfom i tkivnim stanicama. Izazivaju jaki svrbež te upalu kože s posljedičnim zadebljanjem površine kože. Obično te promjene počinju na glavi, vratu pa se šire po tijelu. Ovaj oblik šuge je u gradskih pasa vrlo rijedak. Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničke slike (jaki svrbež) te mikroskopskim pregledom strugotine kože. Liječenje se provodi lokalno akaricidima ili peroralno lijekovima uz potpornu terapiju. Najčešće liječenje traje 4-6 tjedana. Iako su šugarci vrsno specifični, navedeni Sarcoptes mogu prijeći i na čovjeka koji je u bliskom kontaktu sa oboljelim psom ili mačkom. Kod čovjeka dolazi do reakcije u roku od 24 sata nakon direktne izloženosti šugarcima. Promjene se očituju u obliku svrbećih papula na rukama i trbuhu koje u pravilu prolaze za desetak dana bez posljedica. Na početku spomenutu demodikozu također uzrokuju šugarci. Gljivične infekcije također mogu predstavljati problem, naročito u okolnostima slabijeg imuniteta i lošijih uvjeta držanja. O tome više možete pročitati u mojem ranijem odgovoru ovdje. Za ove bolesti često je potrebno dugotrajno liječenje, što uvijek treba imati u vidu. Kod štenaca nerijetko se susreće i piodermija - bakterijska infekcija kože, koja također stoji u korelaciji sa općom otpornošću. O tome možete više pročitati ovdje.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam štene od 4 mjeseca, križanka Jazz, uglavnom kod mene je nekih 3 mjeseca. Nađena je vani i otkad je kod mene dosta često je piškila, ali po mojoj procjeni i procjeni veterinarke to je radila od sreće, znači čim bih došla doma ona bi fino obilježila cijeli hodnik, no naučena je da ide van i sada već nekih mjesec dana je ta njena senzibilnost smanjena te je prestala, ali je povremeno znala obaviti nuždu doma, iako zna da ne smije, te bi nakon nužde sama otišla u kaznu, pognula glavu itd. A od sinoć, posve nekontrolirano, u velikim količinama mokri po stanu (u stojećem položaju, naglo, kao kada trudnici vodenjak pukne, odjednom), nakon čega ponovno tužno pogne glavicu i ode u kaznu iz koje ne izlazi dok je se ne pozove. Ne znam što da radim, molim vas pomozite mi, očekujem vaš savjet, ne zanm što ću s njom. Čak se sinoć, dok je sa mnom u krevetu spavala, se pomokrila, u zadnje vrijeme je dosta žalosna, danas nije htjela piti vode te sam joj je na silu dala, apetita ima, temperatura joj se čini nešto povisena po procjeni, oči su joj malo crvenokasto-krvave. Hvala unaprijed, Ivana O: Psi koji mokre u kući, a prethodno su naučeni da to rade vani, najčešće su plahi, nesigurni, a često i podložni stresu, što znači da se prema njima treba odnositi s posebnom pažnjom. Osim toga, Vaš pas nije u potpunosti niti prestao mokriti u kući. S obzirom na Vaš opis situacije, trebalo bi prvo isključiti urinarnu inkontinenciju. O tome je opširnije pisala kolegica Zdravka Rumiha dr. med. vet. ovdje. Dakle, kako bi se ustanovilo da se ne radi o zdravstvenom problemu nemogućnosti zadržavanja mokraće, trebalo bi napraviti neke od osnovnih pretraga u veterinarskoj ambulanti. Ukoliko se utvrdi da ne postoji zdravstveni problem, može se raditi o poremećaju ponašanja. Neki psi uriniraju po stanu zbog neadekvatnog odgoja pa ih, na teži način, treba iznova učiti normama ponašanja koje su trebali usvojiti u ranijoj dobi. U većini slučajeva sa završetkom puberteta problemi ovakve vrste prestaju. Ima pasa koji su jako vezani za svoje vlasnike i bilo kakav oblik odvajanja doživljavaju vrlo emotivno, promjenom ponašanja (koji može sezati od lagane nervoze, do jačih oblika depresije), što može rezultirati i mokrenjem „iz protesta“. U ovakvim slučajevima psa treba postepeno navikavati na sve duže i duže periode izbivanja, kako mu odvajanje, npr. dok ste na radnom mjestu, ne bi predstavljalo preveliki stres. Psi komuniciraju na različite načine: stavom tijela i ponašanjem, glasanjem, te mirisnim oznakama. U fecesu i izmetu pasa nalaze se tvari specifičnog mirisa (feromoni) koji prenose podatke o pojedinoj životinji, kao što su npr. spolni status ženke ili autoritet mužjaka. Psi su društvena bića tako da ljude prihvaćaju kao vlastiti čopor. U takvoj grupi postoji cijeli niz pravila ponašanja, a svaka jedinka ima određenu poziciju. Na vrhu hijerarhijske ljestvice dominira tzv. alfa jedinka i ona je vođa čopora. Pozicije svakog od članova grupe redovito su podložne promjenama. Potrebno je minuciozno istražiti što je potaklo Vašeg psa, odnosno kakva promjena se dogodila u njegovoj rutini da je počeo reagirati ponovnim mokrenjem. Razgovarajte o tome sa svojim veterinarom.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam škotskog ovčara starog 8 godina. Prije par mjeseci mu se počela ljuštiti koža i rijediti dlaka pa smo pozvali veterinara koji je rekao da ima šugu, dao mu injekciju (ne znam što) i nekakvu zelenu tekućinu kojom smo trebali mazati zahvaćena područja. U početku se najviše ljuštila koža na glavi, njuška i uši, ali i prednje noge i područje oko njih na trupu. Nakon tog tretmana, stanje se nije popravilo. Ljuštenje se nastavilo, na ušima se čak znaju pojaviti i ranice. Posljednjih nekoliko dana pas pojačano pije i drhti, a malo jede. Osim toga je umiljat i miran kao i uvijek. Moram napomenuti da je to pas koji živi na selu, s ovcama i često je vani u prirodi. Zahvaljujem. Ivona O: O najčešćim dermatološkim bolestima možete pročitati ovdje, ovdje, ovdje i ovdje. Sarkoptes šuga je najčešća u psa. Uzročnik je šugarac: Sarcoptes scabiei var. canis. Javlja se kod pasa svih životnih dobi, a često i kod lisice (pa su uzrok zaraze npr. mjesta gdje je lisica ležala) te rijeđe u konja i čovjeka. Parazitira u koži glave i vrata, na mjestima s malo dlake ili bez nje, najčešće oko njuške, očiju i usta, zatim se dalje širi na grudi i trbuh, a u težim slučajevima se može proširiti i na cijelo tijelo. U koži  šugarci buše kanale u kojima polažu svoja jajašca, a hrane se krvlju, limfom i stanicama tkiva. Izazivaju jak svrbež te upalu i crvenilo kože s posljedičnim zadebljanjem površine kože (kao hrastova kora), a nerijetko dolazi i do sekundarne infekcije bakterijama. Na promijenjenim mjestima, javljaju ce mali crveni čvorići, papule, vezikule pa i pustule (mjehurići različitih veličina). Pas se češe, te se mogu naći ogrebotine od noktiju, odnosno zuba, na koži psa, zbog grizenja. Kasnije nastaju kraste i dlaka otpada, a koža postaje suha i zadebljala. S vremenom se povećavaju zahvaćene površine. Životinja prestaje jesti, mršavi i anemija postaje sve izraženija. U težim slučajevima može doći i do uginuća. Kod mladih pasa dlaka djelomično otpada i koža se peruta. Šuga se prenosi  izravno (dodirom) i neizravno (preko zaraženih stvari). Kod ljudi  dolazi do reakcije u roku od 24 sata nakon izravne izloženosti šugarcima. Promjene se očituju u obliku sitnih papula(mjehurića) na rukama i trbuhu, koje intenzivno svrbe, osobito noću, a u pravilu prolaze za desetak dana bez posljedica. Dijagnoza se postavlja prema simptomima: opadanje dlake, stalno češanje i promjene na koži psa ukazuju na mogućnost šuga. Najsigurnije se dokazuje nalazom larvi i odraslih parazita u uzetoj kožnoj strugotini, no šugarca nije lako naći. Materijal se uzima sa periferije promijenjenih mjesta, gdje su šugarci najaktivniji i gdje ih je najviše.Ponekad je potrebno duboko struganje kože i to na više mjesta. Uzeti materijal se mikroskopski pregleda da bi se isključila demodikoza. U više od polovice slučajeva šugarca uopće ne nađemo. No postavimo li sumnju na ovu bolest, odmah započinjemo s liječenjem. Prilikom liječenja potrebno je  odvojiti bolesne od zdravih pasa. Nakon toga, preporuča se nanijeti na  kožu međulopatičnog područja preparate Stronghold ili Advocate u obliku ampula. Ukoliko za 3-7 dana svrbež ne prestane, treba psa  okupati sa pripravljenom otopinom akaricida (Amitraz) koju će pripremiti veterinar i dati vam detaljne naputke o uporabi. Tretira se cijelo tijelo. Jedno kupanje nije dovoljno i treba ga ponoviti barem 3-4 puta u razmacima od 7 dana. Također, treba davati i potpornu terapiju. Boravišni prostor dezinficirati sa 2% Aldesolom te ponoviti nakon 10-14 dana. Tijekom liječenja psa je važno hraniti  kvalitetnom i krepkom hranom. Liječenje najčešće traje 4-6 tjedana. Vezano uz liječenje Vašeg psa, preporučam vam da kontaktirate veterinara koji Vam je već  liječio psa kako bi ga pregledao i utvrdio da li je dijagnoza pravilno postavljena te po potrebi promijenio  terapiju.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam haskija, mladu kujicu od 9 mjeseci. Prije četiri tjedna se počela tjerati, sve je išlo kako su mi ljudi rekli da se tjeranje odvija osim jednog detalja. Kako se počela tjerati, počela je krvariti. Krv je uredne crvene boje i ne curi puno, ali već curi gotovo 4 tjedna, nikako da prestane. Zabrinut sam i ne znam da li je to normalno ili se razbolila. Molim da me savjetujete što bi moglo to biti te kako da dalje postupim. Hvala, Zoran O: U kuja prvo tjeranje se javlja otprilike s 7-12 mjeseci, ovisno o pasmini psa, zdravlju, godišnjem dobu itd. Vanjski i prvi znakovi tjeranja kod kuja su otečenost stidnice, iz koje se cijedi krvavi, vodenasti, lakasti iscjedak specifičnog mirisa, koji se širi nadaleko i djeluje privlačno na mužjake. Prosječna duljina tjeranja u kuja je oko tri tjedna, no postoje i variranja oko 7-10 dana kraće ili dulje. Ciklus u kuje podijeljen je u četiri faze. Prva faza je proestrus i traje oko 9 dana. U to vrijeme se javlja iscjedak crvenkaste boje zbog hiperemije, uslijed djelovanja hormona i pucanja kapilara. Dolazi do dozrijevanja folikula na jajnicima, luči se estradiol koji uzrokuje proliferaciju maternice i vaginalnog epitela. Druga faza spolnog ciklusa ili estrus traje ovisno o pasmini, od 4-21 dana.U ovoj fazi dolazi do pada koncentracije estrogena i povećava se koncentracija hormona koji će izazvati ovulaciju. U ovoj fazi ženka je spremna za parenje. Količina iscjetka je vrlo mala, svijetle je boje. Treća faza ili diestrus traje 60-70 dana, ukoliko ženka nije gravidna. Četvrta faza ili anestrus je faza spolnog mirovanja. Ova faza traje slijedećih 150 dana, a u krvi dolazi do opadanja koncentracije spolnih hormona.  Svaka kuja ima jedinstven ciklus pa tako i pojedine faze ciklusa mogu biti produžene ili smanjene . Međutim,  krvarenja iz rodnice  se mogu javiti uslijed ozljede od parenja, traume, hematoma (krvni podljevi) te adenokarcinomi... Dijagnoza kod krvarenja  iz spolnih organa životinja postavlja se pažljivim vaginalnim pregledom, pomoću spekuluma ili vaginoskopa. Ukoliko se stanje ne promjeni kroz desetak dana trebalo bi načiniti daljan pregled kako bi se ustanovio uzrok i poduzelo potrebno liječenje. Međutim, ako primjećujete promjene općeg stanja (odbijanje hrane, malaksalost, kuja se manje kreće...) odmah se uputite veterinaru.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Udomila sam psića prije 6 godina (sada veterinari procjenjuju da ima oko 8), 7, 4 kg, mješanka je prema mišljenju veterinara šnaucera, maltezera i terijera (samo nagađamo). Prije 14 dana je trčala po dvorištu, jauknula i od tada ne želi stati na zadnju lijevu nogicu. Hoda na tri nogice, a sa zadnjom hoda samo po dubokom snijegu, po stepenicama i malo po dvoristu. Sve ostalo radi na tri nogice. Veterinar smatra da nije slomljena jer ju ne boli kad ju diramo, nema temperaturu i sl., iako nismo slikali jer nema rendgen. Prvo je dobila injekcije i tablete protiv bolova, no nije bilo poboljsanja pa samo dobili neku "tešku" terapiju, nažalost ne mogu pročitati o kojim se lijekovima radi (nekakve injekcije B+C, calosal, biodyl, meanol i sl.). No, ništa nije pomoglo i sada pije neku terapiju 2 tabletice dnevno, nešto kao referoxord. Međutim, sada joj je napuhnut trbuh od svega toga, nema volje za hranom (hoće samo poslastice ili salame). Užasno me strah da se to ne dogodi i s drugom nogicom. Molim vas za savjet. S poštovanjem, Elvira O: Najčešći uzrok šepanja pasa na stražnju nogu je puknuće (ruptura) prednjeg križnog ligamenta koljenog zgloba. O problemima s ligamentima koljenog zgloba  i njihovoj građi pisao je kolega Dragan Vešović, dr. vet. med. ovdje. Bolesti prednjeg križnog ligamenta koljena su akutne ili degenerativne ozljede prednjeg križnog ligamenta što rezultira nepotpunom ili nepotpunom nestabilnošću koljenog zgloba. Akutna ruptura je u manje od 20% slučajeva izazvana prekoračenjem snage ligamenta, u pasa najčešće uzrokovano prejakim istegnućem. Degenerativne promjene javljaju se kod starosti, imunoposredovano (septični artritis), imobilizacije zgloba. Kod starosti i degeneracije povezano je sa težinom psa, psi teži od 15 kg pokazuju više znakova i promjena neko manji psi i javlja se iznad starosti od 5 godina. Parcijalna (nepotpuna) ruptura javlja se u 25-30% slučajeva šepanja. Sustav koji je zahvaćen je mišićnokoštani. Klinički znakovi ovise o stupnju puknuća (parcijalna ili kompletna), da li je akutna ili kronična, o tome da li je menisk ozlijeđen. Veterinar od vlasnika saznaje da je pas počeo iznenada šepati i da drži nogu u zraku u savijenom položaju (kod akutne ozljede). Ako je pas normalno aktivan  i šepa znak je da je riječ o degenerativnoj rupturi. Suptilno do izraženo povremeno šepanje znak je da je riječ o parcijalnoj rupturi koja progradira u potpunu. Pri kliničkom pregledu važan je "efekt ladice". To je pretraga koja se bazira na tome da u zdravih životinja pomicanje prema naprijed i prema natrag goljenične kosti  u odnosu na bedrenu nije moguće. Prije pregleda patelu (iver) ako je iščašena bi trebalo vratiti u početnu poziciju. Ako se radi o svježoj rupturi prednjeg križnog ligamenta goljenica u se u odnosu na bedrenu kost može pomaknuti prema naprijed 5-10 mm uz izraženu bolnost. U svakom slučaju veterinar mora obaviti palpaciju koljenog zgloba. Rizični faktori su pretilost, iščašenje patele... Diferencijalno dijagnostički treba razlučiti i traumu koljenog zgloba, iščašenje patele (sa puknućem ligamenta ili bez). Liječenje može biti konzervativno kod pasa do 15 kg težine uz prikladnu fizikalnu terapiju, nesteroidne protuupalne lijekove i dodatke prehrani sa glikanima poboljšanje je moguće za 6 mjeseci. Operacija se preporuča kod svih pasa, oporavak je brz, prevenira degenerativne promjene. Cilj operacije je postavljanje šasa (ekstrakapsularna tehnika) ili promijeniti kut zglobne plohe potkoljenice u odnosu na ligament. O šepanju općenito kod pasa možete pročitati također ovdje i ovdje. Točnu dijagnozu može Vam dati samo veterinar.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Moja kujica mješanka ima 10 godina i nedavno joj je veterinar dijagnosticirao Policitemiju veru, na temelju visokog hematokrita, trombocitopenije i prekomjernog mokrenja. Puštao joj je krv i nakon toga ona je opet normalno mokrila pa sam zaključila da joj je bolje. No, nakon mjesec dana opet prekomjerno mokri pa me zanima kakva je to bolest? Da li joj opet treba puštati krv i dali postoji neki lijek? Gdje ga nabaviti? Može li se uz tu bolest normalno živjeti? Hvala, Snježana O: Policitemija rubra vera je kronična bolest crvenih krvnih stanica, eritrocita, koje se nekontrolirano umnožavaju. Uzrok bolesti za sada nije poznat. Policitemija može biti relativna i apsolutna. Relativna policitemija može se javiti uslijed dehidracije (gubitak tjelesne tekućine) pri čemu se posljedično smanjuje volumen krvne plazme. Terapija se provodi rehidracijom životinje i terapijom osnovne bolesti koja je dovela do dehidracije. Apsolutna policitemija predstavlja pravo povećanje broja crvenih krvnih stanica uz koje se javljaju simptomi kao što su žeđanje i prekomjerno mokrenje, sklonost krvarenju, promjene u ponašanju (oslabljena koordinacija pokreta) i osjetima, svrbež i sl. Liječenje se provodi ponavljanim puštanjem krvi čiji je cilj smanjenje količine stanica u krvi. Na starijim psima se zahvat provodi u dužim intervalima nego što bi to proveli u mlađih pasa, u prosjeku svaki drugi tjedan. Učestalo puštanje krvi dovodi do smanjenja količine željeza i smanjene proizvodnje eritrocita pa se smanjuju potrebe za ovim oblikom liječenja. Zbog toga je u ovih pasa potrebno povremeno nadoknaditi željezo da bi se izbjegle komplikacije povezane s njegovim manjkom. Ostale mogućnosti su liječenje ciljanim lijekovima koje će veterinar preporučiti prema svim referentnim pokazateljima. Bolest je neizlječiva, ali je kroničnog, polaganog tijeka i uz pravilno liječenje i redovite kontrole, unatoč bolesti, životinja može voditi normalan život. Bez liječenja broj eritrocita se nenormalno povećava, pojačava se gustoća krvi, što može dovesti do komplikacija od kojih su najčešće tromboze i krvarenja. Za pravilan tretman ovog oboljenja su potrebne češće i redovite kontrole.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Idući mjesec kupujem žensko štene samojeda. Molim par informacija. Evo počinjem sa izgradnjom boksa, veličine 20 kvadrata (5x4 m). Napravit ću betonski pod, ali ne po cijelom boksu. Jedan prijatelj, inače drerser pasa mi je rekao da bi bilo dobro kad bi jedan dio boksa posipao sa sitnim kamenčićima zbog psećih šapica. Da li je to ok? Nadalje, isto tako negdje sam pročitao da napraviim kućicu s ravnim krovom jer, navodno, psić se voli popeti gore i promatrati (to mi malo čudno). Također, isto tako kada sam se raspitivao malo o samojedu, naišao sam na par informacija koje su sasvim suprotne, a odnose se na istu temu, naime, negdje piše da samojedi vole puno lajati i zavijati, a negdje piše da ne laju i ne zavijaju pa me to malo buni. Znam da je tom psu porebno puno šetnje, ali to neće biti problem. Živim na selu i bavim se trčanjem pa bi mi jedan takav pas jako dobro došao da mi pravi društvo. Eto, nadam se da ćete mi malo pomoći. Lijepi pozdrav, Tomislav O: Slažem se sa savjetom dresera o kombiniranoj podlozi unutar boksa za Vašeg ljubimca. Tako, osim onog dijela na kojem se nalazi boks (betonirani dio napravljen pod laganim nagibom kako bi se osiguralo otjecanje vode), moguće je osigurati i dio posut sitnim kamenčićima ili dio s travnatom površinom. Naime, na takav način je moguće djelomično osigurati prikladni prostor na kojem će nerijetko ljubimac moći obaviti nuždu, zakopati neku od stvari,... Također, točno je i to da se neki vlasnici ljubimaca češće odlučuju za odabir kućice u boksu s ravnim krovom, a sve kako bi se ljubimac mogao popeti na nju i imati bolji pregled okoline. Naime, na takav način je moguće dodatno ljubimcu umanjiti eventualnu dosadu koja se može pojaviti kao posljedica dužeg zadržavanja ljubimca unutar boksa.  Većina uzgajivača ove pasmine pasa navodi da je za držanje ove pasmine izrazito bitan odgoj i aktivnost. Tako, odgoj je i bitan kako bi se reducirala njegova vokalizacija. Naime, većina samojeda se glasa zavijanjem i lajanjem te bi bilo zgodno naučiti ljubimca, a sve kako bi imali njegovo glasanje pod određenom kontrolom. To se najlakše može postići još dok je ljubimac mlad. Više o ovoj pasmini i njezinom odgoju možete saznati i u odgovoru kolegice Zdravke Rumiha, dr. vet. med. ovdje. Također, više o odgoju ove pasmine pasa mogu će je pronaći i na adresi različitih udruga za odgoj i edukaciju pasa u Vašem mjestu. Više o tipovima samojeda možete saznati i u mom ranijem odgovoru ovdje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam ženku dobermana, stara je 3 godine. Pre 20 dana je uparena. Parenje je prošlo bez ikakvih problema (kao po udžbenicima). Ovo joj je drugo parenje, prošli put je oštenila 9 štenaca. Znači, 20 dana nakon parenja, jutros je opet prokrvavila. Krv je tamne bolje i ne baš u velikim količinama. Kuja je ponašao normalno, normalno jede, pije, kreće se, vesela je, ali me je ovo krvarenje baš zabrinulo. Zaista nemam iskustva s tim. Da nije možda pobačaj, neka infekcija, ponovno teranje...itd. Unapred hvala, Predrag O: Tijekom graviditeta moguća je pojava krvarenja iz maternice. U pravilu, ona se najčešće pojavljuju u drugoj polovici graviditeta (nakon 35 dana) te nerijetko prolaze nezapažena jer su najčešće blaže naravi te kratkog vijeka. Uzroci ovoj pojavi najčešće se pripisuju nekoj od trauma, kao što su pad, udarac,... što za posljedicu mogu imati ozljedu placente te njeno odlupljivanje od maternične stijenke. Također, do pojave krvarenja za vrijeme graviditeta može doći i kao pojava različitih anomalija placente, različitim novotvorevinama, infekcijama različite etiologije, trovanjima,... U slučajevima da je narušen integritet maternice ili placente, postoji vjerojatnost i uginuća plodova. Stoga Vam savjetujem da s ljubimcem posjetite svog veterinara. Isti će po pregledu ljubimca moći utvrditi točno o čemu je riječ te Vas dalje u skladu s dijagnozom savjetovati.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imamo muškog psa (mješanac) starog 6 mjeseci u čijim smo ustima primjetili bradavice koje izgledaju poput karfiola. Nekako su sivkaste i rascvjetane. Ima ih otprilike deset. Upoznati smo s dvjema opcijama: možemo pričekati da same otpadnu ili, ukoliko se počnu nastanjivati na nepcu, ih kirurški odstraniti; što nam se ne čini kao dobra ideja s obzirom da nam psa moraju uspavati. Da li postoji neka treća opcija i koliko im u prosjeku treba da se osuše i otpadnu s obzirom da su nastanjene u ustima psa? Maja O: Bradavice u ustima pasa najčešće se pojavljuju i povezuju s virusnim oboljenjem. Naime, uzročnik je virus koji pripada papiloma-virusima te se smatra da se prenosi kontaktom s bolesnog na zdravog psa. Posljedično, nakon 3-35 dana po infekciji, moguće je na području sluznice usne šupljine uočiti različitih veličina i oblika bradavice (papilome). Najčešće su oblika karfiola te na peteljci odvojeni od podloge. Uz njihovu pojavu u sluznici usne šupljine, ovo oboljenje ne prate drugi simptomi. Eventualno, moguće je uočiti pojačanu salivaciju, a sve kao posljedica iritacija bradavica na pojedinim pozicijama u usnoj šupljini. Liječenju ovog oboljenja pristupa se kao što ste i naveli. Dakle, odabire se metoda kauterizacije, koja se i provodi u općoj narkozi ljubimca. Po elektrokauterizaciji, kroz nekoliko dana, se provodi "tuširanje" i ispiranje usne šupljine antisepticima, a sve kako bi se stvorili što bolji uvjete za cijeljenje rane. Prema nekim podacima, oni se zadržavaju u usnoj šupljini nekoliko mjeseci (najčešće oko 2 mjeseca) nakon čega spontano nestaju. Naravno, ako su na mjestima koja se nalaze blizu grizne plohe i zuba te ako su na putu prolaska hrane, nerijetko se zna dogoditi da isti budu i prije "uklonjeni". U tim slučajevima, nerijetko se nakon 2-3 mjeseca ponovno pojavljuju (recidivi). U svakom slučaju, savjetujem Vam da se sa svojim veterinarom posavjetujete oko najprikladnijeg načina tretiranja postojećeg stanja kod svog ljubimca, a sve kako bi mu osigurali optimalno zdravlje i kvalitetu života.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Moj se pas unatrag pet dana čudno ponaša. Prednje su mu noge jako otekle, a prije toga sam bio u šumi i on je kopao kao lud. Je li mu možda od toga? Kad ga pokušam primiti ispod trbuha počinje cviliti. Što napraviti? Hvala, Timotej O: Kod pasa nalazimo cijeli niz oteklina, što implicira važnost točne dijagnoze veterinara.  Kada govorimo o oteklinama kod pasa najčešće se spominju hematomi, ciste, apscesi,...  Hematom predstavlja nakupljanje krvi u novostvorenoj šupljini, cista predstavlja vrećaste ili loptaste tvorbe ispunjene kašastim ili tekućim sadržajem, a apsces novonastale šupljine ispunjene gnojem,... Određeni poremećaji i fiziološkoj funkciji organa i organskih sustava mogu dovesti do sličnih simptoma. Tako, najčešće se spominju srce i krvožilni sustav (npr. upale vena - flebitis, problemi s limfnim sustavom,). Također, kako je ljubimac bio u šumi, ne smiju se zaboraviti i ubodi ili ugrizi različitih insekata, pauka, gmazova, drugih životinja,... U svakom slučaju savjetujem Vam da se s ljubimcem obratite svom veterinaru. Isti će po pregledu ljubimca biti u mogućnosti točno odrediti o čemu je riječ te Vas u skladu s dijagnozom dalje savjetovati po pitanju zdravlja ljubimca.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam maltezera koji je star 7 godina. Prije 5 dana su mu se ukočile zadnje noge, može stati na njih, ali ne i micati. Jede i pije normalno, jedino što ne može kontrolirati mokrenje. Vodila sam ga kod veterinara, dobiva injekcije, ali veterinar kaže da je velika vjerojatnost da mu lijekovi neće pomoći i da ga je bolje uspavati, nego da živi tako nepokretan. Njegova dijagnoza je problem s kralježnicom, tj. misli da mu je neki od kralješaka iskočio ili možda čak problem sa živcima koji izlaze iz kralježnice. Nije mu slikao kralježnicu pa ne mogu točno reći da li je to stvarno tako. Možete li mi dati drugo mišljenje jer ga ja ne bih htjela uspavati samo zato što je nepokretan, inače je vrlo dobrog zdravlja i živahan pas. Unaprijed hvala, Tea O: Paraliza ekstremiteta obično se pojavljuje kao posljedica oštećenja perifernih spinalnih živaca. Najčešće se dovodi u vezu s ozljedama, odnosno traumom korijena živca na području lumbalnog i/ili sakralnog dijela ili ozljedama živaca na samim ekstremitetima. Klinička slika ovisit će o lokalizaciji problema. Sposobnost ili nemogućnost da se ljubimac osloni na ekstremitet, prisustvo ili odsustvo boli, mogućnost fleksije u zglobu, prisustvo refleksa na različitim dijelovima ekstremiteta u korelaciji je s mjestom oštećenja živca. Za određivanje prirode, stupnja i točne lokacije poremećaja koji uzrokuju nemogućnost hodanja ili otežano hodanje, potrebno je provesti nekoliko dijagnostičkih postupaka: palpacija (pretraga diranjem rukama), dijagnostičke injekcije, rentgensku pretragu, te mijelografiju. Osim navedenih, u dijagnostici se koriste i sljedeće metode: nuklearna scintigrafija, kompjuterizirana tomografija (CT) i magnetska rezonanca. Od navedenih pretraga izuzetno je važno načiniti mijelografiju kako bi se mogao dobiti uvid u stanje kralježničke moždine, odnosno, provodljivosti živčanih impulsa. Ujedno je od velike važnosti pratiti sposobnost defeciranja i uriniranja koji su dobar pokazatelj sposobnosti provodljivosti. Čest uzrok ovakvoj vrsti problema je sindrom caude equine o čemu više možete pročitati ovdje. Općenito o ozljedama kičme možete pročitati više ovdje. Što se tiče drugog mišljenja, ono je moguće isključivo nakon temeljitog kliničkog pregleda pa Vas upućujem da potražite specijalističku veterinarsku ambulantu za kućne ljubimce.