Pitajte veterinara

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam pitanje u vezi susjedinog mačka. Počeo je odbacivati svoj rep. Puše, reži i napada ga. Grize i grebe...izgrebe se i izgrize do krvi. Ponaša se kao da mu je rep neprijatelj. Nemirno spava, samo se odjednom nakostriješi i napadne si rep... Išli su veterinaru, on je rekao da ako se mačak odaziva na  ime nije bjesnoća, dao mu je 2 injekcije i neke antibiotike te ovratnik da se više ne napada. On se za vrijeme tih lijekova primirio. Nije imao tako intezivne napade i mirnije je spavao. Sve do subote, ovaj put  šapama - opet ispočetka. Potpuno si je izgrebao rep. Zvali su veterinara i nisu ga dobili, do nedjelje ujutro mačak si je unakazio rep do kraja. Krvi naravno po svuda, i boljelo ga je, naravno. Dobili su veterinara, ali u našoj okolici nema dežurne službe, veterinar  je bio slobodan tek u ponedjeljak  ujutro. Do tada nisu čekali i riješili su se mačka. Možete li mi, molim Vas, reći što mu je bilo? Veterinar je prvi put rekao da može biti da ga je nešto ugrizlo pa osjeća miris druge životinje na njemu. Susjeda kaže da nema nikakvog ugriza, ništa se nije vidjelo - sve rane koje je imao po repu, kaže, nanio si je sam. Zatim, da mogu biti paraziti ili mu možda nešto prošlo po repu (bicikl, auto) pa ga doživljava kao strano tijelo. Inače, živimo na selu. Recite mi, je li to što je bilo s njim opasno za djecu? Susjeda ima malo dijete i ja ih imam, zajedno su stalno te se kreću onuda kuda je išao i mačak. Je li to nešto strašno bilo ili su to gore navedeni razlozi? Je li bjesnoća isključena? Puno hvala na odgovoru. Lijepi pozdrav, Franka O: Bjesnoća kod mačaka je bolest središnjeg živčanog sustava. Virus se prenosi isključivo  ugrizom zaražene životinje. Budite oprezni ako je Vaša mačka ugrižena od neke druge bijesne životinje jer se simptomi ne pojavljuju odmah. Potrebno je 2 do 5 tjedana kako bi se virus proširio po tijelu mačke i tada se javljaju simptomi: Loša koordinacija i nedostatak ravnoteže se javljaju kao prvi znakovi bjesnoće. Ako primjetite da mačka lupa glavom po mnogo svari na koje naiđe, trebali bi istražiti taj problem. Vikanje i glasno mijaukanje - javlja se u ranoj fazi bolesti, no može ukazivati i na druge zdravstvene probleme. Glas mačke koja je zaražena bjesnoćom se mijenja. Konjuktivitis - upala očnih ovojnica, tako da oči budu natečene i crvene. Pojačano slinjenje - mačka zbog bjesnoće proizvodi mnogo sline i ta slina joj stalno curi iz usta. Pretjerana razdražljivost - mačke s bjesnoćom su vrlo razdražljive i odbijaju bilo kakvu pažnju. To je tipično za drugi stupanj bolesti, ekscitacijski. Bolesna mačka grize i grebe više nego što je normalno. Isto tako, mogu pokazivati agresiju prema stvarima na koje naiđu. Čudno ponašanje - npr. mačka se bori s imagiranim neprijateljima ili jede kamenje. Duboko disanje - uzrokovano je djelomičnom paralizom. Mačka ne može normalno disati i ovakvo stanje može odvesti u otkazivanje respiratornog sustava. Depresija - ovo je simptom paralitičkog stadija bolesti i više se ne može napraviti ništa kako bi se mačka spasila. Bjesnoća kod mačke nije uobičajena bolest, ali može biti fatalna. Bjesnoća može uzrokovati i sekundarne (usputne) bolesti poput urinarnih infekcija, respiratornih infekcija ili otkazivanja bubrega. Bjesnoća se može spriječiti  pravovremenim cijepljenjem. Dva su oblika bjesnoće: agresivna, tj. napadačka i tiha.  Prvi stadij agresivne bjesnoće očituje se tako da životinja bez razloga laje promuklim glasom, ne odaziva se na ime,  skriva se i zavlači,  guta slamu i kamenje, a redovitu hranu odbija. Gutanje je otežano, a iz usta curi slina, pogled je mutan. To traje 1 -2 dana. Drugi stadij tipičan je za bjesnoću. Životinja grize sve do čega dođe, ne prepoznaje vlasnika, a ako je na vezana, trga se i otima, napada oko sebe ljude i životinje, usta joj se pjene i obično odluta od kuće. U tom stanju životinja je najopasnija po ljude.  U trećem stadiju nastupa oduzetost ždrijela, nogu i tijela i  životinja ugiba u teškim mukama od ugušenja.  Tiha bjesnoća, od koje naglo ugiba mali postotak bijesnih pasa i mačaka  i to uglavnom u gradu, nastupa bez gore opisanih znakova, ali je isto tako opasna. Znakovi bjesnoće slični su i u čovjeka i u životinja, no oboljelom čovjeku, dobije li odmah poslije ugriza serum, može se spasiti život, životinji ne. Ljudi se mogu zaraziti samo ako ih ugrize bijesna životinja ili  svježa slina zaražene životinje dođe na ranu ili sluznice čovjeka. Dijagnoza bjesnoće se postavlja  samo pretragom mozga uginule ili utamanjene životinje. Osim bjesnoće, postoji virusna bolest nazvana lažna bjesnoća, kod koje je tipičan znak samoozljeđivanje, a o njoj je više pisao kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. u odgovoru Lažna bjesnoća (pseudorabies). Prema opisanim simptomima i anamnezi , mačak Vaše susjede najvjerojatnije nije bio bijesan, već je imao jaku alergijsku reakciju na repu. Alergijske reakcije mogu nastati lokalno na koži zbog ugriza kukaca, nekih trava, a vrlo često iritacije mogu nastati ako mačka dođe u dodir sa nekom kemikalijom (ulje, gorivo, razrjeđivač  i sl.). Kad je dobio injekcije, a najvjerojatnije antibiotik i kortikosteroide, došlo je do smanjenja svrbeža,  ali je te injekcije trebalo ponoviti barem nakon 2- 3 dana kako ne bi došlo do ponovnog ozljeđivanja. Svakako bi mu pomoglo da mu se oprao rep u blagoj otopini šampona ili sapuna. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Molim Vas za savjet, mogu li maci od 3,5 mjeseca koju smo udomili, a primjetila sam da se češka po uhu, primjeniti Otonazol? Ako smijem, s obzirom na njenu dob,koja bi bila doza i koliko često, ima li kakvih nuspojava i koja je cijena Otonazola od 10 ml? Ima li koje drugo bolje sredstvo, a da ne šteti maci?Hvala, Dragica  O: Što se tiče korištenja Otonazol kapi, nema kontraindikacija za primjenu u malih mačića, dakle kapi se i kod njih smiju koristiti bez problema. Otonazol sadrži tri djelatne tvari koje djeluju protiv gljivica, bakterija i protuupalno. Kod primjene prvo se očisti uho, a zatim 2 puta dnevno ukapa u uho 2 kapi. Liječenje upale najčešće traje 8-10 dana. Nuspojave: Glukokortikoidi (supstanca sa protuupalnim djelovanjem u kapima) mogu ireverzibilno oštetiti kožu i djelovati štetno u okolnostima kada se često upotrebljavaju i kada je prekomjeran dodir s kožom. Dugotrajna lokalna primjena glukokortikoida može uzrokovati stanjenje epiderme (kože) i usporiti cijeljenje rana. U veterinarskoj ljekarni u sklopu Pet centra možete kupiti Otonazol kapi isključivo uz predočenje veterinarskog recepta, a aktualna cijena jednog pakiranja 63,95 kn. Kapi se ne smiju upotrebljavati kod perforacije bubnjića, što vlasnik ljubimca nije u mogućnosti sam utvrditi, dakle svakako preporučam da liječenje bude uz nadzor veterinara, tj. da se maca prije ikakve aplikacije lijekova odvede na pregled zvukovoda. Moguće je da se radi o ušnim šugarcima, bakterijama, gljivicama ili kombinaciji navedenog. Bilo bi dobro napraviti i bris uha te prema nalazima ciljano liječiti, umjesto primjene lijeka bez pretodno postavljene dijagnoze i utvrđenog stanja.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Mačak je star godinu i 2 mjeseca, Maine Coon. Nije kastriran, odgađali smo iz osobnih razloga, no ove jeseni ćemo ga kastrirati. Ne izlazi iz stana, dakle čisto je kućna mačka. Osim njega nemamo drugih životinja u stanu. Problem je nastao prije više od mjesec i po dana, kada sam primjetila da se često češe i da si zna napraviti ranicu, pogotovo u području ušiju. Odvela sam ga kod veterinara koji je rekao da je to vjerojatno samo malo jače začešao, da se ne brinemo, da mu ranu namažemo Tobrexom i to je to. Češanje je uobičajeno. Ipak, kada se to nastavilo, potražili smo savjet drugog veterinara prije 3 tjedna, on nam je dao Stronghold i rekao da je moguće da je došao u kontakt s nekim nametnikom pa da je to alergija, mada nikad nije bio vani. Ipak, dao nam je i antibiotik, ako se mačak u roku tjedan dana ne prestane češati... Pišem vam iz razloga što se mačak ne prestaje češati i nakon svega toga, a jučer si je napravio ranu iznad oka koja i nije baš "lijepa"...  Zabrinuta sam, a ponestaje mi vjere u veterinare jer svi to tretiraju kao da nije ništa ozbiljno, a on se i dalje češe! I ima sve manje dlake u tom području između uha i oka, od češanja, a ta rana je kap koja je prelila čašu... Ne znam što da radim! Hvala na odgovoru, unaprijed. Andrea O: Svrbež je jedan od simptoma koji prati bolesti kože. Svrbež (pruritus) kože parastetički je osjet na površini tijela koji nastaje pod utjecajem raznovrsnih vanjskih ili unutarnjih podražaja, a redovito ga prate promjene na koži u obliku ispadanja i prorijeđene dlake, ogrebotina, ranica, koje su podložne infekcijama. Kao simptom može biti posljedica širokog spektra bolesti, a neke od njih su prisutnost vanjskih parazita, prvenstveno buha, krpelja te šugaraca. Neke životinje na ubod buhe znaju reagirati dosta burno alergijskom reakcijom i pustularnim dermatitisom koji je popraćen intenzivnim i jakim svrbežom. Svrbež može biti posljedica i hormonalnih poremećaja izlučivanja autotoksičnih tvari i kod bolesti jetre i bubrega, alergijske preosjetljivosti, promjena u sastavu krvi ili želučano-crijevnih bolesti, bakterijskih te gljivičnih oboljenja. Više informacija o uzrocima i metodama liječenja možete pročitati i u ranijim odgovorima Svrbež kože i ispadanje dlake te Sezonske poteškoće s dlakom i svrbežom kože mačke - alergije, vanjski paraziti i gljivične infekcije. Moj savjet bi bio da mački postavite zaštitini ovratnik kojeg možete kupiti ili u našim veterinarskim ljekarnama ili kod veterinara, kako bi se spriječilo daljnje češkanje i ranjavanje već nastale kraste, proširivanje i inficiranje rane. Krastu mažite kremom ili špricajte sprejem koji potiče zaraštavanje i cikatrizaciju, tipa Vetoquinol Cotivet sprej ili Cink-vitaminska krema ili Flogoderm krema nekoliko puta dnevno, te preventivno ipak ponovite ampulu Strongholda ili Advocate preparata ako je svrbež ipak posljedica vanjskih parazita. Preventivno možete maci dati i sredstvo protiv unutrašnjih parazita kako bi se i ta sumnja riješila. Ako češkanje baš bude uporno i tijekom slijedećih tjedan dana nakon tretiranja i ne prestaje javite se na Kliniku za unutrašnje bolesti pri Veterinarskom fakultetu u Zagrebu gdje se mogu dodatno uzeti krv i urin, te kožni test kako bi se napravile dodatne pretrage i ustanovio pravi uzrok svrbeža.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Vlasnica sam par godina starog perzijanca kojeg sam dobila prije par mjeseci na poklon. Problem je u tome što ima vrlo prljav podbradak, dakle svaki put kada jede sav se uprlja i došlo je do toga da koliko ga god ja češljala, to se već sve upetljalo i ne znam zbilja što da radim više. Razmišljam o šišanju, ali strah me da nije možda u nečemu drugome problem. Hvala unaprijed na Vašem odgovoru. Stella O: Postoje mnogi slučajevima kada se ljubimci, bez obzira na metode i učestalost vlasnika u održavanju higijene, svejedno brzo i lagano prljaju. S jedne strane to predstavlja estetski problem, a s druge strane može stvoriti preduvjete za razvoj različitih oblika zdravstvenih poremećaja. Upravo kao što i navodite, zadržavanje hrane na području ispod usta otežava raščešljavanje i održavanje higijene. Naravno, hrana kao i toplina te vlažnost samog područja ispod usta može stvoriti npr. uvjete za razvoj gljivica. Iz tog razloga, neki uzgajivači pokušavaju "doskočiti" problemu tako što ošišaju cijelo područje ispod usta. Naravno, kod ljubimaca koji se vode po izložbama ovaj oblik "rješavanja problema" nije opcija. Stoga, moguće je učestalo održavati područje posebnim maramicama namijenjenim održavanju higijene. Naime, takve maramice su najčešće natopljene s različitim tekućinama namijenjenim za lakše uklanjanje nečistoća kako po koži tako i po dlaci ljubimaca. Nakon takvog tretmana, potrebno bi bilo dodatno raščešljati dlaku. Ovdje je zgodno spomenuti i potrebu za primjenom različitih pripravaka (suplemenata) namijenjenih održavanju i postizanju optimalne kvalitete kože i dlake - biotin, omega-3, omega-6 masne kiseline,... Kao što sam i prije naveo, mogući izvor nastalih problema može biti i zdravstveni poremećaj. Zbog svega prije navedenog, za početak bi bilo najbolje da se obratite svojem veterinaru. Isti će pregledati ljubimca i utvrditi njegov zdravstveni status. U skladu s njim, isti će biti u mogućnosti dalje Vas savjetovati na koji način je najbolje pomoći Vašem ljubimcu.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Javljam Vam se u vezi mačke stare 2 godine. Sve do prekjučer bio je veseo, razigran, gladan mačak koji je u večernjim satima samo klonuo, povukao se u tamu i cvilio. Pipanjem smo ustanovili da opet nešto nije u redu s mjehurom (na jesen prošle godine imao je upalu i bio izliječen antibioticima u 5 dana) te smo ga jučer odveli veterinaru. Slikanje je pokazalo upalu mokraćnog sustava - bubrega, zadebljanje stjenke mjehura (slaba prohodnost mokraće) 1cm i krvarenje. Ono što je jučer primio, primio je i danas: Konakion, Reglan amp. , Baytril, Solumedrol, Ketofen 1%. Sve što veterinar kaže je da su šanse da se izliječi 50%, kao i da ugine. Navodno da dosta mačaka boluje u zadnje vrijeme od te bolesti (prije tjedan dana jedna je istim liječenjem uginula dok druga nije) i jedino je rješenje čekati. Iako slika upućuje na jako loše stanje, on je danas nešto malo boljeg rapoloženja u smislu da popije vode (ne želi jesti), šeće i skoči na prozor (još jučer to nije mogao). Jako sam uplašena i molim Vas za savjet. Imate li iskustva s takvom bolesti i kako se ona liječi?Unaprijed zahvaljujem.Srdačan pozdrav, Ingrid O: Kod mačaka nisu rijetke bolesti mokraćnog sustava. Najčešće se radi o FLUTD-u, infekciji donjih mokraćnih puteva (Feline Lower Urinar Tract Disease), a procjena je da 4-10% mačaka pregledanih u veterinarskim ambulantama pokazuje znake FLUTD-a. Bolest donjih mokraćnih puteva nije jedinstvena bolest, već izraz kojim se nastoji opisati različita bolesna stanja koja zahvaćaju donje mokraćne organe mačaka. Tegobe variraju od upala i stvaranja kristala ili kamenaca, do upale mjehura izazvane npr. stresom ili nepoznatim uzrokom - idiopatski cistitis. Najčešći znaci FLUTD-a mogu uključivati:- učestalo napinjanje i mokrenje, ponekad bez uspjeha a veoma često izvan uobičajenog mjesta za obavljanje nužde- otežano i bolno mokrenje, kao i bolno glasanje za vrijeme mokrenja- krv u mokraći- često lizanje genitalnog područja- kod nekih mačaka i ustrašeno, nervozno ili čak agresivno ponašanje. Kao predispozicija nastanku ove bolesti navodi se pretilost, često žeđanje, kastracija (naročito kod mužjaka), stres, slaba aktivnost... Liječenje ovisi o utvrđenom stanju. Najteže stanje je kada dođe do opstrukcije mokraćnih puteva većim mokraćnim kamencima. U takvim slučajevima često kirurški zahvat predstavlja jedino rješenje. Ukoliko se radi "samo" o cistitisu, moguće je medikamentozno izliječenje. Ukoliko se radi o mokraćnim kristalima odnosno kamencima, odgovarajuća preventiva ima nezamjenjivu ulogu. Ona se svodi na primjenu ispravne prehrane kojom se pospješuje otapanje postojećih kristala i kamenčića i smanjuje rizik ponovnog nastanka. Takvu hranu proizvode Hill's s oznakom s/d i c/d, Royal Canin s oznakom Urinary, Eukanuba Urinary Struvite i Purina Urinary. S obzirom na stanje Vaše mačke, preporučujem da slijedite upute Vašeg veterinara.

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Dobila sam na poklon malu mačku, staru 2 mj. koja ima upaljene oči, kiše učestalo sa žuto-zelenim sekretom. Na savjet veterinarske ljekarne oči mažemo tobrex masti te za nos koristimo operil kapi. No, mačka i nakon 7 dana dosta kiše, a oči su još zamagljene, nema više puno krmelja. U kućanstvu su i djeca pa me zanima postoji li ikakva opasnost zaraze na njih i što s mačićem sada? Unaprijed zahvalna, Andrea O: Što se tiče prijenosa bolesti sa mačića na djecu ne morate brinuti zato jer velika većina zaraznih bolesti od kojih obolijevaju mačke nije prijenosna na ljude, tj. mikroorganizmi (najčešće virusi) su vrsno specifični. Pretpostavljam da se mačić zarazio herpes virusom koji je vrlo čest u malih mačića i uzrokuje bolest zvanu virusni rinotraheitis, a mace pokazuju upravo simptome koje ste naveli. O virusnom rinotraheitisu sam više pisala u ranije objavljenom odgovoru Virusni rinotraheitis mačaka. Eventualni rizik za djecu predstavljaju crijevni paraziti mačke koji su prijenosni i na ljude. Djeca i starije osobe su podložnije infestaciji parazitima zbog nedovoljne higijene ruku i slabijeg imuniteta. Bez obzira što možda niste vidjeli parazite u stolici mace, vrlo je izgledno da ih ima jer se mačići infestiraju parazitima još u maternici, paraziti prelaze placentalnu barijeru i na taj način se mačići okote sa prisutnim parazitima u crijevima. Mačiću bi bilo dobro dati Banminth pastu, koja je dostupna i u našim ljekarnama u sklopu Pet centra, a izdaje se samo uz predočenje veterinarskog recepta. Nadam se da sam Vam pomogla sa savjetima, a za sva daljnja pitanja i nedoumice, naravno stojimo Vam na raspolaganju.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Kupili smo Biokill zbog mačjih buha i počeli lagano špricati mačka s njim. Nažalost, imali smo situaciju da je mačak vjerojatno zbog Biokilla  počeo sliniti i osjećati se loše (to je trajalo cca pola sata do 45 minuta). Na internetu smo pročitali da mu damo mlijeka i stavimo malo soli na vrh jezika da mu izazovemo povraćanje. To nije uspjelo, ali je mačak prestao sliniti i počeo je normalno jesti. Kakve su moguće posljedice i da li mu se stanje popravilo? Postoji li mogućnost da mu naglo pozli? Naime, on nije kućna mačka, više je vani nego u kući. S poštovanjem i unaprijed hvala, Helena O: Buhe su ektoparaziti i napadaju mnoge životinjske vrste (pas, mačka, mali glodavci, ...), uključujući i čovjeka. Spadaju u bezkrilne insekte s dobro razvijenim zadnjim parom nogu koji im služi za skakanje. Povremeno se nalaze na tijelu ljubimaca, pretežno se zadržavaju u kavezu u raznim pukotinama ili u okolini, tako da treba  uz životinju tretirati i prostor. Biokill je tekući insekticid i akaricid koji ne ostavlja tragove, stoga je primjeren i za zaštitu tekstila, krzna i tepiha. Biološki je razgradiv i bez mirisa i djeluje 4 tjedna. Djelatna tvar je permetrin koji je sintetski piretroid koji djeluje na živčani sustav insekata, te ih na taj način ubija. Permetrini su vrlo često upotrebljavani kao insekticidi, a kod nas je najpoznatiji Pitroid. Međutim, na permetrine su osjetljive mačke i mlade životinje, stoga je potreban oprez kako ne bi došlo do trovanja. Znakovi trovanja podsjećaju na epilepsiju, no dolazi do povraćanja, proljeva te jakog slinjenja. Preporuka je ne dozvoliti ljubimcu da se kreće po kući/prostoru dok je još površina mokra od insekticida Biokilla. Sušenje traje oko 15-30 minuta. Nakon toga ne postoji nikakva opasnost od trovanja. Zbog mogućnosti predoziranja kod pasa, a  i štetnosti za mačke ne preporučuje se stavljati Biokill na ljubimce, već se ovaj preparat isključivo koristi za prostor. Ako se maca uspješno oporavila, vjerojatno će biti sve u redu. Također, zdravstveno stanje ljubimca možete provjeriti u veterinarskoj ambulanti općim pregledom i krvnom pretragom kako biste utvrdili stanje bubrega i jetre.

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imamo mačka starog godinu i 2 mjeseca. Od prije dva dana naš mačak je bez volje, ne želi jesti i od jučer samo leži i spava. Primjetili smo da jako češe oba uha, iako desno više i oba ih zna držati spuštena. Provjerili smo uši i primjetili da ima nešto malo crnog taloga u samom uhu. Potražili smo na internetu i našli da je se to zove ušni šugarac. Kod veterinara smo mu kupili Stronhold 15 mg i danas oko 14 sati mu stavili iza na vrat. Međutim, naš mezimac je i dalje bez volje (ne znam koliko treba da Stronghold počne djelovati). Pojeo je oko cca žlicu ribe i popio je dosta vode i to sam, ali stalno leži i spava. Imao je sinoć i danas proljev (ne znamo točno koliko dugo ga ima jer ne obavlja nuždu u kući i nije stalno doma) i to žućkasti i rijetki. Pokušavam mu sa špricom dati jesti riblje juhe i paštete, ali nije oduševljen i bježi od mene. Danas popodne dok sam mu pokušavala dati još hrane i vode primjetila sam na zadnjoj capi krpelja i uklonili smo ga. Njuškica mu je lijepe roze boje iako je znala prije ponekad biti i blijedje roze boje. Naše mače, koje je inače pravi lovac, sada stalno leži i spava i nije zainetesiran za ništa. Dali je to posljedica ušnog šugarca i krpelja ili je to nesto drugo? I koliko dugo mačka moze biti bez hrane? Veterinar nam ne radi do ponedjeljka. Pomozite nam! Barbara  O: Krpelji mogu prenijeti na mačke niz različitih bolesti, ali u našim krajevima najčešća je infekcija bakterijom Haemobartonella felis koja razara eritrocite mačke uzrokujući anemiju i žuticu. Zdrave mačke  dobrog imunitetnog statusa uglavnom ne pokazuju nikakve znakove bolesti, no one koje boluju od neke druge bolesti (najčešće mačje leukemije ili side) postanu slabe, ne jedu, sluznice su im blijede ili žute te neke imaju povišenu temperaturu. Hemobartoneloza se liječi antibiotikom.  Piroplazmoza se iznimno rijetko javlja u mačaka. Bolesti uzrokuju sitni paraziti babezije koji napadaju eritrocite životinja, u njima se umnažaju i uzrokuju njihovo raspadanje tj. hemolizu. Bolest započinje naglo, životinja postaje mirna, nerado se kreće, slabije jede ili potpuno izgubi tek. Neke životinje povraćaju ili imaju proljev, a može se javiti i otežano disanje. Temperatura je povišena, a sluznice u početku zažarene. S razvojem bolesti zbog raspadanja eritrocita sluznice postaju blijede do žute. Jedan od simptoma je promjena boje mokraće, koja postaje tamno žuta, crvena ili tamno smeđa, a također je posljedica razaranja eritrocita. Iako se mačak češe po ušima, infestacija ušnim šugarcima svakako nije uzrok stanju koje upisujete. Stronghold bi trebao doseći vršnu koncentraciju unutar 24 sata. Za postavljanje točne dijagnoze najbolje bi bilo napraviti krvne pretrage koje će biti objektivan pokazatelj zdravstvenog stanja Vašeg ljubimca.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Kod naše mace se sumnja na listeriju/listeriozu. Možete li nam pomoći sa objašnjenjem što je to, kako se liječi i koje su moguće posljedice nakon izlječenja. Unaprijed zahvaljujem na Vašoj pomoći i brzom odgovoru, Aleksandra O: Listerioza je zarazna bolest uzrokovana bakterijom Listeria monocytogenes. U životinja, ova se bolest najčešće pojavljuje kod preživača (goveda, ovce, koze). Međutim, zabilježeni su i slučajevi kod zečeva, zamoraca, pasa, mačaka, svinja, peradi,... Naime, mnogi domaći i divlji sisavci posjeduju ovog uzročnika iako sami od njega ne obolijevaju. Ovaj uzročnik se može pronaći u okolini. Naime, pojavi bolesti pogoduje nepravilna hranidba i loši zoohigijenski uvjeti, kontaminirana hrana, mlijeko,.... U širenju uzročnika veliku važnost imaju kliconoše kao i hematofagni insekti. U preživača se klinička slika manifestira kao encefalitis (encephalitis purulenta), septikemija i pobačaj. Od drugih simptoma, moguće je primijetiti depresiju, apatiju, anoreksiju, pad apetita, groznicu, inkoordiniranost u kretanju (npr. kretanje u krug), pojačana salivacija, facijalna paraliza,.. Kod pasa i mačaka, ova bolest se najčešće pojavljuje kao septikemijska ili visceralna listerioza. Listerioza se potvrđuje izolacijom i identifikacijom uzročnika. Za dijagnostiku se uzima mozak, pobačeni fetus ili placenta. Ponekad je uzročnika moguće izolirati i iz spinalne tekućine, iscjetka iz nosa, urina, fecesa. Moguće je raditi i imunofluorescenciju (IF). U liječenju se koriste antibiotici, kao što je penicilin, klortetraciklin,... Primjena antibiotika se kombinira sa samim nalazom kao i tjelesnom težinom ljubimca. U postojeću terapiju, primjenjuje se i potporna terapija po pojedinim organima i organskim sustavima - nadoknada tekućine, elektrolita,... Više o ovom oboljenju možete saznati kod svojeg veterinara ili na Klinici za zarazne bolesti Veterinarskog fakulteta.

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Iako je veterinar rekao da je to bezazleno, mene to i dalje muči s obzirom na to da se nije napravila analiza krvi, a maca je mršava... Maca ima 13.5 godina i ona nam je član obitelji. Živi u kući, ali izlazi i van. Nisam primjetila nikakve promjene u ponašanju: skače na špagicu, mazi se kada njoj paše, spava jednako puno kao i inače i sl. Međutim, oduvijek je bila mršava maca. Možda malo deblja u ranijim fazama života. Jede kod nas, doma, ali i kod dvoje susjeda (s kojima smo dobri, a i sami imaju mace) jer je veliki žicaroš, usprkos tome što pazimo da joj je zdjelica stalno puna briketa i vode. Sigurno ima skoro godina dana da joj je glas visok, piskutav i promukao. Mijauk joj nije onako nježan i u boji njena glasa, a dok mijauče zvuci kao da ima jaku grlobolju zbog čega ne može mijauknuti kako treba. Što se prehrane tiče uglavnom je bazirana na briketima, iako svako toliko kupimo konzervu ili vrećicu. Macu vodimo veterinaru u proljeće kada je cijepi. Macu smo sterilizirali prije 6-8 godina, jer je do tada bila isključivo kućna maca, i nikada nije imala mačiće. Dakle, ono što me jako muči jest promjena boje njenog mijauka te je li ta promjena vezana i uz njezinu težinu, duboko se nadam da nije ono najgore! Molila bih Vas da mi sugerirate što napraviti dalje, trebam li nešto veterinaru napomenuti i ima li razloga za brigu.Hvala, Anera O: Grkljan (larynx) je anatomska struktura u grlu koja služi prolazu zraka iz vanjske sredine prema plućima, također štiti pluća od aspiracije hrane prilikom jela te omogućuje vokalizaciju, tj. mjaukanje. Bolesti larynxa odnose se na bilo koja stanja koja mjenjaju fiziološku fukciju grkljana (protok zraka, glasanje). Bolest većinom pogađa starije mačke, no nije neuobičajena ni kod mlađih jedinki. Neki od simptoma ovog oboljenja su: glasno, piskutavo te otežano disanje, hrkanje u snu, promjena boje glasa, povremeni kašalj, letargija, povišena tjelesna temperatura (posebno tokom ljetnog perioda). Uzroci oboljenja grkljana su različiti te mogu biti urođeni (prisutni od okota) ili stečeni - najčešće nastali iz nedovoljno poznatih razloga. Najučestaliji uzroci ipak su: paraliza grkljana, abnormalnost vagusa (X mozgovni živac koji sudjeluje u inervaciji grkljana, ždrijela, dušnika te mnogih drugih organa i organskih struktura), abnormalnost rekurentnog laringealnog živca, zatim razne bolesti i bolesna stanja grudne šupljine - upala, inefekcija, neoplazija, abnormalnosti dijafragmatskog mišića te ostalih mišića koji sudjeluju u procesu disanja, hormonalni disbalans koji najčešće zahvaća štitnjaču te se javlja hipertireoidizam ili poremećaj u metabolizmu nadbubrežne žlijezde. Daljnji uzroci mogu biti trauma, penetrirajuće ozljede izvana ili ozljede nastale ingestijom stranog tijela te, na kraju, neoplazije, tj. tumori koji svojim prisutstvom vrše pritisak na vagus te uzrokuju promijenjeno glasanje. Savjetujem Vam da macu odvedete specijalisti internistu (na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu) te da se napravi detaljan klinički pregled životinje kao i dodatne dijagnostičke pretrage (kompletna krvna slika, pretraga urina, RTG, te laringoskopija) jer, s obzirom na dugotrajnost promuklog glasanja, ipak smatram da se ne radi samo o običnog grlobolji ili infekciji. Također bi bilo dobro provjeriti razinu hormona štitnjače s obzirom na to da se radi o starijoj mački, a napomenuli ste da je mačka i dosta mršavije tjelesne građe.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam mačku staru godinu i pol dana. Prije tri dana mačka je dosla kući sa ranom, tj. neka rupica na koži se može vidjeti. Po rani je bilo malo krvi, no mačka je to lizala. Šepa i nije jela cijeli dan, no drugi dan je po malo počela jesti dala sam joj antibiotik izmrvljen u mlijeku amoxicilin. Planiram kupiti betadine otopinu i to staviti na ranu. Mačak je mužjak. Pored te veće rupice ima još jednu manju. Ne znam može li doći do zatrovanja krvi ili... Danas su joj se pojavile ne znam ni sama kako da to opišem kao mali sitni čvoriči na rani prekrivaju pola rane i miču se odvratno. Možete li mi reći svoje mišljenje? Silvia O: Prema priloženoj slici mogu zaključiti da je kod Vašeg mačka nastala ugrizna rana, koja se zagnojila. Mužjaci mačaka svakodnevno obilaze svoj teritorij i pri susretu sa drugim mačkom, obično dođe do tučnjave sa ozbiljnim posljedicama. Mačke se čupaju, grizu i grebu kandžama, a takve rane su relativno male i ponekad se ne uoče odmah, ali su uvijek zagađene bakterijama. Bakterije izazivaju nekrozu, tj. raspadanje tkiva pod utjecajem bakterija i obrambenih stanica, a vidljivo je kao gnoj, koji se iscjeđuje iz rane. Nekrotično tkivo u toplije vrijeme privlači muhe koje polažu jajašca u blizinu rane, a iz njih se razviju ličinke koje se njime hrane. Takve gnojne rane moraju ostati otvorene što duže kako bi se iscjedio sav sekret, a kao terapiju potrebno je davati antibiotik sustavno, injekciono ili u tabletama. Pošto ste sami počeli davati  humani antibiotik, bilo bi dobro da se savjetujete sa veterinarom o dozi za mačku  i dužini davanja. Antibiotik je potrebno davati 7 do 10 dana, a obično 3 dana poslije povlačenja znakova upale. Samu ranu treba čistiti, postupkom zvanim toaleta rane. Prvenstveno se  područje oko rana ošiša, kako se dlaka ne bi lijepila na ranu i dodatno ju iritirala. Samu ranu čistimo blagim antiseptikom, a ako je duboka, treba je ispirati betadine otopinom ili 3% vodikov peroksidom. Betadine i vodikov peroksid su jaka oksidacijska sredstva koja aeriraju ranu, ali se ne smiju koristiti duže od 2 dana jer sprječavaju zaraštanje. Kada rana počne zaraštati, prestane iscjeđivanje i uhvati se krasta, tada se može premazivati antibiotskom kremom ili sprejem. Budući da je Vaš mačak mlad, a uskoro počinje sezona parenja, dolazit će češće s takvim ranama jer se mužjaci bore za prevlast kod ženki. Na kraju slabiji uvijek pobjegne, a jači ga progoni pa vrlo često nažalost završi pod kotačima automobila. Tučnjave vrlo često mogu biti i putevi širenja  zaraznih virusnih bolesti mačaka, kao što su FIV (mačja sida) i FeLV i dr. Stoga Vam preporučam  da ga kastrirate kako bi Vam mačak poživio duže.

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam običnu udomljenu mačku koja živi u stanu i dobro je hranjena ( kvalitetna hrana). Primijetila sam krv u  stolici, svijetle boje po vanjskom dijelu fecesa. Što mi je činiti, da pratim dalje i vidim ponavlja li se ili da odmah idem kod veterinara? Maci je dijagnosticirana leukemija, ali je do sada bila potpuno dobro. Hvala i lijepi pozdrav, Suzana O: Leukemija mačaka izuzetno je ozbiljna zarazna bolest mačaka uzrokovana virusom. Virus leukemije mačaka (FeLV) pripada skupini retrovirusa kao i virus mačje imunodeficijencije (FIV) i virusu HIV-a kod ljudi. FeLV je jedan od najčešćih uzroka malignih oboljenja kod mačaka a može dovesti i do jakog imunodepresivnog stanja kada je obrambena sposobnost imunološkog sustava mačke toliko narušena da se mačka ne može nositi s infekcijama koje kod zdravih mačaka ne predstavljaju nikakvu opasnost za zdravlje. Ovakve sekundarne infekcije uzrok su mnogih zdravstvenih problema koje nalazimo kod mačaka s FeLV-om. Simptomi koje možemo povezati sa mačjom leukemijom uključuju anemiju, loš apetit, progresivni gubitak tjelesne težine, letargiju, sklonost sekundarnim infekcijama, a kad je zahvaćen probavni sustav javlja se povraćanje i proljev. Kod mačaka koje su zaražene FeLV-om potrebno je dodatno obratiti pažnju na svaku promjenu zdravstvenog stanja. Dakle, svakako preporučam odlazak Vašem veterinaru. Niste spomenuli kada ste zadnji put obavili dehelmintizaciju Vaše mačke. Ukoliko to niste učinili posljednja dva mjeseca, savjetujem da date mački tabletu protiv crijevnih parazita. Moguće je da paraziti svojim prisutstvom oštećuju stjenku crijeva te otuda krv u stolici. Ovakvo stanje nikako ne ide u prilog mački oboljeloj od leukemije jer već sama bolest uzrokuje slabokrvnost, a Vaša mačka još dodatno gubi krv kroz probavni sustav. Osim pravovremene reakcije na svaku promjenu u zdravstvenom stanju preporučljivo je i redovito odvesti mačku na sistematski pregled kod veterinara (minimalno 2 puta godišnje). Kompletna krvna slika, biokemijski profil, analiza urina neke su od pretraga koje će Vaš veterinar poduzeti kako bi procijenio zdravstveno stanje, naravno sve kao nadopuna standardnom kliničkom pregledu.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar,Heinzelova 60, Zagreb  P: Molim Vas pomoć vezano za mačka starog nesto više od godinu dana. Nakon preboljenog zaraznog rinotraheitisa ovog proljeća, mačak i dalje svakodnevno kiše i šmrca, a pogotovo nakon spavanja. Prilikom disanja osjeti se zvuk koji ukazuje na to da mu je njuškica puna sekreta. Svo vrijeme od proljeća do sada sekret je bio rijedak i proziran, ali je zadnjih nekoliko dana postao gust i bjelkasto-žute/zelene boje. Njegov veterinar propisao mu je Synulox tablete koje uzima već nekoliko dana (1 tabletu od 50 mg dnevno) i može se primjetiti poboljšanje u smislu iscjetka iz njuškice koji je ponovno rijedak i proziran. Međutim, iako se sekret razbistrio i nije više gust, ipak je i dalje prisutan. Njegov veterinar tvrdi da je mačak najvjerojatnije zadobio trajno oštećenje sluznice, te da će iscjedak vjerojatno uvijek biti prisutan. Pritom nikakve snimke sluznice nisu napravljene.  Osim šmrcanja i kihanja nema drugih problema, normalno jede, ima redovitu stolicu, nema temperaturu, aktivan je, veseo i razigran. Stoga me interesira i Vaše misljenje - da li je možda potrebno napraviti dodatne pretrage i utvrditi što se točno događa sa sluznicom i zašto mačak od proljeća kontinuirano kiše i šmrca? Također, da li postoji neki lijek ili preparat koji bi potakao regeneraciju sluznice ukoliko je doista riječ o oštećenju? Unaprijed hvala na Vašem odgovoru i srdačan pozdrav! Petra O: Virusni rinotraheitis mačaka je vrlo kontagiozna zarazna bolest koja se očituje visokom temporaturom,konjunktivitisom, suzenjem, iscjetkom iz nosa, hunjavicom, kihanjem i vidljivim promjenama na prednjim zračnim prohodima. Uzročnik je herpesvirus - mačji tip 1 (Feline herpesvirus - FHV-1).  Virus se izlučuje iscjetkom iz očiju i nosa te slinom. Moguće ga je izolirati iz tonzila i pluća bolesne životinje. U životinji koja je u rekonvalescenciji, virus perzistira dosta dugo pa su mogući i recidivi. Obolijevaju samo mačke i virus se ne prenosi na druge životinje. Inkubacija traje 2-5 dana. Tijek i težina bolesti mogu biti vrlo različiti - od inaparentnih oblika pa do uginuća. Izvor infekcije su bolesne mačke. Zbog slabljena imuniteta i poremećaja obrambenih mehanizama pluća moguće su i sekundarne bakterijske infekcije.  Sekundarne infekcije najčešće su uzrokovane bakterijama Pasteurella multocida, Bordatella bronchoseptica, Streptococcus sp. i Mycoplasma felis, a mogu uzrokovati kronični gnojni rinitis i konjuktivitis, upalu porebrice, pa i pneumoniju. Respiratorne posljedice mogu dovesti do lize konhalnih kostiju, što dalje može dovesti do potpunog gubitka konha, te do permanentnog oštećenja olfaktornog epitela. Uz respiratorna oštećenja herpes virus također izaziva ulcerativni keratitis, hepatičnu nekrozu, u gravidnih mačaka pobačaj i pojavu mrtvorođenih. Bolest može potrajati 3 tjedna ili dulje, a moguća su i uginuća. Većina životinja ipak ozdravi u toku 2 tjedna od početka bolesti. Naručito su osjetljivi mačići.  S obzirom da nema specifičnog lijeka za virus, liječenje se bazira na antibiotskoj terapiji, primjeni mukolitičkih preparata kako bi se olakšalo životinji da izbaci sluz i gnoj iz dišnih putova te vitaminima kako bi se ubrzao oporavak i dignuo imunitet. Ako se radi o infekciji sa herpes virusom može se koristiti preparate koji sadrže L- lisin. L-lisin je esencijalna aminokiselina koja je pokazala da značajno smanjuje širenje virusa kod zaraženih životinja i smanjenje trajanja FHV-1 infekcije. Ona potiskuje repliciranje FHV-1 natječući se sa argininom za ugradnju u virusni genom.  Također se mogu koristiti masti za oči kako bi se spriječilo nakupljanje gnojnog iscjetka i čista fiziološka otopina za ispiranje dišnih putova. Diferencijalno dijagnostički treba razlikovati virusni rinotraheitis mačaka od infekcija calicivirusom i mikoplazmama. Kada je uzročnik calicivirus uglavnom nema promjena i simptoma na očima, a mikoplazme primarno napadaju oči. Osim toga nisu izraženi  depresija, slabost i groznica. Od dodatnih pretraga se može napraviti pretraga brisa uzetog iz nosa i očiju. Jedini način da se ustanovi stanje sluznice nosa je da se napravi rinoskopija.  Rinoskopija je pretraga nosa i nosnih prohoda u pasa i mačaka u slučaju pojačanog nosnog iscjetka, suženja nosnih prohoda, krvarenja iz nosa, bola u nosu, i sumnje na strano tijelo. Za vrijeme pretrage možemo po potrebi  uzeti uzorak tkiva za histološku i citološku pretragu. Za obavljanje rinoskopije i svih ostalih endoskopskih zahvata potrebno je imati odgovarajuću opremu. Osim toga ograničavajući faktori za izvođenje ovog zahvata često su veličina same životinje, dob i njezino opće stanje. Svakako treba napomenuti da životinja za vrijeme pretrage mora biti u općoj anesteziji, a prije svake anestezije se moraju napraviti sve kliničke pretrage da bi znali kakvo je opće stanje životinje. Ako se zaključi da se sa nekom pretragom može iz određenih razloga mogu javiti dodatne komplikacije ili čak ugroziti život životinje, onda ju svakako nećete izlagati riziku. Savjetujem Vam da se o nastavku terapije i eventualnim dodatnim pretragama posavjetujete sa veterinarom koji liječi Vašeg ljubimca i koji je upućen u njegovo stanje.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Pišem Vam drugi put i zahvaljujem na odgovoru na moj prvi mail koji mi je jako pomogao. Radi se o mačiću starom otprilike 2,5 mjeseca kojemu je dijagnosticiran otitis externa. Pet dana dobivao je injekcije Ceporex, a nakon toga 8 dana antibiotik u tabletama. Stanje mu se bitno popravilo, ali se nakon toga jednu noć pogoršalo te je mačić opet izgubio ravnotežu i nakrivio glavu u stranu, međutim kako je dan odmicao stanje se popravilo samo što mu je glava i dalje bila nagnuta. Išli smo veterinarki koja je pregledala uši i propisala mu Otonazol kapi, a za glavu nije ništa rekla samo je pitala da li normalno hoda, na što je odgovor da hoda normalno. Uši kapamo 7 dana, ali mu je glava još uvijek nagnuta u stranu i trebamo ih kapati još 7 dana. Mene zabrinjava to što je njemu glava stalno nagnuta, i ponekad se to i malo pogorša (ponekad je više ponekad manje nagnuta). Moje pitanje je može li nekakav stres ili strah utjecati na to da se njegovo stanje malo pogoršava, malo poboljšava jer se radi o mačiću kojeg je majka odbacila i koji je odrastao u sobi, i nije bio previše u kontaktu sa drugim ljudima i sa svime što se događa vani. Koliko liječenje takovog stanja može potrajati i kakve mogu biti posljedice? Hvala Vam na odgovoru jer stvarno ne znam koga bi drugog pitala. Katarina O: U životinja se javlja nekoliko tipova infekcije uha: otitis externa (upala vanjskog uha), otitis media (upala srednjeg uha) i otitis interna (upala unutarnjeg uha). Većina upala ušiju je ipak lokalizirana na vanjskom uhu. Životinja može pokazivati jedan ili pak sve od slijedećih simptoma: neugodan miris iz uha, češanje ili trljanje ušiju ili glave, iscjedak iz uha, crvenilo ili otečenje ušnog kanala, tresenje glavom, bolna uha. Upale srednjeg uha osim navedenih simptoma za posljedicu mogu imati i paralizu živca facialisa što dovodi do otežanog gutanja i spuštenih vjeđa. Upale unutarnjeg uha dovode do ispoljavanja navedenih simptoma, ali i do gubitka ravnoteže, zabačene glave i sklonosti ka vrtnji ukrug. Ovo se događa jer je zahvaćen i centar za ravnotežu. Najčešći primarni uzročnici upale uha u mačaka su ušni paraziti i to grinje Otodectes cynotis. One su zajedničke mačkama, psima, kunićima, hrčcima i miševima, što je bitno kod suzbijanja bolesti jer  u slučaju da u kući egzistiraju skupa neki od ovih kućnih ljubimaca, nužno ih je sve tretirati, s obzirom da su grinje kontagiozne i lako se prenose. Pregled uha se vrši otoskopom i utvrđuje se da li postoji u unutrašnjosti crvenilo i tekućina iza bubnjića. Ako se bubnjić ne pomiče slobodno, to je znak da se tekućina može nalaziti u srednjem uhu. Izbočeni bubnjić ili bubnjić promijenjene boje može upućivati na infekciju i upalu. Zbog utvrđivanja uzročnika i lakšeg odabira terapije moguće je i uzimanje brisa uha. Dakle, kapi se kod malih mačića smiju koristiti. Otonazol sadrži tri djelatne tvari koje djeluju protiv gljivica, bakterija i protuupalno. Kod primjene prvo se očisti uho, a zatim 2 puta dnevno ukapa u uho 2 kapi. Liječenje upale najčešće traje 8-10 dana. Stresna stanja (promjena okoline, hrane i dr.) naravno utječu na stanje imunološkog sustava, koje može biti uzrok pogoršanja i recidiva bolesti. Moguće je da se radi o upali srednjem uha (Otitis media acuta), a karakterizira je prisutnost sekreta u srednjem uhu i simptomi sekrecije uha i povišena temperatura. Klinička slika ovisi o virulenciji bakterija, otpornosti organizma i širenju infekcije. Bolest se razvija u nekoliko faza koje se vidi u otoskopskom nalazu. Prva je faza hiperemije koja traje 1 do 2 dana, bubnjić je zacrvenjen. Druga je faza eksudacije koja traje 2 do 3 dana. U srednjem se uhu nakuplja sluzavognojni sekret, bubnjić je ispupčen i otečen. Treća je faza kada se bubnjić spontano perforira, postoji sukrvava, sluzavognojna sekrecija iz uha. Komplikacije upale srednjega uha su životno opasne, a čak i danas pored antibiotika i razvijenih mikrokirurških tehnika mogu biti kobne. Razlog tome je blizina srednjega uha i mozga. Komplikacije su labyrintitis, mastoiditis, subperiostalni apsces, paraliza facijalnog živca, otogeni meningitis, ekstraduralni i subduralni apsces, tromboze venskih sinusa, moždani apscesi. Savjetujem Vam da se ponovno obratite na pregled ili, ako ste u mogućnosti, potražite drugo mišljenje kako bi se utvrdila prava dijagnoza ili da bi se pouzdano utvrdilo ako je došlo do moguće pojave novih oboljenja i širenja infekta.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar,Heinzelova 60, Zagreb  P: Zanima me možete li mi reći što bi moglo biti s okom mačkice i kako se to liječi, inače je ok, ali se dosta liže kad ima buhe koje planiram tretirati. Ivana O: Nažalost, samo na temelju slike teško se može postaviti točna dijagnoza. Naime, na slici se dobro vidi da je rožnica desnog oka zamućena, ali postoje brojni uzroci koji mogu izazvati takvu promjenu. Rožnica je prozirni dio vanjeske očne ovojnice. Njezina debljina kod domaćih životinja je 1 mm, a sastoji se od 5 slojeva. Rožnica ne sadrži krvne žile i pigment. Kod pojave različitih patoloških procesa postoji tendencija razvoju kroničnog toka nastalih promjena, a razlog tome je upravo nedostatak krvnih žila i njezina čvrsta struktura. Reakcija na patološke procese na rožnici očituje se pojavom edema, vaskularizacijom (pojavom krvnih žila na površini ili u dubini rožnice), stvaranjem ožiljka (pojavljuje se zamućenje, pa čak i izbočenje rožnice), pigmentacijom, staničnom infiltracijom i nakupljanjem nefizioloških tvari unutar rožnice). Bolesti rožnice mogu biti kongenitalne ili urođene (nisu toliko česte) ili stečene. Stečene bolesti rožnice su puno češće, a mogu biti različite etiologije. Vrlo često radi se o ozljedama rožnice ili izlaganju iritaciji. Ostali uzroci keratitisa (upale rožnice)  mogu biti infekcije (npr. klamidija, mačiji herpes virus,itd.), alergije ili različite sistemske bolesti. Postoje i keratitisi kod kojih je uzrok nepoznat. Zbog toga je potrebno napraviti pregled i općeg stanja i oftalmološki pregled oka kako bi se ustanovio točan uzrok pojavi keratitisa i prema tome odredila odgovarajuća terapija. Različite traume oka zahtjevaju hitnu intervenciju jer postoji opasnost od težih oštećenja ili gubitka oka. Različite površinske ozljede rožnice mogu zacijeliti spotano, ali zahtijevaju lokalnu aplikaciju antibiotika zbog spriječavanja infekcije unutarnjeg epitela i dodatnih komplikacija. Savjetujem Vam da se obratite veterinaru koji će obaviti pregled i na temelju nalaza odrediti terapiju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam jedno pitanje jer me malo panika uhvatila u vezi mačke. Naime, imam staru mačku 15 godina koja je jako vitalna za svoje godine, čuje, vidi, jedino što sam par puta imao problema s njom zbog upale desni. Na moju sreću, primjetio sam da se jučer čudnije ponasala navečer, da ju je boljelo jer nije jela pa sam se obratio veterinaru koji živi preko puta mene. On ju je pregledao, rekao da je upala desni i dao joj antibiotik. Mačka jede više, to sam primjetio, ne odbija hranu, ali jako tetura i gubi ravnotežu. Malo me to zabrinulo. Je li to zbog antibiotika ili...? Molim vas za odgovor. Također me zanima, kako da liječim probleme sa desnima jer tablete Stomorgyl skoro pa je nemoguće da joj uvalim u hranu. Nekad uspijem nekad ne, pa zbog toga i prekidam terapiju.  Postoji li druga opcija, alternativa? Elvis O: Općenito, u mačaka za osjećaj tjelesne ravnoteže bitna su tri osjeta: osjet vida, statički osjet te vlastiti osjet, koji dolazi iz mišića, mišićnih tetiva i zglobova. Svi zajedno, s njihovim središtima u mozgu te autonomnim živčanim sustavom, refleksno usklađuju rad mišića i ravnotežu. Iako su sva ta tri osjeta bitna, ravnoteža se najčešće povezuje sa statičkim osjetom, čije je sjedište u unutarnjem uhu. Najčešći uzroci gubitka ravnoteže su: položajna vrtoglavica (koju uzrokuje neprimjeren pokret ili položaj glave), zatim upala živca predvorja unutarnjeg uha, tumor slušnog živca, poremećaji cirkulacije u unutarnjem uhu kao i poremećaji protoka krvi u mozgu, te promjene struktura vratne kralježnice (koje su najčešće vezane uz stariju životnu dob). Postavljanje točne dijagnoze iziskuje niz dijagnostičkih postupaka: od pregleda oba uha, nosa, ždrijela i grkljana, preko neurološkog i očnog pregleda, nalaza ortopeda, te pretraga srca i cirkulacije. Navodim Vam ove činjenice iz razloga što nije uobičajena nuspojava u mačaka na aplikaciju antibiotika simptomi koje ste primijetili u ljubimice. No, kako mi nije poznat antibiotik dan u terapiji zdravstvenog problema u Vaše mačke, ne mogu niti tvrditi da ne postoji mogućnost, pa biste se o tome svakako trebali posavjetovati sa Vašim veterinarom. Više o upali zubnog mesa u mačaka možete pročitati u već ranije objavljenom odgovoru kolegice Tanje Krulc, dr.vet.med. naslovljenom Gingivitis - upala zubnog mesa. Kao dodatnu informaciju u svrhu preveniranja problema u usnoj šupljini Vaše mace spomenula bih kako iako mekana hrana, koja je u ovom slučaju jedini izbor da mačka može jesti, istovremeno predstavlja i problem jer dolazi do još jačeg nakupljanja zubnog plaka. Da biste to barem malo spriječili savjetujem Vam da lokalno tretirate zubno meso nekim od pripravaka koji sprječavaju nakupljanje zubnog plaka i smiruju upalu. U ponudi Pet centra imamo Sprej za zube sa enzimima (Orme Naturali) za zube za pse i mačke kojim se jednom dnevno nasprejaju zubi i usna šupljina (4-6 špricaja, ovisno o veličini i težini), najbolje nakon zadnjeg dnevnog obroka. Nije potrebno ispirati i četkati, iako se može. Zatim, Orozyme gel, prozirni gel bez okusa i mirisa za oralnu higijenu pasa i mačaka. On sadrži peroksidaza sistem enzimski kompleks koji inače sadrži slina i koji pomaže održavati normalnu ravnotežu mikroorganizama u ustima. Djelatna tvar oplakuje zube i zubno meso u kontaktu sa njom. Enzimski kompleks prodire u plak, ulazi u bakterijske stanice i na taj način izvore energije za bakterijski rast. Lokalno tretiranje je samo potporno, stoga, ukoliko se stanje zakomplicira jačom upalom, potreban je odlazak do veterinarske ambulante kako bi se napravio pregled usne šupljine i stavilo macu na sistemsku antibiotsku terapiju dok joj se stanje ne popravi.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imamo mačka koji je bio kriptohid, kastriran je sa svojih 9 mjeseci. Trenutno ima 2 godine. Moje pitanje je da li je normalno da bez obzira što je kastriran i dalje ima seksualnu želju. Naime on često zna uzeti ( zagristi) deku i oponašati spolni odnos. Prilikom toga izađe mu spolovilo van i pusti mislim malo mokraće. Molim Vas za pomoć. Hvala, Ivana O: Nije potpuno neobično da se Vaš mačak tako ponaša. Kastracija je zahvat kojim se uklanjaju spolne žlijezde - testesi, čiji produkti - hormoni uvjetuju seksualno ponašanje i u određenoj mjeri agresiju. Međutim, često puta ponašanje kakvo opisujete zapravo nije primarno seksualno. Ono može  imati veze sa pobuđivanjem (Vaše) pažnje i određenim mjestom u socijalnoj hijerarhiji. U tom smislu ponašanje Vašeg mačka se može opisati kao fizička manifestacija dosade ili potrebe za socijalnom interakcijom. U tom slučaju, Vašem mačku posvetite dodatnu pažnju i brigu, naročito ako primjetite da se sprema naskakivati na deku. U literaturi se spominje da naskakivanje može biti i posljedica kirurškog zahvata odnosno traume. Također, ukoliko u kući ima i drugih, posebno novopridošlih, mačaka, može se javiti opisano ponašanje, zbog osjećaja zapostavljenosti. Ponekad primjena sintetskih feromona (Feliway) može dati dobre rezultate u ovakvim slučajevima, ali to nije pravilo. Jednako vrijedi i za Bachove kapi, kojih ima više vrsta. U svakom slučaju, posvetite više vremena nego do sada Vašem ljubimcu.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar,Heinzelova 60, Zagreb  P: Zanima me snalaženje poludivljeg mačka u prirodi. Mačak se  nalazi u uvali na otoku gdje je poprilična divljina i zimi nema baš ljudi. Mačak ima oko 5-6 mjeseci i okoćen je bez druge šape, tj. na ramenu se nalazi samo šapa s kandžama. Zanima me ima li mogučnosti da opstane u divljini sa svojim "čoporom" i ako ih moja mama tamo hrani ili je bolje da ga odvedem u grad i udomim ga. Prilažem fotografiju. Hvala! Kristina O: Neke mačke mogu doći na svijet bez jedne noge, a druge mogu ostati bez nje zbog nesreće ili nekih degenarativnih promjena koje se mogu javiti kod starijih životinja. Gubitak jednog ekstremiteta može izgledati zastrašujuće, ali mačke mogu  funkcionirati na tri noge. Naravno, postoji razlika od životinja koje nemaju ovaj nedostatak. Primjerice, mački koja ima tri noge trebat će pomoć u održavanju krzna na onim dijelovima tijela koje bi uređivala onom nogom koja joj nedostaje. Isto tako, nije isto ako je nedostatak ekstremiteta prisutan od rođenja ili je nastao kasnije kod odrasle životinje. Nakon amputacije je potreban određeni period prilagodbe. Mački koja je ostala bez stražnje noge opravak može biti teži jer će joj je ta noga potrebna za odraz i skakanje u vis. Nedostatak prednje noge može otežavati doskok na tlo, no s vremenom i vježbom će mačka svoj nedostatak kompenzirati i postati sve spretnija. Mačići koji se omace bez noge ili ostanu bez nje vrlo rano, odrastaju na tri noge i jednostavno ne znaju za drugo. Odmah  počinju učiti funkcionirati na taj način. Ukratko, mlade jedinke se brže i bolje prilagođavaju. Ono o čemu treba voditi računa je da se mačka ne udeblja jer se vremenom se mogu očekivati tegobe vezane uz koštano-zglobni sustav koji neće biti pravilno opterećivan. Također, treba imati na umu da se ovdje radi o mačku koji živi vani, ali je ipak naučen dobivati hranu od čovjeka. Kada bi se morao snalaziti sam i tražiti hranu ili loviti sigurno bi mu bilo teže nego mački koja ima sve četiri noge. Osim toga, kada postane spolno zreo doći će i do tučnjava sa drugim mužjacima zbog teritorija ili ženki. U takvim situacijama ovakav mačak je ipak ranjiviji i ne može se dobro braniti. U konačnici, ako me pitate, osobno bih ga ipak pokušala udomiti. Mačak je vrlo lijep i još je mlad pa bi se mogao lako prilagoditi na novu sredinu. Vjerujem da bi bio dobar kućni ljubimac, a Vi ćete svakako učiniti dobro djelo ako mu pronađete brižnog vlasnika i sigurnost doma.