Pitajte veterinara

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Pred 3 dana mi je umro mačak od simptoma trovanja kontaktnim otrovom. Simptomi su bili pjena na ustima, pio je puno vode koju bi ubrzo povratio bez ikakvog sadržaja i nakon toga bi povraćao pjenu, na mjestima gdje je ležao su bile male krvave mrljice ( pretpostavljam iz mokraćovoda ), nije obavljao nuždu 2 dana, no prvi dan pojava simptoma bi se spuštao u položaj za obavljanje nužde svakih 5 minuta no nije ni mokrio ni imao stolicu,izgledao je naduto u trbuhu, drugi dan je samo ležao i bilo mu je bolno, malo se klatio dok bi hodao, kao da ga je stražnji kraj bolio više od prednjeg i svakom prilikom se zavlačio na tamna mjesta i htio biti sam (bježao bi kroz otvorena vrata u štalu od krava makar nije nikad tamo boravio). Bili smo 2x kod veterinara, prvi put je dobio lijekove za trovanje želuca i smirivanje želuca te vitaminske injekcije (taj dan mu je bilo još relativno dobro i izgledao je kao da je nešto teško pojeo što ne može probaviti, inače je cijeli dan vani i skita se i po noći bi spavao doma i dolazio je redovno tokom dana jesti i piti vode doma, tako da nisam znala jel nešto pojeo.. no jako je izbirljiv i teško da bi bilo što pojeo vani jer neće inače ni konzerve jesti, samo 2 vrste suhe hrane voli). Drugi dan kad je bezvoljno ležao i bio vidno dehidriran sa pjenom na ustima, veterinar je zaključio da je otrovan kontaktnim otrovom i dobio je serum za trovanje, ringer otopinu,glukozu i antibiotike no tu noć nije preživio, prije nego je umro počeo je povraćati krv i nakon što je umro još je kapala krv kroz nos koja je dolazila iz želuca, jako ga je bolilo i umro je u teškim mukama.  Molim vas, da li po simptomima možete otprilike reći gdje tražiti krivca među otrovima? Veterinar sumnja na pesticide, no tu na imanju se ne koriste pesticidi, u okrugu gdje se kretao ima još 15ak mačaka i 4 psa koji žive vani (moj mačak je bio kućni, samo što se skitao vani), krave, ovce, kokoši koje su također vani i pasu okolo travu, špricali su obližnju njivu sa žitom pred kojih 2-3 tjedna... no, pretpostavljam da bi se još koja životinja otrovala a ne samo on, ne znam... Kada bih znala otprilike koje sve skupine otrovnih sredstava dolaze u obzir sa takvim simptomima, pretražila bih sve da slučajno netko nije negdje u blizini da se slučajno još koja životinja ne otruje. Unaprijed zahvaljujem. Lijepi pozdrav, Renata O: Trovanja su kod pasa i mačaka dosta česta, a mogu ih uzrokovati  različite prirode ili sintetičke  kemijske tvari  kao što su insekticidi, herbicidi, različiti lijekovi, rodenticidi, otrovne biljke, itd. Otrovne tvari ulaskom u organizam u maloj količini mogu izazvati oštečenja koja mogu poremetiti zdravlje životinje i izazvati bolest pa čak i uginuće.  Kod mačaka često dolazi do trovanja sa rodenticidima,  otrovima koji se koriste za suzbijanje glodavaca, a sadrže kumarinske derivati i djeluju antikoagulacijski.  To znači da remete proces grušanja krvi i oštećuju stjenku krvnih žila. Komercijalni proizvodi dolaze u obliku otopina ili prašaka. Mamci se rade tako da se sa otopinom obradi zrnje žitarica  koje se onda postavlja na mjesta na kojima treba provesti deratizaciju. Postoje antikoagulansi  prve i druge generacije. Otrovi druge generacije imaju puno duže vrijeme poluživota u krvnoj plazmi. To znači da rezidualno djelovanje može biti zabilježeno čak 15 – 20 dana nakon trovanja, čak i u slučajevima kada je životinja tretirana sa antidotom. Moguće je da se mačka otruje i preko otrovanog miša. Simptomi kod trovanja antikoagulansima se najčešće javljaju 3 do 7 dana nakon što je životinja pojela otrov. Javlja se slabost, bljedilo vidljivih sluznica, normalna ili snižena temperatura. U poodmaklim slučajevima sluznice mogu biti žućkaste odnosno ikterične. Bilo je ubrzano, aritmično i slabo. Može se javiti gubitak apetita i pojačana žeđ. Tipični znakovi  trovanja sa antikoagulansima su potkožna krvarenja, bezbolni hematomi  po tijelu, a pogotovo na uškama, bedrima, oko zglobova,  zatim krvarenja na koži i vidljivim sluznicama. Krvarenja se javljaju u svim tkivima, potkožju, mišićima, u probavnom i urogenitalnom sustavu, mozgu, plućima i parenhimskim organima. Krv se može uočiti u stolici i mokraći, a gravidne životinje mogu pobaciti. Životinja može iskašljavati ili povraćati krv. Zbog krvarenja u zglobovima javlja se šepanje, a moguće je i krvarenje iz prirodnih otvora. Antidot je vitamin K koji se daje subkutano kroz 8 – 10 dana. Nakon što se životinja stabilizira (normalizira se protrombinsko vrijeme) , terapija se može nastaviti sa tabletama kroz još nekoliko tjedana  (2 – 6 tjedana). Uz K vitamin u terapiji se primjenjuje i  infuzija glukoze i fiziološke otopine, te kardijaci i C vitamin. Sintetski insekticidi su skupina otrova među kojima se nalaze klorirani ugljikovodici, organofosforni spojevi,karbamati, piretrini i sintetski piretroidi, itd. Životinje se najčešće  otruju prilikom primjene tih insekticida u zaštiti  bilja, dezinsekciji stočnih nastambi, javnoj higijeni. Većina ovih otrova su kontaktni, a znakovi trovanja variraju ovisno o vrsti spoja, dozi, vrsti i dobi životinje te načinu ulaska u organizam. Simptomi trovanja  variraju ovisno o vrsti spoja, dozi, vrsti i dobi životinje te o putu ulaska otrova u organizam. Najčešće se javljaju  mučnina, povraćanje, pojačana peristaltika, proljev, slinjenje, otežano disanje, plućni edem, cijanoza, bljedilo kože, mioza,  nekontrolirano mokrenje, trzanje i grčevi mišića, ataksije, tremor, gubitak refleksa, slabost, nesiguran hod. Trzanje i grčevi mišića, posebno kod mačaka traju do uginuća. Liječenje se mora provesti brzo, a ovisno o težini kliničke slike donosi se odluka o tome hoće li se prvo spriječiti daljnja resorpcija otrova ili će se prvo primijeniti protuotrov. Dijagnosticiranje otrovanja provodi se na temelju anamneze, kliničke slike i nalaza dobivenih pregledom (npr. krvna slika). Ako je životinja uginula može se obaviti  razudba, odnosno patoanatomska i patohistološka pretraga.  Na kraju, može se obaviti i kemijsko-toksikološka analiza pomoću koje se može odrediti vrsta otrova. Na kraju treba reći da kod svake primjene tvari koje mogu izazvati trovanje kod životinja, ali i ljudi, treba biti vrlo oprezan i slijediti upute o načinu njihovog  korištenja i skladištenja te neškodljivog uklanjanja. U svakom slučaju, vrlo nam je žao zbig gubitka Vašeg ljubimca.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam kastriranog mačka koji ima 2 godine. Nedavno je imao problem s analnim vrećicama, upaljene, dobio je injekciju antibiotika i još za 7, 8 dana za doma antibiotik te tekućinu smeđu za mazanje repa jer si je napravio ranu.  Sada, 8 dana poslije lijeka, bio je ok. Onda jedno veče nije pustio nikoga blizu sebe, kad sam nu dodirnula rep vidjelo se  da ga boli i odlučila sam preko noći vidjeti kako će mu biti pa da drugi dan poslije posla idem veterinaru, međutim bio  je dobro, normalno kao da nije bilo ništa, opet si je napravio ranu na repu, ali to sam mu mazala i sad je normalan, ne boli ga ništa. Imam još 2 mačke sterilizirane koje sve hranim istom hranom Whiskas i Purina za sterilizirane mačke, tu i tamo koju vrećicu mokre hrane. Druge mačke nisu imale tih problema. Sad mene zanima, s obzirom na to da sam čitala kako bi mačke s tim problemom trebale jesti vlaknastu hranu, je li to točno i koja bi to hrana bila? Što mi vi preporučujete jer ne bih voljela da mi mačak ima takve probleme. Napominjem da blitvu ne bi jeli ni hranu što nama ostane ne bi jeli. Hvala na odgovoru. Anita O: Općenito o poteškoćama s analnim vrećicama kod mačaka je već ranije opisala kolegica Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet. u svom odgovoru Analne vrećice. Kao što je i navedeno pretpostavka normalizaciji pražnjenja analnih vrećica je pravilna prehrana i regulirana stolica. Naime, uslijed mekane stolice ili proljeva izostaje pritisak izmeta na analne vrećice, pa sekret zaostaje u vrećicama, gruša se te začepljuje izvodne kanale. U tom slučaju sekret predstavlja idealan medij za razvoj bakterija, što rezultira upalom, koja se često komplicira gnojenjem i resorpcijom takvog sadržaja iz vrećica. Nerijetki su recidivi ovakvog stanja nakon terapije. Najčešći uzrok problema sa analnim vrećicama u mačaka je prehrana siromašna vlaknima koja u konačnici rezultira neredovitom i premekanom stolicom pa je iz tog razloga mačkama sa problemima sa analnim vrećicama preporučljivo prehranu promijeniti ili obogatiti povećanim udjelom vlaknine koja daje dobro formiranu i voluminoznu stolicu. Također, prekomjerna tjelesna težina i manjak aktivnosti pridonose zaostajanju sadržaja analnih vrećica kao i kronični proljev te slabiji tonus muskulature crijeva. Ako Vaš ljubimac ima redovitu i normalno formiranu čvrstu stolicu, prehranu mu u pravilu ne treba mijenjati već u dogovru sa Vašim veterinarom redovito prazniti vrećice i po potrebi poduzeti antibiotsku terapiju. Svakako, s obzirom na opisane promjene na koži i pojačnu osjetljivost kože bilo bi uputno ljubimcu u prehranu dodati suplemente za povećanje otpornosti kože poput Dr. Clauders Ulje lososa, Vetoquinol Dermanorm ulja, Canina Derm caps kapsula, Anivital FeliDerm tableta ili Dr. Clauders Hair&Skin paste. Navedeni preparati sadrže esencijalne masne kiseline koje su potrebne organizmu za izgradnju i razvoj kože i zdrave dlake a preporučuje se dodavanje svakodnevno kroz period od 4-6 tjedana. No, ako primjećujete neredovitost konzistencije stolice, bilo bi uputno promijeniti prehranu. Nije neophodno spravljati obroke kod kuće, već možete ponuditi neku od hrana premium ili superpremium kvalitete za sterilizirane ili kastrirane mačke (Purina One, Iams, Brit care, Hills, Royal Canin, Purina Pro Plan, Schesir) koje sadrže optimalan udio lakoprobavljivih vlakana a koje omugućavaju, u pravilu, redovitu stolicu čvrste konzistencije. Svakako, ali u dogovoru sa Vašim veterinarom ljubimca možete hraniti posebnim medicinskim hranama kod navedenih problema poput Hill's w/d linije hrane u konzerviranom ili dehidriranom obliku ili Royal Canin Fibre response u dehidriranom obliku.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Imam macu staru dvije godine, nikada nije izašla iz stana. Kao malenu redovno sam je čistila tableticama protiv parazita, što je sada nemoguća misija. Poslije, kako je narasla, davala sam joj Advocat za koji sam čula da ne djeluje za sve vrste parazita. Zanima me je li Profender dovoljan za tretiranje ili su ipak jače i bolje tabletice? Ukoliko Profender zadovoljava, molim vas da mi još kažete koliko često se treba tretirati. Koliko ja kao laik mogu utvrditi, nema parazita, ali preventivno volim tretirati (za svaki slučaj).Maca ima cca 4-4,5 kg.Hvala, A. M. O: Profender (Bayer) spot-on za mačke je bistra, žutosmeđa otopina koja dolazi u nekoliko oblika (ovisno o veličini mačke) te se koristi u dehelmintizaciji mačaka. Ovaj preparat sadrži djelatne tvari emodepsid i prazikvantel u određenim koncentracijama posebno prilagođenim ovisno o tjelesnim težinama ljubimaca (za male mačke, srednje velike mačke, velike mačke). Upotreba ovog preparata je inducirana u svrhu dehelmintizacije protiv oblića (nematoda): Toxocara cati, Toxascaris leonina, Ancylostoma tubaeforme i trakavica (cestoda): Dipylidium caninum, Taenia taeniaeformis, Echinococcus multiocularis Primjenjuie se jednokratno i samo izvana. Na temelju tjelesne težine koriste se i određene doze Profendera (3 oblika pakovanja). Potrebno ga je koristiti u maca koje iz nekog razloga ne žele pojesti tabletu ili je povrate. Preporučuje se dehelmentirati mace svaka 3 mjeseca ili kad se utvrdi da je životinja invadirana parazitima.Tablete imaju prednost prvenstveno po tome što su vremenski nešto brže. Profender za srednje mace do 5 kg je primjeren za Vašu macu i suzbijat će obliće i trakavicu.

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Prije deset dana sam kastrirala mačku staru jednu godinu, imala je jedan okot prije. Jako je zaigrana i pukli su joj konci na jednom dijelu, sada opet mora na šivanje, je li to normalno? Hoće li imati kakvih posljedica i kako da je umirim da ne skače toliko? Još jednu macu sam kastrirala, prije mjesec dana, ona je ok, igra se, jede, ali joj se stomak objesio, tj. ta strana gdje joj je bio rez je zadebljana, je li to opasno? Unaprijed hvala, Vesna O: Nakon kastracije ili sterilizacije trbušna stijenka mačaka se šiva po slojevima. Tako se na samom početku šiva potrbušnica pa mišičje i na kraju koža. Rana u pravilu zarasta za tjedan dana kada se vade neresorptivni konci. Ukoliko se iz bilo kog razloga omete zaraštavanje posljedice će ovisiti o vrsti i opsegu promjena. Ukoliko je došlo samo do površinskog otvaranja rubova rane dodatna obrada bit će kratka, a zarastanje brzo. No, ukoliko dođe do dubljih razdvajanja može se javiti hernija ili bruh. Sve su to očekivane komplikacije nakon ovakvih zahvata u mladih životinja koje su zaigrane i ne miruju. Vrlo vjerojatno neće biti nikakvih posljedica, ali bi trebalo onemogućiti macu da se penje ili skače. Mlade mace je teško umiriti i stoga pokušajte barem zaustaviti igre koje iziskuju povećano naprezanje trbušne muskulature. Za umirenje mace preporučam Vam "Dia calm" tablete koje su dodatak prehrani, a sadrže biljne ekstrakte koji na prirodan način umiruju mace. Ove tablete su u stalnoj ponudi ljekarni Pet centra. Opuštenost kože na donjem dijelu trbuha vrlo je česta pojava u kastriranih maca, kako ženki tako i mužjaka. Zadebljala stijenka u ovako ranoj postoperativnoj fazi ne predstavlja završno stanje i vrlo vjerojatno će se s vremenom stanjiti, ali ipak bi bilo dobro da je odvedete na pregled veterinaru koji ju je operirao.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Moja mačka je stara 15 god. Bila je kod veterinara na infuzijama zbog bubrežne insuficijencije, ima visoke vrijednosti kreatinina i BUN-a, ne znam točno kolike jer nalazi nisu kod mene, jedno je oko 20, a drugo preko 300. Infuzija nije pomogla, nalazi su sad još gori. Ona se ponaša normalno, jede, ide na wc, pije vodu, ali ne želi hranu za bubrege pa sam kupila ipakitine koji dodajem njenoj normalnoj hrani i to jede. Zanima me smije li se to koristiti svakodnevno i započeti s time dok je ona zapravo dobro, barem tako izgleda? Hvala, Andrea O: IPAKITINE sadrži hitozan koji veže toksine nastale kod uremičnog stanja i eliminira ih iz organizma. Toksini nastali u uremiji su uz ostale čimbenike odgovorni za pojačavanje gubitka funkcije bubrega (uništavanje nefrona, glomerularna skleroza). IPAKITINE sadrži tvar na bazi kalcija koja veže fosfate iz hrane (iz mesa) i iz krvi, te ih eliminira iz organizma. Poboljšana stanje fosfata djeluje pozitivno na funkciju bubrega i produžuje životni vjek životinji. IPAKITINE je prašak koji se optimalno miješa s vlažnom hranom pri čemu odmah pokazuje svoje pozitivno djelovanje vežući fosfate. Doziranje je sljedeće:1 g IPAKITINE-a (= 1 mjerna žličica) / 5 kg tjelesne težine 2 x dnevno (ujutro i navečer)Za mačku (cca. 5 kg) pakiranje od 50 g dovoljno je za 25 dana (s mjernom žličicom od 1g). Potrebno ga je davati 6 mjeseci. U slučaju kronične bubrežne insuficijencije preporučuje se limitirati fosfor iz hrane i testirati redovito nivo serumskog fosfora. Stoga je potrebno da maca koristi hranu za bubrežne bolesti (npr. Hill's k/d, Royal Canin Renal, Eukanuba Renal) u suhom ili vlažnom obliku. Ako maca ne želi jesti medicinsku hranu, uz dodatak ipaketina vidjet će se rezultati, iako savjetujem da ipak ne odustajete od "nagovaranja " na dotičnu hranu, koja kao takva sadrži snižene razine fosfora i natrija. Mnoge mace popuste ako su vlasnici uporni.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Moja mačka se omacila prije tri dana, ima 5 mačića i sve je u najboljem redu. Svakako bih je voljela sterilizirati i zanima me kada je najbolje vrijeme, čitam po forumima i preporuča se ne zadugo nakon poroda, pa čak od 4 tjedna. A mene zanima hoće li joj to poremetiti ciklus dojenja mačića? Što ako ostane bez mlijeka? Uz to sigurno neće moći dojiti dan prije i na sam dan sterilizacije zbog narkoze. Trebam li pričekati duže vrijeme? Hvala. Sabina O: Operativni zahvat odstranjivanja jajnika ili jajnika i maternice odnosno tzv. sterilizacija je postupak koji je uvijek indiciran ako vlasnik više ne želi brinuti o tjeranju i graviditetu svoje mačke. Naše kućne mačke koje su njegovane i dobro hranjene mogu se tjerati uzastopno tijekom cijele godine i više to nije ograničeno samo na dva puta godišnje odnosno veljaču i kolovoz. Tijekom spolnog ciklusa tjeranje traje 4-7 dana i ciklus se ponavlja sve do začeća odnosno ponovnog graviditeta. S obzirom na građu same maternice i njenog epitela  te međusobnu čvrstoću povezanosti sa slojevima placente u graviditetu, mačke se dosta brzo oporavljaju od poroda i sama maternična sluznica bude obnovljena za 3- 4 tjedna nakon okota. Ukratko, to znači da mace ponovno ulaze u ciklus vrlo brzo i tjeranje nastupi već 3- 4 tjedan po porodu i mogu ponovno ostati skotne, iako u tom periodu još uvijek imaju mlijeka i doje mačiće. Ako ne želite više brinuti o novim mačićima, slobodno Vašu macu sterilizirajte oko 4 tjedna nakon okota. U toj dobi mačići već mogu pomalo početi jesti krutu hranu, neku od superpremium hrana za juniore odnosno označenu 'kitten' koju možete pronaći i u našim dućanima (npr. Brit Care kitten ili Royal Canin Mother&Babycat Starter ) koju ćete u početku rehidrirati s malom količinom vode ili nekom od vlažnih hrana, pašteticama, vrećicama. Naravno, po sterilizaciji Vaša maca više neće imati mlijeka, no Vi možete produljiti konzumaciju mlijeka kod mačića sa zamjenicom za mačje mlijeko u prahu, koju također možete naći na našim policama (neka od zamjenskih mlijeka u prahu su Dr. Clauder's Prolife te Beaphar Kitten). Možete Vi i produljiti vrijeme do sterilizacije, no onda bi bilo dobro da macu ne puštate van uopće ili  bez nadzora jer trebate voditi računa o njenom ciklusu kako ponovno nebi došlo do graviditeta. Za macu nakon sterilizacije, prva 2-3 dana preporučam medicinsku hranu za oporavak, lako probavljivu i s puno bjelančevina (a/d konzerva, high calorie konzerva ili convalescent vrećica).

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam mačku staru 10 godina koja je opet skotna, za otprilike mjesec dana bi se trebala omaciti. Iz prošlog legla sam ostavila dva muška mačića, sada su stari 2-3 mjeseca. U zadnje vrijeme mačka reži, frkće i udara svoja dva mačića. Može li tomu biti uzrok to što će se uskoro omaciti i ne želi "staru" djecu u blizini? Hvala na odgovoru. Nikolina O: Graviditet kod mačaka traje od 58 do 65 dana, tj. oko 9 tjedana. U prvih 3 do 4 tjedna promjena praktički kod mačaka nema, apetit je konstantan, tjelesna težina također a i ponašanje.Tek u drugoj polovici graviditeta uočavaju se porast tjelesne težine, spušten trbuh, bradavice postaju mekanije i ružičaste, poveća se apetit i uz to maca promjeni ponašanje tako što postaje maznija, umiljava se i priprema za majčinstvo. Treća faza u tijeku graviditeta bi bila ova koju Vi opisujete, maca postaje nemirna, često liže vaginalno područje, dan ili dva prije poroda apetit se naglo smanji, te dolazi do promjene u ponašanju – više traži osamu, manje je aktivna ili ako je vezana za vlasnika postaje još maznija i traži mirno mjesto gdje će se poroditi. Dakle, prirodno je da se ponaša nešto agresivnije prema svojoj prijašnjoj djeci, i da im frktanjem daje do znanja da ona sada treba mir. Ono što Vi možete učiniti za nju je osigurati joj taj mir, u smislu – ako ste primjetili da će porod nastupiti za koji dan, da je odvojite od mačića i dozvolite međusobnu interakciju u vrijeme jela ili kroz nekih pola sata dnevno, a ostatak dana priuštite joj odmor. Osigurajte maci miran skrovit kutak, neku kutiju, ili košaru sa čistim krpama ili dekom gdje će moći neometano na svijet donijeti nove mačiće.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam tri male mačkice i sve su prerano odvojene od majke. Danas smo uočili čudno ponašanje kod mačke, trese se kao da ima epilepsiju. Ne trese se cijelo vrijeme, nego svakih cca 15 min i čudno se glasa, ne jede ništa i vodu joj na silu dajemo. Samo leži, pokušava ustati, ali bezuspješno. Veterinar je rekao da nije ništa strašno, da će proći. Molim pomoć.Nevena O: Prema simptomima koje ste opisali, moglo bi se postaviti sumnju na nekoliko bolesti, prvenstveno od strane neurološkog sustava, a kod Vaše mace nisu rađene dodatne pretrage prema kojima bi se možda mogla pobliže pretpostaviti dijagnoza. Više o epilepsiji u mačaka već je ranije opširno opisala kolegica Dragica Nemeš, dr.vet.med.  u svom odgovoru Epileptični napadi u mačka / Epilepsija. Sljedeće, simptomi od strane neurološkog sustava mogući su i uslijed jetrenih bolesti. Ovakvo se stanje naziva hepatička encefalopatija. To je degenerativna bolest mozga uzrokovana teškim zatajenjem funckije jetre kod uznapredovalih jetrenih bolesti. Bolest je karakakterizirana abnormalnim mentalnim stanjem, promijenjenim osjećajem svijesti te poremećenim neurološkim funkcijama.  Najčešći je uzrok kongenitalni poremećaj, prisutan pri rođenju, koji se naziva portosistemski šant. Ovo je anatomski defekt koji uzrokuje skretanje protoka krvi oko jetre, a ne njen prolazak kroz jetru. Na ovaj način jetra ne može detoksicirati krv pa toksini dolaze do mozga i uzrokuju navedene kliničke simptome. Također se navedeni simptomi mogu javiti i kao zatajenje funkcije jetre zbog infektivnog (bakterije, virusi) ili toksičnog (lijekovi, kemikalije i sl.) uzroka. Kako navedenim simptomima tresenja glavom i otežanim hodanjem stražnjih nogu u mačaka mogu rezultirati i druge bolesti, spomenut ću i njih. Vestibularni sindrom  je općenit pojam koji opisuje bolesti vestibularnog sustava. Razlikuju se periferni i centralni vestibularni sindrom. Uzroci perifernog su: bolesti srednjeg ili unutarnjeg uha (infekcije ili tumor), nazofaringealni polipi, traume glave, toksičnost nekih lijekova, slabije aktivna štitnjača, kongenitalno ili idiopatski. Uzroci centralnog vestibularnog sindroma: krvarenje mozga ili infarkt, infekciozni encefalitis (bakterijski, virusni ili gljivični), meningoencefalitis, trauma glave, toksični lijekovi, cista mozga, tumor mozga (primarni ili metastatski), nedostatak tiamina, neurodegenerativne bolesti. Zatim, moždani udar koje stanje nastaje kao posljedica smanjene opskrbe mozga krvlju. Javlja se češće kod starijih životinja, iako se može javiti i kod mlađih, kao posljedica nasljednog defekta moždanih žila, bubrežnih bolesti, visokog krvnog tlaka, bolesti srca, bolesti štitnjače ili pak kao posljedica inzulta krvne žile u mozgu. Simptomi moždanog udara kod mačaka nisu specifični, no najčešće se javljaju: tremor, gubitak ravnoteže, teturanje, spoticanje, gubitak vida, dezorijentiranost, ponekad glasno mijaukanje. Na žalost, za pravu dijagnozu moždanog udara trebalo bi napraviti CT ili magnetsku rezonancu (budući se ovo stanje na ''običnim'' RTG snimkama ne može dijagnosticirati), no ove se metode u rutinskoj dijagnostici u Hrvatskoj ne koriste. Encephalitis označava najčešće akutnu upalu mozga ili moždanih ovojnica (meningitis), a posljedica je nekih virusnih ili bakterijskih bolesti, parazitarnih invazija ili bolesti koje prenose krpelji. Simptomi uglavnom uključuju fotofobiju (osjetljivost na svjetlo), visoku tjelesnu temperaturu, glavobolju, povraćanje, dezorjentiranost, otežano kretanje ili slabost udova (ovisno o tome koji je dio mozga zahvaćen), a ponekad su prisutni nespecifični napadaji. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom, pretragom krvi ili cerebrospinalnog likvora, a po potrebi se može napraviti i RTG snimka. Liječenje je uglavnom simptomatsko, uz preporuku da životinja što više miruje i boravi u zatamnjenoj i tihoj prostoriji. I, potonje, kako ste spomenuli tri mačića, iz Vašeg navoda se može zaključiti kako njihova majka, a ne neki od mačića ima spomenute simptome, pa je neophodno spomenuti i komplikacije prilikom dojenja mačića, a simptoma povezanih s općim stanjem i motilitetom. Naime, oni mogu nastati uslijed deficitarne prehrane vitaminima i mineralima, a naročito kalcija. Stanje koje se naziva eklampsijom predstavlja naglu pojavu kliničkih znakova u mačaka nakon okota i u mačaka u laktaciji povezanih uz nisku razinu kalcija u krvi. Ovo je uzrokovano gubitkom kalcija iz organizma majke u rastu mačića u maternici, neadekvatnom apsorpcijom kalcija iz sluznice crijeva ili proizvodnjom mlijeka. Eklampsija se najčešće javlja 1-3 tjedna nakon okota no može se javiti i tijekom porođaja. Simptomi su ponekad jedva primjetljivi, naročito ako se istodobno javi s otežanim porodom. Simptomi su vidljivi kao promjene u ponašanju: nemir, dahtanje, brzo hodanje, smanjeni majčinski instinkti i tetanije (nadraženost, slinjenje, ukočeni hod, inkoordiniranost i bol pri hodu). Simptomi eklampsije se mogu pogoršati za nekoliko minuta ili pak sati a progradiraju do spazma mišića, nemogućnosti stajanja, vrućice, povećanog srčanog ritma i aktivnosti poput moždanog udara ali bez gubitka svijesti. Kod ovog poremećaja treba hitno potražiti veterinarsku pomoć. Iz navedenoga, može se zaključiti kako se radi o zaista kompleksnom problemu u Vaše ljubimice pa bi možda bilo najbolje da zatražite drugo mišljenje i da mačku odvedete na neurološki pregled na Kliniku za unutarnje bolesti Veterinarkog fakulteta, gdje će se, na temelju kliničkog i neurološkog pregleda, postaviti točna dijagnoza i odrediti terapija.

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Prije nekog vremena u vrtu nam se pojavila nepoznata maca koju smo počeli hraniti i tako je nastalo veliko prijateljstvo... i da ne dužim, primijetila sam da ima neke točkice na unutarnjoj strani uške. No, kad sam bolje pogledala vidjela sam da to nisu točkice nego brojke i slova. Zanima me prakticira li se i gdje označavanje maca na način da se tetovira uho. Zahvaljujem unaprijed na odgovoru! Ivana O: Koliko mi je poznato, kod nas u RH, tetovirnim brojem označavaju se domaće životinje (svinje, goveda, ovce, koze i konji). Tetovaža odnosno tetovir broj jedna je od trajnih metoda označavanja životinja, a izvodi se tetovirnim iglama (u obliku brojeva) kojiam se pika koža, a na mjesto uboda utrljava se tuš ili pasta 5 minuta. Najčešće se tetovira uška. Također, kod nas neki lovci tetoviraju svoje pse, no uistinu mi nije poznat slučaj tetoviranja mačke. S obzirom na to da ne postoji registar u koji se upisuju tetovir brojevi, kako pasa tako i mačaka, vjerojatno je da nećete saznati tko je tetovirao životinju. Moguće je da mačka uopće nije iz Hrvatske jer se u mnogim zemljama u inozemstvu koriste tetovir brojevi u mačaka i pasa kao sredstva identifikacije. Savjetujem Vam da pokušate upisati tetovir oznaku u Google tražilicu i tako možda nešto saznati dodatne informacije.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Mačak mi se vratio s dvije rane na jastučićima prednjih šapa, nisu velike, pola cm kvadratnog. Mazala sam mu to sa Bivacinom i jedna rana se zatvorila, a druga smanjivala. Ali to je mačak koji boravi vani u vrtu i naokolo koliko želi pa uvijek kad se vrati stanje je gore, pogotovo otkad je ova kiša i sad mu se i zarasla ranica opet otvorila, kao da se razmočila od kiše. Što da radim? Da ga ne puštam van? Zamotala sam mu ranu pa je brzo skinuo zavoj. Lijepi pozdrav, Đenka O: Mužjaci mačaka su vrlo teritorijalne životinje i uvijek brane svoj teritorij od drugih mužjaka. Pri tome vrlo često budu ranjavani, u međusobnim okršajima ili prilikom penjanja preko ograda, drveća i dr. Rane na mekušima sporije i teže zaraštaju od rana na koži. Toaleta rane je standardna za sve rane, što uključuje čišćenje rane antiseptikom (Betadine otopina i sl.), a ponekad je dovoljno i mlakom vodom sa sapunicom. Antiseptik se upotrebljava za čišćenje svježih rana, a kad počne zaraštavati, treba prestati s antisepticima  jer oni usporavaju zaraštanje. Nakon toga, kad se rana posuši, preporučljivo je tretirati ranu antibiotskim kremama ili sprejem (kao što ste naveli, Bivacin krema je dobar izbor). Vlažna podloga ne dozvoljava rani da se suši  pa bi bilo dobro da je mačak zatvoren dok se ranice ne zatvore. Nije potrebno zamatati nogu jer je važno da rana bude otvorena kako ne bi nastupili anaerobni uvjeti koji pogoduju nekim bakterijama. O istoj problematici sam već pisala u prijašnjem odgovoru Jednostavne i složene rane / Zacijeljivanje rane na njuški psa. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam mačka starog godinu dana. Uvijek je bio hiperaktivan, međutim zadnjih 20 dana mu se ponašanje skroz promijenilo. U početku je nekih 5-6 dana samo ležao i spavao, vrlo slabo jeo i dosta smršavio. Nakon nekih desetak dana povećao mu se apetit i malo je živnuo. Sada kad je opet počeo jesti još uvijek je bezvoljan i sporiji nego inače, ali trbuh mu iz dana sve više i više raste i na dodir je dosta tvrd i izgleda mi kao da je unutra nekakva voda. Obraćam Vam se jer se prvi put susrećem s ovakvom situacijom i nemam pojma što da radim, pa bi Vam bila zahvalna ukoliko mi možete dati nekakav savjet. Unaprijed zahvaljujem, Ana O: Iz Vašeg opisa, stanje Vašeg mačka nije baš najbolje. To što već dvadesetak dana nije svojeg uobičajenog  ponašanja i  što je izgubio apetit  ukazuje da se definitivno nešto događa, nekakav proces koji mu oduzima  mnogo energije i slabi njegov imunitet. Posebno zabrinjavajuće zvuči da se trbuh napuhuje i da Vam se čini da unutra ima tekućine. Ascites je abnormalno nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini. Volumen tekućine može biti vrlo mali ili pak značajni, rezultirajući povećanjem obujma trbuha. Uzroka ascitesu ima mnogo, od kojih mnogi mogu biti vrlo ozbiljni. Ascites nastaje istjecanjem tekućine u trbušnu šupljinu iz krvnih žila, limfnih žila ili unutarnjih organa. Uzrokom se smatraju hipoalbuminemija, tj. smanjena razina albumina u krvnim žilama, ozbiljne jetrene bolesti, bolesti srca i perikarda, traume, peritonitis, poremećaji u zgrušavanju krvi, bolesti limfnih organa, obstrukcija jetrene ili kaudalne vene. Kod mladih mačaka je najvažniji uzrok ascitesa zarazni mačji peritonitis (FIP). To je virusna bolest uzrokovana virusom iz porodice koronavirusa, a javlja u jedinki mlađih od dvije godine, no povremeno se može javiti i u starijih mačaka. Virus se izlučuje u slini, urinu i fecesu pa se smatra da je oralni put najznačajniji vid prijenosa s mačke na mačku. Bolest može trajati od dva tjedna pa do dva mjeseca i smrtnost je unatoč liječenju veoma visoka. Stoga je liječenje u većini slučajeva neuspješno. U ranoj fazi bolesti mačke mogu pokazivati nespecifične simptome kao što je anoreksija, gubitak na težini, depresija i povišena temperatura koja ne odgovara na terapiju antibioticima. Već nakon tjedan dana dolazi do razvoja viremije (virus u krvi) i širenja po organizmu, primarno u jetru, slezenu i limfne čvorove uz pojavu nakupljanja tekućine u trbuhu. Ovisno o snazi imunološkog odgovora mačke, u ovoj fazi infekcije virus može biti uklonjen ili se bolest različitom brzinom razvija dalje – u periodu od nekoliko tjedana pa sve do nekoliko mjeseci i godina. Upalna bolest crijeva također može biti uzrokom nakupljanja ascitesa. Kada se stijenka crijeva upali dovoljno jako da propušta proteine što dovodi do gubitka proteina u cirkulaciji, za posljedicu ima nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini ako se razina proteina spusti prenisko. Upala se često javlja kao posljedica invadiranosti crijevnim parazitima. Povećanje trbuha može biti posljedicom i lokalne upale u potkožju (flegmona / apsces) bilo obostrano ili samo s jedne strane. Flegmona i apsces nastaju kao infekcija piogenim bakterijama (stafilokoki, pneumokoki, meningokoki, gonokoki), a gnojna upala je proces karakteriziran stvaranjem obilnog gnojnog eksudata. Gnoj se može širiti difuzno po tkivu (flegmona), može ostati lokaliziran (apsces) ili prekriva površine različitih struktura. Kako proces napreduje, gnoj razara tkiva te tako kroz oštećenu kožu izlazi van. Svakako Vam savjetujem bez obzira na mogući uzrok bolesti da otiđete Vašem veterinaru što prije da pregleda Vašeg ljubimca jer nikako nije dobro da je mačak toliko vremena bezvoljan, bez apetita i malaksao.

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam problema s mačkom. Ima pet malih mačića starih tri tjedna i odbija jesti svaku vrstu hrane (keksići, konzerva, salama i meso – sirovo, termički obrađeno) i izgleda užasno mršavo. Dali smo joj tabletu protiv glista, ne znam trebamo li čekati da tableta počne djelovati pa da ona počne jesti normalno. Ona mačiće hrani, ali pribojavam se da joj je mlijeko slabo jer ona ništa ne jede. Mačići stalno mjauču kada uđem u prostoriju i ne znam jesu li gladni. Molim za savjet. Dijana O: Primarno bih Vam savjetovala da macu odvedete u veterinarsku ambulantu na opći klinički pregled. S obzirom na to da je u laktaciji, mačka ima povećane potrebe za hranjivim tvarima, a pošto Vaša uoće ne jede to nije dobar znak. Moguće je da ima upalu grla pa da ne jede zbog boli. To je samo moja pretpostavka, moguće je da se radi o nekoj sasvim drugoj stvari. Ne bih rekla da maca ne jede radi parazitarne invazije jer je tada, dapače, pojačan apetit zbog toga jer paraziti uzimaju mački sve nutritivne sastojke u crijevima koje dospijevaju iz hrane. Dobro je što ste dali antihelmintik, međutim, to neće maci pojačati apetit. Također Vam savjetujem da za mačiće kupite zamjensko mlijeko za mace, koje je dostupno i u svim našim dućanima. U obliku praha je, a miješa se sa toplom vodom. Mačići mjauču jer su gladni pošto je mlijeko njihove mame mačke "slabo", tj. ne sadrži dovoljno masnoća ni proteina pošto mačka ne jede. Mačiće možete hraniti na špricu ili na bočicu (također dostupno u našim dućanima).  Detaljnije informacije o načinu hranjenja mačića možete saznati u prethodnom odgovoru kolegice Tanje Krulc, dr.vet.med., naslovljenom Kako pravilno othraniti male mačiće bez majke? Što se tiče mame mačke, možete joj ponuditi neku od konzervi za oporavak (dostupne u našoj veterinerskoj ljekarni), vrlo su kalorijski bogate pa već ako mačka pojede i najmanju količinu dobit će puno hranjivih tvari. Također, preporučam neki od vitaminsko mineralnih dodataka da se nadoknade zasigurno potrošene zalihe vitamina i minerala i pokuša potaknuti apetit. U ponudi imamo Calo-Pet pastu ili npr. VMP pastu za mačke koju možete zamješati u hranu ili dati izravno maci u usta. Bez obzira na ove savjete, nemojte zaboraviti odvesti mačku na pregled Vašem veterinaru.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: U prošlu nedjelju na mačku (mužjaku) starom 11. mjeseci ispod vrata uočila sam ''kao ranicu''. Pretpostavljam da se ogrebao na teglu od cvijeća ili ogradu na balkonu. Mačka nikada nije bila izvan stana. Nije kastriran. Primjećujem da se mačak ne grebe i ne češe po ranici. Molim vas pomoć oko eventualnog savjeta koju kremu il prašak da kupim kako bi mogla ranica zacijeliti. U privitku šaljem fotografiju. Pozdrav, Rajna O: Krastica nakon ogrebotine predstavlja dio procesa zaraštavanja kože. Prekidom kontinuiteta kože organizam počinje sanirati oštećeni dio do potpunog zatvaranja defekta. Krastice potom otpadaju. Moguće je da je Vaša maca ogrebena, ali moguća su i kožna oboljenja kao znak početka  parazitarnih i gljivičnih oboljenja. Gljivična oboljenja obično su karakterizirana ispadanjem dlake i pojavom tipičnih ljuskica na koži, a zahvaćeno je područje obično zacrvenjeno. Ponekad se zbog intenzivnog svrbeža jave i sekundarne infekcije zahvaćenog mjesta, a zbog iritacije kože može se stvoriti krasta. Bolest se dijagnosticira Woodovom lampom ili uzimanjem uzorka (sa promijenjenog mjesta) za mikološku pretragu, a liječi se odgovarajućim antimikoticima. Kako ne biste nagađali što se konkretno događa s Vašom mačkom, preporučila bih Vam da je svakako odvedete na pregled kod veterinara koji će postaviti dijagnozu, a po potrebi odrediti i adekvatnu terapiju. Ako se radi o krastici nastaloj ogrebom, potrebno je tretirati antibiotskom kremom, ali ako se radi o gljivicama potrebno je koristiti antimikotik kremu ili otopinu (Canesten, Plimycol).

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Imam mačka starog 10 godina. Prije 5 godina napao ga je vučjak i skoro rastrgao, rane su zarasle, ali mu je ostala iščašena zadnja desna noga i malo je hramao pri hodu. Zadnjih par mjeseci sam primijetila da pije mnogo vode, pojede zalogaj-dva i odmah traži vodu. Međutim, poslednjih nekoliko dana stanje se pogoršalo, veoma slabo jede (skoro nikako), pije mnogo vode i jede pepeo. Teško se kreće. Također sam napipala neku tvrdu guticu na stomaku, više prema rebrima, nedaleko od ugrizne rane. Interesuje me o čemu se radi. Pretpostavljam da tu ima i posljedica onoga sto je preživio. Unaprijed zahvalna, Ana O: Stariji ljubimci su  podložniji bržem razvoju različitih bolesnih stanja i poremećaja, stoga je potrebno obaviti klinički pregled u ambulanti i tako dobiti uvid u zdravstveno stanje.   Pijenje više vode (polidipsija) može ukazivati na šećernu bolest, bolesti jetre i bolesti bubrega, hormonalna poremećaja, a čak neki lijekovi mogu uzrokovati pojačano žeđanje i mokrenje (kortikosteroidi, diuretici...). U obzir mogu doći i hipertireoidizam (pojačan rad štitnjače), hiper- ili hipo-adrenokorticizam (pojačano ili smanjeno stvaranje kortizola), diabetes insipidus. Međutim, pojačano pijenje može biti i fiziološki proces, npr.  jedenjem suhe, dehidrirane hrane maca će piti više vode nego kad jede mokru hranu. Također, više temperature zraka, kao i suh zrak, imaju za posljedicu pojačani unos tekućine. Pojačano pijenje vode  je jako važan simptom i ne smije se zanemariti . Gubitak apetita te odbijanje hrane najčešće povezujemo s nekim bolesnim stanjima poput bolestima probavnog sustava (želudac, crijeva, jetra, gušterača), poremećajima metabolizma (dijabetes), bolestima bubrega, krvi, usne šupljine, mozga, nekih zaraznih bolesti ili parazitarnih invazija (gliste, trakavice...).  Povećanje abdomena može ukazivati na različite probavne smetnje, parazite, tumorozne tvorbe,... Problemi sa stražnjim ekstremitetima mogu biti posljedica probavnih smetnji, ali i kao posljedica prirodnih promjena koje prate starost. Naime, kod starenja se češće pojavljuju različite degenerativne bolesti zglobova, a i slabija opskrbljenost mišičja hranjivim sastojcima, potencira otežano kretanje. Otežano kretanje može biti i uzrok različitih problema s kralježnicom, kostima, zglobovima, ligamentima, leđnom moždinom,kao i trenutne slabost... Većinu bolesnih stanja prate promjene u ponašanju ljubimaca, odnosno ljubimac češće spava i smanjen mu je apetit.  Kod Vašeg ljubimca je vrlo bitno da se uskladi prehrana i zdravstveno stanje pa tako ako nalazi pokažu da je došlo do zatajenja bubrega, treba jesti hranu za bubrežne bolesnike ili ako je u pitanju dijabetes onda hranu za dijabetičare. Bitno je utvrditi stanje jetre i probave pa prema stanju koristiti prehranu itd . Stoga je neophodan pregled kako bi se pravilno provele terapija i hranjenje jer je Vaš ljubimac u teškom stanju.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Našla sam prije par dana napuštenu jednu malu mačkicu (cca 2 – 2.5 mj. stara) koju sam uzela u stan, nahranila je i odlučila sam je zbrinuti kako bih je mogla udomiti. Posjetila sam danas veterinarsku ambulantu jer sam primjetila da se maca češka po ušima, trese glavom u pokušaju da istrese nešto iz ušiju. Ima suzne i ljepljive okice. Prilično je nervozna. Veterinarka je ustanovila da maca ima šugarac i neko virusno oboljenje očiju. Dobila je antibiotik sa produženim djelovanjem, trećinu Drontala jer ima i proljev, zatim joj je očistila uši gdje je bilo strašno puno nakupina koje grozno izgledaju. Dobila sam mast za oči Chloramphenicol 10 mg i Otonazol za uši  sa uputom za tretiranje 3x dnevno. Inače, maca slabije čuje, postoji li mogućnost trajnog oštećenja sluha? Upozorila me je da je držim izolirano od drugih maca. Imam 2 velike mace, mužjaka i ženku, pa me sad zanima kako ih zaštititi da se bolest ne prenese i na njih? Nemam ih šanse fizički odvojiti. Inače, mužjak je cijepljen prije 4 mj. protiv zaraznih bolesti, dok je starija maca bila ukradena i nedugo potom vraćena, ali nije cijepljena već 2 godine i upravo je pripremam za cijepljenje (čišćenje od parazita). Što upotrijebiti dodatno za lokalnu zaštitu tako male mace od buha, krpelja i sl. i koje vitamine koristiti da ojača? Koliko traje liječenje i trebam li u međuvremenu ići na čišćenje ušiju kod veterinara? Je li to prenosivo i na ljude? Molim Vas šo više korisnih ili dodatnih informacija kako ne bi stradale i moje velike mace, a i mi ukućani. Hvala na odgovoru i srdačan pozdrav, Nada O: Ušni šugarci ili otodectes cynotis je grinja koja parazitira u vanjskom slušnom kanalu, ne buši kanale nego živi na koži. Vrlo često osim u samom zvukovodu može se ih naći i u okolici uški. Odrasli šugarci Otodectes ponekad se mogu vidjeti i prostim okom kao bjelkaste točkice koje se živahno pokreću. Grinje se hrane deskvamiranim epitelom i tkivnom tekućinom iz površinskih dijelova kože. Na takav način, grinje draže vanjski slušni kanal i uzrokuju stvaranje crveno-smeđih krasta u ušima. Ušni kanal se napuni mješavinom mekih krasta, krvi, cerumena i eksudata samih parazita, te sadržaj slušnog kanala bude izgledom mrvičast i prepun sitnih crnih točkica koje se teško skidaju sa dlake. Jedan od simpotoma ušnih šugaraca je iritacija i izraziti svbež koji mačke izražavaju nervozom i učestalim češkanjem uha i trešnjom glave. Otitis prouzročen ušnim šugarcima češće se javlja kod mačaka nego kod pasa, a najčešće kod mačića, sami uzročnici nisu specifični za vrstu, no jako su kontagiozni (lako se prenose sa životinje na životinju) pa se prenose na mačke i pse, ali i na druge vrste mesoždera, a vrlo rijetko mogu se inficirati ljudi kod kojih se najčeše radi o prolaznom svrbežu na rukama. Liječenje se provodi sistemski i lokalno aplikacijom ampula koje se primjenjuju na kožu u međulopatičnom području jednokratno ili je po potrebi, zbog ciklusa života kakvog ima ušna grinja, treba ponoviti aplikaciju za 2-4 tjedna. U našim dućanima dostupan je preparat Stronghold (proizvođač Pfizer) koji možete kupiti u našim ljekarnama uz predočenje recepta, te ampule Advocate, Bayer za koje ne trebate imati recept. Oba spot-on preparata sadrže djelatne tvari koje učinkovito djeluju u suzbijanju i liječenju infestacije mačaka ušnim šugarcima. S obzirom na to da je obično uz šugarce prisutna bakterijska ili gljivična infekcija, potrebno je lokalno tretirati uho odgovarajućim kapima, najčešće se koristi kombinacija antimikotika, antibiotika i kortikosteroida, jedan od takvih preparata je i Otonazol kojeg Vi već koristite. Odabir kapi ovisi o stanju uha, a terapija se najčešće provodi u trajanju od 1-2 tjedna. Najbolja moguća zaštita zdravih životinja je da se bolesna životinja ne dovodi među njih, dakle odvojite je u neku posebnu prostoriju do izlječenja u koju neće ulaziti ostali (tzv. karantena). Ako to baš nikako niste u mogućnosti učiniti, mace iz zajedničkog kućanstva možete "preventivno" tretirati ampulicama Advocate ili Stronghold kako bi, ako se bolest pojavi i kod njih, čim prije utjecali na suzbijanje ektoparazita. Uši bolesne male mace možete sami čistiti prije svake aplikacije kapi, fiziološkom otopinom ili bornom vodom koju ćete nakapati na ušni štapić (ne gurati preduboko u uho) ili blazinicu kako biste omogućili da lijek čim bolje prodre u vanjski zvukovod i ima bolji efekt. To što ste spomenuli da slabije čuje, ne mora značiti da je nagluha, s obzirom na to da je bolesna i da su uho i nos povezani sinusima, moguće je kada maca ozdravi u potpunosti da se i sinusi očiste te riješi i ta nagluhost. Kako bi maca čim prije ozdravila i ojačala možete joj uz uobičajenu hranu dodavati pašteticu Royal Canin Recovery koja u sebi sadrži povišene razine energije i esencijalne hranjive tvari visoke probavljivosti te se zbog vrlo velike mazivosti može primjeniti i putem šprice ili se može dodavati  Dr. Cluder`s ProLife energetsko vitaminska pasta za mačiće kao dodatan izvor energije za snagu i otpornost mačićima u vrijeme intenzivnog rasta i razvoja. U ovoj fazi dok je maca bolesna i nije baš u nekoj formi za zaštitu od buha i krpelja bi možda bilo dobro koristiti neki od biljnih preparata, primjerice Buhostop na bazi dijatomejske zemlje ili HerbaMax prašak ili sprej s biljnim uljima. Svakako se možete za dodatna pitanja obratiti kolegama u našim dućanima koji će Vas znati savjetovati. Nadam se da sam Vam barem malo pomogla i da će maca ozdraviti i poživjeti još dugo!

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam mačku staru nešto više od 2 godine. Do sada je nisam cijepila protiv zaraznih bolesti jer sam smatrala da je nepotrebno jer je kućna maca i ne izlazi. Međutim, imala sam uginuće dva mačića prije dva tjedna od panleukopenije pa sam odlučila ipak cijepiti je, no tu nastaje problem jer je maci prije 4 mjeseca dijagnosticiran holangiohepatitis. Maca je bila na kuri antibiotika, na kontrolno vađenje krvi nismo išli jer je njoj vaditi krv nemoguće i prvi put su ju morali uspavati, no obzirom na dijagnozu na taj pothvat više ne pristajem. Mene zanima smije li se takvu macu cijepiti? Hvala, Edita O: Cijepljenje je unošenje antigena u organizam sa svrhom da se stvore protutuijela koja će pri susretu sa mikroorganizmom od kojega je načinjeno cjepivo, spriječiti razvoj bolesti. Cijepljenjem se unosi umrtvljeni ili oslabljeni živi  uzročnik bolesti. Na taj način se pobuđuje imunološki sustav organizma na stvaranje protutijela koja će štititi organizam od iste bolesti. Imunitet se razvija 10-14 dana nakon cijepljenja. Može trajati nekoliko mjeseci, godinu dana ili duže, a sve ovisi o vrsti cjepiva, bolesti, zdravstvenom stanju životinje, odnosno stanju njenog imunološkog sustava. Prvo cijepljenje mačića obavlja se sa 6 do 8 tjedana starosti, a ponovno cijepljenje sa navršenih 12 tjedana starosti. Daljnja cijepljenja kod odraslih životinja  ponavljaju se jednom godišnje. Da bi organizam odnosno imunološki sustav adekvatno odreagirao na cijepljenje, životinja mora biti potpuno zdrava i očišćena od crijevnih parazita. Također se ne cijepe gravidne životinje, a ne preporuča se niti cijepljenje životinja koje se tjeraju. Budući da ne znamo kakav je zdravstveni status Vaše mačke, nije moguće sa sigurnošću tvrditi da neće biti nikakvih komplikacija odnosno da će cijepljenje biti uspješno. Jedini način da se utvrdi je li životinja sada potpuno zdrava je da je pregleda veterinar i napravi potrebne pretrage. Zbog toga Vam savjetujem da se obratite veterinaru koji je liječio Vašu ljubimicu i razgovarate o daljnjem postupku sa životinjom.

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Imam kućnog, kastriranog mačka starog 6 godina koji je prije godinu dana morao posjetiti veterinara radi skidanja kamenca sa zubića. Veterinar je to uspješno obavio, no kako su njemu zubići već godinama slabiji, on bi na takva čišćenja trebao ići u još nekoliko navrata i tko zna kada bi tome svemu bio kraj. Tu je sada moj strah vezan uz sve te zahvate, pošto je za takvo nešto kao što je čišćenje kamenca morao biti pod lokalnom anestezijom, a to je ipak procedura koja se ne preporuča toliko često ili mnogo puta - moje pitanje je kako da ga podvrgnem tom zahvatu još toliko puta, a da budem sigurna da mu sami zahvat neće naštetiti. Inače on je vrlo zločest i nemiran kod doktora, uvijek imamo velike probleme s njim čak i kada je u pitanju nešto jednostavno poput redovitog godišnjeg cijepljenja, tako da veterinar doslovce ne može obaviti redovan pregled na njemu, a ja sam zabrinuta i što se tiče ostalih stvari, naročito kako je on iz godine u godinu sve stariji. Što se tiče hrane, smatram da je njegova ishrana besprijekorna, pošto kombiniram idealan omjer suhe i mokre hrane na dnevnoj bazi. Od mokre hrane mu nudim, svaki dan samo jednu, vrećicu Gourmet Perle, razno-raznih Whiskas vrećica, te Royal Canin FHN Instinctive; dok mu od suhe hrane (koja mu je dostupna 0-24 sata) nudim mješavinu Royal Canin FHN Sterilised, Hill's Feline Adult Oral Care, Hill's Nature's Best Feline Adult, te Hill's suhe hrane Feline Adult Optimal Care. Upitala sam svog veterinara kako bi mu mogla pomoći glede tog nakupljanja kamenca, da li da počnem prokuhavati vodu (pošto i sama voda može biti tvrda i puna kamenca) ili mu iščetkavati zubiće, no on smatra kako je on domaća maca, da mu je takva bolest najvjerojatnije genetski programirana. Zamolila bih vas za savjet u vezi toga, pošto bih najviše htjela izbjeći upravo onakve procedure kao što je kliničko čišćenje kamenca. Također bih me zanimalo; primijetila sam zadnjih godinu-dvije da mu se objesila koža na donjem dijelu trbuha, kao neki višak kože (pošto ga ne boli niti išta slično), na što mi je kolega rekao kako to najvjerojatnije nije ništa, nego doslovce višak kože, pošto njegova mačka ima isto takvo stanje za koje je veterinar utvrdio da je sasvim normalno. Koje je vaše mišljenje o tome?Unaprijed hvala na svemu i lijepi pozdrav, Magdalena O: Potpuno razumijem Vašu zabrinutost i želju da izbjegnete zahvate i tretmane koji bi mogli narušiti zdravlje mačka. No, ovaj problem i nedoumicu dijele mnogi vlasnici mačaka, a rješenje je uvijek u dobroj komunikaciji s veterinarom koji brine o zdravlju životinje. Uklanjanje već formiranog, solidnog kamenca moguće je jedino mehaničkim skidanjem pomoću posebnih uređaja, a u veterinarskoj praksi gotovo bez iznimke zahvat se provodi u narkozi.  Međutim, za uklanjanje mekih naslaga i tankih slojeva kamenca preporučila bih Orozyme gel za oralnu higijenu namjenjen psima i mačkama. Jedinstveni sustav LPO prijanja na površinu zubi i desni te omogućavaju aktivnim sastojcima da razbiju postojeći zubni plak i oslabe bakterije odgovorne za nastajanje zubnog plaka. Gel je vrlo ukusan i mace ga rado uzimaju. Neposredno nakon aplikacije gela, 10-15 minuta, mačku nebi trebalo dati da pije kako bi se djelatne tvari uspješno slinom raznijele i zadržale po površini svih zubiju. Orozyme gel u stalnoj je ponudi ljekarni Pet centra. Nešto više o ovoj problematici kao i posljedicama nakupljanja kamenca možete pročitati Zubni kamenac i upala kod starijeg mačka. Tvrda voda nije uzrok nastanku kamenca na zubima, ali je svakako, kao i za nas, važno da životinje piju vodu što bolje kvalitete.  Obješena koža na trbuhu steriliziranih ili kastriranih mačaka vrlo često se javlja kao posljedica smanjenog tonusa u potkožnom tkivu, a javlja se podjednako u jedinki oba spola. Objektivno ne predstavlja pretilost niti životinje zbog toga imaju zdravstvenih problema. Ponekad ovakav nabor može ometati kretanje, ali ne značajno. Prema mojim saznanjima, korektivan zahvat s ciljem uklanjanja viška kože na trbuhu može se provesti u nekim od veterinarskih ambulanti male prakse u Zagrebu. 

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Udomila sam mačku prije 5 godina kada je imala tek par mjeseci i od tada je kućna mačka. Nisam htjela da ostane skotna jer imam mali stan, a počela se tjerati pa sam je počela voditi kod veterinara na kontracepcijske inekcije jer od njenog mijaukanja nisam mogla spavati. Strah me da se nešto zakomplicira ako postane skotna, a strah me i dati je kastrirati. Međutim, ona je već skoro 4 godine na tim inekcijama i veterinar me tek sad upozorio da to nije dobro za maternicu i da je moram sad kastrirati. Mene je užasno strah da s tim kontracepcijskim inekcijama nisam učinila nešto loše maci, definitivno ću je kastrirati, samo me zanima vaše mišljenje o posljedicama tako dugotrajne kontracepcije i kako bih mogla prepoznati te simptome? Unaprijed hvala, Ana O: Najdjelotvornija metoda za kontrolu reprodukcije naših ženskih  kućnih ljubimaca je operativni zahvat koji nazivamo sterilizacija. "Kontracepcijske injekcije" su hormonalni preparat koji blokira ovulaciju, no istovremeno ima i cijeli niz neželjenih nuspojava. Jedna od najčešćih je nastanak cistične hiperplazije sluznice maternice koja može rezultirati gnojnom upalom maternice, a povezuje se i s pojavom tumora dojke. Klinički simptomi su bezvoljnost, obično puno pije i mokri, ima slab apetit ponekad i povraćanje. Vlasnici često primjete da su životinje slabe na stražnjim nogama. Ponekad se javlja gnojni iscjedak iz vulve i u tom slučaju je dijagnostika vrlo jednostavna, a u nekim slučajevima vlasnici ne primjete iscjedak jer se maca stalno čisti, ali primjete konstantno lizanje. Kod tzv. zatvorene piometre nema iscjedka jer je vrat maternice zatvoren pa je dijagnostika kompliciranija. O ovoj temi pisali su i kolege u ranijim odgovorima Nekirurške metode kontracepcije i  Nekirurške metode kontracepcije. Ostale nuspojave mogu uključivati debljanje, mučninu, povraćanje, nemoć, edem, probojna krvarenja i otežano disanje.  Rijetke i ozbiljnije nuspojave mogu uključivati tromboflebitis (tromb koji se prianja uz stjenku upaljene vene) i plućne embolije.  Također može uzrokovati glukokortikoidima srodne štetne učinke kao što su nadbubrežna nedostatnost u nekim slučajevima, pogotovo ako se primjena lijeka naglo prekine nakon dužeg korištenja.  Navedeni preparati se ne smiju  koristiti kod gravidnih životinja jer prelaze placentu i maligno utječu na fetus, uz posljedično uginuće i mace i malih mačića. Predlažem da postupite prema savjetu svog veterinara.