*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Dinko Kralik, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Moja mačka obožava jesti ukiseljene masline i piti od njih tekućinu iz staklenke. Ne znam smije li to jesti pa vas molim brzi odgovor. Je li to znak da joj nešto nedostaje u organizmu ili prehrani? Ksenija O: Više o razlogu zbog kojeg mačke preferiraju masline možete pročitati u ranijem odgovoru kolegice naslovljenom Mačke i sklonost maslinama. Masline kao takve nisu otrovne ili štetne za zdravlje mačaka. Nutritivno u maslinama nema sastojaka koje bi macama bile potrebne pa nema nekog razloga da im dajete masline. Ukoliko je Vaša mačka zdrava i podnosi masline, možete ih joj dati u malim količinama. Tekućina iz stakleniki maslina sadrži sol koja može raditi probleme se krvnim tlakom i radom bubrega Vaše mace pa je moja preporuka da joj uskratite to zadovoljstvo.
Dinko Kralik, dr. vet. med. | 07.02.2014.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Imam malo mače staro 2 mjeseca, jako je slabo. Šta da radim, kako da je ojačam pomozite? Gordana O: Kod avitalnih mačića preporučljivo je u prehrani još koristiti mlijeko za mačiće koje sadrži dovoljne količine proteina i masnoća, bogato je aminokiselinama vitaminima i mikroelemenata. Dostupno je i u ponudi naših trgovina, od nekoliko proizvođača. Također, preporučujem Vam da ponudite vlažnu hranu od Royal Canina FHN Babycat Instinctive - Mother And Babycat- Ultra Soft Mousse koja je potpuna hrana za mačiće, za odvikavanje od sisanja, do 4. mjeseca života. Ponudite mačiću hranu svakih 3 sata kombinirano mlijeko i navedenu vlažnu hranu. ImmunoBoost je energetska pasta koja se koristi za životinje u oporavku i to najčešće za mlade životinje, da bi stekle potreban imunitet i dobile dodatnu pojačanu energiju. Osobito je preporučljiv za primjenu kod životinja koje nisu bile u mogućnosti primiti kolostrum, avitalnih mladih životinja, pothranjenih, rekovalscentnih i bolesnih životinja, te za preventivu prije i nakon vakcinacije. ImmunoBoost pasta sadrži brzo resorbirajuće trigliceride, esencijalne masne kiseline, glukozu, bakterije mliječno - kiselog vrenja, koje potiču ravnotežu želučano-crijevne flore i spriječava pojavu proljeva, te pomaže u eliminaciji E. coli, salmonele i ostalih potencijalnih patogenih bakterija u probavnom sustavu. Kompleks vitamina (A, D, B1, B2, B6, B12, C, PP) poboljšava opće tjelesno stanje mlade životinje, a željezo u formi sulfata postaje biološki aktivno u roku nekoliko minuta. Aplikator se postavlja na stražnju stranu jezika i polako se istisne željena količina. Mačiću istisnite 1ml paste pa za 5 sati ponovite davanje.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 31.01.2014.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Molila bih da mi odgovorite na pitanje vezano za čvorić na mačkinom vratu. Maca je stara oko 1.5 god. Nedavno smo je mikročipirali i nakon nekih mjesec dana se pojavio čvorić na vratu na leđima, pri sredini, otprilike gdje je i mikročip. Nakon nekog vremena čvorić je puknuo i izašao je gnoj. Nakon nekoliko se opet pojavio na istom mjestu. Maca je razdražljiva kada je mazimo oko tog područja, ona sama se češka i na tom djelu nema uopće dlake. Čvorić je puknuo i drugi put. Čim čvorić pukne maca je bolje. Da li može biti problem u mikročipu ili nešto drugo? Možemo li nešto napraviti ili je moramo voditi u veterinara?Unaprijed zahvaljujemo na odgovoru. Lijep pozdrav, Ivona O: Kod Vašeg ljubimca vjerovatno se na mjestu aplikacije mikročipa, formirao apsces. To je lokalizirana gnojna upala koja se razvije u potkožnom tkivu i to kao nakupljanje gnoja u novostvorenoj šupljini. Manifestira se lokalnim znacima upale: crvenilo, oteklina, toplina, bol i fluktuacija, a uzročnici su bakterije, najčešće Staphylococcus aureus. Apscesi su najčešće uzrokovani ubodima, ujedima, ogrebotinama i sličnim ozljedama koje budu inficirane. Liječenje apscesa provodi se aplikacijom antibiotika parenteralno, uz evakuaciju gnoja, incizijom na najnižem mjestu. Nakon toga, šupljinu treba ispirati nekim antiseptikom i, ako se radi o većem apscesu, prstom pretražiti unutrašnjost na strano tijelo. Također, ako je apsces velik, najbolje je kirurški ukloniti i vezivno-tkivnu čahuru jer ona onemogućava stvaranje granualcionog tkiva i procese reparacije. Ako se radi o malim apscesima, obično je primjena antibiotika uz evakuaciju gnoja, dovoljna. Kako je apsces već recidivirao, preporučujem da macu odvedete veterinaru, radi obrade i kompletnog pregleda.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 03.02.2014.
Odgovara: Albert Finta, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Mačka je stara 2,5 godine, kastrirana. Po noći spava u kući, a preko dana je vani. Sve je počelo kašljanjem i to je trajalo oko tjedan dana dok joj na vratu nismo uočili otekline te smo ju odveli veterinaru koji je zaključio da ima natečene limfne čvorove i temperaturu te su ju liječili tjedan dana injekcijama...no njoj nije bilo bolje jer je i dalje kašljala, a natečenost je splasnula. Onda su je i dalje pregledavali te su na ultrazvuku vidjeli da ima ciste u grlu, ona je i dalje kašljala te bi ponekad imala temperaturu. Zatim su joj i vadili krv te su rekli da je sve u redu. Mačka i dalje kašlje, ciste i natečenja su se povukli, ali znaju joj oči biti vodenaste i prevučen onaj kapak preko njih, a ispod nosića i dalje (kao i na početku) ima neku malenu krasticu koja se ne povlači, ali se ne pojavljuje niti na drugim mjestima (nema promjene već mjesec dana)... Nema nikakvih drugih ogrebotina niti rana i niti smo ih ikada ranije primjetili. Što bi mogla ta krastica značiti? Veterinari više nisu znali što joj je pa su je uspavali i pregledali joj grlo sondom jer su mislili da joj je možda nešto zapelo u grlu. I tada su rekli da su joj izvadili krv i da mačka ima leukemiju. Njihovo liječenje je trajalo između 3 i 4 tjedna dok nisu to otkrili. Inače mačka normalno jede i ne mršavi, čak je i debeljuškasta. I sad me zanima da li je to moguće da stvarno leukemija uzrokuje kašalj kod mačke a da nema ostalih simptoma. Rekli su nam da je to dobila parenjem ili od majke, a kako se nikad nije parila, to smo isključili, a od majke također sumnjamo jer niti jedna nije uginula od tako nečeg. I čuli smo za neka 3 tipa leukemije... A B i C pa nas zanima koji je koji i koji je najopasniji, odnosno koji bi ona mogla imati. I da li se takvu mačku smije puštati van ili ipak ne i zašto? I sad nas zapravo zanima da li je to sve njoj (ta ranica ispod nosića, ciste, limfni čvorovi natečeni i kašalj), stvarno od leukemije ili je to možda ipak nešto drugo, a oni kada su vidjeli da ima leukemiju su to prepisali tome jer nikako nam nije jasno ako je životinja dobila to preko majke koja je nosioc leukemije navodno, kako onda ta mačka isto nije uginula, a sada ima 10-15 godina, a našoj su mački prognozirali da će sigurno od leukemije uginuti. Mačka i dalje kašlje. Unaprijed Vam se zahvaljujem na odgovoru. S poštovanjem, Tina O: Leukemija mačaka je virusna bolest koju možemo kategorizirati kao neoplastičnu ili kao ne-neoplastičnu. Neoplastičan oblik bolesti očituje se tumoroznim tvorbama u različitim limfoidnim organima. Ne-neoplastičan oblik leukemije mačaka karakteriziraju promjene na organima koje su rezultat slabljenja imunološkog sustava. Bolesne mačke izlučuju virus u okolinu i na taj način stvaraju prijetnju za druge mačke. Virus mačje leukemije ne preživljava dugo van organizma i prijelaz infekcije na drugu mačku uglavnom zahtjeva bliski kontakt. Nakon izloženosti virusu leukemije, kod mačaka može nastati stanje trajne infekcije. U takvom stanju virus je neprestano prisutan u krvi (stanje viremije) i izlučuje se svim tjelesnim sekretima: slinom (najvažnije), urinom i mlijekom. Prijenos zaraze se često povezuje s produženom izloženošću virusu kroz bliski duži kontakt s inficiranom mačkom: mačka jede iz istih posudica iz kojih jede i inficirana mačka, međusobne tučnjave i ugrizi, međusobno uređivanje. Odrasle mačke koje dođu u dodir sa virusom postaju trajno viremične i izlučuju virus, iako se tek nakon nekoliko mjeseci pa i godina mogu pokazati prvi znakovi. Univerzalnih kliničkih simptoma nema. Budući da se bolest najčešće očituje razvojem tumoroznih nakupina na različitim limfiodnim organima. Dijagnostika mačje leukemije provodi se testiranjem. U praksi postoje različiti tipovi testova, no najpogodnijim se smatraju testovi koji istovremeno otkrivaju prisutnost virusa mačje leukemije i virusa imunodeficijencije (mačji AIDS) u mačaka budući da ove bolesti mogu imati vrlo slične simptome. Mačke zaražene virusom leukemije vrlo često istovremeno mogu biti zaražene i virusom mačje imunodeficijencije (mačji AIDS). Važno je napomenuti kako je prognoza kod mačaka koje su pozitivne na testu za virus mačje leukemije prilično loša. Simptomi bolesti, zbog kojih se vlasnici uglavnom i odlučuju na testiranje mačaka su uglavnom ozbiljne prirode i nepovoljnog ishoda. Najbolje što možete učiniti za svoju mačku je onemogućiti pojavu infekcije redovitim cijepljenjem. Preporučljivo je prije prvog cijepljenja testirati mačku na eventualno prisustvo virusa.
Albert Finta, dr. vet. med. | 24.12.2013.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam macu staru 18 god. Poslednjih mesec dana sam primetila da su joj zadnje šape i noga cela nekako otežale, slabije se kreće, skoro iskrivljene. Poslednjih nedelju dana već ne može da skoči na stolicu 15 cm od zemlje. Ne znam da li je od starosti, ili može biti nešto drugo u pitanju. Osim toga dlaka je opala i prilično je oslabila? Hvala, Jovana O: U mačaka starije životne dobi problemi sa kretanjem nisu rijetka pojava. No, pritom treba uzeti u obzir da li je otežano kretanje posljedicom neke bolesti koštano-zglobnog sustava ili je to pak posljedicom opće slabosti uslijed starosti ljubimca. Bolesti sustava za kretanje u mačaka obuhvaćaju patološke promjene na zglobovima, kostima, tetivama, ligamentima i mišićima. Isto tako, tu treba uključiti patologiju krvnih žila i živaca. Ne treba isključiti niti mogućnost ozljede kralješnice. Naime, glavni simptomi ozljede su nemogućnost hodanja u zadnjim nogama i jaka bol. Frakture ili luksacije kralješaka ponekad predstavljaju hitan kirurški slučaj, no najčešće se radi o uklještenju živca. Ovakve se ozljede liječe mirovanjem, lijekovima protiv bolova te vitaminskom terapijom B-kompleksa (imaju snažan neurotropan učinak). Osim navedenoga, u starijih mačaka je česta pojava artritisa. Simptomi šepanja ili ukočena hoda se najčešće uočavaju tijekom hladna ili vlažna vremena. Ponekad šepanje prolazi samo od sebe kroz nekoliko dana ili pak traje dulje vremena. Artritis predstavlja polagano propadanja hrskavice zglobova. Jedan ili više zglobova može biti zahvaćeno ovim stanjem pa se u mačaka razlikuju dva tipa artitisa. Jedan, koji se rjeđe javlja, povezan je sa prekomjernom upotrebom jednog zgloba kroz dulji vremenski period i starenjem. Drugi tip je češći, a povezan je sa razvitkom artritisa tijekom duljeg vremenskog perioda uslijed nestabilnosti zgloba kao što je displazija kuka, koštani defekti, oštećenja uzrokovana traumom ili defekti hrskavice. Također, u mačaka se javljaju i specifične verzije artritisa. Progresivni poliartritis zahvaća više zglobova u isto vrijeme a ne postoji specifične terapije već samo kontrola boli lijekovima. Artritis pak uzrokovan bakterijskom infekcijom najčešće je posljedica ugriza i infekcije rane, a liječenje je potrebno poduzeti odmah kako se ne bi uzrokovala daljnja oštećenja struktura zgloba. Treba spomenuti kako hromost ili, češće, neuobičajeni način hoda, može biti posljedica i metaboličkih bolesti, poput diabetesa melitusa. Nastaje kao posljedica poremećaja u prijenosu živčanih impulsa, a često se pogrešno zamjenjuje s nekim poremećajem lokomotornog sustava. Navedena stanja dijagnosticiraju se RTG-snimkom oboljelog dijela tijela, analizom zglobne tekućine te kompletnom krvnom slikom i biokemijom krvi. Ovim pretragama može se utvrditi tip artritisa, ali i postojeći uzrok. Liječenje ovisi o tipu artritisa, a vrši se davanjem nesteroidnih protuupalnih lijekova, dodacima prehrani za zaštitu hrskavice zgloba, kortikosteroidima. Također, u nekih je mačaka potrebno kirurškim zahvatom pomoći bržem ozdravljenju. Često je slučaj prekomjerne tjelesne težine koja potpomaže ili čak uzrokuje samo oboljenje vršeći dodatni pritisak na zglobna tkiva (prvenstveno hrskavično) pa se najprije pristupa redukciji tjelesne težine. Vezano pak uz problem ispadanja dlake u Vaše ljubimice, moram napomenuti kako se pojačano ispadanje dlake u mačaka može se javiti uslijed nekoliko uzroka: nakon liječenja bakterijskih infekcija antibioticima te nakon pada imunološkog sustava, zatim može nastati i kod bakterijske infekcije kože ili prisutnošću gljivica (kod mikrosporoze na zahvaćenim mjestima na tijelu pojavljuju se bezdlačna mjesta (tzv. alopecije) s manje-više izraženim ljuštenjem kože na različitim dijelovima tijela, a ponekad je prisutno samo nježno ljuštenje kože uz blago ispadanje dlake), nadalje, nedostatak određenih nutrijenata u hrani potiče ispadanje dlake i usporava linjanje. Sljedeća mogućnost je da se kod Vaše mace pojavio poremećaj rada štitnjače koji se očituje njenim ubrzanim ili usporenim radom. Ova pojava je česta je u starijih maca. Simptomi koji se očituju su poremećaji tjelesne težine, pojačani /smanjen apetit i žeđanje, prekomjerno uređivanje krzna, krzno je suho, koža svrbljiva i prekomjerno se peruta. Dlaka se doima bez sjaja i masna, iako se redovito četka. Pojačano je ispadanje dlake, a smanjen je rast nove. Također su moguća i područja bez dlake pritom je koža na tim mjestima bez promjena. Radi utvrđivanja ove bolesti potrebno je obaviti opći klinički pregled ljubimca u veterinarskoj ambulanti, vađenje krvi (kompletna krvna slika i biokemija krvi), kao i razine hormona štitnjače, radi utvrđivanja bolesti. Općenito o problemima kod mačaka starije životne dobi možete pročitati i u već ranije objavljenom odgovoru kolege Dragana Vešovića, dr.vet.med., naslovljenom Zdravstveni problemi stare mačke. U svakom slučaju, preporučila bih Vam da se uputite sa ljubimicom u Vašu veterinarsku ambulantu kako bi se obavio opći klinički pregled i po potrebi dodatne pretrage a sve u svrhu procjene zdravstvenog stanja i preporuke daljnje terapije i njege.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 24.12.2013.
Odgovara: Albert Finta, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Imamo farmu u okolici Zagreba i često nam ljudi ostavljaju svoje neželjene mačiće. Mi ih zbrinjavamo i udomljavamo, neki i ostanu kod nas, imaju svoj unutarnji prostor, ali izlaze i van. Ove godine, nažalost, u jednom tjednu sva četiri mačića koja su bila tada kod nas pokosila je panleukopenija, nakon toga još četvero njih koji nisu imali direktan kontakt, nego su samo ostavljeni u to dvorište također su nakon pet dana uginuli unatoč veterinarskoj skrbi i borbi za njihove živote. Nakon svakog uginuća prskali smo prostor rastvorom varikine, pokušali ga dezinficirati, ali očito je virus ostao jer je ovih dana ovdje ili dolutao ili bačen nešto veći mačić od nekih 5-6 mjeseci i on je uginuo peti dan, a prošla su dva mjeseca od smrti zadnjeg mačića. Zanima me postoji li ikakav efikasan način dezinfekcije tla u dvorištu protiv virusa panleukopenije? Budući da prostor renoviramo namjeravamo zvati i firmu koja se bavi dezinfekcijom prostora, možemo li od njih očekivati da taj prostor i tlo uspješno dezinficiraju?Hvala na odgovoru, uz pozdrav,Mirjam O: Dezinfekcija u širem smislu predstavlja skup postupaka kojima se uklanjaju, onesposobljavaju ili uništavaju mikroorganizmi u toj mjeri da nisu sposobni izazvati infekciju. U užem smislu predstavlja reduciranje broja mikroorganizama ispod infektivne doze, odnosno uništavanje ili oslabljivanje patogenih mikroorganizama. Za postizanje dezinfekcije se koriste dezinficijensi (kemijska sredstva) koja su slabo selektivno toksična, a imaju germicidno djelovanje. Kako bismo dezinfekcijom postigli dobre rezultate, trebamo znati protiv koga se borimo. Stoga nas interesiraju svojstva mikroorganizma, i to: je li rezistentan na određene dezinficijense, koje je vrste, koliko je brojan, otporan, u kojoj je fazi rasta, tvori li kapsule, spore. Na viruse dezinficijensi djeluju na dva načina:1. oštećuju viruse koji su izvan stanice i time onemogućavaju njihovu apsorpciju i penetraciju u stanicu,2. mijenjaju nukleinsku kiselinu (mutacije!; mutageno djelovanje može biti jako opasno). Viruse će najbolje uništiti lužine. Rezistencija se, u pravilu, javlja zbog primjene nižih koncentracija dezinficijensa, a ponekad i zbog nedostatne doze. Dezinficijense možemo inaktivirati sapunima, deterdžentima i dezinficijensima. Česta je pojava da jedna vrsta dezinficijensa inaktivira drugu! Stoga na to moramo paziti prilikom rada. Jedina sigurna iznimka od toga je alkohol. Uz to jedino kod alkohola su niža razrjeđenja učinkovitija; najbolje djeluje 70%-tni alkohol – bolje no 90%-tni. Za čišćenje i dezinfekciju prostora gdje borave životinje preporučam CANINA des Clean sprej koji djeluje kao baktericid, fungicid, tuberkulocid, protiv spora i virusa, te sigurno uništava parazite i jajašca raznih nametnika ili Ecocid S dezinficijens i opći biocidni pripravak koji uništava sve poznate patogene, viruse, gram pozitivne i gram negativne bakterije i viruse.
Albert Finta, dr. vet. med. | 30.12.2013.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me da li mačka može da bude zaražena baktrijom Helicobacter pylori? Ja sam saznala da imam infekciju tom bakterijom i trenutno uzimam terapiju, a primetila sam kod moje mačke da je ponekad naduvena u predelu grudnog koša i onda se okrene i leži na leđima, a tako ne leži nikad inače. To joj se dešava ponekad 2-3 dana zaredom i onda prestane i ponekad povraća. Inače, hranim je kupovnom hranom i ne izlazi napolje. Unapred zahvalna. O: Helicobacter bakterija je ubikvitarna bakterija, bakterija koju je normalno pronaći u probavnom sustavu zdravih životinja različitih vrsta, uključujući i mačke. Stoga, ako ne postoje određeni predilekcioni uvjeti da se ona razmnoži u većem broju te uzrokuje simptome oboljenja, ova bakterija za mačke je najčešće bezopasna. Kod mačaka se najčešće spominju Helicobacter felis i Helicobacter heilmannii, koje je moguće pronaći na području sluznice želuca te žljezdanih udubina. Također, kod mačaka je moguće utvrditi i bakteriju Helicobacter pylori. Međutim, kako je ova bakterija utvrđena i kod zdravih ljubimaca kao i kod ljubimaca kod kojih je prisutna klinička slika probavnih smetnji, njena uloga u poremećajima zdravstvena stanja u mačaka još nije u potpunosti istražena. Neka istraživanja provedena na temu prenošenja i širenja ove bakterije govore da je invadiranje moguće u oba smjera (čovjek - mačka i mačka - čovjek). Naravno, ovo još uvijek predstavlja samo pretpostavku te je ostavljeno još dosta prostora da se provodu dodatna istraživanja. Bakterije ove skupine uzrokuju različite oblike probavnih smetnji, kao što su povraćanje, proljev, gubitak apetita, dehidracija organizma, apatija i anoreksija, slabost, bol u području abdomena,... Međutim, zdravstveni poremećaji koje uzrokuju ove bakterije najčešće prolaze bez kliničke slike. Upravo to predstavlja dodatnu komplikaciju u utvrđivanju zdravstvena poremećaja te postavljanju dijagnoze. Dijagnostika infekcije ovim bakterijama je najčešće poprilično teška i kompleksna. U tu svrhu, Vaš veterinar će morati obaviti kompletni klinički pregled ljubimca, kao i rutinska laboratorijska testiranja koja između ostalog uključuju i diferencijalnu krvnu sliku, biokemijske pretrage, analizu urina. Također, moguće je uzeti i uzorak stijenke želuca u svrhu utvrđivanja prisutnosti kao i zastupljenosti pojedinih sojeva bakterija. Liječenje se provodi u skladu s intenzitetom kao i pojavnosti kliničke slike. U svakom slučaju, savjetujem Vam da s ljubimcem posjetite svojeg veterinara. Isti će biti u mogućnosti pregledati ljubimca i odrediti njegov zdravstveni status. U skladu s postavljenom dijagnozom biti će u mogućnosti odrediti prikladnu terapiju, odnosno savjetovati Vas na koji način je moguće osigurati optimalnu kvalitetu života.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 29.01.2014.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mačka starog 5 godina pozitivnog na FeLV. Normlano se ponaša, jede i pije, ali... Primjetila sam da se pred jutro (cca 5 h) ponekad trese (stanje slično predenju, ali ne vibrira nego kao da se utroba grči, vrlo slabo- ne vidi se na pogled, ali na dodi se osjeti blago grčenje utrobe). Veterinar je posumnjao na hipoglikemiju, ali na vađenju krvi imao je povišenu razinu glukoze 8,92- dakle neznatno.Rečeno mi je da pokušam, kada to primjetim staviti na zubno meso malo tekućeg meda. Pokušala sam i pali. Nakon 30-tak sekundi prestanu drhtaji i mačak se diže i odlazi jesti (ispobano tri noći/jutra za redom). Ostatak dana se ponaša normalno. Veterinar nam je rekao da je teško mački provjeriti stvarno stanje glukoze u krvi radi uzbuđenja koje osjeća kada dođe kod veterinara radi čega razina glukoze može biti viša na nalazima nego je to realno. Doma imam glukometar i mogla bih mu kod kuće izmjeriti šećer, čak i u vrijeme kada se dogode ti grčevi, što bi moglo dokazati sumnju na hipoglikemiju ili ju opovrgnuti, ali ne mogu mu izvaditi krvi dovoljno za glukometar. Pokušala sam sa onim apartaićem sa iglom ubosti u stražnju stranu uha (tako mi je rečeno) ali nije izašlo. Iglu sam namjestila na najjači ubod. Kako (kod kuće) izvaditi mački dovoljno krvi za glukometar? Lijepi pozdrav, Evica O: Hipoglikemija predstavlja stanje kod kojeg je smanjena količina glukoze u krvi. U većini slučajeva, hipoglikemija ne predstavlja oboljenje nego indikaciju nekog od zdravstvenog poremećaja. Tako, hipoglikemija se najčešće dovodi u vezu s dijabetes melitusom - šećernom bolesti kao i lijekovima koji se koriste u tretiranju šećerne bolesti. Više o šećernoj bolesti u mačaka možete saznati u odgovoru kolegice Tanje Krulc, dr. vet. med. naslovljenom Šećerna bolest (Diabetes mellitus) u mačaka. Kliničku sliku hipoglikemije prati drhtanje mišića, slabost, ataksija, napadaji, gubitak svijesti i veslanje nogama, a u teškim slučajevima koma. Oscilacije u razini glukoze u krvi kao i njene nepravilne vrijednosti može uzrokovati i stres, kao što ste i naveli - boravak kod veterinara te uzimanje krvi za dijagnostiku. U tu svrhu, ponekad je moguće uzeti uzorak krvi za mjerenje i u vlastitom domu. U tu svrhu najčešće se uzima kap krvi iz vene koja se nalazi na vanjskom rubnom dijelu uške. Naravno, prije uzimanja krvi, potrebno bi bilo stvoriti optimalnu anti-stresnu situaciju kod mačaka (ugodnu i opuštajuću za ljubimca). Također, poželjno bi bilo malo i zagrijati područje uške npr. prislanjajući bocu s toplom vodom na samu ušku (cca. 30-60 sekundi). Krv se uzima na sredini vanjskog ruba same uške pridržavajući ušku palcem i kažiprstom. Nakon što se probije vena, potrebno bi bilo malo pričekati kako bi se stvorila kapljica krvi dovoljno velika za očitavanje na glukometru. Ako se ne stvara dovoljno velika kapljica, možete lagano i masirati ušku, a sve da se dodatno potjera nešto krvi u mjesto namijenjeno za uzimanje kapljice. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se ponovno obratite svojem veterinaru. Isti će biti u mogućnosti pokazati Vam kao i dodatno pojasniti na koji način je moguće uzeti krv za utvrđivanje razine glukoze, a da se pritom stres kod ljubimca svede na najmanju moguću mjeru. Također, u dogovoru s njim biti ćete u mogućnosti postaviti prikladnu trenutnu dijagnozu zdravstvena stanja ljubimca te u skladu s njom odrediti najprikladniji način tretiranja postojećeg stanja kao i odrediti najbolju skrb za njega.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 27.01.2014.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Javljam vam se ponovno u vezi moje mačke koja još uvijek nije i zdravija. Prethodno pitanje je bilo vezano uz odbijanje hrane. Daljnji razvoj situacije je sljedeći: od njezine ozljede (vjerojatno udarca) prošlo je točno 20 dana. Prvih 15 dana nije nista jela. Svaki je dan bila na infuziji i pratećoj terapiji kod veterinara koja je uključivala antibiotike protiv upala i nekakve lijekove protiv unutarnjeg krvarenja. Ta prva dva tjedna je bila prilično blijeda (sljepoočnice i usna šupljina), međutim sada se stanje ponešto popravilo i blijedilo se donekle umanjilo. Ono što nas brine je sljedeće: i dalje vrlo slabo jede, a pije malo više. Stolica i mokraća su naoko uredni jer naš veterinar nije u mogućnosti izvršiti analizu. Simptom koji se zadnjih dana izdvojio jest da otežano diše. Pri svakom udahu napinje trbušne mišiće, a ponekad i otvori usta kako bi došla do zraka što je posebno izraženo kada ju uhvatim u predjelu prsnog koša kako bih ju podigao. Na dodir je ništa ne boli. Srce joj radi normalno, nema nikakvog iscjetka iz nosa i očiju, ne kiše i ne kašlje, nema hroptanja, nema povišenu tjelesnu temperaturu. Na terapiji je protiv upale pluća kako se ne bi možebitno razvila, što nam je preporučio veterinar. Još je čudnije što se gotovo sasvim normalno ponaša. Prede, glasno mijauče, traži da ju pustimo van iz kuće, jedino pomalo "dudi" dok ju praktički ne prisilimo da nešto pojede. Veterinar je posumnjao da bi možda mogla biti leukemija, ali to u Požegi nije u mogućnosti laboratorijski potvrditi. Njezino stanje je već gotovo 3 tjedna praktički nepromijenjeno. Ono što me tješi jest da ne ide na gore. Oprostite na ovom podužem mailu, ali već smo očajni jer situacija nikako da ide nabolje. Molim vas za savjet. Unaprijed se zahvaljujem! Vatroslav O: Zahvaljujem Vam na ukazanom povjerenju kao i na opširnoj anamnezi, koja mi daje dosta informacija o trenutnom stanju Vaše ljubimice. Svakako je preporučljivo što je mačka pod kontrolom veterinara i pod terapijom jer je nastala ozljeda očito ozbiljnije ugrozila njeno zdravlje. Prema opisanim simptomima, postoji mogućnost da je došlo do rupture ošita (dijafragme). Ošit je mišićno-tetivna pregrada između trbušne i grudne šupljine, a glavna funkcija mu je da, uz pomoć međurebrenih mišića, sudjeluje u disanju. Bolesti koje zahvaćaju ošit su kongenitalna (urođena) hernija, ruptura i paraliza. U praksi je najčešća ruptura ošita kao posljedica traume - udarca automobila, pada s visine ili udarca od strane čovjeka, a to se najčešće događa kod mačaka. Kod puknuća ošita otvoren je put trbušnim organima, koji prijeđu u grudnu šupljinu i pritiskom na pluća, srce i velike krvne žile mogu bitno umanjiti funkciju tih organa. To se najviše primjeti kod prolaska želuca i njegove dilatacije. U akutnim stanjima, vlasnici primjete otežano (abdominalno), plitko i ubrzano disanje, letargiju, ponekad i plavičaste (cijanotične) sluznice. U kroničnim slučajevima, dominiraju znakovi od strane probavnog sustava, pošto su jetra i probavni organi pomaknuti u grudnu šupljinu. Liječenje je isključivo kirurško i sastoji se od repozicije dislociranih organa i rekonsrukcije ošita. Zahvat je rizičan, osobito ako je prošlo više vremena jer organi obično prirastu u novom položaju. Prognoza je povoljna ako se operacija napravi u roku 24-48 sati. Dijagnoza se postavlja RTG pretragom- kontrastom ili UZV. Preporučila bih Vam da se u tom slučaju obratite na Kliniku za kirurgiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 55 ili nekoj sličnoj specijaliziranoj klinici koja vam je bliža mjestu stanovanja. O istoj problematici je pisala kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med., u prijašnjem odgovoru Dijafragmatska hernija. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 24.01.2014.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Imam mačka starog 1 i po godinu. Prilično je osjetljiv i sklon je bolestima mokraćnih puteva. U zadnja dva mjeseca imao je dva puta problem kamenca u mokraći. Veterinar pretpostavlja da je to zbog suve hrane koju jede, tj. hranim ga granulama i onim kesica (meso u određenom sosu, želeu). Zadnji put, rečeno mi je da moram da ga prebacim na dijetalnu ishranu, tj. na s/d i c/d kako bi se oporavio. Pokušala sam sa tom hranom...i odbija da je jede. Sada mi je terapija prošla i ozdravio je... Počela sam da mu dajem svježe pileće meso i sa tim je oduševljen! Molim Vas da me posavjetujete šta smijem da mu dajem i da li smije piletinu...? Unaprijed sam Vam zahvalna. Dajana O: O mokraćnim kamencima i medicinskoj prehrani su opširno pisali moji kolege u prijašnjim odgovorima Mokraćni kristali (kamenci): simptomi (krv u mokraći) i medicinska hrana kao terapija, Stvaranje mokraćnog kamenca i preporučena hrana kao potpora terapiji, Mokraćni kristali i kamenci i važnost konzumiranja vode te Kastracija, prehrana i pojava mokraćnih kamenaca u mačaka. Što se tiče odbijanja medicinske hrane, kod svake promjene hrane potreban je period privikavanja mačke na drugu hranu. Nova hrana se umješava u postojeću, pomalo, u roku od tjedan dana. Vjerujem da mačka više voli pileće meso jer su mačke mesojedi i nije loše da im se daje svježe meso ili iznutrice, ali je u današnje vrijeme ipak preporučljivo da ga malo prokuhate. Piletina je odličan izvor sljedećih vitamina i minerala: niacina, vitamina B6, pantotenske kiseline, fosfora, cinka i selena, dobar je izvor vitamina B2, B12 i željeza, dok je osrednji izvor magnezija i vitamina B1. Ti su nutrijenti u najvećoj mjeri zastupljeni u nemasnom mesu. U koži i masti nalaze se manje količine folne kiseline i u masti topivih vitamina A i E. Vaša mačka može biti i na takvoj prehrani, ali bi bilo dobro da joj dajete preparate za zakiseljavanje mokraće, kao što je Vetoquinol Uro -pet pasta. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 23.01.2014.
Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam stariju mačku starosti 17 godina. Unazad neko vrijeme primjetila sam povremeni čudan zvuk za vrijeme jela, ali je primijećen i za vrijeme čišćenja krzna. Zvuk proizlazi iz područja čeljusti u obliku glasnog pucketanja/škljocanja koji podjeća na zvuk kao da žvače pijesak. Maca je inače vitalna ženka koja boravi i u kući i vani i normalno se hrani. Bila bih Vam veoma zahvalna kada biste me mogli uputiti o čemu se tu točno radi i pružiti savjet što poduzeti po tom pitanju!Hvala unaprijed i srdačan pozdrav! Ivona O: Simptomi koje opisujete mogu se povezati s bolestima usne šupljine, zuba odnosno bolestima zglobova čeljusti Vaše mačke. Nije rijetkost da, sa starenjem, mačke počnu očitovati probleme sa žvakanjem ili uzimanjem suhe hrane ili pak da prilikom uzimanja hrane dolazi do osjeta boli i sličnih simptoma koje ste opisali. Temporomandibularni zglobovi su dva mjesta, po jedan na svakoj strani lica, neposredno ispred ušiju, gdje se temporalna kost lubanje spaja sa donjom čeljusti (mandibulom). Potporu zglobovima daju ligamenti, tetive i mišići i oni su odgovorni za pokretanje vilice (čeljusti). Svojom građom zglobovi koji uzglobljuju čeljust su jedni od najsloženijih zglobova u tijelu mačke. Otvaraju se i zatvaraju poput škara i kližu prema naprijed, prema natrag i sa strane na stranu. Prilikom žvakanja podnose (izdržava) silno jak pritisak. Temporomandibularni zglob sadrži komadić specijalizirane hrskavice koja se zove disk, a sprječava da se donja čeljusna kost (mandibula) i lubanju taru jedna o drugu. Sa starenjem se cijelokupan metabolizam tijela usporava, pa je tako i mikrocirkulacija odnosno opskrba hranjivim tvarima u tijelu također usporena. Ostala tkiva, tako i zglobovi pod utjecajem nakupljenih slobodnih radikala i drugih po tijelo štetnih molekula počinju polako pokazivati degenerativne promjene. Poremećaji zglobova koju uzglobljuju čeljusti, uključuju probleme unutar samog zgloba te u mišićima koji ih okružuju. Najčešće je uzrok poremećaja temporomandibularnog zgloba kombinacija mišićnog zatezanja i anatomskih degenerativnih promjena unutar zglobova tj. osteoartritičnih promjena. Da biste potvrdili ili odbacili sumnju bilo bi uputno otići na kompletan klinički pregled kod veterinara, kojim bi se sagledalo opće stanje Vaše ljubimice, stanje srčanog mišića i krvožilnog sustava, sa dodatnim krvnih nalazima, učinio detaljan specifični stomatološki pregled usne šupljine i svih njenih dijelova koji mogu biti zahvaćeni starosnim promjenama, svakako i da bi se odbacila mogućnost periodontalnih bolesti (bolesti koje zahvaćaju zube i tkiva usko "vezana" za njih anatomski i histološki). Rentgenskom snimkom zglobova čeljusti relativno se jednostavno mogu uočiti nastale promjene i postaviti točna dijagnoza. Budući da ste naveli da maca normalno jede i ne iskazuje neke ozbiljne znakove boli, možete pokušati putem hrane utjecati na zdravlje zuba i zglobova te općenito na lakše uzimanje hrane tako što ćete joj davati mekšu hranu (u obliku vrećica ili pašteta). U ponudi naših dućana dostupno je nekoliko vrhunskih hrana koje mogu doprinjeti zdravlju Vaše mace, a neke od njih su: Royal Canin vrećica za mačke FHN Ageing +12, potpuna hrana za odrasle mačke starije od 12 godina (za mačke s osjetljivim zubalom i zubnim mesom), te Hill's Prescription Diet j/d Feline, kao medicinska hrana koja svojim sastavom potpomaže obnovu i povratak normalne funkcije zglobova, a štiti zdravlje bubrega zbog smanjenih razina fosfora i povećanih razina omega 3 masnih kiselina. Svakako ih možete iskušati, uz dodatnu preporuku Vašeg veterinara.
Petra Franko, dr. med. vet. | 21.01.2014.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Molimo Vas za savjet u vezi našeg kućnog ljubimca. Naš mačak ima zloćudni tumor na prednjoj šapi u obliku velike otvorene rane. U početku je veterinar mislio da je riječ o divljem mesu i do sada je već dva puta operiran. Tumor se svaki put vrati sve brže i u većem obimu te je veterinar sada potpuno siguran da je riječ o zloćudnom tumoru koji je nemoguće u potpunosti odstraniti. Njegovo je mišljenje da ni treća operacija ne bi pomogla te je predložio da se mačak uspava. Nama je teško donijeti takvu odluku te nas zanima bi li u ovom slučaju pomogla amputacija tog dijela šape, odnosno postoji li mogućnost da se i nakon toga tumor širi dalje? Inače, mačak je star osam godina i ne znamo kako bi to utjecalo na kvalitetu njegova života. Budući da je uglavnom izvan kuće, razmišljali smo i o kastraciji kako bi više boravio u kući.Hvala vam na odgovoru, s poštovanjem. Maja O: Tumor kože obuhvaća veliku kategoriju tumora koji uključuju svaki nekontrolirani rast stanica kože ili pripadajućih struktura. Koža je drugo mjesto na tijelu po učestalosti tumora u mačaka. Obično se javlja u mačaka 6 do 14 godina starosti, iako postoji nekoliko tipova tumora kože koji se javljaju u mladih mačaka. Nema pasminske predispozicije za razvitak tumora. Tumori kože dijele se u 4 različite kategorije u ovisnosti koji tip stanica je zahvaćen: epitelijalni tumor - zahvaćaju samu kožu, žlijezde u koži ili folikule dlake, mezenhimalni tumori - ovi tumori razvijaju se od stanica koje okružuju ili podupiru kožu kao što je masno tkivo, vezivno tkivo, krvne žile i živci; tumori okruglih stanica - nazvani po obliku stanica pod mikroskopom a uključuju limfosarkome, tumore mastocita, histiocitome, tumor plazma stanica i zarazni venerični tumor, i melanomi - ovi tumori razvijaju se iz melanocita (stanica koje daju pigment koži). Većina tumora kože izgleda kao kvržica u ili ispod kože ili kao rana koja ne zaraštava. Mačka može osjetiti svrbež ili neugodu na mjestu razvitka tumora. Vrlo često dolazi do češanja i grickanja zahvaćenog dijela tijela. Kod nekih tumora prisutna je zacrvenjenost ili perutanje. Metoda izbora liječenja je kirurško odstranjivanje tumoroznog tkiva. Općenito je kirurški zahvat najčešća metoda liječenja tumora kože. Benigni slučajevi izlječivi su odstranjivanjem. Ovo je metoda liječenja i za maligne tumore, iako je vjerojatnost za ponovni razvitak na istom mjestu mnogo veća jer su sami po sebi invazivniji. Maligni tumori su osim toga i skloni metastaziranju na što kirurški zahvat nema efekta. Prilikom odstranjivanja potencijalno malignog tumora treba se zahvatiti i široki rub zdravog nezahvaćenog tkiva zajedno sa tumorom. Idealno, ovaj rub bi trebao biti 3 do 5 cm normalnog tkiva. Dijagnoza se potvrđuje biopsijom, patohistološki, što Vam i predlažem da se napravi. Također, amputacija je preporučljiva kao riješenje kod povrata tumora iz razloga jer je veća vjerojatnost da se odstranjivanjem dijela zdravog tkiva i smanji povrat tumora. Mačke ovakve zahvate dobro podnose i brže se adaptiraju na život na tri noge. Međutim, takva mačka vani nije spretna kao prije, stoga je kastracija dobro riješenje kao i ograničavanje kretanja. Savjetujem Vam da se obratite na Veterinarski fakultet u Zagrebu gdje će na osnovi pregleda, biopsije i RTG-snimke procijeniti prognozu.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 20.01.2014.
Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Mačak ima nešto natečeno između zadnjih nogu, mekano je. Mislila sam da su mu se možda upalile mliječne žlijezde, ali kad sam ga vodila kod veterinara, rekao mi je da je to alergija i mačak je dobio injekciju kortikosteroida, ali oteklina mu se nije smanjila i često se liže. Ne znam je li dijagnoza u redu? I zanima me, mislite li da bi mu pomoglo ako kupim neku hranu protiv alergija (čula sam da postoji takva hrana)?Unaprijed zahvaljujem na odgovoru! Nancy O: Različite promjene na koži i dlaci mogu biti posljedica alergija, gljivičnih i bakterijskih infekcija te parazitarnih invazija. Alergije mogu imati veoma nespecifične simptome, a može se raditi o alergijskoj reakciji koja je posljedica prisutnosti buha, kao i alergiji na neku komponentu hrane ili reakciji na neke tvari iz okoliša (atopije). Najznačajniji simptom je svrbež, a mjesta po kojima se životinja učestalo češe mogu biti sekundarno inficirana bakterijama pa nastaju sitne ranice. Dlaka se na nekim dijelovima tijela može prorijediti ili potpuno otpasti. U početku promjene i svrbež mogu biti izraženi na području glave i vrata, a kasnije se prošire na cijelo tijelo. Moguća je i pojava edema na bradi te ožarica po tijelu. Na temelju onoga što ste naveli, teško je zaključiti o čemu se točno radi. Otekline na koži mogu biti posljedica alergijske reakcije, dugotrajne iritacije, lizanja i češanja, ali može se raditi i o drugim procesima poput upala,apscesa, cisti, apscesa,hematoma pa i tumora ili novotvorevina. Da bi se postavila točna dijagnoza potrebno je napraviti temeljiti pregled životinje i po potrebi obaviti dodatne pretrage. Pravilna prehrana je potpora terapiji ili sama terapija i važna je u suzbijanju kožnih simptoma. U ponudi ljekarni Pet centra dostupne su različite medicinske hrane posebno prilagođene za tu namjenu. To su naprimjer Royal Canin Hypoallergenic (u suhom obliku), Royal Canin Sensitivity control (u suhom i vlažnom obliku), Hill's Z/d (u suhom i vlažnom obliku), Hill's d/d (u suhom i vlažnom obliku), Eukanuba Dermatosis konzerve. Takve hrane su pomno pripravljene i kao takve prilagođene da s jedne strane samom ljubimcu osiguraju sve potrebito s nutritivnog stajališta, a s druge strane da dodatno ne potenciraju preosjetljivost. Moram samo napomenuti kako je preduvjet ove hrane kao terapijskog ili pomoćnog terapijskog sredstva hranjenje mace isključivo navedenom hranom, ali ne kraće od 8 do 12 tjedana. Ovisno o odgovoru organizma, poželjni učinci hrane vidljivi su kroz minimalno 4-6 tjedana, a maca se može ovom hranom hraniti dugotrajno u svrhu držanja dermatološkog problema pod kontrolom. Savjetujem Vam da se ponovo obratite veterinaru koji je pregledao i liječio mačka kako bi se u dogovoru sa njim odredilo što treba dalje poduzeti kako bi se pomoglo Vašem ljubimcu.
Sonja Vojnović, dr. med. vet. | 10.03.2014.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Imam udomljenu macu staru 8 mjeseci. Prije dva mjeseca primjetio sam da uvlači (lagano trza) stražnje noge. Ti tikovi koji se javljaju povremeno nisu samo kad spava nego i kad opušteno budna leži na boku. Inače je vesela, razigrana kao i svaka maca samo kad se skroz opusti primjećujem ta lagana pomicanja koja postaju ćešća. Prije mjesec dana je dobila pastu protiv trakavice pa mislim da je to isključeno. Molim vas pomozite savjetom i iskustvom. Hvala! O: Mačkama su svojstveni opisani simptomi i u većini slučajeva ne radi se o bilo kakvom poremećaju. Lagano trzanje, koje ne uključuje akciju cijelog tijela, odnosno prednjih i stražnjih ekstremiteta istovremeno, ne bi trebalo zabrinjavati, ono se događa kada su mačke budne, kao i kada spavaju. Kako nema bilo kakvih drugih simptoma, koji bi mogli dodatno potkrijepiti bilo kakvu sumnju na bolest, iz ove perspektive izgleda da je sa Vašom macom sve u redu. Ipak, nevoljni pokreti (tremor), mogu nastati i u vezi sa stanjima poput hipoglikemije, trovanja, upale, ozljede, kao i iz nepoznatih razloga (idiopatski) i bolesti nervnog sustava. Većina navedenih bolesti ima i druge simptome, osim tremora, pa je veoma mala vjerojatnost da se radi o njima, s obzirom na to da navodite kako je maca vesela i razigrana. Za kvalificirani stav u vezi stanja Vašeg ljubimca, trebalo bi obaviti pregled u veterinarskoj ambulanti. Uz temeljitu anamnezu, to je jedini put kojim se može ocijeniti zdravsteno stanje Vaše mace.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 05.03.2014.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prije mjesec dana udomila sam mačora od godine dana iz Prave šape, ako ste čuli za njih, koju vodi nekolicina volontera. Mačak po njihovim riječima je očišćen od parazita, no došao je kod mene s proljevom. Zbog toga sam mu kupila veterinarsku hranu Gastro od Royala koju je jeo negdje tjedan i pol, dok mu kakica koliko toliko nije došla u normalan oblik i gustoću pa sam prešla na običnu hranu, naravno malo po malo da se navikne. No, problem je što je opet dobio proljev, ali ne vodenasti. Izmet je mekan i nema oblika, a tu i tamo nađem dvije kapljice krvi. Dok je na wc-u ne boli ga (nema ni upaljen anus), jako je aktivan mačak, sretan mačak, ima i preveliki apetit, vodu pije stalno. Imam još jednu mačku s kojom dijeli WC, a ona ima normalnu, tvrdu kakicu, znači očito nije nešto zarazno. Zanima me dali je moguće da on ima proljev zbog prehrane, što sam prešla na običnu hranu (samo dehidriranu, mokru mu nisam davala)i šta dalje?. Pokušala sam mu dati i Pratel tabletu, no ne postoji način na koji mu ga mogu dati jer odbija sve načine, čak i kad je tableta zagurana u hranu. Hvala puno! Matea O: Općenito, mekana stolica kod mačaka govori da je došlo do poremećaja u želučanom i crijevnom sustavu. Takvi poremećaji su relativno česti u mladih mačaka, a naročito onih o kojima se nije vodila adekvatna briga. Svaka pohvala Vama što ste odlučili pomoći jednoj maci i udomili je. Gastrointestinalni poremećaji mogu biti različitog uzroka. Ipak najčešće se javljaju kao posljedica neadekvatne prehrane, a mogu biti i posljedica virusnih (zarazne virusne bolesti mačaka, od kojih je najčešći corona virus), bakterijskih i parazitarnih bolesti, metaboličkih bolesti, te trovanja itd. Neke bolesti poput akutnog pancreatitisa (upala gušterače), kronične bolesti jetre ili upalne bolesti crijeva, također mogu uzokovati promjene u konzinstenciji izmeta. Svaka upala otežava mački probavu hrane, pa se takva hrana ne absorbira, a mačka može izgubiti na težini, pa čak i dehidrirati. Općenito o uzrocima pojave krvi u stolici mačaka pisala sam u ranije objavljenom odgovoru Krvava stolica. Sljedeće, treba spomenuti i intoleranciju na hranu koja izaziva zakašnjelu reakciju koja se javlja nekoliko sati do više dana nakon konzumiranja određene vrste hrane. Jedan od znakova koji se javljaju u organizmu koji ne probavlja određenu hranu ili njene sastojke je proljev, odnosno promjene u pražnjenju crijeva. Dakle, prema tome, ne znači da će se intolerancija razviti na suhu hranu istog proizvođača mokre hrane na koju se intolerancija razvila ili obrnuto. Općenito se intolerancija na hranu razlikuje od alergije na hranu po tome što u reakciji ne sudjeluje imunološki sustav. Alergije na hranu tipično uzrokuju povremene svrbeže po tijelu, otečenja ili upalno promijenjena mjesta na glavi i ušima, gubitak dlake ali i povraćanje i proljev. Najčešći od znakova koji se pak javljaju kod intoleracije na hranu je mekana stolica i/ili proljev, odnosno promjene u pražnjenju crijeva. Najpoznatiji uzrok intolerancije na hranu kod mačaka je mlijeko. Ovo se događa iz razloga što mnogim sisavcima nedostaje enzim za probavljanje laktoze (mliječnog šećera). Osim mlijeka, intoleranciju na hranu u mačaka najčešće uzrokuje riba, govedina, jaja i pšenica a specifičnost je kako se intolerancija može javiti i unatoč činjenici kako mačka konzumira određene sastojke dulje vremena. S obzirom na simptome koje ste primijetili u Vašeg ljubimca i činjenicu kako mu se stolica donekle stabilizirala sa medicinskom hranom, preporučila bih Vam ponovno uvođenje medicinske hrane i hranjenje takvom hranom minimalno 14-21 dana kako bi se probavi omogućio oporavak. Prednost medicinske hrane je što je visokoprobavljiva, omogućava dostupnost hranjivih tvari i pomaže izlječenje probavnog trakta, sadrži sniženu razinu masti, sprječava povraćanje umirujući gastričnu mukozu i pomaže pražnjenju želuca, sadrži povećanu razinu topivih vlakana i antioksidante koji smanjuju oksidativno oštećenje stanica povezano s gastroenteritisom. Takvu je hranu potrebno davati više puta dnevno u manjim obrocima. Ukoliko sumnjate kako je upitno čišćenje od crijevnih parazita u Vašeg ljubimca te su oni uzrok pojave krvave stolice, postupak dehelmintizacije možete ponoviti jer je prošlo više od mjesec dana boravka u novoj okolini. Osim tableta protiv crijevnih parazita, na tržištu postoji i sredstvo u obliku ampule od Bayera Profender koje se nanosi na kožu sa gornje strane vrata, a koncentracija djelatnih tvari zadržava se u cirkulaciji organizma i do mjesec dana od aplikacije. Probava Vašeg ljubimca bi se trebala stabilizirati kroz period od tjedan do 10-ak dana uz poduzete navedene mjere. No, svakako bi trebalo pomoć potražiti u veterinarskoj ambulanti ukoliko simptomi i dalje perzistiraju kako bi se načinio opći klinički pregled i po potrebi dodatne kliničke pretrage u svrhu postavljanja točne dijagnoze i pravovremene primjerene terapije.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 04.03.2014.
Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam pitanje u vezi težine mačaka, u mom slučaju mužjaka. Dakle, vlasnik sam kastriranog mužjaka, starog gotovo 10 mjeseci, težina mu varira između 5 i 5 i pol kg, hranim ga prema uputama na pakiranjima hrane, 3-4 vrećice vlažne hrane plus porcije suhe hrane. Zanima me da li je njegova kilaža u redu.U privitku Vam šaljem i fotografiju.Lijep pozdrav! Josip O: Prema fotografiji koju ste poslali, osobno bih rekla da Vaš mačak ima optimalnu tjelesnu težinu. Konačana tjelesna težina odrasle domaće kratkodlake mačke iznosi 3,5-4,5kg. Već se po spomenutom vidi da Vaš ljubimac odskače iz zadanih okvira, no to ne znači nužno da je mačak pretio ili da ima višak kila. Konačna težina kao i tjelesni okvir ovise o puno stvari, a najviše o genima. Tako smatram da Vas ne treba zabrinjavati činjenica da Vaš mačak već sad teži preko pet kilograma. Iz slike je jasno vidljivo da se radi o većem primjerku domaće mačke, stoga zaista smatram da nema razloga za zabrinutost. Procjena tjelesne težine (body score) podjeljena je u pet stupnjeva: 1. stupanj - PothranjenostVidljiva su rebra, lumbarni kralješci, zdjelične kosti. Nedostaje potkožno masno tkivo po cijelom tijelu, te je također prisutan nedostatak mišićnog tkiva. 2. stupanj - Mršavost Rebra su lako palpabilna ili vidljiva bez primjetnog potkožnog masnog tkiva. Vidljivi su trnasti izdanci lumbalnih kralješaka, zdjelične kosti malo izražene. Abdomen je gladajući iz profila naglašeno usukan. 3. stupanj - OptimumRebra su palpabilna bez viška potkožnog masnog tkiva. Gledajući iz profila trbuh je blago usukan. Trnasti izdanci kralješaka lagano su palpabilni. 4. stupanj - Višak kilogramaOpćenito punastiji izgled životinje. Teško palpabilna rebra. Primjetne naslage potožnog masnog tkiva duž leđa i oko korjena repa. Trbuh nije usukan već ravne linije ili blago prominira. 5. stupanj - PretilostPrimjetne znatne nakupine potkožnog masnog tkiva po predjelu prsnog koša, kralježnice, vrata, udova te korjena repa. Trbuh nije usukan već naprotiv, visi prema podlozi i veoma je izražen. Ukoliko je mačak aktivan, kreće se, igra, ide van, lovi,... tada čak nema potrebe za promjenom ishrane. Ovo napominjem jer su kastrirane mačke sklonije taloženju masnog tkiva što radi nedostatka hormona, što radi smanjene aktivnosti. Savjetujem Vam da pratite tjelesnu težinu vašeg ljubimca pa ukoliko u kratkom roku primjetite znatan dobitak na tjelesnoj težini, regulirajte mu ishranu na način da smanjite datu količinu ili prijeđete na hranu za sterilizirane životinje.
Nataša Lončar, dr. vet. med. | 03.03.2014.
Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Zanima me čime mogu tretirati mladu mačku (cca 3 mjseca stara) protiv buha i krpelja. Teži manje od 1 kg! Hvala i srdačan pozdrav,Dadi O: Mačićima starima 3 mjeseca nadalje mogu se početi stavljati ampule protiv buha i krpelja, no s obzirom na tako malenu tjelesnu masu to ipak ne bih preporučila u slučaju Vašeg ljubimca. No, mačića možete slobodno našpricati antiparazitnim sprejem (Frontline, Fypryst) i to tako da cijela životinja bude mokra, a glavu tretirate na način da našpricate malo spreja na ruku i onda namažete mačiću po glavi pazeći pritom, naravno, da tekućina ne dospije u oči i usta. Nakon toga pustite da se mačić osuši, a da se pritom što manje liže (ne radi toga jer bi se mogao otrovati, već zato jer lizanjem uklanja dio aktivne supstance te će samim time i zaštita protiv buha trajati kraće). Od pripravaka na prirodnoj bazi (koje uništavaju buhe, uši i krpelje) možete upotrijebiti prah Buhostop koji je pogodan za tretiranje mladunčadi, a mogu se tretirati i ležišta gdje ljubimci borave. Prah je bez mirisa i ne ostavlja tragove. Lijepi se na voštanu površinu parazitskih kukaca, prodire ispod njihovog pokrovnog sloja, dehidrira ih, te ih tako ubija. Po sastavu je netretirana dijatomejska zemlja. Prah se posipa po cijeloj životinji odižići dlaku kako bi prah što više došao u kontakt s kožom ljubimca. Ukoliko su nametnici već prisutni, postupak prašenja se ponavlja jedan put dnevno, sve dok se životinja ne oslobodi od parazita. Za preventivno korištenje dovoljno je tretirati jedan put u dva tjedna.
Nataša Lončar, dr. vet. med. | 28.02.2014.
Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Mačka ima dugu dlaku, nije perzijska. Ima stalni nagon za hranom i nakon toga je popila tablete za gliste, a odnedavno je počela čupati i jesti svoje dlake. Veterinar kaže da to nije strašno, ali ja smatram da nije bezopasno. Mislim da ima nekih želučanih problema, a kako veterinar kaže da je sve ok ne znam što da napravim. Trebam Vaš savjet.Lijepi pozdrav, Petra O: Čupanje i ingestija dlake u mačaka može se pojaviti iz nekoliko razloga. Naravno, prvenstveno bi se trebao otkriti uzrok kako biste uopće mogli zaustaviti mačku da se dalje čupa. Jedan od mogućih uzroka je alergija, bilo kontaktne naravi ili alimentarne. Stoga Vam savjetujem da provjerite je li se štogod mjenjalo u okolini gdje mačka obitava (nova prostirka, novi tepih...), je li možda koža presuha od učestalog kupanja (ukoliko je kupate), jeste li ste mijenjali šampon i slično. Također se zna dogoditi u dugodlakih mačaka da zbog nedovoljne prozračnosti kože, uslijed duge i guste dlaka, mačka počne čupati dlaku jer koža postane iziritirana te smeta i živcira mačku kojoj jedini nagon onda postaje čupanje. Stoga savjetujem, ukoliko već niste, da nabavite i Furminator četku za mačke, koja je dostupna i u našim trgovinama, te da dobro isčešljate mačku, dva puta tjedno. Također, moguće je da se radi o alergijskoj reakciji na sastojke hrane pa ako ste nedavno mijenjali hranu ili učestalo mjenjate različite vrste hrane, savjetujem da izaberete jednu opciju hrane ili da pokušate koristiti hipoalergenu medicinsku hranu i samo njome hranite mačku tijekom barem mjesec dana – u tom periodu bi se trebao vidjeti napredak ako se uistinu radi o alergiji na hranu. Ponekad se, međutim, ovakvo ponašanje može javiti i zbog stresa. Stres u mačke može se ustanoviti po obrascima ponašanja. Mačka ne jede ili stalno jede, učestalo mijauče (više nego je to uobičajeno), općenito se ponaša čudno, konstantno se mota oko nogu i traži pažnju ili Vas jednostavno ignorira. Ako je u pitanju stres, tada možete Vašoj mački pomoći. Provjerite je li se nedavno dogodilo nešto što bi promjenilo dnevnu rutinu mačke (npr. prisutstvo novog člana obitelji ili se netko možda odselio, jeste li ste uzeli novog ljubimca ili nešto slično...). Naposljetku, učestalo i opsesivno uređivanje moguće je jednostavno zbog karaktera same životinje, a moguće je da se radi i o opsesivno kompulzivnom poremećaju. U tom slučaju mački možete pomoći tako da joj nabavite nove igračke, grebalicu, mačju metvicu (catnip) te je zabavite tijekom dana tako da što manje misli na čupanje i grickanje dlake. Nažalost, niste naveli na kojim mjestima mačka čupa dlaku. Naime, u mačaka se može po javiti neurodermitis, a očituje se kao konstantno lizanje i čupanje dlake zakoljenog područja. Nakon nekog vremena učestalog lizanja, živčani okrajci u podkožju spoje se u neuralnu ploču koja tada konstantno iritira i podražuje životinju na daljnje čupanje. Ovaj je problem izuzetno teško riješiti te se vlasnici s time nerijetko "bore" cijeli život mačke. Koji god bio uzrok ovom ponašanju, nije dobro da mačka jede svoju dlaku. Naravno da i u ostalih mačaka prilikom dnevnog rituala uređivanja dolazi do ingestije dlake, no nikako nije dobro da mačka čupa dlaku s namjerom da je pojede. Savjetujem Vam da svakako kupite Bezo-Pet pastu za izbacivanje trihobezoara („hairballs“, kuglice dlake). Dajte mački par dana za redom jednu čajnu žličicu paste, a nakon toga 3-4 puta tjedno također jednu čajnu žličicu. Nadam se da će navedeni savjeti pomoći Vama i Vašoj ljubimici.
Nataša Lončar, dr. vet. med. | 27.02.2014.