Pitajte veterinara

Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam dva upita vezana za mačka – domaći mačak, kastriran s otprilike 8 mjeseci, star oko godinu i 4 mjeseca, boravi u vanjskom i unutarnjem prostoru. Prvi dio problema je da je prije više od 3 mjeseca ozlijedio šapu (ozljeda je na mekuši), vjerojatno je stao na nešto, to je nateklo, zagnojilo se, veterinar je to liječio kortikosteroidima i prošlo je. Od tad se to dva puta vratilo (u razmaku manjem od mjesec dana), liječeno je kortikosteroidima i antibioticima i sljedeći korak kojeg veterinari najavljuju ako se to ponovi je operacija. Problem je što oni ništa ne mogu napipati (neko strano tijelo), a i da ga je bilo, ono bi se već raspalo. Gnoji se uvijek isto mjesto, na mekuši. Bojim se operacije i mogućnih posljedica, pogotovo zato što su veterinari rekli da uopće ne znaju što bi tražili. Drugi problem nije vezan za prvi, a to je da je mačak već više od tjedan dan bezvoljan i ima izgubljeni pogled, koji samo na momente postaje živahan. Dosta se brzo umori. Jede normalno, prede samo kad jede, nema temperaturu, njuškica mu je vlažna. Veterinar mu je prepipao organe i ništa nije našao. Nema ni krpelja. Inače je mačak izrazito živ, pogotovo jer se mačke sada opet pare (tada inače juri po kući, non-stop je u pokretu i traži kontakt, kojeg trenutno više-manje izbjegava). Sve skupa ne ma veze s vrućinama jer je počelo prije njih, a i prije se nije tako ponašao kad bi bilo vruće. Probava mu je normalna, redovito se čisti od glista i primio je sva cjepiva.  Ako imate kakvu ideju u vezi bilo čega od napisanog, bila bih Vam zahvalna. Lijepi pozdrav. Ana O: Jastučići na šapama (mekuši) posebno su izloženi raznim  mehaničkom povredama, ako mačka nagazi na oštri predmet ili oguli jastučić na gruboj podlozi,  bude ozlijeđena u tučnjavama ili zadobije opekotine ili ozebline. Isušeni i ispucali jastučići mogu biti posljedica  nedostatka vitamina i minerala (najčešće cinka, B kompleksa vitamina i biotina) ili  kožnih oboljenja različite etiologije (bakterijske, gljivične). Opekotine kod mačaka nastaju tako što ona neoprezno pređe preko neke zagrijane površine (limeni krov izložen suncu, zagrijana ploča na štednjaku  i sl.), a ozebline dobije ukoliko boravi vani na snijegu i ledu. Povrede na ostalim dijelovima nogu nastaju  kod tučnjave sa drugim mačkama, naročito među mužjacima, od napada pasa, raznih prijevoznih sredstava pod koja mačka podleti ili od neočekivanih padova s velike visine. Prilikom ovakvih povreda, mogu biti zahvaćena samo meka tkiva, ali i kosti. Oštećeni jastučići mogu biti ulazna vrata infekcije pa je važno sanirati povredu. Promijenjeno mjesto bi trebalo tretirati lokalno sredstvima koja podstiču epitelizaciju i sanaciju rane ožiljkom. Prvo se  svježa rana čisti antiseptikom, koji ne nadražuje dodatno (ne alkohol jer peče i nadražuje). Često se preporuča pranje blagom sapunicom ili antiseptičnim šamponima te premazivanje Betadine otopinom. Može se lokalno primjeniti i Hibisept prah koji možete pronaći i u ljekarnama  Pet centra. Šapu možete zaštititi zavojem ili zaštitnom čarapicom. Obično se uz lokalnu toaletu rane preporučaju antibiotici sustavno  injekciono ili u tabletama, zbog česte infekcije rane sa stafilokokima ili streptokokima. To su bakterije koje se normalno nalaze na koži i u okolini, a vrlo često izazivaju sekundarnu bakterijsku infekciju. Preporučljivo je napraviti bakterijsku pretragu rane te antibiogram kako bi se ciljano liječilo. Korištenje kortikosteroidabez antibiotika može izazvati prikrivanje simptoma te ulaženje bakterija dublje u tkivo. Nešto opširnije o tome možete pročitati u prijašnjem odgovoru Stafilokokna infekcija – Malassezia. Drugi spomenuti problem može biti organske prirode, a možda je povezan sa prvim, a možda je neka infekcija. Prvenstveno Vam preporučam pregled kod veterinara te pretragu krvi, kako bi eventualne promjene u fiziološkim parametrima ukazale na određeni problem. Osim toga, preporučam Vam da mu se krv pretraži i na FIV i FeLV te FIP, a to su teške virusne bolesti o kojima možete više pročitati u prijašnjim odgovorima: Bolest mačka i sumnja na virus mačje imunodeficijencije (FIV), FIV (mačji virus imunodeficijencije, mačja sida) i liječenje AZT-om, Mačja leukemija, Nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini (ascites), bezvoljnost i gubitak apetita / Zarazni mačji peritonitis (FIP). Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Slučajno sam našla oglas o prodaji Ragdoll mačića po niskoj cijeni u svojoj županiji pa sam kontaktirala oglašivača. Ispostavilo se da je vlasnik zajedno s mačićima u Liverpoolu i da mi mačića želi pokloniti, ja trebam samo platiti prijevoz mačića u Hrvatsku koji košta 780 kuna preko neke njihove agencije u Liverpoolu i mačić mi stiže direktno na kućnu adresu. S obzirom na to da sam zainteresirana zanima me sljedeće :1. Kako se mačić može transportirati (avionom, brodom...?)2. Kako to životinje podnose jer je u ovom slučaju riječ o jako malom miceku?3. Kad takva životinja dođe u RH da li ide u kakvu karantenu ili štogod ?4. Trebam li ja u RH platiti još bilo kakvu taksu, porez, namet  na tog mačića osim troškova transporta?Mačić ima sve potrebne dokumente, cijepljen je, čipiran, očišćen od parazita i sve što treba s njime uraditi. Dakle, mene zanima, ako ja dogovorim prijevoz mačića kojeg sam voljna platiti i želim ga imati, hoću li ja stvarno tu životinjicu dobiti na kućni prag ili ću morati voditi zakonske procedure da bi napokon udomila životinju. Ingrid O: Kako su propisi o kretanju kućnih ljubimaca usklađeni s propisima među svim članicama Europske unije, za transport ljubimca je potrebno osigurati sljedeće: - ljubimac mora biti označen mikročipom,- ljubimca prati putovnica ili veterinarski certifikat,- ljubimac mora biti cijepljen protiv bjesnoće, a u putovnici ili drugom odgovarajućem dokumentu je navedeno do kada cjepivo vrijedi. Svjedodžba o zdravlju životinja označava veterinarski certifikat ili putovnicu izdanu od ovlaštenih tijela u zemlji iz koje se iznosi kućni ljubimac, odnosno dokument kojim ovlašteni veterinar potvrđuje zdravlje životinje te propisano cijepljenje. Na sva ostala pitanja, bojim se da nemam dovoljno točnih informacija da Vam odgovorim. Naime, sve odgovore na navedena pitanja možete dobiti na adresi: - Ministarstvo poljoprivrede, odjel veterinarske i granične veterinarske inspekcije,- Ministarstvo financija, Carinska uprava, Alexandra von Humboldta 4a, 10000 Zagreb. Također, pribavite sve potrebite informacije i o dokumentima koje dotična agencija osigurava u svrhu transporta ljubimca te iste uskladite s dobivenim informacijama na prije navedenim adresama.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Imam mačka starog 14 mjeseci  koji izlazi napolje i prije nekoliko dana pojavila mu se rana ispod vrata i na licu. Vodila sam  ga veterinaru i on je ustanovio mačju šugu. Dao mi je da mu dajem kapi (Otibiovin) i lijek koji se pomiješa s vodom i prska na ranu. Mačor dobro jede i pije mlijeko, vodu. Voli se vrlo maziti i puno skače. Ovu terapiju mu dajem već  4 dana, ali jučer mu je rana ispod vrata natekla u obliku loptice i pukla, tako da mu se sada malo rana otvorila. Je li to normalno za mačju šugu? Koliko ona inače traje? I kako mu mogu ja pomoći? Pozdrav, Maya O: O šugi kod mačaka pisao je detaljno kolega u svom ranije objavljenom odgovoru Češanje, opadanje dlake i promjene na koži mačke / Šuga. Promjene na koži mogu uzrokovati različiti čimbenici, bakterije, buhe, krpelji te šugarci, zatim gljivične infekcije, metaboličke bolesti te hormonalni disbalans štitne žlijezde ili nadbubrežne žlijezde, spolnih žlijezda te se pojavljuje alergijski dermatitis. Promjene na koži mogu uzrokovati i fungi (gljivice) pa tada govorimo o dermatomikozama odnosno gljivičnim oboljenima kože. Dermatomikoze uzrokuju gljivice Microsporum canis, Trichophyton i nešto rijeđe Monilija. Ove bolesti prenose se s mačaka na pse i obrnuto, na druge vrste životinja i čovjeka (mikrosporoza). Gljivice kada dospiju na kožu, naseljavaju se na kožu odnosno dlačne folikule i dlake, razmnožavaju se, uzrokuju upale, ispadanje, te perutanje kože. Dermatomikozama su svojstvena promjene na koži promjera 2-5 centimetara (ponekad i manje). Najčešće se nalaze na vratu, glavi, a i na drugim djelovima tijela. Često se bolest komplicira i sekundarnim bakterijskim infekcijama, koje se mogu javiti i kao primarni uzrok kožnog oboljenja nakon pada lokalnog imuniteta kože. Furunkul je gnojna upala korijena dlake, oko dlake se formira bolna oteklina i crvenilo, a kasnije gnojni čepić. Furunkul uzrokuju mehanički, parazitarni, infekciozni i alergijski uzroci. Manifestira se od pojedinačnog do mnogostrukog crvenila i papula (čvorića), do čvrstih do mekanih nodula (čvorova). Promjena može biti bolna, može svrbiti, može puknuti. Mogu biti povećani regionalni limfni čvorovi, ali opće stanje je uglavnom nepromijenjeno. Česta je sekundarna gljivična infekcija. Diferencijalno dijagnostički treba isključiti bakterijski pododermatitis, demodikozu, dermatofitoze, duboke bakterijske i gljivične infekcije te tumore. Mikrobiološki nalaz je negativan na bakterije, mikobakterije i gljivice. Liječenje se sastoji od uklanjanja i terapiranja primarnog uzroka (alergija na hranu, mokri okoliš, prljave nastambe, trenje kod kratkodlakih pasmina...). Ako je lezija sekundarno inficirana potrebna je terapija antibioticima ili antimikoticima najmanje 4-6 tjedana. Čirevi nastaju na koži odbacivanjem nekrotičnog tkiva, a može doprijeti sve do potkožja, muskulature i kosti. Gnojne bakterije uvuku se u lojne žljezde dlaka na koži i tu otpočne gnojenje. Slučajne ozljede na koži mogu se inficirati bakterijama, što usporava zaraštavanje i zahvaća dublje slojeve kože. Po koži se jave čirevi i mjehuri ispunjeni krvavim sadržajem te je prekrivena krvavo-gnojnim eksudatom. Upalnim procesom je zahvaćen i korijen dlake i dlačni folikul te dolazi do ispadanja dlake i razaranja dlačnog folikula. Kod površinskih gnojnih upala kože terapija se provodi antibioticima. Kod dubokih gnojnih upala kože terapija je znatno dugotrajnija. Nastajanje rana ili usporeno zaraštavanje ozljeda na koži može biti i posljedica nedostatka vitamina i minerala pa ih je neophodno dodavati ljubimca. Vitaminsko-mineralni pripravci za mačke dostupni su i u ponudi Pet centra. Savjetujem Vam da posjetite veterinara  kako bi se kliničkim pregledom utvrdilo stanje procesa i poduzelo liječenje lokalno ili simptomatski jer otvoreni procesi na koži mogu pogoršati opće stanje ljubimca.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Mačka mi je okotila mačiće prije dva i pol mjeseca. Odvezao sam macu na sterilizaciju prije 3 dana, prenoćila je kod veterinara i sljedeće jutro sam je dovezao doma. Znači, mačići su bili sami jedan puni dan. Kada sam je vratio doma, mačići i maca su režali jedni na druge, bila je baš grda situacija, ali nisu se napadali. Mačići su otišli na svoju stranu, a maca Mona na drugu stranu. I tako je to trajalo cijeli sljedeći dan. Napredak je bio sljedeći dan kada su svi zajedno jeli kada sam im ujutro davao hrane. Družili su se samo kad su jeli. A danas, treći dan, totalni preokret, ujutro sam ih hranio, pa oko 12-13h, i uglavnom ostao sam šokiran u 15h kad sam ih zatekao kako mačići cicaju?! Prije steralizacije ih je cijelo vrijeme odbijala i udarala šapama ako bi gurali glavu, a sada cicaju sto na sat. Pa ja sad tu ništa ne razumijem? Je li to normalno da mačići nakon steralizacije cicaju mamu? A dan prije toga se nisu mogli podnositi? Hvala i lijepi pozdrav, Hrvoje O: Mačke su vrlo brižne majke, koje svojim mačićima dozvoljavaju sisanje i nakon što oni samostalno jedu. Na taj način održavaju bliske obiteljske veze sve dok mačići ne postanu spolno zreli. Mačka je sterilizirana i hospitalizirana na jedan dan, a kad ste ju doveli kući, imala je neobičan miris koji mačići nisu prepoznali. Oni su režali na nju jer im je mirisala strano, a ona na njih kako joj se ne bi približavali. Mačkama se prilikom sterilizacije otvara trbušna šuljina, tj. reže se koža, mišići i peritoneum, a na kraju se to šije. Rana na trbuhu je otečena i bolna, a mliječna žlijezda je sa obje strane rezne rane. Nakon 2-3 dana , rana počne zaraštati , oteklina  i bol se polako smanjuju pa je mačka dozvolila mačićima  da ju sišu. Mliječna žlijezda i dalje producira mlijeko dok god postoji podražaj sisanja. Mačke su zanimljive životinje, koje sve što rade, rade instinktivno pa ako mačka mačićima sad dozvoljava sisanje, znači da je to njima normalno.  Nešto opširnije o ponašanju mačke sa mladunčadi  možete pročitati u prijašnjem odgovoru Gruba igra majke mačke s mačićem / Socijalizacija, učenje i priprema mačića za samostalni život. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Prije tri dana sam pronašla mačića starog možda mjesec dana. Dehidriran je, jako mršav, prehlađen ima proljev i crijevne parazite. Inače jede kupovnu hranu za male mačiće i dajem mu mlijeko za dojenčad   jer vodu ne pije. U hranu mu stavim medicinski ugljen i dala sam mu 1/4 Pratela. Odvela sam ga i kod veterinara dao mu je neku injekciju da mu podigne imunitet, rekao mi da mu dajem pratel i ponovno dođem ako proljev ne prestane za par dana. To sve sam već prošla s jednim mačićem koji mi je uginio, pa ne želim da se to opet dogodi.  Zanima me da li dobro postupamo? Što bih još mogla učiniti da proljev prestane i da se riješim parazita?  Smijem li aplicirati ampulu protiv buha tako malom mačetu? Patuljasti kunić mi boravi u istom prostoru gdje i maca, može li on dobiti parazite ili buhe od mace? Unaprijed zahvaljujem! Doris O: Uzroci proljeva mogu biti različiti, a najčešće se radi o neadekvatnoj prehrani, parazitima, te virusnim i bakterijskim infekcijama. Terapija se provodi u skladu sa dijagnozom i ovisni o uzroku  proljeva. Za rješavanje probavnih smetnji postoji specijalna medicinska hrana koja je lako probavljiva i pomaže u formiranju stolice. To je i/d od Hill'sa, Gastrointestinal od Royal Canina, Intestinal od Eukanube i EN gastronteritic od Purine. Navedene hrane dolaze u obliku dehidrata i konzervi ili vrećica. Mogu se pronaći u veterinarskim ambulantama i ljekarnama, a nalazi se i u ponudi  ljekarne Pet centra. Uz hranu  treba davati i preparate sa probioticima, ato su naprimjer Florentero pasta ili tablete ili Floryboost pasta. Ona u svom sastavu ima  posebni mineralni prah Montmorillonite (drevni vulkanski pepeo), elektrolite, dekstrozu, sorbitol, biljni ugljen i brašno rogača. Vulkanski pepeo absorbira štetne tvari i toksine, elektroliti uspostavljaju elektrolitsku ravnotežu, a  dekstroza pomaže kod  pomanjkanja energije. Za jačanje imuniteta preporuča se Imunoboost pasta koja je dodatak prehrani bogat kolostrumom. Primjenjuje se kod rekonvalescenata, te bolesnih i životinja izloženih stresu, a korisna je jer poboljšava opće zdravstveno stanje i imunitet životinje. Po potrebi se životinji aplicira terapija antibioticima i infuzija. Učestali proljevi mogu izazvati dehidraciju, pogotovo kod mladih životinja pa se zbog toga primjenjuje infuzija. Kako se u ovom slučaju radi o vrlo mladom mačiću potrebno  ga je hraniti bar 4 puta na dan. Kao mliječni obrok može se dati mlijeko za mačiće. Ono dolazi u obliku praha koji se razrijeđuje sa vodom, a po sastavu odgovara sastavu mlijeka mačke. Kravlje mlijeko nije adekvatno za primjenu kod mačaka jer sadrži više mliječnog šećera laktoze. Mačke nemaju enzim potreban za probavljanje laktoze pa se može javiti proljev. Mačiće je važno očistiti od crijevnih parazita. Pratel tablete sadrže dvije aktivne tvari koje djeluju protiv želučano- crijevnih nematoda i trakavica u pasa i mačaka. Doza je 1 tableta na 10 kg tjelesne težine, a aplikacije se ponavlja za 14 dana. Pratel tabletama se ne smije dehelmintizirati gravidne životinje, a nije ih uputno davati ni kod jako mršavih (kahektičnih) životinja. Prvi simptom koji se javlja kod predoziranja je povraćanje. Za dehelmintizaciju vrlo mladih mačića može biti prikladnija Banminth pasta zbog toga što se lakše dozira kod tako malih životinja. Ova pasta izdaje se na veterinarski recept. Svakako se obratite veterinaru i posavjetujte o nastavku terapije kod mačića. Da biste se učinkovito riješili buha, potrebno je tretirati i životinju i njezin životni prostor. Za mačiće mlađe od tri mjeseca može se primjeniti ampula Stronghold za mačiće i štence koja se izdaje na veterinarski recept. Osim ove ampule može se koristiti i Frontline ili Fypryst  sprej. Buhe su ektoparaziti i napadaju mnoge životinjske vrste (pas, mačka, mali glodavci, kunić, itd...). Od preparata koji možete staviti neposredno na kunića u ljekarnama Pet centra možete pronaći Advantage ampulu za mačke i kuniće kućne ljubimce. Kuniću se razmakne dlaka, tako da bude vidljiva koža na gornjem dijelu vrata, tj. uz bazu lubanje. Stavi se vrh tube na kožu i čvrsto istisne sadržaj nekoliko puta izravno na kožu. Apulom Advantage ne smije se tretirati mačiće mlađe od 8 tjedana ni kuniće mlađe od 10 tjedana. Prostor možete poprskati preparatom Biokill, uključujući i tepihe. Biokill je tekući insekticid i akaricid koji se ne ispire, djeluje 4 tjedna, biološki je razgradiv i bez mirisa, ne ostavlja tragove. U našim trgovinama, osim Biokilla, možete nabaviti Pet soft sprej. To je vodena otopina prirodnih ulja i njihovih derivata i voćne kiseline, koja se koristi za uništavanje nametnika na koži, krznu, dlaci i perju kućnih ljubimaca. Njime možete poprskati kunića, kao i sva mjesta gdje kunić boravi.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam dvogodišnju mačku koja je prije mjesec dana išla na sterilizaciju zbog dvije povećane mliječne žlijezde koje su bile i crvene. Međutim, jedna mliječna žlijezda se donekle smanjila, dok je druga ostala ista. Crvenilo je ostalo. Isto tako, kapamo joj Otonazol zbog ušnih šugaraca te joj je dana i Advocate ampula. Mačka je trobojna (smeđa-bijela-crna) i crvenilo joj je samo na koži gdje je smeđa i bijela dlaka. Mačka prije nikad nije imala nikakve alergije na hranu ni ikakve druge alergije. Je li crvenilo vezano uz šugarce ili bi uzrok bilo nešto drugo te kako bi se to liječilo? Hranimo je Hill˙s-ovom hranom za sterilizirane mačke, a prije toga smo joj dali Hill˙s-ovu hranu za sensitive skin i nije imalo baš nekakvog efekta za dlaku, a ni za kožu. Hvala unaprijed na odgovoru, Maja O: Crvenilo kao simptom može se pojaviti kod više različitih oboljenja kože mačaka. Ako je crvenilo bilo i do sada prisutno, kao što ste napisali, oko bradavica odnosno mliječnih žlijezda, može kao takvo upućivati na upalu istih. Niste nam naveli jesu li operacijom bile zahvaćene i žlijezde ili je urađena samo sterilizacija i kakva je bila dijagnoza. Je li se spomenuto crvenilo tretiralo nekim protuupalnim sredstvom prije ili nakon operacije? Crvenilo na svijetlijem dijelu dlake životinje se bolje i lakše zamjećuje, a i na tim dijelovima je koža nešto osjetljivija zbog boje krzna. Šugarci odnosno grinje mogu ostati ograničene na slušni kanal, ali se mogi naći i oko uški, na vratu, bedrima i na repu. Tako da i oni mogu biti jedan od uzroka, u tom slučaju bi mikroskopskom pretragom strugotina sa promjenjenog mjesta kože od strane veterinara  ili čak u povećanoj infestacji i s povećalom mogli primjetiti kako gmižu. U tom slučaju indicirano je ponoviti aplikaciju Advocate ampule. Također, jedan od uzroka crvenila odnosno pojave iritacije i u konačnici upale kože može biti i dermatitis alergijskog tipa. Preosjetljivosti na trave odnosno pelud (kontaktni alergijski dermatitis) ako maca izlazi često vani i kreće se preko trave može dovesti do takvog stanja ili može naravno biti preosjetljivost na neki od sastojaka hrane. U svakom slučaju, Hill˙s Sensitive Skin hrana koja ima poseban sastav izbalansiran kao pomoć koži u osjetljivih maca je dobar izbor ili bilo koja druga hrana na bazi ribe (losos, tuna) s povećanim udjelom esencijalnih masnih kiselina,omega 3 i omega 6 koje vrlo povoljno djeluju na regeneraciju i obnovu epitela kože. Naravno, ukoliko se točno želi ustvrditi koja tvar je alergen i uzrokuje preosjetljivost može se napraviti alergotest prije čega se macu mora držati isključivo na hipoalergenskoj medicinskoj hrani (npr. Hill's z/d ili Royal Canin Hipoalergenic). Ono što Vi doma možete napraviti za macu dodatno, uz pravilnu prehranu, je aplicirati na iritirano i crveno mjesto biljni proizvod na bazi popolisa koji je također dostupan u našim dućanima - Orme Naturali Skin Care losion za smirivanje kožnih upala s osvježavajućim, zaštitnim i učinkom čišćenja; osigurava tonus i elasticitet kože i pomaže u prevenciji mastitisa odnosno upala mliječnih žlijezda.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Obraćam Vam se sa velikom zamolbom za savjet u svezi graviditeta naše perzijske mačke. Naime, imamo  kućnu perzijsku mačku staru 11 godina koja nikad nije bila s mačkom i nikad nije rađala. Sada je nakon kratkotrajnog bijega iz kuće ostala skotna s običnim mačkom. Inače je izuzetno gracilne građe. S obzirom na njenu visoku životnu dob, nježnu građu i činjenicu da se nikad nije kotila, strašno nas brine njeno zdravlje. Molim Vas recite nam kakvi su rizici za njeno zdravlje i kako joj  pomoći. Unaprijed zahvaljujem. S poštovanjem, Zdenka O: Graviditet je fiziološko stanje koje organizam većine zdravih ženki normalno podnosi. To je vrijeme kada su potrebe za hranjivim tvarima i energijom veće nego inače, pogotovo u drugoj fazi graviditeta kada je rast i razvoj plodova  intenzivan. Nakon  graviditeta i poroda slijedi period laktacije kada ženka doji  mladunčad. Taj period također postavlja velike zahtjeve pred njezin organizam. Zbog svega toga treba  imati na umu opće stanje organizma ženke, njezinu kondiciju, prisutnost bolesti, a svakako i dob životinje. Kod mačaka se rijetko  javljaju komplikacije prilikom porođaja kao i nakon njega, no  ipak su moguće  različite predvidljive i nepredvidljive   poteškoće koje mogu biti  opasne po zdravlje i život rodilje i mladunčadi. Jedan od problema koji se mogu javiti su preslabi trudovi  ili čak potpuni izostanak trudova.  Ženka tada nije u stanju sama istisnuti plod. Na pojavu ovog stanja veliki utjecaj ima kondicija i konstitucija životinje. Slabi trudovi se najčešće javljaju kod pretilih ili premršavih ženki, ali isto tako i kod prisutnosti različitih bolesti ili prerastegnutosti stjenke maternice zbog velikog broja plodova ili prevelike količine plodnih voda. Prejaki trudovi mogu izazvati ulazak dva ploda u porođajni kanal pri čemu se oni zaglave. Kod prejakih trudova može doći do ozljeda maternice, rodnice i crijeva. Preuski porođajni kanal također može dovesti do komplikacija u porodu, a njega obično susrećemo kod prerano sparenih životinja, pretilih ili onih koje prvi puta rađaju. Kod svih ovih stanja potrebna je veterinarska intervencija. Prehrana gravidne životinje mora biti kvalitetna, a najbolje je koristiti lako probavljivu hranu bogatu bjelančevinama, vitaminima i mineralima. Obroci trebaju biti manji, ali učestaliji. Fetusi koji rastu zauzimaju veći dio trbušne šupljine pa prevelika količina hrane može dodatno opteretiti probavu. Budući da se u ovom slučaju radi o maci visoke životne dobi, svakako Vam preporučam da je pregleda veterinar. Pregledom će se utvrditi njezino opće stanje i kondicija. Uputno je napraviti i diferencijalnu krvnu sliku i biokemijske pretrage pomoću kojih se može ustanoviti prisutnost određenih patoloških stanja (na primjer insuficijencija bubrega, koja je česta kod starijih životinja). Točna dijagnostika graviditeta je moguća ultrazvučnom ili RTG pretragom. RTG pretraga se preporuča kod kasnijeg graviditeta jer pomoću nje osim građe može vidjeti i točan broj plodova.  Na temelju pregleda i utvrđivanja općeg i zdravstvenog stanja mačke može se odlučiti o daljnjem postupku sa životinjom.

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam mačka starog 13 godina koji se u zadnje vrijeme čudno ponaša – nekontrolirano mokri, nekontrolirano povraća... Zanima me je li to nešto opasno ili priroda kod starijeg mačka. Može li neki savjet u vezi toga? Unaprijed hvala, Fran O: Promjene koje opisujete nisu svojstvene macama starije dobi i najbolje bi bilo da je pregleda veterinar. Ako su nastupile naglo i bez drugih simptoma ukazuju da su centralnog porijekla, što znači da je riječ o neurološkoj disfunkciji. Teoretski, moguće je da je ovo  samo prolazni napad čiji ishod može biti različit. Macu ne puštajte na otvoreno već je držite u zračnom, mirnom prostoru. Ukoliko nastavi s povraćanjem terapija u obliku infuzija će joj biti neophodna do procjene ozbiljnosti stanja u kojem se nalazi. Ukoliko je maca do sada bila zdrava i bez većih tegoba, njena životna dob svakako nije limit jer mnoge mace požive i do 20 godina.  

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar,Heinzelova 60, Zagreb  P: Prije 10 dana šogorica je s ulice skupila mačića od otprilike 3 mjeseca. Bio je neko vrijeme kod nje, no kako ona ima dva psa, uzeli smo ga muž i ja kod sebe u stan. U subotu smo ga vodili veterinaru i dobio je ampulu Stronghold protiv buha, šugaraca i glista. Veterinarka je rekla da nema buhe i da izgleda doista zdravo, ima čiste oči i uši. U utorak ujutro je išao na zahod i na izmetu je bilo nešto crvoliko do 1 cm duljine što se micalo. Kako smo se malo prepali, istraživali smo i našli da je to vrlo vjerojatno trakavica. Veterinarka nam je rekla da to ampula vjerojatno radi i da nema razloga za zabrinutost. Međutim, jučer smo počeli pronalaziti "sjemenke sezama" na mjestima gdje je mačić spavao i duže ležao i sada smo uvjereni da se doista radi o trakavici. Čitali smo dosta o njima i zanima me može li se mačić ponovno inficirati ako pojede te "sjemenke sezama" odnosno proglotide. Našli smo isto da se vjerojatno radi o jednoj od ove dvije trakavice: Dipilidium canis ili Taenia taeniformis. Možete li mi reći kolika je opasnost za ljude? Primijetili smo da je na ležaju bilo i "otvorenih" proglotida iz kojih je izasao sićušan prah, najvjerojatnije jajašca, za koja je nemoguće vidjeti ima li ih i po mački ili površinama. Znam da to sad zvuči jako paranoično, ali to su ozbiljne stvari, a voljela bih znati kolika je uistinu opasnost da se životinja preko toga reinficira (kućna je i ne ide po vani), a i da se čovjek zarazi? Jer sva literatura koju smo pronasli govori o tome da Dipilidium treba mejudomadara (buhu), pa je opasnost jedino ako čovjek ili mačka proguta inficiranu buhu, a za Taeniu neki kažu da nema opasnosti za čovjeka i da su infekcije vrlo rijetke. Mene zanima može li se čovjek inficirati od tih jajašaca koja tako onda leže okolo. Zahvaljujem unaprijed na odgovoru! Tihana O: Trakavice ili cestode su paraziti koji pripadaju razredu Cestoda, koljenu Platyhelmintes, a karakteristično je njihovo tijelo plosnato poput trake. Tijelo im se sastoji od glave (skoleks), nesegmentiranog vrata na koji se nadovezuje manji ili veći broj članaka ili proglotida ( ovisi o vrsti trakavice). Na glavi se umjesto usta nalazi rostelum, šiljak koji se sastoji od nekoliko redova oštrih kukica ili siski, pomoću kojih se prihvaća za stijenku crijeva. Proglotide neprekidno rastu na području vrata i postaju spolno zrele kako se pomiču dalje, a zatim se otpuštaju od ostatka tijela. Takvi zreli segmenti se izbacuju iz organizma izmetom.Svaka proglotida je zasebna funkcionalna cjelina koja ima iste organe. To uključuje i reproduktivne organe oba spola. Trakavice nemaju probavne organe nego potrebne hranjive tvari uzimaju preko kutikule. Mačke se najčešće invadiraju psećom trakavicom (Dipilidium caninum) koja može biti duga 20 do 45 cm. Njezini zreli članci su crvene boje, a oblikom podsjećaju na sjemenke krastavca. Larve (cisticerkoidi) žive u psećoj i mačjoj buhi i s njom, kada je mačka pojede, ulaze u organizam, gdje se za 16 do 21 dan razviju do odraslog parazita. Kako bi prekinuli lanac razvoja pseće trakavice, važno je mačke tretirati sredstvima protiv buha jer su one njeni prijenosnici. Članci mačje trakavice nisu izvor kontaminacije za ljude i životinje, već bi za to čovjek trebao progutati buhu. Dipylidium caninum se smatra sporednim zoonotskim parazitom. Međutim, ljudi se mogu invadirati slučajnim gutanjem buha koje sadrže cisticerkoid. Kod ljudi je invazija s trakavicom Dipylidium caninum većinom apatogena, ali može dovesti do anoreksije i gubitka na težini kod invadirane djece. Nešto rjeđe u mačaka parazitira Taenia taeniaeformis. Mačke se mogu invadirati jedući divlje poljske miševe ili štakore. Članci ove trakavice nisu zarazni za čovjeka ni za druge mačke ili ostale kućne ljubimce (ali mogu biti za miševe, štakore i kuniće). Razvojni ciklus trakavica je indirektan, uključuje intermedijarne nosioce, a to su buhe ili glodavci, ovisi o vrsti trakavice. Dijagnoza se postavlja na temelju pregleda izmeta (koprološka pretraga) u kojem se nalaze članci ili veći tračci otkinute trakavice. Terapija se provodi antihelminticima (tablete Pratel ili Drontal cat), a za vrijeme terapije bitno je izmet neškodljivo ukloniti i na takav način spriječiti širenje parazita. Davanje tablete treba ponoviti za 14 dana. Što se tiče doziranja daje se 1 Pratel tableta na 10 kg tjelesne težine životinje ili Drontal cat 1 tableta na 4 kilograma tjelesne težine. Životinje bi trebalo tretirati sredstvima protiv trakavica 3 - 4 puta godišnje. Kako biste dezinficirali mačkinu okolinu i suzbili nametnike, preporučam Vam CAPHA Desclean spray (Canina). Sprej je ph neutralan i djeluje kao baktericid, fungicid, tuberkulocid, protiv spora i virusa, te sigurno uništava parazite i jajašca raznih nametnika. Rastvara mokraćnu kiselinu i masnoću. Otopinom se poprska mjesta koja želite dezinficirati ili očistiti od parazita i ostavi da djeluje u propisanom vremenu ( dezinfekcija površina - 30 min; prevencija - 5 min; suzbijanje epidemije - 30 min; paraziti- 60 minuta).  Nakon djelovanja, površine oprati vodom, prostor izvjetriti.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Kupila sam Strongold ampulu za mladu mačku da je riješim buha i šugaraca. Pročitala sam na jednoj stranici da bi se trebalo izbjegavati spavanje i pretjerani konakt sa životinjom barem 3 dana nakon aplikacije ampule pa me zanima postoji li ikakva opasnost za mene jer je mačka uglavnom u mojoj sobi i noću mi spava u krevetu? Unaprijed zahvaljujem na odgovoru.Lijep pozdrav, Tena O: Sigurnosne mjere za osobe koje primjenjuju Stronghold na svojim ljubimcima jesu da se tijekom aplikacije sredstva ne smije jesti, piti ni pušiti. Nakon aplikacije ruke treba oprati vodom i sapunom. Treba izbjegavati izravan dodir s tretiranom mačkom samo dok se mjesto aplikacije ne osuši. Posebno treba spriječiti kontakt djece i tretiranog ljubimcama najmanje 30 minuta po završetku tretmana ili dok se to područje ne osuši. Osobe s osjetljivom kožom ili ako je poznato da su preosjetljive na veterinarsko-medicinski pripravak ovog tipa moraju oprezno rukovati s preparatom. Selemarin, koji je djelatna tvar Strongholda, nakon aplikacije se na kožu transdermalno resorbira i sustavno raspodjeljuje te sporo eliminira. Iz svega navedenog moguće je zaključiti da je kontakt s ljubimcem potrebno smanjiti jedino u fazi dok je mjesto aplikacije vlažno, stoga što je na tom mjestu i koncentracija djelatne tvari visoka. Nakon što se mjesto osušilo i tvar resorbirala u kožu, nema opasnosti za vlasnika.

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam mačku, ženku od 2 i pol godine. Pred godinu dana bila su joj ispala 3 donja sjekutića, liječila se antibioticima i prošlo je. Sad, ove dane, primjetila sam da joj je upaljeno kod gornjih očnjaka i bili smo vetu, dao joj sinolux koji je pila 7 dana. Išli smo opet na kontrolu pa se stanje malo poboljšalo, ali još nije za sve prošlo pa joj je dao opet sinolux za 5 dana i opet kontrola. Kaže vet da je 50 posto bolje i dao joj je sada pola tabletice i da još mrvicu odlomim od te pola tabl. dnevno stromorgil  jer ima 3.8 kg i to da uzima 4 tb l,znači 8 dana. Još mi je napomenuo da, ako joj ne prođe do tada, da bi radio testove na mačju sidu. Malo sam se uspaničila jer mačka je živahna, dobro jede, jedino joj ja redovno kontroliram usta jer je imala te probleme pa sam zato išla vetu. Malo mi je problem s tim stomorgilom jer ako joj stavim u špricu, pjeni joj se u ustima, a ako ubacim u hranu nisam sigurna da sve pojede jer zna da je nešto unutra, ali ću joj probati ubaciti u neku poslasticu. Maca je sterilizirana, ima mačića od godinu i 2 mjeseca, sterilizirana je kad je mačić imao 4 mjeseca. Malo me muči ako bi imala mačju sidu, čitala sam o tome nije kao kod ljudi itd., ali imam ukupno 3 mačke i sve skupa jedu, svi su zdravi, živahni i lijepi, pogotovo ova mačka koju liječim ima jako lijepu dlaku, i sve drugo normalno kao do sad. Nadam se da neće morati raditi taj test i šta je to je li vađenje krvi. Ako vadi krv, rade li to rade pod anestezijom? Mene u konačnici zanima što bi bilo da ima mačju sidu, bi li bili zaraženi svo troje s obzirom na to da skupa jedu i ližu se međusobno? Mačka inače nije pretrpjela neki ujed, ne skita se i ne odlazi od kuće, uglavnom sve je normalno i normalno jede. Pri prvom okotu je imala mačića koji je od 6 tjedana u jednom danu teško disao i umro od upale pluća, to se sve brzo odvilo u roku od manje od 24 sata, bilii vetu, ali par sati poslije inekcije je umro. Mačke sve tri jedu Purina hranu za sterilizirane mačke i Whiskas za urinarni trakt jer svo troje su sterilizirani te tu i tamo vrećice mokre hrane, kućnu  hranu niti neće. Nadam se da će vam ove pojedinosti pomoći ako biste mi mogli odgovoriti, puno vam zahvaljujem. Anita O: Hvala Vam na opširnijem opisu stanja Vaših ljubimaca. S obzirom na navedeno, jasno mi je zašto je Vaš veterinar posumnjao na FIV (feline immunodeficency virus), tj. na mačju sidu. FIV spada u retroviruse, porodicu lentivirusa. Iako je virus po građi sličan virusu HIV-a (Human immunodeficiency virus), on je visoko specifičan za vrstu i zaraza ljudi FIV-om nije moguća. Izvan živog organizma virus je vrlo nestabilan i ne preživljava duže od nekoliko sati u većini okoliša, pa tako ne postoji strah da bi se druge mace mogle zaraziti preko namještaja, posuda za hranjenje, ležajeva, igračaka i sl. Najčešće su zaražene mačke lutalice, osobito one agresivne, dok one životinje koje se drže isključivo u kući imaju malo šanse da budu zaražene. Primarni način prijenosa su rane prilikom borbe, najčešće u nekastriranih mužjaka. Uobičajen, neagresivni kontakt između mačaka (međusobno lizanje i neagresivna igra), čini se, nije efikasan način prijenosa virusa. Virus se može prenijeti sa mačke na mačiće tijekom gestacije, u porodu ili putem mlijeka kao i u toku parenja. Nakon početne infekcije, virus se prenosi do područnih limfnih čvorova, gdje se umnaža u bijelim krvnim stanicama, T-limfocitima. Virus se tada prenosi do svih limfnih čvorova u tijelu, uzrokujući njihovo generalizirano povećanje. Ako limfni čvorovi nisu pretjerano povećani, ovo stanje obično prolazi nezapaženo od strane vlasnika. Kroz neko vrijeme, vjerojatno tjedana ili mjeseci, životinja može razviti povišenu tjelesnu temperaturu i pad bijelih krvnih stanica. Može se razviti i anemija, osobito u kasnijim fazama bolesti. Zaražene mačke mogu se činiti zdravima kroz dugi niz godina. No, nakon određenog perioda, kako se smanjuje sposobnost organizma da se brani od infekcija, počinju se javljati simptomi imunodeficijencije, tada, oni uzročnici (bakterije, gljivice, drugi virusi…) koji u zdravih mačaka ne izazivaju nikakve simptome bolesti, mogu u životinja sa oslabljenim imunološkim sistemom izazvati vrlo teška oboljenja. Ove sekundarne infekcije odgovorne su za većinu kliničkih znakova povezanih sa FIV-om i glavni su uzrok smrti FIV pozitivnih mačaka. Česti simptomi koji se javljaju kao posljedica sindroma imunodeficijencije su slaba kvaliteta krzna, perzistentna povišena tjelesna temperatura i gubitak apetita; u oko 50% mačaka zaraženih FIV-om javlja se gingivitis (upala zubnog mesa) i stomatitis (upala usne šupljine), a često su prisutne kronične ili rekurentne infekcije kože, mokraćnog mjehura, gornjih dišnih puteva, kronični proljev, upale oka, te polagan ali progresivan gubitak tjelesne težine. Navedeni simptomi mogu se javiti i pojedinačno. Kod nekih FIV pozitivnih mačaka mogu se smjenjivati periodi bolesti sa periodima relativnog zdravlja.         Za kontrolu bakterijskih i gljivičnih infekcija koristimo antimikrobnu terapiju, koja je dugotrajna te se mora ponavljati svaki put kad se pojave znakovi bolesti. Često je potrebna potporna terapija koja uključuje infuziju, transfuziju, te visoko kalorične dodatke hrani. Jednom kada je FIV pozitivna mačka izolirana, teško je odrediti očekivanu dužinu života. Ako se još nisu pojavili znakovi bolesti kao posljedica infekcije FIV-om, kao što je perzistentna povišena tjelesna temperatura ili stalan gubitak tjelesne težine, može se očekivati da će takva mačka poživjeti mjesece, pa čak i godine u dobrom zdravlju. Sama dijagnostika FIV-a u veterinarskim ambulantama provodi se testiranjem sa SNAP FELV/FIV testom. Ukoliko je test pozitivan, to znači da je mačka zaražena. Za potrebe testiranja potrebno ja maci izvaditi krv. Što se tiče samog zahvata uzimanja krvi ukoliko Vaša maca nije jako plašljiva ili agresivna to je moguće napraviti i bez anesteziranja životinje. No imajte na umu da pritom valja dobro držati macu kako se nebi trznula i nehotice ozljedila. Neodređen test bi trebalo ponoviti kroz 2-3 mjeseca, kako bi se dalo dovoljno vremena da se virus namnoži. Lijek za FIV ne postoji. S obzirom ma to da životinja ne ugiba zbog FIV-a, nego zbog sekundarnih infekcija zbog pada imuniteta, jedino što Vi kao vlasnik možete napraviti je zaštititi mačku od infektivnih agensa iz okoline, pružiti joj najbolju njegu i skrb, optimalne uvjete života sa što manjom količinom stresa te podizati opću otpornost organizma.

 Odgovara: Dinko Kralik, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Molim za Vaš savjet. Udomila sam 2 napuštena mačića stari cca 4 tjedna. Nakon 2 dana dobili su proljev.Veterinar im je dao Vetoflox injekciju (1), danas bi trebali dobiti još jednu. Dajem im kuhanu rižu, ali je baš ne vole, radije jedu kupljenu Whiskas hranu za juniore. Budući da u mjestu ne mogu nabaviti probiotike namijenjene mačkama, smijem li im dati možda Prolife, Linex ili sl. i u kojoj dozi? Pred par mjeseci smo isto našli 2 napuštena mačića, dobili su proljev i uginuli pa ne bih htjela da se to ponovi. Hvala na savjetu. Sanja O: Savjetujem Vam da mačiće hranite lako probavljivom hranom poput Gastro Intestinal vrećica za mačke ili suhe Gastro Intestinal. U Pet centar dućanima od probiotika za mačke dostupne su Florentero tablete i pasta, koji se registrirani probiotici u liofiliziranom obliku za pse i mačke. Također, u ponudi je Floryboost Pet koji sadrži posebnu kombinaciju vulkanske gline, prebiotike i probiotike te elektrolite koji pomažu pri narušavanju stabilnosti probavnog sustava u pasa i mačaka. Dostupne su i Dia Dog'n Cat  tablete za ublažavanje akutnih poremećaja crijevne apsorpcije (sadrže prirodne adsorbense i elektrolite). Linex i ostali humani probiotici nisu registrirani  za životinje, ne sadrže iste bakterijske kulture kao i probiotici za kućne ljubimce. Stvaraju mliječnu kiselinu neophodnu za normalnu probavu, ali kako nisu registrirani za pse i mačke najbolje je da se posavjetujete s Vašim veterinarom trebate li pokušati s njima te s kojom dozom.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar,Heinzelova 60, Zagreb  P: Zanima me prelaze li buhe sa mačaka na pse i na ljude? I umiru li i jajašca buha kada se životinja tretira sprejem Fypryst? Hvala Vam na odgovoru! Slađana O: Buhe su mali beskrilni kukci koji spadaju u red Siphonaptera. Tijelo im je bočno spljošteno, što im omogućava lakše kretanje kroz dlaku ili perje na tijelu domaćina. Obično su tamno smeđe boje i imaju duge noge. Zadnji par nogu je posebno dugačak i prilagođen za skakanje, pa mogu skočiti i preko sto puta dužine svoga tijela. Tijelo im je vrlo čvrsto i može izdržati veliki pritisak. Odrasle buhe se hrane krvlju i  najčešće parazitiraju na sisavcima, dok vrlo mali broj živi na pticama. Porodica Pulicidae ima više vrsta među kojima je i mačja buha Ctenoceophalides felis. Ona može parazitirati na više vrsta životinja uključujući mačke i pse, iako nije jednako dobro prilagođena na oba nositelja. Buhe se razvijaju prolazeći kompletnu metamorfozu od jajašca, preko  ličinke, kukuljice do odrasle buhe. Ženka polaže jajašca nakon hranjenja, a ona padaju sa životinje na tlo najčešće na mjestu gdje životinja spava i odmara. Jedna ženka snese oko 50 jajašaca na dan kroz period od oko 100 dana. Oko dva dana je potrebno da se iz jajašaca izlegu ličinke koje su slijepe i izbjegavaju svjetlost pa se zavlače u tamnija mjesta kao šro su razne pukotine, šopljine, tepisi, pijesak, itd. Ličinke se hrane organskom tvari koja im je dostupna u okolini, a najčešće izmetom odraslih buha u kojem ima krvi. Razvoj ličinke traje oko 1-2 tjedna nakon čega oko sebe stvaraju kukuljicu koja je vrlo otporna na vanjske uvjete  i na različite insekticide. Odrasle buhe mogu izići iz kukuljice za 2 do 4 tjedna, a ponekad ta faza traje i dulje, ako u blizini nema pogodnog domaćina. Poticaj za izlazak iz kukuljice je odgovarajuća temperatura, vibracije, zvuk i porast ugljik dioksida. Mlade buhe moraju što prije naći hranu, odnosno domaćina na kojem će sisati krv nakon čega mogu preživjeti i više mjeseci bez ponovnog hranjenja. U suprotnosti sa uvriježenim mišljenjem većine, ljubimci se infestiraju buhama od drugih pasa i mačaka samo u iznimnim prilikama. Najčešće se infestiraju iz okoliša, okruženja u kojem ljubimac živi ili prostora gdje se kreće. Zbog toga je u suzbijanju ovih nametnika važno tretirati i životinju i okolinu. Pripravak Fyprysta koristi se za suzbijanje i sprječavanje infestacija pasa i mačaka buhama , krpeljima (Rhipicephalus spp., Dermacentor spp., Ixodes spp.), suzbijanje i prevenciju infestacije pauši (Mallophaga),te kao pomoć u liječenju i kontroli alergijskog dermatitisa  uzrokovanog ubodima buha. Fypryst u svom sastavu sadrži fipronil, insekticid koji djeluje na adultne (odrasle) oblike navedenih parazita. U suzbijanju adulta, ali i razvojnih oblika ( ličinki i jajašaca) pomoći će ampula Frontline Combo Cat koja osim fipronila u svom sastavu ima i (s)- metopren koji je sintetski analog juvenilnih hormona insekata. On koči metamorfozu i rast nezrelih oblika insekata ( ovicid, larvicid). Pripravkom Frontline Combo Cat ne smije se tretirati mačiće mlađe od 8 tjedana i lakše od 1 kilogram, bolesne mačke i životinje tijekom oporavka, te kuniće. Oba preparata možete ponaći u ponudi ljekarne Pet centra.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Znate li i za jedan slučaj mace koja je preživjela vađenje jednog bubrega i ako je, koliko dugo može živjeti s jednim? Hvala i lijepi pozdrav,Evica O: Psi i mačke, kao i ljudi, mogu živjeti normalno s jednim bubregom. Osobno nemam iskustava sa nefrektomijom – uklanjanjem bubrega, ali se zna da je jedan bubreg dostatan za normalan život. Indikacije za uklanjanje bubrega su najčešće tumori, traumatske ozljede, hidronefroza i pijelonefritis. Sam zahvat nije kompliciran za iskusnog kirurga, a pacijenti mogu ići na kućnu njegu nakon nekoliko dana. Rizici vezani uz ovaj kirurški zahvat ne razlikuju se puno od ostalih kirurških zahvata; najčešće se spominju krvarenja i infekcije. O konkretnim detaljima u vezi nefrektomije, preporučujem da razgovarate s Vašim veterinarom, odnosno veterinarom-kirurgom koji bi izveo zahvat.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam pitanje u vezi susjedinog mačka. Počeo je odbacivati svoj rep. Puše, reži i napada ga. Grize i grebe...izgrebe se i izgrize do krvi. Ponaša se kao da mu je rep neprijatelj. Nemirno spava, samo se odjednom nakostriješi i napadne si rep... Išli su veterinaru, on je rekao da ako se mačak odaziva na  ime nije bjesnoća, dao mu je 2 injekcije i neke antibiotike te ovratnik da se više ne napada. On se za vrijeme tih lijekova primirio. Nije imao tako intezivne napade i mirnije je spavao. Sve do subote, ovaj put  šapama - opet ispočetka. Potpuno si je izgrebao rep. Zvali su veterinara i nisu ga dobili, do nedjelje ujutro mačak si je unakazio rep do kraja. Krvi naravno po svuda, i boljelo ga je, naravno. Dobili su veterinara, ali u našoj okolici nema dežurne službe, veterinar  je bio slobodan tek u ponedjeljak  ujutro. Do tada nisu čekali i riješili su se mačka. Možete li mi, molim Vas, reći što mu je bilo? Veterinar je prvi put rekao da može biti da ga je nešto ugrizlo pa osjeća miris druge životinje na njemu. Susjeda kaže da nema nikakvog ugriza, ništa se nije vidjelo - sve rane koje je imao po repu, kaže, nanio si je sam. Zatim, da mogu biti paraziti ili mu možda nešto prošlo po repu (bicikl, auto) pa ga doživljava kao strano tijelo. Inače, živimo na selu. Recite mi, je li to što je bilo s njim opasno za djecu? Susjeda ima malo dijete i ja ih imam, zajedno su stalno te se kreću onuda kuda je išao i mačak. Je li to nešto strašno bilo ili su to gore navedeni razlozi? Je li bjesnoća isključena? Puno hvala na odgovoru. Lijepi pozdrav, Franka O: Bjesnoća kod mačaka je bolest središnjeg živčanog sustava. Virus se prenosi isključivo  ugrizom zaražene životinje. Budite oprezni ako je Vaša mačka ugrižena od neke druge bijesne životinje jer se simptomi ne pojavljuju odmah. Potrebno je 2 do 5 tjedana kako bi se virus proširio po tijelu mačke i tada se javljaju simptomi: Loša koordinacija i nedostatak ravnoteže se javljaju kao prvi znakovi bjesnoće. Ako primjetite da mačka lupa glavom po mnogo svari na koje naiđe, trebali bi istražiti taj problem. Vikanje i glasno mijaukanje - javlja se u ranoj fazi bolesti, no može ukazivati i na druge zdravstvene probleme. Glas mačke koja je zaražena bjesnoćom se mijenja. Konjuktivitis - upala očnih ovojnica, tako da oči budu natečene i crvene. Pojačano slinjenje - mačka zbog bjesnoće proizvodi mnogo sline i ta slina joj stalno curi iz usta. Pretjerana razdražljivost - mačke s bjesnoćom su vrlo razdražljive i odbijaju bilo kakvu pažnju. To je tipično za drugi stupanj bolesti, ekscitacijski. Bolesna mačka grize i grebe više nego što je normalno. Isto tako, mogu pokazivati agresiju prema stvarima na koje naiđu. Čudno ponašanje - npr. mačka se bori s imagiranim neprijateljima ili jede kamenje. Duboko disanje - uzrokovano je djelomičnom paralizom. Mačka ne može normalno disati i ovakvo stanje može odvesti u otkazivanje respiratornog sustava. Depresija - ovo je simptom paralitičkog stadija bolesti i više se ne može napraviti ništa kako bi se mačka spasila. Bjesnoća kod mačke nije uobičajena bolest, ali može biti fatalna. Bjesnoća može uzrokovati i sekundarne (usputne) bolesti poput urinarnih infekcija, respiratornih infekcija ili otkazivanja bubrega. Bjesnoća se može spriječiti  pravovremenim cijepljenjem. Dva su oblika bjesnoće: agresivna, tj. napadačka i tiha.  Prvi stadij agresivne bjesnoće očituje se tako da životinja bez razloga laje promuklim glasom, ne odaziva se na ime,  skriva se i zavlači,  guta slamu i kamenje, a redovitu hranu odbija. Gutanje je otežano, a iz usta curi slina, pogled je mutan. To traje 1 -2 dana. Drugi stadij tipičan je za bjesnoću. Životinja grize sve do čega dođe, ne prepoznaje vlasnika, a ako je na vezana, trga se i otima, napada oko sebe ljude i životinje, usta joj se pjene i obično odluta od kuće. U tom stanju životinja je najopasnija po ljude.  U trećem stadiju nastupa oduzetost ždrijela, nogu i tijela i  životinja ugiba u teškim mukama od ugušenja.  Tiha bjesnoća, od koje naglo ugiba mali postotak bijesnih pasa i mačaka  i to uglavnom u gradu, nastupa bez gore opisanih znakova, ali je isto tako opasna. Znakovi bjesnoće slični su i u čovjeka i u životinja, no oboljelom čovjeku, dobije li odmah poslije ugriza serum, može se spasiti život, životinji ne. Ljudi se mogu zaraziti samo ako ih ugrize bijesna životinja ili  svježa slina zaražene životinje dođe na ranu ili sluznice čovjeka. Dijagnoza bjesnoće se postavlja  samo pretragom mozga uginule ili utamanjene životinje. Osim bjesnoće, postoji virusna bolest nazvana lažna bjesnoća, kod koje je tipičan znak samoozljeđivanje, a o njoj je više pisao kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. u odgovoru Lažna bjesnoća (pseudorabies). Prema opisanim simptomima i anamnezi , mačak Vaše susjede najvjerojatnije nije bio bijesan, već je imao jaku alergijsku reakciju na repu. Alergijske reakcije mogu nastati lokalno na koži zbog ugriza kukaca, nekih trava, a vrlo često iritacije mogu nastati ako mačka dođe u dodir sa nekom kemikalijom (ulje, gorivo, razrjeđivač  i sl.). Kad je dobio injekcije, a najvjerojatnije antibiotik i kortikosteroide, došlo je do smanjenja svrbeža,  ali je te injekcije trebalo ponoviti barem nakon 2- 3 dana kako ne bi došlo do ponovnog ozljeđivanja. Svakako bi mu pomoglo da mu se oprao rep u blagoj otopini šampona ili sapuna. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Molim Vas za savjet, mogu li maci od 3,5 mjeseca koju smo udomili, a primjetila sam da se češka po uhu, primjeniti Otonazol? Ako smijem, s obzirom na njenu dob,koja bi bila doza i koliko često, ima li kakvih nuspojava i koja je cijena Otonazola od 10 ml? Ima li koje drugo bolje sredstvo, a da ne šteti maci?Hvala, Dragica  O: Što se tiče korištenja Otonazol kapi, nema kontraindikacija za primjenu u malih mačića, dakle kapi se i kod njih smiju koristiti bez problema. Otonazol sadrži tri djelatne tvari koje djeluju protiv gljivica, bakterija i protuupalno. Kod primjene prvo se očisti uho, a zatim 2 puta dnevno ukapa u uho 2 kapi. Liječenje upale najčešće traje 8-10 dana. Nuspojave: Glukokortikoidi (supstanca sa protuupalnim djelovanjem u kapima) mogu ireverzibilno oštetiti kožu i djelovati štetno u okolnostima kada se često upotrebljavaju i kada je prekomjeran dodir s kožom. Dugotrajna lokalna primjena glukokortikoida može uzrokovati stanjenje epiderme (kože) i usporiti cijeljenje rana. U veterinarskoj ljekarni u sklopu Pet centra možete kupiti Otonazol kapi isključivo uz predočenje veterinarskog recepta, a aktualna cijena jednog pakiranja 63,95 kn. Kapi se ne smiju upotrebljavati kod perforacije bubnjića, što vlasnik ljubimca nije u mogućnosti sam utvrditi, dakle svakako preporučam da liječenje bude uz nadzor veterinara, tj. da se maca prije ikakve aplikacije lijekova odvede na pregled zvukovoda. Moguće je da se radi o ušnim šugarcima, bakterijama, gljivicama ili kombinaciji navedenog. Bilo bi dobro napraviti i bris uha te prema nalazima ciljano liječiti, umjesto primjene lijeka bez pretodno postavljene dijagnoze i utvrđenog stanja.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Mačak je star godinu i 2 mjeseca, Maine Coon. Nije kastriran, odgađali smo iz osobnih razloga, no ove jeseni ćemo ga kastrirati. Ne izlazi iz stana, dakle čisto je kućna mačka. Osim njega nemamo drugih životinja u stanu. Problem je nastao prije više od mjesec i po dana, kada sam primjetila da se često češe i da si zna napraviti ranicu, pogotovo u području ušiju. Odvela sam ga kod veterinara koji je rekao da je to vjerojatno samo malo jače začešao, da se ne brinemo, da mu ranu namažemo Tobrexom i to je to. Češanje je uobičajeno. Ipak, kada se to nastavilo, potražili smo savjet drugog veterinara prije 3 tjedna, on nam je dao Stronghold i rekao da je moguće da je došao u kontakt s nekim nametnikom pa da je to alergija, mada nikad nije bio vani. Ipak, dao nam je i antibiotik, ako se mačak u roku tjedan dana ne prestane češati... Pišem vam iz razloga što se mačak ne prestaje češati i nakon svega toga, a jučer si je napravio ranu iznad oka koja i nije baš "lijepa"...  Zabrinuta sam, a ponestaje mi vjere u veterinare jer svi to tretiraju kao da nije ništa ozbiljno, a on se i dalje češe! I ima sve manje dlake u tom području između uha i oka, od češanja, a ta rana je kap koja je prelila čašu... Ne znam što da radim! Hvala na odgovoru, unaprijed. Andrea O: Svrbež je jedan od simptoma koji prati bolesti kože. Svrbež (pruritus) kože parastetički je osjet na površini tijela koji nastaje pod utjecajem raznovrsnih vanjskih ili unutarnjih podražaja, a redovito ga prate promjene na koži u obliku ispadanja i prorijeđene dlake, ogrebotina, ranica, koje su podložne infekcijama. Kao simptom može biti posljedica širokog spektra bolesti, a neke od njih su prisutnost vanjskih parazita, prvenstveno buha, krpelja te šugaraca. Neke životinje na ubod buhe znaju reagirati dosta burno alergijskom reakcijom i pustularnim dermatitisom koji je popraćen intenzivnim i jakim svrbežom. Svrbež može biti posljedica i hormonalnih poremećaja izlučivanja autotoksičnih tvari i kod bolesti jetre i bubrega, alergijske preosjetljivosti, promjena u sastavu krvi ili želučano-crijevnih bolesti, bakterijskih te gljivičnih oboljenja. Više informacija o uzrocima i metodama liječenja možete pročitati i u ranijim odgovorima Svrbež kože i ispadanje dlake te Sezonske poteškoće s dlakom i svrbežom kože mačke - alergije, vanjski paraziti i gljivične infekcije. Moj savjet bi bio da mački postavite zaštitini ovratnik kojeg možete kupiti ili u našim veterinarskim ljekarnama ili kod veterinara, kako bi se spriječilo daljnje češkanje i ranjavanje već nastale kraste, proširivanje i inficiranje rane. Krastu mažite kremom ili špricajte sprejem koji potiče zaraštavanje i cikatrizaciju, tipa Vetoquinol Cotivet sprej ili Cink-vitaminska krema ili Flogoderm krema nekoliko puta dnevno, te preventivno ipak ponovite ampulu Strongholda ili Advocate preparata ako je svrbež ipak posljedica vanjskih parazita. Preventivno možete maci dati i sredstvo protiv unutrašnjih parazita kako bi se i ta sumnja riješila. Ako češkanje baš bude uporno i tijekom slijedećih tjedan dana nakon tretiranja i ne prestaje javite se na Kliniku za unutrašnje bolesti pri Veterinarskom fakultetu u Zagrebu gdje se mogu dodatno uzeti krv i urin, te kožni test kako bi se napravile dodatne pretrage i ustanovio pravi uzrok svrbeža.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Vlasnica sam par godina starog perzijanca kojeg sam dobila prije par mjeseci na poklon. Problem je u tome što ima vrlo prljav podbradak, dakle svaki put kada jede sav se uprlja i došlo je do toga da koliko ga god ja češljala, to se već sve upetljalo i ne znam zbilja što da radim više. Razmišljam o šišanju, ali strah me da nije možda u nečemu drugome problem. Hvala unaprijed na Vašem odgovoru. Stella O: Postoje mnogi slučajevima kada se ljubimci, bez obzira na metode i učestalost vlasnika u održavanju higijene, svejedno brzo i lagano prljaju. S jedne strane to predstavlja estetski problem, a s druge strane može stvoriti preduvjete za razvoj različitih oblika zdravstvenih poremećaja. Upravo kao što i navodite, zadržavanje hrane na području ispod usta otežava raščešljavanje i održavanje higijene. Naravno, hrana kao i toplina te vlažnost samog područja ispod usta može stvoriti npr. uvjete za razvoj gljivica. Iz tog razloga, neki uzgajivači pokušavaju "doskočiti" problemu tako što ošišaju cijelo područje ispod usta. Naravno, kod ljubimaca koji se vode po izložbama ovaj oblik "rješavanja problema" nije opcija. Stoga, moguće je učestalo održavati područje posebnim maramicama namijenjenim održavanju higijene. Naime, takve maramice su najčešće natopljene s različitim tekućinama namijenjenim za lakše uklanjanje nečistoća kako po koži tako i po dlaci ljubimaca. Nakon takvog tretmana, potrebno bi bilo dodatno raščešljati dlaku. Ovdje je zgodno spomenuti i potrebu za primjenom različitih pripravaka (suplemenata) namijenjenih održavanju i postizanju optimalne kvalitete kože i dlake - biotin, omega-3, omega-6 masne kiseline,... Kao što sam i prije naveo, mogući izvor nastalih problema može biti i zdravstveni poremećaj. Zbog svega prije navedenog, za početak bi bilo najbolje da se obratite svojem veterinaru. Isti će pregledati ljubimca i utvrditi njegov zdravstveni status. U skladu s njim, isti će biti u mogućnosti dalje Vas savjetovati na koji način je najbolje pomoći Vašem ljubimcu.