*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Interesuje me sve u vezi pneumotoraksa kod psa, čime se leči i koliko traje oporavak? KatarinaO: Pneumotoraks je bolest kod kojeg dolazi do ulaska atmosferskog zraka u pleuralnu šupljinu.Prema nastanku, dijeli se na traumatski, iatrogeni i spontani. Traumatski pneumotoraks može biti otvoren (traumatske ozljede prsnog koša, npr. ugrizne rane, prostrelne rane,...) ili zatvoren (tupa trauma prsnog koša).Iatrogeni pneumotoraks nastaje kod pacijenata koji koriste respirator i postoji mogućnost daljnjih ozljeda plućnog parenhima ili dišnih prohoda.Spontani pneumotoraks nastaje bez prisustva traume, a dijeli se na primarni ili sekundarni. Kod primarnog ne postoji uočljiva bolest pluća (npr. rupture pleuralnih cista), a kod sekundarnog je ona uočljiva.Kliničku sliku karakterizira otežano i ubrzano disanje, ubrzano bilo, hipotenziju, cijanozu vidljivih sluznica,...Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke pretrage, rtg te torakocentezom. Liječenje se provodi ovisno o tome da li se radi o otvorenom ili zatvorenom pneumotoraksu. Kod otvorenog pneumotoraksa se najčešće pristupa zamatanju grudnog koša nepropusnim okluzivnim povojem i torakocintezi (dijagnostički i terapijski postupak induciran u svrhu ispuštanja zraka ili drugih pleuralnih izljeva iz pleuralne šupljine), dok se kod zatvorenog pneumotoraksa najčešće savjetuje mirovanje kroz nekoliko dana. U težim oblicima zatvorena pneumotoraksa inducirana je torakocinteza ili postavljanje prsnog drena. Ako ni ovaj pristup u liječenju i saniranju postojećeg stanja ne postigne uspjeh, poseže se za torakotomijom i drugim kirurškim zahvatima kao i metodama liječenja.Više o ovom zdravstvenom problemu, različitim pristupima i liječenjima istog možete saznati i od svog veterinara, kao i na klinikama Veterinarskog fakulteta u svojoj zemlji.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 02.06.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moja kujica ima inkontinenciju zbog nestabilnosti sfinktera. Može li se ona tarapijom lijekovima ublažiti ili ukloniti? Koju vrstu hrane proporučate? Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, KatarinaO: Inkontinencija urina predstavlja nemogućnost kontroliranja mokrenja te se može javiti u pasa bilo koje dobi i spola. Postoje mnogi razlozi koji pogoduju razvoju ovog stanja, kao što su anatomija jedinke, sterilizacija, pasmina, dob, spol i težina.Najčešći uzrok inkontinencije je nesposobnost mehanizma sfinktera mokraćnog mjehura. Najčešće se pojavljuje kod kuja malih pasmina koje su tijekom graviditeta imale proporcionalno velike plodove u odnosu na svoju veličinu, kod starijih kuja, po kirurškim zahvatima u ovom anatomskom području,... Ovo stanje zahtijeva dugotrajno (do doživotno) liječenje ili kiruršku intervenciju. Čini se kako od inkontinencije više pate: psi stariji od 6 godina, sterilizirane ženke, srednje i velike pasmine pasa, pretili psi, psi koji boluju od neke bolesti. Aktivnost sfinktera mokraćnog mjehura regulirana je živcima kojima se svjesno i nesvjesno upravlja. Sfinkter obično ostaje zatvoren sve dok pas svjesno ne odluči da se mora pomokriti. No, ako je sfinkter "slab", to je vidljivo curenjem mokraće. Iako kuja može i svjesno mokriti, dogodit će joj se da joj mokraća curi. U većini slučajeva inkontinencije, savjetuje se smanjenje tjelesne težine ljubimca te privikavanje ljubimca na češće izlaske van, kao i vođenje ljubimca što kasnije navečer da se pomokri.U liječenju se mogu koristiti hormoni i simpatikomimetici. U posljednje vrijeme se češće koriste estrogeni kraćeg djelovanja. Od simpatikomimetika se može izdvojiti Propalin sirup (Vétoquinol). On pojačava tonus sfnktera i ublažava kliničku sliku inkontinencije stimulacijom alfa adrenergičnih receptora u uretralnom mišiću. Ako ni to ne poluči uspjeh, može se pristupiti i kirurškim metodama.U svakom slučaju, savjetujem Vam da se oko ove problematike i najboljeg pristupa u tretiranju ovog stanja posavjetujete s Vašim veterinarom ili na Klinici za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 55.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 02.06.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zainteresirao sam se za psa pasmine Akita Inu i pročitao sam da može živjeti u malome stanu, ali me zanima da li može mirno živjeti u malome stanu? DomagojO: Japanska Akita (Akita Inu, akita Hound) je najveća japanska pasmina pasa koja je prema FCI (Fédération Cynologique Internationale) svrstana u Grupu 5. (Špic tip i primitivni tip pasa), Sekcija 5. (Azijski špicevi i srodne pasmine). Radi se o inteligentnom, velikom i snažnom psu kojeg karakterizira vrlo plemenit i ponosan stav.Mužjaci postižu visine od 67 cm, a ženke od 61 cm. Dopuštena odstupanja od standardiziranih prije navedenih visina su +/- 3 cm. Mužjaci postižu tjelesne težine između 35-54 kg, a ženke 30-45 kg.Glava je skladna u odnosu na tijelo, s izraženim velikim i tamnije pigmentiranim nosom. Vrat je debeo i mišićav. Leđa su ravna i snažna. Rep je visoko nasađen, debeo i nošen savijen preko leđa.Dlaka ove pasmine pasa dolazi u nekoliko boja: crvena, boja sezama, tigrasta i bijela, s tim da sve varijante osim bijele moraju zadržavati određeni postavljeni standard (bjeličasta dlaka postrance na gubici, na obrazima, ispod gubice na grlištu, prsima i trbuhu, na donjoj strani repa i na unutarnjim dijelovima ekstremiteta).Gornja dlaka je ravna i tvrda, a poddlaka meka i gusta.Kako bi se ljubimac što bolje uklopio u sredinu i život s ljudima i drugim životinjama potrebno bi bilo od "najranije dobi" početi s odgojem i socijalizacijom. Iz tog razloga, kao i iz razloga što ova pasmina pasa lako može postati tvrdoglava, često se ova pasmina pasa ne preporučuje početnicima.Ova pasmina pasa se može držati u stanu ako im se na dnevnoj osnovi osigura dovoljno vježbe i aktivnosti.Više o držanju pasa veće pasmine u manjim stanovima možete saznati u odgovoru kolegice Martine Kuzmanić, dr.vet.med. ovdje.Također, više o ovoj pasmini pasa možete saznati i na adresi Kinološkog saveza u Zagrebu, Ilica 61.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 02.06.2010.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Koliki prostor mi preporučujete za psa rase samojed? Koliko treba biti veliki boks za njega ako provodi malo više u njemu?SofijaO: Osnovna preporuka za veličinu boksa za držanje pasa je da sama kućica za psa ima sljedeće dimenzije: visina, širina i dubina jednaka je iznosu kojeg dobivamo tako da visinu grebena psa pomnožimo sa 1,5 puta (primjer: maksimalna visina grebena mužjaka samojeda 60 cm x 1,5= 90 cm). Ovo je preporučena minimalna dimenzija te vlasnik može povećati visinu, dužinu i širinu. Minimalni prostor oko kućice za veliku pasminu bi trebao biti oko 3 metra kvadratna, dok se za male pasmine preporuča 1,5 metra kvadratna. Dodatni prostor, na prethodno preporučene veličine, savjetuje se ako pas veći dio dana provodi zatvoren i tada taj prostor mora biti sljedećih veličina: za male pasmine oko 4 metra kvadratna; za srednje pasmine 6 metara kvadratnih, a za velike pasmine oko 8 metara kvadratnih.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 01.06.2010.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Vlasnik sam labradorice stare 3 godine, koja ima problem s dlakom. Dana 14.5. je imala svoj drugi okot, okotila je je 11 malih psića i od tad dlaka joj ispada jako brzo i baš skroz do kože. Prošle godine je imala okot i nakon okota je počela jako i brzo gubiti dlaku. Vodio sam je kod veterinara i dobivala je u 7 dana 4 injekcije. Kupovao sam na preporuku neku jaku vitaminsku hranu, nakon toga je malo prestala opadati dlaka, ali nikad nije skroz prestala. Sad, u ovom trenutku, joj je stomak skroz bijel jer nema dlake i gubi dlaku najviše po donjem dijelu tijela. Zamolio bih vas za pomoć jer mi je taj pas skoro pa sve na svijetu i žao mi je gledati je takvu. Unaprijed hvala, DaliborO: Kuju treba pripremiti za graviditet, a pojačano hranjenje započinje u zadnjoj trećini graviditeta i traje dok štenci sišu kuju, što je najčešće do 1,5 mjeseci po okotu. U to vrijeme preporuča se kuji davati suhu hranu za štence jer ona mora zadovoljiti svoje osnovne energetske potrebe (rad vitalnih organa) te energetske potrebe za stvaranje mlijeka. Ako se ne pazi na ishranu kuje, ona počinje trošiti svoje rezerve te se iscrpljuje, gubi na težini, dlaka je loše kvalitete i pojačano opada, a na području trbuha gdje su smješetene sise posebno opada jer štenci dosta vremena borave na tom području, koje lickaju, grickaju i traže najbližu sisu, stoga većina uzgajivača radi higijene prije okota obrije dlaku na navedenom području.I kod dobro izbalansirane prehrane kuja koje doje, nakon što završi dojenje i štenci počnu jesti samostalno, kuje naglo oslabe i izgube dosta dlake te nastupa period oporavka, odnosno stvaranje novih zaliha organizma.Dlaka i njena kvaliteta odraz su unutarnjeg stanja tijela (probave, jetre, mišićne mase, potkožja i masnog tkiva). Kuji sada možete davati Starter od Royal Canina ili Junior Large od Hill'sa i Eukanube s okusom janjetine i piletine. Bez obzira na izbor, sve su hrane vrlo kvalitene i bogate vitaminima (B kompleks), mineralima i bjelančevinama. Ako ne želite mijenjati prehranu ljubimice, preporučam VMP tablete.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 01.06.2010.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj mali pas mešanac ima 11 meseci i do pre 2 meseca bio je zdrav, veseo, bio je prava mala proždrljiva loptica. Prvo što sam kod njega primetila je bilo povremeno podrhtavanje i "škljocanje" vilice. To bi trajalo maksimum 5 sekundi i nakon toga nikakvih tegoba nije imao. Početkom ovog meseca, primio je (sa zakašnjenjem) prvu vakcinu. Posle dva dana dobio je temperaturu 41, dobio neke vakcine i za dva dana opet bio dobro. Kada sam veterinaru ispričala za škljocanje vilice, prvo je pomislio da je neki blaži oblik epilepsije, a kasnije da je neki nervni oblik štenećaka, pošto je ponovo dobio temperaturu i bio malaksao. Opet je dobio neke vakcine, nakon čega mu je bilo bolje. Imao je zatvor, ali je to sređeno posle dva dana dijete. Sve ovo vreme on jede normalno, pije malo manje vode nego što bi trebalo, ali se trudim da to pratim. Kao što mi je preporućeno, dajem mu po jednu tabletu Bevipleksa dnevno. Međutim, zadnjih dana, dešava se da ujutru duže spava nego inače, da mu je stomak tvrđi i da su mu slabije zadnje noge. Dešava se povremeno da je uplašen, da menja mesto gde spava, da je nemiran. Kada ga zovem neće uvek da dođe. Osim ovih povremenih "napada", veoma je veseo, laje na sve što vidi. Nadam se da ovo nije mnogo konfuzno i da možete da mi pomognete. Da li bi trebalo da brinem ili je jednostavno takav period? Unapred zahvalna.Pozdrav, MagdalenaO: Nekoliko je simptoma u pasa koji upućuju na probleme neurološkog sustava: nestabilan hod, trzanje cijelog ili dijelova tijela, gubitak motoričke sposobnosti, gubitak apetita, slabost. Štenećak je vrlo infektivna bolest (infekcijska doza je mala), kojoj je uzročnik RNK virus iz porodice Paramyxoviridae, rod Morbillivirus. Živčani oblik je najteži i najopasniji oblik štenećaka. Može se razviti samostalno ili nadovezati na neki od drugih oblika štenećaka. Živčani simptomi očituju se grčevima, pojavom "tikova" (trzanja pojedinih dijelova tijela, najčešće prednjih ili stražnjih nogu, donje čeljusti itd.) Vrlo često dolazi do oduzetosti prednjih ili stražnjih nogu ili do potpune paralize. Nervni oblik može trajati mjesecima, a prognoza je nepovoljna, čak i ako se bolest simptomatski liječi. Novija istraživanja su pokazala kako ovakve kretnje donjom čeljusti direktno upućuju na oporavak od štenećaka, a obično se trzanje javlja nekoliko tjedana nakon naoko uspješnog oporavka a koje prestaje sa vremenom.Trzanje donje čeljusti bi mogao biti i pokazatelj da je Vaše štene bilo izloženo virusu štenećaka, a isto tako i povišena tjelesna temperatura nakon cijepljenja. Naime, psi se cijepe atenuiranom vakcinom virusa štenećaka, dakle, oslabljenim virusom koji ne može izazvati kliničke simptome i oboljenje. No, kako se u cirkulaciji Vašeg ljubimca vjerojatno našao veći titar virusa, organizam se svojim obrambenim stanicama pokušao oduprijeti virusu a što je prvenstveno vidljivo povišenom tjelesnom temperaturom. S obzirom kako se bolest sa tipičnim simptomima nije javila, dobar je znak da je imunitet Vašeg šteneta bio dovoljno "jak" da suzbije nepoželjno razmnožavanje virusa. Također, treba spomenuti kako i kompresija perifernih živaca, osobito živaca koji izlaze iz kičmene moždine i inerviraju ekstremitete, također mogu izazvati slične probleme slabosti u stražnjem dijelu tijela.Teško je za pretpostaviti neki ozbiljniji poremećaj zdravlja u Vašeg ljubimca, s obzirom da često iskazuje i normalno ponašanje (živahan, razigran, reagira lajanjem na okolinu), a dulje spavanje i mijenjanje mjesta spavanja bi se moglo pripisati i visokim vanjskim temperaturama koje su nas pratile proteklog tjedna.Napetost ili povećanje abdomena u pasa najčešći je pokazatelj invazije crijevnim parazitima te podrazumijeva provođenje postupka dehelmintizacije. Pod dehelmintizacijom pasa podrazumijevamo čišćenje pasa od crijevnih parazita (gliste i trakavice) tabletama (Drontal, Pratel, Prazinon, Verpanyl) ili injekciono u veterinarskoj ambulanti. Također, kako ste spomenuli prijašnje probleme sa začepom, a niste njegovo trenutno stanje sa probavom (kakav mu je apetit, da li redovito ima stolicu, mokri li normalno i sl.) uzrok napetosti abdomena bi trebalo tražiti i u mogućnosti ponovne poremetnje motiliteta crijeva.Uglavnom, za postavljanje sigurne dijagnoze, a isto tako i prognoze zdravstvenog stanja Vašeg ljubimca, preporučam Vam da se ponovno obratite Vašem veterinaru kako bi načinio potrebne dijagnostičke pretrage te prema nalazima dobio bolji uvid u njegovo stanje.Svakako nastavite sa davanjem kompleksa B vitamina, s obzirom kako oni imaju snažno neurotropno djelovanje, vodite računa o kvalitetnoj i redovitoj prehrani ljubimca, kao i uvijek dostupnoj mu svježoj vodi.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 01.06.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: U kom godišnjem dobu su krpelji najrasprostranjeniji? Koja je najopasnija vrsta krpelja? Milan i AnđelaO: Krpelji su grinje koje imaju četiri para nogu i tijelo sastavljeno od glave i trupa. Oni se pričvrste na životinju (nosioca) pomoću "usnog aparata" i sišu krv, pritom izlučujući sa slinom i uzročnike raznih opasnih bolesti kao što su piroplazmoza, borelioza, erlihioza i dr. Na mjestu uboda, oštećuju kožu i otvaraju vrata za ulaz opasnih bakterija i virusa, a njihove izlučevine izazivaju reakciju praćenu svrbežom. Velika invazija na životinji može izazvati i slabokrvnost.Prosječni životni vijek im se kreće od nekoliko mjeseci do nekoliko godina.Krpelji su aktivni od proljeća do jeseni. Naime, njima najviše odgovara određena temperatura i vlažnost, odnosno, oni pokazuju određenu "sezonsku aktivnost". Najviše ih se može naći u periodu proljeća i ranog ljeta te rane jeseni. Međutim, i u slučajevima blažih zima mogu se pronaći aktivnim i u tom periodu godine. Ovisno o vrsti krpelja ovisi i njihova aktivnost. Tako, neki su vezani uz šumsko stanište (Ixodes) i aktivni su tokom cijelog dana, neki uz riječno stanište i aktivniji su ujutro i predvečer (Dermacentor), a neki uz kamenjar (Rhipicephalus) te su aktivniji kada je manje toplo. Jedan krpelj može istovremeno biti nosioc uzročnika više bolesti, a najčešće je to babezioza ili piroplazmoza.U Hrvatskoj je najviše rasprostranjen šumski krpelj - Ixodes ricinus te se on i smatra najopasnijim. Međutim, svi krpelji su sposobni biti nosioci različitih zdravstvenih poremećaja, odnosno, potrebno ih je sve smatrati potencijalno opasnim.Više o bolestima koje prenose krpelji možete saznati i u odgovoru kolegice mr. Ljiljane Vrhovac Uzur, dr.vet.med. ovdje.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 28.05.2010.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam havanezerića od pet mjeseci, koji se neobično ponaša prema svome krevetiću - legne na mekane rubove, u usta uhvati ugao od krevetića i kao da ga sisa. Također ga voli navlačiti po cijeloj sobi, prevrtati, to je uvijek vezano sa trenucima kada se smiri i sisa ga. Je li to normalno i što učiniti? On inače u njemu noću spava i to s velikim užitkom.MarinaO: Za štenad je igra jako važna za savladavanje ravnoteže, vježbanje te kontrolu nad svojim hormonalnim i emocionalnim reakcijama.Igrom s majkom i vršnjacima u leglu tijekom svoga prvog razdoblja formiranja, štene se uči društvenim odnosima, razvija vještinu komunikacije, te sve fizičke i mentalne aktivnosti koje će zatrebati. Štenad već u starosti od tri tjedna započinje s igrom.Psi kroz igru iskazuju svoju vitalnost, želju za igrom i spoznaje. Također, igrom istražuju ambijent koji ih okružuje i uče. Kroz igru, mladi pas koristi strategije i navike koji su imitacija lovačkih strategija njegovih predaka pa tako loptica može zamijeniti plijen. Igračke su zabavne, one su također među najvažnijim stvarima koje trebate pružiti svome psu. Svaka igračka ima svrhu: za žvakanje, pištanje, natjeravanje ili igre povuci potegni. Igračke koristite na isti način na koji koristite poslastice kao nagrade.Igračke za žvakanje vlasništvo su psa; njih ne dirajte. Igračke koje pište i koje pas natjerava, s druge strane, pripadaju Vama, ne Vašem psu. Te igračke pohranite izvan dosega psa, bit će mu zabavnije kada ih izvadite, a time mu i jasno dajete do znanja da ste Vi glavni.Nemojte štence prekomjerno zatrpati igračkama jer teško će razlikovati što je igračka, a što nije. Kao rezultat te prekomjernosti, žvakanje će prakticirati gotovo na svemu.Opisano ponašanje Vašeg ljubimca je primjereno njegovoj dobi i vjerovatno će potrajati još nekoliko mjeseci. Preporuka je uvođenje nove igračke i korištenje prema već gore navedenoj uputi. Također se možete posavjetovati sa školom za dresuru ako se ponašanje nastavi i nakon godine dana starosti.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 28.05.2010.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam labradora starog godinu dana. Prije par dana se srušio i tako nepomičan bio par sekundi, kao kad se čovjek onesvjesti. To se dogodilo još jednom, par dana poslije. Što to može biti? IvonaO: Nesvjestica se u pasa često spominje nazivom vertigo, s vrlo sličnim simptomima kao i u ljudi. Naime, usko je povezana sa osjećajem vrtoglavice pa se često ovi pojmovi spominju zajednički kada je riječ o uzrocima. Jaki nastupi vrtoglavice, s posljedičnom nesvjesticom, najčešće su povezani s bolestima vestibularnog sustava ili poznatiji vestibularni sindrom. Više o vestibularnom simptomu u pasa pisao je kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.Simptomi nesvjestice u pasa vrlo su rijetka pojava, no predstavljaju simptome nekog ozbiljnijeg zdravstvenog poremećaja pa se iz tog razloga ne bi smjeli ignorirati.Osnovni uzrok nesvjestice u pasa je nepoznat, no bolesti unutarnjeg uha mogu dovesti do pojave nesvjestice, zatim, indigestije, jetrene bolesti te čak i neuhranjenost. Ne treba niti izostaviti stalnu izloženost štetnim kemikalijama te stres.Simptomi nesvjestice najčešće se javljaju u pasa starije dobi, a kategoriziraju se u blage i jake.Blagi simptomi su vrlo slabo izraženi pa često prolaze i neuočljivi - otežano kretanje, posrtanje prilikom kretanja te držanje glave na jednoj strani.Jako izraženi simptomi uključuju nesposobnost stajanja, mučninu, povraćanje, abnormalno kretanje očnih jabučica, nesposobnost uzimanja hrane i vode, te oteženo mokrenje i defeciranje. Pojava ovakvih simptoma u ljubimca iziskuje posjet u veterinarsku ambulantu te specijalistički neurološki pregled kako bi se na osnovu nalaza postavila dijagnoza te po potrebi poduzela odgovarajuća terapija.Za pomoć se možete obratiti na Kliniku za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta. Kako ljubimca ne biste izlagali dodatnom stresu prilažem Vam i broj telefona Klinike kako bi se mogli dogovoriti za točan termin pregleda: 01/2390 350.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 27.05.2010.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam kuju aljaškog malamuta i sada drugo leglo, staro tačno 38 dana. Jedno štene bukvalno balavi i ima curenje iz nosa, koje je pomešano sa gnojem. Sada sam došao iz vet. stanice, gde je kuca, teška ne više od 4,5 kg, dobila kortizon (čini mi se da je to pomenuo veterinar). Veterinar ne zna dijagnozu, ostavio je da prenoći do ujutru pa da vidimo šta dalje. Plašim se za kucu, molim za vašu pomoć, što pre... Pozdrav, SaleO: Stanje koje opisujete, mogli bismo opisati kao rinitis, odnosno kao upalu gornjih dišnih prohoda.Ona može nastati zbog infekcije virusima i bakterijama, gljivicama, zbog prisustva stranog tijela, alergije, tumora, bolesti zuba.Relativno često se javlja u veterinarskoj praksi i može biti bolest za sebe ili dolazi u sklopu drugih bolesti.Znaci dosta mogu varirati po intenzitetu i napredovanju, od blagih do ozbiljnih koji predstavljaju izazov za liječenje.Najčešći infektivni uzroci su virus štenećaka, adenovirus i virus parainfluence, a od bakterija pasterela i bordetela kao primarne bakterije, ali i kao sekundarne. Može se raditi i o gljivičnim infekcijama i rjeđe o nekim parazitarnim invazijama. Liječenje ovisi o tome što je primarni uzrok bolesti. Uobičajeno se koristi antibiotik, odnosno antimikotik ili neki antiparazitik, ovisno o utvrđenom uzroku. Bitno je uklanjati naslage iscjetka sa nosnica i održavati nosnice suhima. Primjena kortikosteroida ovisi o utvrđenom stanju i težini bolesti, a ako se radi o stranom tijelu, indiciran je kirurški zahvat.O sličnoj problematici možete pročitati i ovdje.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 27.05.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Da li se na izložbama cijeni više kod oštrodlakih fox terriera ako ima više bijele dlake ili ako ima više "mrlja"? Koliko boje utječu na ocjene? Puno hvala, PetraO: Oštrodlaki fox terrier je aktivna, snažna i uvijek puna života pasmina pasa koja je prema FCI (Fédération Cynologique Internationale) klasifikaciji smještena u Grupu 3 (terijeri), sekcija 1 (veliki i srednji terijeri).Mužjaci ove pasmine postižu tjelesne težine od 8,25 kg i 39 cm visine, dok su ženke nešto lakše i niže.Ova pasmina pasa je izuzetno aktivna, što je vidljivo već u njihovom stavu, u njihovim opreznim i pozornim očima te držanju ušiju i repa. Za oštrodlakog foksterijera kažu da "donosi veselje". Nakon prvog svjetskog rata postao je ljubimac po čitavom svijetu. U Njemačkoj je 1949. godine bio izuzetno mnogo uzgajan, što je pozitivno utjecalo na pasminu. Psi su postali psihički i fizički tvrdi, odlučni, aktivni, ali ne i nezaustavljivi. Oštrodlaki foksterijer je privržen obitelji. Ljubomoran je ako smatra da je zanemaren. Dobar je čuvar.Standard za ovu pasminu nalaže da u boji dlake dominira bijela boja sa crnim, crnim i plamenim ili plamenim oznakama. Za razliku od prije navedenih, tigrasta, crvena, boja jetre i plavičaste oznake su nepoželjne. Svako odstupanje od prije navedenih standarda predstavlja grešku, koja se ocjenjuje prema stupnju izraženosti.Boje dlake i njen utjecaj na opću ocjenu ovise o svakom kinološkom sucu, ako su unutar standarda pasmine. Naime, bitno je da ljubimac zadovolji standard pasmine.U svakom slučaju, točne odgovore, kao i mnoge druge savjete na području kinologije možete dobiti i od kinoloških sudaca u Kinološkom savezu u Zagrebu, Ilica 61.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 26.05.2010.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Naša ženka (bernski planinski pas) je dobila 6 kučića, a 4 je izbacila iz stomaka sutradan mrtve. Ostalih 6 su brzo uginuli, jedan po jedan, samo se odjednom ukoče i više se ne pomeraju. Hteo sam da pitam da li je to neka bolest ili je to do keruše? VladimirO: Nakon rođenja, prvi dani su za mladunčad jako kritični jer dolazi do promjena s obzirom na disanje, probavu, cirkulaciju i druge organe koji su vezani na početak samostalnog života mladunčeta.Na opću kondiciju i vitalnost mladunčadi mogu djelovati mnogi čimbenici kao što su nasljedni čimbenici, organske i nezarazne bolesti, kao npr. krvarenje iz pupka, prividna smrt mladunčadi zbog gušenja, retencija mekonija, koja nastaje ako u prvim satima poslije rođenja ne dolazi do pražnjenja crijevnog sadržaja, a uzrok tome može biti nedostatak mljeziva koje djeluje laksativno i mladunčeva slaba vitalnost pa je crijevna peristaltika slaba, avitaminoze kod novorođenih životinja mogu nastati još za vrijeme intrauterinog života.Sama prehrana, držanje i briga o skotnoj kuji također utječe na zdravlje mladunčadi nakon rođenja. Tako, ako plod prilikom teškog poroda ostane duže u genitalnim organima, često se javljaju smetnje u disanju i cirkulaciji.Štenci nemaju dovoljno razvijen obrambeni mehanizam, primljivi su na infekcije. Protutijela prolaze preko placente s majke na plod, a osim toga, mladunčad prima protutijela i kolostrumom, kojeg je potrebno da štene što prije posiše jer je tada najveća mogućnost resorpcije protutjela. Količina i vrijednost protutijela u kolostrumu ovise o imunološkom stanju majke.Zdravstveni status štenaca ovisi i o zdravlju samog mužjaka.Uzrok uginuća štenaca se može utvrditi jedino obdukcijskim nalazom na Veterinarskom fakultetu, a također je neophodno odvesti kuju na detajan pregled kako bi se izbjegle moguće komplikacije ubuduće.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 24.05.2010.
Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moj pas ima 2 mjeseca i 3 dana, sibirski samojed. Vodio sam je veterinaru i rečeno mi je da ima upale sluznice i šlajm koj ona bezuspješno iskašljava. Dobila je terapiju pencilinom i tablete synulox da pije sedam dana, međutim, ona i dalje kašlje i danas je čak i povratila neku tekućinu koja liči na balegu i sivkaste je boje. Moje pitanje glasi: zašto mi pas i dalje toliko iskašljava bezuspješno šlajm i otkud sad i povraćanje? SenedinO: Kašalj je prateći simptom infekcije dišnih putova. Predstavlja obrambeni mehanizam organizma i ne treba ga suzbijati, nego olakšavati. Kašalj može biti neproduktivan (suh, podražajan) ili produktivan (vlažan). Produktivan kašalj se javlja nakon suhog, a liječi se lijekovima koji pomažu razrjeđuju sekreta stvorenog u bronhima, te pomažu pri lakšem iskašljavanju. Upalni sekret u dišnim prohodima često je gust i teško se iskašljava. Kod bakterijskih upala bronha ili pluća on može biti sluzavo gnojan. Pri iskašljavanju gustog sekreta nerijetko se dogodi da pas s kašljem povrati. U povraćenom sadržaju može biti samo sputum ili sputum pomiješan sa sadržajem želuca.Uz osnovnu terapiju antibioticima, Vašoj kujici je potrebno olakšati iskašljavanje. To se postiže odgovarajućom hidracijom organizma i primjenom mukolitika kojima se smanjuje gustoća i viskoznost sekreta, a time olakšava iskašljavanje. Stoga bi veterinar Vašoj kujici trebao u terapiju uvesti neki od mukolitika.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 24.05.2010.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam rota i u zadnje vrijeme sam primjetila kao da jezikom trlja zube i to na čudan način pa me zanima što bi to moglo biti. Više puta isplazi jezik i trlja ga od zube. Hvala, FrankaO: O mljackanju i oblizivanju u pasa pisala sam ovdje. Teško mi je na ovaj način procijeniti kakve se točno kretnje jezikom zbivaju u Vašeg ljubimca. Činjenica je da psi obično ne čine kretnje prelaženja po zubima jezikom, kao što radimo mi ljudi, prilikom nekog neugodnog osjećaja u u snoj šupljini i zubima.U pasa se najčešće primjećuje češće izbacivanje i uvlačenje jezika od uobičajenog ili oblizivanje čije pojave mogu imati nekoliko uzroka. Ukoliko se kod ljubimca primijeti često oblizivanje, a naročito dodirivanje nosa jezikom, upućuje na njegov nemir, procjenjivanje neke nove situacije ili nadolazak nepoznate osobe. Slijedeće, ovakav obrazac ponašanja se primjećuje i kod koncentriranja na novu vježbu prilikom treninga. Zatim, ponekad upućuje na neke probleme u ponašanju ili naviku, no u pravilu nije zabrinjavajuća pojava. Ukoliko ovo ponašanje preraste u prekomjerno oblizivanje te stvara Vama neugodnosti, možete ga postepeno naučiti da ne ponavlja takve radnje jednostavnim odvraćanjem pozornosti. Dakle, kada krene sa lizanjem, odvratite mu pozornost omiljenom poslasticom ili igračkom, a ako odmah prekine nagradite ga pažnjom i lijepom i nježnom riječi. Izuzetno je važno ne davati mu osobitu pažnju kada iskazuje lizanje ili oblizivanje jer i takvu pažnju može shvatiti kao nagradu te ponavljati tu radnju iz razloga privlačenja Vaše pozornosti. Također, možete odmah početi sa ispravljanjem ovakvog ponašanja ignoriranjem te će s vremenom odustati od ove navike i pronaći drugi vid zabavljanja samog sebe.Slijedeće, treba napomenuti kako neki psi refleksno izbacuju jezik van usne šupljine kada ih se dira po repu ili čak stražnjem dijelu tijela, a ujedno i upućuje na osjećaj ugode. Ovaj refleks obično nije vidljiv kod štenadi, već se češće javlja u pasa starije životne dobi.Stalno "plaženje" jezika u pasa upućuje i na zdravstvene probleme u usnoj šupljini bilo da se radi o nekom problemu sa zubom/zubima, desnima ili sluznicom obraza.Treba spomenuti kako je i oblizivanje često povezano sa pojačanim slinjenjem. Ujedno, istovremeno uočavamo kako pas pokušava nešto nanjušiti, a ne treba niti izostaviti oblizivanje u pasa koje prethodi obroku, a isto tako i kratko vrijeme nakon obroka kao sasvim normalna pojava.Stoga, ukoliko kod Vašeg ljubimca ne primjećujete promjene apetita i/ili konzistecije i redovitosti stolice, otežano uzimanje hrane ili neugodan zadah iz usta, a uobičajenog je ponašanja, ne trebate brinuti. Ukoliko, pak, primijetite neke od navedenih simptoma, savjetujem Vam da posjetite Vašeg veterinara koji će po pregledu dijagnosticirati zdravstveni problem u području usne šupljine te preporučiti po potrebi odgovarajuću terapiju.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 24.05.2010.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj Jack Russel terijer star 2 i pol mjeseca ima 7 bradavica. Jednostavno je nema na mjestu gdje bi trebala biti treća desna (gledano odozgo). Nije da se brinem zbog toga, ali me zanima zašto se to događa i koliko je to često. Utječe li takav 'feler' na ocjenu psa na izložbama?Hvala,SašaO: U muških pasa bradavice često variraju u obliku, veličini, boji i njihovu broju te je najčešća pojava manjeg ili većeg broja, odnosno, neparnog broja bradavica.Bradavice u mužjaka postoje uslijed genetske sličnosti između mužjaka i ženki te je stoga nemoguće prilikom razvoja da one izostanu. Reproduktivni organi mužjaka i ženki imaju dulju evolucijsku povijest u odnosu na npr. bradavice pa je i razlika u njima očitija i znatnija. No, genetska razlika između spolova nije toliko različita kada je riječ o bradavicama pa da se one pojave samo u ženki.Mliječne žlijezde su ustvari modificirane znojne žlijezde, koje se razvijaju iz germinalnog epitela. U pasa se obično razvije 5-6 pari mliječnih žlijezda tijekom fetalnog razvoja u maternici, kada se razvijaju osnove genitalnog sustava i diferencijacija između spolova. Dakle, kako je tada genetikom određeno da li će plod biti muškog ili ženskog spola, isto je tako u DNA "zapisan" i broj bradavica pojedine jedinke.Neparan broj bradavica u jack russel terijera ne spominje se u standardima za vrstu te se kao takvo ne bi smjelo smatrati greškom kod ocjenjivanja kinoloških sudaca. No, za dodatne informacije se možete obratiti Kinološkom savezu, Ilica 61, Zagreb, tel.: 01/48 46 124.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 16.06.2010.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Odveo sam psa vetrinaru jer je imao problema sa svrbežom oko repa te je čak počeo gubiti dlaku. Vetrinar je dijagnosticirao upalu analnih žijezda i obavio rektalnu palpaciju analnih vrećica. Za ovo područje, na kojem je ostao bez dlake, dao mi je dozu lijeka koju sam razrijedio s vodom s ciljem povremenog špricanja tog dijela. Sad pas kad ga krenem špricati počinje bježati jer ga to peče pa me zanima da li je to normalno? I primjetio sam da od tog pregleda (petak - dakle, već 2 dana) nije obavio nuždu. GoranO: O problemima sličnim kao kod Vašeg psa pisala je vrlo opširno moja kolegicaIvana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.Nekada psima, zbog upale analnih žlijezda, postanu teške i gotovo nemoguće one najosnovnije radnje, a to je sjedenje i vršenje velike nužde. Može biti prisutna i vrućica. Bol iskazuju cviljenjem i zavijanjem. Manualnim istiskivanjem i prema izgledu sadržaja možemo ustanoviti koji je najvjerojatniji uzrok. Ukoliko je sadržaj zaostao u vrećicama, on je pastozni i smeđi. Ukoliko su i žlijezde upaljene, sadržaj je kremasto žuti ili žuto zeleni. Kod apscesa, tj. nakupljanja gnoja u vrećicama sadržaj je crveno smeđi i gusti.Barem tri dana za redom bi trebalo kanilom isprati analne žlijezde 0.025 % klorheksidinom ili 0.4 % povidon jod otopinom i nakon toga se aplicira antibiotsko/kortikosteroidni pripravak. Sve ovisi o tome kakav je bio sadržaj. Puno bi značilo i topli oblog izvana.Ukoliko je potrebno psa se stavlja na antibiotsku terapiju. Antibiotska terapija injekcijama ili u tabletama trebala bi trajati barem 7 do 14.Prema pregledu sadržaja koji je istisnuo, Vaš veterinar je odredio da ne treba terapija, već samo tretiranje mjesta iznad repa koje je pas izgrizao jer, kada se upale analne žlijezde, psi se znaju preko noći izgristi do krvi iznad repa. Najvjerojarnije je i Vašem psu na tom mjestu oštećena koža pa kada aplicirate sprej, to ga jako peče.Ako psu apliciranje spreja postane mučenje, možda bi bilo bolje da stavljate na zahvaćeno mjesto neku kremu (npr. Cink vitaminska mast) ili da mu ispirete Rivanol otopinom, koja je blaga, a ujedno dezinficira.Nakon toga, upalu bi trebalo prevenirati učestalim kontroliranjem punjenosti analnih vrećica.Ako su psu vrećice jako upaljene i bolne tada mu je otežano i defeciranje. Tu možete pomoći tako da ga stavite na konzerviranu hranu, dajete mu mesnu juhu (bez začina), rijetko kuhane žgance i parafina u hranu.Ako je riječ o začepu, tada mu možete dati sve gore navedeno ili gotovu medicionsku hranu koja je indicirana kod začepa (npr. Hill`s w/d). O začepu detaljnije možete pročitati ovdje.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 16.06.2010.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mješanca labradora, star je 8 mjeseci, a kod nas je već 6 mjeseci. Naime, jako često mokri, i vani i u stanu, i kad to napravi, zna da je zgriješio. Mokraća je normalne boje i mirisa, ali u jako velikim količinama s obzirom na količinu vode koju pije. I jedno mokrenje zna trajati jako dugo. Mužjak je i još ne diže nogu. Trebam li dati mokraću na analizu ili da kupim neke tablete? ViolaO: O uzrocima mokrenja pasa u stanu pisala sam ovdje. Napomenula bih i sljedeće: ukoliko se problem nedavno javio, a Vaš ljubimac nije više malo štene koje ne može kontrolirati vršenje male i velike nužde, savjetujem Vam da posjetite veterinara i odnesete mokraću na analizu (treba nastojati prikupiti jutarnju mokraću u čistu posudicu i što prije odnijeti u veterinarsku ambulantu) radi detaljne analize iste (bakteriološka pretraga, pretraga sedimenta, pH i sl.). Tek na osnovu nalaza pretraga moguće je odrediti da li je potrebna i koja terapija.Naravno, s obzirom na nastup velikih vrućina, ukoliko ste problem primijetili otprilike u isto vrijeme, potreba za pojačanim unosom tekućine mogla je rezultirati navedenim simptomima, koji će, u tom slučaju, proći sami po sebi sa sniženjem vanjskih temperatura.Što se, pak, tiče dizanja noge u mužjaka prilikom mokrenja, ono obično nastupa do otprilike godine dana starosti, a najranije ovu naviku štenci usvajaju u dobi od oko 6 mjeseci. No, u vrlo rijetkim slučajevima, mužjaci nikad ne podižu nogu tijekom mokrenja, a najčešće se ova pojava povezuje sa kastracijom u vrlo mladoj dobi. Isto tako, zabilježeno je kako se muška štenad prije nauči podizati nogu tijekom mokrenja ukoliko se uz njih nalazi odrasli mužjak te na taj način imaju uzor. Stoga, budite strpljivi, dob od 8 mjeseci u većini je slučajeva premala da bi ova navika bila u potpunosti usvojena.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 16.06.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Našem ljubimcu, psu, ženki, staroj 13 godina, je nedavno odstranjen maligni tumor mlečne žlezde (adenokarcinom). Da li možemo nešto da učinimo da bismo joj poboljšali i produžili život? Da li biste mogli da nas posavetujete koje konkretno analize da uradimo? I da li bi terapija germanijumom-132 (ukoliko nije kontraindikovana sa kardio-terapijom) ili terapija nekim drugim lekom ili pomoćnim lekovitim sredstvom mogla da spreči pojavu metastaza? Pas pije kardiološke lekove: Enalapril, Dilatrend i Lasix (sa kalijumom). Srdačan pozdrav i unapred veliko hvala! NatašaO: Tumori mliječne žlijezde su poprilično često utvrđene neoplazije kod kuja. Ovisno o zahvaćenosti tkiva, podijeljeni su na one koje vuku podrijetlo iz žlijezdanog tkiva, mišićnog tkiva ili vezivnog tkiva. Također, mogu se pojaviti i kombinacije prije navedenih.Njihova inklinacija (pojavnost) je u velikom postotku kod ljubimaca koji nisu kastrirani (sterilizirani) i kod ljubimaca poznije dobi. Naime, najčešće se pojavljuju između 9. i 12. godine života ljubimaca. Uzroci nastanka se najčešće povezuju s hormonalnim disbalansom koji u određenim slučajevima može potencirati mamarne neoplazije.Adenokarcinom je vrsta malignog tumora žlijedanog tkiva koji pokazuje veliku tendenciju metastazama. Ovaj oblik tumora najčešće metastazira u pluća, jetra, srce, bubrege, mozak, slezenu,...Dijagnoza se postavlja na temelju kombinacije pretraga: klinička pretraga, palpacija regionalnih limfnih čvorova, utvrđivanje općeg stanja životinje, pregled krvi i urina te patohistološka pretraga tumorozna tkiva. Od dodatnih pretraga nam je na raspolaganju i rentgenska pretraga,...Liječenje se provodi kirurškim putem, nerijetko kombiniranim s antikancerogenim preparatima (npr. citostatici), redovitim kontrolama i prikladnom prehranom.Po liječenju, cilj je osigurati što bolju kvalitetu života ljubimca te spriječiti širenje i ponovno pojavljivanje tumora. To podrazumijeva češće kontrolne preglede veterinara, što Vam i savjetujem. Naime, u dogovoru sa svojim veterinarom, izradite plan i program učestalih pregleda, a sve kako bi se mogao pratiti tijek oporavka od operacije.Više o kvaliteti života ljubimca s tumorom i važnosti prehrane možete saznati u odgovoru kolegice Tanje Krulc, dr.vet.med. ovdje.U svakom slučaju, savjetujem Vam da posjetite svog veterinara te se s njim i konzultirate o najboljem pristupu održavanja zdravlja i prevencije daljnjih problema. Naime, jedino je on u mogućnosti, a sve prema dijagnozi, zdravstvenom stanju ljubimca te povijesti bolesti eventualno procijeniti, odnosno, prognozirati zdravlje ljubimca te Vas dalje usmjeravati u vidu liječenja, terapiranja, prehrane i održavanja kvalitete života ljubimca.Također, kako o terapiji s germaniumom-132 nema dovoljno kliničkih ispitivanja i znanstvenih studija, teško mi je i govoriti o njegovim pozitivnim ili negativnim učincima na opće stanje ljubimca, na imunološki sustav ili tijek razvoja eventualna tumorozna tkiva.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 16.06.2010.