Pitajte veterinara

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Kako ne znam koga pitati, obraćam se vama. Zanimamo se za psa među kojima je irski seter, istarski kratkodlaki gonič i posavski gonič. Kako nema baš puno informacija na internetu biste li nam vi mogli pomoći? Unaprijed puno hvala, Ana. O: Istarski i posavski goniči su u biti lovački psi, dok irski seter nije pogodan za lov i vrlo je svojeglav. Nema instikt psa čuvara, vrlo je impulsivan i energičan, teško se trenira zbog svog neovisnog duha. Inteligentan je, dobro se slaže s drugim kućnim ljubimcima i dobar je u odnosu s djecom. Boja krzna je u tonu mahagonija i svilenkastog sjaja, visina odraslog psa je od 66-71 cm, težina 29-34 kg.Istarski kratkodlaki gonič i posavski gonič su hrvatske autohtone pasmine. U duši su pravi lovci i vrlo odani svojim vlasnicima. Koriste se u lovu na zečeve i lisice, a ponekad ih koriste kao krvosljednike. Posavac je robusne konstitucije, spada u srednje pasmine (46-58 cm), boja dlake je crvenkasta,s bijelim okovratnikom i lisom. Vrlo je temperamentan, ne smije pokazivati agresivnost niti sramežljivost. Istarski gonič ima krzno čija je dlaka kratka, fina i sjajna, temeljna boja je bijela sa žućkastim plohama koje najčešće prekrivaju klempave uši. Visina odraslog psa je 44-56 cm, težina 18 kg. To je pas koji živi za lov.Ovi opisi pasmina su vrlo kratki, jer smatram da pse treba gledati, proučavati i uživati u njihovim kretnjama i igrama.Sve tri navedene pasmine su vrlo aktivne i žive, vole prostranstva, šume, duge šetnje i lov s njihovim vlasnikom. Nikako nisu za život u gradu i stanu, jer tada gube svoja osnovna obilježlja i potpuno se promjene te se nerijetko vrlo brzo razbole. Posjetite neku od izložbi pasa na proljeće, kada će biti i novih legala, razgovarajte s uzgajivačima i tek tada odlučite kojeg psa želite. Svatko ima svoje viđenje određene pasmine, neki vole određene pasmine samo zbog njihovog izgleda, neki zbog njihovog temeperamenta, a neki zbog njihovog pogleda.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Pročitala sam pitanje o "tornjaku" pa me zanima da li on može biti cjeli svoj život na dehidriranoj hrani? Isto tako moja prijateljica svome psu preko ljeta još u tu dehidriranu hranu ubaci i jogurt tako da se pas "osvježi" u ljetnim mjesecim? Da li ona ispravno postupa? Hvala unaprijed!! O: Dehidrirana hrana je kompletna hrana, što znači da sadrži za psa sve potrebne hranjive sastojke: bjalnčevine, masti, ugljikohidrate, vlakna, kalcij, fosfor, vitamine (A, D3, E, B1, B2, B6, pantotenska kiselina, H, K, PP, B12, Fe, jod, Zn, selen...), glukozamin i hondroitin (hrana namijenjena posebno velikim pasminama pasa). Budući da je kvalitetna dehidrirana hrana podijeljenja po dobnim skupinama (hrana za štence, odrasle pse i stare pse), okusima (piletina, janjetina, patka, riba i sl.), veličini pasa (mali psi, srednje veliki psi, veliki psi i posebno veliki psi), te po posebnim zahtjevima pasa (radni psi, skotne kuje, kuje u laktaciji), a također postoji i medicinska hrana za bolesne pse (gastritičari, srčani bolesnici, dijabetičari, psi s bubrežnim bolestima, psi koji boluju od jetrenih bolesti itd.),dehidrirana hrana je namijenjena za cijeli životni vijek psa. Jogurt se psima može davati i posebno i na dehidriranu hranu (ne hladan iz hladionika, već temperiran na sobnu temperaturu). Ako dehidriranu hranu prelijete s jogurtom, pas je mora pojesti u roku od pola sata jer dolazi do kvarenja hrane pa bi mogao imati probavne smetnje. Ako psu hranu dajete samo u dehidriranom obliku, takva hrana može stajati u zdjelici i nekoliko dana, a da se u pravilu ne pokvari.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Lord je engleski buldog, star ravno 12 mjeseci i kako smo vam već jednom pisali, okružen je s puno pažnje i njege. Ipak, ponekad pažnja popusti, te nam se tako desilo da je progutao igračku od pliša sa nekakvim sintetičkim punjenjem. Igračka -klokan potječe iz McDonald's restorana (dakle daleko je od zdrave hrane) i bila je veličine oko 13 x 6 cm. Kako to biva i sa malom djecom, sve se zbilo u subotu predvečer, te sa zebnjom čekamo narednu noć. Šta nam savjetujete za prvu pomoć, a šta od eventualnih pretraga kojima bi se utvrdilo pravo stanje stvari? U osobno ime i u ime onih koji vas sa značajne geografske daljine prate i bezrezervno vam vjeruju - Veliko hvala, Ogi i Danilo. O: Žvakanje i griženje je prirodno za pse. Svi psi istražuju svijet sa svojim ustima, a naročito dok su štenad. Rast zubiju, neugoda, monotonija i nedovoljno kretanja su pogodovni faktori. No, žvakanje može biti usmjereno i na neprikladne predmete kao što je namještaj, jastuci i cipele. Na vama je da naučite psa što smije, a što ne smije žvakati. Jedan od načina je da mu ponudite velik izbor igračaka. Kad izabirete igračke za Vašeg psa, uvijek morate voditi računa o tome što je sigurno za njega. Igračke za žvakanje uvijek bi trebale biti odgovarajuće veličine prema veličini psa. Uzice, gumbi ili tkanine u komadićima trebali bi se izbaciti iz popisa igračaka. Postoje i neke igračke koje bi se smjele dati isključivo pod Vašim nadzorom. Npr. igračke od špage i plišane igračke sa punjenjem. Ako se progutaju mogu uzrokovati gušenje ili obstrukciju crijeva. Sve igračke koje zvižde strogo morate nadzirati jer većina pasa teži tome da uništi zviždalicu iz igračke koju nakon toga može progutati. Dobro je mijenjati igračke; ako se prestane igrati sa jednom, uklonite je. Za nekoliko tjedana ponovno mu je ponudite. Imajte na raspolaganju različite igračke za Vašeg psa. Svaka igračka za žvakanje i grizenje sa sobom nosi određeni rizik. Vrlo jaki psi mogu rastrgati bilo što u komadiće, pa čak i nepoderivu gumu. Neke igračke mogu uzrokovati puknuće zuba, dok druge gastrointestinalne probleme. Ali nadgledanjem i pomnim odabirom igračaka svaku možete učiniti neškodljivom po zdravlje psa. Od sigurnijih igračaka možete izabrati: sterilizirane kosti, žvakalice različitih okusa (mrkva, sir, mint), kosti napravljene od kukuruzovine sa različitim okusima, igračke od vrlo otporne gume, kong, svinjske uši, nogice... Prilikom odabira vodite računa o starosti psa, njegovoj veličini, zdravlju, da li je igračka za stan ili vanjske prostore, koliko vremena Vi imate za igru. Teniske loptice ne bi smjeli ostavljati unaokolo jer ih većina pasa voli raskomadati, a mogu i progutati dijelove loptice što uzrokuje obstrukciju crijeva isto kao i plišane igračke. Igračke koje zvižde od tanke gume različitih boja izuzetno su zabavne, no bez nadzora progutani dio može uzrokovati ozbiljne posljedice. Progutana vrpca ili uzica može se u crijevima zapetljati ili uzrokovati nabiranje crijeva. Ovakvo stanje zahtijeva hitnu intervenciju veterinara. Navedene igračke izvrsne su kad ste Vi sa psom, no nakon igranja ih uklonite. Gumene loptice i igračke za žvakanje također imaju opasne posljedice ako ih se proguta. Ako su progutani veliki dijelovi, uzrokuju obstrukciju crijeva, potencijano opasnu za život. Glatki predmeti (loptice, kovanice, pikule) i igračke od tvrde gume također uzrokuju obstrukciju. Zanimljivo je što su ovakvi predmeti češći uzročnici obstrukcije od onih nepravilna oblika i oštri. Mišići crijeva su u spazmu oko glatkog i okruglog predmeta i tako tvore začepljenje. Obično kad oštar predmet dospije u crijeva oštrica ili vrh stimulira stijenku crijeva, te se ona ne stegne oko predmeta. Končani predmeti (dijelovi žice, kostiju, nokti i čavlići) naprave put do prostranijeg i većeg kolona kako bi izišli van stolicom i u pravilu prolaze bez posljedica. Kako se u Vašem slučaju radi o plišanoj igrački, pratite reakciju psa. Ako bi došlo do promjene u ponašanju (povraćanje ili pokušavanje povraćanja, bol u trbuhu) odmah posjetite veterinra. Kako bi odredio veličinu i položaj stranog predmeta veterinar će učiniti RTG snimku, ultrazvuk ili pretragu kontrastnim sredstvom. Operacija je potrebna ako se procijeni da je predmet prevelik za normalnu pasažu kroz probavni sustav psa. U suprotnom, pomno ćete trebati motriti stolicu psa u potrazi za predmetom.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Bila sam kod veterinarke sa psom. Dala mi je da mu kapam oči. Meni je ostalo malo kapi pa me zanima smijem li te kapi upotrebljavati za mačka i kunića. I kako prepoznati upalu očiju. Hvala, Ana. O: Niste naveli koje kapi Vam je dala veterinarka te Vam ne mogu odgovoriti da li smijete koristiti i za druge kućne ljubimce. To ćete morati upitati Vašeg veterinara. Upala očiju u stvari obuhvaća više promjena i oboljenja dijelova oka. Blepharitis je upala očnih kapaka i može biti posljedica upale kože oko očiju, upale konjuktive i lokalnih žljezdi koje su smještene unutar kapaka. Uzročnik promjena može biti bakterija (stafilokok), dermatofiti, paraziti (Demodex canis) i mehaničke ozljede (ogrebotine nastale prilikom provlačenja kroz grmlje ili borba pasa). Entropia je uvrnuće kapaka, a trepavice tada oštećuju (grebu) sluznicu oka i otvaraju ulaz bakterijama. Entropia je izvrnuće kapaka, a javlja se kao urođena mana kod nekih pasmina (Bull Mastiff, doga, Newfoundland). Lagophtalmos je nemogućnost zatvaranja kapaka i posljedica toga je sušenje rožnice i podložnost traumama i upalama. Dacryocystitis je upala suzne žljezde zbog nemogućnosti oticanja suza (nasljedno se javlja kod maltezera). Također u suzni kanal može ući i strano tijelo (klas) i zatvoriti kanalić, suze se tada preljevaju preko ruba kapaka i teku niz dlaku koja promjeni boju (posmeđi), koža ispod nje je crvena, vlažna i ima neugodan miris (bakterijska upala). Conjuctivitis je najučestalija bolest jednog dijela oka (sluznica koja prekriva oko i unutrašnjost kapaka). Znakovi su crvenilo, iscjedak (gnojni ima zelenkastu boju), povećani folikuli (korijen trepavica), žmirkanje, zatvorenost oka.Ovisno na kojem dijelu očnog aparata se pojavi promjena i upala, ispoljiti će se i određeni znakovi.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Već nekoliko godina moj pas ima problema s upalom uha. Svake godine tako završimo kod veterinara i uvijek ista priča... Upala uha, bris i otonazol za najmanje sedam dana, dva put dnevno, a pored naravno nekoliko tisuču slovenskih tolara za pregled, lijek...(200-300 kuna). Problem je u tome, jer u Sloveniji za Otonazol treba recept ili ga dobiješ na vet. klinici po pregledu psa. Ne znam kako je u Hrvatskoj i zato bi molio za informaciju o tome, može li se kod vas Otonazol ili neki drugi lijek za upalu uha (za psa) kupiti u ljekarni bez recepta? Hvala za odgovor! Nikola O: Po pravilniku koje je izdalo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva (Narodne novine broj 79/98/) lijekove mogu propisivati samo doktori veterinarske medicine, a izdavati veterinarske lijekove mogu doktori veterinarske medicine i veterinarski tehničari pod nadzorom doktora veterinarske medicine (osim gotovih lijekova koji se izdaju bez veterinarskog recepta). Lijekovi se propisuju i izdaju na veterinarski recept. Veterinarski recept je potreban za izdavanje: - lijekova koji podliježu ograničenjima za isporuku ili uporabu (narkotici ili psihotropne tvari)- lijekova za životinje od kojih se proizvodi hrana - lijekova za koje doktor veterinarske medicine mora poduzeti posebne mjere predostrožnosti kako bi se izbjegao nepotreban rizik za: ciljne životinjske vrste, osobe koje ih daju životinjama, potrošače proizvoda životinjskog podrijetla koji potječu od liječenih životinja, okoliš - lijekova koji su namijenjeni liječenju bolesti za koje je nužno prethodno postaviti dijagnozu ili čija upotreba može izazvati učinke koji sprečavaju ili utječu na naknadno postavljanje dijagnoze i liječenje - magistralnih pripravaka - galenskih pripravaka Jednim veterinarskim receptom može se propisati jedan lijek za jednu životinju ili za više životinja iste vrste koje pripadaju jednom vlasniku ili posjedniku. Veterinarski recept ima značaj isprave u dokaznom postupku. Veterinarski recept tiska se u dva primjerka u dimenzijama A5 u obliku bloka od 100 komada. Otonazol pripada veterinarskim lijekovima koji su namijenjeni za liječenje bolesti i za koje je nužno prethodno postaviti dijagnozu, tako da ga niti u Republici Hrvatskoj nije moguće nabaviti bez veterinarskog recepta, kao niti jedan lijek za liječenje bolesti ušiju.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Mom je retriveru susjed nehotice automobilom prešao preko repa. Nakon cviljenja sve je bilo u redu par dana. Nakon toga pas više nije bio u stanju podignuti rep, vidno je neraspložen i slabije se kreće. Spremam se kod veterinara ali ipak žeim pročitati vaše mišljenje. Hvala! Sunčana.O: Rep psa čine koža s potkožjem, mišičje, krvne žile i živci, te kralješci. Kroz kralješke se proteže stup tkiva kralježnične moždine. Sve vrste povreda - od natisaka, ogrebotina, rana, pa sve do lomova pojedinih kralježaka zahtjevaju medicinsku skrb, čak i pojačanu, obzirom da je na tom području kralježnica najmanje zaštićena. Već oštećenjem ovojnica kralježnične moždine otvara se put različitim mikroorganizmima uzduž cijele moždine do samog mozga. Oporavak pojedinih tkiva ili skupina tkiva ovisi o intenzitetu traume i vremenu u kojem joj je organizam bio izložen. Vrlo često nakon traume nastaju krvni podljevi (hematom) koji svojim širenjem pritišću na okolne strukture. Iz tog razloga ponekad mogu bitno pogoršati osnovno stanje. Komplikacije se mogu javiti i kao posljedica nesanirane frakture kralježaka. Iako rep u pasa na prvi pogled predstavlja ukras i dio tijela čija je funkcija gotovo zanemariva, svaka zapuštena povreda može završiti ozbiljnim komplikacijama ili trajnim deformacijama.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam štene dobermana. U dobi od 3 tjedna dobila je kožnu bolest od mačke (također i ostali štenci). Na tom mjestu im je otpala dlaka. Veterinar je preporučio Daktarin kremu te svaki drugi dan Canesten prašak. Većina otpale dlake je narasla ali još postoje tri mjesta na tijelu psa bez dlake. Zanima me koliko dugo traje liječenje s obzirom da je mažemo mjesec i pol dana? I da li postoji koja bolja krema ili mast da bi se napokon riješili te bolesti. Hvala, Ivana.O: Mikrosporoza je zajednička bolest psima, mačkama, ljudima, konjima, i drugim sisavcima. Tipične lezije na koži rezultat su upalne reakcije na uzročnika - gljivicu. Infekcija zahvaća keratinizirane dijelove tijela - dlaku, nokte i površinske slojeve kože. Životinje se zaraze direktnim kontaktom infektivnim sporama gljivica u zatvorenom prostoru ili okolišu. Kontaminirano tlo je najčešći izvor infekcije, a zatim druge životinje inficirane gljivicom. Sve životinje izložene infektivnoj spori neće razviti klinički vidljive simptome, pa predstavljaju potencijalnu opasnost za ostale sisavce kao nosioci infekcije. Mačke, a naročito one dugodlake, imaju opsežnije infekcije od pasa. One mogu biti kronični nosioci gljivice iako ne pokazuju vanjske znakove oboljenja. Svakako morate biti vrlo oprezni kod liječenja životinja kako bi prevenirali pojavu mikrosporoze u Vas i kontaminaciju okoliša. Klinički znakovi oboljenja uključuju: kružno bezdlačno područje, prištiće ili čvoriće na koži, eritem, hiperpigmentacija, perutanje kože i svrbež. Lezije kože obično su lokalizirane na rep, šape, uši, njušku. No, klinička slika može varirati, te se prilikom dijagnoze moraju uzeti u obzir i kožna oboljenja druge etiologije. Dijagnostičkim metodama isključuju se ostale kožne bolesti sa sličnim simptomima, kao što je bakterijska infekcija i infekcija šugarcima. Posebna lampa, zvana Woodova, može poslužiti kao orijentacijska metoda za postavljanje konačne dijagnoze. Na žalost, samo 50% gljivica Microsporum canis fluorescira karekterističnom bojom zelene jabuke. Stoga, negativan rezultat ne isključuje mogućnost infekcije sa Microsporum canis. Pouzdaniji način dijagnoze je uzimanje brisa promijenjene kože i dlake, nasađivanje kulture gljivica, te pregledom mikroskopom. Ovakvim načinom isključit će se pozitivni slučajevi koji bi inače bili izazvani kontaminiranim okolišem. Mikroskopski se može dijagnosticirati 40-70 % slučajeva. Iako većina zdravih pasa i mačaka spontano ozdravi, ovaj proces može potrajati mjesecima. Pogodovni čimbenici infekcije su slaba prehrana, loša higijena, loše imunosno stanje, te velika aglomeracija životinja. Neke slučajeve potrebno je dugotrajno liječiti. Asimptomatski slučajevi otežavaju liječenje s obzirom da je u tom slučaju otežano lokalizirati i tretirati kontaminirani okoliša. Kako se radi o zaraznoj bolesti bolesne životinje trebale bi biti izdvojene u karanteni do izlječenja. Inficirane životinje bez vidljivih kliničkih znakova trebalo bi tretirati lokalno tinkturom ili šamponom. Veterinar daje najbolju preporuku o načinu i duljini liječenja, te izboru lijeka, a ovisno o stupnju oštećenja kože. Lokalna terapija primjenjuje se do negativnog nalaza kulture gljivica. Životinjama čije se stanje kože ne promijeni lokalnim liječenjem kroz 2 - 4 tjedna može se dati oralni mikotik kako bi se bolest prije iziječila. U pravilu, smatra se kako je bolest izliječena nakon terapije 6-8 tjedana, ali svakako uz negativni nalaz brisa kože. Dlaci je potrebno dulje vremena za potpuni oporavak, minimalno dva mjeseca.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Zašto westi ponekad zalaje kada ga se grdi zbog vršenja nužde po stanu. Radi se o štencu od 2,5 mjeseca i jako sam zabrinuta zbog toga da se i kasnije ne postavi na mene. Kod nas je 7 dana i da li je već trebao usvojiti higijenske navike? Naime jednom nuždu obavi tamo gdje treba, a većinu puta to obavi gdje mu se prohtije. Hvala. O: Higijenske navike svoga šteneta odnosno "nehigijenske navike" morat će te trpiti barem sljedećih mjesec dana a i više, posebno ako je mužjak. Njima treba vremena da shvate da moraju podignuti nogicu prilikom obavljanja male nužde. To uglavnom nauče u društvu odraslih pasa mužjaka, poslije "čuvaju" u mjehuru velike količine da bi mogli ostaviti poruke na drveću prilikom šetnje. U odgoju Vašeg ljubimca, Vi ste glavni i odlučujući faktor. Kakav će odnos biti između vlasnika i psa (posebno kod terijera koji su po naravi vrlo tvrdoglavi) ovisi o tome što želimo od svog ljubimca i o našem prethodnom iskustvu s psima ili o neiskustvu. Jedan od glavnih faktora u ovom odnosu, vlasnik - pas, je saznanje da je vlasnik gazda u kući, on hrani, odgaja i njeguje svog psa koji ne smije pokazivati neposlušnost ili agresivnost prema valsniku i ostalim članovima obitelji.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kujicu mješanca 10 godina. Zadnja dva dana kašlje i iskašljava bijelu sluz, čak je jednom i povratila. Dali smo joj kiselo vrhnje. Kao da joj je nešto zapelo. Inače je mirna po noći i svoje potrebe redovno i normalno obavlja. Pozdrav! Željko. O: Bolesti organa za disanje obuhvaćaju bolesti nosa, sinusa, grkljana, dušnika (to su prednji dišni prohodi), bolesti bronha i pluća, poplućnice, medijastinuma i porebrice. Uzroci oboljenja dišnih organa mogu biti raznovrsni (bakterije, virusi, prašina, dim, plinovi koji draže, plijesni, promjena temperature zraka-hladnoća, nestašica vitamina A i C...).Krvotok i disanje su usko povezani, tako da se poremetnje u krvotoku odražavaju na disanje i obrnuto, što znači da se kod Vašeg psa može raditi o običnoj upali grla ili upali pluća ili o problemima vezanim za kardiovaskularni sustav i sl.Kašalj je refleks izazvan nadražajem određenih dijelova dišnog sustava. Posebno je osjetljiva sluznica grkljana i sluznica u predjelu račvanja dušnika. Drugi dijelovi dušnika i veliki bronhi su manje osjetljivi, dok su sitni ogranci bronhalnog debla i alveole neosjetljivi za refleks kašlja. Životinje koje boluju od plućnih bolesti kašlju ako je istovremeno patološkim procesom zahvaćena i sluznica velikih bronha ili porebrica. Vrlo osjetljive tusigene zone su i dio ždrijela i nosa. Podražaj na kašalj najčešće nastaje usljed upalnog procesa, prisutnosti sekreta i krvi, te prašina, strano tijelo i hladan zrak mogu također biti podražaj za kašalj. Kašljem se uklanja sekret, upalni produkti stranih tijela iza glotisa, dušnika i velikih bronha.Budući da se u Vašem slučaju radi o psu starom 10 godina, što prije otiđite do svog veterinara kako bi kliničkom pretragom mogao ustanoviti o kojoj se bolesti radi i kako bi pravovremeno počeo liječiti psa.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Ovih dana bi mi u kuću trebao stići mali maltezer, ženkica, od 8 tjedana. Zanimalo bi me koju hranu jede, odnosno koja je dobra. Vlasnica štence hrani nekom hranom ali koje nema u Hrvatskoj. Zato vas molim da mi kažete koja je hrana najbolja i ako biste mi učinili uslugu i uz hranu navedete i cijene. Hvala! Tena. O: Za početak zamolite prvog vlasnika šteneta da Vam zapakira malo hrane kojom je štene do sada hranio, kako bi prijelaz na novu hranu prošao bez probavnih komplikacija za štene. Svakako bih Vam preporučila da štene hranite sa superpremium hranom, a to je Hill's, Eukanuba, Royal canin ili Proplan Purina. Superpremium hrana dolazi u više kategorija i okusa, a osim toga Hill's, Eukanuba i Royal canin imaju i medicinski program za bolesne pse i mačke (bolesti probavnog sustava i gušterače, jetrene bolesti, srčane bolesti, bubrežne bolesti, za dijabetičare...). Superpremium hrana je podijeljena prema veličini i težini psa koju će imati kada odraste, pa tako postoji hrana za male pasmine pasa, srednje velike i velike pse, a pojedini proizvođači su izdvojili i giant varijantu za posebno velike pasmine pasa kao što su mastifi, doge, bernardinci i sl. Također se superpremium hrana može naći u više okusa (piletina, janjetina, riba, govedina). Od premium hrana bih posebno izdvojila Allevu, koja za štenad dolazi u dva okusa (piletina i riba te janjetina i riža).Ako svoje štene budete hranili bilo kojom od gore navedenih hrana nećete nikako pogriješiti, jer su sve te hrane jednako kvalitetne i u principu odabir hrane samo ovisi o individualnom ukusu pojedinog psa (neko više voli Hill's, a netko Eukanubu itd).Pozivam Vas da sa svojim psom dođete u Pet centar i potražite pomoć veterinara pri odabiru idealne hrane za Vaše štene.Kako razne vrste hrana dolaze u raznim okusima i pakiranjima, ne možemo Vam navesti sve cijene. Kilogram superpremium dehidrirane hrane za štence se kreće oko 45 kn. Kilogram Alleva hrane kreće se oko 20 kn. Ukoliko želite saznati cijenu određene hrane i pakiranja, slobodno nam se obratite.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Nakon trovanja neidentificiranim prehrambenim ili neprehrambenim artiklom moja 6-mjesečna kuja završila je kod veterinara, dobila trodnevnu kuru injekcija i Eukanuba intestinal formula za štence. Ttrebam li prijeći sa te hrane na staru (Royal canin giant puppy) po završetku dijete odmah ili da prijelaz bude postupan, kao što je kod mijenjanja običnih dehidrata? I, još da pitam za drugo mišljenje: veterinarka smatra da je moguće da je kuja razvila simptome (grčevi, proljev, bezvoljnost, umor, slabost) jer smo joj dali dva dana prije teleću  kost  da si malo čisti zube. Rekla nam je da više ne dajemo psu kosti. To mi je bilo žao čuti jer sam sa svih strana dobila savjet da joj jednom tjedno dam goveđu sirovu kost za zube. Što vi mislite? Hvala, Maja. O: Poremećaji u želučanom i crijevnom sustavu relativno su česti u pasa. Različiti uzroci dovode do poremećaja u probavnom sustavu Vašeg ljubimca. Ti uzroci variraju od uzimanja pokvarene hrane ili drugih toksičnih tvari, do parazita te bakterijskih ili virusnih infekcija. Neke bolesti, poput upale gušterače, kronične bolesti jetre ili upalne bolesti crijeva, također mogu izazvati povraćanje i proljev. Nadalje, svaka upala otežava Vašem psu probavu hrane, pa se hrana ne absorbira, a Vaš pas može izgubiti na težini i dehidrirati. Pravilna prehrana može imati ključnu ulogu u oporavku probavnog sustava. Intestinal formula za štence organizmu olakšava probavu i absorpciju važnih prehrambenih sastojaka. Ovisno o težini stanja i dužini trajanja bolesti, Vaš će Vas veterinar posavjetovati o trajanju potrebne prehrambene potpore. U pravilu, kad se simptomi poboljšaju potrebno je postepeno prijeći na redovnu hranu za pse, u periodu 5-7 dana. Mnogi psi osjetljivi su na promjenu hrane, a osobito štenad. Bitno je naglasiti kako psi reagiraju individualno na istovrsnu hranu. Kod onih osjetljivijih vrlo često se javljaju proljevi. Kosti u prehrani pasa nemaju osobitu nutritivnu vrijednost. Jedino je koštana srž nutritivno vrijedna, ali sadrži velike količine masti, te može biti uzrok promjeni u konzistenciji stolice. Sam proljev izuzetno iscrpljuje organizam, a naročito u štenadi. U velikoj količini gube se voda i elektroliti iz tijela, što za posljedicu ima slabost organizma, i bezvoljnost. No, također, ovakve promjene mogu biti posljedica crijevne infekcije bakterijske ili virusne etiologije. Ukoliko se kosti daju u prevelikim količinama, želučana kiselina ne može u potpunosti rastopiti svu količinu, te dolazi do začepa u crijevima. Naročito su opasne cjevaste kosti peradi koje svojim oštrim rubovima mogu oštetiti usta i ždrijelo, a isto vrijedi i za riblje kosti. Svježe kosti bogate su kalcijem i fosforom, te se smatraju korisnim mineralnim dodatkom prehrani pasa. Ali, istraživanja pokazuju kako je upitna resorpcija minerala iz kostiju. Ipak, psi uživaju u kostima jer su im vrlo ukusne, jačaju žvačne mišiće, sudjeluju u čišćenju zubiju, te su izvrsna zabava. Treba imati na umu kako sirove kosti predstavljaju potencijalnu opasnost za zdravlje jer se tek termičkom obradom uništavaju bakterije, a s druge strane, one predugo kuhane kosti postaju lomljive i mogu uzrokovati mehanička oštećenja sluznice usta i ždrijela. Iz tog razloga primjerenije su umjetne kosti posebno proizvedene, od goveđe kože ili kukuruzovine koje pružaju zabavu psu, a ujedno održavaju zube čistima. U ponudi u našim Pet centrima nudimo širok izbor proizvoda od umjetnih materijala koji su potpuno neškodljivi za organizam psa, a ujedno održavaju higijenu usne šupljine.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Odlučio sam se na kupnju malog kućnog psa. Jako mi se sviđa mops, ali sam čuo da ima neugodan specifičan miris. Da li se to može nekako ublažiti kupanjem? Hvala unaprijed! Zvonimir Babić. O: Mops spada u male pasmine pasa. Težina odraslog mopsa je oko 8 kilograma, a visina 25-28 cm. Očekivana životna dob mu je 13-15 godina. Odlučan je i šarmantan te se za njega lako brinuti jer traži umjereno kretanje i povremeno četkanje. Mopsići su privrženi psi i vole djecu, te su idealan izbor za višečlanu obitelj i za stan. Porijeklom su iz Kine, a nastali su smanjivanjem mastifa u Aziji prije više od 2400 godina. Preci mopsa bili su pratnja budističkim svećenicima.Glava mu je velika, a njuškica tupa i kratka. Oči su mu sjajne, velike i tamne, a uši male i crne boje. Tijelo mu je kratko i četvrtasto, a dlaka kratka, mekana i sjajna. Mops može biti crne boje, boje marelice ili žućkastosmeđe boje. Rep mu je čvrsto svijen i zaokrenut.Svaki pas ima svoj miris (uostalom kao i ljudi), ali to nije neugodan miris (kao što ste naveli u mailu) jer ukoliko je prisutan neugodan miris, to govori o patološkom procesu na koži, dlaci, pa i o metaboličkim, hormonalnim i drugim poremećajima unutar organizma. Baš zato što ima vrlo kratku dlaku ima manje intenzivan miris nego dugodlaki psi, a i kratka dlaka je najmanje zahtjevna za odžavanje i njegu.Savjetujem Vam redovno četkanje i upotrebu medicinskog šampona "Dermilen" od Vetoquinola. To je šampon koji ne isušuje kožu, vraća masnoću koži i može se često koristiti.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam mimi pudla starog 5 g. Nikada nije prihvatio dehidrate pa mu kuhamo iznutrice, bijelo meso rižu, tijesto. Međutim, ima tvrdu stolicu i jako se muči dok obavlja nuždu. Isto tako često zna cviliti i tada jurimo van, a on pase travu i ne jede ništa tijekom "takvog" dana. Kako mu olakšati navedene tegobe? Dada. O: Začep ili constipation je uobičajeni zdravstveni problem kod malih, životinja odnosno naših kućnih ljubimaca. Što se feces (izmet) duže zadražava u debelom crijevu, postaje tvrd i suh i teže ga crijeva izbacuju prema van. Uzrok začepa može se nalaziti unutar volumena crijeva ili van crijeva ili posljedica autoimune bolesti dotičnog organizma. Kosti, dlaka ili paraziti izmješaju se s fekalnim materijalom i dovode do začepa (unutarnji uzrok). Pritisak na crijevo od strane kostiju (prijelomi, zadebljanja) ili povećanih limfnih čvorova ili povećana prostata ili novotvorevina također dovode do začepa (unutarnji  uzrok). Hipokalemija, hiperkalcemija, smanjena funkcija štinjače, lijekovi (diuretici, antihistaminici, opijati) također usporuju rad crijeva. Nedovoljno kretanje naših ljubimaca uz pretilost, isto su jedan od uzroka ovakve poremetnje rada crijeva. Da bi se ustanovio pravi uzrok poremetnje treba obaviti razne pretrage u veterinarskoj ambulanti. Do tada možete pomoći svojem ljubimcu dijetalnom ishranom, hranom koja sadrži visoki udio fibre (vlaknine), osigurati stalni pristup svježoj vodi i izvoditi ga u duže šetnje, gdje će na miru i češće obavljati nuždu; naravno sve uz dogovor s Vašim veterinarom.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Mome 4 mjeseca starom štenetu prije tjedan dana sam umjesto Eukanube (jer je nakon nekog vremena počeo odbijati jesti) počela davati Hill's Natures Best koju super jede. Ponekad mu dehidriranu hranu pomiješam pola s Hill's ili Belcando konzervom i ponekad mu dajem za doručak svježi sir i to je sve što jede. Problem je u tome što mu je, od kada jede Hill's hranu, stolica postala jako mekana i teško ju je pokupiti, a danas je za vrijeme šetnje imao baš vodenastu stolicu i poslije je "sanjkao" guzu. Inaće sam primijetila da se dosta češe po zadnjim nogama, a buhe nema. Uredno je očišćen od parazita pa mislim da problem nije u tome, a čitala sam o analnim žlijezdama pa ne znam što da radim. Da promijenim hranu opet ili da idemo kod veterinara? Unaprijed zahvalna na odgovoru! BarbaraO: Problem koji opisujete vjerojatno se javio uslijed nepravilnog pražnjenja perianalnih žlijezda (vrećica), pri čemu se najčešće kao znak javlja "sanjkanje" po guzi i češkanje.Iako se točno ne zna uzrok ovom problemu, svakako je djelomično vezan uz konzistenciju izmeta. Tako se kod mekih stolica, proljeva, izrazito tvrdih stolica ili čestih izmjena konzistencije stolica, zbog neujednačenog pritiska u području ampule rektuma neujednačeno prazni sadržaj perianalnih vrečica. Posljedično se javljaju upale različitog stupnja, a u slučajevima kada životinja sadržaj ne istisne ili ako to ne obavi veterinar, moguće su perforacije (sadržaj se evakuira kroz otvor kože) u područjima uz anus.Preporučam Vam da psa odvedete veterinaru, koji će pregledati štene i isprazniti perianalne vrećice, koje se ujedno ispiru blagim antiseptikom.Nastojte ga hraniti samo dehidriranom hranom i konzervama za pse namjenjenih štencima. U paleti proizvoda Belcando sve su konzerve za odrasle pse.Bilo bi dobro da psu, u dogovoru s veterinarom, ponudite hranu za štence na bazi janjetine i riže. U prodavaonicama Pet centra možete odabrati neki od premium (Alleva), te superpremium programa (Hill´s, Eukanuba, Purina-Pro plan).

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Poštovani, trebam Vašu malu pomoć. Imam labradoricu staru 2,5 godine koja si u zadnje vrijeme stalno liže šape (sve četiri). To je stvarno jako intenzivno jer nakon tog lizanja ispod nje je sve mokro. Znam joj to zabraniti ali sada čim dođem do nje ona prestane a dok je se ne gleda ona ih liže i gricka. Hranim je Royal Caninom za labradore. Sa 6 mjeseci starosti bila je na tiskanju analnih žljezda i poslje toga s njima više nije imala problema. Čišćena je protiv glista. Ne znam ima li to kakve veze ali ona je pas spasioc i nedavno smo trenirali traženje u ruševinama gdje baš nije čisto i ima dosta prašine; je li moguće da ju je nešto od toga moglo nadražiti? AndrejaO: Potreba za grebanjem, trljanjem ili lizanjem kože u pasa može biti fiziološka ili patološka. Riječ je o svrbežu, osjetu slabijeg ili jačeg intenziteta. Patološki svrbež javlja se kao posljedica bolesti kože izazvane nametnicima (buhe, krpelji, šugarci), infekcijom (bakterije i gljivice) ili alergijom.Svrbež može biti i simptom endokrinih poremećaja.Ako je primaran uzrok svrbeža u koži, najčešći uzroci su ubodi insekata, suha koža, kontaktne alergije (trava, prašina!), alergije na hranu, lijekove i sl. Veterinar će pregledom i drugim metodama pretrage postaviti dijagnozu. Kožne i krvne pretrage, kao i promjena prehrane (hipoalergene hrane, allergen-free programi, eliminacijske dijete selektiranih sirovina) te okoliša mogu koristiti u dijagnostici.Na kraju, ne treba isključiti ni psihičke uzroke, npr. dosadu.Ovdje su naravno navedeni različiti mogući uzroci opisane reakcije; vjerujem da poznavajući svojeg psa neke možete isključiti, ali svakako je potreban detaljan veterinarski pregled kako bi se sa sigurnošću ustanovio uzrok potrebe za lizanjem.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo patuljastog pinča starog sedam mjeseci. Obavili smo prva dva cijepiva u drugom i trećem mjesecu starosti. Da li treba dobiti još neko cijepivo? Unaprijed zahvaljujem! Danijela. O: Štenci se prvi puta cijepe u dobi od 6-8 tjedana kombiniranom vakcinom protiv štenećaka, parvoviroze, leptospiroze i infekcije dišnog sustava. Štencima se apliciraju dvije doze vakcine s.c. (pod kožu) ili i.m. (u mišić) s razmakom od 3-4 tjedna. Štencima se apliciraju dvije doze vakcine s.c. (pod kožu) ili i.m. (u mišić) s razmakom od 3-4 tjedna. Ako se vakciniraju životinje mlađe od 4 mjeseca, tada ih treba revakcinirati kad navrše 4 mjeseca. Docjepljivanje se provodi u svrhu kontinuiranog održavanja zaštitnog titra protutijela, te kad pas navrši godinu dana dovoljno je svake godine jedanputa revakcinirati psa.Zakonska je obaveza svakog vlasnika psa cijepiti protiv bjesnoće s navršena tri mjeseca starosti, i revakcinaciju redovito obavljati jednom godišnje u roku koji propisuje zakonodavac (01.01-31.03. za tekuću godinu). Uz cijepljenje pasa protiv bjesnoće, psi se obavezno i dehelmintiziraju (daju se preparati kojima se psi čiste od unutarnjih parazita). Prema Pravilniku o označavanju pasa (N.N.162/03) psi oštenjeni u razdoblju od 1. listopada 2004. godine moraju biti označeni mikročipom, čiji broj mora biti uveden u evidenciju ovlaštene veterinarske organizacije, odnosno veterinarske ambulante privatne prakse ovlaštene za cijepljenje pasa protiv bjesnoće.Za sve daljnje informacije obratite se svom veterinaru, koji će Vas dalje voditi kroz postupak zakonski obaveznih radnji.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Zanima me da li u Pet centru postoji za kupiti nešto poput obuće za psa i koja je cijena, ako ima te da li se pas lako navikne na nošenje te obuće kad izlazi van iz kuće po ovom kišnom i blatnjavom vremenu. I jedno pitanje u vezi noktiju, ne vodimo ga na pedikuru jer nokte redovito sam potroši,ali na petom prstu naravno ne pa ostanu oštri i često zapne za tepih ili deku. Mogu li mu sama odrezati te nokte ili ga treba voditi veterinaru? Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru! Lijep pozdrav! Kristina. O: U Pet centru možete pronaći zaštitnu obuću za pse različitih veličina: veličina 0 (XS) (38,25 kn), veličina 1 (S) (39,60 kn), veličina 2 (M) (40,95 kn), veličina 3 (L) (42,30 kn), veličina 4 (XL) (44,10 kn). Zatim, obuću za pse Tappies 2 kom: veličina S (37,00 kn), veličina M (40,00 kn), veličina L (46,00 kn), veličina XL (52,00 kn), veličina XXL (57,00 kn). Obuća u našoj ponudi namijenjena je zaštiti šapa prilikom ozljeda. Nepromočive su, štite od hladnoće, soli i ozljeda. Većina pasa koje držimo kao kućne ljubimce nisu uzgajani da podnose ekstremno hladne uvjete. Uzgajani su prvenstveno da udovolje veličinom, društvenošću, zatim za izložbe i kao radni psi. Jedino su pasmine aljaški malamut i sibirski haski uzgajani za podnošenje ekstremno niskih temperatura. Ovi psi velike su mase i gustog krzna koje im omogućava zadržavanje i održavanje tjelesne temperature. Dakako, onim psima kraće dlake potrebno je za hladna vremena obući topli kaputić. Većina pasa kućnih ljubimaca male su ili srednje veličine sa tanjim krznom, a njihovi ekstremiteti podložniji su oštećenjima uzrokovanim hladnoćom nego velike pasmine pasa. Dakle, ukoliko imate psa male pasmine, preporučila bih Vam da mu nabavite obuću koja bi ga zaštitila. Za ovo vrijeme vlažna i hladna vremena u pravilu, psi nemaju problema sa navikavanjem nošenja zaštitne obuće. Naravno, potrebno im je minimalno 2-3 dana za prilagodbu. Što se tiče petog prsta na stražnjim nogama razumljivo je radi položaja da ga ne može uopće ili ga vrlo malo troši. Ukoliko se ne skraćuju mogu uzrokovati probleme; urastanje nokta u mekuši, infekcija. Ako to do sada niste radili, preporučujem Vam da prvi put posjetite veterinara da Vas uputi kako se to ispravno radi.

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Kupio sam mekodlakog pšeničnog terijera, 2.5 mj. Problem je u tome što ne vrši nuždu vani dok smo u šetnji koja traje minimalno 45 min., nego to obavlja tek kad se vratimo u stan. Molim pomoć. Mato. O: Psi imaju prirodnu potrebu za obavljanjem nužde nakon obroka, igre, vježbe ili uzbuđenja. Prije obavljanja nužde pas signalizira, vrti se u krug njuškajući pod. Kada uočite ove signale odmah svog psa izvedite van. Vani budite strpljivi - ne započinjite igru. Kada pas počne obavljati nuždu, mirno mu govorite riječi koje ste odlučili povezati s vršenjem nužde. Te riječi je potrebno dosljedno koristiti i s vremenom će vaš pas povezati taj zvuk s vršenjem nužde. Obavezno ga nagradite nakon obavljene nužde.Produžite vrijeme boravka vani. Ukoliko ne obavi nuždu vratite se kući, ali budite spremni na brz izlazak. Kada se vaš pas pomokri u kući pokupite sa vaticom mokraću i vaticu odnesite u vrt ili park, tj. mjesto koje smatrate prikladnim za obavljanje nužde.