*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Zanima me koju bi bolest mogla imati mala maca, stara 5 tjedana. Simptomi su oticanje, crvenilo i zatvaranje jednog oka, ubrzano disanja, drhtanje, odbijanja hrane (kada i pokuša da jede, majka mačka se ustane, kao da ga odbija), izolira se od ostala 3 mačića. Zadnja se omacila, bila je najmanja, a sad je i počela da slabi kako ne jede, inače, to su mačići i sa ostalima je sve u redu. Katarina O: Prema simptomima koje ste opisali sve mi upućuje na to da je vjerojatno riječ o zaraznom rinotraheitisu mačaka. Virusni rinotraheitis mačaka je zarazna, vrlo kontagiozna bolest s visokom temperaturom. Očituje se konjunktivitisom, suzenjem, iscjetkom iz nosa, hunjavicom, kihanjem i vidljivim promjenama na prednjim zračnim prohodima. Uzročnik je herpesvirus - mačji tip 1. Izvor infekcije je bolesna mačka. Postoje i klinički inaparentne infekcije (klinički nevidljive, bez prisutnosti simptoma), koje omogućuju neprimjetno širenje uzročnika. Virus se izlučuje iscjetkom iz očiju i nosa te slinom. Inkubacija traje 2-5 dana. Tijek i težina bolesti mogu biti vrlo različiti - od inaparentnih oblika pa do naglog uginuća. Naročito osjetljive su mlade životinje, u kojih smrtnost može biti do 100%. Bolest se očituje visokom temperaturom, obilnim iscjetkom iz očiju, zbog kojeg se mogu slijepiti kapci i začepiti nosni putovi, kihanjem i promjenama na prednjim dišnim prohodima, zbog čega mačke otežano dišu, ne jedu i gube na tjelesnoj težini. Dlaka im je nakostriješena i neuredna. Sami gnojni iscjedak nije posljedica virusa kao takvog, već posljedica napada bakterija na oslabljeni organizam. Ukoliko se ne liječi, maca obično ugine od upale pluća kao posljedice bolesti, te smrtnost iznosi skoro 100 %. Ukoliko se krene sa liječenjem na vrijeme, mačke obično ozdrave kroz 2 tjedna. S obzirom na to da nema specifičnog lijeka za virus, liječenje se bazira na antibiotskoj terapiji, primjeni mukolitičkih preparata kako bi se olakšalo životinji da izbaci sluz i gnoj iz dišnih putova te vitaminima kako bi se ubrzao oporavak i dignuo imunitet. Također se mogu koristiti masti za oči kako bi se spriječilo nakupljanje gnojnog iscjetka i čista fiziološka otopina za ispiranje dišnih putova. Jedina preventiva je cijepljenje mačke, s obzirom da se prenosi kontaktom. Prvo cijepljenje se vrši u dobi od 8-9 tjedana, a drugo u dobi od 12 tjedana. Cijepi se polivalentnim cjepivom koje štiti i od drugih zaraznih bolesti. Svakako bih preporučila da što prije posjetite svog veterinara kako bi potvrdio dali se stvarno radi o ovoj bolesti i što prije započelo eventualno liječenje. Također savjetujem da macu hranite na bočicu sa adaptiranim mačjim mlijekom koje možete kupiti u bilo kojem našem dućanu.
Nataša Lončar, dr. vet. med. | 13.05.2013.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar,Drvinje 1, Zagreb P: Imam mačka kojeg sam naslijedila, a u stanu imam cvijeće koje važi za pročišćivače zraka i zaštitu od zračenja. Mali je stan pa na tom malom prostoru imam kompjutor, dva tv-a, ostale kućanske aparate, mikrovalnu i dio stana je na Hartmanovom čvoru pa je to razlog zašto sam nabavila takvo cijeće. Molim savjet kolko je koje štetno za mačke: Aloe vere (nisam primjetila da dira), Dracena margarita (ponekad gricne), Palma areca (voli grickati), Spatiphyllium (novo pa ne znam), Sansevieria (ne dira), Zamikula (voli grickati). Po netu čitam i sve me više zbunjuje tako da Vas molim odgovor.Unaprijed hvala i topli pozdrav, Mirjana O: Mačke kao potpuni mesožderi ipak povremeno vole grickati neko zelenje. Popriličan broj biljaka ipak sadrži i toksične tvari koje mogu uzrokovati i trovanje, koje se može manifestirati klinički u jačem ili slabijem obliku. Neke biljke su korisne i potrebne macama pa ih je neophodno koristiti (mačja metvica, kamilica, celer, peršin, bosiljak, trave, salate). O biljkama koje su otrovne za mačke pisali su detaljnije moji kolege u istoimenim odgovorima Otrovne biljke i Otrovne biljke. Uz otrovne biljke nabrojane od strane kalega dodala bih i Aloe veru. Ostale biljke koje ste naveli nisam bila u mogućnosti kategorizirati kao neotrovne, stoga preporučujem da se striktno držite popisa neotrovnih biljaka, a druge smatrate opasnima. Za dodatne informacije vezano za otrovne trave možete se obratite na Veterinarski fakultet na zavod za farmakologiju i toksikologiju.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 10.05.2013.
Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam mače staro 20-ak dana. Često kao da hropti. Zanima me u čemu bi mogao biti problem i kako da ga riješim? Hvala, Ivona O: Hropci se javljaju kao klinički znaci respiratornih oboljenja (infekcija, anomalija, oštećanja laringealnih živaca), ali i u sklopu promjena drugih organskih sustava.Kongenitalne nepravilnosti, kao što su suženja nosnica, izduženog mekog nepca i suženje dušnika također mogu biti uzrok respiratorne disfunkcije. Hropci se također mogu javiti (s pokušajem izbacivanja sadržaja iz larinksa - kašljem) zbog migracije razvojnih oblika parazita. Naime, crijevni paraziti mačaka imaju enteropulmonalnu migraciju, tj. larve migriraju iz pluća prema ždrijelu pa maca kašlje pokušavajući se riješiti iritacije i naposljetku proguta larve koje tada dospijevaju u crijeva i nastavljaju životni ciklus. Maci možete dati pastu protiv parazita (Banminth) koju možete uz veterinarski recept kupiti u bilo kojoj ljekarni Pet centra. Prvo tretiranje mačića može se obaviti već u dobi od dva tjedna, a zatim se redovita dehelmintizacija provodi svaka dva tjedna do dobi od deset tjedana. Mačke starije od 12 tjedana koje se drži u primjerenim higijenskim uvjetima dostatno je dehelmintizirati svaka dva mjeseca. U svakom slučaju bih preporučila da macu odvedete svome veterinaru kako bi se obavio temeljiti klinički pregled, auskultatorno poslušao rad srca i pluća i eventualno pristupilo terapiji.
Nataša Lončar, dr. vet. med. | 10.05.2013.
Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mačku kojoj su mačići uginuli po drugi put. Ostalo joj je mlijeko i sise su joj upaljene. Budući da se to ponavlja već drugi put, želim je sterilizirati pa me zanima nakon koliko dana je to moguće s obzirom na to da ima mlijeka? I je li to problem? Dubravka O: Ciklus tjeranja kod mačaka obično počinje u siječnju, a vrhunac dosežu u ožujuku, travnju, lipnju i rujnu. Može trajati do listopada. Na pojavu ciklusa utječe količina svjetla (dužina dana), vanjska temperatura i ishrana. Mačke koje borave u stanu ili kući najvjerovatnije će se tjerati stalno jer su dnevno izložene dovoljnoj količini svjetla u trajanju od 10 sati, te odgovarajućoj temperaturi i količini hrane. Sterilizacija je kirurški zahvat kojim se uklanjaju samo jajnici ili jajnici sa maternicom (ovariohisterektomija). Uklanjanjem jajnika prestaje lučenje hormona estrogena i progesterona koji su odgovorni za pojavu i kontrolu spolnog ciklusa. Na taj način izostaje pojava spolnog ciklusa. Preporuča se da se sterilizacija obavi kada se životinja ne tjera. Razlog tome je taj što se prilikom zahvata za vrijeme tjeranja mogu javiti obilna krvarenja pa je rizik od komplikacija u toj fazi puno veći. U slučaju sterilizacije gravidne mačke radi se ovariohisterektomija te se uklanjaju jajnici i maternica zajedno sa plodovima. Kod mačaka koje doje, mliječne žlijezde su otečene, jače prokrvljene pa je isto tako moguće jače krvarenje prilikom operativnog zahvata. Zbog toga se preporuča da se sterilizacija obavi nakon odbića mačića, odnosno kada se mliječne žlijezde povuku i vrate se na normalu. Napisali ste da su mačići uginuli. Pretpostavljam da su uginuli svi pa mačka više ne doji. Sada svakako treba obratiti pažnju na moguću pojavu mastitisa. Mastitis je upala mliječne žlijezde i može nastati galaktogenim putem (ulaskom mikroorganizama kroz sisni kanal), hematogenim putem ( putem krvi), limfogeno i kroz ozlijeđenu kožu mliječne žlijezde. U većini slučajeva upalu mliječne žlijezde prati i poremećaj općeg zdravstvenog stanja, a to znači da je povišena tjelesna temperatura, apatičnost, gubitak apetita, povećani su regionalni limfni čvorovi. Mliječne žlijezde su otečene, tvrde i bolne, a koža je zacrvenjena. Ako primjetite navedene simptome važno je na vrijeme reagirati i odvesti mačku veterinaru da bi se što prije započelo sa terapijom i spriječile teže posljedice. U svakom slučaju, savjetujem Vam da razgovarate s veterinarom koji će pregledati mačku i s njim dogovorite vrijeme operacije.
Sonja Vojnović, dr. med. vet. | 09.05.2013.
Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam perzijsku mačku staru 8 godina. Primjetio sam da oko ušiju (najviše ispod ušiju sve do oka) ima nekakve tamne točkice koje se nalaze na korijenu dlake. Ne čini mi se da je to previše smeta jer se ne češe po tome, ali kada ja to pokušavam skinuti onda joj s tih mjesta lako ispada i dlaka. U prilogu Vam šaljem slike te pojave. Kristijan O: Nažalost, sa slika je prilično teško vidjeti o čemu se točno radi, naslućuju se "točkice", no za točnu dijagnozu nedovoljno pa će moj savjet biti usmjeren na ono što pretpostavljam da bi moglo biti u pitanju. Ušni šugarci ili Otodectes cynotis je grinja koja parazitira u vanjskom slušnom kanalu, ne buši kanale nego živi na koži. Vrlo često osim u samom zvukovodu može se ih naći i u okolici uški, baš na tom području koje ste Vi opisali. Odrasli šugarci Otodectes ponekad se mogu vidjeti i prostim okom kao bjelkaste točkice koje se živahno pokreću. Grinje se hrane deskvamiranim epitelom i tkivnom tekućinom iz površinskih dijelova kože. Na takav način, grinje draže vanjski slušni kanal i uzrokuju stvaranje crveno-smeđih krasta u ušima. Ušni kanal se napuni mješavinom mekih krasta, krvi, cerumena i eksudata samih parazita, te sadržaj slušnog kanala bude izgledom mrvičast i prepun sitnih crnih točkica koje se teško skidaju sa dlake. Jedan od simpotoma ušnih šugaraca je iritacija i izraziti svbež koji mačke izražavaju nervozom i učestalim češkanjem uha i trešnjom glave. U slučaju Vaše ljubimice rekli ste da to nije slučaj, što može biti ili pokazatelj da nisu u pitanju ušni šugarci ili da je bolest u početnoj fazi pa maca ne pokazuje neke veće izraze nezadovoljstva. Liječenje se provodi sistemski i lokalno aplikacijom ampula koje se primjenjuju na kožu u međulopatičnom području jednokratno ili je po potrebi, zbog ciklusa života kakvog ima ušna grinja, treba ponoviti aplikaciju za 2-4 tjedna. U našim dućanima to su preparati Stronghold koji ide na recept, te ampule Advocate za koje ne trebate imati recept. S obzirom na to da je obično uz šugarce prisutna bakterijska ili gljivična infekcija, potrebno je lokalno tretirati uho odgovarajućim kapima (najčešće se koristi kombinacija antimikotika, antibiotika i kortikosteroida). Odabir kapi ovisi o stanju uha, a terapija se najčešće provodi u trajanju od 1-2 tjedna. Dakle, kao zaključak savjetovala bih za određivanje točne dijagnoze da otiđete s macom na klinički pregled kod Vašeg veterinara koji bi onda sa pregledom vanjskog zvukovoda i kože u okolini uha mogao točno potvrditi jesu li doista u pitanju šugarci i primjeniti adekvatnu terapiju.
Petra Franko, dr. med. vet. | 09.05.2013.
Odgovara: Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Ukratko ću Vam samo napisati povijest bolesti mačke koja nikako da ozdravi, tj.da se vrati u normalu. U 11 mj. 2012. maca je prvi put pokazala neke znakove bolesti, do onda je bila sasvim zdrava i vrlo "svoja". Naglo je prestala jesti, smirila se te mi je samim tim postalo jasno da nešta sa njom nije u redu. Otišli smo do veterinara koji je analizom krvi došao do zaključka da se radi o oslabljenoj funkciji jetre. To smo liječili antibioticima i infuzijom jedno 7 dana,te kasnije tabletama. Maca je ponovno ozdravila no nekako nije bila kao prije. Sve je bilo u redu do 4. mjeseca ove godine kada je maca počela naglo mršaviti, počela odbijati hranu i vodu, nije vršila nikakvu nuždu te se na kraju počela gušiti i stalno povraćati. Ponovno smo otišli veterinaru koji na prvu nije znao odrediti uzrok visoke temperature i općeg slabog stanja mačke, te je maca bila ponovno na antibioticima štao je rezultiralo time da je jedan tjedan bila malo bolje, drugi sva nikakva, pa opet malo bolje i onda ponovno nikakva. Kad smo se opet pojavili kod veterinara maca je bila u jako lošem stanju, analizom mokraće i krvi potvrđeno je teže oštećenje jetre najvjerojatnije uzrokovano nekim virusom. Svaki dan smo odlazili kod veterinara na infuziju i injekcije, čak je isti tretman dobivala i kod kuće, dakle infuziju i antibiotike kroz kanilu. Malo po malo i počela je jesti, piti... Ponovno je veterinar napravio analizu krvi i nalazi su bili izvrsni, nakon 2 tjedna maca se praktički oporavila iako prognoze nisu bile baš najbolje. E sada dolazim do problema, naime rezultati krvi su bili u četvrtak 3.5.2013., maca uredno jede, pije vodu, puno spava, no zadnja dva dana je jako agresivna, ne dozvoljava baš previše da je netko draga, kad jede ispušta neke čudne zvukove te hranu prebacuje sa jedne strane usta na drugu. Trbuh joj je na opip jako tvrd i općenito je sva jako jako napeta. Užasno me zabrinjava to njeno zdrastveno stanje jer mi nije jasno kako uz toliku pažnju i stalne posjete veterinaru na dnevnoj bazi, stalnu kontrolu, maci i nakon više od mjesec dana i dalje nije dobro, tj. sad ponovno pokazuje znakove neke bolesti. Ispričavam se na dugom uvodu, no zaista ne znam više kome se obratiti, vidim da joj je dosta odlazaka veterinaru, a i meni pomalo kipi jer mi nije jasno kako tako naglo može ozdraviti pa joj se opet stanje naglo pogorša i tako to već traje duže vrijeme.Hvala i lijepi pozdrav O: Vjerujem da je za macu i Vas iscrpljujuće navedeno stanje, ali obzirom da je nakon provedenih terapija došlo do pozitivnih pomaka svakako treba ustrajati u nastojanju da se stanje potpuno stabilizira. Naime, neke bolesti su usko vezane uz imunološki status pojedinog organizma i potreban je izvjestan period kroz koji će doći do potpunog oporavka. Jetra kao organ ima vrlo visoke regenerativne kapacitete te je u tom smislu najvažnije točno utvrditi i ukloniti uzroke oboljenja. Navest ću najčešće bolesti jetre koje se javljaju u mačaka. Hepatička lipidoza (poznata i kao idiopatska hepatička lipidoza ili bolest masne jetre) – česta je bolest u mačaka koja nastaje kada mačka postane anoreksična (odbija hranu ili znatno smanji količinu dnevno unesene hrane). Tada tijelo počinje koristiti uskladištene masti kao energiju. Iz depoa, masti dolaze do jetre kako bi se preradile i iskoristile kao hranjive tvari u organizmu. No, jetra postaje u jednom trenutku prezasićena i nesposobna preraditi masnoće brzo koliko je potrebno. Ovo dovodi do nakupljanja masti u jetri što ometa normalnu funkciju jetre. Holangitis/holangiohepatitis kompleks – ovo je niz povezanih upalnih ili infektivnih poremećaja jetre i/ili žučnog sustava. Uzroci mogu biti infekcije (vrlo često FIP), pankreatitis, bakterijske infekcije, parazitarne infekcije (uključujući toksoplazmozu). Oštećenja toksinima (toksična hepatopatija) uzrokovana izlaganju lijekovima, toksinima ili nedostatkom krvi u jetri. Tumor - postoje dva tipa tumora koji zahvaćaju jetreno tkivo: primarni su rijetki u mačaka, dok su daleko češće metastaze iz nekog drugog mjesta u tijelu. Portosistemski ili jetreni šant (odvod) - predstavlja abnormalnu komunikaciju između portalnog i sistemskog venoznog sustava a dozvoljava da se krv iz crijeva dostavi sistemskoj cirkulaciji prije jetrene detoksikacije. Ovo znači da krv zaobilazi jetru rezultirajući u izostanku detoksikacije u jetri i podizanjem nivoa toksina u krvi. Može biti urođen ili stečeni (u većine mačaka je urođeni). Simptomi bolesti jetre mogu biti različiti, a ovise o uzroku bolesti. Najčešći simptomi su: žutica ili icterus (žutenje bjeloočnice, kože i mukoznih membrana), gubitak apetita, gubitak tjelesne težine, učestalo mokrenje (poliurija), pojačano žeđanje (polidipsija), povećanje jetre, apatija, proljev, naglo povraćanje, neugodan zadah. Dijagnostika svakako obuhvaća pretragu krvi, kako kompletnu krvnu sliku tako i biokemijski nalaz. U biokemijskoj dijagnostici poremećaja funkcije jetre prate se vrijednosti dvaju enzima, ALT i AST. ALT (alanin aminotransferaza) je enzim kojeg proizvode jetrene stanice. Smatra se enzimom specifičnim za jetru u pasa i mačaka te se koristi kao okvirni test za dijagnostiku jetrenih bolesti, ali samostalno ne može poslužiti za postavljanje dijagnoze. Do povišenja vrijednosti prvenstveno dolazi kod oštećenja jetrenih stanica, no uočava se i kod oštećenja bubrežnih stanica, skeletnog mišićja, gušterače i srčanog mišića. Hemoliza i lipemija također mogu biti uzrokom lažno povišenog očitanja. AST (aspartat aminotransferaza) enzim je kojeg stvaraju jetrene stanice no može se pronaći i u skeletnom i srčanom mišićju, mozgu i crvenim krvnim stanicama. Indikator je jetrenih bolesti, a s obzirom da se nalazi i u drugim organima, nije toliko specifičan za bolesti jetre kao što je to ALT. Bilirubin je glavni nusprodukt raspadanja crvenih krvnih stanica. Razina bilirubina je povišena u mačaka s bolestima jetre, žučnog mjehura ili kod hemolize. No osim navedenih, pokazatelj stanja je i albumin - glavni protein krvne plazme koji se proizvodi u jetri. Niska razina albumina može biti znak bolesti jetre. Razine željeza i glukoze u krvi nisu znatno povišene te bez kontrolnog nalaza nemaju osobito dijagnostičko značenje. Osim ovih biokemijskih pokazatelja, kod dijagnostike je neophodno napraviti i kompletnu krvnu sliku, analizu urina, funkciju štitnjače, UZV jetre i žučnog mjehura, RTG abdomena, po potrebi i biopsiju jetre, serološka testiranja (za bolesti poput FeLV, FIV, FIP i toksoplazmozu jer mogu biti povezane sa nekim bolestima jetre). Slijedom navedenog, preporučujem da macu svakako što prije odvedete na Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Ponesite sa sobom nalaze već načinjenih pretraga kako bi se dijagnostika mogla što preciznije usmjeriti.
Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet. | 08.05.2013.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P:Zanima ne koja je razlika između ROYAL CAN hrane za sterilizirane mačke, ROYAL CANIN VD Young Male Cat suha hrana za kastrirane mužjake ili ROYAL CANIN VD Young Female Cat suha hrana za sterilizirane mačke? Da li to može biti i za mace od 6 mj? Hvala, Marina O: Royal canin Neutered Young female i Young male je hrana za odrasle mačke ili mužjake od kastracije do 7 godina starosti. Postoje male razlike u sastavu i to u količini bjelančevina, jer je u hrani za ženke nešto niži postotak bjelančevina (37%), a za mužjake 40 %. Mužjaci imaju veću mišićnu masu i veću potrebu za bjelančevinama, dok su masti u istom postotku. Kastrirane mačke su sklonije debljanju stoga je količina masti smanjena (10 %). Osim toga, količina minerala je nešto manja u hrani za mužjake zbog veće mogućnosti stvaranja mokraćnih kamenaca. U vašem slučaju, pošto imate mlade mačke do 6 mjeseci, preporučila bih vam da ih još hranite hranom za mačiće, koja sadrži veći udio masti , koje daju energiju te bjelančevina, kako bi dobile dovoljno hranjivih tvari da se u potpunosti razviju. Nakon navršene godine dana možete preći na hranu za kastrirane mačke. To može biti i Royal canin FHN Sterilised koja se može davati i muškim i ženskim mačkama ili bilo koja druga jednako kvalitetna hrana (Hills, Brit care, Pro plan, Iams i dr.). Svakako bih vam preporučila da mace potičete na što više kretanja i aktivnosti - igranja, jer bez obzira na kvalitetu i količinu hrane , mace se mogu udebljati ako se nedovoljno kreću. Mirovanje dovodi do atrofije mišića, a posljedično problema sa lokomotornim susutavom. Osim toga, smanjena aktivnost ima za posljedicu smanjenu žeđ , a premala količina popijene vode dovodi do koncentriranja mokraće te stvaranja mokraćnih kamenaca. Nadam se da će vam ove informacije koristiti.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 21.04.2013.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mačka koji je star 8 mjeseci. Da li je za kastraciju potrebna knjižica. I imam problem sa svojim psom. Nikada se ne da cjepiti veterinarima. Sada uskoro je cjepljenje i bojim se da se ne bude dao cjepiti. Unaprijed Hvala. Kristina O: Za operativni zahvat kastracije/sterilizacije ljubimca nije potrebna knjižica. Međutim, pomoću nje u sklopu veterinarske ambulante ili stanice se otvara karton ili dodatno kontrolira i vodi evidencija o cijepljenju, liječenju i provedenim terapijama - povijest bolesti. Vezano uz problematiku cijepljenja, mnogi ljubimci sam odlazak kod veterinara doživljavaju stresno. Iz tog razloga, nerijetko isti mijenjaju svoje raspoloženje i ponašanje što dodatno i Vama i samom veterinaru otežava provođenje cijepljenja, vršenje pretraga, terapije u slučaju bolesti. O ovoj tematici najbolje bi bilo da dodatno i bez svojeg psa porazgovarate sa svojim veterinarom. On će Vas moći savjetovati kako da se izbjegne stres, odnosno da se isti dodatno umanji. Više o ovoj temi možete saznati i u odgovoru kolegice Dragica Nemeš, dr. vet. med na sljedećoj stranici Poteškoće s cijepljenjem zbog straha i otpora psa
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 21.04.2013.
Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mačku staru 6 godina, koja je kastrirana nakon prvog tjeranja, nakon toga je odmah dobila bruh, jer nije bila dobra. I to smo odmah operirali. Sve do sad je bilo dobro. Nije debela, normalno jede, ne ide van. Nedavnosam primjetila da na desnoj strani trbuha ima neku kao oteklinu (to bibio kao višak kože). Mislili smo da je opet bruh, išli smo veterinaru i na slikanje. Ali slika je pokazala da nije bruh, već neka nakupina, misle da su to masne stanice. Ne boli ju na dodir. Veterinar nam je rekao da to sadne diramo, osim ako će rasti da odmah dođem. Molim za savjet. Hvala. Maja O: Otekline na abdomenu mogu nastati iz različitih razloga. Može se raditi o herniji, apscesu,hematomu,cisti, nakupini masnog tkiva ( lipomu) ili tumoru. Hernije nastaju uslijed različitih trauma ili kao što je bio slučaj kod Vaše mačke kao postoperaciona komplikacija. Pod pritiskom trbušnih organa, kroz pukotinu se uvuče parijetalni peritoneum, a u njega se pod kožu smještaju i unutarnji organi. Ukoliko se kao sadržaj hernije nalaze crijeva to je opasno jer može doći do prestanka pasaže sadržaja i cirkulacije. Kao posljedica toga dolazi do nekroze stijenke crijeva. To stanje zahtijeva kiruršku obradu jer je opasno po život. Hematom je nakupljanje krvi u novostvorenoj šupljini. Oteklina nije bolna niti temperirana. Mali hematomi mogu se resorbirati, a za veće je potrebna i obrada. Ciste su vrećaste tvorbe koje su obložene slojem stanica. Unutrašnjost ciste je ispunjena tekućim sadržajem. Nisu bolne i jasno su ograničene od okoline. S vremenom mogu i narasti. Apsces je lokalizirana gnojna upala kod koje se gnoj nakuplja pod kožom, u koži ali i u organima i u dubokim tkivima. Na dodir su bolni, temperirani i fluktuiraju. Tumori ili neoplazije označavaju skup promjenjenih stanica koje pokazuju nepravilan i neograničen rast. Mogu biti zloćudni ( maligni) ili dobroćudni (benigni). Razlika između njih je u agresivnosti rastai u tome što maligni tumori infiltriraju u okolno tkivo i stvaraju metastaze. Benigni tumori ne metastaziraju i ne infiltriraju u okolno tkivo. Lipom je benigni tumor, a građen je od masnog tkiva. To su mekane, okruglaste, bezbolne mase ispod kože. Ponekad se prošire između vezivnog u dublja tkiva i mišiće. Mogu biti mali ( ispod 1 cm promjera), ali mogu narasti i do 6 cm. Ukoliko narastu toliko da ometaju normalne životne funkcije, indicirano ih je kirurški odstraniti. O tome o kakvoj se tvorbi radi dijagnozu može postaviti samo veterinar na temelju kliničkog pregleda i dodatnih dijagnostičkih metoda. Osim RTG snimanja koje je već obavljeno, metode kojima se može sa sigurnošću utvrditi o kakvom se sadržaju radi su punkcija i biopsija. Pomoću njih se dobiva uzorak tkiva ili sadržaja u tvorbi. Materijal se šalje na patohistološku pretragu kako bi se utvrdila vrsta stanica u preparatu. Budući da je mačka pregledana kod veterinara, preporučam Vam da slijedite upute veterinara.Svakako nećete pogriješiti ako joj date neki vitaminsko mineralni preparat radi podizanja imuniteta Pratite stanje životinje, kako bi na vrijeme uočili evntualne promjene i vodite mačku na kontrolu ko veterinara.
Sonja Vojnović, dr. med. vet. | 21.04.2013.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam u stanu tri mačke, dvije cure i jednog dečka. Svi troje su kastrirani. Dečko je najsitniji i najplahiji. Najstarija i najdeblja cura se postavila kao glavna na tron i može se reći da je ona na vrhu hijerarhije. Odnosi između njih bili su divni do nedavno. Naime, mužjak se počeo pretvarati da "vrši spolni čin" sa mlađom curom dok je drugu (ovu glavnu) počeo tući i biti agresivan. Mačak je kastiran prije dvije godine, kao i druga cura, dok je ova koju"zaskače" kastrirana prije 10 mjeseci. Voljela bih da mi pojasnite malo o čemu se radi. Ksenija O: Općenito o problematici suživota više mačaka u kućanstvu već sam ranije opisala u tekstu Sukobi i suživot više mačaka u istom kućanstvu / Feromoni. Agresija u mačaka može biti kompleksni i uznemirujući problem vlasnicima, i njima samima ga je teško riješiti. Agresivnost koju spominjete može biti samo opomena starijoj mački jer mačke izbjegavaju borbu kad je god to moguće (osim ako se ne radi o dva mužjaka). Zato mislim da će mace same među sobom riješiti ovaj konflikt jer su položaji u hijerarhiji podložni mijenjanju. Jedna od njih će se morati ponašati prema već stečenim ili novim "pravilima igre". Ipak, preporučljivo je, ukoliko ste u mogućnosti, reagirati prilikom iskazivanja agresivnosti. Agresivno vladanje ponekad u mačaka može prijeći u naviku a pomaže odvajanje mačaka koje međusobno iskazuju agresiju i korištenje nagradica za pohvalu neagresivnog ponašanja. Određeni lijekovi za smirenje mogu biti pomoći, ali obavezno sa korigiranjem vladanja. U Pet centru možete nabaviti sredstva koja Vam mogu pomoći u navedenim prilagodbama i korekcijama vladanja. Na žalost, ranije spomenuti mačji feromoni u raspršivaču Ceva Feliway nisu trenutno dostupni u prodaji, no, u stalnoj ponudi ljekarni Pet centra su: Dia calm (Diafarm) tablete koje sadrže valerijanu za smirenje, Kalm aid (Nutriscience) tablete za razdražljive i uznemirene kućne ljubimce koje sadrže L triptofan esencijalnu aminokiselinu koja utječe na proizvodnju serotonina i ima opuštajući učinak, L teanin sa opuštajućim učinkom i tiamin tj. vitamin B1 i B 6 koji djeluju povoljno na živčani sustav te Bachova mješavina protiv agresije (Petvital) kao biološki dodatak prehrani koji pomaže kod agresivnog ponašanja a sastoji se od cvjetne mješavine i u obliku je malih granulica koje se dodaju u vodu ili hranu.Također, ukoliko ste primijetili naglu pojavu agresivnosti, moram napomenuti kako agresiju mogu izazvati i medicinski uzroci, koje prvo treba isključiti veterinar po pregledu u veterinarskoj ambulanti. Bolna stanja poput artritisa i zubnih bolesti te poremećaji CNS-a te hipertireoidizam – sve navedeno može izazvati agresivnost. Vezano pak uz iskazivanje spolnosti u kastriranog mačka, ovo nije rijetka pojava. U ovisnosti o dobi mačka kada je izvršena kastracija, uočava se aktivno spolno ponašanje kao i da zahvat nije bio načinjen. Naime, iako se nakon perioda od nekoliko tjedana pa i do 6 mjeseci razina hormona testosterona znatno smanjuje, u onih mačaka koje su dosegle spolnu zrelost a naročito u onih koje su imale i spolnog iskustva uočava se iskazivanje spolnog ponašanja i nekoliko godina nakon izvršenog zahvata.Ovo se događa iz razloga što zaostaje manja količina testosterona u cirkulaciji iz drugih izvora u organizmu, a ujedno spolno se ponašanje veže i uz pamćenje, odnosno naviku ukoliko je mačak već iskusio spolni odnos. Nadam se da će Vam navedne informacije biti korisne.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 21.04.2013.
Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pitanje u vezi svoga mačka. Naime, prije dvije večeri udario ga je auto. Primjetili smo da ga boli zadnje lijeva šapa. Otišli smo u veterinara i nakon pregleda ustanovljeno je da se ipak ne radi o lomu kosti, nego o lomu ligamenata nakon jakog udarca. Veterinar nam je rekao da životinja mora mirovati i dao joj je injekcije protiv bolova, ali jako smo zabrinuti jer ništa ne jede i tek malo pije. Je li to normalno? Jako je boli i stalno je u ležećem položaju pa nas zanima možemo li joj još na bilo koji način olakšati i što bi joj godilo za konzumirati? Puno hvala! Antonia O: Traume uzrokovane udarcem automobila među češćim su ozljedama koje se događaju kod mačaka i pasa. Posljedice mogu biti različite, a ovise o jačini udarca. Osim unutarnjih i vanjskih krvarenja, moguće su i frakture kostiju ekstremiteta, zdjelice, kralježnice, rupture ligamenata i mokraćnog mjehura, ruptura dijafragme kod koje se kao posljedica javlja dijafragmatska hernija. Svako od ovih stanja je vrlo ozbiljno i zahtjeva odgovarajući pristup i hitnu obradu. Da bi se ustanovilo o kakvim se ozljedama radi potrebno je obaviti klinički pregled životinje te dodatne pretrage od kojih je jako važano RTG snimanje, ultrazvuk i kompletna krvna slika. Pomoću njih može se utvrditi postoje li unutarnje ozljede i njihova lokacija. Svakako nastavite sa terapijom koju je propisao veterinar. Kontrolirajte da li životinja mokri i ima li stolicu jer ako to ne čini treba ju kateterizirati ili davati klizme. Budući da Vaš mačak želi sam jesti, savjetujem Vam da ga pokušate hraniti nekom od medicinskih dijetetskih hrana koje su namijenjene za prehranu tijekom oporavka. U ponudi ljekarne Pet centra nalazi se Royal Canin Recovery, a/d Hills, Convalescence od Purine ili High calorie od Eukanube. To su potpune dijetetske hrane za pse i mačke koje sadrže visoku razinu energije i esencijalnih hranjivih tvari. Visoko su probavljive. Ove hrane su takve konzistencije da se mogu davati i sondom ili brizgalicom ako životinja ne želi sama jesti. Prije upotrebe konzultirajte se sa veterinarom koji liječi životinju i koji može predložiti poseban režim prehrane vašeg mačka ili će Vas uputiti da slijedite upute iz tablice. Preporučeno vrijeme korištenja je do oporavka.
Sonja Vojnović, dr. med. vet. | 12.06.2013.
Odgovara: Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Tražili smo tablete i Banminth pastu za čišćenje mačića od nametnika, ali smo dostupne su nam samo Drontal cat tablete koje su za odraslu mačku. Sad nas zanima možemo li dati našoj maloj maci recimo četvrtinu Drontal cat tablete svaki dan(ili kako se vec daje-jutro večer-ne znam)?Unaprijed hvala na odgovoru, Ružica O: Drontal Cat se počinje davati nakon 6. tjedna života. Jednokratna doza je 1 tableta/ 4 kg tjelesne mase. Macu bi trebalo izvagati, a tabletu izlomiti tako da količina odgovara težini mace (1/4 tbl odgovarala bi za životinjicu tešku 0,5 do 1 kg, odnosno ako je maca znatno lakša treba joj dati 1/8 tablete). U okolnostima invazije malih mačića ne može se očekivati da će se jednokratnom dehelmintizacijom u cijelosti ukloniti parazite iz domaćina. Stoga se preporuča tretman ponoviti za 14 dana. Odrasle mace preporuča se tretirati 3 - 4 puta godišnje.
Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet. | 10.06.2013.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo macu staru 3 mjeseca, mama mu je ubrzo nakon okota ostala opet skotna i jako kratko je sisao, možda 3 tjedna, od onda jede isključivo Whiskas junior i Whiskas brikete s dodatkom majčinog mlijeka i vitamina potrebnih za razvoj. Sada je opet počeo nanovo sisati i ubrzo nakon toga je dobio proljev koji ne staje, jedino kada jede samo brikete i sisa, je li moguće da je dobio proljev jer nije sisao 2 mjeseca i sada je opet počeo ili koji bi drugi uzročnik mogao biti? Hoće li mu pomoći Hill's konzerva protiv proljeva ili ga moramo voditi baš kod veterinara? Parazite nema jer pomno pratimo, inače je hiperaktivan, jede normalno, normalne težine je i redevno pije vodu. Imamo i odrasle mačke koje nemaju takvih nuspojava.Unaprijed hvala na odgovoru! Kristina O: Proljev (diarrhea) se najčešće javlja kao posljedica loše probave, a manifestira se rjeđom ili potpuno vodenom stolicom. Može biti simptom nekih zaraznih bolesti (bakterijske ili virusne), parazitarnih invazija, intolerancije ili alergijske reakcije na određenu vrstu namirnica. Mlijeko mačaka koje doje ima nizak udio laktoze (mliječnog šećera). Za njegovo probavljanje zadužen je enzim laktaza, koji luči gušterača. U prvim tjednima života mačića produkcija laktaze je najviša, a prijelazom s majčinog mlijeka na krutu hranu postepeno gubi i zbog toga odrasle jedinke, u velikom broju slučajeva, ne mogu probavljati laktozu. Niste naveli jeste li mačiću davali zamjensko mlijeko za mačiće u posljednja dva mjeseca pa bi uvođenje mlijeka u njegovu prehranu svakako mogla biti potencijalni uzrok proljevaste stolice. Sljedeće, intolerancija na hranu izaziva zakašnjelu reakciju koja se javlja nekoliko sati do više dana nakon konzumiranja određene vrste hrane. Jedan od znakova koji se javljaju u organizmu koji ne probavlja određenu hranu ili njene sastojke je proljev, odnosno promjene u pražnjenju crijeva. Budući da se radi o mačiću, a niste mi naveli je li uopće čišćen od crijevnih parazita i cijepljen protiv mačjih bolesti, moguće je da se proljev pojavio kao posljedica jednog od ta dva moguća uzroka. Naime, svi mačići trebali bi se očistiti od crijevnih parazita, bez obzira jesmo li ili ne okom zamijetili "crviće" u njihovom izmetu. Čišćenje započinje u dobi od 10 - 14 dana starosti mačića, ponavlja se svaka 2-3 tjedna, sve dok mačići ne prestanu sisati, u dobi od 5-7. tjedna života kasnije jednom mjesečno. Postoji više preparata koji se u veterini koriste za čišćenje mačića od crijevnih parazita (oblići ili gliste, trakavice), najčešće su to Banminth pasta za mace, Drontal Cat tablete i Pratel tablete. Aktivna supstanca u ovim preparatima djeluje na odrasle oblike crijevnih parazita odnosno paralizira ih i ubija unutar crijeva domaćina (maca) koji ih potom izbaci s izmetom. Postupak se ponavlja, jer nismo uništili sve crijevne parazite odnosno njihove razvojne oblike ili "mlade" koji su se u međuvremenu (10-14 dana) razvili u odrasli stadij i iscrpljuju domaćina (macu) koristeći njezine izvore energije (mršavost mačića), te uništavaju sluznicu crijeva (krvavi proljev) a u krajnjim slučajevima mogu uzrokovati i smrt mačića. Mačići se invadiraju (zaraze) ovim parazitima još u utrobi njihove mame mace ili nakon okota putem sisanja majke a nužno je da se istovremeno "čiste" od crijevnih parazita i ostale životinje u kućanstvu. Međutim, što je uzrok proljeva u Vašeg mačića bez konkretnog kliničkog pregleda nemoguće mi je pretpostaviti, odnosno postaviti odgovarajuću dijagnozu. Iz tog bih Vam razloga savjetovala da Vašeg mačića ostavite na medicinskoj hrani namijenjenoj za gastrointestinalne poremetnje kroz minimalno 5-7 dana. Ukoliko se medicinskom hranom ne riješi problem, znači da se ipak radi o ozbiljnijem uzroku (zarazna bolest ili paraziti), pa ne bi bilo na odmet da mačića odvedete na pregled kod veterinara. Ukoliko osim proljeva postoje i opći znaci bolesti poput potištenosti, povišene temperature, izostanka apetita i sl., veterinarska pomoć je nužna odmah.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 06.06.2013.
Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Budući da primjećujem dosta veliku navalu krpelja, želim što bolje zaštititi svoje mace. Na jednom mačku sam primijenila Frontline Combo prije otprilike mjesec dana (03.05.), no zadnjih dana primijećujem da se krpelji opet hvataju na njega i ne otpadaju, nego je jedan prilično narastao. Ostale sam skinula dok su bili mali. Zanima me, mogu li primijeniti Petvital Verminex kapi odmah ili i za njih ima kakav rok u kojem se ne smiju primjenjivati, ako je prije toga već bilo primjenjeno neko sredstvo. Znam da za Frontline treba proći minimalno mjesec dana prije ponovne primjene. Puno hvala na odgovoru! Valentina O: Verminex kapi su potpuno neotrovna zaštita protiv nametnika. Ne sadrže toksične insekticide i druge štetne tvari pa se mogu primjenjivati za zaštitu pasa, mačaka, ptica, glodavaca i ostalih kućnih ljubimaca od vanjskih nametnika. Kapi su načinjene od prirodnih sastojaka (oktanska i dekanska kiselina - zasićene masne kiseline iz kokosovog ulja) i bezopasne su za djecu i mlade životinje. Nametnici ne mogu postati otporni na Verminex, a njegova primjena je vrlo jednostavna. Kapi se nanose jednom tjedno, a ako životinju perete šamponom, treba ponoviti primjenu. Ukoliko životinja svakodnevno ide na plivanje Verminex treba nanositi svaki dan. Psima i mačkama kapi se nanose na kožu od tjemena do repa svaka 3 cm, a kod većih pasmina još 2-3 kapi na prepone i na noge. Vrlo rijetko dolazi do alergijskih reakcija na preparat, a ne smije se nanositi na svježe rane, oči i sluznice. Budući da ste već pronašli krpelja na mački, svakako je trebate zaštititi, a za to možete već sada upotrijebiti Verminex kapi koje možete kombinirati s Petvital Bio - Insekt Shockerom, biološkim višenamjenskim proizvodom za zaštitu prostora i svih kućnih ljubimaca od vanjskih nametnika.
Sonja Vojnović, dr. med. vet. | 06.06.2013.
Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Riječ je o mladom mačiću od 9 mjeseci koji je bio na cesti prva 3 mjeseca života. Skupio je virus herpesa, imao je zamućenje jedne očne leće. Liječen je aciklovirom i amoksicilinom, te mu je dat L-lizin kao suprement prehrani, te Maxidex kapi za oči uz antibiotik kapi za oči (ne sjećam se više točno imena). Mrljica na oku mu je ostala, što nije neki preveliki problem, već kihanje. On je, kad je došao na toplo, tj. u stan, počeo kihati i to krvavu slinu. I nos mu je često radi toga malo krvav. Veterinari su rekli da je to "kronično" jer su mu popucale sitne krvne žilice u plućima jer je bio na hladnome. Bio je i na vađenju krvi, cijepljen je i kastriran, više ne izlazi van, raste normalno, jede normalno, ponaša se kako i treba, jedino me muči to kihanje. S vremena na vrijeme ga inhaliram Eusin kapima, dok leži u transpoteru mu stavimo eteričnu kupku ispred transpotera pa ga inhaliramo par minuta. Postoji li još išta što bi mogli napraviti, koliko je "normalno" i očekivano da on iskašljava tu krvavu sluz i da mu je nos nekad malo krvav, a zna mu biti i suh, možda zbog istog razloga? Veterinari tvrde da je zdrav i da je to takvo stanje, može li se još išta napraviti?Hvala i pozdrav, Ursula O: Najčešći uzroci krvarenja iz nosa su traumatske ozljede, hemoragični i ulcerozni rinitis, tumori, zarazne bolesti, otrovanja, trenutno i jako povišenje krvnog tlaka, krvarenja u plućima, grkljanu, dušniku. S obzirom na to da je Vaša maca preboljela zarazni rinotraheitis, pretpostavljam (kao i Vaš veterinar) da se povremeno krvarenje javlja kao posljedica zarazne bolesti i umnažanja herpes virusa u sluznici gornjih dišnih puteva, gdje onda posljedično dolazi do nekroze i odljuštavanja sluznice nosa i dušnika. Moguće da je virus znatno uništio trepetljikavi epitel na sluznici gornjih dišnih puteva pa je ujedno nestala i njegova funkcija izbacivanja sitnih čestica prašine i nečistoća, koje se onda "lijepe" za sluznicu, a maca ih kihanjem pokušava izbaciti pa pritom pucaju sitne kapilarice koje su izloženije inzultima upravo zbog nedostatka trepetljikavog epitela. Neki lijekovi poput antibiotika, sulfonamida pa i aciklovir mogu smanjiti količinu vitamina K u organizmu zbog štetnog djelovanja na jetru ili crijevne resice. Vitamin K inače sudjeluje u procesu zgrušavanja krvi pa su i simptomi nedostatka vitamina K upravo krvarenje iz nosa, desni... Dakle preporučila bih da kupite vitamin K, koji je dostupan i u ponudi Pet centra u obliku paste i dajete maci barem 4-6 tjedana. Savjetujem da više ne inhalirate macu Eusin kapima jer se ne smiju primjenjivati na oštećenu kožu i sluznicu tako da time još možete nažalost i pogoršati stanje.
Nataša Lončar, dr. vet. med. | 04.06.2013.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kaliko mačku koja je trudna nešto malo više od 1 mj. Danas sam primjetila da ima krvi u stolici. Ne znam što da radim. Je li to opasno po nju i njene mačiće? Što mi je za činiti? Cijeli dan leži na svojoj dekici, gnjezdi se, stalno se liže u vaginalnom području, mnogo jede i pije, mazi se, mijauče jako i puno. Molim Vas, pomozite mi. Hvala unaprijed, Martina O: Krv u stolici mačke može se pojaviti iz nekoliko razloga. Prisutstvo probavljene krvi u stolici naziva se melena i daje izmetu karakterističnu crnu, katranastu boju. Obično je posljedica krvarenja u gornjem dijelu želučanocrijevnog trakta, ali može biti uzrok i progutana krv iz usne šupljine ili dišnog trakta. Simptomi koji prate ovakvo stanje su: povraćanje, gubitak apetita, gubitak na težini, slabost i bljedilo vidljivih sluznica. Uzroci mogu biti primarne želučano crijevne ulceracije i erozije uzrokovane neoplazijom, infekcijom bakterijama, gljivicama ili invazijom parazita. Zatim, strana tijela, upala želuca i crijeva na alergijskoj osnovi, metabolički uzroci: zatajenje bubrega, jetrene bolesti, upala gušterače, šok... Ako je u pitanju koagulopatija, tj. poremećaj u grušanju krvi, ona najčešće nastaje zbog ingestije antikoagulansnih rodenticida. Za razliku od navedenoga, neprobavljena krv iz stražnjeg dijela crijeva i rektuma, ako je difuzno primješana fecesu, daje mu smeđecrvenkastu boju. Najčešće je posljedica iritirane sluznice crijeva pri proljevu kada pukne koja kapilara. Uzrokom krvave stolice mogu biti neke vrste crijevnih parazita, bakterijskih upala, trovanje te kao posljedica naprezanja kod defekacije usljed tvrde stolice. Također, komplikacija invazije crijevnim parazitima (glista i trakavica) te pojava kokcidioze ima za posljedicu prisustvo krvi u stolici. Kako ste spomenuli da Vaša ljubimica normalno uzima hranu i vodu te osim navedenog simptoma krvi u stolici niste primijetili značajnije poremetnje zdravlja, moguće se radi samo o iritaciji anusa, a naročito ako ste primijetili svježu krv i to netom poslije defeciranja. Ipak, simptom je koji ne treba zanemariti i svakako bi bilo uputno maci ponuditi lakšeprobavljivu medicinsku hranu kod probavnih poremećaja bilo u konzerviranom ili dehidriranom obliku. U ponudi Pet centar ljekarni možete pronaći hrane od nekoliko proizvođača: Purina Gastroenteric, Hills i/d, Royal Canin Gastrointestinal te Eukanuba Intestinal. Ako bi se javili znakovi depresije, gubitka krvi iz drugih otvora, povraćanje ili odbijanje hrane, veterinarska intervencija će biti neophodno potrebna u što kraćem vremenu. Isto savjetujem ukoliko se stolica Vaše ljubimice ne stabilizira hranjenjem medicinskim hranama kroz dva do tri dana jer u ovom trenutku nije moguće pretpostaviti što je točan uzrok promijenjenoj stolici, a isto tako da li takvo stanje ima i može li imati posljedice po zdravlje mačića. Općenito o skotnosti i okotu u maca možete pročitati u već ranije objavljenom odgovoru kolegice Dragice Nemeš, dr.vet.med. naslovljenom Utvrđivanje graviditeta (skotnosti) i ponašanje mačke prije i tijekom okota.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 28.05.2013.
Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mačku staru 14 godina i zadnjih dva mjeseca otežano i glasnije diše. Dok prede kao da se zagrcne ili ostane bez zraka. Ima apetit, ali je svejedno puno smršavila. Vodila sam je veterinaru koji joj je snimio plucća i na rentgenu se ništa nije vidjelo i nisu znali šta joj je. Je li to normalno s obzirom na to da je stara mačka ili da obavimo još neke pretrage? Unaprijed hvala! Nina O: Na temelju Vašeg opisa, nažalost, teško se može zaključiti o čemu se točno radi. Otežano disanje i kašalj kod mačaka može imati različite uzroke. To mogu biti različite infekcije i bolesti dišnog sustava, alergije, trovanja, strano tijelo, tumori, slabosti srca,nakupljanje tekućine u grudnoj šupljini, ruptura ošita, kolaps pluća,anemija, paraliza grkljana, puknuće rebara, itd. Normalno disanje karakteriziraju ujednačeni dišni pokreti, bez vidljivog mišićnog napora. Različita fiziološka stanja mogu izazvati promjenu normalne frekvencije i amplitude disanja. Disanje može postati ubrzano i plitko kod straha, visoke temperature u okolini, fizičkog napora, obilnih obroka ili u poodmaklom graviditetu. Otežano disanje uz naprezanje je uvijek značajan simptom. Hropci su često znak nekih problema u plućima ili upala u dišnim putevima (npr. bronhitis). Kod mačaka je astma jedna od najčešćih bolesti dišnog sustava. Može se razviti brzo, a najčešći simptom astme je kašalj. Uzrok nastanka astme mogu bit infekcije respiratornog sustava (virusne, bakterijske,itd…) ili preosjetljivost na alergene. Od alergena se često spominju prašina, perje, pelud, duhanski dim, različiti insekticidni sprejevi ili osvježivači zraka, parfemi… Kod nekih mačaka astma se javlja kao posljedica alergije na hranu, pogotovo na bazi ribe koja u svom sastavu ima nešto višu koncentraciju histamina. Simptomi mogu varirati u jačini, a prilikom napada astme, mačka kašlje i pri tome drži glavu ispruženu prema naprijed. Nekad izgleda kao da pokušava nešto iskašljati. Kod težih napada kašlja mogu i povraćati, a dišu otvorenih usta. Poteškoće s disanjem koje nastaju zbog nakupljanja tekućine u plućima, grudnom košu i trbušnoj šupljini, mogu se razvijati postepeno. Često je to posljedica bolesti srca, jetre ili različitih kroničnih, letalnih virusnih zaraznih bolesti. Tu prvenstveno treba navesti FIV (mačja sida ili virus mačje imunodeficijencije), FeLv (zarazna leukemija mačaka) i zarazni peritonitis mačaka. U svakom slučaju osim temeljitog kliničkog pregleda i rentgenskog snimanja, potrebno je napraviti i dodatne pretrage koje će pomoći u postavljanju točne dijagnoze. Između ostalog važno je napraviti kontrolu krvne slike (kompletna krvna slika i biokemijske pretrage), a za navedene zarazne bolesti postoje specifični testovi. Na temelju nalaza i postavljene dijagnoze određuje se odgovarajuća terapija. Njen je cilj izlječenje, a ako to nije moguće, onda smirivanje simptoma i omogućavanje normalnog funkcioniranja i kvalitete ostatka života mačke. Posavjetujte se s Vašim veterinarom o dodatnim pretragama ili se za pomoć obratite u Kliniku za unutarnje bolesti na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.
Sonja Vojnović, dr. med. vet. | 27.05.2013.
Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam pitanje vezano za parenje egzota mačka. Uskoro će navršiti godinu dana i jako je nemiran i mislimo da mu je došlo vrijeme za parenje. Sad me zanima smije li se on pariti (tijekom godine) sa različitim macama. Konkretno, imali smo upit za dvije mace egzote od kojih je jedna stara 6, a druga 9 mjeseci. Dakle, može li se moj mačak pariti sa obje te mačke (u različito vijeme, kad mace budu spremne za parenje, naravno) i utječe li to možda na išta? Aldijana O: Egzota ("exotic shorthair") je mačka snažne građe, zbijenog tijela, kratkog i debelog vrata, okrugle krupne glave i dobrih proporcija te spada prema FIF podjeli u srednje velike do velike pasmine. Nježne je i mirne osobnosti nalik na Perzijsku mačku, ali su življe od svog dugodlakog pretka. Radoznale i zaigrane, prijateljski su raspoložene prema drugim mačkama i psima, te naročito privržene svojim vlasnicima. Od perzijske se mačke razlikuje i kraćom dlakom koju je puno lakše održavati. Spolna zrelost kod egzota nastupa negdje sa navršenih godinu dana, s time da mužjaci obično nešto ranije ulaze u pubertet. Dozvoljeno je parenje egzota i perzera. Iz te kombinacije često puta izlazi više dugodlakih nego kratkodlakih mačića. U zadnje vrijeme se sve više prakticira parenje egzota međusobno. U slučaju Vašeg ljubimca, ne vidim nikakvih zapreka zašto se on ne bi smio pariti s više maca, naravno kada mace budu spremne. Važno je samo provjeriti ima li među roditeljima Vašeg mačka i tih maca s kojima bi se on pario možda nekih genetski nasljednih bolesti koje bi se mogle prenijeti na potomstvo. Neke od bolesti koje se pojavljuju kod egzota jesu sljedeće – zbog brahiocefalične građe glave i lica čest je tzv. "perzijski sindrom" obstrukcije gornjih dišnih puteva (BAS ), entropium (izvrtanja donje vijeđe) i perzistentno suzenje očiju (epifora) te defekti donje vilice. Hipertrofična kardiomiopatija (HCM) i abnormalnosti mitralnih zalistaka srca, te vrlo često i intolerancije na sastojke u dehidriranim hranama (npr. na žitarice) zbog nedostatka ili mutacije nekoga od probavnih enzima. Policistična bolest bubrega i jetre (PKD ) te sindrom bolesti donjih mokraćnih puteva (FLUTD) i povećani rizik od stvaranja oksalatnih kamenaca u mokraćnom mjehuru.
Petra Franko, dr. med. vet. | 21.05.2013.