*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moja mačka je okotila dva mačića i jedan je mršaviji od drugog za 100 grama. On ima 400 g, a drugi 500 g. Okotili su se 16.7.2011. pa me zanima je li ta težina normalna za njegovu dob ili treba biti deblji. Unaprijed hvala! Ana O: Rast mačića odvija se u 2 faze. Od rođenja do 4. mjeseca rast je vrlo brz. Izgrađuje se koštani sustav mačića, a tjelesna težina mačića se uveća 5–7 puta do 8. tjedna života. Organizam mačića ima jako velike energetske potrebe. Od 4 do 12 mjeseci sporiji rast. Konsolidira se koštani sustav i izgrađuje se mišićna masa, organizam mačića i dalje ima velike energetske potrebe. Mliječni zubi pojavljuju se vrlo rano, tijekom 2. tjedna života. Mačić ulazi u 2. fazu rasta u doba kada izbijaju stalni zubi, u dobi od 4 do 6 mjeseci. Težina mačića može biti sljedeća:1-2 mjeseca 350 - 600 g2-3 mjeseca 800 g - 1,2 kg3-4 mjeseca 1,4 - 2,1 kg Zaostatak u rastu i razvoju mogu uzrokovati parazitarne invazije, poremećaji u metabolizmu, nedostatna prehrana ili urođene anomalije. Također, navedeni uzroci uvjetuju i različitost u težini mačića u leglu, kao i porođajna težina. Vaši mačić sada stari oko 20-ak dana, još moraju jesti mačje mlijeko i bitno je kontrolirati koliko dugo mačić jede i ima li mačka dovoljno mlijeka. Do dobi od 3-4 tjedna starosti potrebno je polako uvoditi razmočeni obrok dehidrata prilagođenog toj dobi (npr. Royal Canin Kitten ili Babycat Instinctive koji se preporučuje davati i mački koja doji). Vaši mačići nemaju odstupanja u odnosu na granične vrijednosti. Savjetujem Vam također i tretiranje mačića protiv endoparazita i ektoparazita, uz prethodnu konzultaciju s Vašim veterinarom.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 09.08.2011.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam steriliziranog mačka (Batman) od 4 godine koji je jako živahan i puno vremena provodi u prirodi. Iz istih razloga ovog ljeta imao je više upala (uho - nametnici) pa ugnojena rana od kontakta sa drugom mačkom - koje smo na kraju uspješno izlječili. Međutim, sad su se pojavile dvije loptice ispod pazuha (po jedna) i jedna kod analnog otvora. Mačak malo više spava zadnjih dana ali to može biti i od vrućina? Inače se čini dobro, puno jede i stalno je vani. Može li to biti nešto ozbiljno i moramo li kod veterinara?Unaprijed zahvaljujem na odgovoru.Lijepi pozdrav, Nikolina O: Otekline (loptice) koje navodite, zbog nedostatka dodatnih informacija, teško je diferencirati. Naime, na koži se mogu pojavljivati pustule (prištići ispunjeni gnojem), papule (prištići ispunjeni upalnim stanicama), apscesi (nakupine gnoja u novostvorenoj šupljini), fistule (patološki kanali bez tendencije zaraštavanja)... No, s obzirom na lokaciju oteklina koje navodite, sumnja se može postaviti i na otečenje limfnih čvorova. Limfni čvorovi imaju bitnu ulogu u funkcioniranju imunosnog sustava: filtriraju krv te skladište bijele krvne stanice. Posljedično, često predstavljaju prve indikatore oboljenja u pojedinim organskim sustavima. Limfni se čvorovi po položaju dijele na unutarnje i vanjske. Vanjski limfni čvorovi dolaze u parovima a smješteni su na pet bitnih lokacija na tijelu pokrivajući pojedine regije: submandibularni (smješteni su na obje strane vrata odmah iza granica donje čeljusti), preskapularni (smješteni su ispred lopatica), aksilarni (pazušni), ingvinalni (smješteni u preponama) te poplitealni (smješteni na stražnjim nogama u ravnini koljena na suprotnoj strani). Promjene na unutranjim limfnim čvorovima uočljive su tek ukoliko se načine pretrage ultrazvukom ili rentgenskom snimkom, ali vanjski se lako mogu uočiti palpacijom i redovito su sastavni dio općeg kliničkog pregleda. Limfni čvorovi reagiraju kao normalan proces obrane organizma od infekcije čime se uočava njihovo povećanje. Nakon smanjenja upale i oporavka i njihova se veličina smanjuje jer stanice limfnog čvora ne trebaju pojačano raditi u suzbijanju infekcije. Također, kako je imunosni sustav životinja načinjen tako da je svaki dio tijela pokriven jednim limfnim čvorom, može se uočiti i povećanje samo jednog na onoj strani gdje se razvija patološki proces. No, povećanje nekoliko limfnih čvorova istovremeno, osim generalizirane infekcije može predstavljati i samostalno oboljenje limfnih čvorova - limfadenitis: primarni ili sekundarni. O utjecaju vrućine na apetit i ponašanje mačke opisala je koleguca Tanja Krulc, dr.vet.med. u ranijem odgovoru Ljetne vrućine - smanjen apetit i promjena u ponašanju mačke. Svakako, ukoliko se simptomi koje ste primijetili u Vašeg ljubimca nisu nimalo smirili ili su se čak i pogoršali (opće odbijanje hrane i vode, apatija, nezainteresiranost za Vas i okolinu) ne odgađajte posjet veterinarskoj ambulanti kako bi se načinio opći klinički pregled te po potrebi i dodatne pretrage, postavila dijagnoza te po potrebi poduzela pravovremena odgovarajuća terapija.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 08.08.2011.
Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Primila sam već vaše savjete o prilagodbi mačke na novi dom i suživot s drugim mačkama, ali me interesuje kolika je vjerojatnost da će moje mačke pobjeći, tj. vratiti se staroj kući koja je udaljena od novog doma, tek nekih 300-400 m. Naime, svi me upozoravaju da nema svrhe donositi mačku u novu kuću s obzirom da je odrasla tek nekoliko ulica dalje, stalno će bježati. Je li to istina? Živim na selu, mačke su stare 8 godina i navikle su na dvorište. Pozdrav, Maja O: Seljenje i prilagodba na novi dom zna biti dosta stresna za mačke jer su to jako teritorijalne životinje koje su usko vezane uz vlasnika, ali i uz samu okolinu. Iz toga razloga nije rijetkost da se mačke nakon seljenja pokušaju ponovno vratiti u svoj stari dom. Kako ste naveli da je Vaša nova kuća jako blizu one prijašnje, najvjerojatnije je da će se to i dogoditi. Inače je poznato da mačke mogu proputovati i dosta velike udaljenosti kako bi se vratile svojoj kući. U svakom slučaju, ako će netko i dalje živjeti u Vašoj staroj kući, svakako mu napomenite da nikako ne hrani mačke ako se budu vraćale te neka ih, ako bude potrebno, otjera. Kada mace dovedete u novu kuću bilo bi dobro da se tamo već nalaze neke njima poznate stvari te obavezno njihove zdjelice, igračke, ležajevi itd. Nove predmete možete pošpricati i nekim sprejem na bazi mačjih feromona koji će na Vaše ljubimce djelovati umirujuće i pomoći im da se opuste. Bilo bi također dobro da mace tijekom nekoliko dana zadržite u kući dok se potpuno ne priviknu na unutrašnjost novog doma,a da ih tek onda pustite van. I na kraju bi Vam svakako još savjetovala da zadržite i stare navike što se tiče hranjenja, igranja i slično te da Vašim macama pružite što više pažnje kako bi se što prije i što lakše prilagodile i udomaćile.
Elena Tijan, dr. vet. med. | 04.08.2011.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Nedavno sam našla mačića, bio je ostavljen u kutiji na kraju ulice te se privremeno brinem o njemu. Već sam doma imala mačku staru 11 godina i od kad se mačić pojavio moja mačka je promukla ima refleks na povraćanje, nedavno je ispljunula sluz i malo jede te dosta teško diše. Jako me brine da nije nešto od njega dobila. Mačića tako i onako nisam mislila zadržat, tražim mu udomitelja. Moja mačka je već imala problema, kamence na bubregu, gnojnu upalu maternice (na kraju su je morali sterilizirati). Namjeravam ići veterinaru, ali ako biste mi Vi mogli reći o čemu bi se radilo, stvarno me brine. Unaprijed hvala! Andrea O: Mlade, necijepljene mačke vrlo često obolijevaju od infekcija gornjih dišnih puteva. Naime, kako je njihov imunološki sustav još slab, iste su podložne različitim infekcijama. Uzročnici ovih infekcija su virusi, a komplikacije se mogu razviti u smislu sekundarne bakterijske infekcije. To u pravilu pogoršava opće stanje životinje i produžava tijek oporavka. Iako se radi o kontagioznim oboljenjima mačaka, u grupama češće obolijevaju mlađe jedinke oslabljenog imuniteta. Tako, npr. izvor infekcije mogu biti mačke koje ne pokazuju kliničke znakove infekcije. Rinitis je upala nosne sluznice, a osim mikroorganizama uzrok ovom oboljenju mogu biti različiti alergeni. U tom je slučaju uz edem sluznica prisutan proziran iscjedak i svrbež. Katkad u etiologiji rinitisa sudjeluju i različite traume, plijesni, nedostatna prehrana (nestašica vitamina A), kongenitalni defekti nepca, povraćanje, upale sinusa i dr. Virusni rinotraheitis je zarazna bolest mačaka koja se manifestira povišenom temperaturom, suzenjem, iscjetkom iz nosa, kihanjem i otežanim disanjem. Uzročnik je herpesvirus. Tok i težina bolesti mogu biti vrlo različiti - od skrivenih oblika do vrlo teških oboljenja. Bolest počinje temperaturom i kihanjem, zatim se javlja slinjenje, potištenost, iscjedak iz nosa i suzenje. Kasnije nastupa otežano disanje, mršavljenje i iscrpljenost životinje. Posljedica ove upale može biti deformacija rožnice i sljepoća. Također, ako niste, tretirajte ljubimca protiv unutrašnjih parazita kao i osigurajte ljubimcu evakuaciju nakupina dlake iz probavna sustava. U tu svrhu možete ljubimcu ponuditi malt-pastu, travu ili neke od hrana koje su prilagođene olakšavanju izbacivanja nakupina dlake iz probavna sustavu. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se s ljubimcem obratite svom veterinaru. Isti će po pregledu ljubimca biti u mogućnosti odrediti o čemu se točno radi te poduzeti prikladnu terapiju.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 03.08.2011.
Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam mačka već 7-8 godina i sve je ok bilo do prije par dana. Čudno mijauče, nekako promuklo i kao da iskašljava nešto, ali ništa, no čudne zvukove proizvodi pri iskašljavanju. Tetura dok hoda, zanosi ga, ali ne padne sa šapa i glavu nekako nakrivo drži... Znate li možda o čemu se radi, makar približno? Hvala, Anela O: Nažalost, samo na temelju opisa teško mi je reći o čemu se radi. Kašalj i otežano disanje kod mačaka mogu uzrokovati bolesti i infekcije dišnog sustava, paraziti, strana tijela, bolesti srca, alergije, tumori, trovanja i dr. Više o navedenim uzrocima možete pročitati u ranijim odgovorima Kašalj kod mačaka i Otežano disanje i promjene u načinu disanja / Česta bolesna stanja mačka. O upali pluća, simptomima i njezinu liječenju pisala je kolegica Davorka Balantin, dr. vet. med. u odgovoru Upala pluća i mačji rinotraheitis, dok o bolestima srca možete detaljno pročitati u odgovoru Bolesti srca u mačaka kolegice Vlatke Erman, dr. vet. med. Slične simptome onima koje ste naveli može uzrokovati i mačja astma. Riječ je o jednoj od najčešćih bolesti dišnoga sustava u mačaka. Javlja se uglavnom između 2. i 8. godine života i to češće u ženki nego u mužjaka. Najčešći simptom astme je kašalj. Simptomi mogu dosta varirati u jačini i opsegu od povremenih epizoda kašlja i otežanog disanja do onih kroničnih i dugotrajnih. Mačke, prilikom kašlja, obično drže glavu istegnutu prema naprijed, a ponekad izgleda kao da nešto pokušavaju iskašljati. Prilikom težih napadaja može doći do akutnog respiratornog distres sindroma i disanja na usta. U nekim slučajevima, nakon težeg kašlja životinje mogu i povraćati. Što se tiče uzroka nastanka astme, najvjerojatnije je riječ o preosjetljivosti na neke alergene, viruse ili infekcije koje dovode do upale i pojačane sekrecije u bronhijima te posljedično do smanjenja i zatvaranja dišnih putova. Od alergena se često spominju dim cigareta, različiti insekticidni sprejevi, prašina, perje, pelud, parfemi itd. Kod nekih je mačaka primjećeno da se astma javlja i kao odgovor na alergiju od hrane, osobito one na bazi ribe zbog nešto veće prirodne koncentracije histamina. Što se tiče dijagnoze potrebno je napraviti klinički pregled, rendgensku snimku prsnog koša te uzeti detaljnu anamnezu. Obično je potrebno napraviti i neke dodatne pretrage (krv, urin itd.) kako bi se isključile ostale bolesti. Cilj liječenja je da se kontrolira sekrecija, poboljša protok zraka i smanje simptomi. Kod mačaka sa blagim oblikom bolesti i tek povremenim simptomima dovoljno je smanjiti prekomjernu tjelesnu težinu te izbjegavati moguće alergene. Od lijekova (bronhodilatatori, kortikosteroidi) postoje oni koji se daju oralno ili putem inhalacije. Inhalacija je u svakom slučaju bolja jer dovodi lijek direktno u pluća i tako smanjuje moguće nuspojave te brže uklanja same simptome. Mačke koje boluju od težeg oblika bolesti trebati će uzimati kortikosteroide (prednizon) i oralnim putem tijekom 10 – 14 dana dok se stanje ne poboljša. U svakom slučaju, budući da je bez pregleda nemoguće reći o čemu se radi, najbolje bi bilo da Vašeg ljubimca što prije odvedete kod veterinara koji će odrediti točnu dijagnozu i propisati najadekvatniju terapiju.
Elena Tijan, dr. vet. med. | 03.08.2011.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mačku koja je stara već 8 godina, nabubren joj je stražnji dio (guza) i svako malo curi iz nje. Inače jede normalno svaki dan, ali ne znam šta da radim sa tim. Je li to izliječivo? Možda joj se začepilo debelo crijevo. Molim vas pomozite. Pozdrav, IvaO: Moguće je da se radi o tome da je sluznica rektuma izvirila kroz sam otvor i izvalila van pa je vidljiva natečena tvorba crvene boje. Pošto dođe do proširenja sfinktera rektuma, izmet može kontinuirano izlaziti van. Kod svih vrsta domaćih sisavaca može doći do pojave patološkog stanja koje nazivamo izvala ili prolapsus rektuma. Javlja se u jedinki slabije kondicije ili zbog prisutnosti crijevnih parazita što uzrokuje otežano defeciranje ili uzrok može biti i upala rektuma i učestali proljevi. Završni dio debelog crijeva (rektum) uvrne se u vlastiti lumen i većim ili manjim dijelom izvali kroz analni otvor. Primjećuje se da kroz anus viri kobasičasta tvorba, a može biti obuhvaćen, odnosno izvaljen veći, odnosno manji dio. Rektum se može izvaliti i prilikom svakog jačeg djelovanja tzv. trbušne preše, odnosno tiskanja životinje, što je najčešće kod jakih napora, bolova u trbuhu zbog različitih uzroka, smetnjama u otjecanju mokraće, prilikom začepa životinje itd. U početku je izvaljena tvorba svijetlocrvena, otečena i vlažna, a što takvo stanje duže traje, tvorba postaje tamnocrvena do plavkasta te zbog vanjskih utjecaja, osobito isušivanja i mehaničkih oštećenja, nastaju površinske ozljede koje mogu zahvatiti i dublje dijelove pa čak i cijelu stijenku crijeva. U većini slučajeva se izvaljeni dio crijeva mora operativno ukloniti, a rana sašiti posebnom tehnikom. Poslije operacije provodi se dijetna ishrana u dogovoru s veterinarom uz redovitu kontrolu zdravstvenog stanja. Ukoliko je saniran primarni uzrok izvale rektuma, životinja se veoma brzo oporavlja. Druga mogućnost je da veterinar u odgovarajućoj anesteziji pokuša izvaljeni dio crijeva vratiti na svoje mjesto (reponirati), a nakon izvršene repozicije, oko čmara se stavlja tzv. šav "duhan kese". Svakako preporučujem odlazak veterinaru koji će biti u mogućnosti procijeniti zdravstveno stanje ljubimca i poduzeti adekvatno liječenje.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 03.10.2011.
Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imamo žensku macu staru 2 god. U zadnjih par dana primjetili smo crvenilo analne regije te mačka ukazuje na bol iste (glasnim mjaukanjem kao da plače) pri defekaciji i sjedenju, no stolica joj je normalne konzistencije Uz navedene simptome mačka još izbjegava jesti te ukoliko nešto pojede to i povrati (ponajviše suhu hranu dok konzerviranu i zadrži). Zanima nas što bi joj moglo biti? Unaprijed hvala! Yvette O: Bolnu i otežanu defekaciju nazivamo još i dishezija. Najčešće se javlja uz različite poremećaje i bolesti debelog crijeva i rektuma. Disheziju se ponekad može zamijeniti i sa bolestima mokraćnog trakta (npr. kamenci) odnosno sa bolnim i otežanim mokrenjem kojemu su mačke dosta sklone. Od uzroka dishezije najčešći su začep iliti konstipacija, upala debelog crijeva ili rektuma, bolesti analnih vrećica, crijevni paraziti, strana tijela u crijevima i nakupljanje dlaka, perinealne hernije, tumori i ozljede ili infekcije zdjeličnih kosti. Što se tiče gubitka apetita i povraćanja, oni mogu također, uz otežanu defekaciju, biti popratni simptomi kod većine od gore navedenih bolesti. Budući da uzroka može biti nekoliko, za točnu je dijagnozu macu ipak potrebno odvesti kod veterinara koji će napraviti kompletan klinički pregled, nalaze krvi, urina, fecesa, rendgenski snimak i ostale potrebne pretrage. Terapija će, naravno, ovisiti o uzroku bolesti pa tako u obzir mogu doći antibiotici, infuzijske otopine, promjena prehrane (hrana s više vlakana), šišanje dlake i redovno pranje perinealnog područja, kirurški zahvati itd. u što će Vas detaljnije uputiti Vaš veterinar.
Elena Tijan, dr. vet. med. | 03.10.2011.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb P: Imam 3 godine staru steriliziranu britansku kratkodlaku mačku i nešto više od 1 godine (13 mjeseci) starog domaćeg mačka. Mačka sam kao mačića od 3 mjeseca starosti, udomio kad je mačka imala oko 2 godine. I već je bila sterilizirana Ona ga nije (do dana današnjeg) dobro prihvatila i uglavnom ga samo tolerira, ako nije "napadan" prema njoj. Akoje gnjavi ona ga odbije siktanjem, ali nikad nije bilo pravih okršaja niti međusobnog ozlijeđivanja. Jedu istu hranu (Taste of The Wild). Mačak je poprilična izjelica. Živimo u stanu na 15. katu nebodera i niti jedno nikad nije izlazilo vani. Maksimum je da ih pustim na mrežom osiguran balkon. Moja velika dilema je da li da, uvaživši sve rečeno, kastriram mačka. On je izvanredan karakterom i vrlo je druželjubiv (s nama). Ne obilježava teritorij (barem ne do sada). S obzirom na to da ima snažan apetit i da se niti sada ne kreće previše, bojim se da bi se nakon kastracije jako nadebljao, a druga potencijalna opasnost je nastanak kamenca u mokraćnim putevima jer nema šanse da njega hranim specijalnom veterinarskom hranom za kastrirane mačke. On će sigurno i dalje jesti ono što jede mačka jer voli tu hranu (TOW). Ni ona nikad nije htjela jesti hranu za sterilizirane mačke. Molim vaše mišljenje, ako je jedina opasnost nekastracije mogućnost obilježavanja teritorija, sklon sam prihvatiti takav rizik. A obzirom da do sada nije obilježavao, sve se nadam da neće ni početi Cijenim vaše mišljenje, a ja ga rado ne bih kastrirao osim ako vi ne mislite da je to nužno i za njega (ipak) bolje. A što se tiče odnosa njih dvoje, ne vjerujem da bi nakon njegove kastracije to bilo išta bolje... Zahvaljujem i srdačan pozdrav, Miodrag O: Mačak postaje spolno zreo u dobi od pet do devet mjeseci i od tada je spolni sustav u pripravnosti ako se ukaže prilika. Luteinizirajući hormon iz hipofize stimulira testise na stvaranje sperme, ali i muškog spolnog hormona, testosterona. Mačke na svom teritoriju ostavljaju vidljive oznake kako bi priopćile svoje prisutstvo ili posjed određenog područja. Mačak štrcanjem urina označava svoj domaći teritorij. Kastrirane mačke mogu označavati kao posljedica stresa ili ljutnje na vlasnika o čemu više možete pročitati mom ranijem odgovoru Nepoželjno prskanje mokraćom kao poruka mačke vlasniku. Mačke koriste označavanje urinom i kao komunikaciju među sobom. Mačji urin sadrži feromone koji su kemijske supstance koje govore drugim mačkama neku poruku. Sve mačke bilo kastrirane ili ne, muške ili ženske mogu označavati urinom, ali ipak je najčešće u nekastriranih mačaka Ženke najčešće označavaju kada se tjeraju. Kastracija mačka prije spolne zrelosti može u postpunosti osigurati da nikada ne počne označavati. Kastracija nakon što je već počeo označavati može smanjiti označavanje. Nekastrirani mužjaci označavaju češće i njihova mokraća ima jaki neugodan miris. Nekastrirani mužjak mačak počne označavati teritorij nakon što postane spolno zreo. Mnogi faktori mogu utjecati na to kada će početo označavati. Mužjaci u suživoti sa više mačaka ili sa više mačaka u susjedstvu počinju obilježavati ranije. Kućanstva sa više mačaka imaju više problema sa označavanjem urinom. Za odrasle mačke istraživanje je pokazalo da je 87% mačaka prestalo obilježavati urinom nakon kastracije, 78 % prestalo je odmah, 9% nakon par mjeseci, a 13% je nastavilo obilježavati. Drugo istraživanje je pokazalo da je 77% mačaka smanjilo ili potpuno prestalo označavati 6 mjeseci nakon kastracije. Iz vlastitog iskustva pokazalo mi se da nagon za lutanjem počinje nakon druge do treće godine života. Sprječavanje označavanja urinom može se pokušati mačjim feromonima na mjestima na kojima mačka obilježava urinom i na taj način ona počne označati označavati trljanjem bradom, o čemu je detaljnije pisala kolegica mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med. u svom tekstu Mačji facijalni feromoni - "Ceva" Feliway spray. Također, postoje sprejevi za odbijanje mačaka da označavaju mokraćom određena mjesta npr. Beaphar odbojni sprej. Ako se ipak odlučite na kastraciju, debljanje mačaka možete spriječiti pravilnim, točnim doziranjem hrane u odnosu na njihovu tjelesnu težinu i sprječavanje stvaranja mokraćnih kamenaca drugim preparatima, npr. Uro-Pet pastom.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 29.09.2011.
Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam mačka starog 5 do 6 mjeseci. Između zadnjih noga mu se kao objesio mali trbuščić, zapravo više kao koža pa me zanima je li to normalno jer je vrlo razigran i svaki dan je aktivan, hrani se hranom za mačke iako pojede u malim količinama sve čime se ja hranim, od voćnih jogurta do raznih peciva... Može li to biti uzrok tog trbuščića i je li mu ta prehrana jako šteti? Ivana O: Obješena koža trbuha može se zamijetiti u kastriranih mačaka, kako mužjaka tako i ženki. Ukoliko mačak nije kastriran, može se posumnjati na herniju (bruh). Detaljnije o hernijama u mačaka možete pročitati u tekstu kolegice Zdravke Rumihe, dr. vet. med. Kvrga na trbuhu mačića - pupčana hernija. Ovako mlada životinja nakon obilnih obroka može imati povećani trbuščić, debljanje se manifestira stalnim zaobljenim izgledom, ali u njih u pravilu koža ne visi. Preporučam Vam da mačka odvedete na veterinarski pregled kako bi bila postavljena točna dijagnoza. Iz prehrane mačaka bi trebalo isključiti slatku i slanu hranu (keksi, kolači, grickalice, suhomesnati polutrajni i trajni proizvodi, sirni namazi, tvrdi sirevi, svježe pečena dizana tijesta i sl.). Kao nagradu ili poslasticu treba im ponuditi upravo one namjenjene macama jer su svojim sastavom prilagođeni probavnom sustavu i metabolizmu ove vrste životinja.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 28.09.2011.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Imam mačka starog godinu dana. Prije tri mjeseca sam ga vodila veterinaru jer su ga boljeli zubi, pojavilo se crvenilo na desnima, te je imao loš zadah. Ispalo je da ima blagu paradentozu. Veterinar mu je dao injekciju te terapiju Stomorgyl tabletama (10 dana smo mu dvije tablete dnevno davali - mačak je težak 4 kg). Također mi je rekao da mu čajem od kadulje masiram desni. Što sam i napravila. Nakon toga mu je postalo bolje. Crvenilo na desnima se maknulo, zubi ga nisu boljeli, niti je imao zadah. Ali, u zadnjih tjedan dana mu se bol u zubima polako vratila. Ponovno sam mu počela kaduljom masirati desni, ali sve manje mi daje da mu priđem zubima. Moje je pitanje, pošto trenutno nemam novca za novi pregled kod veterinara, imate li kakve prijedloge kako da mu ublažim bol? Da ponovno kupim Stomorgyl tablete? Posebnu hranu možda? Unaprijed hvala na odgovoru! S poštovanjem, Valerija O: Indikacije za davanje Stomorgyl tableta su infekcije uzrokovane aerobnim i anaerobnim bakterijama osjetljivim prema kombinaciji spiramicin-metronidazol, a posebno usne šupljine: stomatitis, gingivitis, periodontitis, halitosis (neugodan zadah iz usta), pyorrhea-gnojna upala zubnog periosta s progresivnom nekrozom alveola i gubitkom zuba, dentalni apscesi, sinusitis, infekcije obrazne stijenke nakon ozljede, upala ždrijela, tonzila itd. Indikacije za davanje Stomorgyl tableta su infekcije uzrokovane aerobnim i anaerobnim bakterijama osjetljivim prema kombinaciji spiramicin-metronidazol, a posebno usne šupljine: stomatitis, gingivitis, periodontitis, halitosis (neugodan zadah iz usta), pyorrhea-gnojna upala zubnog periosta s progresivnom nekrozom alveola i gubitkom zuba, dentalni apscesi, sinusitis, infekcije obrazne stijenke nakon ozljede, upala ždrijela, tonzila itd. Stomorgyl tablete dolaze u tri pakiranja, ovisno o težini psa ili mačke, pa tako imamo Stomorgyl 2-gdje se daje 1 tableta dnevno na 2 kg tjelesne mase, Stomorgyl 10-gdje se daje 1 tableta dnevno na 10 kg tjelesne mase i Stomorgyl 20 - gdje se daje 1 tableta dnevno na 20 kg tjelesne mase. Način izdavanja ovog lijeka je na veterinarski recept, što znači da morate s macom na pregled u veterinarsku ambulantu gdje će veterinar nakon pregleda propisati adekvatan lijek. Posebno za upalu desni (gingivitis) koristi se Gingisan dentagel koji sadrži klorheksidin - dezinfekcijsko sredstvo koje ima antibakterijsko, antivirusno i antimikotično djelovanje. Kod redovite primjene Gingisana smanjuje se stvaranje zubnog kamenca. Gingisan se nanosi 1-3 puta dnevno na zubno meso i usnice, a potrebno ga je umasirati prstom inajmanje 2 sata prije hranjenja. Također, kod gingivitisa, koristi se i Orozyme gel, koji se nanosi na desni. Za higijenu usne šupljine u pasa i mačaka se koriste i Stomadhex bioadhezivne bukalne pastile iz kojih se postepeno oslobađa klorhexidin i nikotinamid (vitamin PP) koji se primjenjuje tijekom upalnog procesa u usnoj šupljini. Pastila se postavlja na unutrašnju stranu obraza gornje čeljusti u nivou drugog pretkutnjaka (premolaris). Preporučuje se primjena Stomadhexa tijekom 10 dana. Osim gore navedenoga, u našim dućanima možete nabaviti i Hill'sovu hranu Feline Oral Care Adult koja ima poseban raspored vlakana i veće granule i na taj način omogućuje da zub uđe u svaki komadić hrane. Poseban raspored vlakana čisti zubne površine te vlakna skidaju nakupine plaka, pigmenta i kamenca sa zubne površine, a ta hrana također pomaže kod neugodnog zadaha iz usta. Oral Care hranu za mačke nudi i Royal Canin. Preporuka je da ipak mačka odvedete veterinaru na pregled.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 27.09.2011.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Koliko dugo maca s uganutom nogom mora da nosi fiksator? Hvala vam velika i lijep pozdrav, Ljiljanka O: Prijelom kosti nastaje zbog djelovanja na kost sile koja je jače od njene čvrstoće i prevladavanja granica prirodne elastičnosti kosti pa dolazi do prekida kontinuiteta koštanog tkiva. Fiziološko cijeljenje prijeloma nakon dobre repozicije i imobilizacije ima dobru prognozu, a sama težina prijeloma kostiju odlučuje o brzini regeneracije i oporavka. Proces okoštavanja prolazi kroz četri faze i to: hematom, organizacija hematoma, stvaranje kalusa i rekonstrukcija kalusa. 1. faza (hematom) - nakon prijeloma dolazi do izljeva krvi iz oštećenog tkiva, koja se uslijed spazma tlaka i kontrakcije mišića zaustavlja; počinje proces taloženja zgrušane krvi (hematom) i taloženje fibrina. 2. faza (organizacija hematoma) - stanice bujaju uslijed traumatske upale okolnog tkiva, paralelno s ovim procesom dolazi do razlaganja koštanog tkiva (osteoklazija); osteoklasti zaravnjavaju segmente i djeluju do kraja zaraštavanja. 3. faza (stvaranje kalusa) - dolazi do resorpcije ostatka hematoma, pojavljuju se kolagena vlakna, dolazi do deponiranja kalcijevih soli i fosfora između kolagenih vlakana i nastaje koštani kalus; najvažnije u ovoj fazi je imati dovoljnu količinu kalcija u organizmu kako bi se soli kalcija deponirale između kolagenih vlakana, a u protivnom okoštavanje ide patološkim tijekom i ne postoji čvrstina kalusa. 4. faza (rekonstrukcija kalusa) - kalus dobiva na čvrstini, ali njegov oblik je još u vidu prvobitnog hematoma i potrebno je dosta vremena da se suvišni kalus izgubi; ako se fragmenti udaljavaju jedan od drugog stvara se hrskavičavo tkivo transformacijom vezivnog u koštano tkivo; pravilnim položajem fragmenata transformacije se vrše iz minimalne količine hrskavičavog tkiva; ova faza se odlikuje i stvaranjem krvnih kapilara i koštane gredice, a kost dobiva funkcionalnu sposobnost; kalus se rukom pipa kao zadebljanje, a radiografski se to ne potvrđuje. Osnovna načela liječenja prijeloma su anatomska repozicija (postavljanje odlomljenog dijela u poziciju prije loma) te potpuna imobilizacija ulomaka. To se postiže tzv. konzervativnim liječenjem (fiksacijski povoj) ili operativnim spajanjem prelomljene kost(ifiksatori) Uganuće (distorsio) je kratkotrajno razmicanje zglobnih površina, pri kojem dolazi do istezanja ligamenata i zglobne čahure, a u težim slučajevima može doći i do pucanja zglobne čahure. Uganuće nastaje kao posljedica nepravilnog opterećenja zgloba pri skoku ili pogrešnom koraku. Zaliječenje se postiže mirovanjem te imobilizacijom bolesnog zgloba kroz minimalno 14 dana sa povojem ili udlagama. Kod uganuća se ne koriste fiksatori. Ako se pak radi o prijelomu, za koje se u liječenju koristi filsator, u pravilu kod malih životinja gotovo svi prijelomi dobro zaraštaju (osim kralježnice), a sam proces cijeljenja traje 3 - 4 tjedna, ovisno o tome radi li se o prijelomu ili napuknuću, bitna je i lokacija, a također i postoperacijskom mirovanju. Zbog svega navedenog, ne bih Vam mogla detaljnije odgovoriti o kojem se vremenu radi pa savjetujem da se obratite veterinaru koji je sudjelovao u liječenju i poznata mu je lokacija i stanje ozljede. Svakako Vam savjetujem da pri kontroli zatražite ponovnu RTG-snimku, radi usporedbe s prijašnjim stanjem, koja bi trebala pokazati cijeljenje i ako se radi o prijelomu onda i kalus.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 26.09.2011.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molila bih vas za savjet. Situacija je sljedeća: prije 2 mjeseca dovela sam kući žensku macu od cca 3 mj iz lokalnog azila. Doma već imam žensku mačku od 9 godina, sterilizirana je već odavno i naravno ljubomorna. Svjesna sam njenih emocija pa uvijek njoj prvoj dajem hranu, mazim je i više nego prije, uvijek se njoj prvoj obraćam i nastojim u njenom prisustvu čim manje igrati se s novim mačkićem. Hranu im dajem odvojeno, iako velika maca pušta manju na tanjur bez frktanja, i vani borave nedaleko jedna od druge, uglavnom podnošljivo. Problem je što je mala maca zaigrana do ludila i uporno skače po velikoj, što ovu užasno živcira, onda frkće, grebe je, show! Sada spavaju u odvojenim prostorijama jer se mala budi u 5 ujutro i udri u igru. Jedu nekoliko metara jedna od druge jer je mala poždrljiva pa smaže sve i velikoj. Kad idem raditi stavim manju u mali hodnik s brdom igračaka, da ne davi ovu stariju. Ljutim se na nju kad skače na stariju, a sad sam je počela kažnjavati tako da je izbacim na balkon, na neko vrijeme. Uglavnom izluđuju me! Molim Vas da mi kažete koliko bi to igranje i napadanje male mace moglo potrajati, je li u redu da ih odvajam? Bi li sterilizacija male pomogla i kad bi bilo najpametnije malu sterilizirati? Lijep pozdrav od izluđene Gordane O: Više o suživotu i problematici više mačaka u kućanstvu pisala sam u tekstu Sukobi i suživot više mačaka u istom kućanstvu/ Feromoni. Problem s kojim se susrećete ne predstavlja nužno bezizlaznu situaciju. Činjenica da Vaša starija mačka dozvoljava mladoj maci prilazak njenoj posudici za hranu te da zajednički boravak vani ne rezultira agresivnostima i napadima, daje naznaku toleriranja jedne prema drugoj. No, gotovo je nemoguće potisnuti znatiželju i razigranost mačića jer je to razdoblje njihova života kada ispoljavaju ovakva ponašanja; na takav način stalno vježbaju i uče lovne vještine, ali i utvrđuju društveni poredak. Također, ovaj period života mačića je iznimno bitan za socijalizaciju a čak je dokazano da dobro socijalizirane mačke zadržavaju interes za igrom tijekom cijelog života. Odvajanje mlade mačke na balkon kao metoda kažnjavanja za igranje sa starijom mačkom vjerojatno neće polučiti zadovoljavajućim rezultatom. Naime, mačke su životinje koje uče na osnovu iskustava. Ako joj je neko iskustvo bilo ugodno, željet će ga ponoviti, a u suprotnom, izbjeći. Sve ono što ne biste htjeli da mačka čini ni po čemu ne smije mački biti zabavno i ugodno, a što boravak na balkonu može predstavljati. Dokazano je da mačka uči na osnovu pokušaja i pogrešaka, promatranja i imitiranja te obrađuje informacije mnogo dulje nego npr. psi. Iz tog je razloga mačku teže naučiti neke trikove (poput "sjedi", "lezi" i sl.) jer mačke ne vide smisao u izvođenju takvih radnji bez direktne koristi. Za usporedbu, psi potonje čine iz odanosti vlasniku i emocionalnog ohrabrenja. Klasične metode odgoja kod mačaka (stimuliranje nagradom ili pak kažnjavanjem) gotovo nikada ne uspijevaju upravo zbog činjenice što one vrlo dobro znaju što žele, a što ne. Stoga bi odvajanje na balkon moglo načiniti suprotan učinak, maca bi se mogla osjetiti zapostavljenom i moglo bi joj biti dosadno. Ako ste kod kuće, a primjetite da mlada mačka radi nešto nedopušteno ili maltretira stariju mačku, smočite je mlazom vode iz vodenog pištolja ili bilo kakve špricalice ili jednostavno bacite ključeve na pod kako bi je tresak uznemirio da obrati pažnju na Vas. Također, mace reagiraju i na ton i visinu Vašeg glasa, pa macu također možete kazniti sa čvrstim "Ne" koje može biti popraćeno štrcanjem vode. Ponekad je potrebno i godinu dana pa i dulje da se starija mačka i mačić udobno osjećaju jedan uz drugoga, no neka Vas to ne obeshrabri jer vremenski period ipak individualno varira. Također, događa se da nikada ne postanu pravi prijatelji, ali se jednostavno nauče tolerirati jedan drugoga. Iako se gledaju sa distance, svaka mačka voli dodir toplog tijela kada njihovog vlasnika nema kod kuće. Dok se u potpunosti ne prihvate, držite ih odvojeno tijekom Vašeg izbivanja radi Vaše i njihove sigurnosti. Što se sterilizacije tiče, u svakom je slučaju indicirana jer je dokazano kako mace postaju mirnije. S obzirom na dob, već možete razmišljati o terminu jer mačke spolno sazrijevaju od 5 do 9 mjeseci starosti. Najčešća dob za sterilizaciju ili kastraciju mačke je oko 6 mjeseci.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 22.09.2011.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Maca mi je prije 2 god. sterilizirana (sada ima 8 godina), ali i nakon sterilizacije se tjerala, nedavno se parila (tjedan i pol) i sada sam primjetila da joj je jedna mliječna žlijezda oteknuta, a danas vidim i da oko te mliječne žlijezde izlazi krv, isto tako na mjestu gdje je imala zavezan čvor od šava napravila se rana. Molim za pomoć. LjiljanaO: Na temelju Vašeg opisa može se posumnjati na mastitis - upalu mliječne žlijezde. Ova upala je relativno rijetka kod mačaka, naročito izvan perioda laktacije, ali postoji mogućnost da se razvije. Najčešće nastaje galaktogenim putem - ulaskom mikroorganizama kroz sisni kanal (najčešći put nastanka infekcije), hematogenim putem - putem krvi i limfogeno - kroz ozlijeđenu kožu mliječne žlijezde. Mastitis se javlja i ovisno o uvjetima u okolini te vanjskim i unutarnjim faktorima koji stvaraju preduvjet za pojavu upale kao što je higijena, oblik mliječne žlijezde, ozljede sisa, bolesti kože i mlječne žlijezde te općenito slaba kondicija i zdravstveno stanje životinje, nekvalitetna i neizbalansirana prehrana. Uzročnici mastitisa su najvećim dijelom bakterije. Upala mliječne žlijezde je reakcija organizma na mikroorganizme koji čim uđu u vime se umnažaju i uništavaju tkivo koje se od mikroorganizama brani upalnom reakcijom. U žlijezdanom parenhimu i kanalićima mikroorganizmi tvore toksine koji oštećuju tkivne stanice koje propadaju i razgrađuju se. Upala mliječne žlijezde se očituje u izlasku leukocita, zastoju limfe, nakuplja se edemska tekučina, pucanju alveola i sustezanju mlijeka. U većini slučajeva upalu mliječne žlijezde prati i poremećaj općeg zdravstvenog stanja: povišena tjelesna temperatura, gubitak apetita, ubrzano bilo i disanje, apatičnost, a mliječna žlijezda je bolna, natečena, povećana, promijenjene konzistencije, a regionalni limfni čvorovi su otečeni i bolni na dodir. Samo pravovremeno liječenje može može spasiti mačku od težih posljedica. Rana na mjestu šava vjerovatno potječe od traume i mačku treba spriječiti da češe to područje jer može pogoršati stanje. U svakom slučaju, preporučujem Vam da macu što prije odvedete veterinaru na pregled.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 22.09.2011.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj mačak (star 5 mjeseci) već nekoliko dana ima proljev. Kako zaustaviti proljev? Naime, prije 3 tjedna ranio si je nogu. Rana je tretirana Bivacinom. U međuvremenu je rana zacijelila. Ima li to kakve veze s proljevom? Jede mačje krokete Whiskas Junior i ponekad mu dajemo meso, tj. našu hranu. Možemo li mu davati mlijeko, točnije kozje mlijeko? Unaprijed hvala, Anita O: Uzrok proljeva može biti neadekvatna prehrana, prisutnost crijevnih nametnika, zatim može biti virusne i bakterijske naravi. Za zaustavljanje proljeva je bitno da se promjeni prehrana, koja mora biti lagana i lako probavljiva s probioticima. Za probavne probleme i formiranje stolice treba koristiti prilagođenu prehranu: Hill's Feline i/d, Royal Canin Intestinal, Eukanuba Intestinal, Purina EN. Možete maci pripremiti i kuhanu piletinu i rižu ako niste u mogućnosti nabaviti gotovu hranu. Ako maca nije očišćena od crijevnih parazita svakako je to potrebno napraviti što prije (Pratel). Savjetujem i zaštititu preventivnim cijepljenjem protiv mačjih zaraznih bolesti kad se proljev zaustavi, a mačić oporavi. Floryboost pasta - u svom sastavu sadržava posebni mineralni prah Montmorillonite (drevni vulkanski pepeo), elektrolite, dekstrozu, sorbitol, biljni ugljen i brašno rogača. Djeluje na način da vulkanski pepeo apsorbira agresivne agense i toksine, elektroliti uspostavljaju elektrolitsku ravnotežu, dekstroza nadoknađuje pomanjkanje energije. Dobro je ovu pastu davati u kombinaciji s Immunoboost pastom koja je kolostrumom bogat, gotov hranidbeni dodatak za peroralnu primjenu u rekonvalescentnih, bolesnih i stresu izloženih životinja jer poboljšava opće tjelesno stanje mlade životinje. Mlijeko nije nužni dio prehrane mačića nakon što oni prestanu sisati. Mnoge odrasle mačke uživaju piti mlijeko, ali ne podnose laktozu jednako. Nedostaje im enzim potreban za probavljanje mliječnog šećera laktoze i može im se javiti proljev. Ako ne znate podnosi li Vaša mačka laktozu, dajte joj mačje mlijeko koje ima manje laktoze, a možete ga nabaviti i u Pet Centru. Kozje mlijeko sadrži manje laktoze od kravljeg, ali ipak može uzrokovati proljev. Bivacin je kombinacija antibiotik za lokalnu aplikacije, neomitina sulfat i bacitracin, te može uzrokovati disbalans probave i proljev ako ga je maca polizala u većim količinama.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 21.09.2011.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Moj mačak već 4 dana teško diše, duboko i ubrzano! Malo jede, više pije tekućine, samo leži. Kad se digne normalno hoda, ali neda se nositi, imam osjećaj da ga bole rebra. Danas sam ga odnijela veterinaru koji je ustanovio da ima polomljena rebra i vjerojatno unutarnje krvarenje i da mu vjerojatno nema spasa. Ipak mu je dao antibiotik jer je imao temperaturu 41. Dajte mi reci da li je moguće da se izvuće ako ima unutarnje krvarenje? Kolke su šanse? Nisam primjetila nikakvu krv u stolici i mokraći. Unaprijed hvala na odgovoru. Srdačan pozdrav! DubravkaO: S obzirom na to da je prošlo najmanje 4 dana od nastupa traume, može se reći da se Vaš mačak izvukao, odnosno da mu život nije u pitanju zbog unutarnjeg krvarenja. Ostaje, međutim, otvoreno pitanje kakve su ostale ozljede, kao i njihove moguće posljedice. Prijelom rebara može imati različite komplikacije s lakšim ili težim posljedicama. Fragmenti polomljenih rebara mogu ozljediti pluća, uz pojavu pneumotoraksa i hemotoraksa, a može biti ozljeđeno i srce. Također, može biti ozljeđena i dijafragma, što obično ima znatan utjecaj na proces disanja. Prijelome rebara prati jaka bol, koja ograničava pokrete prsnog koša i umanjuje opseg disanja pa je disanje obično plitko. Česta komplikacija kod prijeloma rebara je upala pleure - porebrice. Mačke su vješte u prikrivanju boli pa treba biti oprezan kod izricanja sudova. U svakom slučaju, preporuka je da nastavite suradnju s Vašim veterinarom.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 20.09.2011.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mačka starog 3 godine - mješanac obične i perzijske mačke. Hrani se u kući, većinom boravi u kući, ali kad je vrijeme parenja, nema ga po par dana. Redovno mu stavljam Frontline Combo. Uočila sam nekakove male krastice po njegovoj glavi, što Vi mislite s čim da mu to mažem? Hvala,JasminaO: Krasta je zapravo posljedica oštećenja kože i sastoji se od seruma, krvi i upalnih stanica. Krastice po glavi ili po tijelu mogu ukazivati na različite probleme. Tako, mogu se povezati s vanjskim parazitima, mehaničkim ozljedama, gljivičnim oboljenjima i šuga, kemijske tvari i opekline,... Međutim najčešće se pojavljuju kao posljedica vanjskih parazita. U slučajevima kada je ljubimac infestiran buhama, one se nalaze nerijetko po cijelom tijelu ili na različitim mjestima po tijelu. Kao posljedica iritacije i svrbeža, ljubimac se češe što posljedično može dovesti do pojave krastica ne samo na jednom nego ne više različitih mjesta po organizmu. Šugarci se obično nalaze na onim mjestima na koži koja su slabije obrasla dlakom (trbuh, prsa, sapi, uši, laktovi i noge). Iako su šugarci vrsno specifični, mogu infestirati i čovjeka koji je bio u direktnom kontaktu s oboljelom mačkom. Prvi simptom ove bolesti je jak svrbež, koža postaje zacrvenjena, javlja se pojačano perutanje, a nerijetko dolazi i do sekundarne infekcije bakterijama. Naravno, kako ljubimac izlazi van u vrijeme parenja ne smije se isključiti i pojava krastica kao posljedica različitih međusobnih sukoba. Naime, dokazano je da određeni dominantni mužjaci nerijetko koriste prijetnje i grubu silu prema drugim mužjacima, a sve kako bi ostvarili pravo kao i mogućnost parenja. Stoga, i takvo agresivno ponašanje za uzrok može imati pojavu različitih ozljeda ljubimaca. Dijagnostika dermatoloških oboljenja u mačaka vrlo je kompleksna. Uključuje pretragu kože, dlake i potkožnog tkiva, a od dvojakog je kliničkog značenja: lokalnog (za dijagnostiku kožnih bolesti u užem smislu) i općeg značenja (koje je važno za dijagnostiku unutarnjih i drugih bolesti jer su kožne bolesti najvećim dijelom po etiologiji i patogenezi usko povezane s unutarnjim bolestima). Iz svega prije navedenog, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru i kod njega zakažete s ljubimcem pregled. Isti će moći utvrditi o čemu je točno riječ te u skladu s dijagnozom odrediti najprikladniji način tretiranja samih promjena. Također, na takav način pružiti ćete najbolju moguću zdravstvenu skrb ljubimcu kao i osigurati da zadrži visoki stupanj kvalitete života.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 20.09.2011.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Imam mačka starog 8 i pol godina. Zadnja 2 mjeseca teže žvače (pogotovo na desnu stranu) i teže guta hranu, curi mu slina iz usta i nosa pomiješana s gnojem i ima izrazito neugodan miris, a ponekad je i smećkaste boje. Ali mu je temperatura u granicama normale. Ne može se lizati i čistiti svoje krzno. I vrlo često bez ikakvog povoda "mljacka" ustima iako nije ništa pojeo niti pio vode. Ima faze po nekoliko dana kada mu je malo bolje, malo više jede, a onda je opet lošije, odbija hranu, ali pije jako puno vode što je inače neuobičajeno za njega i zbog toga vrlo često mokri. Bio je zadnjih 10-ak dana na terapiji antibioticima, kortikosterodidima, ali nije mu ništa pomoglo. Zadnjih nekoliko dana stanje mu je lošije svakog dana. Više skoro ništa ne jede i teže se kreće. Nažalost, ni njegov veterinar više ne zna kako ga liječiti, a nismo u velikom gradu da ga možemo odvesti na detaljnije pretrage. Zato vas lijepo molim, ako mi možete na ovaj način napisati, koje bi to mogle biti bolesti prema ovim simptomima. Unaprijed hvala! Matea O: Vaš opis simptoma tipičan je za probleme u usnoj šupljini. Poremetnje u uzimanju hrane i žvakanju, kao i slinjenje, upućuju na stomatitis, gingivitis, probleme sa zubima. Kod bolesti usne šupljine volja za hranom je prividno umanjena; životinja ne jede jer joj to zadaje bol ili ne jede zbog mehaničkih zapreka (kost, komadić drveta, igračka ili neki dr. strani predmet) ili greške zubala. Budući da probava počinje u ustima žvakanjem hrane i djelovanjem enzima iz sline na hranu, bolesti usne šupljine mogu dovesti do ozbiljnih probavnih poremećaja. O gingivitisu pisala je kolegica Tanja Krulc dr.med.vet. u tekstu Gingivitis - upala zubnog mesa. Stomatitis je upala sluznice usne šupljine. Najčešći uzroci stomatitisa su traumatski, kemijski ili termički podražaji. Stomatitis može biti i posljedica hematogene infekcije ili vanjske infekcije, te može nastati kod osljabenog imuniteta organizma kada neznatni lokalni podražaji mogu izazvati upalu. Stomatitis može biti posljedica određenih zaraznih bolesti i otrovanja. Usni tumori se pretežno javljaju kod starijih mačaka. Takvi tumori mogu zahvatiti čeljust, jezik ili nepce. Ponekad se dešava da se poremeti normalni slijed izbijanja trajnih i ispadanja mliječnih zuba pa mliječni zub zaostane u zubnoj alveoli. To se najčešće dešava kada trajni zub nije pravilno smješten ispod korijena mliječnog zuba (kojeg bi trebao „izgurati“ iz zubne alveole) pa on uglavnom izbije na krivom mjestu. Samim time mijenja se i zagriz pa se uglavnom na mjestu krivog izbijanja trajnog zuba jave ozlijede zubnog mesa, koje se mogu zakomplicirati i sekundarnom bakterijskom infekcijom. Liječenje ovisi o konkretnom slučaju - vađenje zaostalog mliječnog zuba uz pokušaj vraćanja trajnog zuba na adekvatno mjesto pomoću specijalnih „aparatića za zube“. Frakture zuba najčešće nastaju slučajno, u igri tvrdim predmetima - kamenjem, tvrdim štapovima ili kostima, a može se dogoditi i ukoliko se životinja zaleti u nešto tvrdo. Mačka uglavnom odreagira bolno, otežano žvače (ili uopće ne jede), ne može držati predmete u ustima, pojačano slini, a ponekad se javlja i krvarenje. Ovakvi problemi rješavaju se ili vađenjem slomljenog zuba ili se radi nadogradnja krune nekim umjetnim materijalom. Karijes je posljedica dugotrajnog nepovoljnog djelovanja patološkog procesa na zub. Karijes je zapravo kroničnog toka i manifestira se truljenjem zubnih supstanci (cakline, dentina i zubnog korijena). Različiti mikroorganizmi mogu uzrokovati karijes,a njegovu nastanku pogoduje nepravilno zubalo, slabija kvaliteta zubi i cakline.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 20.09.2011.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Moj mačić, koji je star 4 mjeseca, kod mene je otkad se rodio i živi kombinirano, zavisi kako mu paše, zna dane provesti u kući, jede u kući, spava u kući, a zna mu doći dana da se po cijeli dan izležava na travi, sve zavisi... Međutim, dosta je rano odvojen od mame, sa samo mjesec i pol i otada imam osjećaj da me zamjenio s mamom, mijauče, a nije ni gladan ni žedan, nosila sam ga veterinaru i kaže da je zdrav. Ja ga uzmem u krilo i dozvolim mu da se mazi od moj nos sa svojim i tad šuti. Ima ružnu naviku, nuždu vrši u cvijeće u kući, a ja maknem cvijeće i tu stavim pijesak, on vrši nuždu ponovo u cvijeće na drugom kraju kuće. Ne znam kako ga odviknuti. I molim vas da mi objasnite šta mu znači o maženje nosom od moj nos. Laura O: Mačke, kao i sva druga bića imaju razvijene načine komunikacije, kako među sobom, tako i s ljudima s kojima žive. Mačke komuniciraju zvučnim signalima i gestikulacijom, odnosno zauzimanjem određenih stavova i mijenjanjem izgleda lica. Među sobom mačke komuniciraju i mirisnim signalima, tzv. feromonima, koji su za nas ljude neprimjetni. Uznemirena ili uplašena mačka ima maksimalno raširene zjenice, dok ljuta maca ima jako sužene zjenice. Kada mačka ugleda plijen, ona ispušta neobične zvukove i škljoca vilicama, pogrbi leđa i fiksira ga pogledom. Mijaukanje mačka rijetko koristi u komunikaciji sa drugim mačkama,osim kada se radi o fazi estrusa, kada se oglašavaju dubokim i glasnim mijaukanjem koje zvuči kao dječji plač. Mijaukanjem mačke uglavnom komuniciraju sa ljudima i potrebno je neko vrijeme da vlasnik shvati što ona želi. Trljanjem glave o predmete ili o vlasnika mačka izlučuje feromonekoje joj daju osjećaj sigurnosti, a očito je da Vaš ljubimac tako komunicira s Vama i kod Vas u krilu se osjeća sigurno. Mačkama koje su prerano odvojene od majke treba više vremena za učenje i stvaranje higijenskih navika. Poželjno je mačiće ostaviti s majkom do dobi od 3 mjeseca jer osim što ih majka nauči jesti, nauči ih ponašanju u okolini. Ponekad mačić stvori loše navike koje se mogu suzbijati preparatima koji odbijaju mačke.Takve preparate s odbojnim mirisom može pronaći u trgovinama Pet centra. Više o socijalizaciji te načinu komunikacije između mačaka možete pročitati u ranije objavljenim odgovorima Razvoj i socijalizacija mačića / Ostavljanje mačića samog kod kuće i Društveno ponašanje i načini komunikacije mačke.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 19.09.2011.