Pitajte veterinara

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Mačka se od nedavno boji hrane, nije pomoglo ni promjena hrane, ni promjena zdjelice ni lokacije zdjelice. Ako nešto i pojede to bojažljivo zgrabi capom iz zdjelice i pobjegne. Mjauče stalno da je gladna ali ništa neće jesti. Bila je kod veterinara koji je ustanovio da ima analne čepiće koji su joj očišćeni, te je dobila injekcije antibiotika i posebnu hranu na kojoj bi trebala biti mjesec dana, ali neće jesti čak ni tu hranu. Niti u obliku keksa niti iz konzerve. Vidno je smršavila. Šta učiniti da počne jesti? Mateja O: Strah i nervoza normalna je reakcija mačke na neku opasnost. Kada su ove obrambene reakcije izvan granica normale, te shvaćanjem nečega bezopasnog stvarnom prijetnjom ovo stanje nazivamo fobijom. U slučaju fobija vrlo često dolazi i do promjena fizičkog stanja koje se najčešće manifestira ubrzanim disanjem ili pak pretjerano izraženim reakcijama organizma. Panika se može manifestirati očajničkim pokušajima bijega od predmeta ili situacije. Nije osobito ugodno ni kada se javi agresivno ponašanje u mačaka koje je inducirano "prijetećim" stimulansom. Fobije se mogu razvijati tijekom vremena nakon nekoliko uznemirujućih kontakata s nepoželjnim stimulansom ili je prvi kontak osobito stresan, te se fobično ponašanje javi tijekom ili odmah nakon doticaja s prijetećim stimulansom.Kod rješavanja ovakvog poremećaja ponašanja vrlo je bitno prepoznati pravi uzrok nelagode (npr. ljudi, životinje, hrana, situacije - odlazak veterinaru, putovanje automobilom, preseljenje i sl.). Prilikom prevladavanja straha mačku treba izložiti nepoželjnom stimulansu slabog intenziteta, a ukoliko ga prihvati na taj način, nagraditi je omiljenom poslasticom za ovo poželjno ponašanje. Povezivanjem ugode s uznemirujućim stimulansom, mačka ga neće shvatiti kao prijetnju, te će ga s vremenom prihvatiti. U slučajevima strahova od nekih stvari ili osoba vrlo je bitno postepeno riješavati ovakav problem ponašanja. Jednostavno rečeno, Vaša mačka mora biti izložena stimulansu koji inducira strah sve dok ne uvidi da to nije ništa strašno i nauči živjeti s tim. Ako se kontakt sa stimulansom može preobratiti u nešto pozitivno, Vaš mačak postepeno razvija pozitivne reakcije kod izloženosti stimulansu. Svladavanje strahova uči se promjenom mačkinog stava ili "osjećaja" prema stimulansu od negativnog prema pozitivnom. Ukoliko dođe do pozitivne reakcije u kontaktu sa stimulansom, nagradite je omiljenom poslasticom koju će tada povezati sa nepoželjnim stimulansom i s vremenom to shvatiti kao neopasnu situaciju. Osim omiljene poslastice, igračka ili trenutak pažnje može uvelike ubrzati proces navikavanja.Reakcija vlasnika poput podignutog glasa, nervoze, straha ili drugog oblika kazne jedino povećava mačkinu nervozu i strah, te vraća na početak rješavanja nelagode. Tada je prvenstveno bitno da Vi ostanete pribrani. Cilj učenja je postizanje poželjnog odgovora (ponašanja) Vaše mačke. Stoga je vrlo bitno omiljenu poslasticu ne davati kada se mačka ponaša neprihvatljivo. Zatim, nije potrebno mijenjati mjesta za posude za hranu ili slično dok mačka to ne prihvati.No, moguće je da se u Vaše mačke ipak ne radi o strahu ili fobiji već jednostavno hrani koja joj ne odgovara. Mnoge su mačke vrlo izbirljive i ponekad danima ne jedu, sve dok im se ne ponudi novi okus ili hrana koju očekuju. Ponekad odbijaju određene vrste mesa ili drugih namirnica, dok je u nekih to odbijanje vezano uz konzistenciju hrane. Tako neke vole kuhanu ili meku hranu iz konzerve dok druge prednost daju dehidratu. Kako ste bili na pregledu kod veterinara, te je prema dijagnozi preporučena posebna hrana, moram Vam skrenuti pažnju na činjenicu da se na tržištu nudi medicinski program hrana za mačke za određene indikacije različitih proizvođača, te možete promijeniti proizvođača hrane za medicinski problem koji ima Vaša mačka.U izboru hrane ćemo Vam vrlo rado pomoći savjetom i dodatnim informacijama.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P:  Kako da znam ima li moja mačka toxoplasmu? Kako se liječi? Hvala. Gabriela O: Uzročnik toxoplazmoze je Toxoplasma gondii - praživotinja veličine 5 - 6 mikrometara. Toxoplasma gondii se razvija u stanicama različitih tkiva, a najčešće u endotelnim stanicama te u limfocitima i monocitima. Toxoplazmoza je vrlo raširena među mnogim životinjama.  Zahvaća gotovo sve vrste toplokrvnih životinja, a česta je i kao zaraza čovjeka. Toksoplazmoza se javlja u dva oblika: kao kongenitalna i kao stečena infekcija. Kongenitalna infekcija nastaje obično kao posljedica zaraze majke u doba trudnoće. Nametnici preko posteljice prodiru u organizam fetusa u kojemu najčešće uzrokuju ozbiljna oštećenja CNS-a, koja se očituju tipičnim znakovima zastoja u protoku likvora (hydrcephalus) i upale mrežnice oka (chorioretinitis), a kasnije i ovapnjenim žarištima u mozgu. Posljedice tih oštećenja jesu: prerani porođaj i smrt. Stečena toksoplazmoza se može očitovati teškim znakovima akutne upale mozga, što je rijedak i najteži oblik oboljenja i obično završava smrću. Akutna se toksoplazmoza najčešće javlja u lakom obliku s povečanjem limfnih čvorova kao tzv. toksoplazmatski limfadenitis koji nakon nekoliko tjedana prolazi bez težih posljedica. Infekcija najčešće nastaje jedenjem hrane životinjskog porijekla (nedovoljno kuhano meso ili mlijeko zaraženih životinja). Zaražene mačke izmetom izlučuju oociste (završna faza sporogonije je oocista). Takva se infekcija širi izravno, hranom ili vodom ili predmetima zagađenim mačjim izmetom sa sporuliranim oocistama. Iz oocista koje dospiju u probavni trakt životinje ili čovjeka razvijaju se sporozoiti koji u tkivima stvaraju pseudocistične i cistične oblike. Mačke i njezini srodnici su specifični nosioci toksoplazmoze, a zaraze se cističnim tkivnim oblicima (u mesu životinja, načešće miša), ili oocistama iz izmeta drugih mačaka. Iz oocista se u probavnom traktu mačke oslobađaju sporozoiti koji napadaju stanice crijevnog epitela. Da bi utvrdili da li Vaša mačka ima toksoplazmozu morate je odvesti na laboratorijske pretrage, serološke pretrage ili biološki pokus. Liječenje se provodi antibioticima, a uspješnost liječenja ovisi o imunom statusu životinje i dobi životinje (mlade životinje se teže liječe). Najbolje da se obratite zavodu za parazitologiju na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam mačka (starosti 1,5 godinu), koji ima na desnom uhu oteklinu (pri vrhu uha, nalik na mekani balončić), ne boli ga na dodir. Tu oteklinu ima već tjedan dana. Nikada nije bio bolestan. Što se tiče prehrane jede krekere, mesnu konzervu, ponešto kuhano i sl. Uho mu je prvo bilo savijeno, da bi se kasniije malo ispravilo, ali s malim oteknućem. Sad se ta oteklina kao malo ispuhala, a kad se tek pojavila  uho je bilo malo toplije. Nisam primijetila nikakve promijene u ponašanju, jede i igra se kao prije. Unaprijed zahvalna. Belma. O: Oteklina koju opisujete mogla bi biti kožna cista, apsces ili hematom. Ciste su vrećaste ili loptaste tvorbe koje su zatvorene sa svih strana, obložene slojem pokrovnih stanica i ispunjene tekućim ili kašastim sadržajem. Kožne ciste se razvijaju unutar kože. Apscesi su novonastale šupljine koje su ispunjene gnojem, a mogu biti posljedica ozlijeđivanja. Procesi su okruženi čahurom, a nalaze se pod kožom. Često su praćeni bakterijskim infekcijama, a nerijetko se događa i širenje infekcije unutar organizma, što rezultira sepsom. Prilikom formiranja apscesa nastaje kvrga ispod kože, tvrda je i bezbolna. Ova stanja zahtijevaju što hitniju antibiotsku terapiju. Hematom je izljev krvi u novostvorenoj šupljini u tkivu. Nastaje naglo na mjestu gdje krv iz ozlijeđene žile pod tlakom ulazi u tkivo. Hematom se povećava dok tlak izljevne krvi ne dovede do kompresije (pritiska) ozlijeđene krvne žile. On je netemperirana, bezbolana ili umjereno bolna, fluktuirajuća polukuglasta oteklina. Veličina hematoma ovisi o veličini i vrsti krvne žile i kvaliteti tkiva (da li se radi o labavom ili kompaktnom tkivu). Ako je na mjestu pucanja arterije očuvano dotjecanje i otjecanje krvi, nastaje pulsirajući hematom. Organizam sanira hematom, ovisi o njegovoj veličini, o promijenama tkiva koje je prožeto krvlju, općim uvjetima cirkulacije i kvaliteti krvi. Krv se u hematomu brzo gruša. Oštećene žile zatvaraju se trombom. Zbog veće molekularne koncentracije hematoma od okolnog tkiva, zbog razlike u osmotskim tlakovima, hematom navlači na sebe vodu pa se povećava. Nakon nekoliko dana zbog retrakcije koaguluma i procesa resorpcije, tekućina se vraća u okolno tkivo.Tijelo, malo po malo, resorbira sam hematom na način da ga rastavlja na molekule te putem krvnog i limfnog sustava evakuira. No, taj proces može biti vrlo dug, a ponekad zbog smještaja samog hematoma i njegovog oblika nije moguće potpuno ga resorbirati. Ako se to dogodi, npr. kod mišićnih hematoma, dolazi prvo do ulaganja vezivnog tkiva u sam hematom, a zatim i ulaganja kalcija u vezivo. Punkcijom hematoma se dobiva krv ili serum. Mali hematomi se mogu resorbirati u cijelosti, dok veće hematome treba otvoriti uz prethodnu punkciju na najnižoj točki hematoma. Sadržaj hematoma se mora spontano iscijediti i parenteralno se apliciraju antibiotici zbog moguće infekcije.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam tri mačke koje su imale i imaju buhe. Prije dvije godine buhe su prešle na nas i ne znam kako ih se riješiti. Imam problema s kožom i kada me ugrizu imam burnu alergijsku reakciju. Molim Vas da mi kažete najučinkovitiji način za njihovo rješavanje. Hvala O: Buhe su kožni nametnici (paraziti), koji žive na koži među dlakom domaćina (psa, mačke). Buhe napadaju mnoge životinjske vrste (pas, mačka, mali glodavci, zečevi...), uključujući i čovjeka. Spadaju u bezkrilne insekte s dobro razvijenim zadnjim parom nogu koji im služi za skakanje. Njihov razvojni ciklus je potpuna metamorfoza, što znači da se iz jajašca razvija larva koja se kroz tri faze razvija u odraslu buhu. Buha u prosjeku dnevno položi 20 - 40 jajašca, siše krv domaćina, a veliki dio te krvi izlučuje fecesom koji služi kao hrana larvi koja će se izleći iz jajašca. Položena jajašca ne ostaju na domaćinu jer nisu ljepljiva, već se otkotrljaju na tlo i iz njih se za 20 dana izleže larva koja se može preobraziti u buhu ili ostati učahurena, što ovisi o uvjetima u okolini. Ako su uvjeti povoljni, doći će do preobrazbe u buhu, a ako su uvjeti nepovoljni, buha može ostati u čahuri mjesecima. Buhe se samo povremeno nalaze na tijelu životinje, pretežno se zadržavaju u raznim pukotinama ili u okolini. Istovremeno, uz tretiranje kućnih ljubimaca sredstvima protiv ektoparazita treba tretirati i njihovu okolinu (ležaj mačke, tepihe, dekice, namještaj, parketi), sprejevima protiv vanjskih nametnika (Biokil, Pet soft, Bio-Insect Shocker, Capha Des Clean). Bitno je poprskati što veću površinu, po mogućnosti izaći iz stana da sve bude zatvoreno i tako ostaviti par sati. Nakon toga sve prozračiti (buhe i njihove larve ne podnose sunce i niske temperature, ispod 3°C), te postaviti deke i tepihe na sunce i vjetar, stan posisati i vrećicu iz aparata baciti odmah, a cijeli ovaj postupak ponoviti za 14 dana.Izdvojila bih Canina bio insekt-schocker koji je biološki preparat, a služi za zaštitu svih kućnih ljubimaca od kožnih nametnika, larvi i jajašaca. Preparat je u potpunosti neštetan i prilikom stalne uporabe. Ugodnog je mirisa i ne ostavlja nikakve tragove. Osnovni sastojci su kokosovo ulje, ulje uljane repice, jojoba ulje te eterična ulja. Sredstvo ne djeluje samo repelentno već kroz trahee (pore) ulazi u nametnika i potiče gubitak tekućine iz njihova tijela, jer stvara pukotine u hitinskom oklopu i uzrokuje dehidraciju insekta. Na larve i jajašca koje nemaju hitinski oklop djeluje tako da hidrolizira bjelančevinu i opnu i na taj način onemogućava daljnji razvoj, tj. metamorfozu i dovodi do njihovog odumiranja. Potrebno je naprskati posebno i površine na kojima životinje borave (ležaj i neposrednu okolinu). Prskanje se može ponoviti svakih 14 dana. Potpuno je neopasan i za ljubimce i za djecu.Stoga bih Vam preporučila da kuću ili stan pošpricate sa "Biokill-om" - tekućim insekticidom koji ne ostavlja tragove, a biološki je razgradiv i bez mirisa i djeluje 4 tjedna ili "Rug Patrol" (Vetzyme) praškom koji je namijenjen tretiranju prostora za život ljudi i ljubimaca, a ubija buhe, njihove ličinke i jaja, a upotrebljava se tako da se cijeli prostor posipa prahom i nakon sat vremena se dobro prozrači, usiše i pobriše mokrom krpom.Oba proizvoda možete nabaviti kod nas u Pet centrima.Prilikom tretiranja prostora, iz prostorija udaljite ljude i životinje. Tretirane ležaljke i jastuke na kojima borave Vaši ljubimci potrebno je oprati u vrućoj vodi.Vrlo je bitno istovremeno tretirati prostor i životinje. Na mačke možete staviti jedan od preparata u obliku ampulica (Frontline i Frontline combo za mačke, te Advantage (Bayer) za mačke. Također, ako se mačke vole kupati možete upotrijebiti jedan od insekticidnih šampona (Pinavet, Trixie). Bitno je naglasiti da kupanje insekticidnim šamponima ne predstavlja trajniju zaštitu te je nakon dva dana potrebno nanijeti dugotrajniju zaštitu (ampulice). Zatim, možete ih posprejati i Frontline sprejem. Djeluje već unutar jednog dana, a štiti sljedećih 4 - 5 tjedana.Nadam se da ćete slijedeći ove savjete ubrzo riješiti problem s buhama.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam kastriranog mačka starog 10 mj. Za sada jos jede hranu za juniore, a mene zanima kako da pređe na hranu za odrasle, tj.da li da ga postepeno navikavam ili to nije potrebno? Također, pročitala sam na vašim stranicama da im je dobro povremeno davati jetricu, pa me zanima u kojem obliku, sirovu ili pečenu? Unaprijed zahvaljujem na odgovoru! Lijep pozdrav, Ana O: Mačke se obično smatraju mačićima do godine dana starosti. Svakako prelazak na hranu za odrasle mačke treba biti postepen, umješavanjem hrana kroz period od 5 - 10 dana. Jetra im je povremeno poželjno davati jer je osobitost mačaka da ne mogu pretvoriti provitamin A ili beta-karoten (najčešće se nalazi u biljkama) u vitamin A kao što to može ljudski organizam. Vitamin A je topiv u mastima, odnosno uljima. Njegovo je djelovanje uglavnom posljedica vezanja za specifične nuklearne receptore, te tako kasnije utječe na sintezu specifičnih proteina. Važan je za kontrolu rasta i razvoja epitelnog tkiva tj. za diferencijaciju, te sudjeluje u stvaranju vidnog pigmenta. Stoga, njegovi nedostaci nose razne poremećaje, od noćnog sljepila, dermatoloških problema, te problema s dišnim sustavom. Uz to, značajan učinak vitamina A proizlazi iz njegovih antioksidacijskih svojstava (tako da se veže za slobodne radikale u tijelu). Prirodni izvor vitamina A za mačke je jetra, tako da je ona kao poslastica izvrsna nadopuna kupovnoj hrani za mačke (konzerve i briketi). No, moram napomenuti kako je ipak potrebno biti umjeren u davanju jetre mački. Vitamin A u suvišku može uzrokovati poremećaje u probavi, na koži, kostima i zglobovima. Iz tog razloga, sasvim je u redu davati jetru povremeno kao poslasticu. Sirova hrana je prirodna hrana za mačke jer one u divljini, kao i njihovi preci jedu sirovu hranu. No, hrana im je bila čista (ne kontaminirana štetnim mikroorganizmima), a razlogom što su konzumirali plijen neposredno nakon uginuća, te nije moglo biti izloženo štetnim tvarima prije hranjenja. U današnje vrijeme namirnice koje pripremamo izložene su brojnim potencijalno opasnim izvorima kontaminacije. Zbog tih mogućnosti, kuhanje je izuzetno važno kako bi uništilo štetne bakterije i parazite koji mogu biti uzročnicima bolesti. No, loša je strana što se one dobre hranjive tvari uništavaju termičkom obradom. Ukoliko mačku ponudite svježu, neodstajalu jetru, opasnosti koje sirova hrana nosi sa sobom svedene su na minimum, a očuvane su kvalitetne hranjive tvari.Također, navela bih Vam i link kolegice Martine Kuzmanić, dr. vet. med.: Hranjenje nakon kastracije: Hranjenje nakon kastracije

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Unazad nekoliko dana imamo probleme s našim mačkom. Star je 10 godina, steriliziran, ne izlazi iz stana. Prije 5 dana primijetili smo značajno otečene tonzile i pretpostavili da je prehlađen. Djelomično je izgubio apetit (počeo je jesti samo vlažnu hranu). Ponašanje je bilo normalno. Veterinar nam je u razgovoru (bez pregleda) preporučio uzimanje antibiotika u obliku tableta (Enroxtil) i dolazak na pregled po završetku kure, no mačak ih je odbio. Nismo mu ih uspjeli dati ni direktno ni pomiješane s hranom. U međuvremenu su mu oči postale mutne i krvave. Nakon toga smo mačka odveli veterinaru i dobio je antibiotik u obliku injekcije (Amoxyl), kao i C vitamin i Catosal (B vitamin?). Nakon pregleda (prije 2 dana) nije došlo do poboljšanja, mačak je potpuno izgubio apetit, pije veće količine vode. Prema savjetu veterinara pokušali smo mu dati mlijeka, ali povrati nekoliko minuta nakon konzumacije. Uopće se ne kreće i traži skrovita mjesta po stanu. Da li je ipak možda otrovan ili se radi o reakciji na neku od injekcija koje je dobio? Danas ponovno idemo kod veterinara. Molim Vas da nam date savjet na što da obratimo pažnju jer smo u našeg veterinara potpuno izgubili povjerenje, a živimo u malom mjestu, pa bi prijevoz našeg mačka do većeg grada bio dugotrajan i stresan. Unaprijed hvala i puno pozdrava, Goran O: Tonzile ili mandule su dio Waldeyerovog limfnog prstena ždrijela i nalaze se u početnom dijelu dišnog, odnosno probavnog sustava. Faringealna (ždrijelna) tonzila ili adenoidne vegetacije, smještena je u nosnom dijelu ždrijela, a nepčana s lijeve, odnosno desne strane na prijelazu usne šupljine u ždrijelo. Osnovna funkcija im je obrana organizma od uzročnika bolesti, koji u organizam ulaze disanjem ili prehranom. Hiperplazija tonzila (uvećanje) - znak je neprilagođene imunološke regulacije na izloženost brojnim antigenima. U mačaka uvečane tonzile mogu biti posljedica primarnog oboljenja ili sekundarne infekcije. Sekundarne infekcije se javljaju kada je organizam oslabljen primarnom bolešću. Uzročnici infekcija su virusi, bakterije ili gljivice. Upalne promjene u ustima nastaju i kao posljedica metaboličkih oboljenja, bolesti bubrega, kao što je npr. zatajenje bubrega. Od virusnih infekcija u mačaka je česta pojava bolesti koje spadaju u skupinu respiratornih oboljenja. Neke od njih izazvat će upalne promjene u usnoj šupljini. Kod trovanja također može doći do hiperplazije tonzila, te kod mačje leukemije i limfoma. Da bi se postavila točna dijagnoza treba učiniti klinički pregled, te niz laboratorijskih pretraga krvi, koje uključuju hematološke i biokemijske pretrage, koje pored ostalog uključuju i vrijeme zgrušavanja i krvarenja koje je bitno kod sumnje na trovanje, te profil bubrega i jetre, bris ždrijela za mikrobiološku pretragu, a po potrebi i druge dijagnostičke zahvate. Ukoliko postoji opravdana sumnja na leukemiju ili limfom, a mačka ne reagira na antibiotsku terapiju, brisom nije izolirana nikakva bakterija, otklonjna sumnja na trovanje, te na oboljenje bubrega ili jetre, potrebno je učiniti test na leukemiju, te UZV i RTG trbušne i grudne šupljine, kako bi se utvrdili eventualni povećani limfni čvorovi i druga patologija trbušnih i grudnih organa. Savjetujem Vam da što prije posjetite Veterinarski fakultet kliniku za unutrašnje bolesti, kako bi se Vašoj mački pomoglo što prije. Mlijeko nikako nije preporučljivo u prehrani mačaka, jer zbog manjka enzima mačji organizam nije u stanju probaviti laktozu iz mlijeka. Intolerancija na laktozu često se manifestira povraćenjem i proljevom. Maci ponudite jednu od medicinskih hrana za oporavak, koje su lako probavljive. To su Royal Canine covalescence support, Eukanuba high calorie i Hills a/d. Uz hranu možete dodati i multivitaminske pripravke Vita pet pastu od Vetoquinola, kako bi se ojačao imunološki sustav, te Appetizer-cat, kapi za otvaranje apetita.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Moja mačka je prije jednog dana okotila dva zdrava mačića u našem podrumu, ali je nakon toga nestala i više se ne vraća. Na njima ima puno nekih žutih mrvica, a jednome mačiću su usta bila puna tih mrvica. U tome podrumu ima prilično mnogo muha, pa ja i moj muž sumnjamo da su to nijhove ličinke. Molim vas brzo pošaljite odgovor! Željka O: U prva 3-4 tjedna majčino je mlijeko mačićima jedini izvor hrane i ima gotovo dvostruko veću nutritivnu vrijednost od kravljeg ili kozjeg mlijeka. Preporuča se mlijeko za mačiće davati barem do 45 dana starosti mačića. U dobi od tri do četiri tjedna možete mačiće navikavati na krutu hranu u koju možete u početku dodavati toplu vodu kako bi bila mekše konzistencije ili mlijeko u prahu za mačiće napravljeno s vodom. U ponudi Pet centra možete pronaći sljedeća zamjenska mlijeka za mačiće: Canina Mlijeko za mačiće, Beaphar Kitty milk, Gimpet mlijeko za mačiće. Imajte na umu da ih je, dok su ovako mali, potrebno hraniti svaka 2 sata. U prvim danima nakon poroda imunološki sustav mačića nije još razvijen i jedinu zaštitu mu pružaju antitijela koja je mačić dobio od majke. Proljeće je vrijeme velike pojavnosti mačjih virusnih bolesti kojima su najizloženiji upravo novorođeni mačići. Mačić može doći u dodir s virusom iz okoline od drugih mačaka, ali i od svoje majke koja može biti nosioc virusa iako sama ne pokazuje simptome bolesti. Količina pasivne zaštite (antitjela koja je dobio od majke mlijekom u prvim danima nakon poroda) ovisi o imunološkom statusu majke i razvijenosti i snazi njenog organizma. Posljedično o tome ovisi i koliko će se uspješno mali mačić oduprijeti izvorima infekcije s kojima dolazi u kontakt. Kako su odmah po rođenju ostali bez majke bilo bi dobro da im pojačate imunitet pastom Immunoboost (Agrifa). ImmunoBoost je energetska pasta koja se koristi za životinje u oporavku i to najčešće za mlade životinje, da bi stekle potreban imunitet i dobile dodatnu pojačanu energiju. Osobito je preporučljiv za primjenu kod životinja koje nisu bile u mogućnosti primiti kolostrum, avitalnih mladih životinja, pothranjenih, rekovalscentnih i bolesnih životinja, te za preventivu prije i nakon vakcinacije. ImmunoBoost pasta sadrži brzo resorbirajuće trigliceride, esencijalne masne kiseline, glukozu, bakterije mliječno - kiselog vrenja, koje potiču ravnotežu želučano-crijevne flore i spriječava pojavu proljeva, te pomaže u eliminaciji E. coli, salmonele i ostalih potencijalnih patogenih bakterija u probavnom sustavu. Kompleks vitamina (A, D, B1, B2, B6, B12, C, PP) poboljšava opće tjelesno stanje mlade životinje, a željezo u formi sulfata postaje biološki aktivno u roku nekoliko minuta. ImmunoBoost je gotov proizvod i nije ga potrebno mješati s drugim sastojcima, no Vi ga svakako možete koristiti s mlijekom za mačiće. Žute mrvice koje opisujete mogu biti i jajašca muha jer ih one u pravilu odlažu na neku organsku tvar. No prema opisu, zaista mogu biti i bilo koje druge anorganske nečistoće. Očistite mačiće od svih nečistoća i smjestite ih na čisto, suho i toplo mjesto.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Molim Vas da mi odgovorite na par pitanja. Prije 2 dana moji su prijatelji udomili macu koja je bila ostavljena na cesti, ne želi jesti pa smo joj davali mlijeko na špricu (nismo znali kako drugačije, jer ne želi jesti sama ni iz tanjurića niti iz ičega drugog). Malena je svega oko 10 cm i preplašena, ne zna hodati, kada je stavimo na pod napravi korak-dva i onda padne raširenih nogu i puzi. Zanima me koliko bi po vašoj procjeni mogla biti stara i što da joj damo za jesti i iz čega, kada da počnemo s preparatima protiv nametnika i kako da se kod nas dobro osjeća? Hvala Vam unaprijed, AntonelaO: U Pet centru držimo mlijeko u prahu za mačiće koje je zamjena za mačkino mlijeko od 1. dana života mačića. Za razliku od kravljeg mlijeka koje ste nudili mačiću, u ovom je mlijeku složenim postupkom odstranjivanja laktoze, koja kod mačića i mačaka uzrokuje proljev, proizveden mliječni nadomjestak za mačiće koji može u potpunosti zamijeniti mačje mlijeko. To mlijeko za mačiće sadrži i vitamine i minerale koji su neophodni za njihov pravilan rast i razvoj. Priprema mlijeka za mačiće je vrlo jednostavna: u vodu zagrijanu na 45°C umiješamo mlijeko u prahu.  Tijekom prva 3 tjedna života mačića voda za pripremu mlijeka prethodno mora biti prokuhana. Mlijeko za mačiće daje se zagrijano na tjelesnu temperaturu, a mjera je puna čajna žlica. Mlijeko mačićima treba davati do 6 tjedna starosti. Nakon hranjena mačića, potrebno mu je masirati trbuščić kako biste poboljšali njegovu probavu (to inače radi mačka; ližući ga čisti mačića i potiče mu probavu). Vaš mačić je vjerovatno star oko 2 tjedna i potrebno ga je čistiti od unutarnjih parazita (glista) u dobi od oko 3 - 4 tjedna starosti i to sa Banminth pastom za mačke koju također možete nabaviti u Pet centru. Svakako što prije posjetite Pet centar, danas (nedjelja) radimo do 19.00 sati, kako biste nabavili nužne potrepštine.Kako veterinari u Pet centru ne rade nedjeljom, pozivam Vas da se u ponedjeljak javite veterinaru ili veterinarki u bilo kojem Pet centru kako bi Vas uputili u detalje o prehrani i njezi tako malog mačića.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Molim Vas da mi objasnite sve u vezi mačje imunodeficijencije tj. FIV bolesti, a naročito kako postupati kada je mačka već zaražena.Hvala, Vesna O: Mačji virus imunodeficijencije (Feline immunodeficiency virus (FIV)) poznat je i kao mačja sida. Uzročnik ove bolesti je lentivirus (kao i uzročnik HIV) koji inficira domaće mačke cijelog svijeta a ove viruse karakterizira lagani razvoj bolesti. FIV je svrstan u istu obitelj retro virusa kao i virus mačje leukemije (FeLV) ali se taksonomski FIV razlikuje od ovog i virusa FFF (feline foamy virus). Virus FIV ima 5 podtipova koji se razlikuju na osnovi različite raspodjele aminokiselina. FIV nije izlječiva bolest. Iako postoji vakcina, još je uvijek upitna učinkovitost.FIV je prvo opisan 1986. u koloniji mačaka sa vrlo čestim oportunističkim infekcijama i degenerativnim stanjima. Od tada je identificirana kao endemska bolest u domaćih mačaka diljem svijeta.Primarni način širenja ovog virusa su duboke ugrizne rane za razliku od FeLV koji se lako širi direktnim kontaktom (kao što je uređivanje (češljanje) i zajedničke posude za hranu i vodu). Među znanstvenicima su podijeljena mišljenja da li se FIV može proširiti i kontaktom. Virus se također prenosi i preko mukoznih površina kao što je sluznica usta, rektuma ili vagine. Mačke koje žive isključivo u stanu imaju manje šanse za obolijevanje ako se osigura da ne dolaze u kontakt s inficiranim mačkama.FIV napada imunosni sustav mačaka (vrlo slično HIV-u) čime čini mačku prijemljivijom za infekcije i bolesti od kojih inače ne obolijevaju zdrave mačke. FIV inficira mnogo tipova stanica u domaćinu uključujući CD4+i CD8+ T limfocite, B limfocite i makrofage. FIV s vremenom dovodi do slabljenja imunosnog sustava infekcijom i iscrpljenjem T-pomoćnih (CD4+) stanica.Iako su FIV i HIV lentivirusi, nijedan ne izaziva infekciju u onog drugog domaćina, ljudi ne mogu biti inficirani FIV-om kao niti mačke HIV-om.Mačke inficirane FIV-om vrlo često bivaju eutanazirane. No svjesni vlasnik koji se trudi suzbijati sekundarne infekcije može napraviti mnogo za kvalitetu života mačke. Tada inficirana mačka može živjeti gotovo normalan život i doživjeti gotovo prosječan životni vijek.Bolest se pojavljuje u tri oblika: prvi je akutni stadij (1 do 2 mjeseca nakon zaražavanja) u kojem se u nekih mačaka zapaža vrućica, potištenost i generalizirana limfadenopatija a traje danima, tjednima pa čak i mjesecima. Vrlo često prolazi nezapaženo. Drugi je subklinički stadij (4 tjedna do nekoliko mjeseci nakon izloženosti virusu) u kojem simptomi bolesti iščezavaju ili u potpunosti nestaju a može trajati godinama. No, sve mačke ostaju viremične cijelog života. Treći stadij je kronični stadij u kojem mačke konačno podlegnu kroničnim infekcijama zbog supresirane funkcije imunosnog sustava. Obično se infekcije jave na koži i gastrointestinalnom sustavu. Neki od češćih simptoma su: loše stanje krzna, stalna povišena tjelesna temperatura i gubitak apetita. U mačaka se može javiti i stomatitis, periodontitis, gingivitis, rinitis, konjunktivitis, enteritis, gubitak tjelesne težine, anemija, promjene ponašanja, demencija, i dermatitis u kasnijim stadijima infekcije. FIV se pojavljuje diljem svijeta a varira geografski. Rizični faktori za FIV uključuju: dob, spol, bolesti i vrijeme provedeno van kuće ili stana. Starije mačke podložnije su infekciji. Prosječna dob mačaka zaraženih FIV-om je oko 5 godina u vrijeme dijagnoze. Agresivnije muške mačke koje su sklone skitnji i borbi sa drugim mačkama imaju veću vjerojatnost za infekciju od ženki i onih mužjaka koji nisu skloni uličnim borbama. Bolesne mačke imaju veću vjerojatnost da imaju FIV. FIV se prvenstveno prenosi kroz duboke penetrirajuće ugrizne rane. Mačka majka može prenijeti virus novorođenim mačićima tijekom gestacije, prolaskom kroz porođajni kanal ili tijekom dojenja. Također se može prenijeti transfuzijom zaražene krvi.Kako većina mačaka ugiba od sekundarnih infekcija, jedinu mjeru koju vlasnik može poduzeti je prevencija sekundarnih infekcija. Treba zaštititi mačku od izlaganja infektivnim česticama (bakterije, paraziti) držeći mačku podalje od ostalih mačaka, u zatvorenom prostoru, cijepiti od ostalih virusnih bolesti. Mnoge oportunističke infekcije koje prate FIV mogu se liječiti antibaterijskim i antigljivičnim lijekovima ali s napretkom FIV-a infekcije postaju teže za liječenje. Vlasnici bi trebali biti svjesni kako antimikrobni lijekovi mogu biti samo umjereno uspješni i moraju se koristiti konstantno kako bi se spriječile nove infekcije. Većina antivirusnih lijekova nisu učinkoviti protiv FIV-a, iako imunomodulatori kao što je interferon mogu pomoći u ublaživanju simptoma. Mačke u trećem stadiju bolesti mogu imati potrebu intravenoznog nadomještanja tekućina, transfuziju krvi ili visokokalorijsku hranu i nadomjestke prehrani. Prevencija ove bolesti uključuje: kastraciju mužjaka (manje su agresivni i manje lutaju čime se smanjuje rizik za infekciju), držanje mačaka u zatvorenom preko noći. FIV pozitivne mačke trebale bi biti u zatvorenom kako bi se spriječilo širenje infekcije na druge mačke u susjedstvu i smanjilo njihovo izlaganje infektivnim agensima koje nose druge životinje. FIV-pozitivne mačke trebale bi biti kastrirane ili sterilizirane, hraniti se visokokvalitetnom i uravnoteženom prehranom. Sirova hrana (sirovo meso i jaja) i nepasterizirani mliječni proizvodi trebali bi se izbjegavati u prehrani jer se povećava rizik infekcije od bakterija i parazita. Bar svakih 6 mjeseci napraviti kompletan pregled (osobita pozornost se postavlja na zdravlje desni, očiju, kože i limfnih čvorova). Težina mačke se mora mjeriti precizno i upisati jer je gubitak tjelesne težine često prvi znak pogoršanja. Kompletna krvna slika, biokemijska analiza krvi i pretraga urina trebala bi se provoditi bar jednom godišnje. Oprez i pomno promatranje zdravlja i ponašanja FIV-pozitivne mačke je još važnije nego u nezaražene mačke. Upozorite svojeg veterinara i na male promjene u zdravlju Vaše mačke što je prije moguće.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Nedavno sam Vam poslala poruku u kojoj sam navela da moj mačak ima simptome koji bi upućuvali na upalu pluća, ali moja maca je otrovana. Izgubila je puno krvi, ima 1000 eritrocita, a trebala bi imati 5000. Sada je na njezi, dobiva infuziju, ali je i dalje slaba, jako se muči kad diše, pri uzbudjenju i veterinar sada čeka mačka da bi mu dao transfuziju. Zanima me je li moguće da on preživi uz prirodnu obnovu svoji eritrocita, ako mu veterinar ne uspije naći odgovarajuću krvnu grupu i može li preživjeti s tom količinom eritrocita do svoje prirodne obnove eritocita ili barem dok ne dobije transfuziju? Ima li šanse da preživi i zbog čega se njemu i dalje spava, ako mu je krvarenje zaustavljeno? Puno Vam Hvala, Ana LukićO: Anemija u mačaka nastaje uslijed velikog gubitka krvi, pojačanog razaranja eritrocita i smanjene ili kvalitativno poremećene eritropoeze (stvaranja eritrocita). Sekundarno se javlja kod niza drugih oboljenja, kao što su zarazne ili parazitarne bolesti, te neoplazme. Smanjeni broj eritrocita u cirkulaciji ima za posljedicu poremećaj prenošenja kisika, te se javljaju apatija, zamor, ubrzan rad srca, ubrzano i otežano disanje. Nedostatak hemoglobina i uslijed toga nastalu hipoksiju organizam kompenzira upravo ubrzanjem rada srca (povećanje minutnog volumena), ubrzanim disanjem, ekonomičnijim korištenjem kisika u tkivima, te ubrzanjem eritropoeze. U cirkulaciji se mogu naći mlađi oblici eritrocita. Brzina regeneracije eritrocita zavisi o starosti životinje, tjelesnoj kondiciji, rezervi željeza i dr. U prosjeku, kod sisavaca traje tri tjedna.Kao i ljudi, životinje imaju krvne grupe. Mačke imaju samo jednu krvnu grupu sa dva izoantigena (A i B). Prema literaturnim podacima, 75-95% eritrocita imaju izoantigen A, 5-25% izoantigen B, a samo 1% ima A i B. Jedinke s većinom B izoantigena sadrže u većoj količini prirodna anti A protutijela. Ona imaju sposobnost aglutinacije i hemolize, te vrlo brzo reagiraju na kontakt s eritrocitima tog sustava. Posljedično se nakon transfuzije javljaju znakovi šoka, atrioventrikularne blokade srca i prestanak disanja.U jedinki koje nose A izoantigen rijetko se nalaze prirodna protutijela za izoantigen B.Ako veterinar nije u mogučnosti dati transfuziju, životinjama se daje fiziološka ili Ringerova otopina, te umjetni nadomjesci krvne plazme.Uz osnovnu terapiju (etiološku), kod anemija se primjenjuju biološki aktivne tvari kao vitamini B12, B2 i B6 koji potiču eritropoezu, te vitamin C koji sudjeluje u resorpciji željeza u crijevima kao i pretvorbu folne kiseline bitnu za normalnu eritropoezu. Preparate željeza je potrebno davati barem tri tjedna pa i duže, a preporučaju se i oligoelementi.Prognoza, uz terapiju, svakako ovisi i o samoj životinji, odnosno njenim vlastitim kompenzatornim mehanizmima koje je razvila. Pospanost i opća slabost još će potrajati, ali ako se životinji opće stanje ne pogoršava, velika je vjerojatnost da će preživjeti.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam mačku od 8,5 god. Kao mala je bila otrovana pa je od tada izgubila glasnice i vrlo je osjetljiva. U zadnje vrijeme sve što pojede povrati (tvrdu, meku i domaću hranu, sve). Hranili smo je darlingom, kit-katom itd., a od domaće je najčešće jela sirove šarune, koji su joj i najdraža hrana, a sad ih ne bi ni pogledala. Potpuno je prestala piti i jesti, stalno sjedi na suncu i svaki put kad se malo pomakne ima napadaj kao da će povratiti. Molim Vas pomozite mi. Hvala. JelaO: Želučani poremećaji u mačaka javljaju se uslijed gastritisa, invazije parazitima, ulkusa, stranih tijela ili tumora. Osim ovih i drugi trbušni poremećaji dovode do povraćanja. To su upale gušterače, potrbušnice ili jetre. U obzir treba uzeti i metaboličke te hormonalne bolesti. To su bolesti jetre, bubrega, slabije aktivna nadbubrežna žlijezda, hipertireoza, poremećaji elektrolita te strah. Povraćanje mogu izazvati i zarazne bolesti uzrokovane virusima ili bakterijama. Povraćanje ili vomitus je pojava kada životinja izbacuje sadržaj želuca na usta ili nos. Obično je refleksne prirode, tj. posljedica podražaja iz ždrijela, jednjaka ili želuca. Povraćanje je najčešće znak akutnog oboljenja želuca, rjeđe drugih dijelova probavnog trakta. Ponekad je povraćanje i centralnog porijekla (bolesti SšS-a, npr. potres ili upala mozga). Također jedan od uzroka povraćanja može biti i intolerancija na hranu. Provjerite i da li Vaša maca jede kućno bilje čime nastoji zamijeniti mačju travu, odnosno jesu li joj dostupni drugi izvori neadekvatne hrane.Specificno za mačke je i nastajanje kuglica dlake (hairball), prilikom njihovog dnevnog uređivanja. Kako se kuglice dlake u želucu mačke ponašaju kao strano tijelo, ometaju probavu. Stoga je važno da mace a naročito one koje žive u stanu, svakodnevno dobivaju neka od sredstava koje sprječavaju i formiranje kuglica dlake. Uglavnom su to sredstva u obliku paste i mačke ih rado same uzimaju, dok su s travom izbirljivije pa se često događa da je ne pojedu u dovoljnim količinama. U Pet centar trgovinama pronaći ćete širok izvor pasta: Malt soft pastu, Bezo pet pastu, Green power pastu, a osim pasta možete joj ponuditi i Royal Canin Intense hairball ili Indoor koja pomaže izbacivanju dlake iz probavnog sustava, Hills Hairball control, Eukanuba Hairball.S obzirom na opisano stanje obavezno morate otići veterinaru i započeti s liječenjem. Osim terapije koju propiše Vaš veterinar i pravilna prehrana može imati ključnu ulogu u oporavku probavnog sustava mačke: Hill"s-I/D, Eukanuba-intestinal, Royal Canin-intestinal. Navedene hrane postoje u obliku dehidrata (suha), konzerva ili vrećica (vlažna). Prednost medicinske hrane je što je visokoprobavljiva, omogućava dostupnost hranjivih tvari i pomaže izlječenje probavnog trakta, sadrži sniženu razinu masti, sprječava povraćanje umirujući gastričnu mukozu i pomaže pražnjenju želuca, sadrži povećanu razinu topivih vlakana i antioksidante koji smanjuju oksidativno oštećenje stanica povezano s gastroenteritisom. Takvu je hranu potrebno davati više puta dnevno u manjim obrocima. Za regeneraciju crijevnih resica u akutnim slučajevima je potrebno barem tri tjedna, a takav tip medicinske hrane je namijenjen za dugotrajno uzimanje kod kroničnih bolesti. Ako se sumnja na alergiju na hranu biti će potrebno hraniti mačku s jedinstvenim proteinom, bez glutena. hipoalergijskom hranom kao što je Hill's Feline d/d.

Odgovara: Ivan Marić, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam malu macu oko 9 mjeseci i već dva mjeseca živi u stanu. Kupio sam joj razne igračke da se ima s čime igrati dok se ponovno ne vratim živjeti u kuću s vrtom i pustim je van. Sve joj je interesantno osim grebalice. Primijetio sam da su joj narasle duge kanđe na stražnjim nogama, pa sam ih probao sam podrezati. Dala mi je da joj malo podrežem dvije kandžice. No, nigdje ne mogu pronaći detaljniji opis kako rezati kanđe. Stoga bih Vas molio da mi malo preciznije opišete do kuda doseže živac i kako odrediti duljinu koja se podrezuje, a da je bezbolno za macu? Bio bih Vam jako zahvalan na savjetu da poštedim životinju odlasku kod veterinara zbog rezanja noktiju. Unaprijed zahvaljujem, Adrijan.O: Grebanje je dio prirodnog ponašanja mačaka. Mačka pri tome oštri svoje kandže, a ujedno i obilježava svoj teritorij ostavljanjem znakova i mirisa iz žlijezda koje ima na šapama. Nokti kod mačaka, kao i kod ljudi kontinuirano rastu. Kod mačaka koje borave izvan kuće, kandže se više troše, dok kod nekih kućnih mačaka usprkos raznim podlogama za grebanje, nokti i dalje ostaju predugi i mogu stvarati probleme vlasniku i samoj životinji. S obzirom da je Vaša maca još mlada, vjerojatno će se njen nagon da grebe sve što stigne s vremenom usmjeriti samo na grebalicu. U tome Vam može pomoći neko od sredstava s mirisom privlačnim za mačke (catnip), koje će pažnju Vaše mačke usmjeriti na grebalicu. S vremenom, mačke također nauče da prilikom igre uvuku svoje kandže i da ne grebu vlasnika. Ukoliko je Vaš problem jedan od gore navedenih, dovoljno je mački samo odrezati vršak nokta, tek toliko da se otupi vrh kandže i šteta od grebanja će biti znatno manja. Grebanje je izuzetno bitan dio prirodnog ponašanja kojim se mačka između ostalog riješava stresa i nije dobro za mačku da joj se to onemogući. Potrebno je samo taj nagon usmjeriti na one površine na kojima neće stvarati problem za vlasnika.Ukoliko je nokat jako velik može stvarati probleme mački prilikom hodanja ili kod izuzetno dugih noktiju može doći do urastanja u dojnji dio šape, te je tada potrebno nokte podrezati. Prvo treba naglasiti da se pri rezanju moraju koristiti posebna kliješta za rezanje noktiju kod mačaka i pasa. Ukoliko to radite običnim škarama, može se desiti da zdrobite rubove odrezanog nokta. Mačke u pravilu ne vole da ih se dira po šapama pa je potrebno prije rezanja mačku naviknuti na dodir. Laganim pritiskom s obje strane prsta, mačka će otpustiti kandžu. Na dnevnom svjetlu, kroz sredinu kandže moguće je primjetiti ružićastu liniju koju nikako ne smijete prerezati jer su tu krvne žile. Ako prerežete krvnu žilu doći će do krvarenja i izazivanja boli kod mačke, zbog čega će svaki idući pokušaj skraćivanja noktiju biti puno teži.Pažljivim blagim pristupom, u vrijeme kad je mačka opuštena i dozvoljava da joj dirate šape lagao odrežite višak nokta - nešto iznad završetka ružićaste linije. Ukoliko budete pažljivi, mačka će vidjeti da joj postupak nije bolan i udijeliti Vam svoje povjerenje za buduća podrezivanja.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam mačka starog četiri godine, steriliziran. U zadnje vrijeme sam primijetila da mu smeta kada ga netko dodirne po donjem dijelu leđa, pogotovo s desne strane. Također zna nervozno lizati i čupkati taj dio i trbuh. Nema vidljivih rana (jer u kući imamo još jednu mačku), a ni krpelja, ali sam primijetila buhe i perutanje kože. Hvala na odgovoru, Maša O: Dlaka i koža mačaka ogledalo su njihova zdravlja. Pravilno hranjene, zdrave jedinke imaju glatku, meku kožu i sjajnu dlaku pune strukture. Brojni su faktori koji dovode do promjena na koži i dlaci životinja. Jedan od njih je i svrbež, koji je vrlo često posljedica invazije vanjskim parazitima. Mačja buha (Ctenocephalus cati) specifična je za ovu vrstu životinja, ali na njoj se mogu naći i čovječja buha (Pulex irritans), te pseća buha (Ctenocephalus canis). Odrasle buhe se hrane krvlju do koje dolaze ubadajući kožu. Životinje se stoga češu i grickaju kožu i krzno. Dlaka im je neuredna, prorijeđena (naročito u području zdjelice i korijena repa), te polomljena. Koža postaje suha, tamnije pigmentirana, iziritirana, s pojačanim perutanjem i smanjenim elasticitetom.Kako se pri hranjenju krv u rilcu nebi grušala, buha u kožu ispušta slinu koja je bjelančevinskog karaktera. U nekih se životinja razvija alergijska reakcija na bjelančevine sline. Reakcija je burna, životinja se intenzivno češe i time stvara znatna oštećenja na koži.Mnoge mačke u kojih je zapažena alergijska reakcija na ubod buha, bolovale su i od retencije sekreta perianalnih vrećica. U tom slučaju se životinja također pokušava intenzivnim češanjem riješiti neugodnog podražaja koji može biti lociran na stražnjem dijelu tijela, ali isto tako i proširen po koži cijelog tijela. Stoga je važno da životinju tretirate sredstvima protiv buha (prah, spray, ogrlica, kapi i dr.), a u smislu dugotrajne i potpune zaštite trebalo bi uništavati i njihove razvojne stadije u organskom detritusu životinjskog okoliša (ležajevi, deke, kućice).Svrbež kao paraestetički osjet na površini tijela nastaje kao posljedica kožnih oboljenja, kao i posljedica hormonalnih poremećaja, izlučivanja autotoksičnih tvari kod bolesti bubrega ili jetre, promjene u sastavu krvi, želučano-crijevnih oboljenja, primjene raznih lijekova ili draženja kože sekretima tijela.U ponudi Pet centra je široka paleta preparata kojim se uspješno tretiraju vanjski nametnici u mačaka, a ukoliko se stanje ne popravi nakon tretmana, Vašu macu odvedite na veterinarski pregled. Ponekad se slike različitih oboljenja preklapaju, te samo stručnjak po pregledu životinje može postaviti točnu dijagnozu.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Zadnjih nekoliko tjedana maca ima neki čudan poriv za češanjem; manifestira se tako da joj se prvo oči upale, odnosno zacrvene i ima pojačano lučenje iz oka tako da joj se stvaraju dosta tamni krmelji, a nakon toga svi zalisci od oka prema uhu se također zacrvene i počinje se češat po uhu tako da si je sve raskrvarila. Inače je cijepljena i uši su joj očišćene od mačje šuge, jedino ima pojačano lučenje smole u ušima. Inače je gluha (bijela domača mačka) i kućna je, odnosno ne izlazi van. Crvenilo očiju sam riješila dextametazol kapima 2x na dan tokom 5 dana ali se ona i dalje češe po ušima pa vas molim za savjet. Hvala, IvanaO: Pretraga kože u veterini se koristi u svrhu postavljanja dijagnoze kožnih bolesti u užem smislu i za prosuđivanje općeg zdravstvenog stanja životinje. Koža i dlaka se pretražuju inspekcijom (gledanje), palpacijom (pipanje), mirisom, mikroskopski, bakteriološki i alergološkom pretragom.Svrbež kože i ispadanje dlake su najčešći simptomi koji ukazuju na kožno oboljenje. Svrbež kože (pruritus) je paraestetički osjet na površini tijela i nastaje pod utjecajem raznih vanjskih i unutarnjih podražaja. Svrbež se očituje češanjem, lizanjem ili nagrizanjem kože, općim nemirom i drugim simptomima. Svrbež redovito uzrokuje sekundarne promjene na koži, kojima se često pridruži i infekcija, pa prvobitna slika dermatoze bude prekrivena sporednim simptomima.Svrbež kože nastaje i neovisno o kožnim bolestima, i u tom slučaju nema promjena na koži već nastaju samo promjene uzrokovane češanjem. Takav svrbež uztrokuju npr. nametnici koji izlaze iz tjelesnih otvora i u tom je slučaju svrbež lokaliziran na okolinu otvora tijela.Svrbež može biti i posljedica hormonalnih poremećaja, izlučivanja autotoksičnih tvari kod bolesti bubrega ili jetre, promjene u sastavu krvi, želučano-crijevnih oboljenja, primjene raznih lijekova, draženje kože sekretima tijela (suze npr.). Često se uzrok svrbežu i ne može pronaći.Problemi s kožom, češanjem i suzenjem su najčešće vezani za alergije. Alergije su specifične promjene u načinu reakcije organizma na tvari koje su tijelu strane. Tvari koje su tijelu strane u organizmu potiču stvaranje protutijela koja su specifično usmjerena prema stranoj tvari i na bazi međusobnog afiniteta samo s njom reagiraju. Najčešći simptomi alergija kod pasa i mačaka su povračanje, proljev, teško disanje, slinjenje, suzenje, otitis externa (upala vanjskog zvukovoda)... Alergeni (tvari koje uzrokuju alergije) mogu biti inhalacioni - ulaze kroz sluznicu nosa, nosnih došupljina i bronha (pelud, prašina, prašci, kemikalije...), kontaktni alergeni - biljni i životinjski produkti, injekcioni alergeni - parenteralni lijekovi, buhe, komarci...Dijagnoza alergija je otežana jer simptomi alergije nisu specifični, pa mogu nastati i zbog drugih uzroka.Otiđite do svog veterinara i pokušajte razgovarati s njim o promjeni terapije, pa eventualno i o promjeni hrane za Vašu macu. Ako se radi o alergiji, u Pet centrima možete nabaviti antialergijsku medicinsku hranu za mačke od tri proizvođača (Hill's, Eukanuba i Royal canin), i na taj način možete eliminirati (u slučaju da se radi o alergiji) da li je uzrok češanja kod Vaše mace u bjalnčevinama koje dobiva hranom ili problem leži negdje drugdje.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam mačka starog 8 godina. Svaka 2,5 do 3 mjeseca moramo kod veterinara na pražnjenje analnih vrećica. Pročitala sam da postoji ispiranje istih pa me zanima kakav je postupak, koliko je djelotvoran i na koji vremenski perid se produžuje pražnjenje? Mačak je imao prije godinu dana jake upalne procese na koži, da li je to imalo kakve veze s vrećicama jer ih prije nismo čistili? Hvala, Lidija O: Analne vrećice u mačaka imaju sličnu poziciju i funkciju kao one u pasa. Njihov sadržaj se prazni uz pritisak stolice ili ih životinja voljno istiskuje i njihovim mirisom obilježava određeno područje.  U slučajevima kada se sadržaj vrećice ne prazni (izostanak pritiska izmeta uslijed mekih stolica ili proljeva, učestalih izmjena konzistencije stolice, suženja odvodnih kanalića nakon upale ili kompresije uslijed opstipacija), odnosno ako je njeno punjenje intenzivnije (npr. u vrijeme "tjeranja" ženki, kada se životinja osjeća ugroženom pa pojačano obilježava teritorij) dolazi do umnažanja bakterija i upale analnih vrećica. Veterinarska pomoć je ponekad neophodna obzirom da u zapuštenih slučajeva može doći do perforacije kože u području postrano od anusa i iscjeđivanja upalnog sadržaja kroz takav otvor. Pri upali analnih vrećica, osim lokalnih promjena, intenzivnog svrbeža i pokušaja životinje da se počeše vukući stražnjicu po podu, često se javljaju i promjene na koži cijelog tijela. Vrlo su izražene na vanjskom zvukovodu i prostoru među mekušima i prstima gdje je koža vrlo tanka i osjetljiva. Životinja se češe i po ostalim dijelovima tijela, a posljedično se često razvija upala kože različitog intenziteta i tijeka. Čišćenje analnih vrećica provodi se istiskivanjem njihovog sadržaja, te ispiranjem kanalića i samih vrečica otopinom blagih antiseptika. U kanaliće se uvodi tanka kanila oblog vrha te se špricom pod kontroliranim pritiskom izvodi lavaža. Ispiranjem se temeljitije uklanjaju ostaci sekreta, smanjuje broj mikroorganizama i trenutno ublažava bol i neugodan svrbež. Ponekad se, prema procjeni veterinara, u vrećice može aplicirati i antibiotik. Temeljito sanirana upala, uz pravilnu prehranu i reguliranu stolicu pretpostavka je normalizaciji pražnjenja analnih vrećica.

Odgovara: Ivan Marić, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: U drugom sam tjednu trudnoće. Malo sam uplašena jer znam da ponekad mačke mogu biti opasne za trudnicu i plod. Moja maca je perzijska pa me zanima koliko su njene dlake opasne?  Maca je cijepljena i skoro nigdje ne izlazi van. Zanima me i da li je klamidija opasna u mom slučaju i da li mogu macu testirati? Prije mjesec i pol dana sam napravila test na toxoplazmu i bio je negativan, a svakako planiram  testirati i mačku. Najljepše hvala! Majda O: Klamidioza je bolest uzrokovana klamidijom - uzročnikom sličnim bakterijama koji kod mačaka prvenstveno napada konjuktive i uzrokuje jaki konjuktivitis Kod zdravih mačaka konjuktive su blago ružičaste boje i nisu vidljive, dok kod bolesne mačke konjuktive nateknu, poprime zažareno crvenu boju i postanu lakše vidljive na rubovima oka. S vremenom se javlja prozirni iscjedak koji razvojem bolest postane gušći i poprimi žutu do žuto zelenu boju. Konjuktivitis se može razviti na jednom ili oba oka. Oko zahvaćeno konjuktivitisom je osjetljivo i često zatvoreno. Kod određenog broja mačaka javljaju se simptomi infekcije gornjih dišnih puteva; otežano disanje, kihanje, šmrcanje, gubitak apetita i povišena temperatura. Kod mladih mačića može doći do razvoja jake fatalne pneumonije (upala pluća). Klamidija je intacelularni mikroorganizam koji živi unutar živih stanica pa se bolest prenosi između mačaka samo bliskim ili direktnim kontaktom. Prijelaz infekcije s mačaka na ljude je rijedak, a ako se dogodi i kod ljudi se također javlja konjuktivitis. Klamidija mačaka nije ista klamidija kao ona koja kod ljudi uzrokuje spolno prenosivu klamidiozu. Klamidijoza se uspješno liječi antibioticima. Od gljivičnih oboljenja koja prelaze s mačaka na ljude najčešća je mikrosporoza uzrokovana gljivicom Microsporum canis. Kod mačaka koje imaju mikrosporozu dolazi do gubitka dlake, najčešće na određenim područjima glave, ali može i na ostatku tijela. Javljaju se mjesta na kojima je došlo do gubitka dlake - dlaka kao da je pokošena, a promijenjeno mjesto je pepeljasto sive boje s crvenim obrubom (tipičan oblik koji ne mora biti kod svake mačke izražen). Ukoliko primjetite bilo kakve promjene na koži mačke najbolje je odmah kontaktirati veterinara i smanjiti kontakte sa životinjom + dodatno pojačati pranje ruku nakon svakog kontakta. Bolest se dijagnosticira uzimanjem uzorka s promjena na životinji i nasađivanjem kulture za identifikaciju uzročnika. U uvjetima ambulantnog liječenja provodi se dijagnostika pomoću fluorescentnog svjetla Wood-ove lampe. Bolest se uspješno liječi antigljivičnim kremama i šamponima. Kod pojedinih bolesnih mačaka javlja se asimptomatski oblik pri čemu mačka ne pokazuje nikakve znakove bolesti, ali prenosi uzročnika na ljude i druge životinje. Uzročnik toksoplazmoze je parazit koji se na ljude prenosi putem mačjeg izmeta te nedovoljno kuhanim ili pečenim mesom. Najveći rizik od toksoplazmoze je u prvom tromjesečju trudnoće ili ako je majka inficirana prije trudnoće.U kasnijim fazama trudnoće nije toliko velika opasnost za plod. Infekcija toksoplazmozom može uzrokovati gluhoću, sljepoću, epilepsiju, oštećenje mozga, zastoj u rastu, prerani porod ili pobačaj. Ako mačka ne izlazi van iz kuće, mogućnost da je zaražena gotovo je nikakva, ukoliko ju ne hranite sirovim mesom. Mačja dlaka sama po sebi nije opasnost za Vaše zdravlje ukoliko je mačka redovito tretirana protiv parazita čiji bi se razvojni stadiji mogli naći na dlaci.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam tri mačka koji su se okotili prošle godine u svibnju. Da li će oni i kada otići od kuće? Koliko znam svi odlaze za mačkama i vraćaju se po hranu (živim na selu). Njihova majka se ponovo okotila prije tjedan dana. Kako će se ponašati prema njima? Bojim se da bi ih iz ljubomore mogli ozlijediti jer ispuštaju čudne zvukove(slične cvilenju). Nove mačiće mi tata neda da zadržim. Dva ću dati prijatelju kad prestanu sisati. Gdje ću s ostala dva? Što je sterilizacija, koliko košta i koliko je bolna? Kako bi mogla pomoći mački nakon toga i hoće li me se bojati nakon toga?Molim vas pomozite! Tea.O: Mačke obično odlaze od kuće u periodu tjeranja (najčešće u proljeće), tako da je za pretpostaviti da će i Vaše mačke otići od kuće. Da bi se preveniralo lutanje, agresija prema drugim mačkama i obilježavanje teritorija potrebno je mačka kastrirati. Kastrirane životinje žive duži i zdraviji život od reproduktivno aktivnih, bilo kućnih ili mačaka koje izlaze ili borave vani, a rezultat kastracije može biti samo jedan - ljepši i sretniji dom, jer energija koju bi mačak potrošio na pronalaženje partnera, preusmjerava se na čovjeka i odnosa s njim. Za pretpostaviti je da će se majka ponašati zaštitnički prema novim mačićima te da će stare (odrasle) tjerati od sebe i gnijezda.Sterilizacija je postupak kojim se uklanjaju reproduktivni organi, a obavlja se u općoj narkozi. Kod ženki je operacija nešto kompliciranija, jer su maternica i jajnici smješteni u trbušnoj šupljini, zbog čega je potreban rez na trbuhu, a nakon zahvata postoje konci koje će veterinar izvaditi kada rana zaraste; zato se mačke malo duže oporavljaju.Nakon sterilizacije, prvih sedam dana svakako biste maci trebali omogućiti mir i tišinu. Treba obratiti pozornost na ranu i voditi računa da maca ne liže ranu, kako bi što prije zacijelila. Savjetujem Vam da macu nekoliko dana hranite specijalnom medicinskom hranom za kvalitetniji i brži oporavak. Nažalost, postoperativno kod mačaka se smanjuje apetit. Vrlo je važna količina bjelančevina u hrani kako bi rana što brže zacijelila. Rani unos odgovarajućih količina hranjivih tvari je od velike važnosti za poboljšanje organizma u oporavku.U ljekarnama Pet Centra možete kupiti medicinsku hranu za oporavak i to:- Hills a/d konzervirana hrana, koja se može koristiti u razrijeđenom obliku, ako je potrebno životinju hraniti špricom na usta        - Royal Canin Convalescence s/o support u mokrom obliku i u obliku praha koji se razrijeđuje vodom.- Eukanuba High Calorie u konzerviranom obliku.Cijena sterilizacije ovisi o vrsti i težini životinje te od ambulante u kojoj se zahvat obavlja. Preporučujem Vam da se obratite svom veterinaru i raspitate o cijeni zahvata.Mačiće probajte pokloniti i udomiti kod prijatelja i sl. ili ih možete dati u azil za napušetene životinje.

Odgovara: Ivan Marić, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Udomila sam jednog mladog mačka (starog oko 10mj.), kojeg je netko ostavio pokraj naše kuće, a zaključujem po tome što je mačak jako pitom i naučen na red u kući i nuždu isključivo u vrtu. Isto tako, uporno je htio ući u kuću kao da je htio pronaći novi dom i na kraju je uspio ostvariti cilj. Počeli smo se brinuti o njemu, ali mačak nikako da dođe u zdravu formu. Nakon niza injekcija kod veterinara koje bi mu pomogle samo na nekoliko dana, napravili smo krvne pretrage i ustanovilo se da mačak boluje od leukemije. Veterinar mi je savjetovao da mačka dam što prije uspavati, ali sam odlučila ipak još Vas pitati za savjet, obzirom da je dijagnoza postavljena 23.03.2007., a mačak je još uvijek dosta dobro. Nikad prije nisam imala mačku niti drugog kućnog ljubimca pa tako nisam baš ni znala koja je hrana najbolja za njega. Hranila sam ga u početku Whiskasom, ali zadnja ga tri tjedna hranim isključivo Hill's Science Plan nature best hranom, a nakon dijagnoze dajem mu još i sve moguće vitaminske paste za mačke. Mačak je preko dana u vrtu, a navečer i po noći bude u kući. Iako smo ga namazali Frontlineom, danas sam našla na njemu već trećeg krpelja u zadnjih tjedan dana pa me malo strah i za nas u kući i za druge mačke u ulici, iako je mačak zasad miran i ne ostvaruje kontakte s drugim mačkama. Ponavljam, mačak se od dijagnoze jako oporavio, što nas je stvarno začudilo obzirom na prognozu veterinara. Molim Vas za savjet. I još jedno pitanje: da li je moguće po krvnoj slici Fiv zamijeniti sa Felv bolešću? Hvala. Marina O:  Leukemija mačaka virusna je bolest i jedan od najčešćih uzroka oboljevanja i smrtnosti kod mačaka. Virus mačje leukemije spada u retroviruse. Postoje tri tipa virusa (FeLV-A, FeLV-B,FeLV-C), a mačka može biti inficirana s jednim tipom, dva ili sva tri tipa. FeLV-A (pronađen kod svih prirodno inficiranih mačaka) uzrokuje jaku imunosupresiju (slabija otpornost organizma na uzročnike drugih zaraznih bolest), tip FeLV-B (kod 50% inficiranih mačaka) uzrokuje stvaranje neoplazija (tumora), dok tip FeLV-C (kod 1% inficiranih mačaka) uzrokuje tešku anemiju. Nakon infekcije virus se umnaža u tonzilama i regionalnim limfnim čvorovima, nakon čega se putem krvi prenosi u druge dijelove organizma (limfni čvorovi, slezena, slinske žlijezde, koštana srž), gdje se nastavlja umnažati. Stadij viremije (prisutnost virusa u krvi) nastupa 2 do 4 tjedna nakon infekcije. Inficirane mačke izlučuju virus najviše putem sline, a u manjoj količini putem urina, suza i fecesa. Zdrave mačke zaraze se preko sline bolesnih mačaka u direktnom kontaktu (njuškanje, lizanje, zajedničko hranjenje iz iste posude) i njihovim urinom. Trajno inficirane mačke koje ne pokazuju znakove bolesti glavni su izvor i prijenosnik infekcije.   Mladi mačići najosjetljiviji su na infekciju, dok je kod starijih životinja ustanovljena značajna rezistencija (otpornost). Virus se prenosi vertikalno (s majke na potomstvo) i horizontalno (sekretima i ekskretima) u direktnom kontaktu bolesnih i zdravih jedinki. Za  infekciju je potrebno dugotrajno izlaganje velikoj dozi virusa zbog čega se smatra da je za horizontalni prijenos između dvije odrasle mačke potreban dugotrajan bliski kontakt. Bolest se ne prenosi s mačaka na ljude. Akutni stadij bolesti uglavno prolazi nezamjetno uz blaži porast temperature, bezvoljnost, limfoadenopatiju (otečeni limfni čvorovi) i krvnu citopenija (smanjen broj krvnih stanica).   Simptomi bolesti variraju ovisno o tipu virusa i stadiju bolesti, a mogu uključivati; anemiju, smanjen apetit, bezvoljnost, depresiju, pojačano uzimanje vode i pojačano mokrenje, neplodnost, limfoadenopatiju, gubitak težine, proljev ili začep, krv u stolici, žuticu, kronične učestale virusne i bakterijske infekcije kao poslijedica imunosupresije (oslabljen imunološki sustav). Kod dijela mačaka (30%), može doći do stvaranja limfoidnih i mijeloidnih tumora - najčešće limfoma. Razvoj tumora može dovesti do; začepa, upale crijeva i proljeva, bolesti bubrega i jetre, neuroloških poremećaja, respiratornih poremećaja, povraćanja. Krvna slika bolesnih mačaka je promijenjena uključujući; anemiju (nizak broj eritrocita), limfopeniju (nizak broj limfocita), neutropeniju (smanjen boj neutrofila - tip bijelih krvnih stanica).   Bolest se dijagnosticira serološkim pretragama krvi - ELISA test i imunofluorescencija. Moguća je i pretraga sline, ali nije jako pouzdana. Mačići testirani ELISA testom koji su dali pozitivan rezultat moraju se ponovno testirati nakon 16. tjedna starosti, jer će do tada nestati antitijela na virus koja su naslijedili od majke, a mogla su dati pozitivan nalaz.   Lijek protiv FeLV virusa ne postoji. Terapija se sastoji u antibiotskom liječenju sekundarnih bakterijskih infekcija i  jačanju imunološkog sustava vitaminskim dodacima i imunomodulatorima (sredstva koja djeluju na imunološki sustav). Kod mačaka koje su razvile oblik bolesti s pojavom tumora u svijetu se provodi terapija citostaticima. Kao prevencija bolesti provodi se cijepljenje. Pozitivne životinje preporučeno je držati u kući kako bi se smanjila izloženost drugim infekcijama i mogućnost prijenosa infekcije na druge mačke. Preporučuje se obaviti kastraciju/sterilizaciju životinja, redovito provoditi antiparazitsku terapiju i pratiti razvoj simptoma. Prelazak na kvalitetniju prehranu dobra je odluka. Životinje inficirane FeLV virusom mogu živjeti više godina bez značajnijih simptoma bolesti.   Ne mogu ulaziti u ispravnost dijagnoze koju je postavio drugi kolega veterinar, ukoliko imate bilo kakvih sumnji u postavljenu dijagnozu preporučujem Vam da se obratite Klinici za zarazne bolesti na Vaterinarskom fakultetu.