Pitajte veterinara

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Poštovana doktorice, imam macu staru godinu dana, nije sterilizirana, inače jako zaigrana i vesela. Od sredine prosinca se tjera i primjetila sam da se popiški po dvosjedu i trosjedu bez nekog razloga. Pijesak joj čistim svaki drugi dan, koristimo hobby cat (kritaliće), ima zatvorenu kutiju i na odvojenom mjestu. Zanima me dali njezino uriniranje po kauču ima kakve veze s razdobljem tjeranja ili je možda razlog u nećem drugom. Molim Vas da mi napišete ako znate neki način kako da rješim taj problem. Unaprijed zahvaljujem, ŽeljkaO: Pretpostavljam da je Vaša maca ženka, pa ću Vam pisati o spolnom ciklusu u ženki.Mačke su sezonski poliestrične životinje, a ovulacija je inducirana koitusom, no postoje i podaci koji govore da je u nekih mačaka ovulacija moguća i spontano, izazvana vizualnim podražajem ili feromonima. Spolni ciklus , ako nije došlo parenja, ponavlja se svakih 1-2 tjedna, ukoliko su mačke izložene svjetlosti 12-14 sati. Ukoliko se količina dnevne svijetlosti smanji anestrus će se prolongirati. Mačke postaju spolno zrele, odnosno prvi spolni ciklus javlja se između 6. i 12. mjeseca, mada se u nekih mačaka dešava već i u 4. mjesecu života. Kada će tjeranje nastupiti ovisi i o fotoperiodu, odnosno, o dužini dnevnog svijetla, te o općem stanju i razvoju mačke. Prema tome, mačke ne bi trebale biti plodne u razdoblju od listopada do prosinca, iako ni to ne mora biti pravilo. Smatra se da bi mačke trebale biti mase minimalno oko 2-2,5 kg da bi postale spolno zrele.Spolni ciklus dešava se u nekoliko faza: proestrus, estrus, postestrus, diestrus i anestrus.Proestrus se javlja samo u nekih mačaka, a većina ulazi u estrus, nakon anestrusa, poestrusa ili diestrusa. Pa , je u većini mačaka estrus prva faza koja se javlja. Proestrus traje 1-2 dana, mačke se trljaju glavom i vratom o vlasnike ili predmete, ali u ovoj fazi ne dozvoljavaju parenje.U estrusu mačke dozvoljavaju parenje, uvijaju leđa, trljaju glavom i vratom, pomiče rep u stranu i zauzima karakterističan stav za parenje. U ovoj fazi glasno mijauču i dozivaju mužjake, apetit se smanjuje , a mogu ga i potpuno izgubiti. U 36 sati estrusa, a neke mačke se za to vrijeme pare i po 20-30 puta. U mačaka estrus traje 2-19 dana, no u onih koje se nisu parile estrus je kraći i traje oko 6 -7 dana. U ovoj fazi sve mačke nemoraju ovulirati niti ostati gravidne. Slijedi faza postestrusa ili interestrusa kod mačaka koje nisu ovulirale, te se nakon regresije folikula ciklus ponavlja. Mačke koje su ovulirale također nemaju vidljiv metestrus, zbog razvoja žutih tijela, koji se razvijaju pred kraj estrusa, pa nakon estrusa, pa je u takvih mačaka slijedeća faza diestrus.Znači diestrus je faza spolnog ciklusa koja slijedi nakon estrusa u mačaka koje su ovulirale. Diestrus u gravidnih mačaka traje 60 dana, a u ne gravidnih oko 40 dana. Anestrus je pojava izostajanja ciklusa koji se javlja u mačaka koje su izložene prirodnom svijetlu tokom čitave godine. Kod takvih mačak izostaje spolna aktivnost od listopada do prosinca. Mokrenje može biti vezano za spolni ciklus, ali i ne mora nužno. U mužjaka je karakteristično obilježavanje urinom, dok u ženki se to puno rijeđe javlja. Vaša maca se nije parila, dakle ciklus se kod nje konstantno ponavlja. Ako nemate namjeru macu pariti i imati potomstvo, savakako Vam savjetujem da razmislite o kastraciji. Što se tiče uriniranja, obratite pozornost na konzinstenciju, boju, miris urina, te na primjese krvi i sluzi. Ukoliko primjetite promjene u boji ili mirisu urina, te primjese sluzi i krvi, ili da maca zauzima karakterističan stav za vrijeme mokrenja, te joj je samo mokrenje učestalo i bolno, svakako se obratite veterinaru. U tom slučaju može se raditi o oboljenjima mokraćnog trakta, pa i bubrega, što zahtjeva adekvatnu terapiju. Ukoliko se odlučite na kastraciju, u našim trgovinama možete se savjetovati sa kolegama veterinarima o prehrani kastriranih mačaka kako biste izbjegli prekomjerno nakupljanje tjelesne mase, te o prehrani Vaše mace ukoliko se radi o oboljenju mokraćnih puteve, koja je u tom slučaju od izuzetne važnosti tijekom liječnja i nakon terapije.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam 14 godina staru macu. Živi u stanu, ne ide van, inače je zdrava, vesela i jako draga maca. Nađena je kao malo mače u polusmrznutom stanju, ali smo je spasili i već dugo godina živi s nama. No u zadnje vrijeme se čudno ponaša; točnije ne jede baš puno, povraća, a i stolica joj je čudna - jako su mali komadići i dosta tvrdi. Njuškica joj je hladna i ružičasta. Inače jede sve, od keksića dajem joj Royal Canin Sensible 33 i u zadnjih par dana HLD medicinske konzerve. Od poslastica obožava Rio mare tunjevinu, ali u zadnje vrijeme i to odbija, što je jako čudno jer to inače obožava jesti. Redovito joj dajem i mačju travu. Priznajem, nismo dugo bili kod veterinara. Ali do sada je bila zdrava i s njom nismo imali nikakvih problema, pa za tim nije ni bilo potrebe. Od bolesti je imala, tj.ima jedino priraslice na plućima (kao posljedica smrzavanja). Obično se ovako ponaša prije tjeranja, ali ovo sad već traje kojih tjedan dana, pa sam se pomalo zabrinula. Što mi preporučate? Dajem joj sve što mogu da joj pomognem, ali jednostavno to više nije moja maca - ne znam je li već toliko stara pa je njeno ponašanje normalno ili mislite da bi se moglo raditi o nečem ozbiljnijem? MajaO: Povraćanje ili vomitus je pojava kada životinja izbacuje sadržaj želuca na usta ili nos. Obično je refleksne prirode, tj. posljedica podražaja iz ždrijela, jednjaka ili želuca.Povraćanje je najčešće znak akutnog oboljenja želuca, rjeđe drugih dijelova probavnog trakta. Ponekad je povraćanje i centralnog porijekla (bolesti SšS-a, npr. potres ili upala mozga). Želučani poremećaji javljaju se i uslijed gastritisa, invazije parazitima, ulkusa, stranih tijela ili tumora. Osim ovih, i drugi trbušni poremećaji dovode do povraćanja. To su upale gušterače, potrbušnice ili jetre. U obzir treba uzeti i metaboličke, te hormonalne bolesti. To su bolesti jetre, bubrega, slabije aktivna nadbubrežna žlijezda, hipertireoza, poremećaji elektrolita. Također jedan od uzroka povraćanja može biti i intolerancija na hranu. U tom slučaju, ako Vaša maca nema dermatoloških problema, mogli bi joj ponuditi Intestinal hranu za mačke od Royal canina, a ako ni to ne pomogne, izbaciti dehidriranu hranu i hraniti je samo intestinal mekanom hranom, jer je mekana (mokra) hrana u tom slučaju bolja za nadraženu sluznicu želuca.Provjerite i da li Vaša maca jede kućno bilje čime nastoji zamijeniti mačju travu, odnosno jesu li joj dostupni drugi izvori neadekvatne hrane.Kako se kuglice dlake u želucu mačke ponašaju kao strano tijelo, ometaju probavu. Stoga je naročito važno da one mace koje žive u stanu svakodnevno dobivaju neka od sredstava koje sprječavaju i formiranje kuglica dlake. Uglavnom su to sredstva u obliku paste i mačke ih rado same uzimaju, dok su sa travom izbirljivije, pa se često događa da je ne pojedu u dovoljnim količinama. U Pet centar trgovinama pronaći ćete širok izvor pasta: Malt soft pastu, Bezo pet pastu, Green power pastu, a osim pasta možete joj ponuditi i Royal Canin Intense hairball ili Indoor koja pomaže izbacivanju dlake iz probavnog sustava.Što se tiče izbirljivosti Vaše mačke, smatra se kako starenjem one gube velik dio osjeta okusa zbog čega i postaju izbirljive. Ponekad odbijaju određene vrste mesa ili drugih namirnica, dok je u nekih to odbijanje vezano uz konzistenciju hrane (kuhana hrana, hrana iz konzerve, dehidrirana hrana). No, izbirljivost može ukazivati i na bolesti desni ili zuba, a može biti i znak većeg broja bolesti. U svakom slučaju, nužno je da posjetite veterinara koji će jedino daljnjim pretragama moći dijagnosticirati točan problem kod Vaše mačke, jer starenje samo po sebi ne predstavlja bolest.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Mačak mi po rubu s vanjske strane ušiju ima male crne nakupine dlake koje izgledaju kao da su zalijepljene.On je to počeškao i otkinuo i sad ima kružić bez dlake. Inače, ne trese glavom niti se češka po ušima. Mene zanima da li je to neki nametnik ili je jednostavno neka alergija, pošto sam čula da je mačkama najosjetljivija koža na ušima za pojavu alergije. Unaprijed hvala. Ivana O: Postoje mnoga stanja koja uzrokuju probleme sa kožom kod mačaka. Kako su uši građom koža, na njima se također javljaju istovrsne promjene kao i na ostalim dijelovima kože, a naročito je to vidljivo kod alergija. Također, događa se i da se alergije istovremeno javljaju sa izjednačavanjem tlaka u srednjem uhu uzrokovano upalom eustahijeve cijevi. Ovo može uzrokovati iritaciju pa čak i bol u uhu. No, na ušima može biti prisutna i gljivična infekcija što se očituje krasticama, perutavom kožom i kružnim crvenim područjem s gubitkom dlake u središtu procesa. Zatim, infekcija kožnim parazitima na glavi što rezultira promjenama na glavi, licu i vrhovima uški. Dlaka obično ispada, a prisutne su i guste sive do žute kraste. Često se stanje komplicira piodermijom. Simptomi su vrlo slični, bilo da se radi o alergiji na hranu ili alergiji drugog porijekla te ostalih infekcija. Primarni simptom je svrbež kože, no, mogu se javiti i ispadanje dlake te milijarni dermatitis. Na osnovi kliničkog nalaza vrlo je teško razlikovati promjene uzrokovane atopijom ili drugom vrstom alergije. Najčešći simptomi kod alergija su: čupkanje dlake, milijarni dermatitis, plikovi, gubitak dlake, ozlijeđena koža. Lezije na koži mogu se ispoljiti kao male krastice, pa sve do većih područja kože bez dlake i upalno zacrvenjene. Često se na tako ozlijeđenu kožu nadoveže sekundarna bakterijska infekcija. Promjene na koži mogu biti uzrokovane s više faktora: alergije, baterijske infekcije, gljivične infekcije, infekcije kvasnicama, parazitima kože, autoimunih bolesti, greškama u prehrani (nedostatak biotina ili nezasićenih masnih kiselina), hormonalnom neravnotežom, ili iz nepoznatih uzroka. Preporučujem Vam da odvedete mačka na pregled kože i dlake kako bi se isključila gljivica Microsporum canis, kao uzročnik opisanih promjena.Željela bih Vam navesti i linkove na odgovore mojih kolega u vezi problema s kožom kod mačaka te dodataka prehrani za jačanje kože i dlake:Kožna bolest kod mačića:Kožna bolest kod mačićaDr. Balantin: Proizvodi za jačanje kože i dlake:Krastica na uhuDr. Vrhovac-Uzur: Krastica na uhu:Proizvodi za jačanje kože i dlake

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam perzijskog mačića starog tri mjeseca. Prije desetak dana je prestao da skače i da se igra. Ubrzo zatim je uslijedila temperatura i trbuh mu se povećao. Veterinar mu je dao tableticu protiv parazita, antibiotike i primao je infuziju četiri dana. Pošto je trbuh i dalje rastao, napravili smo i UZV koji je pokazao ogromnu količinu vode u trbuhu od koje se nisu vidjeli ostali unutarnji organi. Isti dan su mu punktirali vodu koja je bila žućkaste boje. Tekućina nije testirana jer je Veterinarski fakultet u Sarajevu, nažalost, jako loše opremljen. Nije mu napravljena ni analiza krvi, samo stolice koja se pokazala negativnom na parazite i bakterije. Danas su mi rekli da se najvjerovatnije radi o FIP - u i čak su predložili eutanaziju.  Dosta sam čitala o ovom virusu na Internetu i, zaista, on ima sve simptome FIP WET oblika virusa. Jedino što se ne poklapa je njegov apetit koji je zaista nepromijenjen i što do sada nije povraćao. Mačić non stop traži  jesti i to hranu iz konzerve, dok suhu hranu samo pomiriše. Imao je dijareju prvih nekoliko dana, ali više nema. Danas je treći put išao na punktiranje tekućine iz trbuha koja je sada potpuno žute boje i postala je gusta. Od kada se razbolio, njegovo krzno i koža imaju specifičan miris koji iz dana u dan postaje intenzivniji. Moram Vam reći da on ima izvrstan apetit, pije vodu i čaj od kamilice i redovito vrši nuždu. Jedini problem je nakupljanje vode u trbuhu. Nakon što mu punktiraju vodu iz trbuha, odmah živne, prede, oči su mu vesele. To sve traje po 2-3 dana i onda sve nanovo. Moje pitanje glasi: da li, osim FIP-a, postoje još neke bakterije/virusi koji bi mogli izazvati nakupljanje vode? Imam i još jedno pitanje: mačić nije cijepljen (trebao je na cijepljenje u tjednu kada se razbolio). Rečeno mi je da ne bi dobio ovaj virus da je cijepljen. Na internetu sam pronašla da su pronadjene kapi/cijepivo protiv FIP virusa ali da još uvijek nisu ispitani te se ne preporučuju. Sigurno znam da ih u BiH nema. Na kakvo se onda cijepivo misli? Problem je u tome što imam i odraslu mačku, staru 6 godina, koja je posljednji put cijepljena prije 2 godine. Ukoliko je u pitanju FIP, on je prenosan, a mačke su boravile zajedno svih ovih dana. Ljubazno Vas molim da mi odgovorite na upit jer zaista ne znam što da radim. Spremna sam donijeti mačića na pregled u Hrvatsku (ukoliko bi mu dozvolili prijelaz preko granice). Unaprijed hvala i srdačan pozdravi iz Sarajeva. Imranaudomitelja, a kako neki smatraju, ukoliko sirijski hrčci žive zajedno od rođenja agresivnost se među njima javlja vrlo rijetko. O: Ascites je abnormalno nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini. Volumen tekućine može biti vrlo mali ili pak značajni, rezultirajući povećanjem obujma trbuha. Uzroka ascitesu ima mnogo, od kojih mnogi mogu biti vrlo ozbiljni. Ascites nastaje istjecanjem tekućine u trbušnu šupljinu iz krvnih žila, limfnih žila ili unutarnjih organa. Ascites je uzrokovan hipoalbuminemijom ili smanjenom razinom albumina u krvnim žilama, ozbiljnih jetrenih bolesti, bolesti srca i perikarda, traume, peritonitisa, poremećaja u zgrušavanju krvi, bolesti limfnih organa, obstrukcija jetrene ili kaudalne vene.U mačića je pak najvažniji uzrok ascitesa zarazni mačji peritonitis. Primarna je bolest mladih mačaka, s obzirom da se javlja u jedinki mladih od dvije godine, no povremeno se može javiti i u starijih mačaka. Zatim, upalna bolest crijeva koja ponekad uzrokuje ascites. Ovo se događa kad se stijenka crijeva upali dovoljno jako da propušta proteine što dovodi do gubitka proteina u cirkulaciji, a za posljedicu ima nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini ako se razina proteina spusti prenisko. Upala se često javlja kao posljedica invadiranosti crijevnim parazitima kod mačića.Prema izgledu tekućine u trbušnoj šupljini ponekad se može mnogo zakljuciti. npr. ako je tekućina neprozirna i čini se prožeta krvlju, može upućivati na niz poremećaja: otrovanje otrovom za štakore, traume, drugi poremećaji krvožilnog sustava. Ako je sadržaj gnojan, u tijeku je neki od septičkih procesa. Tekućina povezana sa mačjim zaraznim peritonitisom obično je žute boje i vrlo gusta. Drugi procesi rezultiraju tekućinom različite teksuture kada je preporučeno tekućinu podvrgnuti pretrazi. Virusni peritonitis mačaka zarazna je bolest koja se ne odlikuje visokom kontagioznošću, tj. ne obole sve primljive životinje koje dođu u kontakt s uzročnikom. Što znači, da nije nužno da Vaša starija mačka oboli. Bolesne životinje izlučuju virus mokraćom, a životinje u laktaciji mlijekom što predstavlja značajan izvor zaraze za mladunčad na sisi. Česta je i intrauterina infekcija, kad se mačići inficiraju već u majčinoj utrobi. Bolest može potrajati od dva tjedna pa do dva mjeseca i smrtnost je unatoč liječenju veoma visoka. Stoga je liječenje u većini slučajeva neuspješno, a zasad na tržištu ne postoji cijepivo kojom bi se zaštitile zdrave životinje, kao što je to slučaj kod mnogih drugih zaraznih bolesti. Općenito se može reći da lakše obole plemenite pasmine mačaka poput sijamske, perzijske itd. u odnosu na običnu domaću mačku i njene divlje srodnike. FIP je izuzetno teško dijagnosticirati općim kliničkim pregledom jer se mnoge bolesti manifestiraju vrlo sličnim simptomima. Konačna dijagnoza moguća je jedino post mortem ili ponekad biopsijom. Dokaz je jedino moguć metodom PCR, no i u tom slucaju nalaz nije 100% točan.Spominje se jedino cijepivo Primucell (Pfizer) kao na tržištu jedino prisutno. Aplicira se intranazalno, te potiče stanični i lokalni imunitet IgA. Cijepe se zdrave, virusu neizložene mačke stare 16 tjedana I više. Prevenira FIP u 50-75% mačaka koje bi oboljele od FIP-a s vremenom, no potpuno je neučinkovita u mačaka koje su bile izložene virusu. Vakcina bi se trebala upotrijebiti jedino u onih mačića koji su slobodni od virusa. Na žalost, tek se istražuje lijek za ovu zaraznu bolest, a slično je i s dokazom ovog virusa.Savjetujem Vam da se obratite Klinici za unutarnje bolesti, kao i Klinici za zarazne bolesti Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (tel. +385 1 2390 111). Što se tiče dolaska u Hrvatsku, obratite se ovlaštenom veterinaru prema Vašem mjestu stanovanja koji će Vas uputiti u uvjete koje životinja mora udovoljiti za prelazak granice, a takoder možete kontaktirati graničnu veterinarsku inspekciju.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imamo domaću macu staru 4 godine, steriliziranu. Bili smo kod veterinara u više navrata i maci je dijagnosticirana mačja leukemija. Osim toga ima upaljeno zubno meso, zadah iz usta i kao da je zamusana oko usta (male mrljice možda od krvi).  Kamenac joj je očišćen, zubi su u redu, zubno meso je crveno ali prema riječima veterinara - vidjeli su i gorih slučajeva. Prije par mjeseci opazili smo da se maca boji hrane! To se manifestiralo na način da bi u jednom trenu počela "režati", otvarati usta, "vrištati" i bježati po kući. U zadnje vrijeme čak i pijenje vode (koja nije hladna ili vruća)  izaziva bol. Tretirali bismo je Stomorgyl tabletama, stanje bi se normaliziralo da bi se unazad dva tjedna pogoršalo. Trenutno je tretiramo injekcijama (jedna je antibiotik, i druga protiv bolova), ali i dalje se drži dalje od hrane i zadnjih tri dana ne jede. Uglavnom se odmara, uobičajeno se mazi, "komunicira", izlazi van. Svaki posjet veterinaru nam se svodi na isti komentar, da je uzročnik mačja leukemija kojoj nema lijeka osim ako maca ne postane otporna na virus. Da li možda ovi simptomi ukazuju na neku drugu bolest, isto tako opasnu kao mačja leukemija? Da li nas možda može zavarati postojanje tog virusa, a da zanemarimo možda neku drugu bolest?  Zahvaljujemo unaprijed na savjetu. O: Upalne promjene u usnoj šupljini mogu biti posljedica primarnog oboljenja ili sekundarne infekcije. Sekundarne infekcije se javljaju kada je organizam oslabljen primarnom bolešću. Uzročnici infekcija su virusi, bakterije ili gljivice. Upalne promjene u ustima nastaju i kao posljedica metaboličkih oboljenja, kao što je npr. zatajenje bubrega.   Od virusnih infekcija u mačaka je česta pojava bolesti koje spadaju u skupinu respiratornih oboljenja. Neke od njih izazvat će upalne promjene u usnoj šupljini. Pri infekciji pikorna virusima, koja protiče kao asimptomatska do teška bolest, mogu se javiti: kihanje, iscjedak iz oka, otežano disanje, šumovi u plućima, groznica, ali i ulcere po jeziku i tvrdom nepcu kojima prethodi slinjenje. Bolest prosječno traje 7-10 dana.Infekcija reovirusima je obično blaga bolest sa suzenjem, upalom spojnice i gingivitisom (upala desni). Bolest traje 1-26 dana. Profilakse nema te se bolesti liječe simptomatski, a preporuča se i prevencija sekundarnih bakterijskih infekcija.   Mačja virusna imunodeficijencija (FIV) je bolest koja protječe u više faza (akutna, latentna i kronična). U kroničnoj fazi se javljaju komplikacije koje se manifestiraju i promjenama na sluznici te dubljim mekim tkivima usne šupljine. Antibiotska terapija privremeno smiruje upalu, koja se ponovo razvija obzirom na postojeća oštećenja.    Leukemija mačaka je virusna bolest koja potiče stvaranje različitih malignih tvorevina krvotvornih i limfoidnih organa. Posljedično se javljaju anemija, imunosupresija (posljedica je pad imuniteta), glomerulonefritis (upala bubrega) i ostale bolesti. Infekciji virusom leukemije mačaka pripisuju se različiti oblici enteritisa, pneumonije i septikemijskih stanja. Padom imuniteta normalni obrambeni mehanizam životinje postaje manjkav, te životinje oboljevaju od infekcija  koje bi inače prolazile čak i bez ikakvih manifestacija. Jedna od posljedica ove bolesti je glomerulonefritis. Već prema površini koja je zahvaćena promjenama, usporeno je lučenje mokraće, pa se stoga razvija uremija. Povećanje koncentracije uree u organizmu djeluje štetno na stanice i tkiva. Urea se izlučuje u većoj koncentraciji kroz digestivni trakt (u kojem se pretvara u jake baze) što dovodi do oštećenja sluznica i izaziva stomatitis, gastritis i enteritis.   U slučaju uremije preporučam Vam da mački dajete "Ipakitine" prah, koji veže toksine nastale u uremiji, te vezanjem fosfata djeluje pozitivno na funkciju bubrega životinja. Kao potporu imunološkom sustavu bilo bi joj dobro dati i "Immunoboost" pastu koja uz kolostrum sadrži kompleks vitamina i željezo, probiotike, esencijalne masne kiseline i mješavinu biljnih ekstrakata koji stimulativno djeluju na organizam životinje. Oba pripravka su u stalnoj ponudi ljekarni Pet centra.    Za prehranu mačaka koje imaju problema sa žvakanjem možete koristiti konzervu "a/d" ili "High calorie" koje je izmješane moguće aplicirati u usta injektorom kao paste.     

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Molim vas da mi kažete nešto o ušnim nametnicima i kako ih liječiti. Puno hvala, Vlatka. O: Postoji više vrsta ušnih parazita ili nametnika (šugaraca). Najčešće se pojavljuje Otodectes cinotis, koji parazitira na psima imačkama. Za liječenje nije bitno utvrditi kojoj vrsti šugaraca pripadaju jer su svi osjetljivi na iste preparate. Lako se prenose sa psa na mačku i obrnuto. Infestirati se lako mogu zec, hrčak feret i sl. Ušni šugarci ne prelaze sa životinje na čovjeka. Životinja koja je infestirana šugarcima obično se češe po uhu i njegovoj okolini, a u ušnom kanalu se mogu vidjeti crno-smeđe grudaste nakupine (slične talogu crne kave). Šugarci su krvopije, pa je takav talog posljedica sisanja krvi. Ukoliko se ne liječi, infestacija šugarcima može izazvati teške lezije u ušnom kanalu, a nerijetko i trajan gubitak sluha. Obično kao posljedica parazitiranja šugaraca nastaje i sekundarna bakterijska ili gljivična infekcija (posljedica oštećenja sluznice ušnog kanala). Uho se uvijek treba pregledati u veterinarskoj ambulanti instrumentom - otoskopom, kojim je moguće vidjeti komletni ušni kanal sve do bubnjića, te nakon postavljene diagnoze propisati terapiju. U terapiji se najčešće koriste preparati na bazi ivermectina (injekciono) i preparati u obliku ampule na bazi selemectina. S obzirom da je obično uz šugarce prisutna bakterijska ili gljivična infekcija potrebno je lokalno tretirati uho odgovarajućim kapima (najčešće se koristi kombinacija antimikotika, antibiotika i kortikosteroida). Odabir kapi ovisi o stanju uha. Terapija se najčešće provodi u trajanju od 1-2 tjedna.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Moj mačak 9 mj. / 5 kg imao je česte mekane stolice i povremeno proljeve. Svi su nalazi bili u redu. Hranim ga već cca 2 mj Hillsovom d/d hranom i ima uglavnom formiranu stolicu dva puta dnevno. I sve bi bilo u redu, ali pitam se koliko dugo ga smijem tom hranom hraniti. Piše na hrani najviše 2 mjeseca. Pokušala sam mu polako i pomalo davati "običnu " hranu (isto Hill's), ali ponovno dobiva mekane i česte stolice. Ukoliko se radi o preosjetljivosti na hranu (netoleranciji životinjskih bjelančevina) da li će on biti preosjetljiv na hranu cijeli život? Da li da nastavim sa d/d i dalje ili da ipak polako pokušavam sa "običnom" hranom ? Hvala i pozdrav, Maja. O: Upravo pod pokroviteljstvom Hill's-a vršena su istraživanja bolesti kod mačaka vezana uz probavni sistem, bolest upale crijeva koja se javlja u kroničnom obliku. Točan uzrok za sada nije poznat i pretpostavka je da sudjeluje više uzroka kao što su alergija na hranu ili neprihvaćanje hrane, slaba regulacija otpornosti (imunost), porast "loših bakterija " u probavi u odnosu na broj "dobrih" bakterija (porast E.coli). Bolest se javlja u 60% slučajeva kod maca starijih od 9 godina, a 40% kod maca starih do godine dana. Glavni znakovi su gubitak težine uz pojačan apetit, proljeve ili meku stolicu i promjene na koži. Ponekad uz ove simptome jave se i simptomi upale gušterače i žučnih kanala. U krvi su povećani leukociti i jetreni enzimi. Terapija se sastoji od veterinarske dijete (d/d), kortikosteroida i antibiotika. Hrana ili veterinarska dijeta mora se sastojati od jedne vrste bjelančevine koju ljubimac do tada nije konzumirao (divljač kod Hill'sa). Poboljšanje se očekuje nakon tri tjedna ovakve terapije, naravno ako se radi o ovoj bolesti. Posjetite svog veterinara, ponovite pretrage i nakon toga Vaš će veterinar odlučiti o terapiji i dijeti. Do tada svoga mačka hranite s Hillsovom d/d hranom kojom se može dugotrajno hraniti.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mačku i mačka, domaće mačke. Stari su otprilike 6-7 mjeseci i sterilizirani su. Do sada su imali normalne higijenske navike i vršili su nuždu (i malu i veliku) u svoj pijesak. Međutim, unazad tri dana, svaki dan pronalazimo izmet po stanu, na stolcima, podu i slično. Ne znam koji od njih vrši nuždu po stanu jer to uglavnom čine kad nas nema ili spavamo, pa ih još nisam uhvatila na djelu. Izmet nije proljev nego je baš formirana stolica, tako da mislim da nije u pitanju bolest nego nešto drugo. Inače posuda za pijesak je mala kutna s krovom, vratašcima i filterom i koristimo bio plus pijesak za mace. Molim Vas pomozite mi da riješim taj problem. Hvala! O: Već od trećeg tjedna života mačići intuitivno i uz pomoć majke za mjesto obavljanja nužde izabiru mjesto po kojem se može kopati i na to se mjesto vraćaju stalno kada moraju obaviti nuždu (mokrenje i defeciranje). Mački je važan osjećaj pijeska pod nogama, miris i smještaj mačjeg WC-a. Nekastrirani mužjaci koriste svoj urin i nezakopani izmet kako bi označili svoj teritorij. Mačke ne vole obavljati nuždu na prometnim mjestima. U prirodi mačke rijetko obavljaju nuždu na istome mjestu. Budući da imate dvije mačke preporučujem Vam da postavite dvije ili više mačjih posuda za obavljanje nužde, jer je lako moguće da jedna mačka drugoj ne dozvoljava da nuždu obavlja u WC-u (čuva svoj teritorij). Moguće je i da se mačka boji zatvorenog WC-a. Ako mačji WC nije redovito čišćen, mačke također izbjegavaju obaviti nuždu u njemu. U Vašem se slučaju radi samo o privremenom problemu kojem treba otkriti uzrok i ukloniti ga, jer su mačke po prirodi vrlo čiste životinje i ovakvo ponašanje nije za njih uobičajeno.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Doista više ne znam kome se požaliti i od koga potražiti pomoć pa vas molim da mi pomognete. Imam perzijsku macu staru 8 godina kojoj je prije tri godine pronađen Staphylococcus Intermedius u koži (u nalazu je stavljeno i tri plusa +++ koja, koliko znam označava da Staphylococcusa ima puno), a nalaz je napravljen na veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Prije ovog nalaza maca je bila kod dva veterinara koja nisu nalazila rješenje te sam puno novca potrošio na kojekakve lijekove i vitamine od kojih bi maci bilo bolje jedan ili dva dana, a onda opet po starom. Nakon razgovora s veterinarom i posjeta veterinarskom fakultetu, ustanovljena je ''dijagnoza''.Veterinar je propisao Medrol (koji se kupuje u ljekarnama za ljude) od kojih je maci bilo bolje. No, međutim maci je opet bilo loše kada bi se samo jedan dan prestao davati Medrol. Čuo sam da se Medrol i ne smije davati toliko puno i dugo pa sam nazvao veterinara s fakulteta koji je rekao da treba davati Medrol i biti uporan jer je Staphylococcus bakterija koje se teško rješava. Razumijem davati takav lijek par mjeseci, ali sad je već prošlo tri godine i izgubio sam strpljenje, a mislim i da maci više nije lako. Maca koja je stara 8 godina je sitna, ima jedva 1 kg težine (i to je upitno), oko očiju, ušiju i nosa je izgrebana, po trbuhu nema uopće dlake jer je sve počupala i ima praktički otvorene rane iz kojih ide krv koliko se češe. Imam i slike mace koje bih vam poslao, a i prijašnje nalaze ako treba, jer treba mi pomoć tako da mogu pomoći mojoj maci da bude zdrava.O: Većina infekcija kože bakterijske etiologije u mačaka uzrokovan je Staphylococcus vrstama. Ova bakterija je normalni stanovnik kože, ali uslijed pada otpornosti kože, prekomjerno se namnože i uzrokuju upalu. No, u perzijskih mačaka u potpunosti se ne može isključiti ni gljivica Microsporum canis kao uzročnik opisanih promjena jer su sklonije infekcijama gljivicama nego ostale pasmine mačaka. U mačaka se pojavljuje nekoliko vrsta oštećenja kože. Poneka mogu biti uzrokovana i sa više uzroka. Dok su neke promjene na koži rezultat dermatoloških problema, druge mogu biti manifestacija problema unutarnjih organa. U nekim slučajevima problemi sa kožom rezultat su autoimunih bolesti (npr. lupus) kada je potrebna doživotna terapija imunosupresivima. Najčešće se pojavlju je bakterijska infekcija kože - pioderma. Može se podijeliti u površinske (infekcija površine kože), superficijalne (infekcija u slojevima kože), te duboka pioderma (infekcija ispod kože). Površinske i superficijalne piodermije uzrokuju intenzivan svrbež. Na koži se mogu naći: prištići, zacrvenjena, svrbljiva i bolna koža, a ponekad iscjedak na koži iz upaljenih mjesta. Dijagnostika bolesti obuhvaća detaljnu anamnezu, opći klinički pregled, pregled kože i dlake, pretragu brisa kože ili iscjetka (citologija, nasađivanje kulture). Liječenje obuhvaća terapiju antibioticima, medicinskim šamponima i kremama.Neki uzroci pioderme ne mogu se prevenirati, ali svakako je od koristi kontrola infestacije buhama jer one mogu znatno pogoršati kliničku sliku bolesti.Na žalost, kako u sklopu Pet centra nema veterinarske ambulante, nismo u mogućnosti postaviti dijagnozu i poduzeti liječenje. Preporučila bih Vam Veterinarski fakultet u Ljubljani, s obzirom da niste dobili adekvatnu pomoć na Klinici za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Molila bih Vas za savjet. Muž i ja htjeli bi nabaviti macu. Još nemamo djecu, ali želimo i planiramo. Sa svih strana čujem da trudnica (i novorođenče) i maca "ne idu zajedno", jer postoje razne "opasnosti" za majku i dijete. Eto, samo bih molila iskren savjet jer ne bih htjela nabaviti macu i onda je morati poklanjati nekom drugom zbog moje trudnoće. P.S. Uzeli bismo domaću macu, dakle bez rodovnika, ako je i to bitno za punu sliku. Puno, puno hvala unaprijed. Srdačan pozdrav, Gordana.O: Zoonoze su bolesti zajedničke ljudima i životinjama.Uzročnici su bakterije, virusi, gljivice , protozoe i paraziti. Većina bolesti se uspješno liječi, ali npr. oprez vezan uz mogućnost infekcije virusom bjesnoće nikad nije pretjeran. Zato je moja preporuka da  mačku koja izlazi na otvoreno cijepite protiv bjesnoće.  Toksoplazmoza je parazitarna infekcija koja vrlo često prolazi bez znakova oboljenja, ali predstavlja ozbiljnu opasnost za fetus i osobe oslabljenog imunološkog sustava. Toxoplazma gondii je protozoa čiji su razvojni oblici oocista, tkivna cista i tahizoit. Oocista nastaje razmnožavanjem spolno zrelih jedinki, a ovaj ciklus se odvija u tankom crijevu mačaka. Čovjek se može invadirati oocistama unoseći ih hranom onečišćenom mačjim izmetom (povrće, voće...), nedovoljno termički obrađenim mesom ptica i sisavaca, a neki autori kao izvor infekcije navode sirova jaja i mlijeko. Imunološki status oboljele osobe igra važnu ulogu u razvoju ove bolesti.  Opasnost za fetus predstavlja akutna infekcija trudnice koja u žene može protjecati bez ikakvih znakova oboljenja. Rijetko se događa kongenitalna infekcija zbog ponovne aktivacije latentne infekcije majke koja  je već prije bila u kontaktu s uzročnikom. Posljedice infekcije mogu biti prerani porod, neurološke komplikacije, oboljenje očiju s mogućim gubitkom vida, te oštećenje sluha. Spriječavanje kongenitalne infekcije provodi dr svakodnevnim higijenskim mjerama (temeljito pranje ruku, nošenje zaštitnih rukavica pri čišćenju mačjeg wc-a, temeljito pranje povrća i voća,  prehrana termički obrađenim mesom, mlijekom i jajima) i serološkim ispitivanjem na određena antitijela trudnice u početku i tijekom trudnoće. Mačke bi trebalo hraniti isključivo termički obrađenom hranom.  Toksokaroza je bolest uzrokovana jednim od razvojnih stadija mačje i pseće gliste. Jajašca životinje izlučuju izmetom, te se osim direktnim kontaktom (gladeći mačku na čijoj se dlaci mogu zadražati jajašca) možemo kontaminirati neopranim povrćem, pijeskom ili zemljom. Važno je temeljito prati povrće i voće, te veće dijete  upozoravati da neoprane ruke ne stavlja u usta. Mačku treba redovito tretirati sredstvima protiv nametnika, a izmet redovito uklanjati.     Vrlo često spominjani zdravstveni problemi u djece su alergije. Postoji cijeli niz mogućih alergena, a između ostalih su oni vezani uz držanje i kontakt s kućnim ljubimcima. Dugo vremena se dlaka pasa i mačaka smatrala uzrokom alergije u ljudi. Najnovija istraživanja su pokazala da se radi o alergijama na uljne žlijezde čiji sadržaj se nalazi u  njihovim izlučevinama (slina i mokraća), te prhuti koji se stvara ljuštenjem kože. Pojavi alergija podložnija su mlađa djeca. Prevencija se provodi redovitim provjetravanjem prostorija, izbjegavanjem spavanja u istoj prostoriji s kućnim ljubimcima, te u slučaju pojave znakova alergije  što ranijom stručnom pomoći pedijatra.  Sve navedeno dio je mogućih zdravstvenih problema vezanih uz suživot sa životinjama. Vjerojatnost oboljenja ovisi o mnogo čimbenika, a u trudnica i male djece bilo bi neophodno u najvećoj mogućoj mjeri provesti sve korake njihove prevencije.   Međutim, pri donošenju odluke uzmite u obzir da većina ljudi ne živi pod "staklenim zvonom", te da takav odnos prema zdravlju i nije najbolje rješenje.     

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Lijepo Vas sve pozdravljam i nadam se da će me Vaša pomoć malo ohrabriti i pomoći mojoj maci. Prije točno 2 mj. našla sam malog mačka na ulici i udomila ga. Interesirali smo se da li ga je potrebno cijepiti u Veterinarskoj stanici u Kutini, gdje su nam rekli da ga je samo potrebno očistiti od parazita. Međutim od Veterinarske stanice u Sisku rečeno nam je da je mačka potrebno cijepiti. Kada smo došli na cijepljenje rekli su nam da je okoćen oko 20.8.2006. To je bilo 20.12. - već je kihao i šmrcao, nije imao temperaturu, dijagnoza Herpes virus infekcija. Dobio je sprej protiv nametnika za vrat, Sinulox 250 mg koje je trebao trošiti 1/4 tablete na dan, injekcije Klavuxil, vitamin AD3E, Biodil i Stronghold 6% za mačiće. Kontrola 27.12. - Tokosen, Biodil i DXA fort. Nije imao temperaturu. Kontrola za 8 dana - Sinulox koji smo davali kao prije. Sve je bilo dobro do 7.1. kada je dobio visoku temperaturu 41,2. Dijagnozirana mu je Pneumonija i ordinirano Engemicin i Vitamin AD3E. Od tada svaki dan prima injekcije Engemicin i Biodil. Temperatura se stišala i prije 2 dana ponovno narasla na 39,4. Jučer 11.1. dobio je Engemicin, Biodil, Dexafor i Spasmex. Apatičan je, ne igra se, ništa ne pije i ne jede, stolica mekana, sluzava, teško guta i diše, jučer je malo povraćao, ne da se dirati. Mačak ne izlazi van na ulicu, živi u higijenskim uvjetima otkad je kod nas, hrani se kupovnom hranom za mačiće. Jako smo zabrinuti jer smo se vezali za njega i jer je postao dio obitelji. Molim Vas dajte nam drugo mišljenje. Unaprijed zahvaljujem. Pozdrav, SandraO: Upala pluća se može javiti kao kataralna bronhopneumonija ili kao fibrozna ili krupozna upala pluća. Kataralna bronhopneumonija je bronhalnog porijekla, a krupozna upala pluća je hematogenog porijekla. Sve upale pluća započinju s bronhitisom. Upalu pluća mogu uzrokovati bakterije i virusi, koji u pluća mogu dospjeti izvana aerogenim ili hematogenim putem ili saprofiti koji žive u zdravom tijelu i ako padne opća otpornost organizma dospiju u pluća i postanu patogeni. Kao pogodovni faktori u obzir dolaze greške kod držanja, njege i prehrane životinje, zarazna, nametnička i druga oboljenja opće naravi. Simptomi bolesti su visoka temperatura, životinja je apatična, konjuktive su zažarene, javlja se iscjedak iz nosa, disanje je ubrzano i plitko, bilo je ubrzano. Male životinje (psi, mačke) leže u pravilu na bolesnoj strani. Kao komplikacija se može javiti upala porebrice, nekroza ili gangrena plućnog tkiva, rjeđe encefalitis, artritis, petehijalna groznica...Dijagnoza upale pluća temelji se na kliničkom nalazu. Da biste dobili  drugo mišljenje morat ćete otići u drugu veterinarsku ambulantu kako bi tamošnji veterinar uz pomoć dijagnostičkih metoda mogao potvrditi dijagnozu ili je odbaciti. Na žalost, na ovaj način, bez pregleda životinje, nije moguće postaviti kvalificiranu dijagnozu.Mačji rinotraheitis febrilna je, vrlo kontagiozna zarazna bolest koja se najčešće pojavljuje iznenada, javlja se tijekom cijele godine s većom učestalošću u hladnijim mjesecima. Uzročnik bolesti je mačji herpes virus (FHV-1). Bolest je proširena u svijetu, ali ne prelazi na druge životinje. Inkubacija rinotraheitisa u mačaka traje 2 - 5 dana. Mortalitet u mladih mačaka može biti vrlo visok, i do 100%. Većina životinja ipak ozdravi u roku dva tjedna, ako se pravodobno postavi dijagnoza i ako se životinja terapira na vrijeme. Klinički simptomi variraju od blagih do vrlo teških oblika. Bolest se očituje groznicom, slinjenjem, konjuktivitisom, obilnim okulonazalnim iscjetkom koji može začepiti nosnice i slijepiti očne kapke, hunjavicom, kihanjem i promjenama na prednjim dišnim prohodima, zbog čega životinje otežano dišu, ne jedu i gube na tjelesnoj težini. Ova bolest dovodi do poremećaja pulmonarnih obrambenih mehanizama, predisponirajući mačke za sekundarne bakterijske infekcije. Sekundarne infekcije najčešće su uzrokovane bakterijama Pasteurella multocida, Bordatella bronchoseptica, Streptococcus sp. i Mycoplasma felis, a mogu uzrokovati kronični, gnojni rinitis i konjuktivitis, upalu porebrice, pa i pneumoniju. Virus može biti latentno prisutan i u ganglijima. Većina mačaka koje se oporave od rinotraheitisa postaju nosioci i izlučuju virus, bilo spontano ili nakon stresa. Osjetljive mačke, osobito mačići s niskim materinim imunitetom, inficiraju se nakon kontakta s oboljelim mačkama (virus izlučuju putem iscjetka iz nosa i očiju, te slinom) ili s mačkama u rekonvalescenciji, a isto tako i u kliničkim inaparentnim infekcijama koje omogućuju neprimjetno širenje virusa. Naša je preporuka da se mačići vakciniraju u dobi od 8 - 9 tjedana, a potom revakciniraju u dobi od 12 tjedana. Mačke se mogu cijepiti u bilo kojoj životnoj dobi, ako već nisu cijepljene kao mlade. Vakciniraju se isključivo zdrave mačke, jer u protivnom može doći do neželjenih efekata.Nadam se da će Vaš mačić ozdraviti. Ukoliko imate sumnje u postavljenu dijagnozu, svakako što hitnije odvedite mačića kod drugog veterinara.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Mačak od 5 god. stalno se češe po trbuhu i nogama, tako da na tim mjestima gotovo nema dlake. Polućelav je i rep u punoj dužini. Nema gubitka dlake na leđima iznad repa, što je inače problem kod začepljenja analnih žlijezda. Ne vidi se da ima niti buhe, niti ikakve promjene na koži. Mačak je inače kastriran prije 3 god. Hrani se kao i preostalih pet mačaka, koje nemaju uopće nikakvih problema. Hrane se mačjim konzervama i kroketima. Unaprijed zahvaljujem! Jasna O: Prema znakovima koje ste nam naveli moguće je da se radi o mačjoj endokrinoj alopeciji. Više faktora ili činbenika dovodi do ove poremetnje. Točan endokrini (hormonalni) uzrok do sada nije definiran i precizno dokazan. Javlja se kod svih spolova i pasmina, a 90% slučajeva zabilježeno je kod kastriranih mužjaka. Maca gubi dlaku na području trbuha, nogu, a ponekad zahvati dio repa. Područja bez dlake su bilateralno i simetrično položena, nema svrbeža, mace ne pokazuju druge znakove oboljenja. Naravno, macu treba pregledati veterinar i postaviti točnu dijagnozu. Slični simptomi javljaju se i kod alergije kože zbog prisutnosti buha, kod infekcija kože dermatofitima, postoje i psihogene alopecije, slični simptomi javljaju se i kod demodikoze (kožni šugarac) mačaka što je rijedak slučaj. Liječenje endokrine alopecije određuje veterinar prema znakovima na koži koje uoči pri pregledu. Vidljive znakove poboljšanja ne očekujte prije tri mjeseca računajući od početka terapije.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mačića starog 5 i pol mjeseci i mačku staru 9 godina. Mačka je vrlo uredna i nuždu uvijek obavlja u posudi za pijesak. No, s mačićem imamo problema. Mokrenje uvijek obavlja u posudu, ali veću nuždu nikada. Uvijek se pokaka u hodniku i to uvijek ispred vrata. Imamo kuću na kat i postavljene 3 posude za pijesak na različitim mjestima, ali mačić obavlja nuždu samo u posudi koja se nalazi u hodniku na ulazu u prizemlje. Nedavno sam kupila sprej kojim poprskamo mjesta na koja ne želimo da mačka obavlja nuždu, ali ni to ne pomaže. Ponekad mi se čini kao da nam prkosi no ipak mi nije jasno zašto se popiški u pijesak i onda izađe iz posude i pokaka se izvan nje. Više ne znam kako ga naučiti da to ne smijete. Molim vas pomozite mi jer više stvarno ne znam što učiniti. Hvala Vam unaprijed! O: Mačke su prirodno jako čiste životinje. Već u dobi od 3-4 tjedna starosti uz majku i intuitivno za mjesto obavljanja nužde odabiru površinu po kojoj se može kopati i na to se mjesto redovito vraćaju kada moraju obaviti nuždu. Ponekad su potrebne vježbe za korištenje posude s pijeskom (osjećaj pijeska pod nogama, miris i smještaj mačjeg WC-a). No nekastrirani mužjaci koriste namjerno svoj urin i nezakopani feces da označavaju teritorij. Možda se Vašoj maci ne sviđa vrsta pijeska, pa pokušajte da u različite WC posude stavite različite vrste pijeska. Ako ni to ne upali, ograničite mačiću kretanje na okruženje u kojem je samo njegov krevet i posuda s pijeskom. Kada ne bude imao drugog izbora morat će koristiti posudu s pijeskom za obavljanje nužde. Mačji zahod treba inače biti postavljen na osamljenom mjestu koje je pristupačno. Niste naveli koji tip WC-a imate. Ako se radi o zatvorenom WC-u, moguće je da se mačić boji takvog WC-a. Ako koristite različite osvježivače za WC - moguće je da mačiću smetaju određeni mirisi. Mačka može odbijati koristiti svoj WC ako joj se ne sviđa lokacija na kojo je postavljen WC. Također ako se WC redovito ne čisti ili ako se previše čisti (ne ostaju mačji prirodni mirisi, već mirisi sredstva za čišćenje). A moguće je da neće vršiti veliku nuždu ako mačićev WC koristi i druga mačka. Ako slučajno mačka bol prilikom defeciranja poveže sa WC-om, u WC će nastaviti mokriti ali će defecirati izvan njega. Na Vama je da otkrijete koji je uzrok izbjegavanja mačića na vršenja velike nužde u njegov WC i da taj uzrok uklonite.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Maca mi se tjera od polovice prosinca i to otprilike izgleda ovako: 5 dana se tjera pa je 2 - 3 dana mirna, opet se normalno ponaša, ali nakon toga opet počinje tjeranje (dizanje repa, mijaukanje i ostalo). Rečeno nam je da trebamo pričekati da se mačka prestane tjerati i onda napraviti sterilizaciju, jer bi inače jako krvarila. Ali nama sad nije jasno kada je to tjeranje prestalo, bojimo se da će biti samo zatišje tih 2 - 3 dana. Naravno ne bi htjeli da, radi naše krive procjene prestanka tjeranja maca iskrvari na sterilizaciji. Možete li nam reći kada taj prvi period tjeranja konačno završava pa da sa sigurnošću možemo macu sterilizirati. Unaprijed hvala. ŽeljkaO: Mačka je poliestrična životinja, a to znači da se kroz godinu više puta tjera. Za razliku od većine drugih životinja koje se tjeraju tijekom cijele godine, mačka je sezonski poliestrična. Spolni ciklus ženke je najaktivniji s povećanjem trajanja dana, a jenjava kako se skraćuje trajanje dana. Krajem zime povećava se broj sati dnevnog svjetla što potiče hipofizu na lučenje hormona koji potiče jajnike mačke na razvitak jajašaca. Ovulacija u mačaka je inducirana te će nastupiti po aktu parenja (za 25 - 50 h).Dužina spolnog ciklusa u mačaka je različita, sastoji se od pet faza, a može trajati 2 - 6 mj. Sam estrus traje 3 - 7 dana, ali i dulje. Duljina perioda između dva estrusa varira.Anestrusom se naziva period sezonskog izostajanja spolnog ciklusa koji se javlja u mačaka koje su izložene prirodnom svjetlosnom režimu tijekom cijele godine. U našem podneblju od listopada do prosinca mačke nisu spolno aktivne. U anestrusu su jajnici u stanju mirovanja, a sve ciklične tvorbe su u regresiji i van funkcije.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Molim vas da mi preporučite sredstvo koje je najdjelotvornije za tretiranje buha, ličinki i jaja u stanu, a da je ujedno i bezopasno za djecu i životinje. S obzirom da naša maca uglavnom boravi u našim krevetima i plišanim igračkama, voljela bi pokušati s nekim sredstvom u spreju. Unaprijed zahvaljujem, Sanja! O: Buhe napadaju mnoge životinjske vrste (pas, mačka, mali glodavci, zečevi...), uključujući i čovjeka. Spadaju u bezkrilne insekte s dobro razvijenim zadnjim parom nogu koji im služi za skakanje. Njihov razvojni ciklus je potpuna metamorfoza, što znači da se iz jajašca razvija larva koja se kroz tri faze razvija u odraslu buhu. Buhe se samo povremeno nalaze na tijelu životinje, pretežno se zadržavaju u raznim pukotinama ili u okolini. Istovremeno, uz tretiranje kućnih ljubimaca sredstvima protiv ektoparazita treba tretirati i njihovu okolinu (ležaj mačke, tepihe, dekice, namještaj, parketi), sprejevima protiv vanjskih nametnika (Biokil, Pet soft, Bio-Insect Shocker, Capha Des Clean). Bit je poprskati što veću površinu, po mogućnosti izaći iz stana da sve bude zatvoreno i tako ostaviti par sati. Nakon toga sve prozračiti (buhe i njihove larve ne podnose sunce i niske temperature, ispod 3°C), te postaviti deke i tepihe na sunce i vjetar, stan posisati i vrećicu iz aparata baciti odmah, a cijeli ovaj postupak ponoviti za 14 dana.Izdvojila bih Canina bio insekt-schocker koji je biološki preparat, a služi za zaštitu svih kućnih ljubimaca od kožnih nametnika, larvi i jajašaca. Preparat je u potpunosti neštetan i prilikom stalne uporabe. Ugodnog je mirisa i ne ostavlja nikakve tragove. Osnovni sastojci su kokosovo ulje, ulje uljane repice, jojoba ulje te eterična ulja.Sredstvo ne djeluje samo repelentno već kroz trahee (pore) ulazi u nametnika i potiče gubitak tekućine iz njihova tjela jer stvara pukotine u hitinskom oklopu i uzrokuje dehidraciju insekta. Na larve i jajašca koje nemaju hitinski oklop djeluje tako da hidrolizira bjelančevinu i opnu i na taj način onemogućava daljnji razvoj, tj. metamorfozu i dovodi do njihovog odumiranja. Potrebno je naprskati posebno i površine na kojima životinje borave (ležaj i neposrednu okolinu). Prskanje se može ponoviti svakih 14 dana. Potpuno je neopasan i za ljubimce i za djecu.Podaci koje navodim deklarirani su na samom proizvodu, međutim obzirom da se radi o djeci i njihovim osobnim stvarima, svaki, čak i pripravak na bazi prirodnih sastojaka, potencijalni je izazivač alergije. Stoga bi nakon tretmana trebali oprati sve predmete (igračke, deke...), te ih isprati u običnoj vodi.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Mačak nam više tjedana ima kašalj koji ga tjera na povraćanje. Počeo je prije nekih dva tjedna i kihati. Preko dana je u kući, a noć provede vani. Simptomi su izraziti kada uđe, iz vana u kuću. Apetit ima, nema proljev i dosta tiše "mijauče". Dobivao je tablete protiv parazita. Molim Vas za savjet. Hvala. Mirjana O: Mačke, kao i ljudi, mogu se prehladiti. No, prehlade nisu prenosive s mačaka na ljude, i obrnuto. Ako simptomi traju više od jednog do dva dana najvjerojatnije se radi o prehladi (infekciji gornjih dišnih puteva). Vrlo je zarazna bolest u mačaka (prenosi se zrakom ili direktnim kontaktom) i vrlo je česta u mačaka. Iako većina uzročnika prehlade ne preživljava u okolini dulje vremena (od nekoliko sati do nekoliko tjedana), u dišnom sustavu mačke se mogu zadržati vrlo dugo (latentni oblik). Mnoge mačke doživotno nose uzročnika infekcija gornjih dišnih puteva, što je vidljivo iz povremenih akutnih epizoda infekcije u slučajevima oslabljenog imuniteta. No, takva mačka može biti prenosioc infekcije za druge mačke. Uzročnici infekcije gornjih dišnih puteva mogu biti: bakterija ili virus (Chlamydia, mačji calicivirus, mačji herpes virus - mačji rinotraheitis), invazija unutrašnjim parazitima, alergijska reakcija, no najčešće su virusne etiologije. Simptomi mogu biti: kihanje, iscjedak iz nosa, kašljanje, problemi u disanju, čirevi po sluznici usne šupljine, konjunktivitis.Iako infekcija gornjih dišnih puteva sama po sebi nije po život opasna bolest, preporuča se odlazak veterinaru jer vrlo često sekundarne bakterijske infekcije mogu zakomplicirati stanje i dovesti do kronične bolesti. Većina mačaka s ovom infekcijom može imati smanjen apetit. Kako ste naveli da se simptomi pojačavaju prilikom ulaska u kuću, sasvim je normalna pojava jer je promijenjena kvaliteta zraka na koju sluznica gornjih dišnih prohoda odmah reagira.Preporučila bih Vam da ga odvedete veterinaru na pregled, kako se stanje ne bi još više zakompliciralo sekundarnim infekcijama. Uz preporučenu terapiju vodite računa da Vaš mačak redovito jede i uzima tekućinu te održite vlažnost sluznica nosa i gornjih dišnih puteva ovlaživačima zraka u kući.Kako niste naveli je li Vaša mačka cijepljena, svakako to učinite kada maca ozdravi.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Mačku je udario auto i zadobila je prijelom noge u području "ramena". Zanima me je li moguće da joj kost sama zacijeli ili ju je neophodno voditi veterinaru? Hvala. Ivana O: Najbolje bi bilo odvesti životinju na veterinarski pregled kako bi se postavila točna dijagnoza. Prijelom kosti može biti djelomičan ili potpun. Fisura je nepotpuni prekid kontinuiteta kosti, a pojavljuje se pretežno na kostima nogu. Simptomi ovise o položaju i veličini fisure. Zbog toga su smetnje u funkciji ponekad jedva uočljive. Odmah poslije nastanka fisure bol uzrokuje šepanje, a lokalno je uočljiva oteklina. U malih životinja preporuča se mirovanje i imobilizacija udlagama u periodu od 3 tjedna.Fraktura ili prijelom kosti predstavlja potpuni prekid kontinuiteta kosti. Prema obliku može biti podužni, poprečni, kosi ili spiralni. Ponekad se kost slomi na više mjesta te se radi o zdrobljenom prijelomu. Ako je sačuvan kontinuitet kože, riječ je o zatvorenom prijelomu, za razliku od otvorenih ili kompliciranih prijeloma kod koji je uvijek prisutna infekcija. Pri frakturama su jako izražene funkcionalne smetnje ovisne uo lokalizaciji i vrsti prijeloma. U području prijeloma nastaje izdašna oteklina (prijelomni hematom), jaka bolnost, a uočljiva je i abnormalna pokretljivost. Sigurna dijagnoza u oba slučaja postavlja se rtg pretragom.Osnovna načela liječenja prijeloma jesu anatomska repozicija (postavljanje odlomljenog dijela u poziciju prije loma), te potpuna imobilizacija ulomaka. To se postiže tzv. konzervativnim liječenjem (fiksacijski povoj) ili operativnim spajanjem prelomljene kosti. Cilj je omogućiti optimalno stvaranje koštane mase koja će zatvoriti defekt i omogućiti dotadašnju funkciju. Fiksacija omogućava mišićnu relaksaciju, prijenos sile opterećenja mimo prelomljene kosti te onemogućava pomicanje ulomaka. U malih životinja gotovo svi prijelomi dobro zarastaju (osim kralježnice), a sam proces cijeljenja traje 3 - 4 tjedna.Ukoliko dijelovi kosti ekstremiteta i nisu fiksirani, kost će - naravno početi sa zaraštavanjem, ali ishod nije uvijek povoljan. To znači da je moguće da kosti zarastu pod različitim nepovoljnim kutevima, da se u slučaju problema vezanih uz lomove u predjelu zglobova (uz iščašenja) formiraju tzv. lažni zglobovi i dr. Sve to organizam donekle može kompenzirati, ali ako su promjene nastale na funkcionalno važnijim pozicijama nastat će trajne smetnje u kretanju.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam muškog mačića kojem je tek 6 mjeseci. Živim u stanu i mačku ne puštam van. Mislim da još nije spolno sazrio, ali sam primjetila promjene u ponašanju. Sve češće mijauče i traži nešto po stanu. Još nije počeo štrcati urin pa ne mogu procijeniti da li mu je samo dosadno ili je vrijeme za kastraciju. Da li je sa 6 mjeseci moj mačak još premladi za kastraciju? Hvala unaprijed! Jelena O: Mačak spolno sazrijeva u dobi od pet do devet mjeseci, što znači da je Vaš mačić u pubertetu i za očekivati je da će početi označavati svoj teritorij. To uključuje obilježavanje mirisom analnih žlijezda te zašpricavanje pojedinih istaknutih ili rubnih dijelova stana mokraćom. Što se mačak ranije kastrira, manja je vjerojatnost da će se ponašati na ovaj način. Ženke se počinju tjerati s produženim trajanjem dana, tako da očekivani porod bude u proljeće i ljeto kada hrane ima u izobilju. Mužjaci su stalno spremni za parenje. Mačka je sezonski poliestrična životinja, što znači da se tjera više puta godišnje, ovisno o duljini trajanja dana. Obzirom na navedeno, a ako se u blizini Vašeg stana nalaze ženke (ili ih mačak može nanjušiti), ovo bi mogao biti početak spolno uvjetovanog ponašanja. Mačak u dobi od 6 mjeseci nije premlad za kastraciju, ali bi prije kirurškog zahvata bilo dobro da ga veterinar temeljito pregleda. Isto tako, bez obzira na način života, preporučam Vam da mačka prije zahvata cijepite protiv mačjih zaraznih bolesti. Po operaciji, životinji bi trebalo dati lakoprobavljivu hranu za mačke u oporavku (npr. "a/d", "convalescence support" ili "high calorie"). Radi smanjene aktivnosti nakon operacije, sterilizirane mačke su sklonije nakupljanju prekomjerne težine, osobito ako jedu istu količinu hrane kao i prije. Stoga bi bilo dobro da dnevni unos kalorija prilagodite težini mačka, odnosno da mu ponudite hranu niže energetske vrijednosti. Pri odabiru ćemo Vam rado pomoći savjetom i dodatnim informacijama.