Pitajte veterinara

Odgovara: Franjo Hrgota, dr. med. vet. Pet centar, Bože Gumpca 32, Pula P: Molim vas savjet. Moj pas jako dugu vuče tu infekciju uha, koristimo kapi Miteks ili Aurizon s pauzama oko 3 mjeseca. Mislim da je prošlo nakon 2 tjedna, prestane, on opet za 6-7 dana počne tresti ušima ili trljati glavu o pod. Pošto ima atopijsku alergiju (gljivice, kućna prašina) sumnjam da nisu možda gljivice u pitanju jer nema simptome da ga uho boli, nego svrbi. Isperem nakon 10 dana korištenja kapi Otifrijem, a zadnji put sam hidrogenom zbog sumnje na gljivice. Sada me zanima da li mogu promijeniti kapi i da probam s Canesten otopinom za kožu? Puno vam hvala... Lp, Maja O: Problemi s upalama i bolestima uha veoma često prate atopijske dermatitise i alergije općenito. U takvim slučajevima upale su nerijetko recidivirajuće s naizmjeničnim poboljšanjima nakon provedene terapije i pogoršanjima kasnije nakon toga. Upale su obično bakterijske, ali i gljivične, ovisno o pasmini. Psi s dugim uškama koje pokrivaju uho i inače su skloni upalama uha zbog slabije ventilacije i stvaranja medija pogodnog za razvoj npr. gljivica. Što se tiče konkretnog provođenja liječenja preporučujem Vam da razgovarate sa svojim veterinarom. Ne bih Vam preporučio samoinicijativno liječenje. Ukoliko sumnjate na bilo koju upalu/infekciju, pa tako i gljivičnu, Vašeg ljubimca bi trebao pregledati veterinar koji će Vam propisati daljnje postupanje. Više o upalama uha i atopijskim dermatitisima pisala je kolegica, pod sljedećim naslovima:Upala uha kod pasa - mogući uzroci, ozbiljnost i komplikacije, liječenje / Održavanje čistoće ušijuAlergija i atopija (atopični dermatitis) - terapija medicinskom hranom  

Odgovara: Martina Petrović, dr. med. vet. Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me više informacija o biorazgradivim koncima. Imam psa koji je bio na kastraciji dana 21.2. (dana nam je informacija da više ne moramo dolaziti nakon kastracije) i još uvijek mu nisu otpali konci. Uz to oko šavova mu se stvaraju kao neke kraste. Zanima me da li je to takav proces ili bi se trebala zabrinuli i otići veterinaru?! Unaprijed hvala i lijep pozdrav! Ana O: Kirurški konac označava materijal koji se koristi za rekonstrukciju tkiva, podvezivanje krvnih žila (ligiranje), postavljanje raznih implatanata ili transplatanata. S obzirom na ponašanje u tkivu dijele se na resorptivne i nersesorptivne, s obzirom na strukturu na monofilamente i multifilamente i obzirom na porijeklo na prirodne i sintetske. Resorptivni konci se razgrađuju i stoga postupno gube svoju snagu podržavanja tkiva, tj vučnu silu. Resorptivni konci većinu vučne čvrstoće izgube unutar 60 dana od implantacije u tkivu. Neresorptivni konci zadržavaju svoju vučnu čvrstoću duže od 60 dana. Sintetski resorptivni konci se razgrađuju procesom hidrolize. Brzina razgradnje uvjetovana je brojem neutrofila ,makrofaga u rani i ovisna je o enzimima koji su pod utjecajem brojnih lokalnih i općih uvjeta. Stoga je period razgradnje i resorpcije prirodnih resorptivnih materijala prilično neperdvidiv.  Savjetujem Vam da sa Vašim ljubimcem posjetite veterinara koji je obavio operativni zahvat. Kolega je  jedini u mogućnosti Vam točno odgovoriti na Vaša pitanja s obzirom na vrstu resorptivnog konca (prirodni, sintetski) koji je korišten u zahvatu kao i o pravilnom zaraštanju rane.  

Odgovara: Franjo Hrgota, dr. med. vet. Pet centar, Bože Gumpca 32, Pula P: Kada se izgubi knjižica o cijepljenju, može li se napraviti nova? A ako može, kako doći do naljepnice od mikročipa? Jure O: U veterinarskoj ambulanti u kojoj je pas cijepljen posjeduju potrebne podatke o cijepljenju psa, uključujući i broj mikročipa. Ukoliko i ne bi imali te podatke, što je gotovo nemoguće, broj mikročipa se može očitati na psu (posebnim čitačem) i upisati u knjižicu. Novu knjižicu sa svim potrebnim podacima izdat će Vam Vaš veterinar koji je cijepio psa te Vas upućujem da mu se što prije javite.

Odgovara: Biljana Knežević, dr. med. vet. Pet centar, Kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Pas nam je stao u smolu. Pročitavši vaše savjete, pokušali smo je ukloniti sa uljem. Nije išlo. Onda smo pokušali sa medicinskim benzinom. Sada pas ne stoji na toj nozi. Što se događa. Molim savjet i pomoć. Rajka O: Medicinski benzin je visoko koncentrirani pročišćeni benzin za upotrebu u medicinske svrhe, a služi za čišćenje i odmaščivanje kože i masnih površina i čišćenje oko rana. On je sličnog sastava kao benzin samo je pročišćen od sumpora, olova i drugih otrovnih tvari. Može pomoći u odstranjivanju smole sa kože, međutim isto tako ima i štetne nuspojave koje se mogu razviti uslijed njegove primjene. Lokalno benzin djeluje anestetski i može izazvati dermatitis odnosno upalu kože. Isto tako može dovesti do trovanja organizma gdje se kao simptomi javljaju vrtoglavica, ubrzani otkucaji srca, ubrzano disanje, napadaji i gubitak svijesti. Ukoliko izloženost potraje može dovesti i do kroničnog konjuktivitisa.S obzirom da ste naveli da pas ne stoji na toj nozi postoji vrlo velika mogućnost (pogotovo ako benzin nije bio brzo skinut sa kože šamponom) da se razvio dermatitis. Savjetovala bih Vam da sa svojim psom posjetite Vašeg veterinara te da se napravi detaljni pregled pogođenog područja i po potrebi da se odredi terapija.  

Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. med. vet. Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Saznala sam da postoje privremene kosti u nozi šteneta koje se razvijaju kako ono raste, tzv. "growth plates". Zanima me možete li mi reći što su zapravo te kosti, što se događa s njima dok štene odraste i koji je njihov naziv na hrvatskom? Hvala, Eva O: "Growth plates" su područja na distalnim dijelovima kostiju kod mladih pasa, odnosno pasa u intezivnom rastu. Kosti se razvijaju i rastu u duljinu u periodu od 3. mjeseca života do 6. ili 7. mjeseca. Upravo taj intezivni rast kreće iz "growth plates" pozicija. Štenci imaju pločice rasta povezane s njihovim dugim kostima koje polako okoštavaju kako psi rastu. Nakon što se potpuno razviju, ploča za rast potpuno okošta. Moguće je da mladi pas akutno ili kronično ozlijedi svoju ploču rasta. Akutna ozljeda uključuje  oblik traume kao što je udarac automobila ili skakanje s kauča. Neki psi mogu imati nasljedne probleme vezane uz takozvane ploče rasta. Moguća je i kronična ozljeda, iako je to manje vjerojatno, stanje  uzrokovano stresom u području pločice rasta koja na kraju dovodi do trajne ozljede same ploče rasta. U svakom slučaju, uočava se šepavost i nelagode zahvaćene noge. Ovisno o jačini ozljede i problema u području opisanih mjesta, mogu se razviti i deformacije kostiju (abnormalni kutevi između kostiju, takozvane okserice ili ikserice i slično), čak dolazi i do potpunog odvajanja glave kosti ili dijela dugih kostiju nogu (bedrena kost) te su nužni specijalitički pregledi i operativni zahvati.

Odgovara: Milan Stupar, dr. med. vet. Pet centar, Av. V. Holjevca 62 (Supernova), Zagreb P: Udomila sam štene staro 3 mjeseca. Cijepljen je 2 puta, čipiran i očišćen od parazita. Zanima me, pošto je već boravio u azilu s drugim psima, ima li smisla s njim ne izlaziti nakon drugog cjepiva 2 tjedna? Hvala, Katarina O: Psi se cijepe polivalentnom vakcinom protiv štenećaka, parvoviroze, zaraznog hepatitisa, zaraznog kašlja, parainfluence i leptospiroze. Štenad bi u pravilu prvi puta trebalo cijepiti protiv zaraznih bolesti u dobi od 6 tjedana. Štenci bi prije cijepljenja trebali biti tretirani protiv crijevnih parazita i zdravi, što se utvrđuje pregledom prije same vakcinacije. Cijepljenje se ponavlja u 9. te još jednom u 12. tjednu života. Pse je, dakle, potrebno cijepiti tri puta u mladosti. Odrasle pse je preporučljivo cijepiti svake godine da bi se održala adekvatna razina zaštitnih protutijela u krvi. Cijepljenje bjesnoće se po zakonu mora provesti kad je štene staro 3 mjeseca i ponavljati svake godine. Svakako je preporuka da ne izlazite sa psom u parkove i druga okupljališta pasa za koja niste sigurni jesu li cijepljeni na 2 tjedna od cijepljenja, dok se ne stvori imunitet.  

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. med. vet. Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prije godinu i pol dana kujicu westy terriera udario je auto, te je hitno operirana na Veterinarskom fakultetu zbog dijafragmalne hernije. Oporavak je tekao uredno, nema nikakvih poteškoća, no vidim da joj se prilikom disanja odiže i trbuh. Ne znam čini li mi se, no ona funkcionira normalno. Također, nedavno smo udomili štene koje također diše na isti način, lagano pokreće dio trbušćića bliži dijafragmi, jede normalno, nije potišteno. Unaprijed hvala. Marinela O: Disanje je jedan ciklus koji čine udisaj i izdisaj. Prilikom udisaja kod pasa aktivni su dijafragma i više različitih mišića (unutarnji i vanjski interkostalni mišići, m. levator costae). Prilikom izdisanja aktivni su određeni mišići grudnog koša, no pomažu i abdominalni mišići (rectus abdominis, external oblique, internal oblique, transverses abdominis). Kontrakcije abdominalne muskulature povećavaju intraabdominalni pritisak i potiskuju dijafragmu kranijalnije u prostor između rebara. Kada je pri disanju izraženija upotreba abdominalne muskulature to može značiti da postoji  neki zdravstveni problem. Izraženo tzv. "abdominalno disanje", može biti posljedica ozljeda grudnog koša, bolesti srca, astme, jake boli, prisutnosti tekućine u grudnom košu ili plućima, metaboličkih bolesti.  Disanje se treba procjenjivati kada je pas miran, a temperatura u prostoriji mora bit optimalna. Pas ne smije biti uzbuđen ili prije pregleda trčati ili biti fizički aktivan. Kontrolira se broj udisaja u minuti, gledaju se dišni pokreti i sluša da li su prisutni neki neuobičajeni zvukovi prilikom disanja. Kada promatrate disanje zdravog psa, ne smije biti znakova napora. Disanje mora biti ritmično, pri čemu se pomiču i grudni koš i abdomen što omogućava maksimalno širenje pluća. Ne smije biti znakova abdominalnog disanja ili bilo kakvog naprezanja prilikom udisaja i izdisaja. Kako biste bili sigurni je li sve u redu, posjetite veterinara koji će pregledati pse i na temelju nalaza zaključiti postoji li neki zdravstveni poremećaj koji bi trebalo liječiti.  

Odgovara: Josipa Sadarić, dr. med. vet. Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Molim vas, kakva je procedura, naime izgubili smo veterinarsku knjižicu od psa, sad je bio cijepljen i nemamo kud upisati. Lp, hvala unaprijed, Kristijan O: U slučaju takve situacije, vlasnik psa se treba obratiti svome veterinaru koji vodi evidenciju cijepljenja, koji je ovlaštena osoba za unos takvih podataka, odnosno u  veterinarsku ambulantu ili stanicu u kojoj je pas cijepljen i mikročipiran.

Odgovara: Josipa Car, dr. med. vet. Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim Vas, ako biste mi mogli pomoći! Mom psu, čivavi staroj niti pune 4 godine, danas je dijagnosticiran tumor slezene koji je metastazirao pluća! Dane su mu tablete protiv bolova i neki sedativi za smirenje i opet rendgen za 15 dana da vidimo da li se nesto promjenilo! Rekli su da je samo pitanje dana! Nije mi jasno kako tako mladog da ga je to uhvatilo i koji uzrok moze biti tomu? Krvna slika mu je u redu. Ultrazvuk je pokazao da je zakačio malo jetru, ali se širi brzo. Svaki odgovor bi mi jako značio. Hvala. Lp, Dajana O: Poprilično mi je teško odgovoriti Vam i adekvatno pomoći vezano uz navedenu situaciju. Naime, za utvrđivanje dijagnoze bolesti potrebno je obaviti klinički pregled životinje kao i dodatne pretrage, što je Vaš veterinar već napravio. Općenito, etiologija tumora slezene nije poznata. Slezena je jedan od glavnih retikuloendotelnih organa slezena ima važnu ulogu u imunološkom sustavu, razgradnji oštećenih crvenih krvnih stanica te služi kao spremik krvi. Zbog svoje funkcije slezena je jedna od glavnih lokacija razvoja primarnih tumora, a također i zajedničko mjesto za razvoj metastatskih tumora kao i tumora krvotvornog sustava. Pasminska predispozicija i genetski faktori također mogu utjecati na pojavu tumora slezene u pasa. Lokalizirana povećanja slezene dijelimo na neoplastična (tumori koji mogu biti maligni ili benigni) i neneoplastična (hematomi i abscesi). U istraživanjima uzoraka biopsije/splenektomije utvrđeno je da su u 43-75% slučajeva upravo neoplazije najčešći uzrok abnormalnosti slezene u pasa. Hemangiosarkom je jedan od najčešćih tumora slezene u pasa. Najčešće se javlja u starijih pasa (8-10 godina), a velike pasmine (njemački ovčar, zlatni retriver, labrador i pudl) su sklonije pojavi ovih tumora od ostalih pasmina. Hemangiomi i hematomi slezene također su česti. Simptomi bolesti nisu specifični, a mogu varirati od opće slabosti životinje do onih jačih poput kolapsa i iznenadne smrti. Drugi simptomi uključuju blijede sluznice, ubrzano bilo i disanje, gubitak tjelesne težine, smanjen apetit, povećanje trbuha, povraćanje.  Terapija je kirurška (potpuno ili djelomično odstranjivanje slezene – splenektomija), a prognoza kod hematoma i hemangioma je dobra. Kod hemangiosarkoma životni vijek nakon operacije procjenjuje se na 2-3 mjeseca ili manje, a preživljavanje do jedne godine je manje od 10%. Nažalost, kod hemangiosarkoma u 50% operiranih pasa (u vrijeme postavljanja dijagnoze) nađu se metastaze na drugim organima koje s vremenom dovode do smrti životinje. Kemoterapija može povećati preživljavanje do 6-8 mjeseci. Pas bez slezene može živjeti sasvim normalan život, samo ga treba paziti od eventualnih ozlijeda jer je povećan rizik od infekcija. Korisne informacije možete pronaći i u odgovoru moj kolegice, objavljenom pod naslovom Splenomegalija i bolesti slezene / Trombocitoza.  

Odgovara: Biljana Knežević, dr. med. vet. Pet centar, Kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Na bradi psa mi se pojavila crvenosmeđa fleka. Ne znam trebam li se brinuti. Poslala sam vam sliku pa ako mi možete dati savjet. Hvala na odgovoru, Gloria O: Promjene na koži mogu nastati zbog različitih uzroka, od bakterija, gljivica, virusa, parazita... Dijagnoza se postavlja detaljnim kliničkim pregledom životinje te ukoliko je potrebno dodatnim pretragama (UV svjetlo, pretraga brisa i strugotine kože...). Vrlo teško je reći što bi točno mogao biti uzrok ove promjene na koži Vašeg ljubimca. S obzi rom na veličinu promjene savjetujem Vam da sa svojim ljubimcem posjetite svog veterinara, da se napravi detaljni klinički pregled kako bi se odredio točan uzrok kožne promjene i da se, ukoliko je potrebno liječenje, odredi terapija.Nešto više o različitim promjenama na koži možete pročitati u prethodno objavljenim odgovorima mojih kolega, pod sljedećim naslovima:Promjene na koži - dermatitis, ekcem, piodermijaTamnjenje kože (hiperpigmentacija) i lišajevi | Promjene na koži i važnost postavljanja pravilne dijagnozeCrvenilo i smeđe mrlje nalik prljavštini na koži psa / Kontaktni dermatitis, ekcem, piodermijaEkcemDermatitisHot spots - akutni vlažni dermatitisAkutni vlažni dermatitis - Hot Spot  

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. med. vet. Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Molio bih vas za pomoć. Imam psa, star 3 mjeseca, američki staford. Dobio sam ga na poklon, prijavio sam ga kod veterinara, već dva puta do sada je cijepljena. Sada me zanima kako da dobijem putovnicu jer majka mog psa nema čip, nije registrirana, a ja bih svog psa volio čipirati i napraviti putovnicu. Može pomoć, kako to sve da sredim. Hvala unaprijed. Adil O: Prema Pravilniku o označavanju pasa (NN 72/10) Zakonodavac je propisao da svi psi u Republici Hrvatskoj moraju biti označeni mikročipom. Psi po štenjenju najkasnije u roku od 90 dana moraju biti označeni mikročipom.Cijepljenje pasa, vođenje upisnika pasa te izdavanje propisane dokumentacije provode veterinari u veterinarskim organizacijama i praksama koje su dobile ovlasti od strane Uprave za veterinarstvo za cijepljenje pasa protiv bjesnoće. Svi psi koji su označen mikročipom i cijepljeni protiv bjesnoće upisuju se u Središnji upisnik pasa koji je sastavni dio Središnjeg veterinarskog informacijskog sustava te je vlasništvo Uprave za veterinarstvo pri Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. Mikročip se aplicira parenteralno s lijeve strane vrata u njegovom središnjem dijelu i u aseptičkim uvjetima. Za aplikaciju se koristi aplikator namijenjen za jednokratnu upotrebu, a cijeli postupak traje nekoliko sekundi. Tako apliciran čip je trajan te prati ljubimca od trenutka označavanja pa sve do uginuća. Mikročipiranje provodi ovlašteni veterinar. Svakom čipu je dodijeljen jedinstveni 15 znamenkasti broj koji se može očitati putem posebnih skenera. Sustav označavanja koji se koristi u Republici Hrvatskoj osigurava jedinstvenost i neponovljivost mikročipa kao i samog broja dodijeljenog mikročipu.Mikročipiranje i cijepljenje provode ovlašteni veterinari uz izdavanje knjižice "Putovnica za kućne ljubimce" u kojoj je upisan mikročip i cjepljenja  uz potpis i žig veterinara. Ako pas treba ići izvan granice države u kojoj boravi potrebno je da posjeduje veterinarski certifikat kojom se potvrđuje da je ljubimac zdrav i da ne pokazuje sumnju na zarazne bolesti.Sve navedeno može u ovlaštenoj veterinarskoj ambulanti  izdati ovlašteni veterinar neovisno od kuda je životinja. Vaš pas starosti 3 mj. se trebao cijepiti protiv šteneći zaraza u 2 navrati što je prema mojoj pretpostavci i učinjeno. U idućem cijepljenju, prema dogovoru s Vašim veterinarom, će primiti cjepivo bjesnoće i pritom mora biti čipiran. Sve navedeno Vaš veterinar upisuje u knjižicu "Putovnica za kućne ljubimce".  

Odgovara: Dragan Vešović, dr. med. vet. Pet centar, Av. V. Holjevca 62 (Supernova), Zagreb P: Imamo psa, čivavu, 11 godina. Svake godine je uredno cijepljen i sve što treba, ima i sve papire, inače smo ga kupili od uzgajivača u Sesvetama gdje je i okoćen. U autu imamo i pojas za pse itd. Moramo li svaki put ići na poseban tzv. dozvoljeni prijelaz kad se vraćamo kući u Hrvatsku iz BiH? Zašto  neki carinik tvrdi da mi uvozimo u RH našeg Ringa, kad je on samo nekoliko sati bio u BiH s nama, a poslije se samo vraća u svoju domovinu Hrvatsku. Zar to nije po zakonu provoz, a ne uvoz, objasnite mi to molim vas ili mi dajte kontakt broj osobe koja mi to može objasniti. Unaprijed zahvalna, Mira O: Navedena problematika je taksativno objašnjena na stranicama Uprave za veterinarstvo - nekomercijalno kretanje kućnih ljubimaca.Tako, propisi EU određuju sve parametre za nekomercijalno premještanje kućnih ljubimaca. Pod nekomercijalnim premještanjem kućnih ljubimaca podrazumijeva se premještanje do 5 kućnih ljubimaca (koji ne moraju biti iste vrste, to npr. mogu biti dva psa i tri mačke), u pratnji vlasnika ili druge osobe koja je odgovorna za njih, uz uvjet da ti kućni ljubimci u trenutku započinjanja premještanja nisu namijenjeni prodaji, predaji drugom vlasniku ili u druge komercijalne svrhe. Njihovo kretanje mora biti potaknuto potrebom kretanja vlasnika ili ovlaštene osobe s kojim najčešće putuju u istom prijevoznom sredstvu.Prilikom nekomercijalna premještanja ljubimca, isti moraju biti označeni mikročipom (ISO standard 11784 ili 11785), moraju posjedovati EU identifikacijski dokument (putovnica) te moraju biti  cijepljeni protiv bjesnoće.U skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 576/2013 Republika Hrvatska je obvezna provoditi dokumentacijske i identifikacijske preglede kućnih ljubimaca koji su predmet nekomercijalnog premještanja na njeno državno područje iz trećih zemalja.U Republici Hrvatskoj nadzor nad nekomercijalnim premještanjem kućnih ljubimaca obavljaju carinski službenici.Tako, kućni ljubimci smiju ulaziti iz trećih zemalja (osim iz Andore, Švicarske, Farskih otoka, Gibraltara, Grenlanda, Islanda, Lihtenštajna, Monaka, Norveške, San Marina, Države Vatikanskoga Grada) na područje Europske unije / Republike Hrvatske samo preko graničnih prijelaza koje je u skladu s nacionalnim propisima odredila država članica za potrebe pregleda kućnih ljubimaca u pratnji vlasnika ili ovlaštenih osoba. Takvi granični prijelazi se nazivaju ulaznim točkama za putnike.Svaka država članica je obvezna dostaviti Europskoj komisiji popise ulaznih točaka za putnike i oni su objavljeni na mrežnoj stranici Europske komisije.Uglavnom, korisne informacije o ovoj tematici možete saznati direktno na adresi Uprave za veterinarstvo pri Ministarstvu poljoprivrede, Planinska 2a, 10000 Zagreb. Kolege na prije navedenoj adresi raspolažu sa svim specifičnim znanjem te Vam mogu konkretno odgovoriti na sva pitanja vezana uz nekomercijalno kretanje s ljubimcem.  

Odgovara: Biljana Knežević, dr. med. vet. Pet centar, Kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Javljam se sa dosta teškim pitanjem i ne znam hoćete moći dati konkretan odgovor. Pas mi je 18.11. napunio 7 godina i tu počinju problemi. Bio je dosta miran, povučen, nije jeo i samo je spavao. Dolaskom kod veterinara upitao nas je normalna pitanja o kilaži, hrani, boji mokraće koja je u tom trenutku bila narančaste boje i time je veterinar zaključio da je to piroplazmoza, ali je prvo posumnjao na bolnu kičmu ili išijas. Dobio je 4 injekcije za piroplazmozu malo se povratio u normalu. Bio je veseo, počeo je jest i pije puno vode. No, jučer je bio ležao na fotelji i bio je disao sa nekom teškoćom. Kad sam ga pregledala našla sam mu i buhe i uzela sam ga sebi i stavila leđima u naručje i tu je on jako zacvilio. Bojim se da sam mu u tom trenutku nešto poremetila i da ga bole crijeva ili kičma. Bio je danas kod veterinara i dao mu je opet inekciju protiv bolova, tj. za bolove u leđima. Mene zanima koliko je teška ta bolest i koliko je štetno davati mu svakave injekcije i hoće li se oporaviti od toga? On je sad opet sav tužan i nezainteresiran za ništa. Bojim se da mu te injekcije neće naškoditi tj. da ga neće predozirat s njima. Krvnu sliku nije obavio, danas ću ga pitati da i to obavi. Hvala vam unaprijed na odgovoru! Lijep pozdrav, Iva O: Na osnovu samo opisanih simptoma, a bez detaljnog pregleda psa, vrlo teško Vam mogu nešto konkretno savjetovati. Prvotni simptomi (povučenost, gubitak apetita, narančasta mokraća) bi upućivali na piroplazmu, međutim dijagnoza piroplazmoze se najčešće može postaviti pregledom razmaza krvi. Isto tako bi bilo uputno isključiti bolest koja se naziva hemobartoneloza, koja se prenosi buhama i krpeljima, a što se najčešće dijagnosticira već spomenutim pregledom razmaza krvi. Najtočnija odnosno najsigurnija dijagnoza, ukoliko se radi o piroplazmi ili hemobartoneli se postavlja molekularnom detekcijom PCR metodom (metoda lančane reakcije polimeraze) međutim takva pretraga se može napraviti isključivo u posebnim laboratorijima i skupa je. Krvnu sliku (hematološku i biokemijsku) u slučajevima bolesti je uvijek dobro napraviti jer nam ona može reći puno toga o stanju samih organskih sustava. Bolnost koju ste opisali mogla bi poticati od gastrointestinalnog sustava u slučajevima kada postoji upala u želucu i/ili crijevima (gastritis, enteritis). Bol bi mogla poticati od problema sa bubrezima (kamenci u bubregu, upala bubrega, ciste ili ozljeda bubrega). Isto tako bol bi se mogla očitovati i kod problema sa kralježnicom (problemi sa diskom, spondiloza, problemi sa mišićima uz kralježnicu, tumorske promjene). Ukoliko se sumnja na probleme sa kralježnicom bilo bi uputno napraviti i RTG pretragu koja će pokazati ukoliko postoje promjene na kralježnici koje uzrokuju bol.Svaka injekcija, tableta ili neki drugi medicinski pripravak ima određene nuspojave. U većini slučajeva su one rijetke ili dobrobit životinje koja proizlazi iz upotrebe takvih pripravaka je veća od njegove štetnosti jer ne može se ostaviti životinju da bude u bolovima kada postoje preparati koji joj mogu pomoći iako mogu izazvati i neke štetne nuspojave.Preporučujem Vam da se konzultirate sa svojim veterinarom kako bi se po potrebi napravile daljnje pretrage, kako bi se moglo utvrditi u čemu je točno problem i da bi se mogla odrediti daljna terapija za Vašeg ljubimca.  

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. med. vet. Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Pas mi je dobio lipom na području trbuha. Manji psić, 7 god star. Preporučeno mu je odstranjivanje lipoma. Zanima me koliko je opasna ta operacija? Može li nešto poći po zlu? Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Sanja O: Lipomi su benigni tumori masnog tkiva. Dosta često se javljaju kod pasa i to naročito onih starije životne dobi. Uglavnom su mekani, bezbolni, okruglasti i sporo rastu. Lipomi su najčešće prisutni ispod kože, a ponekad se prošire u dublja tkiva i mišiće. Mogu biti pojedinačni (solitarni) ili se pojavljuju u većem broju. Dijagnoza se postavlja na temelju patohistološke pretrage.Lipomi se uklanjaju kirurški iz estetskih razloga ili ako su toliko veliki da vrše pritisak na druge organe. Operativni zahvat se vrši u općoj anesteziji, a sam postupak uklanjanja ovisi o položaju i veličini  lipoma. Zaraštavanje i oporavak nakon operacije su individualni pa je tako oporavak brži kod mlađih životinja i kod onih koji su su dobroj kondiciji. Za vrijeme oporavka treba paziti da je rana suha i da nema znakova infekcije poput pojave otekline, crvenila i iscjedka. Ukoliko se primjete znakovi infekcije potrebno je zatražiti pomoć veterinara. Svaki operativni zahvat predstavlja potencijalni rizik, pogotovo kada se radi u općoj anesteziji. Zbog toga je prije operacije potrebno pregledati životinju, a osim općeg kliničkog pregleda radi se i dodatne pretrage poput diferencijalne krvne slike, biokemijske pretrage krvi, ultrazvuk (srca, abdomena...) i RTG. Na taj način možemo dobiti uvid u stanje organizma i na temelju nalaza procijeniti može li se operacija izvesti ili je stavljanje životinje pod anesteziju previše rizično. Savjetujem Vam da razgovarate sa veterinarom koji liječi Vašeg psa jer je on upućen u njegovo stanje i može izvršiti sve potrebne pretrage te Vam na temelju njih dati preporuku što treba učiniti.  

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. med. vet. Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Imam psa od 10 godina, ženkicu. Vodila sam je veterinaru gdje je detaljno pregledao i zaključio da ona ima tumor na mliječnoj žlijezdi, nije ogroman. Pojavilo ih se još na 2 dojke, ali skroz sićušni. Također je dobila tjeranje po 3. put u ovoj godini. Njegova preporuka je da je operiše i ujedno steriliše. Ona je super, jako je vesela, nemamo nikakvih problema s njom. Tražim dodatno mišljenje. Rekao mi je da je operacija riskantna zbog anestezije, kaže da je zdrava. Imam dvije opcije, da je operiše i nadam se da će izdržati ili da pustim da ide svojim tokom. Meni se ova druga opcija ne sviđa, dok recimo mom bratu to zvuči mnogo bolje. Bila bih Vam mnogo zahvalna kad bi mi malo pomogli oko ovoga jer ja ne želim gledati nju kako se pati. Nudžejma O: Tumor mliječnih žlijezda je najčešći tumor koji se javlja kod nesteriliziranih ženki pasa. Nažalost, tumori mliječne žlijezde (čak do 50%) često su maligni i lako metastaziraju. Najčešće se javljaju kod starijih životinja, a veliku ulogu u  njihovom nastanku imaju hormoni. Kod 50% malignih tumora su pronađeni receptori za estrogen i progesteron, a kod benignih tumora je ovaj postotak i veći. Kod životinja koje budu  sterilizirane prije prvog tjeranja, rizik od  pojave tumora mliječne žlijezde je puno manji (samo 0,05%). Sa svakim tjeranjem taj postotak raste pa on nakon prvog tjeranja iznosi 8%, a nakon drugog tjeranja je već 26%. Tumori mliječne žlijezde se dijele na maligne, benigne i na inflamatorne ili upalne karcinome koji predstavljaju posebnu vrstu tumora, a patohistološki su vrlo slični mastitisima. Može se dogoditi da životinja može odjednom imati više različitih tipova tumora mliječne žlijezde. Da bi se utvrdilo o kakvim se tumorima radi potrebno je napraviti patohistološku pretragu. Što se tiče liječenja, ono se provodi kirurškim putem. Ako životinja nije sterilizirana, savjetuje se da se uz uklanjanje tumora odmah napravi i sterilizacija. Zahvaćene mliječne žlijezde se uklanjaju u blokovima ili pojedinačno, ovisno o tome koliko se tumor proširio. Kad god je to moguće uklanja se regionalni limfni čvor.  U slučajevima kod kojih su se tumori jako proširili i potrebno je ukloniti sve ili veći dio mliječnih žlijezda, potrebno je napraviti dva operativna zahvata zbog veličine promjena. Prognoza ovisi o više faktora, a to su veličina tumora i  prisutnost metastaza na limfnim čvorovima i unutarnjim organima. Prognoza je povoljnija kod benignih i manjih dobro ograničenih tumora.  Svaki operativni zahvat koji se radi u općoj anesteziji može predstavljati rizik. Zbog toga se prvo treba napraviti opći klinički pregled životinje te pretrage poput diferencijalne krvne slike, biokemijske pretrage krvi, RTG-a, itd. Na temelju dobivenih nalaza može se zaključiti je li moguće napraviti operaciju ili je stavljanje pod anesteziju prevelik rizik za život životinje. Ukratko, u ovakvim slučajevima, preporuka struke je da se tumori uklone te da se ujedno napravi i sterilizacija. Savjetujem Vam da  o svemu još dodatno razgovarate sa veterinarom koji liječi Vašu ljubimicu.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. med. vet. Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Sinoć sam na trbuhu maltezerice stare 7 godina kraj bradavice (skoro spojeno) primjetila malu loptastu izraslinu koja na dodir nije bolna. Oblikom je okruglasta obla i malo tvrda. Čini se kao da je ispunjena isto bijelo. Molim Vas savjet i mišljenje ako vidite prema fotografiji priloženoj. Zahvaljujem, Dijana O: Mliječna žlijezda je organ najčešće zahvaćen patološkim promjenama. Dob u kojoj se najčešće javljaju tumori mliječne žlijezde je od 6-12 godine starosti. Najveću ulogu u razvoju tumora mliječne žlijezde imaju spolni hormoni. Patohisotloškom pretragom tkiva razvrstavaju se na benigne li maligne tumore. Statistički, tumori mliječne žlijezde prilično su česti kod  nesteriliziranih kuja starijih od šest, sedam godina. Promjene se prvo mogu primijetiti kao male kvržice u području mliječne žlijezde, odnosno sisa ili latinski mamarnog kompleksa.Preporučujem pregled kod veterinara kako bi se ustanovilo stvarno stanje i eliminirale druge tvorbe  te preporuči daljnje postupanje. Također je potrebno praćenje stanje tvorbi – povećava li se ili miruje.

Odgovara: Andrea Pađen, dr. med. vet. Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Jutros je kuja maltezer imala sterilizaciju, i nakon toga cijeli dan povraća, žutu i bijelu pjenu, je li to normalno? Marijana O: Povraćanje sadržaja nakon opće anestezije nije često, ali se u nekim slučajevima može dogoditi jer neki anestetici imaju takve nuspojave. Povraćanje je češće ukoliko je životinja bila u intravenoznoj aneteziji jer se anestetik još kratko vrijeme zadržava u organizmu, za razliku od inhalacijske anestezije. Nakon takvog zahvata životinji ne bi trebalo nuditi hranu nekoliko sati, a voda se daje po malo, čisto da navlaži usta jer i to može izazvati povraćanje. Prema opisanom sadržaju, pretpostavljam da se radi o žuči. Ukoliko se povraćanje zaustavi kroz dan dva nakon operacije i životinja normalno jede, nije zabrinjavajuće. U protivnom se treba javiti veterinaru.

Odgovara: Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet. Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Zanima me smije li se kujica od 10 mjeseci nakon 13 dana od operacije šetati i istrčavati (nasip, Jarun...)? Pozdrav, Stella O: Ljubimica može šetati, ali na povodniku. Slobodno može trčati 4 tjedna nakon zahvata.