*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Barbara Višković, dr. med. vet. Pet centar, Bože Gumpca 32, Pula P: Imam u stanu dvije perzijske mace. Muški ima godinu dana, a ženka 9 mjeseci. Željela bih ih pariti, ali nam je veterinar rekao da nije preporučljivo dok ženska maca ne navrši bar godinu dana. Ona se počela tjerati sa 6 i pol mjeseci i nekako smo ih uspjeli držati odvojeno. Nakon mjesec i pol dana više nismo mogli izdržati i muškog mačka smo dali na mjesec dana kod mojih roditelja na čuvanje jer ih je u stanu držati razdvojeno bilo preteško i za nas i za njih i za susjede. Sad je on opet s nama i trenutačno se ona ne tjera. Pitali smo opet našeg veterinara što učiniti, a on je savjetovao da ih i dalje držimo razdvojeno i da ne dajemo nikakve inekcije ili tablete jer to potencijalno jako opasno za intaktne mace. Nama je zbilja veliki problem ih držati razdvojeno kad se ona tjera pa me zanima postoji li nešto što nije potencijalno jako štetno za macu da joj damo ili koliko bi bilo opasno da ih pustimo sad da se pare. Ona ima 3,9 kg sada. Ili neka treća opcija koja ne uključuje razdvajanje ili kastraciju. Molim Vas pomoć. Hvala! Sandra O: Za mačku perzijske pasmine preporučljivo je parenje tek sa godinu dana starosti. Iako će mačka imati nekoliko tjeranja prije navršenih godinu dana, najbolje je da pričekate godinu dana starosti mačke zato jer tada postoji manja mogućnost komplikacija tijekom graviditeta i/ili poroda te povećana mogućnost da će ostati gravidna. Vaš veterinar Vam je dao najbolji savjet u svezi razdvajanja s obzirom da nije preporučljivo da mačka ostane gravidna prije godinu dana starosti. Razumijem da Vam je teško razdvajati mačke, ali to je najbolji i najsigurnjiji način da mačka ne ostane gravidna.
Barbara Višković, dr. med. vet. | 30.08.2017.
Odgovara: Josipa Sadarić, dr. med. vet. Pet centar, Av. V. Holjevca 62 (Supernova), Zagreb P: Imamo mačića starog pet tjedana. Hranimo ga sa Whiskas hranom za mačiće od tri tjedna starosti pa nadalje. Pije i mlijeko. Uredno mokri, ali već tri dana nije imao stolicu. Što bismo mogli napraviti da mu pomognemo? Dražen O: Budući da se radi o malom mačiću, trebalo bi pokušati isprovocirati stolicu jer oni ponekad – ako im je stolica tvrđa i kako su mali – ne mogu toliko jako "istisnuti" sadržaj van. U pravilu bi masaža trbuha i perianalnog područja sa navlaženom krpicom ili blaznicom trebala potaknuti mačića na obavljanje nužde. Ako ni u tom slučaju ne uspijete, može se pokušati isprovocirati pražnjenje crijeva pomoću termometra, pri čemu se vrh termometra prvo nasapuna i onda lagano uvodi kroz anus te blagim, kružnim pokretima potiče pražnjenje. Uglavnom, trebalo bi odvesti mačića veterinaru da Vam on pokaže sam postupak i savjetuje Vas kako ćete po potrebi sami to moći zvesti. Savjetujem Vam, ako je ikako moguće, da što prije odvedete mačića kod veterinara.
Josipa Sadarić, dr. med. vet. | 12.10.2017.
Odgovara: Martina Petrović, dr. med. vet. Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Spasili smo mačka sa ceste koji je bio kastriran kad smo ga odveli veterinaru, ustanovili smo da ipak nešto s njim nije u redu i napravili smo test na leukemiju i pozitivan je. Pitanje glasi da li na svojoj odjeći možemo prenijeti virus našim drugim macama koje žive u drugom stanu, ovaj mačak živi s nama i zecom? Da li zec može dobiti virus, stalno su u kontaktu? Hvala, Ana O: Leukemija mačaka je virusna bolest čiji je uzročnik virus iz porodice retrovirusa. Leukemija mačaka je jedna od najčešćih uzroka obolijevanja i smrtnosti u mačaka. Velike količine virusa se izlučuju putem sline, stoga je najčešći prijenos između mačaka međusobnim uređivanjem, kontaktima nosom, zajedničkim posudama za hranu i vodu te ugrizom. Virus relativno brzo nakon sekrecije podliježe sušenju. Sušenje virusa dovodi do njegove inaktivacije i nemogućnosti ili oslabljene sposobnosti da izazove infekciju. Više o ovoj temi su pisali moji kolege, pod sljedećim naslovima:Mačja leukemija i prijenos virusaMačja leukemija - simptomi, dijagnostika i terapijaVirusne infekcije u mačaka - mačja virusna imunodeficijencija (FIV), leukemija mačakaKod kunića (zeca) nije zabilježeno oboljevanje od mačje leukemije.
Martina Petrović, dr. vet. med. | 12.10.2017.
Odgovara: Gabrijela Gaurina, dr. med. vet. Pet centar, Put Mostina 8 (Dujmovača), Split P: Imamo mačića od mjesec dana kojeg hranimo na dudu sa zamjenskim mlijekom od drugog dana njegovog života. Prije tjedan dana smo primjetili da mu je trbuh velik. Odveli smo ga veterinaru koji je ustanovio da mu se mjehur nedovoljno prazni. Veterinar mu je ispraznio mjehur, dao antibiotike(klavuxil), međutim nakon šest dana smo ga opet morali voditi na pražnjenje mjehura. Molim vaš savjet. Lela O: Trebalo bi prije svega naći pravi uzrok slabog pražnjenja mjehura Vašeg mačića. S obzirom na to da je star mjesec dana, a problem s mjehurom se pojavio tek nedavno, vjerojatno nije riječ o urođenoj mani. Do slabiijeg pražnjenja mjehura može doći iz više razloga. Ponekad su uzroci urođeni te se radi o nekom deformitetu ili priraslicama, a također mogu nastati i izrasline koje, ukoliko su u blizini otvora mokraćnog mjehura, dovode do njegove neprohodnosti i opstrukcije. Može se raditi o upalnom procesu u samom mjehuru ili urinarnom traktu koji može dovesti do zadebljanja stijenke uretre ili stjenke samog mjehura, gdje to otečenje dovodi do suženja unutarnjeg ili vanjskog sfinktera mjehura te tako zadržava mokraću unutar njega. Treba pritom napomenuti da nisu uvijek u pitanju infekcije mikroorganizmima. Do slabog pražnjenja mjehura može dovesti i stres uslijed kojega dolazi do lučenja specifičnih supstanci endokrinih žlijezda, prvenstveno nadbubrežnih žlijezda. One potiču živčane ogranke na otpuštanje tvari koje mogu uzrokovati otečenje tkiva, bolnost i neugodu. Stoga je vrlo bitno da se mačiću osigura miran kutak, uredna i redovna prehrana te smireno i nježno postupanje prema njemu. Djeca često znaju biti nespretna prema malim životinjama te ih pretjerano stiskati ili rastezati, što životinjama predstavlja stresno okruženje. Od pomoći mogu biti i sredstva za opuštanje kao što su Equlibria raspršivači sa opuštajućim feromonima ili evetualno spazmolitici ukoliko se ustanovi da je problem u grčevitom stezanju mišića koji okružuju otvor mjehura. U svakom slučaju, nastavi li se situacija ponavljati na isti način, bilo bi uputno napraviti detaljni pregled cijelog urinarnog trakta kako bi se što točnije postavila dijagnoza, a potom i odgovarajuće liječenje.
Gabrijela Gaurina, dr. med. vet. | 29.09.2017.
Odgovara: Ivana Šarčević Horvat, dr. med. vet. Pet centar, Kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Mačka stara 5 godina ima tromboemboliju. Ne može stati na zadnje noge. Nalazi se kod veterinara već tri dana. Oni joj daju lijekove protiv bolova i sve što je potrebno. Rekli su da pričekamo do sutra pa će nam točno reći hoće li maca moći na noge. Napominjem da je prije dva tjedna imala upalu pluća. Moje pitanje je kako se liječi trombembolija? Postoji li šansa da mačka prohoda? Veterinar je rekao da su to teški bolovi za mace i da bi se maca patila, ali ja ju ne želim uspavati. Mateja O: Kod Vaše mačke primarni uzrok tromboembolije može biti bolesno srce. Najčešće kod mačaka dolazi do hipertrofične kardiomiopatije, a uslijed toga komplikacija je arterijska tromboembolija. Zbog zadebljanja miokarda lijeve klijetke dolazi do njegovog otežanog opuštanja za vrijeme dijastole, zato raste dijastolički tlak koji dovodi do proširenja lijeve predklijetke što dovodi do staze u plućnoj cirkulaciji i plućnog edema. Do tromboemolije najčešće dolazi u arterijama koje opskrbljuju stražnje noge, i to je vrlo bolno stanje.Za dijagnozu hipertrofične kardiomiopatje osim kliničke pretrage i auskultacije potrebno je učiniti rtg grudne šupljine, EKG i ultrazvuk srca. Kod klinički vidljive hipertrofične kardiomiopatije daje se furosemid za liječenje plućnog edema, zatim beta blokatori, blokatori kalcijevih kanala i ACE inhibitori. Za prevenciju i liječenje tromboembolije koristi se acetilsalicilna kiselina i klopidogrel. Prognoza u mačaka koje imaju ovu bolest i arterijsku tromboemboliju nažalost nije dobra, preživljavanje je prosječno do tri mjeseca, često dolazi do iznenadnih uginuća.
Ivana Šarčević Horvat, dr. med. vet. | 10.10.2017.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. med. vet. Pet centar, Bože Gumpca 32, Pula P: Naš mačak star 7 mjeseci od jutros je nevoljan, uopšte ne jede, samo spava i mjauče ako ga uzmemo, ubrzanije diše. Veterinar je rekao ako ima temperaturu da mu damo 1/4 paracetamola, kad smo mu iz šprice dali to poslije je povratio, i i dalje samo sjedi na jednom mjestu i nemoćan je, šta treba da uradimo, da li je samo obična gripa? Lela O: Prije svega, paracetamol je izrazito toksičan za mačke. One nemaju enzim potreban za metaboliziranje paracetamola, zbog čega on u njihovom organizmu stvara ekstremno toksične supstance koje oštećuju krvne žile i jetru. Četvrt tablete paracetamola od 500 mg, najčešće nije snrtonosna doza, s obzirom na to da se računa kako 50-100mg/kg tjelesne težine mačke izaziva trovanje. Ipak, paracetamol treba držati podalje od mačaka.U svakom slučaju, Vaš mačak je bolestan i treba veterinarsku pomoć. Na temelju onoga što ste napisali nije moguće niti posumnjati na neku konkretnu bolest. Gubitak apetita i apatija simptomi su mnogih bolesti i sami po sebi, bez veterinarskog pregleda ne znače puno. Zbog toga Vam preporučujem da ljubimca odvedete na pregled u veterinarsku ambulantu specijaliziranu za bolesti kućnih ljubimaca.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 10.10.2017.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. med. vet. Pet centar, Bože Gumpca 32, Pula P: Prije nekoliko dana uputila sam Vam pitanje za Flooryboost pastu za mačića starog 2 tjedna koji je imao problema s rijetkom stolicom. Mačić se sutra napuniti 3 tjedna, ali nikako ne napreduje u težini i nema niti 200 gr. Kada mu povećamo obrok, odmah mu se poremeti stolica koja se razrijedi, a pojavi se i bijela sluz. Vodili smo ga i kod veterinara, ali nismo dobili nikakav konkretan naputak što činiti. Još uvjek ga hranimo na bočicu zamjenskim mlijekom Canina za male mačiće, ali sam doista zbunjena koliko često bi trebao jesti i koju količinu po obroku. Zbog rijetke stolice i sluzi koja se pojavila kada smo mu prije nekoliko dana povećali dozu hrane, vratili smo ga na početnu dozu za dob od 2 tjedna i to na 6 ml po obroku svaka 3 sata (noću mu napravimo pauzu od 6 sati) te mu dnevno povećavamo količinu hrane za ukupno 1 ml. Trenutno dobiva 6,6 ml po obroku svaka 3 sata i do jučer je bio prilično glasan i živahan, ali mi se danas čini da ima malo promukliji glas nego inače. Bila bih Vam zahvalna za bilo kakav savjet što činiti. Da li mu eventualno s mlijekom mogu pomiješati malo tekućine iz konzerve Hill's i/d ili bi mu to bilo previše s obzirom na nestabilne stolice? Od parazita, ukoliko ih eventualno ima, ga ne možemo očistiti jer u Hrvatskoj ne postoji nikakva pasta koju bismo mogli dati tako malom mačiću. Veterinar nam je dao Miprazol tabletu za male mačke 4mg/16mg i rekao da mu smrvimo i s prokuhanom vodom damo 1/4 tablete, međutim naknadno sam pročitala da se Miprazol ne smije koristiti za mačiće ispod 2 kg. Doista sam zbunjena i ne znam kako postupati, a na internetu postoji pregršt informacija i savjeta, ali često puta kontradiktornih. Unaprijed Vam hvala na Vašem vremenu i pomoći. Petra O: Načelno, ukoliko mačić ne reagira dobro na povećanje količine hrane, treba je smanjiti. Preporuke na pakiranju mliječne zamjenice u vezi količine hrane odgovaraju većini mačića, ali su mogući i izuzeci, kod kojih preporuke treba shvatiti okvirno, a količinu mlijeka se preporuča prilagoditi konkretnoj situaciji. Vjerojatno je da mačić ima premali trbuh za veću količinu hrane odjednom.Mačić je u svakom slučaju slab za svoju starost. Razlozi za takvu slabost mogu biti mnogi i mogu sezati još u intrauterini razvoj kao i sam porođaj. Postoji jasna veza između težine mačića pri rođenju i kasnijeg napredovanja, odnosno zdravstvenog statusa. Također, nakon rođenja, u prvih 24 sata mačići moraju posisati kolostrum, koji je preduvjet za njihovu otpornost do razvoja samostalnog imuniteta. Najčešći razlozi slabog napredovanja i zdravstvenih problema kod mačića vezani su uz: neodgovarajuće uvjete držanja i okoliša (prvenstveno temperatura), odbijanje od strane majke, ozljede pri porodu, infekcije, urođene defekte metabolizma itd. Zbog toga klinički pregled ima važnost u sinergiji sa temeljitom anamnezom. To je razlog zašto je iz ove perspektive nezahvalno upućivati konkretne savjete u delikatnim situacijama kao što je ova. Nadam se da to razumijete. Preporuka ide uvijek u smjeru suradnje sa veterinarom kliničarem.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 09.08.2017.
Odgovara: Barbara Višković, dr. med. vet. Pet centar, Bože Gumpca 32, Pula P: Molio bih Vas da mi kažete kako da pomognem malim mačićima. Naime, imamo mačku koja je ovog ljeta imala prvo leglo sa 6 mačića i svi su bili zdravi. Prije mjesec dana okotila je drugo leglo sa 7 mačića, ali ih je ubrzo napustila. Mi smo ih hranili i dobro su napredovali, ali je prije par dana dvoje mačića iznenada lipsalo, a kod dva mačića smo primijetili da im po jedno oko suzi i kao da imaju neku mrenu preko oka. Bojimo se da ne oslijepe. Molim Vas kako da im pomognemo? Hvala... Edin O: Drugo leglo Vaše mačke očito ima oslabljen imunitet i prijemljivije je za zarazne bolesti. Kod Vaših mačića se najvjerojatnije radi o zaraznoj bolesti pod nazivom zarazni rinotraheitis mačaka. Glavni simptomi ove zarazne bolesti su iscjedak iz očiju i nosa, kašalj, kihanje te povišena temperatura. Prvi simptom koji vlasnici mačića uoče je upala očiju i pojačan iscjedak iz očiju. Više o ovoj bolesti pisala je moja kolegica, pod naslovom Virusni rinotraheitis mačaka.Najbolje bi bilo da bolesne mačiće odvedete veterinaru kako bi se kliničkim pregledom postavila dijagnoza te što prije dala terapija.
Barbara Višković, dr. med. vet. | 06.10.2017.
Odgovara: Adela Smajlović, dr. med. vet. Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam malog mačića, datum rođenja 21.7.2017. kod kojeg sam primjetila na oba oka, na površini, kao lagano tanki bjelkast sloj, nije uočljivo odmah nego tek kad se bolje pogleda u oči. Na suncu se vidi na lijevom oku, u sredini , kao „točkasta fleka“. Kad smo obavljali čipiranje i cijepljenje kod veterinara skrenula sam mu pažnju na oči pa me pitao je li mače pretrpjelo neku infekciju, da kao to može biti uzrok tome, i dao mi Maxitrol kapi te da kapam 3x dnevno po 1 kap u svako oko bar 10 dana. Nisam primjetila da mače ima problema s vidom, normalno se kreće i zaigrana je, slijedi lopticu s kojom se igra, dobro jede, da se malo boji visine pripisujem tome što je malo plaha i mlad je mačić... da li je moguće da se radi o mreni ili nečemu drugome? Kakav je slijed, da li se to može povući s ovim kapima? Operacija? Planiram završiti terapiju ovim prepisanim kapima pa ako ne bude promjene odvesti ju (drugom) veterinaru na pregled. Zanima me vaše, drugo mišljenje. Hvala puno. Dunja O: Prema stanju koje ste opisali, moguće je da se radi o katarakti kod Vaše mačke. Katarakte ili zamućenje očne leće kod mačaka mogu nastati uslijed genetske predisopzicije odnosno urođena katarakata, zatim uslijed lošije ishrane s nedostatkom taurina i niske razine kalcija u krvi, uslijed različitih traumatskih ozljeda očiju, izlaganja toksinima i otrovima. Više o katarakti pisao je moj kolega, pod naslovom Poteškoće s okom mačića / Mrena (katarakta) i konjunktivitis.Srećom, iako katarakta gotovo uvijek utječe na vid u mačke, ona ne utječe na njihovo cjelokupno zdravlje. Mačke se vrlo dobro prilagođavaju progresivnim nedostatcima vida, čak i bez liječenja. Ipak, moguće je i vrlo je uspješno kirurško odstranjivanje mačjih katarakata, a prognoza i liječenje je tim bolje kada se stanje identificira i tretira u ranom stadiju. Najbolje bi bilo obratiti se kolegama u Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, gdje možete obaviti cjelokupni specijalistički oftalmološki pregled s Vašom mačkom te se dogovoriti oko daljnjih postupaka.
Adela Smajlović, dr. med. vet. | 04.10.2017.
Odgovara: Dina Dodić, dr. med. vet. Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam macu staru 14 i pol god koja je dijabetičar, ali nije na inzulinu, samo na posebnoj prehrani. Prije nekih 2 tjedna primjetila sam mekanu veliku oteklinu uz kičmu blize repu. To je raslo i onda je puno gnoja iscurilo van. Odvela sam je veterinaru da joj to očisti do kraja i dao joj je 3 injekcije. Drugi dan je ponovo dobila još jednu injekciju, a onda od 3. dana je na tabletama clavoxila 1/4 svakih 12 sati s time da joj ja ranu ispirem fiziološkom otopinom, dakle ušpricam unutra kroz rupu rane i istiskujem van da pokupi gnoj jer je rana na nezgodnom mjestu, s gornje strane kičme pa moram stiskati da bi sadržaj mogao iscuriti. Uglavnom sada već 4. dan i taj gnoj unutra i dalje se stvara, ona je pod tim antibiotskim tabletama i ispiranje pazim da se taj otvor ne zatvori jer se onda skuplja sadržaj unutra i dalje puni gnojem. Veterinar je u nalazu napisao apsces, ali neznamo koliko je to duboko u unutrašnjoj šupljini. Zanima me koliko ti apscesi znaju dugo gnojiti i da li imate savjet za ispiranjem sa nekom drugom otopinom osim fiziološke? Čitala sam na vašoj stranici za jodiranu otopinu pa me zanima da li bi ta jodirana otopina bila bolja od fiziološke i koji točno omjer postotak da kupim, s obzirom na to da ja kroz tu rupu sa injekcijom ubrizgavam tekućinu i zatim istiskujem van skupa sa gnojem koji se i dalje stvara negdje unutra i dalje bi se punilo da ja to ne stišćem van. Trudit ću se da joj to izlječim sa ispiranjem i antibioticima, ali ne želim je maltretirati više od toga (podvrgavati operaciji) jer već ima 14 i pol god i šećeraš je, a i ima deformaciju zglobova i kosti. Lp, Kristina O: Apsces predstavlja nakupljanje gnoja u novostvorenoj tjelesnoj šupljini. Nastaje najčešće kao posljedica traume, nakon čega se tu "ugnijezdi" bakterija i stvara gnoj zbog čega se apsces postepeno povećava. Apsces je lokalizirana gnojna upala koja se može razviti u potkožnom tkivu, ali i u dubokim tkivima i organima. Apsces potkožnog tkiva manifestira se lokalnim znacima upale: crvenilo (rubor), oteklina (tumor), toplina (calor) i bol (dolor) i izraženim fenomenom zvanim fluktuacija.Gnoj se ne stvara pojačano zato što Vi čistite ranu, dapače eliminacijom gnoja i čišćenjem rane uvelike pomažete svojoj ljubimici jer ako gnoj ne ide van iz rane može se resorbirati u organizam te uzrokovati probleme s unutarnjim organima. Vrijeme stvaranja gnoja se ne može točno odrediti jer ovisi o vrsti inzulta koji je uzrokovao njegovo stvaranje i o tome je li poduzeto antibiotsko liječenje te čišćenje rane ili nije. Nemojte se plašiti što je ova situacija potrajala nekoliko dana jer sam osobno vidjela slučajeve gdje se životinja i po mjesec dana borila s apscesom. Važno je da ispirete šupljinu od gnoja i da je Vaša maca na antibiotskoj terapiji dokle god se gnoj stvara.Možete koristiti jod umjesto fiziološke otopine. Možete ga nabaviti u humanoj ljekarni. Predlažem 1% Betadine otopinu (povidon jod) ili 10% otopinu koju ćete zatim razrijediti sa fiziološkom otopinom, možete staviti omjer 1 ml betadina na 10 ml fiziološke. Povidon jodirani je poznat kao snažan germicid širokog spektra učinkovit protiv velikog broja bakterija, virusa, gljivica, protozoa i spora. Povidon jodirani se odlikuje istom širinom spektra djelovanja kao i jod, bez nedostatka joda – žarenja, obojenja i osjetljivosti. Apsorpcija joda iz otopine povidona jodiranog moguća je nakon dugotrajnog liječenja.Fiziološka otopina je sterilna mješavina otopljenih soli i vode. Poznata je i kao otopina koja smiruje i ne nagriza tjelesna područja na koja se nanosi te zbog toga lako nalazi široku primjenu i u “kućnoj medicini”. Fiziološka i slične otopine nalaze primjenu u medicini jer je njihova koncentracija soli slična onoj koja se prirodno nalazi u suzama, krvi i drugim tjelesnim tekućinama (0,9% slane otopine). Zbog toga se naziva i izotoničnom otopinom.Zbog navedenog smatram da će betadine imati bolji učinak sada dok se još stvara velika količina gnoja, a kada se počne smanjivati onda možete nastaviti ispirati s fiziološkom otopinom. Dodatno napominjem da prije primjene betadina svakako treba provjeriti i osjetljivost mace na betadine, na način da malu količinu primijenite na manjoj površini kože i ako ne bude nikakve reakcije, slobodno ga primjenite za ispiranje apscesa.Svakako komunicirajte sa svojim veterinarom koji vodi slučaj Vaše mace te ga informirajte o koracima koje ste poduzeli i savjetujte se koji bi sljedeći korak bio najbolji za Vašu ljubimicu. Vaš veterinar mora biti u toku s događanjima kako biste mu omogućili da na vrijeme reagira u skladu sa stanjem Vaše mace.
Dina Dodić, dr. med. vet. | 08.12.2017.
Odgovara: Gabrijela Gaurina, dr. med. vet. Pet centar, Put Mostina 8 (Dujmovača), Split P: Imam mačku staru 15 godina koja jako teško diše i ima ubrzan rad srca. Bili smo kod veterinara i ustanovili su da joj se skuplja tekućina oko pluća. Dobila je tablete Fursemid za izmokravanje 1/4 dnevno, što joj i dajem na način da smrvim tabletu u jogurt ili sl. Koristi ih već cca 25 dana, no disanje je ostalo teško. Zanima me da li imate neko bolje rješenje od tableta ili neku drugu terapiju kako bih joj olakšao disanje. Da napomenem da je mnogo smršavila i da ima lošiji apetit. Lp, Ante O: Vaša mačka, koja je doživjela lijepe, zrele godine, nažalost je zapala u stanje koje je potrebno vrlo brižno tretirati i biti na oprezu. Kardiopatije mačaka često su posljedica bubrežne insuficijencije jer ti organi rade u izravnoj sprezi. Mačke kao pretežiti mesojedi često obole od bolesti urinarnog trakta jer se razgradni produkti životinjskih bjelančevina nakupljaju u krvi, mijenjaju njenu Ph vrijednost te se u obliku kristaliziranih naslaga talože u bubrezima. To otežava filtraciju krvi kroz njih s posljedičnim povišenjem tlaka, postupnim propadanjem nefrona i nakupljanjem mokraćne kiseline u krvi. Kao posljedica, odnos kalcija i fosfora je narušen, što utječe na propusnost staničnih membrana te dovodi do porasta arterijskog tlaka. Povišen tlak nadalje vrši pritisak na srce, koje radi pod naporom te dolazi do dilatacije ventrikula i nakupljanja tekućine u osrčju i plućima, odnosno edema. Uslijed nakupljenje tekućine, disanje je otežano i predstavlja životinji napor.Prije svega, preporučujem stoga da mačku hranite dijetalno, formulom za bubrežne ili urinarne bolesti, sa smanjenim udjelom purina i bjelančevina. Fursemid je diuretik koji se uglavnom prepisuje u ovakvim slučajevima i djeluje diuretično. Noviji na tržištu je torasemid, iste namjene, no koji se daje u manjim dozama jer je jačeg djelovanja. Osim ovog lijeka, mački možete pomoći na način da joj u prehranu dodajete antioksidanse, npr. tokoselen i vitamin C u kombinaciji, te taurin koji je vrlo učinkovita pomoć kod kardiomiopatija, koenzim Q koje je jaki antioksidant i umanjuje opasnost oštećenja miokarda (doza 5 mg na 4,5 kg). Uz navedeno, omega 3 i 6 kiseline koje imaju protuupalno i regenerativno djelovanje posebno na krvne žile (riblje ulje, 250 mg dnevno, kao kapsula ili poprskati po hrani). Nadalje, tinktura maslačka kao neškodljivog i potpuno prirodnog diuretika (2 kapi na pola kg tjelesne težine). Po potrebi, preporučljivo je davati magnezij koji je prevencija srčanim artimijama i olakšava kontrakcije srca, ali o potonjem se konzultirajte s veterinarom koji je radio EKG srca.
Gabrijela Gaurina, dr. med. vet. | 08.12.2017.
Odgovara: Jelena Pejić, dr. med. vet. Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Javljam se s upitom vezanim za mačka starog godinu i tri mjeseca. Inače veseli i zaigrani mačak, od jučer se ponaša čudno. Čudno u smislu da je "tužan", tj. bezvoljan, nezaingran i samo spava. Jedina aktivnost danas mu je bila, osim spavanja, što je u popodnevnim satima izašao van, obavio nuždu, bio sat vremena vani i vratio se natrag u kuću te od tad spava. Odbio je jesti danas. Nisam u mogućnosti otići s njim do veterinara te vas molim za bilo kakav savjet koji bi mu mogao bar malo olakšati. U prilogu prilažem i sliku koju sam slikala nedavno te Vas molim povratni info o kakvom se to "crviću" odnosno glistici radi koja se vidi na slici te dali je možda to uzrok ovakvog ponašanja. Unaprijed hvala na odgovoru. Lp, Petra O: Po slici koju ste priložili vidi se da Vaš ljubimac ima enodparazite, što potvrđuju i simptomi koje ste naveli. U probavnom sustavu mačaka se javljaju gliste (Ankilostome i Askaridi) te trakavice(Echinococcus granulosus i Diphilidium caninum).Najčešći unutarnji paraziti od ovih navedenih su Askaridi. Askaridi (Toxocara cati i Toxocaris leonina) parazitiraju u tankom crijevu životinje koja dalje širi invaziju preko izmeta. Životinja pojede glistu u obliku jajašaca te se u organizmu odvija daljjnji razvoj. Odrasle gliste su dugačke 5-10 centimetara i bijele su boje i izlgedom podsjećaju na špagete. Kod slabijih invazija simptomi nisu vidljivi dok kod jačih možemo primjetiti parazite u izmetu i ispljuvku, poremećaje prehrane, neuredna i oštećena dlaka, nadustost trbuha, mršavljenje, bezvoljnost, kašalj, pa čak i opstrukcija crijeva.Ankilostomi (Ancylostoma tubaeforme, Uncionaria Stenocpehala) se javljaju rjeđe od askarida, no i njihova pojava je moguća. Životinja se invadira preko usta ili preko kože. Simptomi mogu biti od probavnih poremećaja pa čak i do pojave anemije.Trakavice (Dipilidium caninum, Taenia taeniaeformis) su plosnati crvi segmentirane građe, u zrelom obliku su oblika sjemena krastavca i crvene boje. Odrasli oblici se nalaze u crijevu životinje, a u njihovom ciklusu je moguća pojava i privremenog domaćina (buhe, štakori, domaće životinje). Simptomi su rijetko klinički vidljivi, no kod jake invazije je moguće povraćanje i bol u području trbuha. Kod pojave parazita važna je higijena, redovita dehelmintizacija te uklanjanje izmeta. Važna je činjenica da postoji mogućnost prijenosa na ljude te iz toga razloga je potrebno dezinificirati prostor i provoditi redovitu higijenu nakon kontakta sa životinjom. Potrebno je što prije dati preparat protiv unutarnjih nametnika kako bi ih životinja izbacila van. Preparati dolaze u obliku tableta (Drontal cat, Caniverm) te je potrebno obavezno ponoviti terapiju za 14 dana. Poželjno bi bilo da posjetite veterinara kako bi se životinja pregledala, s obzirom na simptome, da bi se obavio pregled i djelovalo na vrijeme ukoliko je eventualno došlo do određenih komplikacija (opstrukcija crijeva, pneumonija).
Jelena Pejić, dr. med. vet. | 08.12.2017.
Odgovara: Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet. Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Uselila sam u stan u kojem je mačka i preuzela sam odgovornost. Maca je tu već 14 godina, nije se micala iz stana, a nađena je kao mala na ulici. U posljednje vrijeme jako mijauče kad je na svom wc-u i vrlo često ide, a ne napravi ništa, osim što razbacuje pijesak. Onda se popne na krevet i pomokri se na njega - to je napravila već dva puta. Koristim kristalni pijesak, što nisam uvela ja, koristi ga već dugo. Pomislila sam da je do pijeska, ali s obzirom da to nije novo uvedeno, ne znam što bih mislila. I inače ne spavam noću, ali nekako sam se navikla na njezino traženje pažnje. Ne znam je li ju nešto boli? Nekad mislim da je to razbacivanje pijeska posvuda (ali, doslovno, nalazim ga u svom krevetu ispod pokrivača, u kuhinji... mogla bih čistiti svakih 5min) isto neka poruka, privlačenje pozornosti, ne znam. Inače jako puno spava, praktički cijeli dan, pa čak se i po noći smirila, ali ovo s pijeskom i njezinom mokrenjem me polako brine. Sterilizirana je i stara, ima posebnu Hill's hranu. Ako možete pomoći, bilo bi lijepo, jer razmišljam da ju odvedem u veterinara, možda stvarno ima problema s probavom ili inkontinencijom. Hvala, Ana O: Iako ponekad mačke promjenom uobičajenog načina ponašanja žele skrenuti pažnju vlasnika, ipak sve što ste opisali ukazuje na probleme s donjim mokraćnim putevima. Stoga bi bilo najbolje da mačku što prije odnesete na veterinarski pregled. Otežano mokrenje uz mjaukanje i kopanje pijeska karakteristični su simptomi upalih promjena i stvaranja kamenaca u mokraćnom mjehuru. U najvećem broju slučajeva ovi kamenci se uspješno otapaju primjenom posebnih medicinskih programa prehrane, ali veterinar treba odlučiti je li potrebna i antibiotska terapija.O ovom problemu pisala sam u tekstu pod naslovom Problem s mokrenjem.
Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet. | 27.11.2017.
Odgovara: Melanija Čelica, dr. med. vet. Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, lijepo molim savjet. Pred 10 dana iz azila smo udomili macu 2 mjeseca staru. Pronađena je uz cestu pa je bila slaba i pothranjena. Apetit joj je odličan i normalno jede i pije, dajemo joj Recovery i u ovih nekoliko dana se lijepo oporavila i razjačala. Drugi dan nakon što smo ju doveli doma javila joj se upala oka koja se rapidno razvila i prema savjetu tete veterinarke iz pet shopa kapali smo joj Tobrex kapi. Na njih je dobro reagirala i oko je sada dobro. Međutim maca je četvrti dan nakon početka terapije počela imati problema sa disanjem. Povremeno diše uz hroptanje i zviždanje, pogotovo kad prede ili se igra odnosno trči i skače, ali dobar dio dana normalno diše. Započeli smo čišćenje od parazita i za 7 dana opet idemo kod veterinara na cijepljenje. Mislite li da bi trebali macu odvesti veterinaru i prije s obzirom na probleme sa disanjem? Unaorijed hvala na odgovoru. LP, Darija O: Prema opisanim znacima, kao što je kašalj, otežano disanje i kako navodite zvuk "kao da mu hropti u plućima", može se posumnjati na respiratornu infekciju. Respiratorne infekcije su kod mačića relativno česte. Glavni i najčešći uzročnici su virusi - mačji herpesvirus koji izaziva rinotraheitis i mačji kalicivirus, iako se tu mogu naći i neki drugi mikroorganizmi. U nastanku bolesti veliku ulogu igra stres, stoga bolest najviše pogađa mačiće, ali obolijevaju i starije mačke. Mačke koje prebole infekciju ostaju relativno dugo kliconoše, bolest se prenosi direktnom kontaktom, ali i neizravno, najčešće aerosolom, kao i opremom. Znaci bolesti su visoka tjelesna temperatura, gubitak apetita, kihanje i suzenje očiju, letargija, kašalj, iscjedak iz nosa, koji može biti, ovisno o stadiju bolesti, bistar, sluzav i zamućen, kao i gnojan. Može se zakomlicirati i upalom pluća, odnosno sekundarnim bakterijskim infekcijama, a sve skupa obično traje 5-10 dana, uz povoljnu prognozu, osim kada se radi o malim mačićima koji mogu veoma teško oboljeti. Liječenje je, s obzirom na to da se radi o virusnim infekcijama, potporno i simptomatsko. Liječenje uključuje primjenu antibiotika širokog spektra, radi bakterijskih sekundarnih infekcija, kapi za nos i oči te infuzije po potrebi. Redovno treba čistiti nos i oči jer se stvaraju i suše velike količine iscjetka. Ponekad mačke višednevno odbijaju jesti pa je dobro hraniti ih sa špricom, mačjom hranom za rekonvalescentna stanja. Težina i trajanje bolesti u vezi je s općim stanjem mačke pa će tako znaci bolesti biti izraženiji kod slabije uhranjenih mačaka izloženih stresu. Odrasle mačke obično ne obolijevaju teško, što nije slučaj kod mačića, koji mogu biti ozbiljno bolesni i kojima je nužna veterinarska pomoć.Kako imate dogovoreni termin za cijepljenje, bilo bi dobro da što prije odete kod veterinara. Ako vaš veterinar zaključi da je potrebno liječenje, vakcinacija će se odgoditi.
Melanija Čelica, dr. vet. med. | 21.11.2017.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. med. vet. Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me kada maca greškom počne da liže (jede, pije) jestivo ulje. Da li može pogoršati njeno zdravlje?! Samra O: Uzimanje ulja (npr. laneno ulje, maslinovo ulje, lososovo ulje,...) u manjoj mjeri ne bi trebalo predstavljati neki ozbiljniji problem za organizam ljubimca. Naime, nerijetko se i savjetuje (u manjoj mjeri) dodatno "oplemenjivati" obrok mačaka upravo s ovakvim dodacima. Razlog leži u činjenici da su prije navedena ulja dobar izvor esencijalnih masnih kiselina i antioksidansa koja, između ostalog, mogu dobro djelovati na kožu, dlaku kao i zdravlje općenito.Međutim, uzimanje većih količina ulja može dovesti do različitih zdravstvenih poremećaja - probavne smetnje (najčešće praćene ubrzanjem peristaltike crijeva) s proljevom i/ili povraćanjem, problema vezanih uz rad i funkciju gušterače, nekoordinacija,... Ovdje bi bilo bitno i naglasiti opasnost od korištenog ulja. Naime, mnogi ljubimci doživljavaju upravo takvo ulje (ulje u kojima se prethodno nešto kuhalo) izrazito ukusnim i atraktivnim. Takva ulja mogu biti izrazito toksična za zdravlje ljubimaca te bi ih kao takve trebalo izbjegavati.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 20.11.2017.
Odgovara: Adela Smajlović, dr. med. vet. Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imamo mačka kojega smo kastrirali prije 10-ak dana. Suprotno očekivanjima, on je nakon operacije bio izuzetno živahan i umiljat. Barem prvih četiri dana. Nakon toga počeo je povraćati, izgubio je apetit. Posjetili smo veterinara u više navrata. Temperatura mu je oko 37 stupnjeva. Kažu da je to normalno. Primio je injekcije za tek i smirenje u 3 navrata. Trenutno samo bezvoljno leži. Hranimo ga sa špricom. Isto mu tako dajemo i vodu. Strašno je depresivan. Mislimo da je najveći problem zvono (ovratnik) koje još uvijek nosi oko vrata i ne može se oprati. Probali smo maknuti zvono. Živnuo je, ali si je i iziritirao ranu, pa je ona opet počela krvariti. Nažalost, zvono smo ponovno morali staviti oko vrata. Po preporuci veterinara, ostaje barem do utorka. Molim Vas za neki korisni savjet. Postoji li neka druga mogućnost da se rana zaštiti, a da se zvono može maknuti. Volio bih i Vaše mišljenje zbog trenutnih tegoba koje mačak pokazuje. Je li normalan gubitak teka, depresija, povraćanje kod mačaka čak desetak dana nakon kastracije? Primio je do sada 6 injekcija, ali ne vidimo baš neki pomak na bolje. Unaprijed zahvaljujem, Igor O: Vrlo je teško predložiti neku korisnu alternativu za elizabetanski ovratnik jer takve za sada nažalost nema. Iako se kod većine životinja javlja nelagoda kod nošenja ovratnika, nespretni su u kretanju, otežano uzimaju hranu i vodu, a neki čak i odbijaju isto, u većini slučajeva se nakon par dana naviknu na nošenje ovratnika. Desetak dana nakon kastracije moguće je da su se već spojili rubovi rane pa je moguće skidanje ovratnika, ali za to se svakako prethodno treba posavjetovati s Vašim veterinarom koji je obavio operativni zahvat. Kastracija, iako rutinska operacija, ipak nosi određene opasnosti i kompikacije. Ukoliko su oba testisa smještena u skrotumu, operacijski rez je vrlo mali i kastraciona rana se ne šiva. Eventualne komplikacije nakon takvog zahvata su krvarenja, nakupljanje sekreta i edem skrotuma, infekcije, prolaps (ispadanje) određenih tkiva i oragana. Takve komplikacije najčešće se javljaju u vrlo kratkom vremenu nakon samog zahvata, kroz 2-3 dana, a popraćene su promjenama općeg stanja, povišenom tjelesnom temperaturom, apatičnim i depresivnim ponašanjem, odbijanjem hrane i vode, oteknućima u području skrotuma, vidiljivim organima koji izlaze iz rane, krvarenjem iz rane. Vaš veterinar bi sve navedene promjene detektirao u jednom od Vaših posjeta i poduzele bi se određene mjere. Ukoliko je Vaš mačak bio kriptorhid, odnosno jedan ili oba testisa nisu bila smještena u skrotumu, već negdje u trbušnoj šupljini ili ingvinalnom kanalu, sama kastracija je nešto opsežniji i rizičniji zahvat, jer se u tom slučaju osim skrotalne šupljine mora otvarati i trbušna šupljina kako bi se locirali testisi. U trbušnoj šupljini se nalazi velik broj organa neophodnih za život i normalno funkcioniranje, kao što su tanko i debelo crijevo, mokraćni mjehur i dr. Uvijek postoji mogucnost povrede istih i to ne treba isključiti kao mogući uzrok komplikacija. U svakom slučaju, kako je prošlo već više od 10 dana od samog zahvata, a stanje se ne popravlja uz terapiju i trud sa Vaše i veterinarske strane, trebalo bi posumnjati na neke od navedenih komplikacije te provesti daljnju dijagnostiku.
Adela Smajlović, dr. med. vet. | 16.10.2017.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. med. vet. Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mačka starog otprilike 2 godine, stalno je mršav koliko god jeo. Pokušali smo ga tretirati tabletama protiv glistica prema savjetu veterinarke koja ga nije pošteno ni pregledala, ali to nije uspjelo jer je on u širokom luku izbjegavao hranu u kojoj je bila tableta. Sada se odjednom dok se čistio pojavilo nešto, bijelo, plosnato, sluzava izgleda, dugo otprilike 1 cm. Prvo sam mislila da je neko smeće pošto je koju minutu prije ušao iz dvorišta, ali je to nešto počelo gmizati. Što bi to moglo biti i kako to tretirati? Unaprijed hvala na odgovoru! Helena O: U crijevima mačaka mogu parazitirati različiti paraziti, kao što su gliste (askaridi i ankilostomidi) i trakavice (Echinococcus granulosus i Diphilidium caninum).Askaridi su crijevni paraziti koji se najčešće nalaze kod psa i mačke, naročito kod štenadi i mačića. Odrasle gliste su bjelkaste, duge od 5 do 10 cm, a oblikom podsjećaju na špagete. Mogu se zapaziti izravno u izmetu, a u nekim slučajevima i u povraćenom sadržaju. Žive u crijevima, hrane se vitaminima, mineralnim solima i drugim hranjivim tvarima, koje životinja dobiva s obrocima. Osim što životinji oduzimaju veliku količinu hrane, izazivaju i jake nadražaje i ozljede probavnog trakta, a mnoge mučninu i proljev. Uzročnik se prenosi velikom količinom jajašaca, koja se izlučuju putem izmeta u vanjsku okolinu. Mačke i psi se zaraze nakon što pojedu tvari kontaminirane jajašcima samoga uzročnika.Ankilostomi su crijevne gliste koje se pojavljuju kod pasa i mačaka svake dobi, a koje su za razliku od askarida, manje, imaju oblik konca, bjelkasto-crvenkastog. Sišu krv u tolikoj mjeri da mogu prouzrokovati jake anemije, od kojih životinja može uginuti, naročito mlada. Simptomi te bolesti (povraćanje, mučnina, iscrpljenost, bolovi u trbuhu, proljev) slični su onima prouzrokovanim askaridima, samo u jačem obliku, a proljev je često crnkast zbog probavljene krvi. Važno je prekinuti životni ciklus tih glista, očistivši od jajašaca vanjsku okolinu, zagađenu izmetom. U izmetu se nalazi ličinka koja se unosi u organizam kroz usta, s hranom ili vodom, ili se, pak, probije kroz kožu, naročito kožu trbuha ili mekuši, koje najviše kontaktiraju s tlom. Prijenos nastaje i pomoću majčinog mlijeka pa će tako mladunčad već imati parazite u času odbijanja od sise.Najrasprostranjenije trakavice su ružičasto-bjelkaste boje, u obliku trake, duljine od nekoliko centimetara do 1-2 metra. Žive učvršćene u stijenci crijeva, hraneći se lakomo hranom koju životinja pojede. Čim koji završni dio njezinog tijela bude zreo, oslobodi jajašca ili se odlijepi spontano čim stigne do vanjske okoline. Ako ovi dijelovi trakavice budu izlučeni s izmetom, moći ćemo ih primijetiti na njegovoj površini. Slični su malim bijelim glistama, kao zrna riže, dugi 3-5 mm, i sami se neznatno pokreću. Ako bi izlazili između dva izlučivanja izmeta, mogu izazvati lagani svrbež koji prisiljava životinju da struže analni otvor o zemlju, da se liže i da se iznenada okreće kao da je nešto smeta. Podignuvši rep moći ćemo primijetiti nekoliko tih zrnaca oko analnog otvora. Da bi se ciklus tog parazita mogao nastaviti, potrebno je da stigne do životinje posrednika, koji će progutati ta jajašca. Kada pas ili mačka opet progutaju životinju posrednika, zatvorit će se biološki ciklus trakavice uz razvoj odrasle životinje.Najčešći oblik trakavice, koju nalazimo kod psa ili mačke, je Diphilidium caninum, koja treba buhu kao prijenosnika. Klinički simptomi vezani uz ovu parazitozu ponešto se razlikuju: često, ako je životinja odrasla i dobro hranjena, ne treba ih ni biti. U nekim slučajevima može se primijetiti pretjerani apetit, nezadržljiv, praćen mršavljenjem ili pomanjkanje apetita, uz mučninu, bolove u trbuhu, proljev, katkad krv u izmetu.Objektivna dijagnoza se postavlja koprološkom pretragom (pretraga izmeta), odnosno pronalaskom jajašaca i/ili samog uzročnika u fecesu. U skladu s postavljenom dijagnozom - određivanjem uzročnika, određuje se najprikladnija primjena pojedina preparata - endoparazitika. Danas se na tržištu nalaze mnogi preparati koji su prilagođeni i od strane proizvođača deklarirani za primjenu kod mačaka protiv unutrašnjih parazita. Tako, u ljekarnama naših centara moguće je pronaći preparate kao što su: Caniverm (Bioveta, a.s.), Prazinon za mačke (Genera),... Svi prije navedeni preparati se nalaze u slobodnoj prodaji i primjenjuju se prilagođeni tjelesnim težinama ljubimca (po naputku svakog pojedinog proizvođača). Osim ovih preparata, na tržištu se nalaze i antiparazitici u obliku ampula – za vanjsku primjenu (na koži). Tako, u ponudi posjedujemo Profender (Bayer), Broadline (Merial),... Ovakvi preparati se nalaze na listi veterinarsko-medicinskih proizvoda koji se po Pravilniku izdaju isključivo na veterinarski recept. To podrazumijeva da je za njihovu prodaju potrebno prethodno pribaviti recept izdan od strane svojeg veterinara u veterinarskoj stanici i ambulanti.Korisne informacije o unutrašnjim parazitima kod mačaka možete saznati u odgovoru kolegice Zdravke Rumihe, dr. med. vet., pod naslovom Crijevni paraziti.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 12.10.2017.
Odgovara: Senka Sokolić Rašić, dr. med. vet. Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Mačka mi je bolesna, išla sam kod mog veta puno puta, i sve pretrage što je rekao da se trebaju uraditi ja sam radila. Poslije ct-a koji je bio dobar, rekao je mačka ima leukemiju i da sad trebam još da uradim biopsiju. Da li ima neki lijek za leukemiju mačke i za bolju krvnu sliku. Liliana O: Mačja leukemija (FeLV) je virusna zarazna bolest. Ne može se izlječiti, ali možete pružiti adekvatnu medicinsku njegu i kvalitetnu prehranu kako bi maksimalno pomogli organizmu u obrani i omogućili Vašoj mački što kvalitetniji život s tom dijagnozom. Na tržištu postoje vakcine, no one se primjenjuju na zdravim životinjama, nažalost niti vakcinirane životinje nisu 100% sigurne od infekcije. Virus najčešće uzrokuje anemiju ili limfome, česte su sekundarne infekcije (virusne ili bakterijske) zbog njegovog imunosupresivnog djelovanja. Najčešći simptomi uključuju: bljedilo desni (anemija), gubitak apetita i mršavljenje, povećani limfni čvorovi, povišena temperatura, upale mokraćnog mjehura, gornjih dišnih prohoda i gingiva, promjene na očima, loše stanje krzna, dugotrajni proljevi, sterilitet i pobačaj. Potporna terapija može uključivati: antibiotike (kod sekundarnih bakterijskih infekcija), transfuziju krvi kod anemije, veterinarsku medicinsku hranu, vitaminsko mineralne dodatke prehrani (poticanje apetita), jačanje imuniteta (immunoboost pasta ili immun tablete), kod pojave tumora Catalysis Ocoxin. Vrlo je bitno pratiti simptome te kod bilo kakvog pogoršanja potražiti stručnu veterinarsku medicinsku pomoć. Redovito stavljajte zaštitu protiv vanjskih nametnika te čistite od unutarnjih parazita jer mogu dodatno otežati bolest i iscrpiti mačku. Takva mačka ne bi trebala izlaziti van jer predstavlja izvor infekcije za druge mačke a ujedno stresne situacije (borbe oko teritorija, parenja) pogoršavaju stanje. Bilo bi ju dobro sterilizirati. Par puta godišnje odvedite macu veterinaru na kontrolni pregled.U postavljanju dijagnoze mogu se raditi dodatni testovi: IFA, ELISA ili PCR.Životni vijek nakon postavljanja dijagnoze je oko 3 godine.
Senka Sokolić Rašić, dr. med. vet. | 04.12.2017.