*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Moja 6-mjesečna maca je prije mjesec i po dana, prilikom pada s 4. kata, iščašila prednju šapu u ramenu (Contusio et luxatio scapulo humeralis). Odmah je odvedena veterinaru koji joj je namjestio iščašeni zglob. Međutim, sutradan je postupak morao da se ponovi. Stavljena joj je i neka vrsta elastičnog zavoja za imobilizaciju koji je nosila 10 dana. Ali i nakon toga rame je ostalo dislocirano. Lijeva i desna strana prednjeg dijela tijela su asimetrične. Maca se pomalo (šepajući) oslanja na povrijeđenu nogu, ali je slabo pokreće. Molim vas da mi odgovorite koji su mogući razlozi zbog čega se iščašeni zglob ne može vratiti u normalu? Da li je ovakvo stanje bolno? Postoji li neko rješenje? Unaprijed zahvaljujem, JovanaO: Iščašenje ili luksacija predstavlja poremećaj kod kojeg dolazi do pomjeranja odnosno izmještanja kosti/ju koje sačinjavaju neki zglob. Kada je riječ o ramenom zglobu, dolazi do pomjeranja glave ramene kosti koja se normalno uzglobljava u zglobnu čašicu na lopatici. Kod mačaka nije rijetko iščašenje ramenog zgloba, s obzirom na to da na njega pada veliko opterećenje prilikom skokova, padova i sl. Prilikom iščašenja dolazi i do oštećenja ligamenata a moguće i drugih okolnih struktura. Ligamenti koji drže kosti u zglobu često ne zacijele pravilno ili se rastegnu što ih čini previše labavim da bi mogli držati zglob u zglobnoj čahuri pri nekim pokretima. Osim toga, psi i mačke nemaju u ramenom zglobu kolateralne ligamente, već njihovu funkciju obavljaju mišići, koji također često budu oštećeni pri iščašenju. U pravilu, iščašenja su bolna odmah kada se dogode, kasnije boli može, ali i ne mora biti. Rješenje za Vašu macu je specijalistički pregled veterinara-ortopeda, na temelju kojeg se mogu poduzimati daljnje mjere. Ponekad bez kirurške pomoći nije moguće normalno funkcioniranje zgloba.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 09.11.2011.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb P: Imam problem s macom, a ne znam kako da ga riješim. Prije nekoliko dana maca mi je uginula, bio sam kod veterinara i nije je mogao spasiti. Kaže da je pojela neki otrov. Ostala mi je druga maca, ali odbija da jede. Toliko je bezvoljna i tužna, ide samo i traži tu macu, vide se čak i suze kako joj padnu iz očiju. Probao sam sve moguće hrane, ali neće, kao da hoće da ugine od gladi. Inače su bile tako složne, zajedno su jele, spavale, ma bilo ih je stvarno lijepo vidjeti, zagrle se i spavaju sve su radile zajedno, toliko su bile privržene jedna drugoj da ne mogu to opisati. Sad bez nje odbija sve, samo se sklupča na krevet i spava... Samo još da kažem, prvi dan je jela otkako je ta maca uginula, drugi dan već joj je počela nedostajati i neće pa neće. Sinoć sam joj nazor dao supe na flašicu. Molim vas, doktorice, šta da radim i kako da je vratim da opet počne jesti, dovodio sam i druge mace da jedu sa njom, ali nije ni to pomoglo... Pozdrav i unapred hvala, AdisO: Vrlo je važno prvo eliminirati organske uzroke promjene ponašanja Vaše mačke (pregled kod veterinara), te ukoliko se isključi bolest kao uzrok riječ je o depresiji izazvanoj tugovanjem za drugom macom. Depresija kod mačke može izazvati gubitak interesa za hranom, može postati letargična, izbjegavati društvo i povlačiti se u samoću. Tugujuće mačke koje su izgubile bliskog druga, poput druge mačke i čovjeka, mogu se početi glasati mnogo više nego normalno. Također, mogu hodati okolo u potrazi za izgubljenim prijateljem. Mačke puno spavaju, no mačka koja pati od depresije spava više nego inače. Pada i razina aktivnosti, gubi interes za igru i može izgledati snuždeno. Takvoj mački treba pružiti puno ljubavi i pažnje, pokušajte je oraspoložiti s posebnim poslasticama i novim igračkama. Tada je ljubimcu najpotrebnija ljubav; budite strpljivi, dajte joj vremena i mačka će se oporaviti. Za podizanje raspoloženja preporučam Vam neki od preparata koje možete nabaviti u Pet centar trgovinama. Kalm aid tablete s okusom govedine se koriste za bolje raspoloženje kod pasa i mačaka. Sadrži L-triptofan esencijalnu aminokiselinu koja utječe na proizvodnju serotonina i ima smirujući i opuštajući učinak, L theanin koji opušta te vitamine B1 i B6 koji pozitivno djeluju na živčani sustav. Feliway raspršivač sadrži mačje feromone, a uključi se u struju i otpušta u zrak umirujuće feromone koji pomažu maci da se opet osjeća dobro. Bachove kapi za gubitak i tugu - biološki dodatak u globulama koji pomaže kod gubitka. Sadrži cvjetnu mješavinu javora, obične kozokrvine, i bijele gorušice i daje se u vodi ili hrani. Royal Canin medicinska hrana Calm za smirenje mačaka izloženih stresu i anksioznosti. Hrana sadrži L triptofan koji je prekursor serotoninu koji je neurotransmiter koji igra važnu ulogu u regulaciji anksioznosti, spavanju i apetitu. Sadrži koktel od četiri vitamina (pantotenska kiselina, inozitol, niacin i kolin) i jednu aminokiselinu (histidin). Na špricu ljubimici možete davati i hranu za oporavak koja je visokoenergetska i lako probavljiva (Convalescence, High calorie, Recovery ili a/d) ili prah s hranjivim tvarima koji se pomiješa sa vodom i daje na špricu (Convalescence support). Za mačke imamo i Canina Gel s taurinom koji se namaže na šapu i povoljno djeluje na organizam, a također i Calo pet ili VMP paste koje sadrže vitamine, minerale i proteine i nadoknađuju hranjive tvari i djeluju povoljno na apetit. Nemastop pasta je ukusna pasta koja pomaže u osnaživanju prirodnog obrambenog mehanizma probavnog sustava. Želimo Vam da se maca što prije oporavi.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 09.11.2011.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Je li moguće da mačke obilježavaju teritorij velikom nuždom? Naime, imam MCO mačka te se u susjedstvu nalazi još jedan iste vrste. Susjed se žalio da se oba MCO nalaze kod njega na terasi i vrše veliku nuždu, naravno bez zakopavanja budući da se radi o terasi. Odrasla sam uz mačke i nikada nisam vidjela da mačka vrši veliku nuždu negdje gdje ne može "počistiti za sobom". Hvala lijepo, MirjaO: Ugroženost ili želja za dominacijom uzrokuje da ljubimci označavaju teritorij i na takav način drugim ljubimcima to daju do znanja. Pri tom koriste i feces i urin kao mirisne oznake. U označavanju se ne zadržavaju na "svojem" dvorištu, nego nerijetko obilaze i označavaju i šire područje. Naime, mačka smatra da se njeno područje prostire i izvan njenog dvorišta, a feces je vidljiva oznaka toga. Stoga nije isključeno da vaš i drugi mačak vrše veliku nuždu na susjedovoj terasi jer je možda baš tu zamišljena granica njihovog teritorija koji jedan i drugi smatraju svojim. Ako u istoj sredini živi više nekastriranih mužjaka vrlo često se može vidjeti nezakopani feces, ostavljen kao poruka drugim mužjacima. Ženske mačke su puno pažljivije i obično zakopavaju i mokraću i izmet. U vrijeme parenja, karakteristično ponašanje mačaka, u vidu lutanja, borbi oko teritorija i borbi za ženke, polako se intenzivira. Tijekom ovog perioda, ljubimci se nerijetko udaljavaju od kuće i na duže vremenske periode, što dodatno komplicira situaciju. Naime, "vani" su izloženi različitim zaraznim bolestima, ozljedama, opasnostima od prometa vozila,... Iako se ovakvo ponašanje može prevenirati kastracijom, određena istraživanja su pokazala da to nije uvijek pravilo. Naime, prije specifično ponašanje ljubimaca se umanjuje ili u potpunosti reducira u 85-90% slučajeva po kastraciji. To nam govori da u 10-15% slučajeva, ljubimac i nakon kastracije može zadržati specifično ponašanje. Vašem susjedu mogu preporučiti upotrebu repelenata za mačke. To su uglavnom preparati intenzivnog mirisa, neugodnog mačkama koji će ih odbiti s tog prostora. Prije upotrebe je potrebno očistiti sve životinjske izlučevine i repelent nanositi svaka 2-3 dana. Nešto više o toj problematici možete pročitati u prijašnjem odgovoru Označavanje urinom / Odluka o kastraciji mačka i prehrana nakon kastracije. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 08.11.2011.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo mačku staru godinu i 2 mjeseca. Pokupili smo je s ulice kada je imala 2 mjeseca i od tada nema kontakt s vanjskim svijetom. Nažalost, nismo je nikako odveli u tih godinu dana u veterinara, tek prije par dana zbog problema s učestalim svrbežom. Veterinar joj je dijagnosticirao zastarjelu upalu uha i dao nam Garasone kapi (4 kapi, 5 puta dnevno,6 dana) i dao joj je nekakvu injekciju. Držali smo se uputa, premda ne znam koliko smo dobro uspijevali s ukapavanjem. Danas, 4 dana poslije, primjetila sam da mi je neobično vruća na dodir, ima proziran iscjedak iz nosa, par puta je kihnula, odbija hranu (što je jako čudno za nju) i stalno leži i spava. Jesmo mi nešto zeznuli s kapima ili je ona pokupila nekakav virus? Pretraživali smo internet i po simptomima izgleda da ima tzv. mačju gripa. Ako je to u pitanju kako joj možemo pomoći? Unaprijed hvala, N. & K.O: Mačja gripa predstavlja općeniti naziv za virusne infekcije gornjih dišnih prohoda u mačaka. Česta je bolest u mačaka, pogotovo u onih ljubimaca kod kojih je imunološki sustav ili nedovoljno razvijen (mačići) ili narušen iz bilo kojeg drugog razloga (npr. bolest, stariji ljubimci,...). Bolest prati sindrom (skupina simptoma) respiratorne bolesti u mačaka nalik gripi. Znakovi ove bolesti u mačaka mogu biti uzrokovani jednim ili više različitih infekcioznih mikroorganizama: virus mačjeg rinotraheitisa (poznat i kao mačji herpesvirus tip 1 - mačja obična prehlada), bakterija Bordetella bronchiseptica, virus H5N1 (mačja ptičja gripa). Uzročnici se šire na tri načina: direktnim kontaktom s vidljivo bolesnom mačkom, kontaktom s virusom na odjeći, posudama za hranu i vodu te drugim predmetima, jer se velika količina virusa izlučuje slinom, suzama i iscjetkom iz nosa. Sam virus je u okolini sposoban preživjeti i tjedan dana što bitno olakšava kontaminaciju i širenje na prijemljive životinje. Također, u prijenosu bolesti ne smiju se zaboraviti i kontakt sa mačkom koja je nositelj virusa ali sama ne pokazuje klinički vidljive znakove bolesti (konduktor). Simptomi koji prate ovo oboljenje su različitog intenziteta i variraju od jedinke do jedinke. Najčešće su prisutni simptomi poput kihanja, iscjetka iz nosa, konjunktivitisa, iscjetka iz očiju, gubitka apetita, povišene tjelesne temperature te depresija. Povremeno se uočavaju i čirevi u ustima i očima te prekomjerno slinjenje. Vrlo mlade, vrlo stare i imunosupresivne mačke sklonije su razvijanju teškog oblika bolesti pa čak i uginuća. Uginuće obično nastupa uslijed sekundarnih infekcija (infekcije bakterijama), nedostatnom ishranom i dehidracijom. Terapija kod prehlade i gripe u mačaka provodi se ekspektoransima koji liječe simptome kašlja, antitusicima, visokim dozama vitamina C, te povećanim unosom tekućine. Ako je došlo do komplikacija bakterijskim infekcijama primjenjuje se i antibiotska terapija. Mačku treba hraniti manjim ali češćim obrocima lakoprobavljive kvalitetne hrane. Kako bi dišne puteve održali prohodnima dobro je mački nos i oči nježno očistiti maramicom natopljenom toplom vodom ili vlažnim maramicama za mačke i pse (npr. Karlie Perfect Care te Canina maramice za čišćenje očiju), a naročito ako je maca preslaba da bi se dovoljno dobro sama čistila. Kako je za postavljanje dijagnoze ipak potrebno pregledati ljubimca, od strane veterinara, savjetujem Vam da to i učinite. Isti će biti u mogućnosti procijeniti status liječenja upale uha kao i utvrditi njeno trenutno zdravstveno stanje. Također, u skladu s dijagnozom kao i trenutnim zdravstvenim statusom ljubimca, biti će u mogućnosti odrediti najprikladniji način tretiranja postojećeg stanja te Vas u skladu s njim dalje savjetovati na koji način postići i osigurati brži i kvalitetniji oporavak. Za to vrijeme, ponudite ljubimcu kvalitetnu, visoko probavljivu, energetsku hranom s povećanim udjelom vitamina i minerala, koja će ujedno i ubrzati oporavak Vaše mace. Također, Vašeg veterinara redovito obavještavajte o stanju ljubimca te na takav način kvalitetnije pratite tijek oporavka ljubimca. Uz pravilno primijenjene i poduzete navedene mjere, prikladnu terapiju i njegu do ozdravljenja bi trebalo doći kroz 7-10 dana.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 08.11.2011.
Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Bila sam kod veterinara koji je rekao da mačka ima virusnu upalu grla. Je li to izlječivo i kolike su šanse da mačka potpuno ozdravi? Je li ta bolest zarazna za ljude i životinje? Hvala, Snježana O: Virusne upale grla u mačaka mogu biti vrlo blagog tijeka, ali se mogu zakomplicirati bakterisjskom infekcijom. U nekim slučajevima prolaze same, dok je kod težih stanja potrebno uvesti antibiotsku terapiju. Upale grla se mogu javiti kao zasebno oboljenje ili kao jedan od simptoma zaraznih mačjih bolesti. Upale grla često javljaju u jedinki oslabljenog imuniteta, a jedan od mogućih uzroka ovom stanju su i parazitarne invazije. Uz praćenje općeg stanja, kvalitetnu prehranu i postupanje prema uputama veterinara koji mačka liječi, Vaš mačak će potpuno ozdraviti. Preporučam Vam i da mačku u prehranu uvedete neki od multivitaminskih dodataka za mace kako bi organizam što lakše prebrodio krizu. Virusne upale grla u mačaka nisu zarazne za ljude.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 28.10.2011.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Dobar dan. Imamo mačku vec 3,5 god.i njena 3 mačića koji imaju već 1,5 god. Preko dana su uglavnom oko kuće, dok noć i jutro provode spavajući u kući. Zadnjih nekoliko mjeseci sam primjetio da se jako češu po ušima (svi osim jedne) pa sam na vašim stranicama doznao da se po izgledu i svim simptomima radi o "šugarcima". Pročitao sam vaše odgovore, ali nisam našao odgovor kako se zovu kapi za uši i kako se nanose. Naš veterinar nam je preporučio kapi Garasone, ali su one za ljude i za upale uha što oni još nemaju. Preporučio nam je nekakve ampule, ali jedna košta 48 kn i rekao je da se treba nanositi nekoliko puta dnevno. S obzirom da imamo 3 mačke s istim problemom, morali bismo izdvojiti min. 300 kn dnevno, a nije mogao ni garantirati njihovo ozdravljenje nakon tretmana.Hvala unaprijed. GoranO: Više o ušnim šugarcima u mačaka pisao je kolega Dragan Vešović, dr. vet. med. u ranije objavljenom odgovoru Ušni šugarci. Vezano uz preporučene ampule, vjerujem da je došlo do malog nesporazuma između Vas i Vašeg veterinara. Naime, jedino je moguće da se radi o dvije ampule: Pfizer Stronghold i Bayer Advocate. Djelatna tvar ampulice Stronghold je selamektin iz skupine avermektina koji remeti živčanu aktivnost, tj. paralizira i ubija brojne parazitske bezkralježnjake. Koristi se za suzbijanje buha, uši, alergijskog dermatitisa uzrokovanog buhama, adulta crijevnih nematoda, srčanog nematoda i ušnog šugarca. Znači, u mačaka djeluje protiv ušnog šugarca (Otodectes cynotis), a za to je ampulu dostatno aplicirati jedanput. U pojedinih mačaka je, za cjelovito suzbijanje šugarca, ponekad drugu dozu potrebno ponoviti za mjesec dana. Prije terapije ušne šuge preporučuje se očistiti zvukovode cerumenolitikom (npr. Otifree otopina). Ukoliko je nužno, valja odgovarajućim kapima za uho smanjiti eventualni svrbež ili paralelnu bakterijsku infekciju. Druga ampula, Advocate spot-on za mačke sadržava dvije djelatne tvari - imidakloprid i moksidektin. Imidakloprid je ektoparaziticid iz skupine kloronikotinilnih spojeva a učinkovit je protiv pdraslih buha i njihovih larvalnih stadija inhibirajući kolinergičnu transmisiju što se očituje paralizom i uginućem insekata. Moksidektin je makrociklički lakton II. generacije iz skupine milbecina. Djeluje paraziticidno protiv brojnih ekto- i endoparazita uzrokujući flacidnu paralizu nametnika koji potom uginu ili budu izbačeni iz organizma. Stoga se općenito koristi ako je u ljubimaca prisutna mješovita invazija nametnicima (ektoparaziti i želučano-crijevni oblići) ili postoji velika vjerojatnost da do njih dođe (prevencija), odnosno u suzbijanju i profilaksi infestacije ljubimaca s buhama, suzbijanju ušnih šugaraca, sprječavanju invazije srčanim crvom, te kao dio preventivnog programa za suzbijanje alergijskog dermatitisa uzrokovanog ubodom buha. Način primjene je isti kao i kod Stronghold ampule. No, upala uha u mačaka može biti posljedicom i infekcije mikroorganizmima, kao što su bakterije i gljivice, a naravno, upala uha može se razviti nakon invazije šugarcima ušnim parazitom, ali i prisustvom stranog tijela ili to može biti alergija. Terapija se, u pravilu, provodi nakon točno postavljene dijagnoze, odnosno nakon pregleda životinje. Liječenje upala uha ovisi o primarnom uzroku, a obično se radi o lokalnoj primjeni akaricidnih pripravaka, veoma često i u kombinaciji s antibiotikom. Stoga je, u ovisnosti individualno o slučaju moguće preporučiti određeni pripravak, odnosno lijek. Iz tog razloga, a s obzirom kako su naši odgovori informativne prirode, za vlasnika ljubimca nema osobitog značaja odabir lijeka i način primjene. Odabir terapije i način primjene objašnjava veterinar u ambulanti nakon načinjenog kliničkog pregleda.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 28.10.2011.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb P: Kastrirali smo mačora prije više od 6 mjeseci, kad smo ga kastrirali bio je star oko 7 mjeseci. No, primjetili smo da mu se ponašanje nije promijenilo. Isprva smo mislili da je normalno da prođe 4 mjeseca dok se hormoni ne izluče, ali nakon ovoliko vremena malo nam je čudno. Čak se par puta pomokrio (iako nije bio miris klasičnog urina nego nesnosan smrad) i čim osjeti ili vidi mačku, počne divljati i skakati na prozore, a od nedavno je i počeo mijaukati i zavijati, baš kao pred parenje. Zanima me što bi moglo biti uzrok tome i je li moguće da je kastracija bila neuspješna i ako je, što učiniti povodom toga? A što se tiče prehrane, otkad je kastriran, prešli smo na Royal Canin za kastrirane mačore do 7 godina starosti. Puno Vam hvala na Vašem odgovoru. IvanaO: Nekastrirani mužjaci koji ne idu van iz domova kada se tjeraju uglavnom su uznemireni, stalno mijauču u potrazi za ženkom te obilježavaju po stanu svojim urinom vrlo intezivnog i neugodnog mirisa. Iako je markiranje urinom svojstvo nekastriranih mačaka, mnogi kastrirani mužjaci također nastavljaju obilježavati urinom. Mačji urin ima vrlo jak i neugodan miris. Obilježavaju da označe svoj teritorij te obilježavaju kada je u blizini mačka koja se tjera. U kastriranih mužjaka mačaka se može također pojaviti tjeranje, pogotovo ako u blizini imaju mačku koja se tjera ili drugih životinja. Čak mogu i pokušati pariti drugu mačku ili napadaju plišane igračke. Savjetuje se kastrirati mačka prije nego počne obilježavati jer na taj način neće niti razviti tu naviku. To je prije šest mjeseci starosti. Tada i urin još ne promijeni miris. Istraživanja pokazuju da 77% kastriranih mačaka ne obilježava urinom. Za svaku je pohvalu što ste odlučili kastrirati Vašeg mačka. O prednostima kastracije pisala je kolegica Davorka Balantin, dr. vet. med. u ranijem odgovoru Kastracija mačka. Uvijek dobro očistite mjesto koje ljubimac označava i izbjegavajte sredstva s amonijakom koja mogu opet potaknuti mačka na obilježavanje jer ih podsjećaju na urin. Iz ponude Pet centra izdvajam Cato frisch sprej koji odstranjuje neugodne mirise najrazličitijeg porijekla i to tako da ih razgrađuje te Amici e felici deterđdžent za čišćenje i protiv neugodnih mirisa. U trgovinama Pet centra možete nabaviti i sprej za odbijanje mačaka od označavanja te sprej na bazi mačjih feromona kojima se ispravlja nepoželjna navika označavanja urinom, umjesto čega mačke počnu određeno mjesto označavati trljanjem brade. Ukoliko se ponašanje ne smiri, savjetujem Vam da se obratite veterinaru koji je kastrirao mačka.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 28.10.2011.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb P: U zadnje vrijeme moja mačka (2,5 mj.) ima napade bijesa jače no inače, zna me dosta jako ugristi i ogrebati. Čini se dosta ljuta... Mislimo ići na sterilizaciju s 8, 9 mj. Je li možda uzrok ovakvog ponašanja što nije sterilizirana pa je muče hormoni? Ima puno igračaka. Ne znam što da radim, da li da joj dam kupim tablete za smirenje ili ju je uplašilo ovo Božićno pucanje petardama? Kako joj mogu pomoći? I još jedno pitanje: razmišljam o tome da joj nabavim društvo, psa ili mace, da se ima s kim igrati, možda je to posljedica što ja često nemam vremena za igru? MateaO: Normalan dio razvoja i odrastanja mačića je igra s drugim mačićima. Mačići uvježbavaju vještinu hrvanja koja bi im kasnije mogla poslužiti, hvataju jedni druge, prevrću se, grizu... pa ta igra može djelovati dosta grubo. Na taj način izoštravaju svoje lovne sposobnosti, spretnost i brzinu. Odrasle mačke izbjegavaju borbu kad god je to moguće. No, ponekad je borba jedini način rješavanja nesuglasica oko teritorija ili zadobivanja partnera pa će mačići vježbati napade od najranije mladosti. Budući da je većina ljubimaca sterilizirana, borbe između mužjaka puno su rjeđe. Domaće mačke rijetko imaju potrebu za borbom, ali će se ipak igrati borbe s drugim mačkama u kućanstvu, a ponekad i s ljudima kako bi usavršile svoje obrambene sposobnosti. U nedostatku drugog mačića, Vaša ljubimica koristi Vas kao adekvatnu zamjenu. Vama je sada najvažnije postaviti granice grubosti u igri da Vas ne ozlijedi. Također je opskrbite igračkama u obliku igračke miša, mahalicama koja na sebi ima miša ili perje te lopticama tako da mačkica potroši suvišnu energiju u natjeravanju tih stvari. Kako će odrastati, mačkica bi se trebala pomalo smiriti (oko 5 mj. starosti). Ukoliko ste primjetili da je agresivnost više izražena nakon što se uznemiri zbog zvuka petarde, savjetujem Vam neko od biljnih sredstava za smirenje (Bachove globule protiv straha ili Dia calm tablete) dok ovo stresno razdoblje ne prođe. Budući da potječu od životinja koje su živjele samotnjački, koliko će mačke dobro prihvatiti strance i novopridošlice, ovisit će o tome koliko su dobro bile socijalizirane dok su još bile mačići i koliko su tada imale ugodnih susreta s drugim mačkama i životinjama. Također, s obzirom na starost mačkice mislim da bi se bez problema naviknula na društvo.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 28.12.2011.
Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam odraslu mačku staru otprilike 3 godine. Sinoć je iz šetnje došla s razbijenim očnjacima desne strane. Zanima me, prije negoli je odvedem veterinaru, koliko je važno za njeno zdravlje da to pogleda stručna osoba? Šaljem slike za lakši uvid u stanje zuba. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru! MirjanaO: Zub je građen od tri glavna tvrda tkiva – cakline, dentina i cementa, te mekog tkiva koje se nalazi u središtu zuba – zubne pulpe. Ukoliko je kod loma došlo do otvaranja unutrašnjeg dijela, zubne pulpe, otvoren je ulaz u unutrašnje strukture zuba. Stoga je za očekivati bol kao i moguće infekcije koje mogu izazvati upalne promjene. Iako se veterinarske ambulante male prakse bave širokim spektrom različitih zahvata, liječenje i zatvaranje oštećenih zuba ipak zahtijeva specijalistička znanja. Stoga Vam preporučam da mačka odnesete na pregled kako bi se postavila dijagnoza. Vaš veterinar će dati daljnje upute vezano uz mogućnost i potrebu liječenja, odnosno zatvaranja zuba.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 23.12.2011.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prošlo je mjesec dana otkako sam izgubila svog voljenog mačka koji je najvjerojatnije obolio od FIP-a. Bio je star samo dvije i pol godine. Imam za Vas dva pitanja: naime, kada smo došli veterinaru nakon što je mačak teško disao, išao je na slikanje gdje su vidjeli da ima u plućima tekućinu. Odmah su mu punktirali tu tekućinu, hitno. Na kraju svih krajeva i nakon 10 dana liječenja antibioticima (Ketocef) i diuretikom Fursemid morali smo ga uspavati. Nije bilo nikakvih znakova poboljšanja, prestao je jesti, pluća nisu dolazila k sebi, jedva je hodao a temperatura mu je pala na 35°... I sada, nakon mjesec dana i dalje me muči jesam li dobro postupila, je li se moglo još nešto učiniti... Dakle, prvo pitanje. Užasno me muči to što mu nisu dali nikakvu anesteziju kada su mu punktirali tu tekućinu. Imam osjećaj da ga je to jako boljelo, a veterinari mu nisu dali ništa protiv bolova. Dva puta su ga piknuli i vadili mu. To zapravo nije bila tekućina, bilo je gusto. Zanima je da li se inače daje anestezija ili nešto slično pri punkciji? Da li je u redu što nije dobio anesteziju? Drugo pitanje glasi: Koliko dugo "živi" virus koji uzrokuje FIP, u kući, na tepisima...? Možda ću ako ikada budem mogla preboljeti svog voljenog miceka udomiti drugu macu pa me zanima kakve su mogućnosti da druga maca dobije FIP? Jastuk na kojem je spavao pokojni mačak sam oprala vodom i šamponom i ispirala više puta te ga dugo sušila na tavanu. Jastuk je relativno nov. Dekicu i igračke bi nova maca dobila svoje. Mogu li transporter i WC dezinficirati Domestosom, a zdjelice normalno oprati Jarom ili nekim sličnim deterdžentom bez bojazni od tog corona virusa?Lijepo Vas pozdravljam i hvala na odgovoru. D.O: Mačji peritonitis ili virusni peritonitis mačaka ili FIP je bolest uzrokovana coronavirusom. Mačake po cijelom svijetu mogu biti inficirane ovim uzročnikom, ali manji broj pokazuje znakove oboljenja.Akutni ili početni stadij može proći bez vidljivih znakova, može se pojaviti povišena temperatura, upala konjuktiva, proljev, upala gornjih dišnih puteva. Stadij može potrajati par dana do par tjedana, nakon čega prelazi u jače izraženi stadij kada se uočava znatno povećan obujam trbuha (ascites ili nakupljanje tekućine), povišena temperatura, anoreksija, gubitak težine i depresija. Bolest je sporog tijeka i gotovo je uvijek smrtonosna. Inkubacija bolesti (vrijeme od ulaska uzročnika u organizam do manifestacije prvih kliničkih znakova bolesti) traje oko 4 mjeseca. Prvi klinički simptomi su anoreksija (gubitak na težini), depresija i povišena tjelesna temperatura terapiju antibioticima. Temperatura je konstantno povišena 39,2-41,1°C i traje sve do uginuća. Javlja se dehidracija, anemija i ikterus (žutica). Životinja bolno reagira na dodir abdomena, javlja se ascites (tekućina u trbušnoj šupljini) zbog kojeg je deformiran trbuh. Disanje je otežano, životinja kašlje, a može i povraćati i imati proljev. Ponekad se promjene javljaju samo na jetri, bubrezima, moždanim ovojnicama, mozgu ili očima, te tada ne nastaje peritonitis niti se skuplja peritonealna tekućina, već simptomi odgovaraju promjenama zahvaćenog organa. Bolest može trajati 2 tjedna do 2 mjeseca, a najčešće završava letalno za 5 tjedana. FIP je izuzetno teško dijagnosticirati općim kliničkim pregledom jer se mnoge bolesti manifestiraju vrlo sličnim simptomima. Smatra se da je u prirodi moguće širenje intrauterino, mačjim mlijekom, infekcije urinom, direktnim kontaktom te ekstraktima jetre i slezene koje su pune krvi i ascitesom. Većinom obole mačke u čoporu starosti od 3 mjeseca do 3 godine. Mačke plemenitijih pasmina (posebno sijamske) su osjetljivije od običnih mačaka. Mužjaci su primljiviji od ženki. Virus je neotporan izvan organizma i preživljava tek vrlo kratko ako nije u živoj stanici. Stoga, kvalitetno provođenje dezinfekcije podrazumijeva mehaničko čišćenje grubih nečistoća, potom pranje i na kraju upotrebu samog sredstva za dezinfekciju. Za kvalitetno provođenje dezinfekcije najbolji su komercijalni dezinficijensi koji su sigurni za upotrebu, ekološki su prihvatljivi, brzo djeluju i aktivni su u malom razrjeđenju. Dobar izbor je Ecocid-S koji ima višestruku upotrebu jer djeluje virucidno, baktericidno i fungicidno. Osim ovog preparata, postoje i drugi, kao što su Virkon-S i Aldesol koji također imaju širok spektar i zadovoljavaju postavljene kriterije. Prilikom punkcije se u pravilu ne daje anestezija, a kod iznimno nemirne životinje pristupa se sedaciji. Razlog tome je činjenica da davanje anestetika predstavlja veći rizik od zahvata punkcije.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 19.12.2011.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mačkicu staru 2 mj. Kupio sam wc i Hobby Easy clean. Zanima me hoće li što biti mačiću ako ga slučajno pojede? Luka O: Ova pojava je relativno česta kod mladih ljubimaca. Naime, za vrijeme njihova navikavanja na obavljanje nužde na za to prilagođenom mjestu (wc za mačke i pijesak), oni nerijetko uzimaju pijesak misleći da je to hrana. Naravno, bilo bi potrebno takvo ponašanje ljubimaca spriječiti jer uvijek postoji vjerojatnost iritacije probavna sustava s posljedičnim probavnim smetnjama. U tu svrhu potrebno je promatrati kao i paziti na samog ljubimca te u svakom trenutku kada pokuša jesti pijesak dati mu do znanja da to nije doro. Također, vlasnici savjetuju da se ne uzima u tako mlađoj dobi pijesak koji radi grudice jer isti nerijetko dodatno intrigira ljubimca i na neki način potencira uzimanje. Više o privikavanju mačića na higijenski pijesak možete saznati u odgovoru kolegice Zdravke Rumihe, dr. vet. med. Privikavanje mačića na higijenski pijesak. Za vrijeme rasta i razvoja mačića, osigurajte mu kvalitetnu i prikladnu prehranu koja će dodatno osigurati sve potrebite nutritivne elemente nužne za nesmetani rast i razvoj te spriječiti eventualne deficite u organizmu koji za posljedicu mogu imati specifično ponašanje (uzimanje pijeska, zida, kamenčića).
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 14.12.2011.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Prije četiri dana, najnapredniji od tri četvoromjesečna mačeta se razbolio. U prvi mah nismo uočili simptome, ali je ležao i mazio se uz nas tražeći izvor toplote (vjerovatno je imao temperaturu); sutradan vidjela sam crnilo oko ustašaca i na brkovima, misleći da je pojeo štogod. Pritom bio je živahan. Veterinar nije utvrdio dijagnozu niti nam je bilo šta bliže rekao. Dao mu je injekcije antibiotika, vitamine, infuziju (mačić je bio na stacionaru tri dana), zadah mu je bio težak po ribi i posve je klonuo, a povremeno bi skakao u transporteru, bacao se, grebao kandžicama... Bio je toliko slab da nije mogao da drži glavicu. Danas smo ga donijeli kući i dok moj muž tvrdi da prede, meni je to nalik "krčanju" iz pluća, povremeno ustane i vidim da guta pljuvačku, a dok leži "krči"i okice su mu otvorene. Jako se plašim za njega. Ne znam šta da radim. Molim Vas za savjet. Nažalost, bila sam na operaciji dva dana te sam propustila da uočim niz simptoma. Hvala, Duška O: Vaš mačić ima opće simptome karakteristične za brojne bolesti i na temelju njih teško je i nezahvalno izvlačiti zaključke. S obzirom na to da navodite "krčanje iz pluća" mogu Vam opisati uobičajene respiratorne probleme kod mačaka. Respiratorne infekcije su kod mačaka relativno česte.Glavni i najčešći uzročnici su virusi - mačji herpesvirus koji izaziva rinotraheitis i mačji kalicivirus, iako se tu mogu naći i neki drugi mikroorganizmi. U nastanku bolesti veliku ulogu igra stres, stoga bolest najviše pogađa mačiće, ali obolijevaju i starije mačke. Mačke koje prebole infekciju ostaju relativno dugo kliconoše, a bolest se prenosi direktnom kontaktom, ali i neizravno, najčešće aerosolom, kao i opremom. Znaci bolesti su visoka tjelesna temperatura, gubitak apetita, kihanje i suzenje očiju, letargija, kašalj, iscjedak iz nosa, koji može biti, ovisno o stadiju bolesti, bistar, sluzav i zamućen, kao i gnojan. Može se zakomlicirati i upalom pluća, odnosno sekundarnim bakterijskim infekcijama, a sve skupa obično traje 5-10 dana, uz povoljnu prognozu, osim kada se radi o malim mačićima koji mogu veoma teško oboljeti. Liječenje je, s obzirom na to da se radi o virusnim infekcijama, potporno i simptomatsko. Liječenje uključuje primjenu antibiotika širokog spektra, radi bakterijskih sekundaraca, kapi za nos i oči te infuzije po potrebi. Redovno treba čistiti nos i oči jer se stvaraju i suše velike količine iscjetka. Ponekad mačke višednevno odbijaju jesti pa je dobro hraniti ih sa špricom, mačjom hranom za rekonvalescentna stanja. Težina i trajanje bolesti u vezi je s općim stanjem mačke pa će tako znaci bolesti biti izraženiji kod slabije uhranjenih mačaka izloženih stresu. Odrasle mačke obično ne oboljevaju teško, što nije slučaj kod mačića, koji mogu biti ozbiljno bolesni i kojima je nužna veterinarska pomoć. Dodatno o pneumonijama kod mačaka možete pročitati u ranije objavljenom odgovoru Upala pluća (pneumonia) u mačaka.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 13.12.2011.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb P: Nedavno sam uzela dva mačića iz istog legla, muško i žensko, imaju 4 mjeseca. Po preporuci veterinara mislili smo kastrirati samo njega, međutim ne znam kada bi bilo vrijeme za to budući da ženke sazrijevaju ranije. Bojimo se da će se pariti ako previdimo da je mačak dosegao spolnu zrelost. Je li moguće kastrirati mužjaka sa 6 mjeseci bez nekih nepoželjnih posljedica za njega? Njih dvoje se često "igraju", love se po stanu, grizu za uši i glavu, ponekad bude glasnijeg mjaukanja kao zbog boli, ne znam da li je to zaista igra ili se zapravo tuku? On nju zadnjih par dana kad se tako igraju liže i griže ispod repa, je li moguće da se već tjera?O: O spolnom sazrijevanju muškog mačka pisao je kolega Dragan Vešović, dr. vet. med. u ranije objavljenom odgovoru Spolno sazrijevanje i spolni nagon mačka. Mačak postaje spolno zreo u dobi pet do devet mjeseci i od tada je spolni sustav u pripravnosti ako se ukaže prilika. Luteinizirajući hormon iz hipofize stimulira testise na stvaranje sperme, ali i muškog spolnog hormona, testosterona. Mačke na svom teritoriju ostavljaju vidljive oznake kako bi priopćile svoje prisutstvo ili posjed određenog područja. Mačak štrcanjem urina označava svoj domaći teritorij.Mačke koriste označavanje urinom i kao komunikaciju među sobom. Mačji urin sadrži feromone koji su kemijske supstance koje govore drugim mačkama neku poruku. Sve mačke bilo kastrirane ili ne, muške ili ženske mogu označavati urinom, ali ipak je najčešće u nekastriranih mačaka. Ženke najčešće označavaju kada se tjeraju. Kastracija mačka prije spolne zrelosti može u postpunosti osigurati da nikada ne počne označavati. Kastracija nakon što je već počeo označavati može smanjiti označavanje. Nekastrirani mužjaci označavaju češće i njihova mokraća ima jak neugodan miris. Nekastrirani mužjak mačak počne označavati teritorij nakon što postane spolno zreo. Mnogi faktori mogu utjecati na to kada će početi označavati. Mužjaci u suživotu s više mačaka ili s više mačaka u susjedstvu počinju obilježavati ranije. Kućanstva s više mačaka imaju više problema sa označavanjem urinom. Za odrasle mačke istraživanje je pokazalo da je 87% mačaka prestalo obilježavati urinom nakon kastracije, 78 % prestalo je odmah, 9% nakon par mjeseci, a 13% je nastavilo obilježavati. Drugo istraživanje je pokazalo da je 77% mačaka smanjilo ili potpuno prestalo označavati 6 mjeseci nakon kastracije. Iz vlastitog iskustva pokazalo mi se da nakon za lutanjem počinje nakon druge do treće godine života. Sprječavanje označavanja urinom može se pokušati spriječiti mačjim feromonima, o kojima je detaljnije pisala kolegica mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med. u svom odgovoru Mačji facijalni feromoni - "Ceva" Feliway spray". Na mjestima na kojima mačka obilježava urinom i na taj način ona počne označati označavati trljanjem bradom. Također postoje sprejevi za odbijanje mačaka da označavaju mokraćom određena mjesta, npr. Beaphar odbojni sprej. O spolnom sazrijevanju ženke mačke pisao je kolega Franjo Hrgota, dr. vet. med. u ranijem odgovoru Spolno sazrijevanje i parenje mačke. Ukoliko Vaša ženka mačka neće izlaziti van i ukoliko neće imati preizražene znakove tjeranja (mijaukanje, označavanje urinom), Vi možete kastrirati samo mužjaka, ali zbog zdravlja mace i Vašeg mira mislim da je najbolje kastrirati oboje. O najboljoj dobi za kastraciju mačaka pisala je kolegica Martina Kuzmanić, dr. vet. med. u svom odgovoru Dob za kastraciju mačaka. Njihovo igranje koje trenutno Vama izgleda dosta grubo sasvim je uobičajena za njihovu dob kada se uče vještinama i lovu.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 13.12.2011.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb P: Prije nekoliko dana pronašli smo macu na ulici, koju smo udomili, procjenjujem da je oko pet mjeseci starosti, do danas je sve bilo u redu ili možda mi nismo uočili, međutim danas smo uočili da joj malo visi stomak, a koliko znamo nije sterilizirana. Primjetio sam na njenom ponašanju da često liže to mjesto, mjesto je mekano, nalik nakupini kože recimo, više nego nekakva kvržica, stoga vas molim za vaše cijenjeno mišljenje koji su mogući uzroci toga? Unaprijed hvala, Hrvoje O: Prije zime mačke počinju više jesti i nakupljati masnog tkiva da se pripreme za zimu. To masno tkivo u ženskih mačaka najviše je vidljivo u potkožju na trbuhu zbog čega vlasnici imaju dojam da se mačka udebljala ili da će imati mlade. Zadebljanje na trbuhu može biti i hernija (kila, bruh). Hernija (kila) je izlaz trbušnih organa kroz otvor na trbušnoj stijenci pod kožu (vanjska) ili u susjedne šupljine npr. ošitna hernija, onda je to unutarnja hernija. Može biti prirodna pri rođenju ili neposredno nakon te stečena trbušna hernija zbog povrede. Prirođena hernija je posljedica nepotpunog zatvaranja trbušne šupljine za vrijeme fetalnog razvoja, moguće i za vrijeme poroda (pupčana kila), a može biti i genetski uvjetovana. Vanjska hernija očituje se kao izbočenje trbušne stijenke različite veličine koje nije temperirano niti bolno. Tvorba je mekana, djelomično fluktuira. Liječenje je operativno. O herniji je pisala i kolegica Zdravka Rumiha, dr. vet. med., u ranije objavljenom odgovoru Kvrga na trbuhu mačića - pupčana hernija. Savjetujem Vam da posjetite veterinara koji će postaviti točnu dijagnozu.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 13.12.2011.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj je mačak star godinu i pol. Zadnjih mjesec dana pije velike količine vode. Normalno se ponaša i jede. Možete li mi reći je li to znak bolesti? Unaprijed hvala! Ana O: Pijenje više vode (polidipsija) može ukazivati na šećernu bolest, bolesti jetre i bolesti bubrega, hormonalna poremećaja, a čak neki lijekovi mogu uzrokovati pojačano žeđanje i mokrenje (kortikosteroidi, diuretici...). U obzir mogu doći i hipertireoidizam (pojačan rad štitnjače), hiper- ili hipo-adrenokorticizam (pojačano ili smanjeno stvaranje kortizola), diabetes insipidus. Međutim, pojačano pijenje može biti i fiziološki proces, npr. jedenjem suhe, dehidrirane hrane maca će piti više vode nego kad jede mokru hranu. Također, više temperature zraka, kao i suh zrak, imaju za posljedicu pojačani unos tekućine. Pojačano pijenje vode je jako važan simptom i ne smije se zanemariti pa je potrebno obratiti se što prije veterinaru.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 09.12.2011.
Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Molim Vas za pomoć u vidu informacije i savjeta o prehrani mačke. Imamo macu staru 10 godina kojoj je po treći puta ove godine operiran tumor na koži, nastao najvjerojatnije uslijed cijepljenja protiv bjesnoće (redovito je svake godine cijepljena protiv bjesnoće i mačičaka). Prvi put veterinar u privatnoj klinici koji ju je operirao bio je uvjeren da se radi o kalcifikatu uzrokovanim unošenjem stranog tijela prilikom cijepljenja te izvađeni tumor nisu poslali na analizu, a drugi put da se radi o reakciji na konac nakon prve operacije. Nakon što se tumor ubrzo pojavio na istom mjestu po treći puta i ubrzano rastao, zatražio sam mišljenje na Veterinarskom fakultetu, gdje je punkcijom ustanovljeno da se radi o staničnoj malignoj tvorbi, a izgled stanica upućivao je da se najvjerojatnije radi o sarkomu. Također je na fakultetu prije zahvata napravljen i RTG pluća, koji je pokazao da nema uočljivih metastatskih promjena. Maca je tako po treći puta operirana prije 17 dana, tvorba je poslana na PH analizu (nalazi bi trebali biti gotovi svaki dan), a sukladno nalazu punkcije operacija je izvedena vrlo radikalno. Nakon nalaza, doktor će razmotriti mogućnost kemoterapije jer, kako mi je saopćio, ako se potvrdi sarkom, isti je vrlo agresivan i gotovo da nikakva kemoterapija ne pomaže. Neovisno o tome, zanima me postoji li i gdje se može kupiti hrana prilagođena macama s karcinomima, kao što sam to pročitao za pse? Postoje li ikakvi dodaci prehrani za mačke s takvom dijagnozom? Unaprijed zahvaljujem na Vašem odgovoru. IgorO: Životinje oboljele od tumora imaju značajno promijenjen metabolizam ugljikohidrata, bjelančevina i masnoća zbog kojega najčešće dolazi do nastanka anoreksije. Takve promjene u metabolizmu mogu utjecati odnosno smanjiti kvalitetu života, smanjiti odgovor na terapiju te skratiti vrijeme preživljavanja. Iako za sada nema idealne prehrane u slučaju tumora, istraživanja ipak pokazuju da je bilo kakva nutricionalna potpora bolja nego nikakva. Cilj je zapravo da se spriječi nastanak anoreksije i gubitka na težini. U tu svrhu preporuča se davati hranu sa relativno malom količinom jednostavnih šećera odnosno ugljikohidrata, a umjerenom količinom bjelančevina, vlakana i masnoća. Dodatak omega – 3 masnih kiselina kod pacijenata oboljelih od tumora ima navodno blagotvoran učinak na metabolizam isto kao i dodatak esencijalnih aminokiselina (arginin, cistein i glutamin) koje pomažu održavanju normalne funkcije imunološkog, hematološkog i gastrointestinalnog sustava. Trenutno jedina hrana na tržištu koja odgovara gore navedenom profilu je Hill's n/d, ali ona je isključivo namijenjena psima. Najbliža njezina varijanta, a da se može davati i mačkama, su također Hill'sove a/d konzerve. Što se tiče dodataka prehrani poput vitamina, minerala, enzima, antioksidansa i sl., oni zasigurno imaju nekakav potencijal u smanjenju rizika od nastanka tumora te smanjenju rasta metastaza međutim studije o njihovoj primjeni, idealnim dozama i kombinacijama su još uvijek u tijeku. Sama prehrana će naravno ovisiti i o tipu tumora te zahvaćenim organima pa svakako savjetujem da se o tome još konzultirate s Vašim veterinarom nakon što dobijete konačne nalaze. Nešto više o tumorima kod mačaka te prehrani kao dio oporavka možete pročitati i u ranijim odgovorima mojih kolega Liječenje tumora i prehrana kao dio oporavka te Tumor kože.
Elena Tijan, dr. vet. med. | 09.12.2011.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Udomila sam mačića (muškog) pa me interesira postoji li kakav trik za procijeniti barem otprilike starost mačića. Kad smo bili kod veterinara vagali smo ga i imao je 1,7 kg. Sada nakon što je već mjesec dana kod nas, sve manje sliči na mačića i pretvara se u mačora. Isto tako mi se čini da u ovom periodu od kad je kod nas sve više i više jede. Kako sam do sada imala iskustva samo s psima, ne znam kako ide s rastom domaćih mačaka i kolika je uopće "normalna" kilaža odraslog mačka. Nadam se da ćete mi pomoći i srdačno vas pozdravljam. Tina O: Rast mačića odvija se u 2 faze. Period od rođenja do 4. mjeseca karakterizira vrlo brz rast. Izgrađuje se koštani sustav mačića, a tjelesna težina mu se uveća 5–7 puta do 8. tjedna života. Organizam mačića ima jako velike energetske potrebe. Od 4 do 12 mjeseci slijedi sporiji rast. Konsolidira se koštani sustav i izgrađuje se mišićna masa, organizam mačića i dalje ima velike energetske potrebe. Mliječni zubi pojavljuju se vrlo rano, tijekom 2. tjedna života. Mačić ulazi u 2. fazu rasta u doba kada izbijaju stalni zubi, u dobi od 4 do 6 mjeseci. 1.-2. mjeseca - težina mačića može biti 350-600 g;2.-3. mjeseca - 800 g - 1,2 kg;4.-6. mjeseca - mačić dosegne težinu 1,2 - 2,1 kg. Na rast i razvoj kao i dobivanje na težini može utjecati prisutnost parazitarne invazije (gliste, trakavica), poremećaji u metabolizmu, (ne)prilagođena prehrana ili urođene anomalije. Također, mogu utjecati i porođajne poteškoće. Odrasla mačka je od njuške do kraja trupa dugačka prosječno 60 cm; rep je kod ženki dug 25,2 cm, a kod mužjaka 26,9 cm. U ramenima je visoka 30-35 cm. Može biti teška do 10 kg, s time da su mužjaci obično veći nego ženke. Prosječno, domaća mačka kao ženka je teška 4 kg, a mužjak 5,5 kg. Žive oko 15-20 godina. Ako uzmemo sve navedeno u obzir, Vaša maca bi trebala sa 1,7 kg biti starosti oko 6-8 mjeseci.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 09.12.2011.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Imam dvije odrasle mačke, s time da jedna teži 3 kg, a druga 7 kg. Dajemo im jednako jesti (otprilike 2-3 puta dnevno) i pratimo da deblja mačka (kastrirani mačak) ne pojede manjoj (kastriranoj ženki) hranu, ali on je svejedno puno deblji. Redovito posjećujemo veterinara (barem jednom godišnje) i rekao je da nema zdravstvenih problema, ali mene njegova težina ipak zabrinjava. Trebam li biti zabrinuta? Također, zanima me koliko često se mačkama smiju davati poslastice (u mom slučaju Dein bestes štapići)? Smiju li se davati svakodnevno? Srdačno zahvaljujem na odgovoru. IvaO: Pretilost može biti ozbiljan problem kod mačaka pa se preporučuje redovna procjena Vašeg veterinara, a kod kuće možete jednostavno prijeći rukama sa strane njenim abdomenom odnosno rebrima. Lako ćete osjetiti rebra bez debljeg sloja. Struk (pojas iza rebara) treba biti jasno vidljiv gledajući odozgo, a trbuh se ne bi trebao njihati pri hodu. Ako ipak niste sigurni, zamolite veterinara za provjeru te eventualni odgovarajući program ishrane. Poslastice se daju povremeno, ne preporučuje se davati ih svaki dan. Ukoliko je mačka pretila, treba ih potpuno izbaciti iz prehrane. Kastrirane, tj. sterilizirane mačke sklonije su debljanju od "intaktnih" mačaka i to treba uzeti u obzir kada se razmišlja o prehrani. Također, kućne mačke koje se slabo kreću svakako lakše postaju pretile od aktivnih mačaka.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 08.12.2011.